Izricanje atributa, atributske rečenice

 Prisjetimo se imenskog dodatka, atributa:

Suze kojih se stidim, Zlata Kolarić-Kišur

Bilo je to jedne blistave nedjelje. U gradu se slavila neka svečanost. Uz zvukove glazbe
nailazila je povorka svečano odjevene djece. Pogled mi zape na djevojčici koja je
stupala u povorci okružena napirlitanim ,,lutkicama,,. Sama, bez svoga para. Požalih je!
Sirotica, mora da joj je teško što nema svoje,”družice”,! Te male umišljene paunice
vjerojatno joj nisu htjele pružiti ruke što nije bila tako lijepo odjevena kao one. Ali kad joj
pozorno pogledah u lice, iznenadih se: na njenom licu nije se odražavala ni tuga ni
razočaranje zbog stare haljinice.

 Atribut je riječ koja bliže određuje imenicu uz koju stoji, kazujući neku njezinu
osobinu, pripadnost i količinu.
 U službi atributa su najčešće pridjevi (blistave, umišljene, napirlitane...), ali to
mogu biti i brojevi (jedne...), imenice (zvukovi glazbe..), zamjenice (neka,
svoga...) ili čak čitave skupine riječi (povorka svečano odjevene djece).
Atribut se s imenicom slaže u rodu i broju.

Atributske rečenice

Postupkom uvrštavanja od atributa napravimo zavisnu klauzu.

 Bilo je to jedne blistave nedjelje.

 Bilo je to jedne nedjelje koja je bila blistava.

 Pogled mi zape na djevojčici koja je stupala u povorci okružena napirlitanim

„lutkicama”.
 Pogled mi zape na djevojčici koja je stupala u povorci okružena „lutkicama” koje
su bile napirlitane..

Ostale rečenice pokušajte preoblikovati sami.

 Na njenom licu nije se odražavala ni tuga ni razočaranje zbog stare haljinice.

 Uz zvukove glazbe nailazila je povorka svečano odjevene djece.

U kakvoj vezi je uvrštena zavisna klauza sa osnovnom?

Pogledajmo to na primjerima:

 Bilo je to jedne nedjelje koja je bila blistava. ( ili koja se blistala)

  Bilo je to jedne nedjelje (koje?kakve?) blistave.
koja je bila blistava.

Odredi osnovnu i zavisnu klauzu i odredi vrstu zavisne klauze.

U svim primjerima dobili smo dvije klauze od kojih je druga u službi atributa.

 Zavisna klauza kojom se pobliže određuje imenica ili neka imenska riječ, u
atributskoj je službi pa se i zove atributska klauza/surečenica. Njena uloga u
zavisnosloženoj rečenici jednaka je ulozi atributa ili apozicije u
prostoj/jednostavnoj rečenici.
 Zavisnosložena rečenica koja u svom sastavu ima atributsku klauzu zove se
zavisnosložena atributska rečenica.
 Ulogu veznih riječi u atributskim rečenicama najčešće imaju odnosne
zamjenice: koje, čiji, kakav, koliki, ko, šta/što, ali ponekad to mogu biti i prilozi
(gdje, kamo, kuda, odakle).

Naprimjer:

 Navukla sam prvi put cipele koje su bile nove i žute.

 Obukla sam plavi kaput i plavu mornarsku kapicu kakvu niko nije imao.
 Gledala sam za djevojčicom čija je haljina bila stara.
 Razmišljala sam koliko mi je jada zadao moj novi kaput.
 Sjetila sam se tada one djevojčice koja je prije mnogo godina plakala zbog kaputa.
 Pogledala sam mjesto u bari gdje sam isprljala novi kaput.

Pisanje zareza u atributskim rečenicama

Atributske klauze nikad ne mogu biti u prepoziciji. Bez obzira da li bile u postpoziciji ili
interpoziciji ne odvajaju se zarezom jer su u tijesnoj vezi s glavnom rečenicom.
( Voljela sam baš takav kaput kakav mi je majka kupila.)

Zarez se u atributskim zavisnim rečenicama piše:

 kada se nabraja više atributnih rečenica uz istu imenicu

(Djevojčica je voljela kaput koji je čuvala, koji je obukla na svečanost, koji je
nehotice isprljala.)

 kada se atributna klauza ističe ili je naknadno dodana

(Ima li išta ljepše od šumice, gdje s grana pada tišina.)

 kad je atributna klauza umetnuta, ali samo onda kada nije u izravnoj
značenjskoj vezi sa osnovnom klauzom
(Gledajuću s tog brda, koje je vrlo interesantno, vidjeli smo obasjano selo.)

Ponovimo!
Atribut se izriče:
 jednom riječju (Prljava djevojčica.je plakala.)
 skupom riječi (Bila je to djevojčica prljavog kaputa.)
 zavisnom atributskom klauzom (Bila je to djevojčica koja ima prljavi kaput.)