Analiza pjesama- Antun Branko Šimić

1. Djeca

Koji je cvijet ko ovo tijelo

procvjetalo pod srcem žena?
Koji je plod ko ovaj što ga
uz krik majke u svijet stave?

Sad sjede djeca pa se maze

To već se javlja ljubav što će
za deset godina da spoji usne blize

Tema ove pjesme su djeca I ‘ciklus’ ljubavi koji ih donosi

na svijet. Pjesma se sastoji od dvije tercine, a stih je
uglavnom nevezan, osim rime rimovanja 2 stiha u drugoj
strofi. Motivi u pjesmi su cvijet, tijelo, srce žena, plod,
majke. ljubav, djeca itd.
Pjesnik u prvoj strofi koristi retorička pitanja I anaforu, a
motivi ‘’cvijet koji je procvjetao’’ I ‘’plod’’ su metafora za
djecu (I njihovo rođenje). U drugoj strofi pjesnik
objašnjava kako je u djeci već sadržana ljubav koja će u
budućnosti donijeti još djece na svijet, a to objašnjenje
je eufemizam.
Antun Branko Šimić ovu je pjesmu napisao potkraj svog
života, vjerojatno potaknut mislima o životu I njegovim
 ciklusima. Mislim da ova pjesma nosi jasnu poruku koju
nije teško interpretirati.

2. Prva noć samoće

Crveni cvjetovi ljubavi

gore u noći

Prva noć kroz koju idem

sam

Slušam:
visoki plavi vodoskoci čeznu
zvijezde koje nikad dosegnuti neće

i u meni crno teško srce

tuče tuče

Tema pjesme je gubitak ljubavi i prva samotna noć nakon.

Pjesma se sastoji od 4 strofe, 3 distiha I 1 tercine, a stih je
nevezan. Motivi u pjesmi su cvjetovi, ljubav, noć, vodoskoci,
zvijezde I srce.
U stihovima je prisutna elipsa, a pjesnik koristi metafore
(crveni cvjetovi ljubavi), epitete, personifikaciju, hiperbole
(crno teško srce), a isto tako I kontrast (npr. Crveni cvjetovi
ljubavi koji gore u noći) I gradaciju koja se očituje u trećoj
strofi. Autor u istoj strofi miješa osjetila, tj. Vidimo sinesteziju
(slušam vodoskoke I zvijezde).
Šimić je u pjesmi pokušao prikazati osjećaj nakon gubitka
ljubavi ili prekida, osjećaj samoće, izgubljenosti I beznadnosti.
Mislim da je taj događaj vrlo dobro prikazao, posebice
odličnim metaforama.

3. Smrt

I smrt će biti sasma nešto ljudsko

Na ležaju se tijelo s nečim nevidljivim rve
i hropti
i smalaksava i stenje
i onda stane.
Ko kad mašina stane. I stoji. Ni makac.

I ljudi u to što se zbilo gledaju ko u neki

 svršen poso
i podižu se kao kad se podižu od stola
i sluškinje se uprav tad najviše uzrade

Mati će živinski kriknuti

otac zaćutati
i buljiti nijemo cijelog dana.

Tema pjesme je smrt- događaj sam po sebi, ali i reakcija

okoline te atmosfera. Pjesma se satoji od 3 strofe
(sestina-katrena-tercina), a stih je nevezan.
Kroz pjesmu vidljiva je upotreba polisindetona (također I
asonanca), ali pri kraju prve strofe upotrebljava se I
asindeton. U pjesmi se koriste I eufemizmi, gradacija te
personifikacija. Motiv mašine koristi se u usporedbi, a u
pjesmi se primjećuju I aliteracije.
Pjesnik je prikazao borbu tijela sa smrti I neizbježni
gubitak tijela te reakciju bližnjih preminule osobe, gdje
na vidjelo izlazi sav emotivni naboj.
Šimić ovu pjesmu piše potkraj života, dok se i sam
uzaludno borio protiv smrti, što ga je natjeralo na
mnoga promišljanja na tu temu. Za mene je ova pjesma
jedna od najboljih iz Šimićeva opusa te odlično prikazuje
jednostavnost I morbidnost takve situacije.