Brodski termotehnički sustavi

dio 1 – tehnika hlađenja

2021/2022

Nositelj kolegija: Prof. dr. sc. Branimir Pavković, dipl. ing.

Suradnik: Doc. dr. sc. Boris Delač, dipl. ing.

1
2
3
Bodovanje:

Tijekom nastave može se ostvariti do 50 bodova.

Ispit nosi do 50 bodova.

Tijekom nastave održavaju se dva kolokvija od kojih svaki nosi 25 bodova

Potrebno je zadovoljiti minimalno 25 bodova iz dva kolokvija

Prisustvo na nastavi ne nosi bodove, ali su dozvoljena maksimalno 3 izostanka s

predavanja i vježbi.

Ispit je pismeni i usmeni. Za izlazak na usmeni ispit potrebno je ostvariti 50%

bodova koje nosi ispit: (25 bodova) od bodova koje nosi pismeni ispit (50). To nije
„garancija” prolaska na ispitu, potrebno je zadovoljiti i na usmenom ispitu.

4
LITERATURA

1. Bošnjaković, F.: Nauka o toplini I , II, III, Tehnička knjiga Zagreb, 1970.
2. Brlek, V. : Kompresor, Tehnička enciklopedija, Sv. 7, pp. 221-255.
3. Brlek, V.: Rashladna tehnika, Tehnička enciklopedija, Sv. 11, pp. 430-468.
4. Vujić, S. i. dr.: Rashladni uređaji, Mašinski fakultet Beograd, 1988.
5. von Cube, H. L., Steimle, F., Lotz, H., Kunis, J. : Lehrbuch der Kältetechnik, Bd. 1 - 2, 4.
auflage, C. F. Müller Verlag, Heidelberg, 1997.
6. Planck, R.: Handbuch der Kältetechnik, Bd. 1-12, Springer Verlag, Berlin, 1954 -66.H.
Drees: Kühlanlagen, VEB Verlag Technik, Berlin, 1965.
7. ASHRAE: 2018. ASHRAE Handbook – Refrigeration, ASHRAE Atlanta GA, 2018.
8. Althouse, Turnquist, Bracciano: Modern Refrigeration and Air Conditioning, The Goodheart
– Willcox Company, Tinley Park, 2000.
9. ASHRAE: 2020. ASHRAE Handbook – HVAC Systems and Equipment, ASHRAE Atlanta
GA, 2020.
10. ASHRAE: 2019. ASHRAE Handbook – HVAC Applications, ASHRAE Atlanta GA, 2019.
11. Švaić, S., Andrassy, M., Dović, D., Soldo, V., Lončar, D., Boras, I., Hrs Borković, Ž.,
Pavković, B., Lenić, K., Balen, I., Sučić, B.: Priručnik za energetsko certificiranje zgrada –
dio 1 // Pavković, B.; Zanki, V. (ur.), Zagreb: UNDP, Zagreb 2010. Poglavlje 8: Sustavi
ventilacije i klimatizacije, autor: prof. dr. sc. Igor Balen
12. Recknagel, Sprenger, Schramek: Taschenbuch für Heizung + Klimatechnik, Oldenbourg
Industrieverlag 2011 (Prijevod Čeperković: Grejanje i klimatizacija, INTERKLIMA 2012)
5
 Dio 1:
Tehnika hlađenja

6
− Tehnika hlađenja je grana tehnike koja se bavi postupcima i pojavama hlađenja tijela.

− Zadatak tehnike hlađenja je postizanje temperatura nižih od okoline i njihovo

održavanje.

− Ona obuhvaća sve procese i postupke, kao i uređaje, postrojenja i komponente koji
služe postizanju, održavanju i korištenju temperatura nižih od okolišne temperature.

7
Brodski rashladni uređaji služe na svim brodovima za hlađenje zraka za klimatizaciju i
provijanta. Kada brod ima rashladna skladišta za teret, to su brodovi – hladnjače i rashladni
sustavi se grade za hlađenje tih skladišta. Ukoliko je brod namijenjen za prijevoz više od 50
hlađenih kontejnera, smatra se da je njegova namjena prijevoz hlađenih kontejnera.
Prilikom transporta kontejneri se hlade radom centralnog rashladnog sustava (porthole
container) a na kopnu im se dodaju vlastiti rashladni uređaji (clip on). Na brodovima za
transport ukapljenih plinova provodi se i hlađenje spremnika.
Posebnu primjenu tehnika hlađenja nalazi na ribarskim brodovima: skladištenje, obrada i
smrzavanje, a ponekad i bazeni ledene vode za prvi prihvat ulova.

Gradnja brodova hladnjača počela je u 19. stoljeću. Više je različitih povijesnih izvora, a
ovdje se navode samo neki za primjer: 1868. godine brod City of Rio de Janeiro prevozio
je meso između Montevidea i Londona, a imao je ugrađen kompresijski rashladni uređaj na
metileter; Eastman 1873 prevozio je meso između New Yorka i Londona, hlađenje je bilo
predviđeno prirodnim ledom. Prvi transport smrznutog mesa (na temperaturi -27 do -30oC)
je proveden 1877 i 1888. godine brodom Paraguay iz Marseillea u Buenos Aires i natrag u
Le Havre, a s velikom vjerojatnošću se smatra da je korišten apsorpcijski rashladni uređaj.
1879 godine, na brodu Circassia prevoženo je meso, a hlađenje je provedeno zračnim
rashladnim uređajem.
Primjena ugljik dioksida kao radne tvari u kompresijskim rashladnim uređajima počela je
1890 godine (brod Highland Chief za prijevoz mesa u Englesku), a prva primjena
amonijaka kao radne tvari u kompresijskom rashladnom procesu je u 1888 godini na brodu
White Star Line, također za prijevoz mesa u Englesku.
8
Prva primjena parnog ejektorskog rashladnog uređaja je na ratnom brodu Maurice Le Blanc
1908 godine za potrebe hlađenja brodskih magazina.

Iza drugog svjetskog rata počinje primjena kompresijskih rashladnih uređaja kod kojih su
radne tvari halogenirani ugljikovodici (CFC12, HCFC22) i njihova primjena prevladava do
kraja 20. stoljeća.

Već krajem 20 stoljeća dolazi zbog utjecaja na ozonski sloj do ukidanja radnih tvari CFC
(klororofluorougljici) i HCFC (hidroklorofluorougljici), a počinje intenzivna primjena HFC-a
(hidrofluorougljici). Primjetan je i trend povratka na „stare”, prirodne radne tvari (NH3)

Udio [%]

godina
9
U svijetu je krajem 20. stoljeća bilo 800 do 1400 brodova hladnjača raznih veličina. Noviji
razvoj karakterizira značajno povećanje udjela brodova za prijevoz hlađenih kontejnera,
povratak amonijaka kao radne tvari za kompresijske rashladne uređaje i gradnja brodova (i
kontejnera) s kontroliranom atmosferom (reducirana količina kisika od 21% na cca 2-3%).
Kako će se trend porasta uvođenja kontejnera za prijevoz hlađenog tereta nastaviti
zamjenjivati će se dosadašnji konvencionalni brodovi za hlađeni teret kontejnerskim
brodovima. Minimum flote specijaliziranih brodova koji će se i dalje održavati trebao bi biti
dovoljan za pokrivanje potreba transporta za vrijeme berbe u zemljama u razvoju gdje to neće
biti pokriveno kontejnerskim linijama.

Hlađeni
Hlađeni prostor
prostor nana brodovima
brodovima tijekom
tijekom 20 stoljeća
vremena

9.000.000
8.000.000
Hlađeni prostor [m 3]

7.000.000
6.000.000
5.000.000
4.000.000
3.000.000
2.000.000
1.000.000
0
1900
1 2 3 4 5 1950
6 7 8 9 10 2000
11
Godine

Brodovi sa hlađenim skladištima Brodovi za rashladne kontejnere

10
11
Rashladni sustavi na trgovačkim brodovima uglavnom uključuju hlađenje skladišta tereta,
hlađenje provijanta i rashladnih kontejnera. Također osiguravaju hlađenje za potrebe
klimatizacije prostorija posade i putnika. Prema ASHRAE handbook – Refrigeration ovi se
sustavi razlikuju od stacionarnih sustava ne samo u konstrukciji koja uključuje odgovarajuću
rezervu kapaciteta, već i u činjenici da brodski sustavi moraju biti projektirani da podnose
česta pokretanja i zaustavljanja. Postrojenja za zamrzavanje ili hlađenje na plovilima mogu
raditi kontinuirano tjednima, ali u nekim se uvjetima mogu pokrenuti i zaustaviti
svakodnevno.
Česte promjene osoblja koje rukuje rashladnim uređajima zahtijevaju da oni koji nisu
upoznati s instalacijom mogu u kratkom roku ući u trag dobro označenim sustavima i staviti
postrojenje u pogon ili ga održavati bez pretjerane opasnosti za strojeve, teret ili osoblje.
Rashladno postrojenje na brodu treba biti što jednostavnije, a da se ne žrtvuje pouzdanost.
Trebalo bi biti u blizini strojarnice kako bi se osigurali kratki cjevovodi i priključci napajanja i
olakšao nadzor od strane operativnog osoblja. Prostor rashladne strojarnice treba biti prostran,
čak i na štetu teretnog prostora, kako bi se omogućilo dovoljno prostora za rad, održavanje i
popravak uređaja.
Svi strojevi moraju imati čvrste temelje, a sve komponente trebaju biti osigurane od vibracija,
bilo vlastitih ili od drugih strojeva. Strojevi koji sadrže komponente koje se vrte velikim
brzinama trebaju se postavljati u uzdužnoj osi broda. Svi priključci za dovod, odvod,
drenažu, kao i posude moraju se instalirati uz uvažavanje učinaka dinamike kretanja broda na
nemirnom moru. Oprema za hlađenje u pravilu se ne smije držati u istom zatvorenom
prostoru s motorima s unutarnjim izgaranjem. Lociranje rashladne opreme u blizini glavne
strojarnice obično poboljšava ekonomičnost korištenja prostora i omogućuje jednostavno
povezivanje na napajanje i sustav hlađenja.
12
PODRUČJE PRIMJENE TEHNIKE HLAĐENJA

Tehnika hlađenja ima široku primjenu u raznim granama ljudske djelatnosti:

U prehrambenoj industriji: Pored konzerviranja hrane djelovanjem topline, sušenjem ili

fizikalno-kemijskom modifikacijom, hlađenje je još jedan, često korišten način
konzerviranja.
Konzerviranje hlađenjem dijelimo na hlađenje (do oko 0oC) i smrzavanje (ispod 0oC). Dok
hlađenje ne utječe na promjenu okusa ili kvalitete namirnica, pri smrzavanju i ponovnom
otapanju se oni mijenjaju. Brzina smrzavanja utječe na kvalitetu robe organskog porijekla.
Brzim smrzavanjem u robi se stvara veći broj manjih kristala, pa se stjenke stanica pri
smrzavanju manje oštećuju. Polaganim hlađenjem na temperaturama do –15oC u robi se
stvara manji broj velikih kristala koji uzrokuju trganje staničnih stjenki, što nepovoljno
utječe na kvalitetu robe. Osim veličine kristala na kvalitetu namirnica nakon odleđivanja
utječe dehidracija proteina prilikom smrzavanja. Promjena kvalitete proteina uslijed
dehidracije ovisi također o brzini smrzavanja i manja je kod brzog smrzavanja.
Hlađenje i smrzavanje se koriste u mnogim fazama pripreme, prerade i distribucije
životnih namirnica. Mesna industrija, mliječna industrija, proizvodnja i distribucija voća i
povrća, proizvodnja piva i vina, brodovi – tvornice za preradu ribe...
Primjeri: U voćarstvu je potrebno u najkraćem mogućem vremenu ohladiti voće nakon
berbe. Cilj je sačuvati kvalitetu, izbjeći gubitak uslijed kvarenja, produžiti vijek trajanja. U
proizvodnji vina mošt se brzo hladi radi taloženja i postizanja što bolje kvalitete vina. Na
brodovima – tvornicama za preradu ribe, kao i u mesnoj industriji cilj je u skladu s
tehnološkim zahtjevima ohladiti i smrznuti proizvod.
13
OSTALE PRIMJENE

u domaćinstvu: hlađenje i smrzavanje namirnica – kućanski hladnjaci i zamrzivači (riječ

frižider dolazi od imena tvornice Frigidaire)

u trgovini: dio hladnog lanca, tu su rashladne komore i vitrine u prodajnim prostorima.

u procesnoj i kemijskoj industriji: kontrola brzine odvijanja procesa, postizanje odgovarajućih

otopivosti kod smjesa, ukapljivanje plinova i njihovo skladištenje, hlađenje u naftnoj industriji u
cilju uklanjanja voska, proizvodnja sintetičke gume, petrokemija, farmaceutska industrija.

proizvodnja i obrada metala: razvlaživanje zraka za visoke peći, toplinska obrada, sklapanje
dijelova s dosjedima da bi se izbjeglo grijanje

laboratoriji: za ispitne stanice strojeva, vozila i uređaja koji rade pri niskim temperaturama,
umjetna atmosfera

u klimatizaciji: u cilju održavanja temperature i vlažnosti zraka, hlađenjem ili grijanjem

(toplinske crpke) zraka ili medija za prijenos topline u klimatizacijskim postrojenjima.

u medicini i biologiji: za lokalnu anesteziju, olakšavanje stanja bolesnika, usporavanje

metabolizma, konzerviranje krvi ili dijelova tijela namijenjenih transplantaciji, kriokirurgija

u sportu: klizališta, bob staze, proizvodnja umjetnog snijega

14
Uređaji za smrzavanje mogu se podijeliti na:

 uređaji za smrzavanje u struji zraka

 pločasti uređaji za smrzavanje

 uređaji za smrzavanje špricanjem proizvoda hladnom tekućinom ili uranjanjem u

hladnu tekućinu (npr. solna otopina)

 uređaji za smrzavanje špricanjem proizvoda tekućinom koja isparuje ili umakanjem u

takvu tekućinu (npr. tekući N2 koji kod tlaka 1 bar isparuje kod temperature –196oC,
pa se površina proizvoda praktički trenutno smrzne)

15
Uređaji za smrzavanje u struji zraka: Za smrzavanje u struji zraka, pri temperaturama oko –
35oC, koriste se tuneli s prisilnom cirkulacijom zraka u kojima se proizvodi ne kreću (šaržni
tuneli, uobičajenih kapaciteta 5- 30 tona na dan), kao i tuneli u kojima se proizvodi kreću na
transporteru ili u fluidiziranom sloju (kontinualni tuneli, kapaciteta 2 – 6 tona na sat).
Šaržni tunel – prostor za brzo smrzavanje

1. Toplinska izolacija; 2. Kolosjek ; 3. Stalaže s policama;

4. Isparivači; 5. Ventilatori; 6. Električni grijači poda

16
Tuneli s kontinuiranim protokom robe za smrzavanje

17
 Smrzavanje u fluidiziranom sloju
Ulaz proizvoda
Fluidizirani sloj

Izlaz
smrznutog
proizvoda
Hladni zrak

Ventilatori
Uređaj za smrzavanje u fluidiziranom sloju

18
 Pločasti isparivači za smrzavanje ribe u blokovima

Hidraulički pogon za podizanje proizvoda

Cijevi za radnu tvar

Upravljanje
hidraulikom
Ploče isparivača
Punjenje
Hidraulički pogon za pomicanje ploča
19
Smrzavanje špricanjem ili uranjanjem u hladnu tekućinu N2

1. Transportna traka
2. Mlaznice za raspršivanje
3. Ventilatori
4. Ulaz proizvoda
5. Izlaz smrznutog proizvoda
6. Dovod dušika iz spremnika
7. Regulacijski ventil
8. Osjetnik temperature
9. Odvod plinovitog dušika

Ventilator Raspršivanje Ventilator

Ulaz proizvoda
Tekući Izlaz smrznutog proizvoda
dušik
Unutrašnjost brodskoga rashladnog skladišta

21
Konvencionalni brod hladnjača "Lady Račišće", izgrađen 2000. godine, ukupnog kapaciteta
hlađenog prostora od 17.000 m3 i 260 TEU

22
Presjek glavnim rebrom tipičnoga konvencionalnog broda hladnjače
ukupnog kapaciteta hlađenog prostora od 17.000 m3 i površine 7.000 m2 23
Rashladni kontejner

24
Temperature u tehnici hlađenja
Temperature Područje primjene
korištenja
123 ... 80 oC Dizalice topline (toplinske crpke) – visoke temperature
80 ... 50 oC Dizalice topline (toplinske crpke) – srednje temperature
50 ... 20 oC Dizalice topline (toplinske crpke) – niske temperature
20 ... 10 oC Hlađenje u postrojenjima klimatizacije
10 ... 0 oC Hlađenje namirnica u tzv. hladnom lancu
0 ... -10 oC Proizvodnja leda za potrebe transporta, klizališta, kristalizacija u industriji kalija

-10 ... -33 oC Smrzavanje namirnica, sušenje smrzavanjem, ukapljivanje propana, butana i amonijaka

-33 ... -50 oC Specijalni postupci smrzavanja

-50 ... -73 oC Simulacijske i ispitne komore, kruti ugljični dioksid
-73 ... -123 oC Ukapljivanje etana i etilena, kriomedicina
-123 ...-173 oC Ukapljivanje zemnog plina
-173 ...-223 oC Ukapljivanje zraka, razdvajanje zraka, plemeniti plinovi
visokotemperaturna supravodljivost
-223 ...-253 oC Ukapljivanje neona i vodika, izdvajanje deuterija
-253 ...-269 oC niskotemperaturna supravodljivost, ukapljivanje helija
-269 ...-273 oC mjerna tehnika, fizikalna istraživanja
25
TOPLINSKO OPTEREĆENJE HLADIONICE

Rashladna opterećenja brodskih hladionica mogu varirati u vrlo širokom rasponu, ali metode koje
se primjenjuju za proračun rashladnog opterećenja stacionarnih hladionica primjenjive su i na
brodske hladionice.

8
Q o   Q i
i 1

1.Toplinsko opterećenje uslijed dovođenja topline kroz stijenke

2.Toplinsko opterećenje uslijed hlađenja i smrzavanja proizvoda
3.Toplinsko opterećenje uslijed hlađenja vanjskog zraka (namjerno i nenamjerno provjetravanje)
4.Toplinsko opterećenje uslijed odvijanja bioloških procesa u uskladištenim proizvodima (toplina disanja)
5.Toplinsko opterećenje uslijed rada ljudi
6.Toplinsko opterećenje uslijed rasvjete
7.Toplinsko opterećenje uslijed stvaranja inja na isparivaču
8.Toplinsko opterećenje uslijed rada ventilatora

26
FIZIKALNE POJAVE I OSNOVNI PROCESI U TEHNICI HLAĐENJA

Za ostvarivanje hlađenja mogu se iskoristiti razne fizikalne pojave:

• Promjena agregatnog stanja (kopnjenje krute tvari, isparivanje kapljevine, sublimacija)

• Ishlapljivanje kapljevine
• Desorpcija plinova
• Strujanje velikim brzinama u vrtložnoj cijevi
• Termoelektrični efekt
• Ekspanzija komprimiranih plinova uz dobivanje mehaničkog rada
• Prigušni efekt (Joule – Thomsonov efekt)
• Termomagnetski efekt
• Elektrokalorički efekt

Hlađenje odvojenim procesima (kopnjenje leda, isparivanje kapljevine, sublimacija suhog leda –
krutog CO2) može trajati dok na raspolaganju stoji određena tvar. Nakon toga zalihu te tvari
treba obnoviti. To su odvojeni procesi (diskontinuirani).

Neprekidno hlađenje može se postići tako da se radna tvar pogodnim kružnim procesom nakon
ostvarivanja efekta hlađenja ponovno vrati u prvobitno stanje uz utrošak energije.

Tako npr., koristeći efekt hlađenja koji nastaje uslijed isparivanja, rade kompresijski rashladni
uređaji, apsorpcijski rashladni uređaji i rashladni uređaji s mlaznim duhaljkama (ejektorski).

27
Po principu rada rashladni uređaji mogu raditi po termodinamičkim procesima, ali u upotrebi
su uobičajeni još i termoelektrični i termomagnetski rashladni uređaji. Termodinamički
procesi prevladavaju u primjeni, dok se termoelektrični procesi kod kojih se koristi Peltierov
efekt i termomagnetski procesi primjenjuju manje, za ograničene namjene i niže su
energetske učinkovitosti. I ovi bi uređaji u budućnosti mogli imati veći značaj jer ne
uključuju primjenu radnih tvari štetnih za okoliš.

28
Sorpcijski rashladni uređaji
Razlikuju se uređaji s kontinuiranim (tu se najčešće koriste apsorpcijski uređaji) i
diskontinuiranim pogonom (najčešće adsorpcijski uređaji jer je kod njih adsorbent kruta tvar).

Adsorpcijski rashladni uređaji – zatvorena izvedba

Kod uređaja s diskontinuiranim pogonom često se koristi kruti adsorbent. Kod ovih uređaja se
koriste procesi adsorpcije para ili plinova u krutim adsorbentima. Izvedba prikazana na slici
sastoji se od isparivača, kondenzatora, sorbera (adsorber-desorber) u kojem je adsorbent i tri
ventila. Obzirom da je adsorbent kruta tvar mora se proces odvijati naizmjence s krutom ili
plinovitom radnom tvari. Tijekom jednog kompletnog procesa adsorpcije adsorbent veže na sebe
adsorbat pri čemu odaje toplinu QA. Adsorbat koji isparuje oduzima od okoline toplinu Q0, pa se
ostvaruje hlađenje. Udio adsorbata u adsorbensu mijenja se od početne vrijednosti xR do konačne
xA
Tijekom procesa desorpcije dovođenjem topline QD (npr. grijanje plinom) adsorbat se “istjeruje”
iz adsorbenta. Odavanjem topline QC okolini ili grijanom mediju adsorbat se ukapljuje u
kondenzatoru. Ventili služe za određivanje vremena pogona u određenom režimu.

1. Adsorpcija 2. Desorpcija

29
Apsorpcijski rashladni uređaji

 Radne tvari za apsorpcijske rashladne uređaje su smjese, najčešće dvojne. Uređaji rade s
kontinuiranim pogonom.
 Umjesto kompresora tu imamo tzv. termokompresor, koji se sastoji iz generatora,
apsorbera, prigušnog ventila i crpke). Za pogon uređaja se troši toplina, a ne mehanički
rad kao kod kompresijskih uređaja.
 Shema najjednostavnijeg jednostepenog apsorpcijskog rashladnog uređaja s kontinuiranim
pogonom dana je na slici.

Generator Kondenzator
Qk Uobičajene radne smjese su:
- voda – amonijak (H2O – NH3)
RV 1
- litijev bromid - voda (LiBr - H2O)
Qh
Isparivač Umjesto faktora hlađenja (rashladnog množioca)
Q0 Q
definira se toplinski omjer hlađenja   0
Qh
RV2 Crpka
Svaki bolji uređaj opremljen je izmjenjivačima topline.

Qa
Apsorber
30
Na brodovima je pogodnost korištenja otpadnih toplina motora, a nedostatak potreban velik
prostor za smještaj i još uvijek velika masa.

parni utilizator
bubanj
potrošači pare

Napojna voda
crpka spremnik

Turbopuhalo
Kondenzator Generator ispušnih plinova

u more
Grijanje Hladnjak zraka

Ispušni plinovi
sustav rashladne Q = 5.000 kW
vode ARU

Propulzija
Rasolina Glavni motor P = 10.000 kW
Gorivo
iz mora
Q = 20.000 kW
Apsorber Isparivač

Rashladna voda
Q = 5.000 kW
Sa potrošača
Sa potrošača Prema
hlađenja
potrošačima
hlađenja

31
 Karakteristike apsorpcijskih tehnologija
Radna temp. Rashladni
Radni
Sistem medija, °C kapacitet, COP Status Napomena
medij
Ogrijevni Hlađeni tona
- jednostavni i široko korišteni
- voda kao rashladni medij, rashladna temp. > 0
Više od Veliki vodeni °C
Jednostupanjski 80 - 100 5 - 10 LiBr/voda 10-1500
0.7 hladnjaci - podtlak u sustavu
- vodom hlađeni apsorber zahtjeva sprječavanje
kristalizacije kod visokih koncentracija
- potrebno obnavljanje rashladnog sredstva
- radna tvar je ekološki prihvatljiva
Jednostupanjski 120 - 150 <0 Voda/NH3 3-1000+ 0.5 Komercijalni - radni tlak je visok
- nema problema s kristalizacijom
- pogodan za korištenje kao toplinska pumpa
- visoka svojstva, komercijalno dostupno
Dvostupanjski Više od Veliki vodeni
120 - 150 5 - 10 LiBr/voda 200-1500 - toplina kondenzacije iz prvog stupnja rabi se kao
Serijsko strujanje 1.2 hladnjaci
toplina za drugi stupanj
Dvostupanjski 0.8 – Eksperimentalne - toplina oslobođena u prvom stupnju koristi se u
120 - 150 <0 Voda/NH3 do 1000
Paral. strujanje 1.2 jedinice drugom stupnju
- kompliciran upravljački sustav
- neposredno ložen, ulazna temp. je vrlo visoka
Trostupanjski Nije 1.4 – Eksperimentalne
200 - 230 5 - 10 LiBr/voda - potrebno intezivno održavanje zbog velike
ciklus dostupno 1.5 jedinice
korozije uslijed visokih temp.

Izvor: Combined cooling, heating and power: A review, D.W. Wu, R.Z. Wang, Elsevier br. 32, 2006.

32
Rashladni uređaji s mlaznim duhaljkama (ejektorski rashladni uređaji)

Najčešća radna tvar za ove uređaje je voda. U tom su slučaju ovi rashladni uređaji primjenjivi za
temperature iznad 0oC. (klimatizacija, prehrambena industrija, kemijska industrija, mljekare, pivovare),
posebno tamo gdje je na raspolaganju vodena para. Moguća je primjena drugih radnih tvari s pogodnim
položajem kritične točke i omjerom tlakova, pa se uređaji mogu koristiti za iskorištavanje otpadnih
toplina ili sunčeve energije u svrhu hlađenja i na nižim temperaturama. Kod ovih se uređaja za pogon
troši toplina, nema pokretnih dijelova i jednostavno je održavanje. Nedostatak je niska korisnost u
usporedbi s kompresijskim parnim procesima, a kod korištenja vode kao radne tvari i nemogućnost
postizanja nižih temperatura.

Mlaznica

Q0
Parni kotao
Difuzor

Qh

Kondenzator Isparivač

Qk
Crpka RV

33
Termoelektrično hlađenje

Koristi se za manje rashladne učinke, za hlađenje elektroničkih sklopova, u svemirskoj

tehnici i za vojne namjene. Nema pokretnih dijelova i vibracija, a uređaji nisu osjetljivi
na utjecaj gravitacije.Termoelektričnom pojavom naziva se međusobna ovisnost
strujanja topline i električne struje.
Q0
T0
T0

A B
L

T
Q0 / 2 Q0 / 2 _
+

Termoelektrični modul

34
RADNE TVARI U TEHNICI HLAĐENJA

35
Radne tvari za kompresijske rashladne uređaje
Na slici je prikazana jedna izvedba parno kompresijskog rashladnog uređaja. Osnovni dijelovi
su kompresor, kondenzator, isparivač i prigušni ventil. Da bi taj uređaj mogao ostvariti svoju
namjenu prijenosa topline iz spremnika niske u spremnik više temperature, kroz njega struji
radna tvar koja mijenja termodinamičko stanje. Kompresor usisava hladnu paru radne tvari
niskog tlaka i komprimira ju na viši tlak. Porastom tlaka raste i temperatura, pa je u
kondenzatoru moguće odvesti toplinu u okolinu (topli spremnik) koja je niže temperature od
radne tvari koja kondenzira. Kapljevina koja izlazi iz kondenzatora prigušuje se u prigušnom
ventilu i kao zasićena para niskog tlaka i temperature (smjesa kapljevine i pare) ulazi u
isparivač, gdje preuzima toplinu iz hlađenog prostora (hladni spremnik). Dakle, radnu tvar
također možemo također smatrati dijelom rashladnog uređaja i njena svojstva bitno utječu na
konstrukciju rashladnog uređaja.
Kompresor
L
Topli
spremnik
Q

Isparivač
Kondenzator
Q0

Hladni
spremnik

Termoekspanzijski
ventil (prigušni ventil)
36
 Odabir radne tvari definira konstrukciju rashladnog uređaja i bitno utječe na
ekonomičnost i sigurnost njegova rada. Radne tvari koje se koriste na brodovima moraju biti u
skladu s propisima koji se primjenjuju i na kopnene sustave. Odabir radnih tvari je sličan kao i
za kopnene sustave, pri čemu pozornost treba posvetiti dostupnosti radnih tvari i maziva za
kompresore u lukama opskrbe.

U početku razvoja tehnike hlađenja na brodovima korištene su uglavnom prirodne radne

tvari kao što su dimetileter, amonijak, ugljikov dioksid i sl. To je trajalo do kraja drugog
svjetskog rata, a nakon toga u primjeni počinju prevladavati halogenirani derivati metana i
etana. Oni se nazivaju freoni ili halokarbonati, a dobiju se zamjenom atoma vodika u
molekulama metana ili etana s atomima fluora, klora i broma (halogeni elementi).
Halokarbonati se dijele u tri skupine: CFC (Engl. Chlorofluorocarbons), HCFC
(hydrochlorofluorocarbons) i HFC (hydrofluorocarbons). Prve dvije sadrže klor i fluor, dok
treća skupina od halogenih elemenata sadrži samo fluor.

Prve dvije skupine su zbog sadržaja klora koji utječe na razgradnju ozonskog sloja
zabranjene za korištenje ili su u fazi ukidanja u cijelom svijetu, dok se korištenje dijela HFC
tvari današnjim propisima EU ukida zbog utjecaja na globalno zatopljenje.

Negativan utjecaj radnih tvari na okoliš koji se očituje kroz uništenje ozonskog sloja i
doprinos globalnom zatopljenju potaknuo je međunarodnu zajednicu na koordiniranu akciju
koja je počela 1987. godine i nastavlja se do danas, a donijela je revolucionarne promjene u
odabiru radnih tvari, projektnoj koncepciji rashladnih uređaja i načinu rukovanja radnim
tvarima.
37
RADNE TVARI ZA KOMPRESIJSKE PARNE PROCESE

Na radnu tvar postavlja se niz zahtjeva:

• zahtjevi za određena termodinamička, fizikalna i kemijska svojstva

• zahtjevi vezani na očuvanje okoliša
• utjecaj na čovjeka i na robu

Poželjna svojstva radnih tvari

Termodinamička svojstva

• povoljan faktor hlađenja

• velika toplina isparivanja
• nizak specifični toplinski kapacitet
• mali specifični volumen kod uobičajenih temperatura isparivanja

Svojstva vezana na zaštitu okoliša

• ne smije utjecati na razgradnju ozonskog sloja (prisutnost klora u molekuli radne tvari
nije prihvatljiva)
• utjecaj na globalno zatopljenje mora biti čim manji
• produkti razgradnje radne tvari ne smiju ugroziti okoliš
38
Fizikalna svojstva

• kritična točka mora ležati iznad uobičajene temperature rashladne vode

• točka smrzavanja mora ležati niže od temperature hlađenja
• mora biti lakši ili teži od ulja tako da se ulje u odjeljivaču može izdvojiti
• mora imati nisku dinamičku viskoznost
• mora imati visoku toplinsku vodljivost

Kemijska i sigurnosna svojstva

• ne smije biti zapaljiv

• ne smije biti eksplozivan
• ne smije kemijski reagirati s uljem za podmazivanje, posebno u prisustvu vlage
• ne smije reagirati s metalima u rashladnom uređaju pri radnim uvjetima koji tu vladaju
• po mogućnosti treba biti niske otrovnosti
• po mogućnosti treba biti bez mirisa
• poželjno je lagano otkrivanje prisutnosti u zraku
• treba imati nisku cijenu

Radne tvari ne posjeduju sva ova svojstva i ispunjavaju ih samo djelomično. tako je npr. NH3
toksičan i ima jak miris.

39
OZNAČAVANJE RADNIH TVARI

• kemijska formula
• stručni odnosno komercijalni naziv

Nastojeći da se označivanje radnih tvari u rashladnoj tehnici svede na kratke i jasne oznake,
međunarodno je prihvaćen jedinstveni način njihova označivanja (originalno je to bilo po
ASHRAE 34 normi):

• veliko slovo R i iza njega slijede dvije ili tri brojke (npr. R22, R717, R407C...)

Radne tvari anorganskog porijekla

• prva brojka je uvijek 7

• preostale dvije brojke predstavljaju zaokruženu vrijednost molekularne mase tvari

npr.: amonijak NH3 R717

voda H2O R718
ugljični dioksid CO2 R744
zrak - R 729
sumporni dioksid SO2 R 764
40
Radne tvari organskog porijekla

• čine neki ugljikovodici, posebno derivati metana (CH4) i etana (C2H6)

• derivati su dobiveni tako da je nekoliko ili svi atomi vodika kod metana odnosno etana
zamijenjeno odgovarajućim brojem atoma fluora (F), klora (Cl) ili broma (Br)

• slovo R, a zatim slijede dvije ili tri brojke (u novije vrijeme to je prošireno s još jednom
brojkom)

Originalni način označavanja (ASHRAE 34):

• posljednja brojka označava broj fluorovih atoma u molekuli

• pretposljednja brojka označava broj vodikovih atoma uvećan za jedinicu
• prva brojka označava broj ugljikovih atoma umanjen za jedinicu

• U spojevima sa samo jednim atomom ugljika ta bi brojka bila 0 i ne piše se, pa takvi
spojevi imaju u oznaci samo dvije brojke npr. metan CH4 je R50, ali je za etan C2H6
oznaka R170.

• U molekuli mogu biti još i atomi klora ali oni ne ulaze u oznaku.

• Ukoliko ima i atoma broma onda se to označuje dodavanjem slova B i brojem koji
označuje broj njegovih atoma, npr. R13B1 je oznaka za CF3Br.
41
Noviji (modificirani) način označavanja – međunarodna norma ISO 817

42
Primjeri
Skupina RT: CFC HCFC HFC
ASHRAE oznaka: R12 R22 R134a
Kemijska formula: CF2 Cl 2 CHF2 Cl C2 H 2 F4

Cl H H F
Cl C F Cl C F H C C F

Hidrofluoroolefini
Za razliku od HFC-a oni su derivati
alkena (olefina)
C C a ne alkana (zasićenih ugljikovodika)

43
Zeotropske smjese

• smjese dviju ili više radnih tvari

• karakteristična promjena temperature i sastava ravnotežne pare i kapljevine pri
isparivanju imaju oznake koje počinju brojem 4
• označavanje nije prema međunarodnom dogovoru, već su oznake komercijalne

R404A je zeotropska smjesa R125, R143 i R134a u masenom omjeru 44 / 52 / 4 %

R407C smjesa R125, R32 i R134a u masenom omjeru 25 / 23 / 52 %
R410A smjesa R32 i R125 u masenom omjeru 50 / 50 %

44
Azeotropske smjese

• dvojne smjese koje pri isparivanju ponašaju kao jednostavne tvari, tj. ne mijenja im se
temperatura i sastav
• označavaju se brojevima koji počinju s 5
• označavanje nije prema međunarodnom dogovoru, već su oznake komercijalne

R500 je azeotropska smjesa R12/R152a u masenom omjeru 73,8 / 26,2 %.

R502 je azeotropska smjesa R22/R115 u masenom omjeru 48,8 / 51,2 %.
R504 je azeotropska smjesa R32/R115 u masenom omjeru 48,2 / 51,8 %.
R505 je azeotropska smjesa R12/R31 u masenom omjeru 78 / 22 %.
R507 je azeotropska smjesa R134a/R125 u masenom omjeru 50 / 50 %.

45
UTJECAJ RADNIH TVARI NA OKOLIŠ

Neke radne tvari sustava tehničkog hlađenja utječu na oštećenje ozonskog sloja. Montrealskim
protokolom ograničena je proizvodnja i potrošnja takvih radnih tvari.
Prema podacima Međunarodnog instituta za hlađenje (IIR), za rad sustava tehnike hlađenja
koristi se oko 15% električne energije potrošene u svijetu.
Potrošnjom ove električne energije sustavi rashladne tehnike posredno doprinose globalnom
zatopljenju (efekt staklenika) , jer je za proizvodnju električne energije proizvedene u
termoelektranama potrebno izgaranje fosilnih goriva čime se proizvodi CO2 kao jedan od
značajnih stakleničkih plinova (CO2, CH4, NO2, HFC-i, PFC-i i SF6).
Pored toga, rashladni sustavi koriste neke radne tvari (HFC) koje doprinose globalnom
zatopljenju kada dođe do njihovog istjecanja u atmosferu.

46
Tvari sadrže klor i brom oštećuju ozonski sloj: nazivamo ih TOOS (ozone depleting
substances – ODS). To su:
- CFC (chlorofluorocarbons, potpuno halogenirani derivati metana i etana),
- HCFC (hydrochlorofluorocarbons, djelomično halogenirani derivati metana etana)
- Haloni
- Metilbromid, karbontetraklorid, metilkloroform
Prisutnost u atmosferi je većim dijelom posljedica ljudskog djelovanja.

47
• Posljedica emisije štetnih tvari u atmosferu je i globalno zatopljenje koje nastaje kao
posljedica efekta staklenika
• plinovi kao CO2, CH4, NO2, HFC-i, PFC-i, SF6 – staklenički plinovi uglavnom
propuštaju kratkovalno sunčevo zračenje, ali su slabo propusni za dugovalno zračenje
Zemljine površine
• dio energije koji dospijeva na Zemlju kroz atmosferu ostaje zarobljen kao u stakleniku i
uzrokuje porast temperature. Time se narušava ukupna energetska bilanca Zemlje.

Navedeni utjecaji vrednuju se pomoću sljedećih kriterija:

• Potencijal razgradnje ozona ODP (Ozone Depletion Potential)

• Potencijal globalnog zatopljenja GWP (Global Warming Potential)
• Totalni ekvivalentni utjecaj na globalno zatopljenje TEWI (Total Equivalent Warming
Impact)
ODP – Ozone Depletion Potential – Potencijal razgradnje ozona
ODP je funkcija sposobnosti oslobađanja klora (Cl) i broma (Br), te vremenske
postojanosti u atmosferi. Kao referentna vrijednost uzeto je djelovanje R11 (ODP=1).
Klorofluorougljici (CFC) sadrže klor i fluor, dok vodik u molekulama spojeva
klorofluorougljikovodika (HCFC) smanjuje njihovu postojanost u atmosferi na 2 do 20
godina.
Fluorirani ugljikovodici (HFC) ne sadrže klor, te stoga ne razaraju ozon i njihov je ODP=0.
48
GWP – Global Warming Potential – potencijal globalnog zatopljenja

• Potencijal globalnog zatopljenja GWP neke tvari oslobođene u atmosferu je broj koji
govori koliki je relativni utjecaj te tvari na stvaranje efekta staklenika u odnosu
na utjecaj 1 kg CO2. CO2 trajno ostaje u atmosferi, te je stoga uvijek potrebno
navesti za koji je vremenski period GWP izražen (20, 100 ili 500 godina)

Radna tvar ODP GWP

20 g 100 g 500 g
R-11 1 4500 3400 1400
R-12 1 7100 7100 4100
R-502 0,34 4300
R-22 0,055 4200 1700 540
R-134a 0 3100 1300
R-404a 0 3800
R-407c 0 1600
R-717 0 0 0 0

49
 TEWI – Total Equivalent Warming Impact – ukupni utjecaj na
stvaranje efekta staklenika

TEWI  GWP L  n   GWP M 1  α rec   n  E god  β 

• Prvi pribrojnik na desnoj strani odnosi se na propuštanje radne tvari iz postrojenja,
gdje je L [kg/god] godišnje propuštanje radne tvari iz postrojenja a n [god] vrijeme
ukupnog rada postrojenja.
• Drugi se pribrojnik odnosi na gubitke radne tvari u okoliš tijekom servisnih radova
na uređaju, gdje je M [kg] količina radne tvari u postrojenju, a rec faktor recikliranja
koji prikazuje udio radne tvari koji se sačuva tijekom njenog vađenja, pročišćavanja i
ponovnog povratka u postrojenje.
• Prva dva pribrojnika uzimaju u obzir neposredni utjecaj postrojenja na zagrijavanje.
• Treći se pribrojnik odnosi na posredni utjecaj istog postrojenja. Naime, za svoj rad
postrojenje troši energiju, obično električnu, za čiju se proizvodnju u nekoj elektrani
može odvijati izgaranje koje za rezultat ima emisiju CO2. Faktor  [kg/kWh] predstavlja
emisiju CO2 za proizvedenu energiju, a Egod [kWh] godišnji utrošak energije u
postrojenju.

50
Početkom 2010. godine okončana je proizvodnja CFC-a u svijetu po odredbama Montrealskog
protokola. 2009. godine Montrealski protokol je univerzalno ratificiran sa strane 196 država. U
Europi je na snazi Uredba Europskog parlamenta i Vijeća o tvarima koje oštećuju ozonski sloj
EZ 1005/2009. Prekidom korištenja CFC-a i HCFC-a sadašnje stanje karakterizira još uvijek
prisutna primjena nekih HFC-a, ali se povećava primjena HFC-a s niskim utjecajem na
globalno zatopljenje i primjena prirodnih radnih tvari. EU države ubrzale su kroz svoju
regulativu procese koji osiguravaju značajno smanjenje utjecaja na globalno zatopljenje u
planskom razdoblju do 2050. godine i to je regulirano Uredbom Europskog parlamenta i Vijeća
o određenim fluoriranim stakleničkim plinovima EZ 517/2014. Ti procesi se odnose na
povećanje sigurnosti kod ispuštanja radnih tvari u atmosferu kroz konstrukcijske značajke
sustava, certifikaciju i obuku servisera i osoblja koje rukuje sustavima, smanjenje potrošnje
HFC-a (za 37% do 2020. i za 79% do 2030. godine), određivanje vrijednosti i rokova za
primjenu graničnih vrijednosti za GWP (eng. Global Warming Potential, Potencijal utjecaja na
globalno zatopljenje) radnih tvari koje se koriste u rashladnim sustavima kao i neke mjere koje
se odnose na sustave za praćenje propuštanja i primjenu radnih tvari s povećanim GWP-om za
potrebe servisa i održavanja. Današnje radne tvari ne smiju sadržavati klor, moraju osigurati
učinkovit rad sustava i moraju imati mali utjecaj na globalno zatopljenje. Tablica na sljedećem
slajdu prikazuje tzv. tradicionalne radne tvari (od kojih se velik broj i danas koristi na
brodovima), kao i kratkoročne i dugoročne alternative.

51
 Tradicionalne radne tvari Srednjoročne i dugoročne alternative
radne tvari niskog
HCFC/HFC
HFC utjecaja na globalno Prirodne radne tvari
bez klora zatopljenje bez halogenih spojeva

Jednostavne Jednostavne Jednostavne Jednostavne

Smjese Smjese Smjese Smjese
tvari tvari tvari tvari

R22 prevladavajuće R134a R404A R1234yf R1234yf/ R717 R600a/

R123 temeljene na R125 R507A R1234ze R1234ze/ R290 R290
R124 R22 R32 R407sve HFC R1270
R142b R143a R410A R600A R290/
R152a R417A/B R170 R170
R422A/D R744
R427A R723

Odabir radne tvari uvjetuje konstrukciju rashladnog uređaja i bitno utječe na ekonomičnost i
sigurnost njegova rada. Radne tvari koje se koriste na brodovima moraju biti u skladu s
propisima koji se primjenjuju i na kopnene sustave. Odabir radnih tvari je sličan kao i za
kopnene sustave, pri čemu pozornost treba posvetiti dostupnosti radnih tvari i maziva za
kompresore u lukama opskrbe.

Može se očekivati da će se primjena prirodnih radnih tvari (posebno amonijaka i ugljikovog

dioksida) s kojima je započeo razvoj brodskih rashladnih uređaja a koje su pojavom
halogeniranih ugljikovodika uglavnom bile napuštene između tridesetih i šezdesetih godina 20.
stoljeća, ponovno pojaviti na brodovima, ovog puta u suvremenim sustavima visoke efikasnosti i
visokog stupnja automatske regulacije.
52
Svojstva radnih tvari potrebna za proračune rashladnih uređaja prikazuju se u tablicama i
dijagramima (primjer NH3 – R717).

53
Dijagrami tlak – entalpija vrlo se često koriste za prikaz parno kompresijskih rashladnih
procesa. Iz log p, h – dijagrama moguće je odrediti topline isparivanja i kondenzacije radne tvari
pri određenim tlakovima, odnosno temperaturama zasićenja. Moguće je utvrditi kakvi su tlakovi
radne tvari kod odgovarajućih temperatura u procesu, a time su poznati kompresijski omjeri, kao
i maksimalni tlakovi procesa čije je poznavanje potrebno pri konstrukciji uređaja. Iz ovog se
dijagrama mogu očitati svojstva radne tvari u pojedinim točkama procesa potrebna za proračun
procesa i konstrukciju uređaja.

log p,h – dijagram

za R-717

54
 Krivulje zasićenja radnih tvari
• Ove krivulje prikazuju vezu tlaka i temperature zasićenja radnih tvari.
• Poželjno je da tlakovi pri temperaturi isparivanja budu nešto viši od okolišnog, kako ne bi
došlo do mogućnosti usisavanja zraka u sustav.
• Također je poželjno da tlakovi pri uobičajenim temperaturama kondenzacije ne budu
previsoki.
• Iz krivulja zasićenja mogu se odrediti kompresijski omjeri za zadane temperature
isparivanja i kondenzacije.
80

70

60

50
Tlak [bar]

40

30

20

10

0
-40 -30 -20 -10 0 10 20 30 40 50 60
o
Temperatura [ C]

R717 R744 R1234yf R134a R32 R22

R600a R1234zeE R1270 R152a R143a R125
55
O ugljikovom dioksidu CO2

Ugljikov dioksid je vrlo specifična radna tvar. Kritična točka je na temperaturi +31oC i tlaku
73,6 bar, dok je trojna točka na temperaturi -56,6oC i tlaku 5,2 bar. Iznad temperature 31oC nije
moguće ukapljiti CO2. Ispod tlaka 5,2 bar i temperature -56,6oC u ravnoteži su kruta i parna
faza.
Tlak
[bar]
Pressure (bar-a)

1000
1000
Kritična točka je točka u faznom
dijagramu koja opisuje
Transkritični
fluid termodinamičko stanje definirano
Kapljevina
100
100 temperaturom i tlakom, pri kojima
nije moguće razlikovati plinovitu i
Kruto Kritična točka:
+31 oC
tekuću fazu tvari. Gustoće su iste.
73.6 bar
10
10
1500
1500
Para
Trojna točka: Kapljevina

Gustoća [kg/m3]
-56.6 oC 1000
5.2 bar 1000

11
500
-80
-80 -60 -40
-40 -20 0 20 40
40 60 80 100 [oC] 500

Temperatura Temperature (Deg.C) Para

0
0
-40 -20 0 20 40
-40 -20 0 20 40

Temperatura zasićenja [oC]

56
U tehnici hlađenja koristi se od samih početaka (primjena ugljikovog dioksida kao radne tvari u
kompresijskim rashladnim uređajima počela je 1890 godine (brod Highland Chief za prijevoz
mesa u Englesku). Kasnije napušten, da bi se krajem 20 stoljeća ponovno počeo intenzivno
koristiti u suvremenim rashladnim uređajima. Razdoblje najveće
uporabe CO2 kao
radne tvari
Prvi prijedlog za
uporabu CO2 kao
radne tvari CO 2 kompresor Ponovno pokretanje
(Alexander Twining oko 1900. tehnologije hlađenja s
,British patent) CO2 (G. Lorentzen)

1850 1920 ----------1930 1960 1993

Tlak Log p,h- dijagram CO2

T,s - dijagram CO2 [bar]
Transkritični
100 fluid
100 Kapljevina

Pressure (bar-a)
Kritična točka:
Krutina - +31 oC
Krutina kapljevina 73.6 bar
10
10
10

Para
Kapljevina - para

Trojna točka (linija):

Krutina - para -56.6 oC
5.2 bar

1 -78.4 oC
1
-200 -100 0 100 200 Entalpija
300 [kjkg]
400 500 57
Entalpi (J)
58
59
60
Kompresijski omjeri za neke radne tvari parnokompresijskih rashladnih procesa
Temperatura isparivanja -60 -30 -15 0
Temperatura kondenzacije +30 +30 +30 +60

CO2 - 5,05 3,15 -

Amonijak 53,28 9,77 4,94 4,85
R22 31,6 7,24 4,0 6,08
R11 - 13,8 6,28 7,88
R12 33,03 7,43 4,01 4,96
R113 - - 7,92 10,15
R134a - 9,53 4,69 5,99
R152a 38,69 8,5 4,63 5,67
Propan (R290) 25,33 6,46 3,74 4,47
Izobutan (R600a) 45,1 8,82 4,55 5,56

Npr. po kriteriju za prelazak s jednostupanjske na dvostupanjsku kompresiju

spomenutom u kolegiju Kompresori (kompresijski omjer od 8-9) za o  30 oC i
  30 oC za NH3 bi trebalo dodatno razmotriti potrebu korištenja dvostupanjske
kompresije, dok bi kod R22 bila dovoljna kompresija u jednom stupnju.

61
FIZIOLOŠKO DJELOVANJE RADNIH TVARI

Stupanj Volumni Djelovanje

štetnosti udio
1 0,5 – 1,0 % uzrokuje smrt unutar 5 minuta
2 0,5 – 1,0 % uzrokuje smrt unutar 1 sata
3 2,0 – 2,5 % uzrokuje smrt unutar 1 sata ili ostavlja trajne štetne posljedice
4 2,0 – 2,5 % uzrokuje tek nakon 2 sata primjetno škodljive posljedice
5 do 20 % ne uzrokuje ni nakon 2 sata nikakvih trajnih oštećenja
6 više od 20% ne uzrokuje ni nakon 2 sata nikakvih posljedica

• GRUPA 1: R764 (SO2),

• GRUPA 2: R717 (NH3),
• GRUPA 3: metilklorid R40 (CH3Cl),
• GRUPA 4: R113,
• GRUPA 5: R744, R11, R22, R500,
• GRUPA 6: ugljikovodici metan R50, etan R170, i propan R290, te R134a, R123,
R501, R502 i R507
• GRUPA 7: voda R718, R12, R13, R114 i zeotropske smjese R404A, R407A i R407C.
62
SIGURNOSNA SVOJSTVA
Sigurnosna svojstva radnih tvari vezano na zapaljivost i otrovnost definirana su ASHRAE
standardom 34, a u EU to je norma EN 378. Po otrovnosti radne tvari se svrstavaju u klasu A
ili B. Klasa A označava radne tvari za koje nije utvrđena toksičnost na koncentracijama manjim
ili jednakim 400 ppm. Klasa B označava radne tvari toksične na koncentracijama manjim od
400 ppm.
Po zapaljivosti radne tvari dijele se u tri klase. Klasa 1 odnosi se na radne tvari kod kojih nema
propagacije plamena pri ispitivanju u zraku (kod 101 kPa i 21°C). Klasa 2 2 označava radne
tvari koje imaju donju granicu zapaljivosti (eng: lower flammability limit - LFL) koja je veća
od 0,10 kg/m3 i ogrjevnu moć do 19000 kJ/kg. Klasa 3 obuhvaća vrlo zapaljive radne tvari,
koje imaju LFL manji ili jednak 0,10 kg/m3 ili ogrjevnu moć veću ili jednaku 19000 kJ/kg.
Nova klasa zapaljivosti 2L dodana je 2010 godine i označava radne tvari s brzinom
napredovanja plamena ≤ 10 cm/s

63
 Sigurnosne klase nekih radnih tvari

1 2L 2 3

R11, R12, R13, R13B1, R14, R22, R23,

R113, R114, R115, R116, R124, R125,
R50, R170,
R134a, R218, R227ea, R236fa, RC318,
R1150, R290,
R401A, R401B, R401C, R402A, R402B,
R142b, R1270, RE170,
R403B, R404A, R407A, R407B, R407C,
R152a, R600, R600a,
R407D, R407E, R407F, R408A, R409A,
R415A, R601, R601a,
R409B, R410A, R410B, R414A, R414B, R1234yf,
R415B, R429A, R430A,
A R416A, R417A, R417B, R420A, R421A, R1234ze(E),
R406A, R431A, 432A,
R421B, R422A, R422B, R422C, R422D, R32, R143A
R439A, R433A, R433B,
R423A, R424A, R425A, R426A, R427A,
R440A, R433C, R435A,
R428A, R434A, R437A, R438A, R442A,
R512A R436A, R436B,
R500, R501, R502, R503, R504, R507A,
R441A, R510A,
R508A, R508B, R509A, R403A, R411A,
R511A
R411B, R412A, R413A, R418A, R419A,
R744

B R30, R123, R245fa R717

64
Preporuke za odabir konstrukcijskih materijala

Preporuka za odabir materijala metalnih dijelova konstrukcije

Radna tvar ugljični nehrđajući bakar mjed morska aluminij

čelik čelik bronca
amonijak PP PP N N N N
freoni P PP PP PP PP PP

PP – preporučljivo P- prihvatljivo N-nedopušteno

Preporuka za odabir brtvenih materijala

Radna tvar klingerit PVC,elastomeri bakar guma perbunan

neopren
amonijak PP PP N P N
freoni PP P PP N P

65
POPIS I SVOJSTVA NEKIH RADNIH TVARI
GWP a
Gustoća f Temp.
GWP l
grupa Praktična pare kod
Brojčana Klasa ATEL samozapal
Kemijska fluida granicad Molek. NBT (100 g (AR5)
oznaka sigurno / ODLg LFLh 25 °C, ODP a,e jenja
formula prema masaa (°C) ITH) (100
sti 101,3 kPaa (°C)
PEDm (kg/m3) yr ITH)
(kg/m3) (kg/m3) (kg/m3)
Derivati
metana
11 CCI3F A1 2 0,3 i 0,0062 j NF 5,62 137,4 24 1 4 750 4 660 ND
12 CCI2F2 A1 2 0,5 i 0,088 j NF 4,94 120,9 -29,0 1 10 900 10 200 ND
13 CCIF3 A1 2 0,5 i ND NF 4,27 104,5 -81 1 14 400 13 900 ND
22 CHCIF2 A1 2 0,3 i 0,21 j NF 3,54 86,5 -41 0,055 1 810 1 760 635
23 CHF3 A1 2 0,68 i 0,15 NF 2,86 70,0 -82 0 14 800 12 400 765
32 CH2F2 A2L 1 0,061 0,30 j 0,307 2,13 52,0 -52 0 675 677 648
50 CH4 A3 1 0,006 ND 0,032 0,654 16,0 -161 0 25 30 645

Derivati
etana
113 CCl2FCClF2 A1 2 0,4 i 0,02 j NF NA 187,4 48 0,8 6 130 5 820 ND

114 CClF2CClF2 A1 2 0,7 i 0,14 j NF 6,99 170,9 4 1 10 000 8 590 ND

115 CCIF2CF3 A1 2 0,76 i 0,76 j NF 6,32 154,5 – 39 0,6 7 370 7 670 ND
116 CF3CF3 A1 2 0,68 0,68 NF 5,64 138,0 – 78 0 12 200 11 100 ND
123 CHCI2CF3 B1 2 0,1 i 0,057 j NF NA 153,0 27 0,02 77 79 730
124 CHCIFCF3 A1 2 0,11 i 0,056 j NF 5,58 136,5 – 12 0,022 609 527 ND
125 CHF2CF3 A1 2 0,39 i 0,37 j NF 4,91 120,0 – 49 0 3 500 3 170 733
134a CH2FCF3 A1 2 0,25 i 0,21 j NF 4,17 102,0 – 26 0 1 430 1 300 743
141b CH3CCI2F ND 2 0,053 0,012 j NA 4,78 117,0 32 0,11 725 782 532
142b CH3CCIF2 A2 1 0,049 0,10 j 0,329 4,11 100,5 – 10 0,065 2 310 1 980 750
143a CH3CF3 A2L 1 0,048 0,48 j 0,282 3,44 84,0 – 47 0 4 470 4 800 750
152a CH3CHF2 A2 1 0,027 i 0,14 0,130 2,70 66,0 – 25 0 124 138 455
170 CH3CH3 A3 1 0,008 6 0,008 6 j 0,038 1,23 30,0 – 89 0 6 6 515
1150 CH2 = CH2 A3 1 0,006 ND 0,036 1,15 28,1 – 104 0 4 4 ND

PED: 1 – opasne 2 - ostale tvari

 GWP a
Gustoća f Temp.
Praktična GWP l
grupa pare kod samozapal
Brojčana Klasa ATEL
Kemijska fluida granicad Molek. NBT (100 g (AR5)
oznaka sigurno / ODLg LFLh 25 °C, ODP a,e jenja
formula prema masaa (°C) ITH) (100
sti 101,3 kPaa (°C)
PEDm (kg/m3) yr ITH)
(kg/m3) (kg/m3) (kg/m3)

Derivati propana

218 CF3CF2CF3 A1 2 1,84 0,85 j NF 7,69 188,0 – 37 0 8 830 8 900 ND

227ea CF3CHFCF3 A1 2 0,63 0,63 j NF 6,95 170,0 – 15 0 3 220 3 350 ND

236fa CF3CH2CF3 A1 2 0,59 i 0,34 j NF 6,22 152,0 –1 0 9 810 8 060 ND

245fa CF3CH2CHF2 B1 2 0,19 0,19 NF 5,48 134,0 15 0 1 030 856 ND

290 CH3CH2CH3 A3 1 0,008 0,09 0,038 1,80 44,0 – 42 0 3 3 470

1233zd CF3CH = CHCl A1 2 0,086 0,086 NF 5,34 130,5 18,1 ~0 4,5 1

(E)
1234yf CF3CF = CH2 A2L 1 0,058 0,47 j 0,289 4,66 114,0 – 26 0 4 <1 405

1234ze CF3CF = CHF A2L 2n 0,061 0,28 0,303 4,66 114,0 – 19 0 7 <1 368
(E)
1270 CH3CH = CH2 A3 1 0,008 i 0,0017 j k 0,046 1,72 42,1 – 48 0 2 2 455

Ciklički organski spojevi

C318 C4F8 A1 2 0,81 0,65 NF 8,18 200,0 –6 0 10 300 9 540 ND

Ugljikovodici
600 CH3CH2CH2C A3 1 0,008 9 i 0,0024 j k 0,038 2,38 58,1 0 0 4 4 365
H3
600a CH(CH3)3 A3 1 0,011 i 0,059 0,043 2,38 58,1 – 12 0 3 3 460
601 CH3CH2CH2C A3 2,95 5 5 ND
H2CH 1 0,008 i 0,0029 j k 0,035 72,1 36 0
3
601a (CH3)2CHCH2C A3 1 0,008 i 0,0029 j k 0,038 2,95 72,1 27 0 5 5 ND
H3
 Gustoća GWPa f Temp.
grupa Praktična GWP l
Brojčana Klasa ATEL pare kod (AR5) samozapal
Kemijska fluida granicad Molek. NBT (100 g
oznaka sigurno / ODLg LFLh 25 °C, ODP a,e (100 yr jenja
formula prema masaa (°C) ITH)
sti 101,3 kPaa ITH) (°C)
PEDm (kg/m3)
(kg/m3) (kg/m3) (kg/m3)

Drugi organski spojevi

E170 (CH3)2O A3 1 0,013 i 0,079 0,064 1,88 46 – 25 0 1 1 235

Anorganski spojevi

717 NH3 B2L 1 0,000 35 i 0,000 22 j 0,116 0,700 17,0 – 33 0 0 0 630

744 CO2 A1 2 0,1 i 0,072 j NF 1,80 44,0 – 78 c 0 1 1 ND

a gustoća pare, molekularna masa, temperatura vrenja, ODP i GWP (AR5) daju se kao informacija i nisu dio norme EN 378.
c Temperatura sublimacije. Trojna točka je na −56,6 °C at 5,2 bar.
d Određeno u skladu s dijelom 5.2 norme EN 378.
e Usvojeno Montrealskim protokolom.
f Podaci iz IPCC Assessment Report V (AR5); za ugljikovodike koji nisu uključeni u AR5, podaci iz F-Gas uredbe N° 517/2014.
g Acute-Toxicity Exposure Limit (ATEL) ili Oxygen Deprivation Limit (ODL), manja vrijednost od dvije navedene, preuzeto iz ISO

817.
h Donja granica zapaljivosti (LFL – lower flammability limit).
i Praktične vrijednosti slijede iz ranijih propisa u skladu s dijelom 5.2 norme EN 378.
j ATEL/ODL vrijednosti su izmijenjene u odnosu na EN 378–1:2008+A2:2012 u skladu s podacima iz ISO 817.
k Nije raspoloživa NOEL vrijednost, određeno prema ISO 817.
l podaci iz Europske F-Gas uredbe N° 517/2014; za CFC i za HCFC koji nisu uključeni u F-Gas uredbu N° 517/2014, uzeti podaci iz

IPCC assessment report IV.

m PED = Direktiva o tlačnoj opremi 2014/68/EU (Pressure Equipment Directive).
n U skladu s ispitnim uvjetima iz ISO 817, radna tvar je klasificirana kao 2L, međutim grupa fluida prema PED je 2, temeljem CLP

uredbe (EC) 1272/2008.

Grupe fluida prema PED: grupa 1 obuhvaća opasne: eksplozivne, izrazito zapaljive, jako zapaljive, zapaljive (kada je najveća
dozvoljena temperatura iznad plamišta), vrlo toksične, toksične i oksidirajuće fluide, dok grupa 2 obuhvaća sve ostale fluide
Kratice: NF – nezapaljiv (eng. Non flamable); ND – nema podataka (eng. no data); NBT – temperatura vrenja kod tlaka 1 bar (eng.
Normal boiling point)
 Zeotropske smjese

Gustoća Temp.
GWP
PED Prakt. pare samoza
Brojčana Sastav Tolerancija Sigurn. ATEL/ODL LFL Molek. NBT GWP (AR5)
grupa granica (kg/m3) 25 °C, ODP paljenja
oznaka (maseni %) sastava (%) klasa (kg/m )
3 masa (°C) (100yr ITH) (100yr
fluida (kg/m3) 101,3 kPa (°C)
ITH)
(kg/m3)
401A R-22/152a/124 (53/13/34) ±2/+ 0,5 – 1,5/ ± 1 A1 2 0,3 0,10 NF 3,86 94,4 – 33,4 do – 27,8 0,037 1 182 1 130 681

401B R-22/152a/124 (61/11/28) ±2/+ 0,5 – 1,5/ ± 1 A1 2 0,34 0,11 NF 3,80 92,8 – 34,9 do – 29,6 0,04 1 288 1 240 685

402A R-125/290/22 (60/2/38) ±2/+ 0,1 – 1,0/ ± 2 A1 2 0,33 0,27 NF 4,16 101,5 – 49,2 do – 47,0 0,021 2 788 2 570 723

402B R-125/290/22 (38/2/60) ±2/+ 0,1 – 1,0/ ± 2 A1 2 0,32 0,24 NF 3,87 94,7 – 47,2 do – 44,8 0,033 2 416 2 260 641

403A R-290/22/218 (5/75/20) + 0,2 – 2,0/ ± 2/ ± 2 A1 2 0,33 0,24 0,480 3,76 92 – 47,7 do – 44,3 0,041 3 124 3 100 ND

403B R-290/22/218 (5/56/39) + 0,2 – 2,0/ ± 2/ ± 2 A1 2 0,41 0,29 NF 4,22 103,3 – 49,1 do – 46,84 0,031 4 457 4 460 ND

404A R-125/143a/134a (44/52/4) ±2/ ± 1/ ± 2 A1 2 0,52 0,52 NF 3,99 97,6 – 46,5 do – 45,7 0 3 922 3 940 728
405A R-22/152a/142b/C318 ±2/ ± 1/ ± 1/ ± 2 b ND 4,58
A1 2 ND 0,26 111,9 – 32,8 do – 24,4 0,028 5 328 4 970 ND
(45/7/5,5/42,5)
407A R-32/125/134a (20/40/40) ±2/ ± 2/ ± 2 A1 2 0,33 0,31 NF 3,68 90,1 – 45,2 do – 38,7 0 2 107 1 920 685

407B R-32/125/134a (10/70/20) ±2/ ± 2/ ± 2 A1 2 0,35 0,33 NF 4,21 102,9 – 46,8 do – 42,4 0 2 804 2 550 703

407C R-32/125/134a (23/25/52) ±2/ ± 2/ ± 2 A1 2 0,31 0,29 NF 3,53 86,2 – 43,8 do – 36,7 0 1 774 1 620 704

407D R-32/125/134a (15/15/70) ±2/ ± 2/ ± 2 A1 2 0,41 0,25 NF 3,72 90,9 – 39,4 do – 32,7 0 1 627 1 490 ND

407E R-32/125/134a (25/15/60) ±2/ ± 2/ ± 2 A1 2 0,40 0,27 NF 3,43 83,8 – 42,8 do – 35,6 0 1 552 1 420 ND
407F R-32/125/134a (30/30/40) ±2/ ± 2/ ± 2 A1 2 0,32 0,32 NF 3,36 82,1 – 46,1 do – 39,7 0 1 825 1 670 ND
408A R-125/143a/22 (7/46/47) ±2/ ± 1/ ± 2 A1 2 0,41 0,33 NF 3,56 87,0 – 44,6 do – 44,1 0,026 3 152 3 260 ND
409A R-22/124/142b (60/25/15) ±2/ ± 2/ ± 1 A1 2 0,16 0,12 NF 3,98 97,5 – 34,7 do – 26,3 0,048 1 585 1 480 ND
410A R-32/125 (50/50) + 0,5 – 1,5/+ 1,5 – 0,5 A1 2 0,44 0,42 NF 2,97 72,6 – 51,6 do – 51,5 0 2 088 1 920 ND
 Azeotropske smjese

Gust. pare Temp.

Prakt. LFL 25 °C, GWP samozapa
PED Azeotropska
Brojčana Sastav Tolerancije sastava Sig. granica ATEL/ODL 101,3 kPa Mol. NBT Temperatura GWP (AR5) ljenja
grupa ODP
oznaka (maseni %) (%) klasa (kg/m3) masa (°C) (100yr ITH) (100yr (°C)
fluida (°C)
(kg/m3) (kg/m3) (kg/ ITH)
m3)
500 R-12/152a (73,8/26,2) + 1,0 – 0,0/+ 0,0 – 1,0 A1 2 0,4 0,12 NF 4,06 99,3 – 33,5 0 0,74 8 077 7 560 ND

501 R-22/12 (75,0/25,0) A1 2 0,38 0,21 NF 3,81 93,1 – 41,0 – 41 0,29 4 083 3 870 ND

502 R-22/115 (48,8/51,2) A1 2 0,45 0,33 NF 4,56 112,0 – 45,4 19 0,33 4 657 4 790 ND

503 R-23/13 (40,1/59,9) A1 2 0,35 ND NF 3,58 87,5 – 88,7 88 0,6 14 560 13 300 ND

504 R-32/115 (48,2/51,8) A1 2 0,45 0,45 NF 3,24 79,2 – 57 17 0,31 4 143 4 300 ND

507A R-125/143a (50/50) + 1,5 – 0,5/+ 0,5 – 1,5 A1 2 0,53 0,53 NF 4,04 98,9 – 46,7 – 40 0 3 985 3 990 ND

508A R-23/116 (39,0/61,0) ±2,0/ ± 2,0 A1 2 0,23 0,23 NF 4,09 100,1 – 86,0 – 86 0 13 210 11 600 ND

508B R-23/116 (46,0/54,0) ±2,0/ ± 2,0 A1 2 0,25 0,2 NF 3,90 95,4 – 88,3 – 45,6 0 13 400 11 700 ND

509A R-22/218 (44,0/56,0) ±2,0/ ± 2,0 A1 2 0,56 0,38 NF 5,07 124,0 – 47,0 0 0,024 5 741 5 760 ND

510A R-E170/600a ±0,5/ ± 0,5 A3 1 0,011 0,087 0,056 1,93 47,25 −25,1 −25,2 0 1,2 1,2 ND
(88,0/12,0)

511A R-290/E170 (95,0/5,0) ±1,0/ ± 1,0 A3 1 0,008 0,092 0,038 1,81 44,2 – 42 – 20 to +40 0 2,9 2,9 ND

512A R-134a/152a (5,0/95,0) ±1,0/ ± 1,0 A2 1 0,025 0,14 0,124 2,75 67,2 – 24 – 20 to +40 0 189,3 196 ND

513A R-134a/1234yf (44/56) +1,0/-1,0, +1,0/-1,0 A1 2 0,319 0,319 NF 4,256 108,4 −29,05 27 0 631,4 573 ND

70
KOMPRESIJSKI RASHLADNI PROCESI

71
Kompresijski rashladni uređaji (procesi s mehaničkom kompresijom pare)

Ovi uređaji rade s parom radne tvari, tj. proces pada u zasićeno područje. Dovođenje topline
Q0 odvija se kod T0 = konst i p0 = konst a odvođenje topline Q je kod p = konst i u većem
dijelu kod T = konst. Za rad uređaja troši se mehanički rad L. Faktor hlađenja ili rashladni
množilac je COP0 = ε0 = Q0 / L
Q  Q0  L
L
Q
Q0

Kompresor
L
Topli
spremnik
Q

Isparivač
Kondenzator
Q0

Hladni
spremnik

Termoekspanzijski ventil
(prigušni ventil)
72
Faktor hlađenja rashladnog procesa je omjer topline preuzete od hladnog spremnika i
utrošenog rada
Q0
COP0   0 
L
Kada bi se proces mogao provesti kao Carnotov, vrijedilo bi
T0
COP0C   0C 
T  T0

Faktori hlađenja stvarnog i Carnotovog procesa se razlikuju zbog nepovrativosti neizbježnih

kod stvarnog procesa
COP0  0C COP0C ili  0  0C 0C
Kod kompresijskih procesa vrijednost η0 kreće se približno u granicama 0  0,4  0,6

Može se definirati i faktor grijanja kao omjer topline predane toplom spremniku i utrošenog
rada. Za Carnotov proces to je:
Q Q0  L T
COPC   C    COP  C COPC ili   C  C
L L T  T0
Pritom vrijedi
COP  COP0  1
Oznake u literaturi su različite, tako da se može pronaći oznaka Q2 za dovedenu
toplinu u proces Q0, a oznaka Q1 za odvedenu toplinu iz procesa Q.
Također se rad u nekim izvorima označava s W umjesto s L. 73
 Carnotovi faktori hlađenja COP0,C i grijanja COPC, a time i faktori grijanja i hlađenja
stvarnih uređaja COP0 i grijanja COP su to povoljniji (viši) što je manja razlika
temperatura T – T0. Kod slučaja hlađenja na neku željenu temperaturu T0, faktor
hlađenja će biti to viši što je niža temperatura T spremnika koji predstavlja ponor
topline Q. Kod slučaja grijanja na neku željenu temperaturu T, faktor grijanja COPC
biti će to viši što je viša temperatura T0 spremnika koji predstavlja izvor topline Q0.

T=290
T1=290[K]
K T =300K[K]
T1=300 T =310 K
T1=310 [K] TT1=340
=340 [K]
K
30

25

20
COP0,C
COP2,C

15

10

0
250 255 260 265 270 275 280
T0T[K]
2 [K]

74
 TT2=263
0 = 263K[K] TT2=273 K [K]
0 = 273 TT2=283
0= 283K[K] T 0 = 293
T2=293 K [K]
45
40
35
30
COPC
COP1,C

25
20
15
10
5
0
300 305 310 315 320 325 330 335 340
TT[K]
1 [K]

Iz naprijed prikazanog razmatranja slijedi i glavno načelo rashladne tehnike: ne hladiti niže
nego je to neophodno.

75
Primjer promjene učinka grijanja Q, utrošene snage za pogon P i faktora grijanja COP za
različite temperature T0 (T2) i T (T1) dan je na slici za jedan konkretan kompresijski uređaj.

76
Rashladni procesi podižu toplinu s niže na višu temperaturnu razinu. Iako se svakim
rashladnim procesom prenosi toplina s niže temperature na neku višu temperaturu, oni se
međusobno razlikuju ovisno o razinama tih temperatura.
Kad toplina prenosi od niske temperature T0 na višu okolišnu temperaturu Tok (slučaj A),
proces se naziva rashladnim procesom, a uređaj rashladnim uređajem.
Ako se toplina prenosi s okolišne temperature Tok na neku višu temperaturu T, (koja može biti
temperatura grijanog prostora), takav se proces naziva ogrjevnim procesom, a uređaj se
naziva dizalicom topline (slučaj B).
Ogrjevno-rashladni procesi okolišne (slučaj C) prenose toplinu s temperature T0 niže od
okolišne na temperaturu grijanog prostora T1 višu od temperature okoline Tok. I ovdje se
uređaj naziva dizalicom topline. Ovakvi su procesi energetski vrlo povoljni, jer se korisnima
mogu smatrati cjelokupne ili dijelovi toplina Q i Q0.
Za grijanje u slučaju visokih temperatura T ili hlađenje u slučaju vrlo niskih temperatura T0
koriste se kaskadni rashladni procesi (slučaj D).
T

T T1

TokTok

T0T2

A B C D 77
U ovom kolegiju spomenuli smo sorpcijske i ejektorske procese, ali prvenstveno
ćemo se baviti parno kompresijskim rashladnim procesima prikladnim za korištenje i
uobičajenim na brodovima. Plinski procesi također se neće detaljnije objašnjavati.

78
 Plinski i parni rashladni procesi

Plinski procesi rade s plinovima, dakle u području iznad kritične temperature i tlaka. Neki
od njih mogu se efikasnošću približiti Carnotovom procesu: Tako se npr. korištenjem
višestepene kompresije i ekspanzije može Jouleov zračni proces 1-2-3-4 (slika dolje desno)
Carnotovu procesu pa bi dijagram izgledao kao na slici dolje lijevo.
Mogućnost da se provede Carnotov ili neki drugi energetski povoljan kružni proces može
se ostvariti korištenjem radne tvari čija je kritična temperatura viša od temperatura okoline
i hladionice. Proces se odvija u zasićenom području. Zbog poklapanja izotermi i izobara u
zasićenom području izmjena topline odvija se pri konstantnoj temperaturi.
T T
ušteda na radu p
2
Tok To 3
TH T0 p0
1
4

povećanje
rashladnog učinka 1 bar (-197°C)
h` h``
s
s
Približavanje Jouleovog procesa Carnotovom kroz višekratnu
kompresiju i ekspanziju
Područja primjene plinskog (nadkritičnog) i parnog
(podkritičnog) rashladnog procesa
79
 Carnotov parni rashladni proces s jednostupanjskom kompresijom

Parni rashladni uređaji rade s radnom tvari kod koje proces pada u zasićeno područje, pa
je dovođenje topline kod konstantne temperature T0 i tlaka p0 , dok je odvođenje
topline kod konstantne temperature T i tlaka p . To je moguće jer su u zasićenom
području izoterme ujedno i izobare. Unutar zasićenog područja može se i praktički
provesti Carnotov proces kao najbolji između temperatura T i T0 .
Q
p p

3 Kondenzator 2
Lk Shematski prikaz jednostupanjskog
parnog rashladnog uređaja s
Ekspander M
is
Kompresor jednostupanjskom kompresijom i
is
Le ekspanzijom koji radi po
Isparivač 1
Carnotovom procesu
4 p0 p0

Q0 T0

Radna tvar u isparivaču isparuje kod konstantne temperature T0 i tlaka p 0 , a

kondenzira u kondenzatoru kod konstantne temperature T i tlaka p .

80
Za T,s-dijagram ucrtavamo T i T0 , p i p0 . Stanje 2 leži na x=1, ispod je 1 na T0 . Stanje
3 leži na x=0, ispod je 4 na T0 .

1-2 izentropska kompresija

2-3 odvođenje topline Q, radna tvar kondenzira pri konstantnoj temperaturi T i tlaku p
3-4 izentropska ekspanzija
4-1 dovođenje topline Q0, radna tvar isparuje pri konstantnoj temperaturi T0 i tlaku p0
Promjene stanja u kružnom procesu idu po dvije izentrope i dvije izobare, koje su
ujedno i izoterme.

p0

T p T
T,s- dijagram Carnotovog ljevokretnog
3 2
Tok procesa u području zasićene pare
l
TH p0 T0
T0 4 1
q0

q 0 - specifični rashladni učinak – odnosi se na 1 kg

l - specifični rad
81
Specifični rashladni učinak q 0  h1  h 4 [kJ/kg]
Potreban rad za izentropsku kompresiju 1 kg radne tvari l k  h 2  h1 [kJ/kg]
Rad dobiven izentropskom ekspanzijom 1 kg radne tvari l e  h 3  h 4 [kJ/kg]
Potreban rad l  l k  l e  ( h 2  h1 )  ( h 3  h 4 )  q  q 0 [kJ/kg]

Toplina koja se odaje od radne tvari na okolinu (npr. rashladnu vodu) q  h 2  h 3

[kJ/kg]

U p,v-dijagramu rad kompresije l k je predočen površinom a-1-2-b-a, a rad dobiven

izentropskom ekspanzijom l e predočen je površinom a-4-3-b-a. Ukoliko su kompresor i
ekspander na istom vratilu, ukupni je potreban rad l  l k  l e predočen površinom 1-2-3-
4-1 . p

3 p,T 2 p
b
p,v- dijagram Carnotovog ljevokretnog lk
le
procesa u području zasićene pare is l
is
p0,T0 p0
a 1
4
x=0 x=1

v
82
   Q 0
Protok mase radne tvari potreban da bi se ostvario rashladni učinak Q0 je M 
q0
[kg/s], gdje je Q izražen u W ili u kW a q u kJ/kg ili J/kg, i on je puno manji nego je to
0

kod plinskih procesa. Kako nema prekoračenja potrebne temperature ni iznad T , ni

ispod T0 , za provedbu opisanog procesa troši se minimalni potreban rad.
Opisani parni proces identičan je s Carnotovim, pa mu je i faktor hlađenja jednak
Carnotovom
q T0
 0C  0  .
l T  T0
Vidi se da faktor hlađenja ovisi samo o temperaturi a ne o radnoj tvari.

83
 Proces s prigušivanjem kondenzata

Upotrebom jednostavnog prigušnog ventila sniženje tlaka vrele kapljevine stanja 3 se

postiže uz konstantnu entalpiju radne tvari. To znači da se odustaje od iskorištavanja rada
ekspanzije, ali on je ionako mali, pa i trenje u mehanizmu ekspandera može biti dovoljno
da ga poništi.
Q T
3 2
T Shematski prikaz i
p p
Kondenzator
p T,s- dijagram
3 2
p0
jednostupanjskog
Prigušni
ventil
3 2 parnog rashladnog
Kompresor
5
4 5
l uređaja s prigušnim
6
Isparivač
1 L
h=konst 1 ventilom
p0 p0 q0
Δq0
5 1
Q0 T0 a b c s

Rad koji treba utrošiti je veći, dok je rashladni učinak manji. Površinom a-b-5-4-a
predočeno je smanjenje rashladnog učinka i povećanje rada. prigušivanje je nepovrativ
proces, dakle povlači za sobom gubitak na radu.
Rashladni učinak q0 jednak je razlici entalpija na izlazu i ulazu isparivača
q0  h1  h5  h1  h3 [kJ/kg] jer je h1  h3 .

84
Što je veća razlika temperatura T i T0 , to su gubici uslijed prigušivanja veći.

p’’
T T
p’
p
p
p0 3’’ 2’’
2’ p0
p0 ’ 3’
T,p 3 2
3 2 h=konst
h=konst
h=konst
T0,p0
5 q0 T0’,p0’ 1 5 5’ 5’’ 1’ 1
5’ 1’
q0
q0’ q0’’

s s

Rashladni učinak q 0 je manji a rad je veći kod T 0 nego kod T0 .U oba slučaja okolišu se
predaje ista toplina q . Zato se faktor hlađenja smanjuje.
Za veličinu gubitaka prigušivanja mjerodavna je i blizina kritične točke. Npr. kod CO2,
kritična točka leži kod temperature  k  31 oC, što je blizu temperature rashladne vode.
Kod neznatnog povišenja temperature rashladne vode, moglo bi se dogoditi da rashladni
učinak potpuno iščezne.

85
Proces s prigušivanjem vrele kapljevine (kondenzata) i suhim usisavanjem

To je usisavanje suhozasićene pare. Provodi se da bi se spriječilo skupljanje kapljevite radne

tvari u kompresoru i tako zaštitio kompresor od hidrauličkog udara.

Q
T

p p p
Kondenzator
2
3 p0
Prigušni
ventil Kompresor 3 T, p 2` 2
5 is h=konst l
1 L 5 T0, p0
6 1’ 1
p0 p0

Odjeljivač q0
Isparivač

Q0 s
a b cd

Vlažna para iz isparivača i prigušnog ventila struji u prošireni prostor odjeljivača, pa se

brzina strujanja znatno smanjuje i para više ne može sa sobom nositi kapljice, nego se
one talože na dno odjeljivača i vraćaju u isparivač kao kapljevina. Ostala para,
oslobođena kapljica, postaje suhozasićena ( x  1 ). Nju usisava kompresor i komprimira
do tlaka p (stanje 2). U kondenzatoru se hladi i kondenzira do stanja 3. Nakon
prigušnog ventila stanje radne tvari je 5. Kada bi se usisavala vlažna para, kompresija bi
tekla od stanja 1’.
86
Takvim se postupkom povećava specifični rashladni učinak, ali se također povećava i utrošeni
mehanički rad. Površina c-1'-1-d-c predstavlja povećanje rashladnog učinka u odnosu na slučaj
kada se usisava vlažna para 1'.
Prednost je što se ovakav proces sa sigurnošću može primijeniti u realnim rashladnim
uređajima.
Ako se promatra T,s - dijagram, vidi se da je ostalo malo sličnosti s termodinamički najboljim
Carnotovim procesom. Ipak, ostala je velika termodinamička prednost parnog procesa, a to je da
se čitav rashladni učinak predaje radnoj tvari pri konstantnoj temperaturi isparivanja, a može se
reći da se najveći dio topline predaje okolišu također pri konstantnoj temperaturi kondenzacije.

T
p
p
p0 3 p, T 2
3 T, p 2` 2 is
p0, T0
h=konst l 5 1
5 T0, p0 1’ 1
6

q0 x=1
x=0

a b cd s
h

87
Specifični rad l  h2  h1 [kJ/kg]

Specifični rashladni učinak q0  h1  h5  h1  h3 [kJ/kg]

(govorimo učinak, iako se ustvari radi o razlici specifičnih entalpija)

Toplina odvedena u kondenzatoru po 1 kg radne tvari q  h2  h3 [kJ/kg]

q0 h1  h3
Faktor hlađenja 0  
l h2  h1

 Q 0
Protok radne tvari M [kg/s]
q0
Prikazani proces s prigušivanjem vrele kapljevine i usisavanjem suhozasićene pare
naziva se često u literaturi osnovnim procesom (eng. basic cycle). U praksi se često
provode procesi s usisavanjem pregrujane pare radne tvari i prigušivanjem pothlađene
kapljevine.

Transkritični procesi

Suhim se usisavanjem može provesti proces i kada je temperatura okoliša T viša od

kritične temperature Tkr. To je često slučaj kod korištenja CO2 , čija je kritična
temperatura  kr  31oC ( Tkr  304 K), a kad je rashladna voda više temperature.

88
Iznad kritične točke nije moguće odvesti toplinu radnoj tvari kondenzacijom kao u
konvencionalnom parnom kompresijskom procesu, već se toplina može odvesti hlađenjem
plina. Proces smješten dijelom u području zasićene radne tvari, a dijelom iznad kritične točke
naziva se transkritičnim. Kako tlak i temperatura u nadkritičnom području međusobno
neovisni, moguće ih je regulirati odvojeno kako bi se postigli optimalni radni uvjeti.
Odvođenje topline iz procesa u nadkritičnom području odvija se hlađenjem komprimiranog
nadkritičnog fluida (plina) u hladnjaku koji se naziva „hladnjakom plina” (eng. gas cooler).
Jedno od specifičnih svojstava CO2 (R744) je značajna promjena svojstava koja utječu na
prijelaz topline u blizini kritične točke pri konstantnom tlaku. Ova specifičnost posebno je
izražena u blizini pseudokritičnih točaka tj. točaka u kojima specifična toplina doseže
maksimum za dani tlak. Zbog takvih svojstava bilo je moguće konstruirati hladnjake plina
koji su po površini bili bliski kondenzatorima u podkritičnom području, što za druge radne
tvari nije bio slučaj.

plina

89
Specifični rad l  h2  h1 [kJ/kg]

Specifični rashladni učinak q0  h1  h4  h1  h3 [kJ/kg]

(govorimo učinak, iako se ustvari radi o razlici specifičnih entalpija)

Toplina odvedena u hladnjaku po 1 kg radne tvari q  h2  h3 [kJ/kg]

q0 h1  h3
Faktor hlađenja 0  
l h2  h1

 Q 0
Protok radne tvari M [kg/s]
q0

90
Da bi ovakav proces mogao tehnički dobro funkcionirati potrebno je ugraditi i sabirnik tekuće
radne tvari tj. spremnik - odvajač. Visokotlačni ventil VTV regulira tlak u hladnjaku plina, dok
je tlak u spremniku – odvajaču promjenjiv ovisno o djelovanju VTV i termoekspanzijskog
ventila TEV. Spremnik – odvajač potrebno je u ovom slučaju projektirati za najviši mogući tlak
koji se može javiti u hladnjaku plina HP.

HP

Kompresor
VTV

Tlak [bar]
Spremnik
odvajač

1 6
6
TEV Entalpija
Isparivač [kJ/kg]
Za regulaciju protoka radne tvari kroz isparivač koristi se termoekspanzijski ventil. To je
regulator koji u isparivač propušta onoliko radne tvari koliko treba da ona preuzme svu toplinu
isparivanja i pregrije se za željeno pregrijanje. Pregrijanje je razlika temperature radne tvari na
izlazu isparivača ϑ1 i temperature zasićenja ϑ0 za tlak p0. Pregrijanjem radne tvari također se
štiti kompresor od hidrauličkog udara.
91
 Tlak
bar
100
x

Transkritični
90 35 oC 95 oC
80
70
60

50

40

-5.5 oC [22 oF]

30

25
0
-12 oC
0 20 6 00

Podkritični
-40 oC [-40 oF]
10

5
Entalpija
x

Transkritični proces
Podkritični proces

Hlađenje i kondenzacija
radne tvari

Ugrijavanje
hladila
Δϑapp

92
Kod podkritičnih procesa specifična entalpija na izlazu iz kondenzatora funkcija je
temperature dok u transkritičnom procesu tlak ima znatan utjecaj na izlaznu entalpiju.
Dakle, kada je T  Tkr , povećanjem tlaka na kraju kompresije ( p  p  ) može se
povećati rashladni učinak, ali se i potrebni rad povećava. Do koje se granice isplati
povećanje tlaka koje za rezultat ima povećanje faktora hlađenja može se odrediti iz
 0
uvjeta  0 , uz T  konst i h1  konst .
p

p’
2` p
T 2 p kr

T3 ili T3’ 3’ 3 K
Tok
l

h=kons p0
t
4’ 54
5’
1

q0

s
93
 Transkritični rashladni proces s CO2
Utjecaj konačnog tlaka kompresije
35 oC

100 bar
90 bar
80 bar

3 Max hisp hkomp-is

COP = 2,46
2,5
COP

2 COP = 2,51

o CO2
1,5 ima vrlo visok Prandltlov broj koji ovisi o:
COP = 1,72
1 dinamičkoj viskoznosti
 70 75
specifičnom80
80
85
toplinskom 90
90
95
kapacitetu
100
100 105
bar
110 μ.c p
Pr 
Compressor outlet pressure [bar]
 koeficijentu provođenja topline COPλ= (hisp)/ (hkomp-is)
o Pr → Nu=f(Re,Pr) → =f(Nu)
o Pr –  

94
Dijagram dolje prikazuje rezultate simulacija kojima je izračunat faktor hlađenja COP2 za
različite konačne tlakove kompresije s temperaturom ϑ3 na izlazu iz hladnjaka kao parametrom.
Zelena krivulja optimalnog tlaka povezuje maksimalne vrijednosti COP2 za odgovarajuće
temperature ϑ3. Temperatura ϑ3 se u protustrujnom izmjenjivaču može približiti temperaturi
okoline ϑok na neku konačnu temperaturnu razliku Δϑapp (vidjeti slajd 110) koja ovisi o
svojstvima izmjenjivača (app je kratica engleskog termina approach, kojim s ova temperaturna
razlika često označava)
Regresijom je dobiven izraz koji može poslužiti za određivanje optimalnog tlaka za različite
temperature okoline i taj izraz glasi:
ϑ3
Popt  2, 7 ok  app   6,1
ϑ3
ϑ3
ϑ3 ϑ3
ϑ3
ϑ3

Krivulja optimalnog tlaka

Konačni tlak kompresije [bar] 95

Proces s pothlađivanjem radne tvari u kondenzatoru
TW2 izlaz vode

izlaz kapljevine ulaz pare

(kondenzata) radne tvari

ulaz vode TW1

T
T kondenzacije radne tvari
ΔT’’
ΔT’ TW2
ΔTW

TW1

Slikom je shematski prikazan kondenzator. Strujanje vode i radne tvari je protusmjerno.

U kondenzatoru se toplina predaje od radne tvari rashladnoj vodi ili nekoj drugoj tvari
(npr. zrak) koja služi za hlađenje. Radna tvar kondenzira, a rashladna voda se ugrijava, i
to tim više što je njen protok manji. Temperatura kondenzacije mora biti viša od
temperature rashladne vode, jer se toplina od radne tvari predaje rashladnoj vodi.
Pretpostavka da odmah na početku imamo temperaturu kondenzacije je u redu, jer u
cijevi struji para, ali se čestice na stjenci odmah kondenziraju.
Tw  TW 2  TW 1 je promjena temperature vode i kreće se uobičajeno oko 4 – 6 K, ali
ovisi o raspoloživoj količini vode. Ako je na raspolaganju manji protok vode, ova će
razlika temperatura biti veća.
96
T   T  TW 2 - razlika temperature kondenzacije i temperature vode na izlazu. Kreće
se uobičajeno od 5 do 7 K.

što je manji protok vode, to je viša temperatura kondenzacije T , a time je rashladni

učinak q0 manji.

Ako je površina kondenzatora dovoljno velika, kondenzat će se pothladiti za nekoliko

stupnjeva. Pothlađivanje može biti u kondenzatoru ili u izmjenjivaču topline u koji
radna tvar ide nakon kondenzatora.
Pothlađivanje utječe na povećanje rashladnog učinka, dok utrošeni rad ostaje isti.
Q
p
3 Kondenzator 2
3’ 3 p,T 2
Izmjenjivač
(pothlađivač)
Kompresor is
Qiz
3’ p0 ,T0
1 L
5’ 1
Prigušni
ventil
5’
Odjeljivač
Isparivač
x=0 x=1
Q0

97
Kod prikazanog procesa jednostupanjskog parnog rashladnog uređaja s prigušnim
ventilom, suhim usisavanjem i pothlađivanjem radne tvari u izmjenjivaču topline -
pothlađivaču usisavanje je suho (stanje 1 leži na liniji x=1). Stanje 3' je pothlađena
kapljevina na ulazu u prigušni ventil. Pothladila se pri konstantnom tlaku p  konst.
Linija konstantnog tlaka p  konst je jako blizu linije x  0 . Rad ostaje isti, što se ne
vidi tako dobro u T,s - dijagramu, kao u p,h - dijagramu.
T
p
p

p0 3’ 3 p,T 2
2 is
3 T, p
3’ p0 ,T0
l 5’ 1
5’ 5 T0, p0
1

q0
x=0 x=1

s
h

Specifični rad l  h2  h1 [kJ/kg]

Specifični rashladni učinak q0  h1  h5' [kJ/kg]
(govorimo učinak, iako se ustvari radi o razlici specifičnih entalpija)
Toplina odvedena u kondenzatoru po 1 kg radne tvari qk  h2  h3 [kJ/kg]
Toplina odvedena u izmjenjivaču po 1 kg radne tvari q iz  h3  h3' [kJ/kg]

98
T
p
p

p0 3’ 3 p,T 2
2 is
3 T, p
3’ p0 ,T0
l 5’ 1
5’ 5 T0, p0
1

q0
x=0 x=1

s
h

Ako se pothlađivanje zbiva u kondenzatoru, onda je toplina

odvedena u kondenzatoru q k  h 2  h3' [kJ/kg]
 Q 0
Protok radne tvari M [kg/s]
q0
Odvedena toplina u kondenzatoru Q  M q [kW]
k k

Snaga za pogon kompresora (izentropska kompresija) P  M l [kW]

Q 0 q0
Faktor hlađenja (rashladni množilac) 0   
P l

99
 Proces s pothlađivanjem kondenzata hladnom parom radne tvari

Pothlađivanje tekuće radne tvari prije ulaska u prigušni ventil može se provesti pomoću
hladne pare radne tvari koja izlazi iz isparivača.

Q T
2’
p p
p
Kondenzator 2’t
Kompresor
2 p0
3
1’ p0
Pothlađivač T 3 T,p 1’t
(izmjenjivač) 3
1 p0 l Δl
1
5 5 T0 , p0
3’
p
1
Prigušni
ventil Isparivač q0
p0 5’ 1 p0 Δ0
Δq
q
Q0
s
Kondenzatu se odvodi toplina pri tlaku p , a pari se dovodi toplina pri tlaku p 0 . Stanje
1’ je određeno predanom toplinom i vrijedi h1  h1  h 3  h 3 .

Rashladni se učinak povećao za  q 0 , ali na račun većeg potroška rada. Za povećanje

 q 0 potreban je dodatni rad  l . Za ovakav tip pothlađivača, u teoretskom se slučaju
pari može povećati temperatura do T . 100
 Rashladni je učinak q0  h1  h5  h1  h3 [kJ/kg].
Potreban je rad l  h 2  h1 [kJ/kg]
Toplina odvedena u kondenzatoru q  h2  h3 [kJ/kg]
Izmijenjena toplina u izmjenjivaču qiz  h3  h3  h1  h1 [kJ/kg]
q h  h3
Faktor hlađenja  0  0  1
l h2  h1
T
p
p
2’t p
2 3’ 3 2 2’
p0

T 3 T,p p0
3 1’t
l Δl 5’ 5 1 1’
1
5 5 T0 , p0
1
q0 x=0 x=1
Δ0
Δq
q
s h

Za svaki promatrani slučaj (različite temperature T i T0 i različite radne tvari) treba

odrediti da li je termodinamički povoljniji ovakav proces ili proces s usisom
suhozasićene pare.
Teoretski se para može zagrijati do T , a pritom se kondenzat ohladi do neke
temperature TP koja je viša od T0 . To je stoga što je specifični toplinski kapacitet
kondenzata viši od specifičnog toplinskog kapaciteta pare. 101
Transkritični proces s obilaznim vodom parne faze na srednjem tlaku
(transcritical flash gas bypass process)

Ovakvi uređaji uobičajeno se koriste u komercijalnom hlađenju kad je potrebno hladiti s

jednom temperaturom isparivanja. Visokotlačni ventil VTV održava tlak u hladnjaku plina u
skladu sa zahtjevom optimalne energetske efikasnosti. Srednjetlačni ventil STV održava tlak
u spremniku – odvajaču (praktične vrijednosti kreću se od 35 do 60 bar, uobičajeno 40 bar).
Termoekspanzijski ventil TEV regulira protok pare kroz isparivač održavajući željeno
pregrijanje. U ovakvom se uređaju, za razliku od uređaja na slajdu 79, održava pri radu
konstantan tlak u sabirniku – odvajaču, čime je osigurana stabilna regulacija isparivača i
manji pad tlaka u cjevovodima i isparivaču.
Hladnjak plina
pm PC
3 pv 2
ṁ
Termodinamički, COP procesa u
4 ovom uređaju je isti za iste
VTV
tlakove pv i p0 kao i COP uređaja
Kompresor
sa slajda 79, ali u stvarnosti zbog
pm
5
PC
8
p0
1 ṁ
utjecaja padova tlaka zbog
S-O manjeg protoka kroz isparivač
ṁ2 ṁ2
STV ṁ1 ovim sustavom ostvaruju se veće
p0 efikasnosti, dok stalni tlak u
pm EV
p0
spremniku – odvajaču osigurava
ṁ1 bolje uvjete za regulaciju.
6 7 9
EEV Isparivač

102
 128

3 2
64 h = konst.
s = konst.
5
32 6 h = konst. 4
Tlak [bar]

7 8 19
16

4
0 100 200 300 400 500 600
Entalpija [kJ/kg]

103
Odabire se visoki tlak prema kriteriju optimalnog faktora hlađenja, ovisno o temperaturi okoline,
po izrazu pv  2, 7 ok  app   6,1
Za primjer na slici usvojeno je pv  2, 7  35  5   6,1  101, 9 bar
Odabire se srednji tlak (35 do 60, uobičajeno 40 bar). Za primjer na slici odabran je pm  40 bar

Tlak isparivanja odgovara temperaturi isparivanja koja je za 10 – 15 stupnjeva niža od temperature

hlađenog prostora. Za prikazani primjer usvojena je temperatura hlađenog prostora 0oC i razlika
temperature isparivanja i prostora 10oC, pa je temperatura isparivanja ϑ0 = -10 oC. Odgovarajući
tlak isparivanja za CO2 je p0 = 26,487 bar
Potreban rashladni učinak je q0  h9  h7  h9  h6 [kJ/kg]
Q
Protok radne tvari kroz isparivač je M 1  0 [kg/s]
q0

128

3 2
64 h = konst.
s = konst.
5
32 6 h = konst. 4
Tlak [bar]

7 8 19
16

4
0 100 200 300 400 500 600
Entalpija [kJ/kg]

104
Prigušivanjem 1 kg transkritičnog fluida stanja 3 na srednji tlak razvija se u spremniku – odvajaču
x kg pare i 1-x kg kapljevine. Ṁ1 [kg/s] kapljevine odlazi u termoekspanzijski ventil gdje se
prigušuje na tlak p0 i potom ulazi u isparivač. Ṁ2 [kg/s] pare obilaznim vodom odlazi na
srednjetlačni ventil.
M 1 1  x x
Odnos struja Ṁ1 i Ṁ2 je  pa se s poznatim Ṁ1 određuje Ṁ2 kao M 2  M 1
M 2 x 1 x
Nakon prigušivanja na tlak p0 struja M2 je u stanju zasićene pare (stanje 8) i sadrži mali udio
kapljevine. Radna tvar u takvom stanju predstavljala bi opasnost za kompresor pa pregrijanje struje
Ṁ1 na izlazu i isparivača (stanja 9) treba biti dovoljno veliko (uobičajeno oko 15oC) da smjesa
struja Ṁ1 i Ṁ2 na ulazu u kompresor bude pregrijana para.

128

3 2
64 h = konst.
s = konst.
5
32 6 h = konst. 4
Tlak [bar]

7 8 19
16

4
0 100 200 300 400 500 600
Entalpija [kJ/kg]

105
Ukupni je protok radne tvari kroz kompresor M  M 1  M 2 [kg/s]
  M h  M h , pa
Entalpija pare koju siše kompresor slijedi iz toplinske bilance mješališta: Mh1 1 9 2 8

M 1h9  M 2 h8
je h1  [kJ/kg]

M M 
1 2

Snaga za pogon kompresora P  M h2  h1  [kW]

Učinak odveden u hladnjaku plina Q  M h2  h3  [kW]
Q 0
Faktor hlađenja  0 
P

128

3 2
64 h = konst.
s = konst.
5
32 6 h = konst. 4
Tlak [bar]

7 8 19
16

4
0 100 200 300 400 500 600
Entalpija [kJ/kg]

106
Podkritični parni rashladni proces s jednostupanjskom kompresijom i isparivanjem na
dvije temperature (2 prigušna ventila)
Q
p3 2 p

K PV – prigušni ventil
NV – nepovratni ventil
VKT- ventil za održavanje
KP
konstantnog tlaka
KP - kompresor
K - kondenzator
1 I - isparivač
VKT L
PVI 4 II p0
5 6
p pm p0
Qm

III NV 8
PVII p0
7 8
p
p0
Q0
Kod manjih komercijalnih uređaja može se pojaviti potreba za hlađenjem na više
temperatura. Ako je kompresija u jednom stupnju opravdana, primjenjuju se
uređaji s dva ili više prigušnih ventila.
107
Kod uređaja s dva prigušna ventila, jedan dio radne tvari se prigušuje od tlaka p na tlak pm u
prigušnom ventilu PVI, a drugi od tlaka p na tlak p0 u prigušnom ventilu PVII. Radna tvar iz PVI ulazi u
isparivač II, gdje preuzima toplinu Qm . Iz isparivača II izlazi para stanja 5. Ova se para prigušuje u
ventilu za održavanje konstantnog tlaka VKT na tlak p0 (stanje 6) i miješa sa parom 8 tlaka p0 koja
izlazi iz isparivača III u kojem je preuzela toplinu Q0 . Kompresor siše pregrijanu paru 1 tlaka p0 nastalu
miješanjem pare 6 i 8 i komprimira ju u jednom stupnju do tlaka p (stanje 2). U kondenzatoru se radna
tvar ohladi i kondenzira do stanja 3, s kojim ulazi u prigušne ventile.

Q
p3 2 p

PV – prigušni ventil
Specifični rashladni učinci
K
NV – nepovratni ventil
KP
VKT- ventil za održavanje q 0 m  h5  h4  h5  h3 [kJ/kg]
konstantnog tlaka
KP - kompresor q 0  h8  h7  h8  h3 [kJ/kg]
Q m
K - kondenzator

1 I - isparivač
II
VKT L
Protok radne tvari kroz PVI MI  [kg/s],
PVI 4
5 6 p0 q0 m
Q
p pm p0
Qm protok radne tvari kroz PVII M II  0 [kg/s]
8 q0
PVII III NV
7 8 p0
p
p0
Q0

108
Ukupni je protok radne tvari kroz kompresor M  M I  M II [kg/s]

Entalpija pare koju siše kompresor slijedi iz toplinske bilance mješališta:

   M I h6  M II h8
Mh1  M I h6  M II h8 , pa je h1  [kJ/kg]
M I  M II
Snaga za pogon kompresora P  M h2  h1  [kW]
Učinak odveden u kondezatoru Q  M h  h  [kW] 2 3

Q 0  Q m
Faktor hlađenja  0  računa se sa stvarnim a ne specifičnim učincima
P
Ovakav proces se koristi kod manjih uređaja, i za po mogućnosti manji Q m , jer bi kod
većih Q gubici prigušivanja (od 5 do 6) bili preveliki.
m

T
p
p
3 p,T
2 pm p 2
p0
3 p,T pm 4
pm , Tm 5

p 0 , T0
4 pm , Tm 5 p0
7 8 1 6
p0 , T0 6
1 h=konst
7 8
h=konst

s h
109
 Primjer

Prostorija Q̇0 Q̇0R

[W] [W]
1 Voće i povrće 3004 4005
2 Meso 1338 1784
3 Riba 1153 1537
Ukupno 5495 7326

110
Primjer

111
Primjer

hladionica 3– riba hladionica 2 – meso hladionica 1 – povrće i voće

kompresor
odvajač ulja

odvajač ulja
usisni vod
kompresor

usisni vod
tlačni vod

odušak sigurnosnih ventila

tlačni vod

kondenzator rashladna voda rashladna voda

kondenzator
rashladna voda

kapljevinski vod

kapljevinski vod

112
Parni rashladni procesi s višestupanjskom kompresijom
Temperatura isparivanja mijenja se kao posljedica promjenjive temperature hlađenog
medija (zrak u hladionici ili npr. voda iz sustava hlađenja ventilatorskim konvektorima),
dok se temperatura kondenzacije mijenja kao posljedica promjenjive temperature
okoline (rashladne vode ili zraka). Povećanjem razlike temperatura isparivanja i
kondenzacije raste razlika tlakova, što ima za posljedicu povećanje rada kompresije. Pri
povećanju razlike tlakova isparivanja i kondenzacije rastu i gubici prigušivanja što
dodatno smanjuje rashladni učinak. Dakle, povećanjem razlike temperatura isparivanja i
kondenzacije faktor hlađenja se naglo smanjuje. Veći kompresijski omjer ima za
posljedicu smanjenje dobave kompresora čemu je razlog smanjenje volumetrijskog
stupnja dobave kompresora na što najviše utječe ekspanzija pare radne tvari zaostale u
štetnom prostoru. Kompresor će kod većih kompresijskih omjera usisavati sve manji
volumen pare, posljedično i sve manju masu radne tvari. U tom slučaju za isti rashladni
učinak, kompresor treba biti veći, a udio gubitaka kompresora u odnosu na ostvareni
rashladni učinak raste.
Veći kompresijski omjer ima također za posljedicu višu temperaturu pare na izlazu iz
kompresora, što može prouzročiti probleme s podmazivanjem.

Uobičajeno se dvostupanjska kompresija primjenjuje kad je:

kompresijski omjer x  p p0  8  10
Prijelaz na dvostupanjsku kompresiju ovisi i o primijenjenoj radnoj tvari, pa se treba
razmotriti i drugi kriterij, a to je:
temperatura na kraju kompresije  2  135  140 oC
Dvostupanjskom se kompresijom ostvaruje i ušteda na radu, ali to nije glavni razlog za
njenu primjenu. 113
Podkritični proces - dvostupanjska kompresija s međuhladnjakom – odjeljivačem i jednim
prigušnim ventilom PVI
T
LVT LNT
p 4 3 pm pm 2 1 p


M
KPII
2 pm
KPI
K
4 p0
Q 7 pm 5 p,T
MHO 6 2
5 6 PVII p0 pm , Tm
P 
M 7 3
1
Qp  p p0 , T0
M 6 8 p0 8 1
6 1

p PVI OD q0
I
Q0
s

Para radne tvari 1 koja dolazi iz isparivača komprimira se u niskotlačnom kompresoru

od tlaka p 0 na tlak p m (od stanja 1 na stanje 2). M 1 kg/s pare 2 koja izlazi iz
kompresora prvog stupnja hladi se u međuhladnjaku (odjeljivaču) pri tlaku p m na
temperaturu zasićenja T m . To se događa na račun isparivanja tekuće faze radne tvari 7
koja se dovodi u međuhladnjak odjeljivač. U kompresor drugog stupnja ulazi M kg/s 2

suhozasićene pare 3. M 2 je veće od M 1 za M ' , tj. za količinu radne tvari koja je

isparila da bi se ohladila para iz prvog stupnja od stanja 2 do stanja 3. Na izlazu iz
kompresora drugog stupnja para 4 je tlaka p i temperature T4 . Nakon kondenzacije i
pothlađivanja u dodatnom pothlađivaču P stanje kapljevine je 6. Jedan mali dio
kapljevine ( M ' ) prigušuje se u PVII (taj ventil služi u svojstvu regulacije razine u
međuhladnjaku – odjeljivaču) na tlak p m i odlazi u međuhladnjak odjeljivač, dok se
glavnina kapljevine M prigušuje u PVI (taj ventil smatramo prigušnim ventilom) na
1
tlak p 0 i odlazi sa stanjem 8 u odjeljivač isparivača.
114
 T
LVT LNT
p p p
4 3 pm pm 2 1
M 2 pm
KPII 6 5 p,T 4
KPI
K
4 p0
Q 5 p,T
7 pm 6 pm , Tm
2 7 3 2
MHO
5 6 PVII p0 pm , Tm
7
P 
M 3
1 8 p0 , T0
p0 , T0 1
Qp
6 M 1 p 6 8 p0 8 1

p PVI q0
OD
I
Q0 s h

Tlak pm se određuje tako da se osigura najveća ušteda na radu, pa je pm  p0 p .

Rad niskotlačnog kompresora (kompresora prvog stupnja) l I  l NT  h2  h1 [kJ/kg]
Rad visokotlačnog kompresora (kompresora drugog stupnja) l II  lVT  h4  h3 [kJ/kg]
Specifični rashladni učinak q 0  h1  h8  h1  h6 [kJ/kg]
Toplina odvedena u kondenzatoru q  h4  h5 [kJ/kg]
Toplina odvedena u pothlađivaču q p  h5  h6 [kJ/kg]
Za ostvarivanje rashladnog učinka Q 0 treba protok M 1 kroz prigušni ventil PVI biti
 Q 0 Q 0
M1   [kg/s]
q0 h1  h8
Bilanca mase za međuhladnjak (odjeljivač) glasi M  M  M ' 2 1

Iz bilance topline u međuhladnjaku (odjeljivaču) M 2 h3  M 1 h2  M h7 i bilance mase

slijedi protok M 
h h
M   M 1 2 3 [kg/s]
h3  h7 115
 T
LVT LNT
p p p
4 3 pm pm 2 1
M 2 pm
KPII 6 5 p,T 4
KPI
K
4 p0
Q 5 p,T
7 pm 6 pm , Tm
2 7 3 2
MHO
5 6 PVII p0 pm , Tm
7
P 
M 3
1 8 p0 , T0
p0 , T0 1
Qp
6 M 1 p 6 8 p0 8 1

p PVI q0
OD
I
Q0 s h

 h  h3   h  h7 
M 2  M 1  M   M 1 1  2   M 1  2  [kg/s]
 h3  h7  h
 3  h7 

Snaga za izentropsku kompresiju: P  PI  PII  M 1  h2  h1   M 2  h4  h3  [kW]

Toplina odvedena u kondenzatoru Q  M 2 h4  h5  ]kW]

Toplina odvedena u pothlađivaču Q p  M 2  h5  h6  ]kW]

Faktor hlađenja:
Q 0 M 1  h1  h8   h1  h8 
COP0   0   
P  h2  h7  h2  h7

M 1  h2  h1    h4  h3    h2  h1    h4  h3 
 h3  h7  h3  h 7

116
Podkritični proces - dvostupanjska kompresija s prigušivanjem u dva prigušna ventila i
međuhladnjakom - odjeljivačem
LNT T
LVT
p 4 3 pm pm 2 1 p

KPII KPI pm
K
Q  4 p0
M 2 6 7 pm
5 p,T
5 PVI 6
p0 2
MHO pm , Tm 3
P 1 8 7
xm 1-xm
Qp 6 p 8 M 1 9 p0 p0 9 p0 , T0 1
PVII I
OD q0

Q0 s

Ovaj se sustav razlikuje od prethodno

p
prikazanih u tome što se sva (a ne samo dio
kao u prethodnim slučajevima) ukapljena
p,T
6 5 4 radna tvar koja dolazi iz kondenzatora i
pothlađivača prigušuje u PVI na ulasku u
8 7 pm , Tm 3 međuhladnjak odjeljivač. Dok je u
2
prethodnim slučajevima količina radne tvari
p0 , T0 koja je ulazila u MHO bila mala (10-15%) a
9 1
ventil samo regulator razine, ovdje se radi o
„pravom” prigušnom ventilu.
h 117
 LVT LNT p
p T
4 3 pm pm 2 1
p p,T
KPII 6 5 4
KPI
K pm
Q M 2 6 7 pm 8 7 pm , Tm 3
4 p0 2
5 PVI p0 5 p,T
MHO 6
2
P 1 pm , Tm p0 , T0
8 7 3
9 1
Qp 6 p 8 M 1 9 p0 p0 xm 1-xm
9 p 0 , T0 1
PVII I
OD
q0
h
Q0
s

Rad niskotlačnog kompresora (kompresora prvog stupnja) l I  l NT  h2  h1 [kJ/kg]

Rad visokotlačnog kompresora (kompresora drugog stupnja) l II  lVT  h4  h3 [kJ/kg]
Specifični rashladni učinak q0  h1  h9 [kJ/kg]
Toplina odvedena u kondenzatoru q  h4  h5 [kJ/kg]
Toplina odvedena u izmjenjivaču – pothlađivaču q p  h5  h6 [kJ/kg]
Q Q 0
protok M 1 kroz prigušni ventil PVII : M 1  0  [kg/s]
q0 h1  h9
h h 
Protok RT kroz KPII (iz bilance topline u međuhladnjaku odjeljivaču) M 2  M 1  2 8  [kg/s]
 h3  h7 
Snaga (izentropska): Pis  PI  PII  PNT  PVT  M 1  h2  h1   M 2  h4  h3  [kW]
Toplina odvedena u kondenzatoru: Q  M h  h  [kW] 2 4 5

Toplina odvedena u pothlađivaču Q p  M 2 h5  h6  [kW]

Q 0 M 1  h1  h9   h1  h9 
Faktor hlađenja COP0   0   
Pis  h2  h8  h7  h8

M 1  h2  h1    h4  h3   h2  h1    h4  h3 
 h3  h7  h3  h 7
118
Podkritični proces - dvostupanjska kompresija s prigušivanjem u dva prigušna ventila
i međuhladnjakom – odjeljivačem, s isparivanjem na dvije temperature
T
LVT LNT
p p
4 3 pm pm 2 1

KPII pm
KPI
K
Q  4 p0
M 26 7 pm 3 pm
M 5 p,T
5 PVI m
p0 6
Q0m 2
P 1 8 7 p m , Tm 3
III
Qp 6 p MHO 8 p0 xm 1-xm
8 9 p0 9 p 0 , T0 1
PVII 
M O II
1
D q0
Q0
s

Kod prethodnog sustava može se ostvariti

p
hlađenje na dvije temperature, dodavanjem
isparivača III uz MHO. U isparivaču II
6 5 p,T 4
isparivanje se odvija pri tlaku p 0 i temperaturi
8 7 pm , Tm 3
T0 , a u isparivaču III isparivanje se odvija pri
2
tlaku p m i temperaturi Tm . Tlak p m se sada ne
p0 , T0
1
odabire po kriteriju najmanjeg utroška rada, već
9
po potrebnoj temperaturi isparivanja Tm .
Cirkulacija radne tvari kroz II može se ostvariti
h djelovanjem gravitacije ili pumpe.
119
 LVT LNT T
p 4 3 pm pm 2 1
p p
KPII KPI
K pm
6 5 p,T 4
Q 
M pm
2 6 7 3 pm p0
M 4
m
5 PVI p0 5 p,T
Q0m pm , Tm
P 1
6 2 8 7 3 2
III p m , Tm
Qp 6 p MHO 8 p0 8 7 3
8 9 p0 xm 1- p0 , T0
PVII 
M 1
O II 9 px0 , T0 1 9 1
D m

Q0 q0

s h

Rad niskotlačnog kompresora (kompresora prvog stupnja) l I  l NT  h2  h1 [kJ/kg]

Rad visokotlačnog kompresora (kompresora drugog stupnja) l II  lVT  h4  h3 [kJ/kg]
Specifični rashladni učinak po 1 kg radne tvari koja preko PV II dolazi u isparivač II
q0  h1  h9 [kJ/kg]
Specifični rashladni učinak po 1 kg radne tvari koja preko PV I dolazi u isparivač III
q0 m  h3  h7 [kJ/kg]
Toplina odvedena u kondenzatoru q  h4  h5 [kJ/kg]
Toplina odvedena u izmjenjivaču – pothlađivaču q p  h5  h6 [kJ/kg]
Za ostvarivanje rashladnog učinka Q 0 treba protok M 1 kroz prigušni ventil PVII (ne
 Q 0 Q 0
isparivač II) biti M 1   [kg/s]
q0 h1  h9

120
 LVT LNT T
p 4 3 pm pm 2 1
p p
KPII KPI
K pm
6 5 p,T 4
Q 
M pm
2 6 7 3 pm p0
M 4
m
5 PVI p0 5 p,T
Q0m pm , Tm
P 1
6 2 8 7 3 2
III p m , Tm
Qp 6 p MHO 8 p0 8 7 3
8 9 p0 xm 1- p0 , T0
PVII 
M 1
O II 9 px0 , T0 1 9 1
D m

Q0 q0

s h

 h h 
protok RT kroz KP II: M 2  M 1 2 8   M m [kg/s] (iz bilance topline i mase u međuhladnjaku odjeljivaču)
 h3  h7 
Q 0m
Za ostvarivanje rashladnog učinka Q 0m treba u MHO doteći kroz PVI 
Mm  [kg/s] .
h3  h7

 M m
To je više od masenog protoka kapljevite radne tvari kroz isparivač III ( M m  [kg/s] )
1  x7

Snaga (izentropska): Pis  PI  PII  PNT  PVT  M 1  h2  h1   M 2  h4  h3  [kW]

Toplina odvedena u kondenzatoru Q  M 2 h4  h5  [kW]
Toplina odvedena u pothlađivaču Q  M h  h  [kW] p 2 5 6

121
Kod određivanja faktora hlađenja treba voditi računa da je za ostvarivanje Q 0 i Q m
potrebno utrošiti različitu kompenzacijsku energiju (mehanički rad), pa bi faktor
hlađenja trebalo odrediti za svaki od tih učinaka posebno. Kada se u donji izraz uvrsti
 Q m
M 1  0 dobije se faktor hlađenja  0 II  za slučaj da se samo isparivaču III dovodi
P
 Q 0
toplina, a uvrštenjem M m  0 dobije se faktor hlađenja  0 II  za slučaj da se samo
P
isparivaču II dovodi toplina. Bez obzira na spomenuti nedostatak, donji izraz može
dobro poslužiti za međusobnu usporedbu sličnih procesa, kao omjer koji pokazuje
koliko se ukupno troši energije za rad procesa.

Q 0  Q m M 1  h1  h9   M m  h3  h7 
Faktor hlađenja COP0   0  
Pis  h h 
M 1  h2  h1    M 1 2 8  M m   h4  h3 
 h3  h7 

Ovako izračunat faktor hlađenja ne može se koristiti za usporedbu procesa i radnih tvari,
jer ovisi o konkretnim vrijednostima Q 0 i Q 0 m , ali može poslužiti za uspoređivanje
raznih mogućnosti rješenja za neki konkretan slučaj s isparivanjem kod dvije
temperature.

122
Transkritični proces s isparivanjem na dvije temperature i kompresijom u dva stupnja
(eng. transcritical booster flash gas bypass)

Hladnjak plina

123
 Hladnjak plina

Ovakvi uređaji koriste se kad je potrebno hladiti s dvije temperature isparivanja. Kao i kod
transkritičnog uređaja s jednom temperaturom isparivanja, visokotlačni ventil VTV održava tlak u
hladnjaku plina HP u skladu sa zahtjevom optimalne energetske efikasnosti. Srednjetlačni ventil
(7) održava tlak u spremniku – odvajaču S-O (praktične vrijednosti kreću se od 35 do 60 bar,
uobičajeno 40 bar). Termoekspanzijski ventil TEV1 regulira protok pare kroz visokotemperaturni
isparivač I1. Termoekspanzijski ventil TEV2 regulira protok pare kroz niskotemperaturni
isparivač I2.

Visoki tlak pv se opet odabire prema kriteriju optimalnog faktora hlađenja, ovisno o temperaturi
okoline, po izrazu pv  2, 7 ok  app   6,1 .
Srednji tlak pm odabire se između 35 i 60 bar, ovisno o aplikaciji, uobičajeno 40 bar.
Za slučaj da se otpadna toplina koristi, kriterij odabira visokog i srednjeg tlaka se mijenja.

124
 Hladnjak
plina

Tlak isparivanja visokotlačnog isparivača p01 odgovara temperaturi isparivanja koja je za 10 – 15

stupnjeva niža od temperature hlađenog prostora više temperature.
Tlak isparivanja niskotlačnog isparivača p02 odgovara temperaturi isparivanja koja je također za
10 – 15 stupnjeva niža od temperature hlađenog prostora niže temperature.

Potreban rashladni učinak visokotemperaturnog isparivača je q01  h13  h11  h13  h9 [kJ/kg]
 Q 01
Protok radne tvari kroz visokotemperaturni isparivač je M 1  [kg/s]
q01
Potreban rashladni učinak niskotemperaturnog isparivača je q02  h1  h12  h1  h10 [kJ/kg]
Napomena: stanja pothlađene kapljevine 9 i 10 mogu se razlikovati zbog različitih uvjeta prijelaza
topline u cjevovodima kapljevite radne tvari koje vode do isparivača.
 Q 02
Protok radne tvari kroz niskotemperaturni isparivač je M 2  [kg/s]
q02
125
 Hladnjak
plina

Prigušivanjem 1 kg plina stanja 5 na srednji tlak (stanje 6) razvija se u spremniku – odvajaču x kg

pare i 1-x kg kapljevine. Ṁ1+ Ṁ2 [kg/s] kapljevine odlazi u termoekspanzijske ventile TEV1 i TEV
2. U TEV1 se M1 prigušuje na tlak p01 i potom ulazi u isparivač I1. U TEV2 se M2 prigušuje na
tlak p02 i potom ulazi u isparivač I2. Ṁ3 [kg/s] pare obilaznim vodom odlazi na srednjetlačni ventil.
M 1  M 2 1  x
Odnos struja (Ṁ1 + Ṁ2) i Ṁ3 je  pa se s poznatim vrijednostima Ṁ1 i Ṁ2 određuje

M3 x
x
Ṁ3 kao M 3   M 1  M 2 
1 x
Nakon prigušivanja na tlak p0 struja M3 je u stanju zasićene pare (stanje 8) i sadrži mali udio
kapljevine. I ovdje treba voditi računa da na ulazu u kompresor bude pregrijana para, ali to je
manji problem nego u slučaju rada s jednom temperaturom isparivanja, jer je para 2 na izlazu iz
kompresora K2 već jako pregrijana.
126
 Hladnjak plina

Protok radne tvari kroz kompresor K2 je M 2 [kg/s]

Ukupni je protok radne tvari kroz kompresor K1 M  M 1  M 2  M 3 [kg/s]
Entalpija pare koju siše kompresor slijedi iz toplinske bilance mješališta:
  
  M h  M h  M h , pa je h  M 1h13  M 2 h2  M 3 h8 [kJ/kg]
Mh
M 1  M 2  M 3
3 1 13 2 2 3 8 3

Snaga za pogon kompresora K1 P1  M  h4  h3  [kW]

Snaga za pogon kompresora K2 P2  M 2  h2  h1  [kW]

Učinak odveden u hladnjaku plina Q  M  h4  h5  [kW]

Q  Q 02
Faktor hlađenja  0  01 - računa se sa stvarnim a ne specifičnim učincima. Ovako izračunat
P  P
1 2
faktor hlađenja ne može se koristiti za usporedbu procesa i radnih tvari, jer ovisi o konkretnim
vrijednostima Q 01 i Q 02 , ali može poslužiti za uspoređivanje raznih mogućnosti rješenja za neki
konkretan slučaj s isparivanjem kod dvije temperature.
127
Kaskadni rashladni procesi
Za niske temperature hlađenja (npr. –70 do –100oC) već je jako sužen izbor uobičajenih
radnih tvari. Neke su radne tvari pri tim temperaturama već blizu ledišta (NH3 na –80oC,
R134a na –101oC). Specifični volumen pare radne tvari je vrlo velik, pa su potrebni veliki
kompresori. LII LI

KPII KPI
III KI II
QII

KII QI = Q0II Q0

PVII PVI
R22 ili R717 R23 ili R13

Rješenje za ovakve slučajeve hlađenja su dva rashladna kruga s dvije različite radne tvari
od kojih je jedna pogodna za primjenu u području viših, a druga u području nižih
temperatura. Kondenzator rashladnog kruga niže temperature (donje kaskade) je ujedno
isparivač rashladnog kruga više temperature (gornje kaskade). Toplina Q I odvedena u
kondenzatoru donje kaskade dovodi se isparivaču gornje kaskade i predstavlja toplinu
isparivanja Q 0 II za gornju kaskadu. Vrijedi dakle Q I  Q 0 II . Kondenzator i isparivač
izvedeni su kao jedan izmjenjivač topline.

128
Prikazani T,s - dijagrami dani su za dvije radne tvari R410A i R134A, koje se koriste kod kaskadnih
dizalica topline namijenjenih grijanju. Takve dizalice topline mogu ostvariti polazne temperature tople
vode od oko 80oC i na taj način zamijeniti kotlove u sustavima radijatorskih grijanja. Temperatura
kondenzacije procesa donje kaskade mora biti viša od temperatura isparivanja procesa gornje kaskade
da bi se mogla izmijeniti toplina.

T T
pk,II
pk,I 6

7 pk,II,Tk,II
2
p0,I p0,II
3 pk,I,Tk,I ΔTIK
p0,II,T0,II
5
8
p0,I,T0,I

4 1

R410A R134A

s s

129
Suvremeni kaskadni sustavi za niske temperature rade s radnim tvarima R744 (CO2) i R717
(NH3)

130
Pojedini stupnjevi kaskadnog rashladnog uređaja mogu raditi i s rashladnim procesima s
dvostupanjskom kompresijom i prigušivanjem u dva prigušna ventila. Za primjer
prikazan na slici, kao radna tvar gornje kaskade, za temperature do –55oC odabran je
amonijak R717, a kao radna tvar donje kaskade, za postizanje temperatura koje se kreću
oko –90oC etan R170 (mogu se koristiti još i etilen R150 do temperatura isparivanja –
100oC, kisik R732 do –195oC, dušik R724 do temperatura isparivanja oko -180oC).
Temperatura kondenzacije donje kaskade mora biti nešto viša (za TIK ) od temperature
isparivanja gornje kaskade, da bi se u izmjenjivaču topline ostvario prijelaz topline.
4II 3II 1II 4I 3I 2I 1I

KII KVT1I KNT1I KVT1 KNT1

QII III KI II
MHOII MHOI
5II Q0I
QizII Q0II=QI

IZII 6II 7II 8II 9II 6I 8I 9I

PV1II PV2II PV1I PV2I

R 717 R 170

Tu vrijedi M R170 h4 I  h6 I   M R 717 h1II  h9 II  .

131
 T T

4II pI
ΔT
5II pII, TII 2II
Tok 6II
8II 7II pmII, TmII 3II 4I
ΔTIK 5I pI,
p0II, T0II 6I 2I
9II 1II
8I 7 3I
ΔT0 I
Th p0I, T0I
9I 1I

R 717
R 170
s s

132
 SUSTAVI NEPOSREDNOG I
POSREDNOG HLAĐENJA
(prijenos topline između rashladnog uređaja
i hladionice)

133
NEPOSREDNO HLAĐENJE (s isparivačem u hlađenoj prostoriji)

Kod neposrednog je hlađenja hladnjak zraka izveden kao isparivač rashladnog uređaja.
Isparivač je smješten u hladionici (ili u odvojenom prostoru kroz koji cirkulira zrak iz
jedne ili više hladionica) i toplina se predaje od zraka na radnu tvar koja pritom isparuje.
Cirkulacija zraka preko površine isparivača može biti prirodna ili prisilna (pomoću
ventilatora). Razlika temperature zraka i temperature isparivanja koja mora biti niža od
temperature zraka, kreće se obično od 8 do 12 K.

Kompresor
Th PV Tok
T0

Isparivač

Hladionica T

Kondenzator

134
POSREDNO HLAĐENJE (putem medija za prijenos topline)

U nekim je slučajevima potrebno ili ekonomski opravdano koristiti medij za prijenos

topline iz hladionice do isparivača - sekundarni nosilac topline, koji se hladi u
isparivaču. Potrebno je predvidjeti dva odvojena cjevovoda: sustav primarne radne tvari
(primarni krug) i sustav sekundarnog nosioca topline za prijenos topline (sekundarni
krug).

Hladnjak
zraka T2
T1 Kompresor
Crpka
Kondenzator

Hladionica T0 T
Isparivač - PV
hladnjak kapljevine

135
Ako se u sekundarnom krugu ugradi toplinski spremnik, to je sustav s prijenosnikom
topline i akumulacijom energije. Hladi se akumulacijski bazen u kojeg je uronjen isparivač
radne tvari. Sustav je sigurniji u pogonu u slučaju nestanka pogonske energije nego što su to
sustavi neposrednog hlađenja i sustavi posrednog hlađenja bez akumulacije. Pogodan je za
slučaj neujednačenog rashladnog učinka tijekom dana. Rashladni uređaj može tada biti
manjeg rashladnog učinka od maksimalno potrebnog učinka hladionice.

Akumulacijski
Hladnjak
bazen
zraka
Kompresor

Hladionica
Crpka
PV Kondenzator
Isparivač

136
Primjer sustava posrednog hlađenja je hlađenje kontejnera na brodu za prijevoz rashladnih
kontejnera
SKLADIŠTE STROJARNICA

Slog kontejnera

Kompresor
Ventilator

Kondenzator
Hladnjak Isparivač
zraka Krug rasoline

Primarni krug Morska voda

hlađenja

Ekspanzijski
ventil

137
USPOREDBA SUSTAVA NEPOSREDNOG I POSREDNOG HLAĐENJA

Prednosti sustava za hlađenje s medijem za prijenos topline su u tome što radna tvar ne
može doći u dodir s hlađenom robom u slučaju propuštanja (ne može doći do oštećenja
robe, npr. osjetljivog voća kod korištenja amonijaka), temperature u hladionici mogu se
jednostavnije regulirati proporcionalnim umjesto dvopoložajnim regulatorima. Za veće
razgranate sustave hlađenja općenito je potrebno manje primarne radne tvari nego kod
sustava s neposrednim hlađenjem.
Nedostaci su sustava s medijem za prijenos topline veći investicijski i pogonski troškovi
skopčani sa manjim faktorom hlađenja.

Uz pretpostavku da se koristi ista radna tvar i da su temperature hladionice i okoline

jednake za oba promatrana slučaja, temperatura isparivanja biti će kod posrednog
sustava niža. Time će faktor hlađenja biti niži i rashladni uređaj veći.

Za veće razgranate sustave potrebno je dobro razmotriti sa svih gledišta (investicijskog,

pogonskog, ekološkog, održavanje, sigurnost) da li je povoljnije koristiti sustav
posrednog ili neposrednog hlađenja.

138
 T Th T Th
zrak zrak
ΔT
T1 sekundarni nosilac T2 ΔT’
primarna radna tvar
T0
primarna radna tvar T0

F F
T T
p p
p0
p’0
T,p T,p
Tok
Th T0 , p0 ΔT
T’0 , p’0 ΔT’

q0 q’0

s s

139

 TVARI ZA PRIJENOS TOPLINE
Dane su temperature smrzavanja nekih smjesa
Ove tvari trebaju pri temperaturama soli i vode odnosno glikola i vode kao funkcija
koje se javljaju u hladionici i sastava smjese.
isparivaču ostati u tekućem M
agregatnom stanju. Sastav smjese definiran je izrazom   A
M A  MW
Kao tvari za prijenos topline koriste se:
gdje je indeksom W označena voda, a
Rasoline indeksom A sol ili glikol.
Rasoline su otopine soli u kapljevini,
0
najčešće vodi. NaCl+H2O
-5
NaCl + H2O – otopina natrijevog
-10
klorida (kuhinjske soli) u vodi 
-15
[°C]
CaCl2 + H2O – otopina kalcijevog -20
C3H6(OH)2+H2O

klorida u vodi -25

-30
Glikolne smjese -35 C2H4(OH)2+H2O
To su smjese glikola s vodom. -40
CaCl2+H2O
C2H4(OH)2 + H2O – smjesa etilen -45

glikola i vode -50

-55
C3H6(OH)2 + H2O – smjesa propilen
-60
glikola i vode 0 5 10 15 20 25 30 35 40 45 50
 [kgsoli/kgsmjese]

140
Halogenirani ugljikovodici
R123 CHCl2 CF3 trifluordikloretan
R152a CHF2CH3 difluoretan
R134a CH2FCF3 tetrafluoretan

Ugljik dioksid CO2

Za cirkulaciju ukapljenog CO2 iz isparivača primarnog kruga koristi se crpka. Hladnjak
zraka u hladionici izveden je kao isparivač za CO2. U isparivaču - hladnjaku zraka CO2
djelomično isparava (prijelaz topline ovdje je poboljšan zbog isparivanja). Ispareni se CO2
potom ukapljuje u isparivaču primarnog kruga. U usporedbi s nekim inače korištenim
sekundarnim radnim tvarima, koje koriste latentnu toplinu otapanja (npr. binarni led),
energija za cirkulaciju fluida kroz cjevovod je manja.

141
Na slici je prikazan faktor iskoristivosti prijenosa topline, za CO2 i smjese različitih tvari s
vodom, koji je dobiven kao omjer koeficijenta prijelaza topline (k) i potrebne snage crpke
za svladavanje otpora strujanja, a u funkciji je temperature medija. Pri tome je referentna
vrijednost od 100% tog faktora prihvaćena za vodu temperature 10°C. Prednost CO2
iskazuje se kroz ujednačeno visoku vrijednost navedenog faktora u cijelom rasponu
temperatura od -40°C do 20°C.
Faktor iskoristivosti prijenosa topline [%]

120 H2O
100 CO2
R717 17,7 %
80

60 Etilen glikol 40,2%

40 Propilen glikol 43,2%

20

0
-40 -35 -30 -25 -20 -15 -10 -5 0 5 10 15 20  [C]

142
Binarni led
Binarni je led smjesa vode, leda i aditiva koju je moguće transportirati kroz cjevovode
crpkom. Radi se o suspenziji najfinijih kristala leda koji plivaju u kapljevini. Dodatkom
raznih aditiva vodi, može se temperatura smrzavanja ovakve suspenzije mijenjati od –
1oC do –40oC. Ova suspenzija se proizvodi u posebnim za to konstruiranim
isparivačima. U kapljevini se kristali leda formiraju pri temperaturi koju uvjetuje
koncentracija aditiva. Veličina kristala ovisi o vrsti i količini aditiva, a kreće se od 0,01
do 0,1 mm. Kao aditivi, tj. tvari za snižavanje temperature smrzavanja dolaze u obzir
soli NaCl, MgCl2, CaCl2, K2CO3, etanol C2H5OH, metanol CH3OH, etilenglikol
C2H4(OH)2 propilenglikol C3H6(OH)2. Pri dovođenju topline mijenja se agregatno
stanje i led iz suspenzije prelazi u kapljeviti oblik (sav ili djelomično).

Pritom se entalpija smjese mijenja za: h  c p T  rSW  L [kJ/kg]

gdje je c p specifični toplinski kapacitet kapljevine (za vodu je specifični toplinski
kapacitet cW  4,187 [kJ/kgK] ), T razlika temperatura smjese na ulazu i izlazu iz
hladnjaka, rSW  334 [kJ/kg] toplina smrzavanja vode, i  L razlika masenih udjela leda
prije i nakon otapanja. Maseni udio leda u smjesi leda i vode s aditivima definiran je
ML
izrazom  L  .
M L  M AW

143
Za sekundarne nosioce topline koji ne mijenjaju agregatno stanje pri dovođenju topline vrijedi
h  cT [kJ/kg].
  Q 0
Volumenski protok sekundarnog nosioca topline za neki učinak Q0 je V  [m3/s]
 h
Taj će protok biti manji za slučaj da se koristi binarni led kod kojega dolazi do fazne
promjene.
Tab. vrijednosti za h za različite T i  L , kod korištenja vode bez aditiva.
L T [K]
0 2 4 6 8 10 14
0 0 kJ/kg 8 kJ/kg 17 kJ/kg 25 kJ/kg 34 kJ/kg 42 kJ/kg 59 kJ/kg
10 33 kJ/kg 42 kJ/kg 50 kJ/kg 59 kJ/kg 67 kJ/kg 75 kJ/kg 92 kJ/kg
20 67 kJ/kg 75 kJ/kg 83 kJ/kg 92 kJ/kg 100 kJ/kg 109 kJ/kg 125 kJ/kg
30 100 kJ/kg 108 kJ/kg 117 kJ/kg 125 kJ/kg 134 kJ/kg 142 kJ/kg 159 kJ/kg
40 133 kJ/kg 142 kJ/kg 150 kJ/kg 158 kJ/kg 167 kJ/kg 175 kJ/kg 192 kJ/kg

Primjer: Za sustav s hladnom vodom, npr. polazne/povratne temperature 6/12oC vrijedi

h  cW T  4,187  6  25,122 [kJ/kg].
Za sustav s binarnim ledom polazne temperature –2oC i T  6 oC, te s udjelom leda
 L  0,2 dobiva se h  cW T  rSW  L  4,187  6  0,2  334  91,9 [kJ/kg].

144
Ovo znači da će za transport binarnog leda trebati znatno manji cjevovodi nego što je to
potrebno za druge sekundarne nosioce topline. U usporedbi s hladnom vodom, protok je
3-8 puta manji, dok je pad tlaka pri strujanju kroz cjevovode 1,5 do 3 puta veći
(suspenzija se ne ponaša kao Newtonski fluid, već po drugim zakonitostima). Općenito
će potrošnja energije za pogon crpki biti manja.
Kod primjene akumulacije, akumulator energije može biti znatno manji u nego kod
korištenja sekundarnih nosioca topline koji ne mijenjaju agregatno stanje.

145
KOMPRESORI

146
Kompresori su radni strojevi koji komprimiraju neki plin ili paru na viši tlak.
Po načinu rada razlikujemo volumetrijske i kompresore građene na strujnom
(dinamičkom) principu rada.
Volumetrijski se princip rada sastoji u tome da se pomoću konstrukcijskih
elemenata ostvari u kompresoru takav prostor koji osigurava smanjenje volumena
plina ili pare na putu od ulaza do izlaza iz kompresora. Na volumetrijskom
principu rada grade se stapni (kompresori s oscilirajućim stapom) i rotorni
(nazivaju se još i kompresori s rotirajućim stapovima, a tu spadaju lamelni, s
ekscentričnim rotorom, vijčani i spiralni kompresori).
Na strujnom (dinamičkom) principu rada grade se turbokompresori i ejektori. Plin
se komprimira na dinamičkom strujnom principu, pri čemu se koristimo silama i
pojavama koje se javljaju kod ubrzavanja i usporavanja plinske struje.
Prema načinu vođenja plinske struje turbokompresori se izvode kao radijalni i
aksijalni.
Ejektori - mlazni kompresori također spadaju u kompresore koji rade na strujnom
principu rada.

147
 Kompresori

Strujni (dinamički) Volumetrijski

Ejektori Radijalni Aksijalni

turbokompresori turbokompresori

S rotirajućim stapovima S oscilirajućim stapovima:

s klipnjačom
s križnom glavom
Jedan rotor: Dva rotora: labirintni
lamelni dvovijčani s membranom
jednovijčani root
s rotirajućim stapom
s tekućinskim prstenom

148
Vrlo česta podjela kompresora koji se koriste u tehnici hlađenja je na tzv. otvorene,
poluhermetičke i hermetičke izvedbe, ovisno o načinu ugradnje pogonskog motora. Kod
otvorenog kompresora pogonski je motor odvojen od kompresora, hlađen zrakom, a kompresor
treba imati brtvenicu vratila, kako bi se spriječio izlaz radne tvari iz kompresora. Kod
hermetičkih i poluhermetičkih kompresora elektromotor i kompresor ugrađuju se u isto
zabrtvljeno kućište, a namotaji elektromotora hlađeni su strujom radne tvari koja ulazi u
kompresor. Zbog dobrog hlađenja elektromotori su manji nego li je to slučaj s motorima
otvorenih kompresora. Kod poluhermetičkog kompresora kućište je zatvoreno prirubnicom koja
se može rastaviti za potrebe servisa, dok je kod hermetičkih kompresora kućište zavareno.

a)
b) c)

Otvorena (a), poluhermetička (b) i hermetička (c) izvedba rashladnog kompresora

149
 103
PODRUČJE PRIMJENE

najvišeg tlaka
Kompresori

Kompresori
Tlak, MPa Mali Srednji Veliki
Stapni kompresori grade se i
primjenjuju onda kada je Stapni
102
potrebni kompresijski omjer s
obzirom na protok radne tvari
velik, a turbokompresori, onda
kada je potrebno dobavljati
10
vrlo velike količine radne tvari
uz manji kompresijski omjer. Vijčani

Kompresori
Na slici desno prikazane su
približne granice područja rada Rotorni
1
za stapne, lamelne i vijčane

Vakuum Kompresija
Turbo
kompresore, te radijalne i
aksijalne turbokompresore.
Puhala
Vakuumske pumpe koriste se u
10-1
tehnici hlađenja kod servisa da
Stapni
bi se iz rashladnih uređaja
uklonila vlaga i nepoželjni Turbo
plinovi.
10-2
10 102 103 104 105 106
Protok, m3/h 150
Stapni kompresori (kompresori s oscilirajućim stapom)

151
 Stapni kompresori (kompresori s oscilirajućim stapom)

Po dobavi se stapni kompresori mogu podijeliti na male (do 10 m3/min), srednje (10 do
100 m3/min) i velike (iznad 100 m3/min). Dobava se, ukoliko to nije drukčije rečeno,
odnosi na stanje plina na usisnom priključku.

1 – cilindar
2 – klip (stap)
3 – ojnica
4 – koljenasto vratilo
5 – kućište kompresora
6 – osno koljeno
7 – mazivo ulje
8 – ventilna ploča
9 – poklopac cilindra
10 – samoradni usisni ventil
11 – samoradni tlačni ventil
12 – usisni vod
13 – tlačni vod

152
Proces kompresije može prikazati u p,v-dijagramu kao proces koji se odvija između dva stalna
tlaka p1 i p2. Stalni tlakovi mogu se održati za slučaj beskonačno velikih spremnika.
Kod kompresora s oscilirajućim stapom se kretanjem stapa unutar cilindra od GMT ka DMT
usisava plin iz prostora u kojem vlada stalni tlak p1 (promjena a-1), zatim se kretanjem stapa
od DMT ka GMT plin komprimira (promjena 1-2) i istiskuje (promjena 2-b) u prostor u kojem
vlada stalni tlak p2 . U sljedećem okretaju vratila ove se pojave ponavljaju, pa ih se naziva
teoretskim ciklusom kompresora. To nije kružni proces u termodinamičkom smislu, već se
ovim nazivom želi istaknuti cikličnost pojava. Razmatranja koja su ovdje prikazana na
primjeru stapnog kompresora odnose se i na vijčane, lamelne i turbokompresore, samo što se
kod njih procesi usisavanja, istiskivanja i kompresije odvijaju istovremeno, dok se kod
kompresora s oscilirajućim stapom ti procesi odvijaju u odvojenim vremenskim intervalima.
p
b 2 p2

a 1 p1

p1

p2
153
Promjena stanja između 1 i 2 može biti:

izotermna (prilikom kompresije radnoj se tvari odvodi toplina tako da je T  konst )

 1
T2  p2  
izentropska s  konst ; q  0 ;   
T1  p1 
n 1
T2  p2  n n 
politropska s  konst ; q  cn T ;    ; c n  cv
T1  p1  n 1

154
 p2
Tehnički rad i odvedena toplina pri izotermnoj kompresiji : T

p  p  p1
wiz  p1V1 ln  2   MRT1 ln  2  ; q  wiz ; T  konst 2iz 1

 p1   p1 
l

b a
Tehnički rad i odvedena toplina pri izentropskoj kompresiji: s

 1  1
   
  p     p  
wis  p1V1  2   1  MRT1  2   1
 1  p1    1  p1  
   
q  0 ; T  konst

Tehnički rad i odvedena toplina pri politropskoj kompresiji:

 n 1
  n 1

n  p  n
n  p  n
wpol  p1V1  2   1  MRT1  2   1
n 1  p1   n 1  p1  
   
n 
q  cn T ; cn  cv ; T  konst
n 1

Napomena:
Rad u naprijed prikazanim jednadžbama je iskazan u J jer je volumen V iskazan u m3, tlak p u N/m2 masa M u kg a
plinska konstanta R u J/(kg K).
Ako bismo umjesto volumena V ili mase M uveli volumenski ili maseni protok kao rezultat bi dobili snagu u W. 155
Višestupanjska (višekratna) kompresija

Porastom kompresijskog omjera ψ  p2 / p1 , raste dovedena snaga, sile u mehanizmu i habanje

dijelova, uz istovremeno smanjenje kapaciteta kompresora. Pri izentropskoj i politropskoj
kompresiji raste i konačna temperatura komprimirane pare. Pritom postoji gornja granica
temperature, zbog opasnosti od promjene svojstava ulja za podmazivanje i mogućnosti
izgaranja ili gubitka svojstava ulja za podmazivanje (130 do 140oC). Kod većih
kompresijskih omjera kod kojih dolazi do previsoke temperature na kraju kompresije,
potrebno je primijeniti kompresiju u više stupnjeva. Dvostupanjski rashladni kompresori
trebaju biti opremljeni međuhladnjakom za hlađenje pare radne tvari nakon prvog stupnja
kompresije. Kod višestupanjske je kompresije konačna temperatura znatno niža nego je to kod
jednostupanjske između istih tlakova.

Višestupanjska kompresija daje uštedu na radu, i što kompresor ima više stupnjeva, to je
približenje izotermnoj kompresiji veće (pod uvjetom da se plin ili para ohlade na početnu
temperaturu iza svakog stupnja).

Povećanje kompresijskog omjera utječe na smanjenje stupnja dobave. Kod višestupanjskih je

kompresora stupanj dobave viši nego kod jednostupanjskih koji bi radili između istih tlakova.

Ekonomični omjer tlakova u jednom stupnju se kreće u području ψ = 3....8.

156
Radna tvar se hladi u hladnjaku iza prvog stupnja. U tehnici hlađenja
taj hladnjak može biti hlađen nekim medijem (voda, zrak) iz okoline,
ali i radnom tvari koja iz isparivača ide u kompresor. Hlađenje se
može odvijati i u međuhladnjaku odjeljivaču, kako je to prikazano
kod opisa rashladnih procesa. spremnik
Na prikazanom primjeru je za kompresiju od p1 do p3 primijenjena p3, T1
kompresija u dva stupnja. Za odabir tlakova u pojedinom stupnju kondenzator
primijenjen je kriterij maksimalne uštede na radu. hladnjak iza drugog
Ako je w  wI  wII , odnosno stupnja - nije uvijek p3, T2
 n 1
  n 1
 potreban
potreban
n  p2 
n n n p  II
W PV
1 1   1  P2V2  3   1
n 1  p1   n 1  p2  
p2, T1
   
i uz p1V1  p 2V2  RT1 dolazi se do izraza za rad
 n 1 n 1
 hladnjak
n  p  n  p  n
W MRT1  2    3   2  p2, T2
n 1  p1   p2  
 
Iz gornjeg se izraza vidi da za konstantne p1 i p3 vrijedi I
w  w  p2  .
iz isparivača p1, T1
Derivacijom ovog izraza po varijabli p2 i izjednačenjem s nulom
dolazi se do zaključka da će minimalni rad biti utrošen kad je
p 2 p3
 .
p1 p 2
U ovom će slučaju, usvoji li se da se eksponent politrope ne mijenja
( n  konst ), biti i rad u svakom stupnju jednak, a također će i
povišenje temperature u svakom stupnju biti jednako. 157
STUPNJEVI DJELOVANJA
Za vrijeme jednog stvarnog ciklusa izvrši se rad W koji se računa kao W    p d V .
Rad ili snaga koju troši neki stapni kompresor određuje se pomoću indikatorskog dijagrama.
Indikatorski dijagam je u suštini p,V- dijagram pa će površina koja na njemu obuhvati lik
ciklusa biti u nekom mjerilu stvarni rad stvarnog kompresora kod kojeg su obuhvaćeni svi
dosad spomenuti utjecaji, odnosno odgovarati će vrijednosti integrala iz gornjeg izraza.
Indikatorski se dijagram može dobiti mjerenjem tlaka i pomaka stapa na kompresoru.

Omjer indiciranog rada i stapajnog volumena naziva se specifični indicirani (unutrašnji) rad
[J/m3] ili srednji indicirani (unutrašnji) tlak [Pa].
p
W 1 V 
pi 
Vs

Vs  p d V    p d  
 Vs 

pi

VS V

158
Srednji indicirani tlak je zamišljeni nepromjenjivi tlak koji bi, kad bi djelovao uzduž cijelog
stapaja, trošio jednaki rad koji troši stvarni kompresor promjera cilindra D i stapaja s .
Na slici je prikazan indikatorski dijagram površine A i odgovarajuća jednaka površina čija širina
u nekom mjerilu odgovara stapajnom volumenu, a visina srednjem indiciranom tlaku p i .
Iscrtkane površine na slici su jednake.
Indicirana se snaga je snaga predana od stapa radnoj tvari.
d 2

Može se računati po izrazu Pi  p i s n za jedan cilindar kompresora.
4
p

pi

VS V

159
Snaga za pogon kompresora

Indicirana snaga je snaga potrebna za obavljanje procesa kompresora. Za maseni protok na

usisu m1 indicirana snaga je:
p
Pi  m 1 w  V1 1 w  n z  p Vs 1 w
RT1
gdje su n brzina vrtnje i z broj cilindara.

Indicirani izentropski stupanj djelovanja

Pis
 is i 
Pi
P je snaga potrebna za izentropsku kompresiju.
is

 isi pokazuje koliko je stvarni proces lošiji od idealnog (zbog viška rada za politropsku
kompresiju, zbog otpora u usisnim i tlačnim ventilima, zbog zagrijavanja, propusnosti,
nedovoljnog hlađenja kod višestupanjskih kompresora).

160
Mehanički stupanj djelovanja

Pogonski stroj mora kompresoru osim indicirane snage dati i dodatnu snagu za pokrivanje
mehaničkih gubitaka kompresora (gubici trenja pri gibanju dijelova kompresora i snaga za
pogon pomoćne opreme kompresora). Ukupna snaga potrebna za pogon kompresora naziva se
efektivna snaga.
Pi Pi Pi
Pe  Pi  Pm  m  
m Pe Pi  Pm

gdje je Pe snaga na pogonskom vratilu kompresora.

 m obuhvaća gubitke trenja i ovisi o izvedbi, podmazivanju i održavanju. Kod višestupanjskih
kompresora  m je to veći što je niži omjer tlakova u pojedinom stupnju.

Dobre izvedbe  m  0,9  0,96

Višestupanjski kompresori  m  0,88  0,93
Mali jednoradni kompresori  m  0,85

161
Izentropski stupanj djelovanja
Pis
 is 
Pe
 Pis
Slijedi Pe  , tj. stvarna (efektivna) je snaga veća od teoretske.
 is
Izentropski stupanj djelovanja  is sadrži u sebi i mehanički stupanj djelovanja
Pis Pi Pis
 is   is i  m  
P P
i e P e

Izotermni stupanj djelovanja

Na isti način kao i za izentropski, može se provesti usporedba izotermnog idealnog procesa sa
stvarnim.
Piz
Indicirani izotermni stupanj djelovanja  iz i 
Pi
Piz
Izotermni stupanj djelovanja  iz 
P e

Piz Pi Piz

iz  iz  i m    .
Pi Pe Pe

162
Volumetrijski stupanj dobave stapnih kompresora

Dobava kompresora je ona količina plina ili pare koju

dobavlja kompresor, i ukoliko nije drukčije spomenuto, ta
se količina odnosi na stanje koje vlada na usisnom
priključku kompresora.
d 2

Teoretska je dobava Vt  Vs zn  s z n [m3/s]
4
d 2
gdje je Vs  s stapajni volumen, d promjer cilindra,
4
s stapaj, z broj cilindara i n [s-1] brzina vrtnje.
Stvarna je dobava manja i jednaka je Ve   Vt .
Ve
Stupanj dobave   računa se kao   1 2 3 4
V
t
i manji je od 1.

163
Utjecaj štetnog prostora – uzima se u obzir kroz λ1

Iz konstrukcijskih razloga i razloga pogonske sigurnosti ne može se izbjeći mali prostor

između stapa u GMT i glave cilindra. To je tzv. štetni prostor. On prvenstveno utječe na
smanjenje dobave kompresora, dok na rad praktički ne utječe.
S c0 označavamo omjer volumena štetnog prostora i stapajnog volumena.

V0 As0 s0
c0    (često se označava s  0 , što smo izbjegli radi oznake faktora hlađenja)
VS As s

Za kompresore uobičajene izvedbe c0  0,03  0,08 . Kod viših tlakova i malog promjera
cilindra ne mogu se ventili pogodno smjestiti, pa je c0  0,05  0,15 (0,2) .
p M2

O
p2 p2

Δp1
p1 p1
d
p'1 1'
M1

V
Va Vs1 Vb

V0 Vs

GMT DMT 164

 Vs  Va
Za 1 vrijedi izraz 1 
Vs
1
 1

p  n  p  n
Kako je Va  V0  V0  2  iz čega slijedi V A  V0  2   1 .
 p1   p1  
 

 1

VA  p  n V
Uz 1  1  dobiva se izraz za 1 : 1  1  c0  2   1 , gdje je c0  0
VS  p1   VS
 

Iz gornjeg se izraza vidi da 1 ovisi o volumenu V a , koji je ovisan o štetnom prostoru V0 i

toku linije ekspanzije iz štetnog prostora. Što je veći Va , dobava je manja. Negativni, štetni
utjecaj štetnog prostora biti će to veći što je veći volumen štetnog prostora V0 , što je
p
kompresijski omjer 2 veći, odnosno eksponent politropske ekspanzije plina iz štetnog
p1
prostora n bliže jedinici (politropa bliže izotermi).

165
Što je veći V0, dobava je manja. Negativni, štetni utjecaj štetnog prostora biti će to što je
kompresijski omjer veći, odnosno eksponent politropske ekspanzije plina iz štetnog prostora
n bliže jedinici (politropa bliže izotermi). Utjecaji povećanog omjera tlakova, veličine
štetnog prostora i eksponenta politrope n kod ekspanzije plina iz štetnog prostora na
povećanje Va, a time na smanjenje λ1 su vidljivi na slici

166
Utjecaj pada tlaka p1 kod usisavanja - λ2
V S1
2 
V S  Va

Pad tlaka na usisnom ventilu je p1  p1  p1 .

p1 p1  p1 p
Može se sa zadovoljavajućom točnošću izračunati 2 kao  2   1 1
p1 p1 p1

p M2

O
p2 p2

Δp1
p1 p1
d
p'1 1'
M1

V
Va Vs1 Vb

V0 Vs

GMT DMT

167
Utjecaj zagrijavanja kod usisa - λ3

Usisani se plin zagrijava od toplog usisnog ventila i stijenki cilindra, što uzrokuje povišenje
temperature od T1 na usisnom priključku na T1 . T1 je temperatura na kraju usisa, odnosno na
početku kompresije. Ovo povišenje temperature uzrokuje smanjenje dobave.
T
3  1
T1
Temperaturu T1 je teško odrediti računskim putem. Ova temperatura ovisi o načinu hlađenja
kompresora, omjeru tlakova (kompresijskom omjeru p2 / p1 ), broju okretaja, veličini i izvedbi
kompresora i ventila.
Ovisnost 3 o kompresijskom omjeru p 2 / p1 i eksponentu politrope n prikazana je na slici.
n1
T2  p2  n
Kako je    , slijedi da veći kompresijski omjer rezultira manjim 3 , te da veći
T1  p1 
eksponent politrope n također rezultira manjim 3 .
Za procjenu vrijednosti 3 kod stapnih kompresora srednje veličine vrijedi empirijski izraz
p  3
3  1  0,025 2  1
 p1 
n=1,3

n=1,4

p2 / p1 168
Utjecaj propusnosti - λ4

U stvarnom kompresoru postoji mogućnost propuštanja dijela mase plina za vrijeme

komprimiranja mimo nedovoljno brtvljenog stapa i stijenke cilindra, kroz eventualno propusne
usisne ventile, a također i uslijed protjecanja već komprimirane pare kroz tlačni ventil za
vrijeme usisavanja (Vujić). Ovaj se gubitak uzima u obzir stupnjem propusnosti 4 , koji se
prema podacima u literaturi za kompresore u dobrom stanju kreće u granicama
p
4  0,95  0,98 . (Vujić) Povećanjem opada vrijednost 4 , a povećanjem broja okretaja
p0
kompresora 4 raste.

Ukupni stupanj dobave λ

Stupanj dobave   1 2 3 4 kreće se prema podacima u literaturi od 0,7 do 0,85, a ponekad

je samo   0,6 . To ovisi o tipu kompresora. Podaci se mogu naći i za  2  0,93  0,97 pri
temperaturi isparivanja –30oC, za  3  0,95  0,85 za kompresijske omjere u granicama
x  3  5 i za 4  0,95  0,98 .

169
Odstupanje stvarnog rashladnog procesa od teoretskog
Kod teoretskog smo procesa sve pojedinačne procese koji se odvijaju u rashladnom
uređaju smatrali povrativima, dok oni to ustvari nisu. Pretpostavljena je bila izentropska
kompresija s  konst , tj. pretpostavili smo da nema izmjene topline između stijenki
cilindra i pare. Nadalje, pretpostavili smo da u isparivaču i kondenzatoru, kao i u
spojnim cjevovodima nema pada tlaka. Kod stvarnih se procesa isparivanje odvija u
isparivaču uz promjenjivi tlak (uslijed pada tlaka pri strujanju), što uzrokuje i
promjenjivu, sve nižu temperaturu isparivanja. Zbog toga kompresor u stvarnom
rashladnom procesu siše paru radne tvari s nižeg tlaka nego što je to u teoretskom
procesu. Komprimirana para utiskuje se u stvarni kondenzator pri većem tlaku nego u
teoretskom procesu. Zbog pada tlaka pri strujanju kroz kondenzator, na izlazu iz
kondenzatora biti će tlak niži od tlaka na ulazu.
T

p
5'
6'
5 7' p0
6
7
p+Δpc+ ΔpTV f M'
p+Δpc
8
9 T, p g
M

T0, p0 e 2 4
10 p0-Δpe
p0-Δpe- ΔpUV 1 3

a b c d s
170
Usisni i tlačni ventil otvaraju se automatski i to pri usisavanju zbog utjecaja podtlaka
pUV i pri istiskivanju pod utjecajem nadtlaka pTV . Para izlazi iz isparivača kao
suhozasićena, sa stanjem 1. Na putu od isparivača do kompresora pari se zbog
dovođenja topline mijenja stanje od 1 do 2.
Promjena stanja 2-3-4-M-5-6-7 odvija se pri prolazu pare kroz kompresor, od usisnog
do tlačnog priključka.
Promjena od stanja 2 do 3 je prigušivanje pri prolazu kroz usisni ventil, dok je promjena
od 6 do 7 prigušivanje pare pri prolazu kroz tlačni ventil. Tu se u oba slučaja javlja
porast entropije i mali pad temperature.
Promjena od stanja 3 do 4 predstavlja dovođenje topline prilikom usisa. Stanje 4 je na
kraju usisa i na početku kompresije.
Od 4 do 5 odvija se kompresija uz izmjenu topline. Dok se proces kompresije 4-M-5
odvija uz pojačano odvođenje topline (npr. u kompresoru hlađenom vodom), proces 4-
M'-5' odvijao bi se u slabije hlađenom kompresoru (npr. hlađenom zrakom).
T

p
5'
6'
5 7' p0
6
7
p+Δpc+ ΔpTV f M'
p+Δpc
8
9 T, p g
M

T0, p0 e 2 4
10 p0-Δpe
p0-Δpe- ΔpUV 1 3

a b cd s
171
Dok su stijenke cilindra toplije, odvija se prijelaz topline od stijenke na plin, entropija
raste i temperatura plina raste. U M raste temperatura plina, ali nema izmjene između
stijenke i pare. Od M do 5 toplina se od pare odvodi na stijenku, entropija se
smanjuje,ali temperatura pare i dalje raste zbog kompresije.
Promjena od 5 do 6 je hlađenje pare prije izlaska iz cilindra. Sa stanjem 7 para ulazi u
kondenzator, a izlazi sa stanjem 8, pri tlaku nižem za pc . Promjena od 8 do 9 je
pothlađivanje kapljevine, pri čemu je pad tlaka zanemariv. Promjena od 9 do10 je
prigušivanje u prigušnom ventilu od tlaka p na tlak p0 . Od 10 do 1 je promjena stanja
pare prilikom isparivanja. Pritom tlak padne za pe .
Iz dijagrama je vidljivo da se u usporedbi s teorijskim procesom specifični rashladni
učinak smanjio (teoretski je specifični rashladni učinak predočen površinom b-c-e-10-b,
dok je specifični rashladni učinak stvarnog procesa predočen površinom b-d-1-10-b).
Potreban se rad povećao (rad teoretskog procesa predočen je površinom a-b-10-e-f-g-8-
9-a, dok je rad stvarnog procesa predočen površinom a-b-10-1-2-3-4-5-6-7-8-9-a)
T

p
5'
6'
5 7' p0
6
7
p+Δpc+ ΔpTV f M'
p+Δpc
8
9 T, p g
M

T0, p0 e 2 4
10 p0-Δpe
p0-Δpe- ΔpUV 1 3

a b c d s
172
Kapacitet hlađenja kompresora – rashladni učinak Q0

T
p

p0
2
T T, p
Tp 3'

T0 , p 0
T0 1
5'
q0

T,s-dijagram podkritičnog parnog rashladnog procesa s kompresijom u jednom stupnju

Specifični rashladni učinak q0  h1  h5 [kJ/kg]

Rashladni učinak Q 0  M q 0 [kW]
  Ve
Protok radne tvari M  Ve 1  [kg/s]
v1

173
Stvarni volumenski protok radne tvari Ve   Vt [m3/s]
d 2
Teoretska je dobava Vt  Vs zn  s z n [m3/s]
4
d 2
gdje je Vs  s stapajni volumen, d promjer cilindra, s stapaj, z broj cilindara i n
4
brzina vrtnje.
 d 2 d 2 q0 d 2
Tako je Q0   s z n1 q 0   szn  s z nq 0 v [kW]
4 4 v1 4
q 0 v je volumetrijski rashladni učinak [kJ/m3]
Stupanj dobave  ovisi o konstrukciji kompresora, omjeru tlakova (koji je funkcija
temperatura isparivanja i kondenzacije), eksponentima politropske ekspanzije i
kompresije, vrsti radne tvari
 p 
    c0 , , m, n    c0 , T , T0 , R 
 p0 
Specifični rashladni učinak je funkcija temperature isparivanja, temperature
kondenzacije i temperature pothlađenog kondenzata, kao i vrste radne tvari
q0  q0 T , T p , T0 , R 
Gustoća 1 je funkcija tlaka isparivanja određene radne tvari  1    p 0 , R  .

174
 q0
Volumetrijski rashladni učinak q 0 v   q 0 1 [kJ/m3]
v1
Volumetrijskirashladni učinak mjerodavan je za radni volumen kompresora.

Ovisno o namjeni rashladnog uređaja mogu se definirati različiti normirani (etalonski)

procesi, po kojima se mogu uspoređivati rashladni uređaji slične namjene. Jedan takav
proces definiran je kod slijedećih temperatura:
  30 oC
 p  25 oC
0  15 oC
Rashladni učinak koji postiže rashladni uređaj sa određenim kompresorom kod tih
temperatura naziva se nominalnim rashladnim učinkom kompresora
 d 2
Q0 n   n s z nq 0 vn [kW]
4
d 2

Kod nekih je drugih temperatura T , T p , T0 , rashladni učinak Q 0   s z nq 0 v [kW]
4
Dijeljenjem prethodnih dviju jednadžbi dobiva se
d 2
Q 0
 s z nq0v  q0v
 4 
Q 0 n d 2  n q0vn
n s z nq0vn
4
175
Poznavanjem vrijednosti za Q 0 n koja se često daje u podacima za pojedini kompresor,
može se odrediti njegov rashladni učinak kod nekih drugih temperatura
 
 q0v
Q0  Q0 n [kW]
 n q 0 vn

Kad se izračuna q0 v za različite radne tvari pri temperaturama   30 oC,  p  25 oC

i 0  15 oC, dobivaju se sljedeće vrijednosti:
Radna tvar h15 [kJ/kg] h25
 [kJ/kg] q0 [kJ/kg]  15 [kg/m3] q0 v [kJ/m3]
R 717 (NH3) 1444,0 317,7 1126,3 1,966 2214,31
R 744 (CO2) 436,6 274,9 161,7 60,64 9805,49
R 290 (C3H8) 557,6 265,6 292,0 6,506 1899,75
R 22 (CHF2Cl) 399,2 230,3 168,6 12,9 2178,81
R 134a (CH2FCF3) 389,6 234,5 155,1 8,287 1285,31

q0 vCO2 9805,49
Odnos   4,428 . Iz ovoga se vidi da je za postizanje istog rashladnog
q0 vNH 3 2214,31
učinka, radni volumen kompresora koji radi s amonijakom 4,428 puta veći od radnog
volumena kompresora koji radi s ugljikovim dioksidom. Za neke druge temperature,
ovi se odnosi mijenjaju.

176
Regulacija dobave stapnih rashladnih kompresora

Potrebna dobava kompresora nije uvijek jednaka dobavi za koju je kompresor odabran.
Kod rashladnih kompresora je rashladno opterećenje promjenjivo i nije jednako
rashladnom kapacitetu za koji je instalacija projektirana. Zbog toga je potrebna
regulacija dobave kompresora. Kako je količina plina koju kompresor dobavlja u
nekom vremenu t jednaka V   Vs nzt , dobavu možemo mijenjati promjenom vremena
rada kompresora t , promjenom brzine vrtnje n , promjenom broja radni cilindara z ako
se radi o kompresoru s više cilindara i promjenom stupnja dobave  .

Povremeni prekid pune dobave

Povremeno uključivanje i isključivanje kompresora – Djeluje se na pogonski motor

kompresora. Tlak u spremniku plina ili temperatura u hlađenoj prostoriji mijenjati će se
tijekom vremena unutar zadanih granica. Učestalost promjena između gornje i donje
dozvoljene vrijednosti tlaka ili temperature ovisi o potrošnji plina ili rashladnom učinku
i o razlici gornje i donje granice temperature ili tlaka.

177
Gruba promjena dobave

Regulacija dobave promjenom broja okretaja promjenom broja polova

elektromotora – Ova je regulacija moguća jer je dobava kompresora prema naprijed
spomenutom izrazu proporcionalna broju okretaja n . Ta proporcionalnost nije direktna,
jer se sa smanjenjem broja okretaja povećava stupanj dobave  , odnosno stupanj
dobave se smanjuje s povećanjem n . Danas se za pogon kompresora koriste najčešće
f
asinhroni motori. Njihova je brzina vrtnje određena izrazom n  [s-1], gdje je
p
f frekvencija izmjenične struje, a p broj pari magnetskih polova. Kad se govori o
gruboj promjeni dobave, misli se na mogućnost promjene broja magnetnih polova
asinhronog motora prekopčavanjem broja pari polova motora s više pari polova. Time je
moguća samo gruba regulacija dobave u skokovima mogućih brzina vrtnje. U novije
vrijeme učestalo se koriste regulatori frekvencije napajanja, koji mogu osigurati
kontinuiranu promjenu broja okretaja kompresora.

178
 Regulacija promjenom veličine štetnog prostora – ovom se regulacijom utječe na
stupanj dobave  . Kod višestepenih se kompresora mora sprovesti u svim stupnjevima,
kako bi kompresijski omjer u svim stupnjevima ostao isti. Kod grube regulacije dobave
otvaranjem ventila štetnom se prostoru dodaje jedan ili više nepromjenjivih prostora
V0 . Dodavanjem štetnog prostora pomiče se ordinata u indikatorskom dijagramu
lijevo, mijenjajući tako tok linija ekspanzije i kompresije. Na p,V- dijagramu prikazan je
slučaj kad su kompresoru dodana dva štetna prostora, V0 b i V0 c . Potrebna veličina
ukupnog štetnog prostora koja bi osigurala da kompresor bude potpuno rasterećen
 1

V 0  p 2  n 
dobiva se izjednačavanjem izraza za 1 s nulom, tj. 1     1  0 iz čega slijedi

V s  p1  
 
p
Vs
V0  1 V0

 p2  n
   1
 p1  c
b a
V1
Skica izvedbe i p,V- dijagram za slučaj ΔV0b c
a b
regulacije dobave promjenom veličine V2
ΔV0c
štetnog prostora a – štetni prostor V0 ; b–
c ba V
štetni prostor V0 + dodatni štetni prostor Vs

V0b ; c– štetni prostor V0 + dodatni štetni

prostor V0b + dodatni štetni prostor V0c
179
Povremeno držanje usisnih ventila pojedinih cilindara sa stalno podignutim pločicama
Djeluje se na usisni ventil, tako da se pločica drži podignutom pomoću hvatača ili podizača.
Držanje usisnih ventila sa dignutim pločicama potrebno je provesti u svim stupnjevima i na
svim cilindrima kompresora ako se želi ostvariti prekid pune dobave. Usisani se plin vraća u
usisni vod, a p,V- dijagram izgleda kao na slici dolje.
p

puna dobava

podignuta pločica

V
Mehanizam za podizanje pločice usisnog Mehanizam s hvatačem za zadržavanje pločice
ventila usisnog ventila u podignutom položaju

180
Pri isključivanju iz rada pojedinih cilindara moguće je djelovati i na zatvaranje usisnog
ventila U slučaju zatvaranja usisnog ventila, indikatorski p,V-dijagram izgleda kao na slici
dolje lijevo.
Izvedba kompresora koja osigurava zatvaranje usisnog ventila: Tijekom rada s punim
opterećenjem, kompresor radi sa svim cilindrima; namotaj magnetnog ventila je bez napajanja.
Svi plinski kanali u ploči ventila i glavi motora, kao i klip za kontrolu kapaciteta (djelovanjem
opruge) nalaze se u otvorenom položaju (lijevo). Tijekom djelomičnog opterećenja, namotaj
magnetnog ventila se napaja, a njegova kotva i igla se podižu. Kao rezultat, na klip regulatora
djeluje visoki tlak (narandžasto), zbog čega se on kreće prema dolje (savladava silu opruge)
kako bi zatvorio ulazni kanal usisnog ventila u ventilskoj ploči. To prekida protok radne tvari,
pa su odgovarajući cilindri u „praznom hodu“, bez dotoka radne tvari.

181
ROTORNI KOMPRESORI (KOMPRESORI S ROTIRAJUĆIM STAPOVIMA)

Rotorni kompresori (koristi se i izraz kompresori s rotirajućim stapovima) spadaju u

kompresore koji rade na volumetrijskom principu rada, dakle svojim aktivnim potisnim
elementima prisiljavaju plin da zauzme manji prostor. Dok se u stapnim kompresorima
promjena volumena plina ostvaruje pomakom stapa u cilindru, kod rotornih se
kompresora to ostvaruje promjenom relativnog zakretanja stapa u odnosu na cilindar.
Može se dakle reći da «stap» rotira s obzirom na os cilindra. Rotorni se kompresori
izgrađuju s jednim ili dva rotora.
Svim je rotornim kompresorima zajedničko to da sadrže samo rotirajuće pokretne mase,
pa se mogu statički i dinamički izvanredno dobro uravnotežiti. Zbog toga se mogu
odabrati visoke brzine vrtnje n  25  500 s-1. Time rotorni kompresori mogu biti malih
dimenzija i velikih dobava, uz mogućnost postizanja niskih (puhaljke) i srednjih
(lamelni i vijčani kompresori) kompresijskih omjera.

Kompresori s jednim rotorom

grade se kao lamelni kompresori i kompresori s ekscentričnim rotorom. Rotor ili lamele
kod ovih kompresora kližu po unutrašnjem obodu cilindra, pa treba biti osigurano dobro
podmazivanje. Zbog toga komprimirani plin sadrži određene količine mazivog ulja.

182
KOMPRESORI S LAMELAMA

183
Kompresori s lamelama svladavaju kompresijske omjere x  2,5  4 , a uz dvostepenu
kompresiju i x  7  8 . Najviše se primjenjuju kao «booster» kompresori u rashladnim
uređajima industrijskog tipa, većih rashladnih učinaka, za rad u stupnju niskog tlaka,
gdje kompresijski omjeri nisu veliki i gdje nema velikih zahtjeva za regulaciju
rashladnog učinka.

a b
/2 /2
fmax 
a b f max
c
k
p1 /2
1 /2
2
R
e
f
r
d
p1,T1
f e p2,T2

184
Iimaju valjkasti rotor okruglog presjeka s utorima po obodu u koje su uložene slobodne
lamele. Broj lamela se odabire od m  2  6 (manji kompresori), pa do m  16 (za
velike rashladne učinke). Okretanjem rotora centrifugalna sila djeluje na slobodne
lamele koje se izvlače iz rotora i svojim slobodnim izvodnicama naliježu na unutrašnju
površinu cilindra po kojem kližu. Plin se komprimira promjenom veličine prostora
između dvije lamele. Kada lamela 1 prijeđe preko ruba a na cilindru, plin usisnog tlaka
p1 i temperature T1 zatvoren je između dvije lamele i cilindra. Prostor Vmax  f max l ( l je
duljina rotora) je geometrijski najveći mogući prostor, pa se on smatra usisanim
volumenom. Kada lamela 2 prijeđe preko ruba d na cilindru otvara se spoj s tlačnim
vodom, a lamela 1 potiskuje pred sobom komprimirani plin u tlačni vod.
a b
/2 /2
fmax 
a b f max
c
k
p1 /2
1 /2
2
R
e
f
r
d
p1,T1
f e p2,T2

185
Kod ovih je kompresora kompresijski omjer x  p 2 p1 ovisan o geometrijskim
odnosima konstrukcije (ekscentričnosti rotora e , promjerima rotora 2r i cilindra 2 R ) i
ne mijenja se bez obzira na uvjete koji vladaju u usisnom i tlačnom vodu kompresora.
Kod rashladnih uređaja tlak p2 može biti veći, manji ili jednak tlaku p koji vlada u
tlačnom priključku cjevovodu prema kondenzatoru (a koji ovisi o uvjetima hlađenja
kondenzatora njegovom toplinskom opterećenju). za slučaj da je p 2  p javljaju se
energetski gubici uslijed viška rada kompresije.
Usisni i tlačni ventili nisu potrebni, ali se na tlačni priključak treba ugraditi nepovratni
ventil, da ne bi došlo povratnog strujanja pare kroz kompresor kada on nije u radu.

Dobava lamelnih kompresora iznosi Vs  mf max l n [m3/s], gdje je m broj lamela,
4 R e
l duljina rotora, n brzina vrtnje u [s-1], a f max  . Uvrštenjem izraza za f max u
m
izraz za Vs dobiva se Vs  4R el n [m3/s].

186
Volumetrijski gubici u stvarnom lamelnom kompresoru uzrokovani su prestrujavanjem
plina iz tlačnog u usisni prostor kroz radijalnu zračnost između rotora i cilindra na putu
e-f-g, zagrijavanjem plina u usisnom prostoru na zagrijanom rotoru i lamelama,
prigušivanjem plina pri usisavanju, što nastaje približavanjem lamele 1 bridu a, te
općenito propuštanjem plina iz prostora višeg u prostor nižeg tlaka, npr. kroz bočne
zračnosti između stapa, lamela i cilindra.

Stvarna je dobava
Ve  Vs   4 R e l n [m3/s]. 1,0

Veliki strojevi
Podaci o stupnju dobave ne mogu se lako izračunati 0,8
analitički i obično se dobivaju iz rezultata mjerenja.
Tako dobivena ovisnost stupnja dobave o veličini Mali strojevi
0,6
stroja i kompresijskom omjeru prikazana je na 
sljedećoj slici.
0,4

0,2

Ovisnost stupnja dobave o veličini lamelnog

1 2 3 4 5
kompresora i kompresijskom omjeru
x

187
KOMPRESORI S EKSCENTRIČNIM ROTOROM
Ekscentrično
postavljeno vratilo
Ležaj
Stap
rotora Cilindar
Lamela
Usis iz isparivača

Hermetička izvedba
U kondenzator

Poklopac cilindra
Namotaj
motora

Vijci za pričvršćenje
poklopca cilindra

Otvorena izvedba

188
Kompresori s ekscentričnim rotorom

Kompresori s ekscentričnim rotorom postižu manje kompresijske omjere x  1,5  2 .

Koriste se u maloj mjeri kao mali kompresori za hladnjake u domaćinstvima (u
hermetičkoj varijanti) i vrlo rijetko za industrijske rashladne uređaje kao «booster»
kompresori.

Rotor je uklinjen na osovini ekscentrično za udaljenost e od centralne osi cilindra (koja

se naziva ekscentričnost) i ona je razlika radijusa cilindra i rotora, tj. e  R  r . Odnos
e
  je važna karakteristična veličina kompresora s ekscentričnim rotorom.
R
a) b) i 0


C
a
F 0 B
A F

B
r
e r
e
R
R

Fk
Fk 0
189
Kompresor s ekscentričnim rotorom sadrži osim rotora i cilindra i jednu lamelu koja
kliže u utoru kućišta, a svojom je jednom izvodnicom uvijek pritisnuta na obod rotora
djelovanjem opruge na suprotnoj izvodnici. Lamela dijeli usisni prostor V  F l od
kompresijskog prostora V k  Fk l ( l je duljina rotora). Izvodnica rotora B kliže po
obodu cilindra (ili se rotor odvaljuje po obodu cilindra tako da je kretanje izvodnice B
koja tada nije uvijek na istom mjestu rotora jednako kao i u slučaju da rotor kliže po
obodu cilindra). Izvodnica B tvori drugo mjesto razdvajanja usisnog i tlačnog prostora
V i V k . Zakretanjem rotora, tj. povećanjem kuta  raste usisni volumen V , a
istodobno smanjenjem kuta 2   smanjuje se prostor V k i u njemu se komprimira
plin usisan tijekom prethodnog okretaja.

a) b) i 0


C
a
F 0 B
A F

B
r
e r
e
R
R

Fk
Fk  0

190
Kada tlak p u prostoru Vk naraste do tlaka p2 koji vlada u tlačnom vodu, otvara se
automatski ventil C i plin se daljnjim zakretanjem rotora istiskuje u tlačni vod. Za
površine F i Fk vrijedi F  Fk  konst , a ovisne su pojedinačno o kutu zakreta
e
rotora  . Stoga je kompresijski omjer x funkcija kuta  i geometrijskog odnosa  
R
.

a) b) i 0


C
a
F 0 B
A F

B
r
e r
e
R
R

Fk
Fk 0

191
Dobava kompresora s ekscentričnim rotorom računa se uz brzinu vrtnje n kao

Vk 0  Fk 0 l n [m3/s]

Stupanj dobave je po veličini jednak stupnju dobave malih lamelnih kompresora s

prethodne slike ili nešto manji.

Ve  Vk 0   Fk 0 l n [m3/s].

192
193
194
195
196
197
198
199
Konstrukcija kompresora je jednostavna, a na sljedećoj je slici prikazan presjek kroz jedan
takav kompresor.

200
201
Regulacija dobave spiralnog kompresora

• Dvostupanjska
• „Digital scroll”
• Motor promjenjive brzine (indukcijski ili s permanentnim magnetima)

202
Dvostupanjska regulacija

• Primjenjuje se za manje snage, odnosno za kompresore u manjim rashladnim uređajima

učinka hlađenja 7 do 20 kW
• Koriste se dva unutarnja obilazna otvora koji omogućuju da kompresor radi s približno
67% parcijalnog opterećenja, kako bi se poboljšala učinkovitost i kontrola vlažnosti u
hlađenom prostoru
• Granica između stupnjeva određuje se automatski, temeljem razlike tlakova na ulazu i
izlazu
• Efikasnost rashladnih uređaja je nešto viša nego kod standardnih scroll kompresora s
konstantnom brzinom vrtnje (do oko 5,5%)

„Digital scroll” regulacija

Ako se spirale u „scroll” kompresoru razdvoje u aksijalnom smjeru, neće doći do

komprimiranja, a potrošnja snage pada na tek oko 10%. Promjenom vremena trajanja
razdvojenosti spirala može se postići kontrola kapaciteta između 10 i 100%.
Razdvajanje spirala se ostvaruje obilaznim dovođenjem radne tvari iz tlačnog na usisni
priključak, djelovanje magnetnog ventila. Magnetni ventil može biti izvan kućišta
kompresora, a kod novijih izvedbi ugrađuje se unutar kućišta kompresora.
Promjena kapaciteta ostvaruje se otvaranjem magnetnog ventila u trajanju oko 10 do 30
sekundi. Kad je magnetni ventil zatvoren, dobava kompresora je 100%, a kad je otvoren
dobava je 0%. Ako je npr. ventil otvoren 10 s a zatvoren 20 s, dobava će biti oko 67%.
203
 Ｅ Ｅ
Ｅ

Pomična spirala
Kompresor

Fiksna spirala Rad bez opterećenja

Puno opterećenje

204
• El. magn. ventil je normalno zatvoren
– Tlak s obje strane klipa je jednak tlaku kondenzacije, a sila opruge drži spirale u zahvatu
• El. magnetski ventil je pod naponom
– Para radne tvari iz modulacijske komore (s gornje strane klipa) prestrujava na usisnu
stranu
– Klip se kreće prema gore, a s njim i gornja spirala
– Razdvajanjem spirala nema više protoka kroz spirale, odnosno nema više kompresije
– Skidanjem s napajanja el. magnetski ventil se zatvara, spirale se priljubljuju i započinje
kompresija
• Kretanje gornje spirale je vrlo malo (manje od 1 mm)
– Količina radne tvari koja prestruji na niskotlačnu stranu je vrlo mali (promjer provrta je
0,6 mm)

205
 Modulacijska komora

Klip

Gornja spirala Nepovratni ventil (na tome mjestu

(pomična prema gore) Opruga samo kod Digital Scrolla)

206
Primjer:
Ako kompresor radi na 80% vremena, dobavlja se 80% kapaciteta.

Pomični scroll
ON/OFF
Scroll
Fiksni scroll Puno opterećenje (1) Rad bez opterećenja (2)

Dobava 80%
on

off
8s 2s 8s 2s 8s
10s (1ciklus ) 10s (1ciklus ) 10s (1ciklus )
t

207
208
Motor promjenjive brzine s inverterom („Inverter scroll”)

Princip rada Inverter scroll kompresora – elektronska kontrola rada

Frekvencija
nakon invertera
Napajanje:
90 Hz 40Hz
Fiksna frekvencija Inverter
50Hz
u t1

AC/DC DC/AC
t Ispravljač Inverter t

50 Hz 90 Hz 40 Hz

i Ulaz na motor kompresora

Kontrolni signal

Kontrolni signal s promjenjivom izlaznom frekvencijom, mijenja brzinu vrtnje kompresora.

Gubici pri promjeni frekvencije su vrlo mali: 3%

209
VIJČANI KOMPRESOR S DVA ROTORA (OTVORENA IZVEDBA)

210
 Kompresori s dva rotora
Vijčani kompresori s dva rotora

Rotori vijčanog kompresora s dva rotora imaju različite (komplementarne) profile presjeka. Dok
je na slici 6.28. rotor s 2 zuba i 2 žlijeba, uobičajene su izvedbe s 4 zuba i 6 žlijebova prikazane
na slici 6.29. (postoje i izvedbe s 3 zuba i 4 žlijeba, kao i sa 6 zuba i 8 žlijebova).

Za primjer na slici desno brzine

vrtnje rotora A i B moraju se
odnositi kao n2  6
n1 4
što se postiže zupčanim prijenosom.

211
Vijčani kompresori mogu u jednom stupnju raditi do kompresijskog omjera x  3 , a uz dvokratno
komprimiranje i do x  9 . Moguće su izvedbe sa zupčanicima na vratilima rotora kod kojih se rotori
međusobno ne dodiruju, ali i izvedbe kod kojih se rotori odvaljuju jedan od drugog, pa je potrebno
unutrašnje podmazivanje kliznih površina. Kako kod takve izvedbe treba u izdašnim količinama
uštrcavati ulje između rotora radi hlađenja stroja i plina, to ulje ispunjava raspore između rotora i kućišta,
pa je u jednom stupnju komprimiranja moguće postići kompresijske omjere do x  8  9 . Dobava ovih
kompresora kreće se od oko 0,1 do 4 m3/s, a brzina vrtnje od 25 [s-1] pa do 500 [s-1]. Za visoke brzine
vrtnje potrebni su zupčani prijenosi. S asinhronim motorom postižu se brzine vrtnje do 50 [s-1] (dvopolni
asinhroni motori).

Odlike vijčanih kompresora su:

- nemaju ventile i njima uzrokovane volumetričke i energetske gubitke,
- nema potrebe za podmazivanjem
- male dimenzije obzirom na postignutu dobavu,
- rotirajuće simetrične pokretne mase pa je jednostavno uravnoteženje,
- neprekinuta dobava neovisna o kompresijskom omjeru koji je neovisan o brzini vrtnje i gustoći
plina
- nisu osjetljivi na hidraulički udar kao stapni kompresori.

Nedostaci:
- Skupa obrada rotora složenog oblika
- ograničen i nepromjenjiv kompresijski omjer
- trošenje sinhronizacijskih zupčanika
- teškoće oko hlađenja stroja bez unutrašnjeg podmazivanja

212
213
Regulacija dobave rashladnih vijčanih kompresora
Dobava se može regulirati bezstepeno u širokim granicama od 10 do 100% pune
dobave. Jedan od načina da se to ostvari je pomoću zasuna koji je ugrađen između dva
rotora na strani usisnog prostora kućišta. Aksijalnim pomicanjem zasuna otvara se veza
između usisnog prostora i kanala koji su zasunom dotad bili zatvoreni. Tako je
omogućeno da se dio komprimirane pare vraća natrag u usisni vod, sve dok zahvat
rotora ne prijeđe rub zasuna. Pomicanjem zasuna utječe se na konstrukcijski predviđen
kompresijski omjer, što ima za posljedicu povećanje energetskih gubitaka pri smanjenoj
dobavi.
usisni usisni
priključak priključak
rotori

tlačni priključak tlačni priključak

zasun za regulaciju
dobave

Usisni i tlačni otvori vijčanog kompresora

214
 kompresija

radni rotor usis

razvodni rotor

uređaj za
pomicanje zasuna

zasun za regulaciju dobave istiskivanje

POLOŽAJ ZASUNA PRI PUNOJ DOBAVI

kompresija
kompresija
usis usis

povrat
pare povrat
na usis pare
na usis

istiskivanje
pomak istiskivanje
pomak zasuna zasuna

POLOŽAJ ZASUNA PRI POLOŽAJ ZASUNA PRI

PARCIJALNOJ DOBAVI MINIMALNOJ DOBAVI

Regulacija dobave vijčanog kompresora

215
Indikatorski dijagram i promjenjivi protutlak
Svim je rotornim kompresorima s unutrašnjim komprimiranjem plina koji nemaju
automatski ventil na ulazu u tlačni vod (lamelni, vijčani, scroll) zajednička osobina
(koja je već ranije spomenuta) ta da rade s nepromjenjivim kompresijskim omjerom.
Kako je već rečeno, tlak p koji vlada u tlačnom priključku i u cjevovodu prema
kondenzatoru ovisi o uvjetima hlađenja kondenzatora i njegovom toplinskom
opterećenju. Konačni tlak kompresije mijenja se ovisno o početnom tlaku p1 , jer je
p 2  xp1 . Tlak p2 može biti veći, manji ili jednak tlaku p .Za slučaj da je protutlak u
tlačnom vodu niži od tlaka p2 , tj. p2  pa komprimiranje će se odvijati od p1 do p2 a
zatim će uslijediti prigušivanje i istiskivanje pare u tlačni vod u kojem vlada niži tlak
pa .

p Ukoliko je protutlak u tlačnom vodu viši

2b
od p2 , tj. p2  pb komprimiranje će se
4
pb
odvijati do tlaka p2 za koji je kompresor
p2 2
građen, kada će, otvaranjem izlaznog
pa
3
2a kanala para višeg tlaka pb iz tlačnog voda
ulazeći natrag u kompresijski prostor
p1 1 dovršiti komprimiranje na «vanjski» način
od 2b do 4.
V

216
U oba slučaja javljaju se energetski gubici uslijed viška rada kompresije koji je prikazan
površinom 2-2a-3-2 za slučaj p2  pa i 2-2b-4-2 za slučaj p2  pb . Višak rada je to
veći što je veća razlika konačnog tlaka kompresije i protutlaka u tlačnom vodu.
Navedene pojave uzrokuju i pulzacije tlaka na izlazu iz kompresora koje treba
izbjegavati. (Napomena: zanemaren je štetni prostor – vidljivo iz dijagrama)
p

2b 4
pb

p2 2

2a
pa
3

p1 1

217
 TURBOKOMPRESORI

Suvremeni radijalni turbokompresor s elektroničkom regulacijom brzine i magnetnim

ležajevima – kompresija u dva stupnja
Dva stupnja
rotora
Inverterska centrifugalnog
regulacija kompresora
brzine vrtnje
Osjetnici tlaka
i temperature

Sinhroni DC
motor bez
Ulazne
četkica
vodeće
lopatice

kontrola
motora i
ležajeva
218
Izgled trostupanjskog radijalnog turbokompresora

219
Aksijalni turbokompresori –
ne koriste se u tehnici hlađenja
osim u zrakoplovima i rjeđim
sustavima s vodenom parom
kao radnom tvari

220
Turbokompresori spadaju u strojeve na strujanje. Osnovni sklop turbokompresora čini
kolo rotora koje se razmjerno velikom brzinom vrti na vratilu na koje je nasađen i
pripadni stator koji miruje. Energetsko stanje pare radne tvari mijenja se tako što se pri
strujanju pare u kanalima između lopatica rotora povećava njena kinetička energija
uslijed djelovanja centrifugalne sile i potencijalna energija (energija tlaka). Ulaskom
pare iz rotora u difuzor koji čine lopatice statora, kinetička se energija pare pretvara u
potencijalnu, te tlak poraste na konačnu vrijednost p2 .
Plin ili para struje u kolo rotora paralelno s osi stroja nekom brzinom c0 . Skrene li kolo
struju plina ili pare tako da na izlazu ima okomit smjer obzirom na vratilo rotora govori
se o radijalnom turbokompresoru. Ukoliko nakon napuštanja kola rotora struja zadržava
smjer paralelno s osi stroja onda se govori o aksijalnom turbokompresoru.

Stupanj radijalnog
turbokompresora

221
222
223
Kolo a  2  90 o odabire se kada se tijekom rada kompresora očekuju
i veće promjene protoka, a da se pritom konačni tlak p 2 samo malo
mijenja, uz dobar stupanj iskoristivosti energije. Rashladni se
kompresori izgrađuju s ovakvim kolima. Odabire se kut
 2  40  60 o.
β2<90o

224
Regulaciju dobave turbokompresora moguće je provesti i prigušivanjem pare na usisu
kompresora, ali to je neekonomičan način, pa se rjeđe primjenjuje.
225
IZMJENJIVAČI TOPLINE
RASHLADNIH UREĐAJA

226
 ISPARIVAČI

Tipovi i konstrukcije isparivača

Podjela isparivača može se provesti na više različitih načina.

Prema namjeni isparivači se mogu podijeliti u slijedeće grupe:

- isparivači za hlađenje kapljevina,

- isparivači za hlađenje zraka (i plinova),
- isparivači za hlađenje i smrzavanje proizvoda kontaktnim prijenosom topline,
- specijalni isparivači, npr. isparivači – kondenzatori u kaskadnim rashladnim
uređajima i sl.)

Prema načinu isparivanja i regulaciji napajanja radnom tvari razlikuju se

- suhi isparivači
- potopljeni isparivači

227
Podjela prema načinu isparivanja

Suhi isparivači

Suhi se isparivači koriste za hlađenje zraka, kao i za hlađenje kapljevina. U njima radna
tvar potpuno isparuje, a para se pregrijava u izlaznoj zoni isparivača. Odgovarajućim
načinom regulacije osigurava se da na izlazu iz isparivača para bude pregrijana. Prave
se od glatkih ili orebrenih cijevi, kao isparivači s cijevima u plaštu, kao pločasti ili kao
koaksijalni isparivači.

u kompresor

iz kondenzatora

Q0

228
Potopljeni isparivači

Potopljeni su isparivači skoro potpuno ispunjeni kapljevinom radne tvari. Izrađuju se se

u obliku cijevnih snopova od glatkih ili orebrenih cijevi, ili kao isparivači s cijevnim
snopom u plaštu. Prijelaz topline na strani radne tvari je intenzivniji nego kod suhih
isparivača, jer je cijela površina unutrašnjih stijenki u dodiru s kapljevinom. Cirkulacija
radne tvari u potopljenim isparivačima može biti prirodna ili prisilna, kada kroz njih
cirkulira nekoliko puta više kapljevine nego što ispari. Koriste se uglavnom u većim
rashladnim instalacijama.

u kompresor

iz
kondenzatora

Q 0

229
Isparivači za hlađenje kapljevina - potopljeni isparivači s cijevima u plaštu

izlaz radne tvari izlaz radne tvari

ulaz radne tvari

hlađena
kapljevina

Izvedba potopljenog isparivača s cijevima u plaštu

Radna tvar isparuje u prostoru plašta, hlađena kapljevina protječe kroz snop cijevi.
k  500  1000 [W/m2K], uW  0,5  1,5 [m/s], Tm  5  15 K. Prigušivanje radne tvari
je u ventilu s plovkom na niskom tlaku.
izlaz radne tvari (pare)
separacijska
ploča

ulaz hlađenog
medija
indikator razine radne tvari
izlaz
hlađenog distribucijska ploča
medija ulaz radne tvari (kapljevine)
230
 hlađena
eliminator kapljica izlaz radne tvari
kapljevina

ulaz radne tvari

Potopljeni isparivač s cijevima u plaštu i eliminatorom kapljica radne tvari

izlaz pare radne tvari

izlaz hlađene kapljevine

ulaz hlađene kapljevine

Potopljeni isparivač s cijevima u plaštu s vodoravnim odvajačem parne faze radne tvari
231
Suhi isparivači s cijevima u plaštu
izlaz hlađene kapljevine

izlaz pare radne tvari

ulaz radne tvari

ulaz hlađene kapljevine

Suhi isparivač s cijevima u plaštu

Radna tvar isparuje u cijevima, hlađena kapljevina protječe oko snopa cijevi u plaštu.
k  800  1500 [W/m2K], uW  0,15  0,3 [m/s], Tm  5  15 K. Prigušivanje radne
tvari je u termoekspanzijskom ventilu. Potrebno je osigurati pravilnu distribuciju radne
tvari u cijevima.

232
 izlaz hlađene kapljevine

izlaz pare radne tvari

ulaz radne tvari

ulaz hlađene kapljevine

Isparivač za hlađenje kapljevine sa suhim isparivanjem i cijevnim snopom u plaštu s
dva prolaza radne tvari

ulaz hlađene kapljevine izlaz hlađene kapljevine

izlaz
radne
tvari

ulaz
radne
tvari
Isparivač za hlađenje kapljevine sa suhim isparivanjem i cijevnim snopom u plaštu sa
šest prolaza radne tvari
233
Pločasti isparivači za hlađenje kapljevina

Isparivanje radne tvari se odvija u kanalima koje čine profilirane ploče. S jedne strane ploče
protječe radna tvar koja isparuje, a s druge strane hlađena radna tvar. Krajnje ploče zatvaraju
izmjenjivač. Ploče su obično izrađene iz nerđajućeg čelika i zalemljene bakrom ili niklom
(nema brtvi).

ulaz hlađene kapljevine

izlaz pregrijane pare radne tvari

izlaz hlađene kapljevine

ulaz radne tvari iz prigušnog ventila

234
235
Isparivači za hlađenje zraka
Mogu biti s prirodnom ili prisilnom konvekcijom. Radna tvar isparuje u cijevima, a oko
cijevi ili cijevi s rebrima struji zrak.

Isparivači s prirodnom konvekcijom za temperature isparivanja niže od –20oC, rjeđe

se rade od glatkih cijevi, a češće od orebrenih s većim razmakom (korakom) rebara (20-
30 mm). Za temperature isparivanja više od –20oC isparivači s prirodnom i prisilnom
konvekcijom prave se od orebrenih cijevi s korakom rebara od oko 8 do 15 mm, dok je
za temperature isparivanja više od 0oC korak rebara 2 do 4 m.
Pločasti se isparivači također mogu koristiti kao isparivači s prirodnom konvekcijom
(npr. kod malih kućanskih hladnjaka).

Isparivač s glatkim cijevima za hlađenje zraka. Izrađuje se iz glatke bakrene cijevi koja
se oblikuje tako da zatvori prostor željenog oblika. Koriste se uglavnom kao suhi
isparivači, s dovođenje radne tvari s gornje strane, preko termoekspanzijskog ventila.

Isparivač s glatkim cijevima za hlađenje zraka

236
 Pločasti isparivač za hlađenje zraka. Često se ugrađuju u male kućanske hladnjake,
oblikovani po potrebi u prostoru.

Pločasti isparivač za hlađenje zraka

Isparivači s rebrima mogu se izrađivati na razne načine, a često korištene izvedbe su sa

spiralnim rebrima ili s lamelama.

237
238
Isparivači za hlađenje zraka s
prisilnom konvekcijom

Radi povećanja koeficijenta prijelaza

topline na strani zraka, ugrađuje se
ventilator koji ostvaruje prisilnu
cirkulaciju zraka kroz isparivač i
hladionicu. U kućište hladnjaka zraka
ugrađeni su isparivač i ventilatori. U
nekim se slučajevima ugrađuju i
električni grijači za otapanje inja. Dno
kućišta izrađeno je u obliku posude za
sakupljanje vode nastale otapanjem inja.
Oblik zračnih hladnjaka ovisi o namjeni
i mogućnosti postavljanja. Ohlađivanje
zraka u isparivaču uobičajeno se kreće
od 3 do 4 oC. Pri proračunu treba voditi
računa o toplini koja se oslobađa uslijed
rada ventilatora.

239
Otapanje inja s površine zračnih hladnjaka

Otapanje inja, odnosno odleđivanje hladnjaka zraka može se provesti na sljedeće

načine:

- korištenjem zraka iz hlađenog prostora (samoodleđivanje)

- odleđivanje pomoću dopunskih toplinskih izvora (vodom, glikolnom smjesom u
otvorenom i zatvorenom krugu, električnim grijačima)
- odleđivanje vrućom parom radne tvari

Odleđivanje korištenjem zraka iz hlađenog prostora može se provesti samo za

hladnjake zraka u hladionicama s temperaturom iznad 0oC (ako je temperatura
isparivanja niža od 0oC) i to za manje hladnjake zraka. Pritom se zaustavlja rad
kompresora (ili se, ukoliko se radi o sustavu s više hladnjaka, hladnjak zraka
odgovarajućim ventilima izdvoji iz sustava hlađenja), dok ventilatori i dalje
recirkuliraju zrak iz hladionice preko isparivača i tako se otapa inje.

240
Odleđivanje pomoću dopunskih
toplinskih izvora.
Konstrukcija hladnjaka zraka treba biti
takva da se u što je moguće većoj mjeri
spriječi prijelaz dovedene topline u
hladionicu. Kod ovog se odleđivanja
prekida rad hladnjaka (protok radne tvari i
zraka kroz hladnjak), a nakon otapanja
hlađenje ne počinje dok se kapljice vode
nastale odleđivanjem ne ocijede s
površine hladnjaka. Može se provesti tako
da se hladnjak zraka polijeva vodom
preko mlaznica postavljenih tu svrhu (a).
Najčešće se koristi čista voda iz
vodovoda. Moguće je i zagrijavati vodu u
posebnoim grijaču (b). Da bi se izbjegli
problemi sa smrzavanjem mlaznica kod
temperatura hladionice nižih od 0oC, može
se hladnjak polijevati glikolnom smjesom
koja se također grije u posebnom grijaču.
Glikolna smjesa ovdje cirkulira kroz
zatvoreni cjevovod koji je sastavni dio
hladnjaka zraka (c). Najjednostavniji je
način odleđivanje električnim grijačima
ugrađenim u hladnjak zraka (d).
3 3
4 4
1 1
2 6
2
voda
5
8
a b
3 3
1 1 9
2 2
7
5 5
c d
8
Načini otapanja inja s površina zračnih hladnjaka:
1 – orebrena sekcija isparivača; 2- okapnica,
sabirnik vode; 3- oplata kućišta; 4-mlaznice za
vodu; 5-sifonsko koljeno, izljev u kanalizaciju; 6-
troputni ventil; 7-crpka; 8-spremnik s grijalicom;
9- električni grijači
241
KONDENZATORI

Podjela prema načinu hlađenja

Prema načinu hlađenja kondenzatori se mogu podijeliti na:

- protočni kondenzatori hlađeni zrakom

- protočni kondenzatori hlađeni vodom
- optočni kondenzatori hlađeni zrakom i vodom koja ishlapljuje

Obzirom na dostupnost rashladne vode na brodovima i korozivno djelovanje morske

atmosfere, korištenje zračnih kondenzatora nije uobičajeno (osim na manjim brodovima
obalne plovidbe, prvenstveno iz razloga nižih troškova ugradnje). Zbog toga će se u
nastavku govoriti samo o vodom hlađenim kondenzatorima.

Površine za prijenos topline mogu biti glatke cijevi, orebrene cijevi ili profilirane ploče.

242
Više se elemenata protustrujnih kondenzatora može međusobno povezati
3

1 5

4
6

Protustrujni kondenzator s više elemenata:

1- ulaz vode; 2-izlaz vode; 3- ulaz pare RT; 4- izlaz pothlađene kapljevine RT; 5-
sabirnik kapljevite RT (receiver); 6- ispust ulja

243
Kondenzator s cijevima u plaštu (shell and tube)
Grade se u svim veličinama. Radna tvar kondenzira na snopu cijevi, a voda protječe
kroz cijevi u jednom ili više prolaza. Uobičajene su izvedbe s ravnim cijevima. Izvedbe
su uglavnom horizontalne. Tamo gdje je na raspolaganju mali tlocrtni prostor za
smještaj cijevi mogu biti vertikalne, ali to smanjuje koeficijent prijelaza topline na strani
radne tvari. Cijevi, promjera 19 do 25 mm, mogu biti glatke, ali su češće orebrene
rebrima niskog profila (0,9 – 1,5 mm visine) i razmaka 0,64 – 1,3 mm. Često se
poduzimaju mjere za povećanje prijelaza na unutrašnjoj strani cijevi (zavojnica, rebra i
sl.).
3
6 7 8 9
11 11
2

10
4

Kondenzator s cijevima u plaštu: 1- ulaz vode; 2-izlaz vode; 3- ulaz pare RT; 4- izlaz
kapljevite RT; 5- ispust ulja; 6- priključak za sigurnosne ventile; 7- priključak za
izjednačenje tlaka; 8-priključak za manometar, termometar; 9- odvod nekondenzirajućih
plinova; 10-ispust vode; 11-odzračivanje
244
245
Pločasti kondenzator u zavarenoj izvedbi oblikuje se slično kao i pločasti isparivač.
Radna tvar ulazi pri vrhu izmjenjivača, kondenzira se i pothlađuje do izlaza (dolje
lijevo). Rashladna voda ulazu na dnu i izlazi ugrijana na vrhu izmjenjivača.

246
PRIGUŠNI VENTILI I ORGANI

247
Zadatak je prigušnih ventila i organa regulacija protoka radne tvari koja dospijeva u
isparivač i prigušivanje radne tvari od tlaka kondenzacije na tlak isparivanja.

Kod potopljenih isparivača prigušni ventili održavaju razinu radne tvari u isparivaču,
dok kod suhih isparivača održavaju tlak isparivanja i temperaturu pregrijanja.

Izvode se kao:

- ručni prigušni ventili

- regulatori razine
- regulatori tlaka
- regulatori temperature pregrijanja
- kapilare

248
RUČNI PRIGUŠNI VENTIL

Ne služi za zatvaranje protoka, već se njegovim pritvaranjem osigurava odgovarajuća

protočna površina, a time i željeni pad tlaka kod odgovarajućeg protoka. Za zatvaranje
služe zaporni ventili. Ne upotrebljavaju se za prigušivanje u rashladnim uređajima koji
trebaju raditi bez nadzora (mogu se koristiti npr. u laboratorijima).

p p0

Ručni prigušni ventil

REGULATORI RAZINE

 Prigušni ventil s plovkom na strani niskog tlaka VPNT

 Prigušni ventil s plovkom na strani visokog tlaka VPVT
249
Prigušni ventil s plovkom na strani niskog tlaka VPNT
Ovaj ventil regulira razinu radne tvari u isparivaču, skupljaču kapljevine odnosno
separatoru instalacije s poplavljenim isparivačima ili u međuhladnjaku. Kućište ventila
1 zatvoreno je poklopcem 2 s priključcima za dovod i odvod radne tvari, koji se može
skidati radi održavanja. Priključak 5 spaja se na prostor s parom a priključak 6 na
prostor s kapljevinom radne tvari u isparivaču ili posudi u kojoj treba regulirati nivo, s
njom čini spojene posude. Ulaz kapljevine je kroz priključak 3 a izlaz kroz priključak 4.
Ovisno o razini kapljevine, plovak 7 preko poluge 8 i igle 9 otvara ili zatvara protok
kapljevine kroz sjedište ventila 10. Vijkom 11 može se u malom opsegu mijenjati
željena razina.

3 10 2 9 8
5

7
p0
p 1

p0

11 6
250
Primjer ugradnje VPNT prikazan je na slijedećoj slici. Filter se postavlja radi osiguranja
ispravnog rada ventila. Zaporni ventili ispred priključaka postavljaju se radi lakšeg
održavanja. Predviđen je i ručni prigušni ventil RPV u slučaju da je VPNT izvan
pogona. Visina ugradnje VPNT treba biti takva da isparivači budu ispunjeni
kapljevinom približno do 2/3 svoje visine. Uz previsoko postavljen VPNT postoji
opasnost da se isparivač prepuni kapljevinom radne tvari i da dođe do hidrauličkog
udara. Ako je pak prenisko postavljen, površina isparivača se samo djelomično
iskorištava, pa se smanjuje rashladni učinak.

u kompresor

RPV

filtar 5
3

4
6
VPNT

u isparivač

Primjer ugradnje VPNT

251
REGULATORI PREGRIJANJA

Termoekspanzijski ventil TEV

Termoekspanzijski ventil je automatska naprava koja prigušivanjem propušta u
isparivač upravo toliko radne tvari da se ona u njemu potpuno ispari pri tlaku
isparivanja, a zatim još i pregrije na temperaturu Tos  T0 . Razlika temperatura
T  Tos  T0 zove se pregrijanje i TEV ga održava stalnim. Tako se površina
isparivača potpuno iskorištava za isparivanje u svim uvjetima rada rashladnog uređaja, a
kompresor je zaštićen od hidrauličkog udara, jer se kapljevita radna tvar ne može
pojaviti na izlazu iz isparivača.

252
Kapljevina radne tvari ulazi u kućište 1
kroz priključak 2, prolazi kroz filtar 3 i
dolazi u sjedište ventila gdje se
prigušuje. Protočna površina A’ ovisi o
položaju igle ventila 4, povezane s
mijehom (membranom) 6 preko jarma 5.
S donje strane na iglu ventila djeluje sila
F opruge 7 koja ovisi o položaju vijka
za regulaciju 11. Prigušena radna tvar
izlazi u isparivač u kojem vlada tlak
p 0 . Dio kućišta ventila iznad
membrane spojen je kapilarnom cijevi 9
s osjetnikom temperature 10, koji se
postavlja na izlazu pare iz isparivača.
Osjetnik temperature izrađen je u obliku malog metalnog cilindra, ispunjen je nekom
lakoisparljivom kapljevinom (to može biti i radna tvar koja se koristi u rashladnom
uređaju), pa se ovisno o temperaturi na kojoj se nalazi osjetnik uspostavlja odgovarajući
tlak u prostoru iznad mijeha (membrane). Postoje i termoekspanzijski ventili kod kojih je
osjetnik temperature ispunjen nekim adsorbentom (npr. aktivni ugalj), dok kapilaru i gornji
dio kućišta ventila ispunjava neki plin. Pri višim temperaturama osjetnika smanjuje se
mogućnost adsorpcije, pa tlak plina raste, dok se na nižim snižava.

253
Na iglu ventila djeluju sljedeće sile:
 Sila uslijed razlike tlakova koji djeluju na poprečni presjek A mijeha sa gornje i
donje strane A pd  p0 
 Sila opruge F
 Sila uslijed razlike tlaka kondenzacije i isparivanja na površini igle Ai - može se
zanemariti
 Igla zauzima položaj koji je određen ravnotežom spomenutih sila. Ako se
promijeni razlika tlakova  p d  p 0  igla se pomiče, pa se mijenja i sila opruge
F dok se ne izjednači sa silom A pd  p0  . Tada se igla opet zaustavi.
Pomicanjem igle mijenja se i veličina protočnog presjeka, a time i protok radnog
medija kroz ventil.
 Sila opruge namješta se ručno, vijkom 11, tako da kroz ventil protiče određena
količina radnog medija kad iz isparivača izlazi pregrijana para. Temperatura
pregrijane pare obično se namjesti za 5- 10 K više od temperature isparivanja.
 U stacionarnom su stanju sve sile koje djeluju na iglu ventila u ravnoteži i
površina presjeka strujanja je takva da protok radne tvari odgovara toplinskom
opterećenju isparivača. Ako se toplinsko opterećenje smanji, usporava se
isparivanje radne tvari u isparivaču, pa se smanjuje i pregrijanje pare. To
smanjuje temperaturu davača, a time i tlak p d , pa se igla pomiče prema gore i
smanjuje dotok radne tvari u isparivač.

254
Termoekspanzijski ventil s vanjskim izjednačenjem tlaka
Da bi se ovaj nedostatak otklonio, koristi se za isparivače kod kojih se javlja relativno
velik pad tlaka termoekspanzijski ventil s vanjskim izjednačenjem tlaka (TEVV).
Konstrukcija je slična TEV, samo se posebnom cjevčicom 14 prostor ispod membrane
(mijeha) poveže s izlazom iz isparivača, tako da ispod membrane vlada tlak p0i . Prolaz
kroz pregradu 12 je zabrtvljen (13). Na taj se način osigurava da stvarno pregrijanje
odgovara namještenom.

255
Termoekspanzijski ventil s vanjskim izjednačenjem tlaka
Da bi se ovaj nedostatak otklonio, koristi se za isparivače kod kojih se javlja relativno
velik pad tlaka termoekspanzijski ventil s vanjskim izjednačenjem tlaka (TEVV).
Konstrukcija je slična TEV, samo se posebnom cjevčicom 14 prostor ispod membrane
(mijeha) poveže s izlazom iz isparivača, tako da ispod membrane vlada tlak p0i . Prolaz
kroz pregradu 12 je zabrtvljen (13). Na taj se način osigurava da stvarno pregrijanje
odgovara namještenom.

256
257
KAPILARE

kondenzator
p

kompresor
kapilara

p0

isparivač

Prigušenje se ostvaruje hidrauličkim otporima strujanja radne tvari u kapilari. Kapilara

nije regulator, ali zahvaljujući svojim svojstvima pojednostavljuje automatizaciju malih
rashladnih uređaja. To je cijev malog promjera 0,5 – 2 mm, duljine oko 0,8 – 3 m koja
povezuje kondenzator i isparivač. Protok kroz kapilarnu cijev mijenja se tijekom rada
kompresora ovisno o razlici tlakova isparivanja i kondenzacije. Zbog toga se mijenja i
udio kapljevine u isparivaču i kondenzatoru, što mijenja i njigov stupanj iskorištenja.
Pri isključivanju kompresora iz rada, izjednačava se tlak u isparivaču i kondenzatoru.
Volumen isparivača treba biti takav da može primiti svu kapljevinu, bez da se ona
prelije u usisni vod. Smanjenje razlike tlakova omogućuje start kompresora u
rasterećeno stanju, a to opet omogućuje primjenu jeftinijih elektromotora.

258
CJEVOVODI ZA RADNU TVAR

259
PREPORUČENE BRZINE I PADOVI TLAKA

Da bi rashladni sustav mogao funkcionirati, pojedine komponente moraju se povezati

cjevovodima. Dimenzije tih cjevovoda utječu u velikoj mjeri na rad sustava.
S gledišta cijene uređaja poželjno je da su cjevovodi za radnu tvar čim manjeg promjera.
S druge strane, čim su promjeri cjevovoda manji tim je veći pad tlaka, pa se smanjuje i
faktor hlađenja (sl. 6.8.), a time se povećavaju troškovi rada sustava, pa su s gledišta
pogonskih troškova poželjni veći promjeri cjevovoda.
Iz navedenog je jasno da se kod odabira dimenzija cjevovoda radi o određivanju
optimalne vrijednosti promjera cjevovoda, koji osiguravaju minimalne ukupne troškove
sustava, a ti troškovi uključuju troškove gradnje i troškove pogona.

Tipične brzine strujanja (orijentacijske vrijednosti) prikazane su u donjoj tablici To su

optimalne brzine strujanja kod kojih pad tlaka nije toliko velik da bi njegov utjecaj na
troškove rada bio od većeg značaja.

Usisni vod Tlačni vod Kapljevinski vod

Radna tvar
m/s m/s m/s
R 717 10÷20 (30) (10) 15 ÷ 25 0,5 ÷ 1,25
R 22 5(7) ÷ 25(18) (8) 10 ÷ 20 0,5÷1 (1,25)
manji uređaji 4÷9 8 ÷ 11
R 134a 0,4 ÷ 0,8
veći uređaji 7 ÷ 12 10 ÷ 15
R 4.. (zeotropske smjese) 8 ÷ 20 10 ÷ 20 0,5 ÷ 1

260
S navedenim brzinama osigurani su umjereni padovi tlaka po dužnom metru cjevovoda.
Na ukupni pad tlaka utječe i duljina cjevovoda, pa se obično ograničuje i ukupni pad tlaka
u cjevovodu.

Orijentacijske vrijednosti preporučenih ukupnih padova tlaka u cjevovodima

Usisni vod Usisni vod Tlačni vod Kapljevinski vod

Radna tvar 0 ÷ -30oC < -30oC od receivera do
bar bar bar prig. ventila
R 717 0,05 ÷ 0,2 0,05 0,14 ÷ 0,28 ne dozvoliti
R 22 0,07 ÷ 0,2 0,07 0,14 ÷ 0,28 isparivanje u
R 134a 0,07 ÷ 0,2 0,06 0,17 ÷ 0,35 cjevovovodu do
R 4.. 0,07 ÷ 0,15 0,05 0,15 ÷ 0,35 prigušnog ventila

Pad tlaka radne tvari u zasićenom stanju povezan je s promjenom temperature, Često se
u tablicama prikazuju ostvarivi rashladni učinci kod protoka radne tvari kroz cjevovod
odgovarajućeg promjera, koji osiguravaju da promjena temperature zasićenja uslijed pada
tlaka ne prijeđe neku unaprijed zadanu graničnu vrijednost. Vrijednosti se obično odnose
na dužni metar cjevovoda.

261
262
Brzine strujanja ne smiju biti niti preniske, jer to može prouzročiti probleme s povratom
ulja u kompresor kod radnih tvari koje otapaju ulja (npr. HCFC-i). To je posebno važno
kad se strujanje odvija prema gore u vertikalnim cijevima. Približna vrijednost
126
mimimalne brzine koja osigurava povrat ulja je w  gdje je w brzina u m/s, a 

gustoća u kg/m3.

263
RADNE KARAKTERISTIKE
KOMPRESIJSKIH
RASHLADNIH UREĐAJA

264
Rad pojedine komponente rashladnog uređaja (kompresora, prigušnog ventila, kondenzatora i
isparivača) nije neovisan o radu ostalih komponenti. usklađivanjem radnih karakteristika
pojedinih komponenti dobiva se radna karakteristika cijelog rashladnog uređaja.
Karakteristika kompresora

Rashladni učinak koji kompresor može ostvariti pri nekim zadanim uvjetima rada je
d 2
 d 2
 q d 2

Q 0   s z n1q0   szn 
0
s z nq0 v
4 4 v1 4
Rashladni učinak koji kompresor može ostvariti pri konstantnoj temperaturi
kondenzacije Tk i pothlađene radne tvari Tp može se prikazati kao funkcija promjenjive
teperature isparivanja T0 i smanjuje se sa smanjenjem temperature isparivanja T0. Sa
zadanim Tk, Tp i T0 može se izračunati i faktor hlađenja, kao i potrebna efektivna snaga
za pogon kompresora Pe. Krivulja potrebne snage ima maksimum kod neke temperature
koja je viša od uobičajene radne temperature. Ovakav tok krivulje snage slijedi iz
promjene stupnja dobave i izentropskog stupnja djelovanja s promjenom temperature
T0. Kako su temperature radne tvari u rashladnom uređaju prije početka rada obično
ujednačene, treba voditi računa o tome da će kompresor trošiti više snage pri višim
temperaturama isparivanja nego pri uobičajenim radnim temperaturama. Na kojoj će se
temperaturi pojaviti maksimalna snaga kompresora, ovisi o radnoj tvari koja se koristi.
Za R12 to je između –5oC i 0oC, dok je npr. za R 134a taj maksimum dobiven
proračunom na oko 10oC. Uobičajeno je odabrati elektromotor kompresora cca. 50 %
veće snage od maksimalne snage .
265
 Pe
60
Pe
50
Q 0
40
0
30 Qo
Q 0 Pe
20 Q

0 10

0
-30 -20 -10 0 10 20
T , T p  konst T0

T0
Karakteristika kompresora (različita mjerila za Karakteristika kompresora (različita mjerila za
kompresora (različita mjerila za Q 0 i Pe )
Dijagram se odnosi samo na konstantne temperature kondenzacije i pothlađene kapljevine
radne tvari. Što je viša temperatura kondenzacije, rashladni će učinak biti manji, a potrebna
snaga veća.

266
Promjena rashladnog učinka kompresora s promjenom temperature isparivanja kod
promjenjivih temperatura kondenzacije (lijevo) i promjenjivog broja okretaja (desno)

267
Radna karakteristika kondenzatora

Temperatura T1’ predstavlja kod kondenzatora vremenski promjenjivu ulaznu temperaturu

rashladnog medija (npr. okolni zrak ili povratni medij iz sustava grijanja). Za povoljan faktor
hlađenja (grijanja) treba temperatura kondenzacije biti čim niža. To se događa se kod
smanjenja temperature rashladnog medija ili kod povećanja njegovog protoka. Smanjenje
temperature kondenzacije može se ostvariti i povećanjem površine kondenzatora ili pak
povećanjem koeficijenta prijelaza topline.

Tijek promjene temperatura u kondenzatoru: a) projektni uvjeti; b) kod smanjenja temperature

rashladnog medija; c) kod povećanja protoka rashladnog medija

268
Analizom rashladnog procesa s jednostupanjskom kompresijom dolazi se do odnosa

Q k  h2  h3   h2  h1    h1  h3   h2  h1  Pis  Q 0 P
   1   1  is
Q 0  h1  h3   h1  h3   h1  h3  Q 0 Q 0

Kod stvarnih rashladnih uređaja energetski gubici kompresora također se prenose na

radnu tvar i predaju u kondenzatoru, pa se može pisati
Q k  h2  h1  Pis
 1  1 
Q 0 is  h1  h3  is Q0

Temperatura medija za hlađenje na izlazu iz kondenzatora je

Q k
T1 ''  T1 '
c pw M w
Vrijedi izraz

 Q k    h2  h1   
Qk   Q0  1   Q0  kk Ak Tm,k
Q0   is  1
h  h3

odnosno
k k Ak Tm , k
Q k 
1
 h2  h1 
is  h1  h3 

269
Zadnji izraz znači da se u kondenzatoru pri temperaturnoj razlici Tm ,k može ukapljiti onaj
protok radne tvari koji odgovara rashladnom učinku Q0 koji se ostvaruje u procesu koji se
odvija kod temprature isparivanja T0 i temperature kondenzacije Tk, uz rad kompresora s
izentropskim stupnjem djelovanja is.

Ovisnost rashladnog učinka o temperaturama T0 i Tk za Mw=konst i

T‘1=ulazna temperatura rashladnog medija = konst

270
Karakteristika kondenzacijske jedinice: kompresor i kondenzator

Kombinacijom karakteristika kompresora i kondenzatora, dobiva se ovisnost raspoloživog

rashladnog učinka tzv. „kondenzacijske jedinice“ koju čini sklop kompresora i kondenzatora, o
temperaturi isparivanja.

Ovisnost rashladnog učinka kondenzacijske jedinice (kompresor – kondenzator) o

temperaturi isparivanja kod konstantne ulazne temperature i protoka rashladne vode
kroz kondenzator

271
 Karakteristika isparivača

Povećanje temperature isparivanja može se postići povećanjem ulazne temperature ili protoka hlađenog
medija (vode ili zraka) povećanjem površine isparivača ili pak povećanjem koeficijenta prijelaza topline.

Tijek promjene temperatura u isparivaču: a) projektni uvjeti; b) kod povećanja temperature hlađenog
medija; c) kod povećanja protoka hlađenog medija
Izmijenjena je toplina u toplinskom izmjenjivaču (izraz vrijedi i za isparivač i za kondenzator) Q  kATm

T ' T ' ' T1 ' T1 ''

Srednja temperaturna razlika je Tm   T 
T ' , a može se pisati i kao T ' T2
m

ln ln 1
T ' ' T1 '' T2

Učinak isparivača, maseni protok i ohlađivanje hlađenog medija povezani su izrazom

Q 0  M 1 c1  T '1  T1 '' 
272
Ovisnost rashladnog učinka o temperaturi isparivanja T0, ulaznoj temperaturi hlađenog
medija T1' i protoku hlađenog medija M1

Usvojivši pojednostavljeni izraz Tm  T1,m  T0

T1,m 
T1 ' T1 ''
pri čemu je
2
biti će karakteristika isparivača za zadani protok hlađenog medija M1 = konst
predstavljena pravcem u koordinatnom sustavu Q0, T0, s nagibom pravca
tan  kA

273
274
Zajednička karakteristika rashladnog uređaja: kondenzacijska jedinica i isparivač

O međusobnom odnosu karakteristika kondenzacijske jedinice i isparivača rashladnog uređaja

ovisi i postignuta temperatura isparivanja.
Kondenzacijska jedinica će ostvariti rashladni učinak pri temperaturi isparivanja T0 samo
onda ako se u isparivaču taj isti rashladni učinak može prenesti radnoj tvari. Točka B u kojoj
se siječe karakteristika kondenzacijske jedinice s karakteristikom isparivača je ravnotežna
radna točka kojom je određena temperatura u isparivaču i rashladni učinak koji će ostvariti
rashladni uređaj.

Karakteristike rashladnog uređaja i zajednička radna točka

275
Veći koeficijent prijelaza topline ili veća površina isparivača rezultirati će manjim nagibom
pravca koji predstavlja karakteristiku isparivača . To znači da će se s većim isparivačem ili
isparivačem koji ima bolji koeficijent prolaza topline (I1) ostvariti viša temperatura
isparivanja.

Utjecaj svojstava isparivača na položaj radne točke

276
Ako se smanji dobava kompresora (kao posljedica regulacije), što je na slici prikazano
karakteristikom kondenzacijske jedinice označenom s K2, porasti će se i temperatura
isparivanja, a smanjit će se rashladni učinak.

Utjecaj promjene dobave kompresora na položaj radne točke

277
NESTACIONARNE PROMJENE NA POČETKU HLAĐENJA
Prije početka rada rashladnog uređaja temperature su u cijelom rashladnom postrojenju i
hladionici jednake. Početkom rada uspostavlja se početno stanje u rashladnom uređaju
gdje je rashladni učinak najveći (radna točka B1). Snižavanjem temperature hladionice
snižava se i temperatura isparivanja, raste potrebna snaga za pogon kompresora (ovisno
o upotrijebljenoj radnoj tvari) i ona je maksimalna kod neke temperature hladionice Th 2
i odgovarajuće temperature isparivanja T02 . Daljnjim snižavanjem temperature u
hladionici do željene temperature Th 3 , a time i temperature isparivanja do T03
postignuto je željeno radno stanje rashladnog uređaja. Dalje se temperatura hladionice
može regulirati npr. termostatom koji će uključivati i isključivati kompresor, pri čemu
će se temperatura hladionice mijenjati u granicama od Th 3 do Th3 . To će imati za
posljedicu nešto veći rashladni učinak pri startu kompresora, odnosno niži učinak prije
njegova isključivanja.

278
Promjena temperature u hladionici s vremenom prikazana je na slijedećoj slici. S 0 je
označeno vrijeme kad kompresor ne radi, a s 1 vrijeme kad kompresor radi.

279
REGULACIJA RADA RASHLADNOG UREĐAJA

Jedan vrlo čest način regulacije prikazan je na slici 10.7. Svi su kontakti presostata i
termostata nacrtani u položaju kada je uređaj u pogonu, tj. kada je temperatura
hladionice iznad tražene temperature.

A
C
PVT

EM
K

MV TEV I

PNT
MS
T
OS  h
GP
0
R
S
T

Shema regulacijskog uređaja rashladnog postrojenja

280
Regulacijski uređaj opremljen je termostatom u hladionici i presostatom niskog tlaka.
Hlađenjem se temperatura u hladionici snizuje i kad dosegne minimalnu vrijednost,
termostat prekida strujni krug magnetnog ventila, on se zatvori i napajanje isparivača
radnom tvari prestane. Kompresor i dalje radi, dok se tlak na njegovom usisnom
priključku ne snizi do minimalne dozvoljene vrijednosti kada presostat niskog tlaka
prekida strujni krug svitka elektromagnetne sklopke kompresora. Hlađenje prestaje, a u
isparivaču vlada minimalni tlak. Kod porasta temperature u hladionici na maksimalnu
dozvoljenu vrijednost, termostat uključuje strujni krug elektromagnetnog ventila, on se
otvara, tlak u isparivaču raste jer dotječe radna tvar iz kondenzatora ili sakupljača
kapljevite radne tvari, presostat niskog tlaka uključuje sklopnik elektromotora
kompresora i hlađenje se nastavlja.
Uređaj je osiguran presostatom visokog tlaka, koji otvara svoj prekidač kada tlak u
kondenzatoru premaši najviši dopušteni tlak. Tada se prekida napajanje strujnih
krugova automatike i uređaj se automatski zaustavlja, a uključuje se alarmna sirena.

281