Professional Documents
Culture Documents
Toaz - Info Psihologija Ljubavi
Toaz - Info Psihologija Ljubavi
Vaţnost ljubavi
Ljubav – predmet rasprava. Najčešće rabljeni pojam u ţivotu.
Zašto je tako vaţna u ţivotu ljudi?
Bird i Mellville (1994)- postaje posebno vaţna u industrijskom i postindustrijskom društvu
zbog usamljenosti i individualizma (potpora itd).
Različita poimanja ljubavi.
Početkom 18. st. – industrijska revolucija u Engleskoj – mijenjaju se uloge muškaraca i ţena.
Uloga muškarca: rad izvan kuće; ţene: isključivo briga za djecu i muţa.
Carol Smith Rosenberg (1989)- takva podjela ima za posljedicu emocionalnu separaciju
partnera.
U braku zajednički ţivot, ali ne zajednički osjećaji.
Takve se razlike perpetuiraju različitim oblicima socijalizacije rodova.
1
Tek u 19. i poč. 20.st. (Zap. Europa i Sjev. Amerika) počinje shvaćanje da je ljubav osnovni i
integralni dio braka. To vaţi za individualističku kulturu.
Definiranje ljubavi
Platon: „Ljubav je ono što čovjek ţeli, a nema.“ Symposium.
Baudelaire: „Ljubav je potrebna da se pobjegne od sebe.“
France: „Nije uobičajeno voliti ono što se posjeduje.“
G.B. Shaw: „Ljubav je igra u kojoj se prenaglašava razlika izmeĎu osobe koju se voli i drugih
pojedinaca.“
Vrste ljubavi
Dvije vrste (najčešće razlikovanje):
1. strastvena (romantična) ljubav
2. prijateljska ljubav
1. Strastvena ljubav
Hatfield i Walster (1978): strastvena ljubav je “stanje intenzivne ţudnje za sjedinjenjem s
drugim bićem”.
Bitne karakteristike: veliko uzbuĎenje, oscilacije u osjećajima, euforija, sreća, ushit, očaj,
anksioznost.
Objašnjenja oscilacija pomoću fizioloških promjena koje nastaju u hipotalamusu.
Nastaje iznenada, na temelju jake fizičke meĎusobne privlačnosti.
2
Dutton i Aron (1984) uspjeli pokazati da pojedinci u krizi (tjeskobi) izlaz iz teškoća vide u
osobi u koju se strastveno zaljubljuju.
2. Prijateljska ljubav
Hatfield (1988): prijateljska ljubav – duboke emocije prema onima s kojima je naš ţivot najuţe
povezan. Naglasak je na intimnosti doţivljaja, maksimalnom povjerenju i seksualnim
odnosima.
Ta je ljubav prediktivnija za trajnost braka nego strastvena ljubav u individualističkoj kulturi. I
ona se sastoji od iste tri sastavnice.
Mjerenje prijateljske ljubavi
Unatoč brojnim pokušajima, ne postoji instrument za mjerenje prijateljske ljubavi koji bi imao
zadovoljavajuće metrijske karakteristike.
Obično se kao aproksimacija upotrebljava PAIR skala za mjerenje intimnosti (Schafer i Olson,
1981).
Naĉini voljenja
John Lee (1988) na temelju povijesne graĎe opisao stilove voljenja:
a) eros
b) storge
c) ludus
d) mania
e) pragma
f) agape
a) Eros
Ljubav na prvi pogled (strjelica). Dante: Incipit vita nova.
John Lee: pojedinci su ipak svjesni koje karakteristike preferiraju – nije izvan svijesti.
3
Tipologija pojedinaca: za eros skloni pojedinci sretnog djetinjstva, ţele ekskluzivan odnos, ali
nisu posesivni.
b) Storge
Storge – polagani i postupni razvoj.
Najčešća u statičnim društvima. Pojedinci zajedno rastu, postupno prerasta prijateljstvo u
ljubav.
Karakteristike: mirniji, opušteniji sa slabijim izraţavanjem osjećaja. Obično ţivjeli u velikim
obiteljima, imaju mnogo prijatelja. S partnerom imaju zajedničke interese.
c) Ludus
Prema ludus – igra, zabava.
VoĎenje ljubavi bez obveze prema partneru. Pretpostavka je da oba partnera u tome uţivaju.
Obično ne postoje preferencije s obzirom na osobine partnera. Pojedincima je najvaţnije da
budu stalno u potrazi za novim doţivljajima i zaljubljivanjem. Promiskuitet.
d) Mania
Prema starogrčkom – theia mania, tj. ludost poslana od bogova.
Grom iz vedra neba, intenzivna ljubomora, posesivnost, osjećaj nesigurnosti, stalno traţenje
potvrde ljubavi, dominantan u dijadi, nastoje manipulirati partnerom.
Ljubav karakteristična za neiskusne ili za starije u bračnim krizama.
e) Pragma
Grčka riječ pragmatik- svjesno oprezno traţenje partnera koji ima slične stavove, uvjerenja,
ideologiju i ţivotne ciljeve. Stalno provjeravanje udovoljava li partner kriterijima.
Normalno djetinjstvo, smatraju da se zalaganjem moţe mnogo postići, pa i dobri partnerski
odnosi.
f) Agape
Vrsta ili način voljenja kao dio krščanske ideologije.
Sastoji se u pomaganju i ljubavi bez očekivanja uzvraćanja.
Izrazito rijetka u civilizaciji u kojoj svatko gleda svoje interese (individualizam).
Pojedinac stavlja interese partnera ispred svojih.
5
Mjerenje prema Sternbergovoj teoriji ljubavi
Skala (1986), u prvoj verziji nije pokazala dobre metrijske karakteristike.
Revidirana (2000), provjerena i zadovoljava zahtjevima pouzdanosti i valjanosti.
6
• Iako bi se očekivalo da je tipična za mlaĎu dob, rezultati su nejasni. Niz varijabla kovarijata
(staţ ili trajanje odnosa) nije kontroliran.
• Odnos izmeĎu dobi i intenziteta ljubavi mogao bi biti u obliku slova U – najveći intenzitet u
najmlaĎoj i najstarijoj dobi.
7
• “Podražaj – vrijednosti – uloge” (Murstein, 1987). Partneri prolaze 3 faze od poznanstva do
sklapanja braka.
• Podraţaj – fizička atraktivnost.
• Sustav vrijednosti postaje vaţniji.
• Uloge – očekuje se ispunjenje uloga.
• Etape moraju biti u slijedu, nikako istodobne
• U svakoj etapi javlja se kriza. Prelaţenje svih kriza dovodi do braka.
• Istraţivanja potvrĎuju postojanje etapa i kriza, kao i sukcesivnost etapa (Leigh, 1987; Stephen,
1996).
• Nije u potpunosti potvrĎena.
8
o sve veća uvjerenost da je partner nezamjenjiv.
• Za razliku od prethodnih, ta teorija nije empirijski provjerena.
Udvaranje i ―hodanje‖
• Udvaranje je svjesno i namjerno izricanje pohvala, komplimenata partneru s ciljem stvaranja
intimnih odnosa.
• Hodanje - zajedničko provoĎenje slobodnog vremena tijekom razdoblja koje uključuje
udvaranje i najvjerojatnije, intimne odnose.
• Različito je hodanje i udvaranje u različitim kulturama.
o u individualističkim kulturama - par odlučuje o svemu samostalno.
o u kolektivističkim kulturama - obitelj ima veliku ulogu (aranţirani brakovi).
• Zbog seksualne revolucije (70-ih god.) iz Sjev. Amerike i Zap. Europe proširila se promjena
oblika udvaranja.
• Hodanje adolescenata – češći spojevi- manja uspješnost u školi i niţe aspiracije (bez obzira na
spol).
• Sukobi i zlostavljanje na “spojevima” (Queuatman i sur. 2001): u SAD-u od 20 do 40%
hodanja javlja se zlostavljanje).
• Neovisno o kulturi: očekivanja muškaraca i ţena razlikuju se u hodanju.
Muškarci očekuju velik stupanj seksualnosti uz minimalno potrošeno vrijeme
(Cristopher i Frandsen, 1999).
Ţene očekuju razvoj intimnih odnosa i postupnost, neki minimum intimnosti prije
seksualnih odnosa.
• Muškarci često započinju seks. odnose pod utjecajem vršnjaka.
• Hodanje ima i ulogu učenja i privikavanja na partnera i dijadu.
• Dugo hodanje zato daje čvrstinu dijadi.
• Uloga hodanja je i mogućnost učenja razrješavanja sukoba; emotivnog razotkrivanja prema
partneru.
Predbraĉni seksualni odnosi
• Definicija: odnosi temeljeni na samostalno i dobrovoljno donesenoj odluci o seksualnom
snošaju (Reis, 1989).
• Razlikuju se s obzirom na vrstu kulture.
Individualistička zap. kultura: velika permisivnost.
9
Kolektivistička kult. (Azija, Islam): rigorozno strukturirano predbračno ponašanje.
2. Sociobiološko stajalište
Donald Symons (1987) – razlike objašnjava biološkim načelima.
• Od začeća je majka biološki posvećena razvoju djeteta, a muškarac je izvan tog procesa.
• Majčina investicija u dijete je veća nego muškarčeva, pa je u izboru partnera opreznija i
selektivnija. Ulazi u odnose s onim koji pruţa sigurnost i zaštitu.
Sociobiologija izvrgnuta velikoj kritici (seksizam). Reakcija na kritiku jest nova teorija:
Teorija seksualne strategije (Buss i Schmitt, 1993) - evolucijska psihološka teorija.
• Muškarci i ţene imaju različite spolne strategije: muškarci: kratkoročne (zabava), ţene:
uglavnom dugoročne strategije.
3. Teorije socijalnog uĉenja
Bandura (1977), a primjenu na predbračno područje proveo Mischel (1986).
• U djetinjstvu se djevojčice i dječaci nagraĎuju za ponašanje koje je u skladu s očekivanjima
okoline (reinforcement). Tako se formiraju rodno-specifični oblici ponašanja. Osim obitelji i
škole osobito djeluju masovni mediji.
• Modeli ponašanja ţena: nekada Doris Day (njeţna, stidljiva, ţenstvena, romantična, seksualno
suzdrţana, vjerna, spremna na ljubavnu patnju i usmjerena na trajnu vezu)
10
• Danas: Madonna (gruba, snaţna, samostalna, neovisna, spemna na podizanje djece bez oca,
nabildana, promiskuozna itd.)
• Imitiranje Madonne - drukčije posljedice nego imitiranje D. Day.
4. Teorija socijalnih uloga
• Eagly (1987): muškarci i ţene socijalizacijom uče različite uloge koje kasnije ispoljavaju. To se
odnosi i na uloge u seksualnom ponašanju.
• Uloge koje se očekuju od različitih spolova danas su drukčije nego one od prije 30-ak godina
(usporedba seksualnih priručnika).
o Prije: muškarcu se tolerirao predbračni seks, ţeni ne.
o Danas – tolerira se i muškarcima i ţenama, ali muškarcu se dopušta seks iz zabave, a
ţena mora biti zaljubljena.
• Dvostruki standardi postoje i dalje, samo su ublaţeni.
11
Seksualno ponašanje adolescenata
• Posebno vaţno zbog povećanja maloljetničkih začeća i seksualnih oboljenja
• 50% svih zaraza AIDS-om otpada na adolescente.
• Edgardh (2000) i Michael (2001) u Zap. Europi (posebno V. Britaniji) 80-ih godina naglo pada
dob prvog ulaska u seks (od 20 na 16 g.). 24% m. i 22% ţ. seks prije 16.g.
• Čorkalo i Renić, 1999.: 35% studenata i 28% studentica imalo prvi seks prije navršene 16. g.
• Štulhofer (1999): srednja dob prvog seks. snošaja: muškarci: 17, ţene: 18 godina.
12
• Gerrard (1996) kritičan prema modelu: slaba povezanost izmeĎu motivacije i ponašanja.
• Slabost modela: pretpostavlja racionalno ponašanje, što je netočno u intimnim situacijama
(racionalnost potisnuta).
• U nas: Ajduković i sur. (1991) i Prišlin i sur. (1999) na 2655 mladih iz Hrvatske – pomoću
demografskih varijabli (dob, socijalni status) pokušavaju objasniti preventivno ponašanje.
• Istraţivanja pokazuju: jedina zaštita sustavna uporaba kondoma. Osnovno je pitanje tko rabi
kondom, a tko ne.
Rabe: oni koji imaju pozitivan stav prema svrsishodnosti, oni koji su ga prije rabili, oni
koji su u dogovoru s partnerom.
Ne rabe: stariji, religiozni, skloni uporabi pilule. Kondom za kontracepciju.
Kohabitacija
• Zajednički intimni ţivot heteroseksualnih partnera bez graĎanske i/ili crkvene registracije
(Seltzer, 2000).
• Prvo se pojavila u skandinavskim zemljama, pa VB, SAD, gdje je i danas najraširenija.
• Postojala je i prije (primjer konsenzualni brak J. Amerika), ali nikad tako proširena kao danas.
• Mnogi su zabrinuti da je kohabitacija moţda alternativa za klasičan brak (a ne samo uvod).
• U Hrvatskoj je moţemo smatrati predbračnom razvojnom etapom.
Kohabitacija i socio-kulturni kontekst
• Kakva će biti i koliko će trajati kohabitacija ovisi i o sociokulturnom kontekstu.
• U raznim zemljama se različito zakonski tretira: Švedska: djeca izjednačena s bračnom djecom;
u SAD nisu.
13
• U različitim kontekstima su i različiti procesi u kohabitaciji. Skandinavske zemlje – Španjolska,
Portugal, ogromne razlike.
• Ako je većina mladih u kohabitaciji (Švedska) to je normalno i nema društvenog pritiska.
• Suprotno je osobito u katoličkim zemljama.
• Navedene tvrdnje potvrĎuje mnoštvo istraţivanja provedenih u Europi i Sj. Americi.
Tko kohabitira
• Poticajno djeluju na kohabitaciju:
osobine pojedinca- mladi (Thornton, 1995), obrazovaniji, iz nestabilnih obitelji,
liberalnijih ţivotnih stavova i filozofije, nereligiozni, naglašavaju autonomiju i slobodu
u braku, egalitarne i netradicionalne bračne ideologije (Thomson i Collea, 1996).
tolerantnost društva, teška ekonomska situacija, nesigurnost zaposlenja, nespremnost za
preuzimanje odgovornosti zbog situacije.
- u tranzicijskim zemljama – nedostatak stanova i nemogućnost kupnje stanova.
• Neskloni kohabitaciji
Pojedinci koji imaju tradicionalne stavove prema ulogama spola, religiozni,
patrijarhalni.
Trajnost kohabitiranja
• Obično kratkotrajno.
• Prema istraţivanjima 50% kohabitacija završava prije jedne godine –ili se vjenčaju ili rastave
(Bumpass i Lu, 2000).
• Lakše se raspada nego brak, jer ne postoji nikakva zakonska niti društvena prepreka.
• Kohabitirajući pojedinci skloniji rastavi (Tanfer, 1996).
• Osnovni problem: djeluje li kohabitacija na trajnost budućeg braka. Ne moţe se izvesti
generalni zaključak.
U Sj. Americi i Skandinaviji kohabitacija djeluje negativno na trajnost budućeg braka.
Drukčije u Francuskoj i Juţnoj Europi. Sociokulturni kontekst djeluje na prirodu posljedica.
14
Kohabitanti se teţe odlučuju na brak (čak kad imaju djecu)
Kohabitanti imaju rjeĎe zajednički račun
Ako ţena zatrudni, veća je vjerojatnost sklapanja braka
Djelovanje na djecu
A) Ljubav u braku
• S početkom 20. st. brak i ljubav nerazdvojni pojmovi.
• Suvremeni brak najčešće se formira na temelju ljubavi.
• Istraţivanje Levine i sur., 1995. u 26 zemalja: 80% ispitanika izjavljuju da se ne bi vjenčali s
osobom u koju nisu zaljubljeni
• Malo je istraţivanja o ljubavi u braku.
15
• Dosta je slabo istraţeno područje, nema odgovora na temeljne probleme.
16
Doţivljaj intimnosti- dvije dimenzije:
• Afektivna dimenzija (emocionalna toplina, ljubav, zahvalnost, osjećaj ponosa)
• Kognitivna (percepcija da je voljen i prihvaćen od partnera)
Intimne interakcije
• Intimnost se očituje putem interakcija meĎu partnerima, pa se zato nazivaju i bračnim
procesima.
• Interakcije mogu biti:
1. Intimno verbalno ponašanje
2. Intimno neverbalno ponašanje
Intimno neverbalno ponašanje
• Nekoliko vrsta neverbalnog intimnog ponašanja:
1. Angaţirano neverbalno ponašanje (traţenje fizičke blizine, naslanjanje, dugotrajno gledanje,
geste i gestikulacija, govor i intonacija, brzina govora, naglašavanje riječi).
2. Dodir i dodirivanje (ramenom, koljenom, grljenjem)
3. Afektivni dodir (drţanje za ruku, grljenje)
4. Seksualni dodir (milovanje, njeţno dodirivanje, osobito intimno, snošaj i doţivljaj orgazma)
• Veliko je preklapanje meĎu različitim oblicima.
Verbalno intimno ponašanje
• otvaranje prema partneru, povjeravanje delikatnih sadrţaja, tegoba ili ranjivosti, prepričavanje
prošlosti, snova.
• meĎusobno verbalno intimno ponašanje povećava doţivljaj intimnosti.
Stilovi verbalnog intimnog ponašanja
• Doţivljaj intimnosti ovisi o sljedećim čimbenicima:
a) Sadrţaj
b) Neposrednost komunikacije
c) Emocionalna angaţiranost
• Intimnost je veća kad sadržaj ima veću težinu, kad je emocionalna angažiranost veća i što je
komunikacija neposrednija.
Doţivljaj intimnosti i okruţenje
Bračni partneri i brakovi egzistiraju u socijalnom okruţenju koje moţe biti:
1. Osobine partnera
17
2. Situacija
3. Socio-kulturni kontekst
Doživljaj intimnosti i osobine partnera
• Doţivljaj intimnosti ovisit će o osobinama bračnih partnera:
Motivaciji – razlozi zbog čega partner traţi intimnost.
Slici o sebi/samopoštovanju (više samopoštovanje – lakše uspostavljanje intimnih
odnosa).
Lokusu kontrole (unutarnji lokus – lakše otvaranje prema partneru).
Ostale crte osobnosti: neuroticizam najveći kontraindikator za doţivljaj intimnosti.
Obično se takvi pojedinci ponašaju neprimjereno situaciji.
Situacija i doživljaj intimnosti
• Različite situacije koje sprečavaju doţivljaj intimnosti:
Dugotrajna razdvojenost partnera
Javna mjesta
Situacija je slabo istraţeno područje.
Socio-kulturni kontekst i doživljaj intimnosti
• Neke su socijalne okoline mnogo tolerantnije prema pokazivanju intimnih interakcija i
doţivljaju intimnosti, nego neke druge.
• Slabo istraţeno manifestiranje interakcija intimnosti u kolektivističkim kulturama (koje su
manje tolerantne).
Intimnost i ljubav u braku
• Pitanje jesu li intimnost i ljubav dva neovisna pojma.
• Danas prevladava mišljenje da je intimnost jedna od sastavnica ljubavi, što je u skladu sa
Sternbergovom teorijom (1986).
18
- Ţene izrazom lica, osobito smiješkom, stimuliraju ili inhibiraju intimno udvaranje m.
• Mnogi autori smatraju da su u stvari ţene regulatori seksualne aktivnosti (Kendon, 1995).
• Općenito, moţe se reći da su intimnost i intimni odnosi mnogo vaţniji za ţene nego za
muškarce.
• Muškarci su emocionalno samostalniji od ţena i manje su od ţena skloni formiranju intimnih
odnosa, osobito u kasnijoj dobi (Blau, 2003.).
• Dob muškaraca i ţena vaţna je odrednica za intimne odnose (ţene u svakoj dobi spremne za
intimne odnose, muškarci kad su mladi).
19
• Pragma način voljenja
• Religioznost
• Nisko samopouzdanje
Komuniciranje u braku
Vaţnost komuniciranja u braku
• Komuniciranje u braku- najvaţnija karakteristika bračnih odnosa.
• Neki smatraju da komuniciranje predstavlja temelj svakog braka.
• Vaţnost pokazuju istraţivanja Olson i Olson (2000): sretni brakovi: 90% nema problema u
komuniciranju, nesretni brakovi: 15% slučajeva.
• Nesretni brakovi:
82% izjavljuju da bi bili sretni kad bi se partner otvorio;
75% izjavljuje – ne znaju što partner ţeli i misli
71% izjavljuje – ne moţe razumjeti partnerova osjećaje
Stil govora
Muškarci:
• govore malo,
• kratke pauze,
• naglo mijenjaju predmet razgovora
• govore dok ih se ne prekine
• govore glasnije
• česta zamjenica “ja”
• rijetko se otvaraju
• šale nisu dio središnje konverzacije
• obično se šale na račun drugih.
20
Ţene:
• česte pauze u govoru
• povezuju konverzaciju s prethodnim dijalogom
• prestaju govoriti nakon iznesene misli
• govore istom glasnoćom kao muţ
• često rabe zamjenicu “mi” – izraţavaju zajedništvo
• šala je dio sadrţaja diskusije
• rijetko se šale na tuĎi račun
Stil slušanja
Muţevi:
• ne gleda u oči dok govori ili sluša
• rijetko klima odobravajući
• često nastavlja s drugim poslom dok govori
• prekida sugovornika
• formulira pitanja analizirajući informiranost sugovornika
Ţene:
• gleda u oči dok govori i sluša
• često klima glavom u znak odobravanja
• često emocionalno komentira
• ne radi druge stvari dok sluša
• čeka da sugovornik prestane da bi progovorila
• Postavlja pitanja da bi dobila dodatne informacije
21
• Što je veća razlika u komuniciranju izmeĎu muţeva i ţena, veća je vjerojatnost nesporazuma i
negativnih posljedica.
• U bračnim intimnim odnosima vječna je borba izmeĎu potreba za intimnošću i samostalnošću –
izmeĎu pojma “ja” i “mi”.
• Kod ţena je više izraţeno “mi” (Tannen,1999.).
• Ţene obično rade ono što se od njih traţi, a muškarci odbijaju i pomisao da bi im drugi
sugerirao što trebaju raditi (Tannen, 1999.).
• Zbog toga dolazi do nesporazuma, pa ţene ponavljaju zahtjeve, a muškarci to smatraju
nametljivim (“kvocanje”).
• Tko je odgovoran za nesporazume muţeva i ţena? Nitko, to su razlike u socijalizaciji.
22
Sadrţaj i poruka komunikacije
• Svaka bračna komunikacija ima dva dijela:
1. Sadrţaj
2. Poruka
• Iako sadrţaj moţe biti potpuno jasan, moţe biti različito interpretiran, ovisno o prirodi
partnerskih odnosa.
Neverbalno komuniciranje
Neverbalno komuniciranje ima veliku ulogu u bračnim odnosima.
• 65% svih neposrednih komunikacija jesu neverbalne.
• i verbalno komuniciranje uključuje neverbalno : glasnoća, visina, brzina govora, naglasak.
• ostalo: izraz lica, kontakt pogledom, tijelo, neverbalne vokalizacije, uzdasi, veća ili manja
blizina partneru.
• poruka koja se prenosi partneru najčešće je u neverbalnoj komunikaciji.
• zbog toga često dolazi do pogrešne interpretacije.
Samootvaranje i intimnost
• Samootvaranje jest kad jedan bračni partner povjerava drugom bračnom partneru intimne
doţivljaje, osjećaje, koje ne bi povjerio nikome drugome.
• Kod mnogih bračnih parova slabo je meĎusobno otvaranje; partneri pretpostavljaju da ih onaj
drugi dovoljno poznaje – pogrešna pretpostavka.
• Neki smatraju da je dovoljno da se kaţe da ga se voli – da je to maksimalna intimnost.
• UtvrĎeno je da su partneri u sretnim brakovima izrazito meĎusobno otvoreni, u nesretnima –
nisu.
Kako partneri mogu poboljšati komuniciranje
• Vještina komunciranja – stječe se godinama.
• Mladi parovi imaju problema jer nisu još stekli vještinu komuniciranja.
23
4. Izbjegavajte netraţeno davanje savjeta, komentare i kritiku.
5. Rabite izraze: kako, što, gdje, kada.
6. Ne rabite “zašto” – ima negativno značenje.
7. Negativno mišljenje ne iskazujte, bar dok ne završi izjavom.
8. Započnite razgovor s izrazima “Molio bih.., a ne zahtjevno.
9. Traţite pozitivan postupak, a ne zabranjujte negativan.
10. Iskazujte poštovanje.
11. Pohvalite partnera ako je ispunio vaša očekivanja.
12. Pojasnite značenje poruke partnera tako da glasno formulirate što je rekao i provjerite kod njega
jeste li razumjeli.
Vještina slušanja
• Slušanje u komunikaciji ima značajnu ulogu. Način slušanja moţe pridonijeti sreći u braku.
• Olson (2003.) razlikuje 3 vrste slušanja:
1. Nestrpljivo slušanje - slušatelj nastoji prekinuti
2. Direktivno slušanje - slušatelj nastoji skrenuti razgovor
3. Paţljivo slušanje - slušatelj ohrabruje na nastavak i ne prekida.
• Paţljivo slušanje je najučinkovitije za nastanak i odrţanje intimnosti.
Vrste komunikacije
• Alberti (2000) razlikuje 3 vrste bačnog komuniciranja:
1. Asertivno komuniciranje
2. Pasivno komuniciranje
3. Agresivno komuniciranje
Asertivno komuniciranje
• Predstavlja potpuno otvoreno izraţavanje misli, osjećaja i ţelja.
• Česta je uporaba Ja i mi.
Pasivno komuniciranje
• Karakterizira ga nevoljkost izraţavanja misli, osjećaja i ţelja.
• Često povezano s anksioznošću/strahom koju pojedinac osjeća.
• Primatelji poruke su ljuti i ne poštuju poručitelja pri pasivnom komuniciranju.
Agresivno komuniciranje
• Cilj je povreĎivanje ili poniţavanje partnera i zaštićivanje smopoštovanja.
24
• Prema Olsonu (2003.) agresivno komuniciranje je izrazito negativan prediktor za formiranje i
odrţavanje intimnosti meĎu partnerima.
• Svaki pojedinac rabi sva tri oblika, ali je vaţno u kojem stupnju.
25
• Pitanje koliko to vrijedi za druga društva
E) Preljub
• Predmet istraţivanja tek 90-ih godina, uz neke iznimke prije.
• Razlog: krajnje osjetljivo područje i metodološki oteţano.
• SAD (1980-90) ispitivanje javnog mnijenja: 80%-90% smatra da nema opravdanja za preljub.
• Pretpostavka je da stav ovisi o kulturi.
• Jedino meĎukulturalno istraţivanje: (Treas i Giesen, 2000): u 24 zemlje Europe, Sj. Amerike i
Azije (33.000 ispitanika).
26
• Primjena klaster analize, dobivena 4 klastera prema postotku slaganja s tvrdnjom “preljub
nema opravdanja”.
a) Filipini: 100%
b) Irska, Sjev. Irska, Poljska, SAD: 79%
c) Nizozemska, Norveška, Češka, Kanada, Španjolska: 66%
d) zemlje Srednje i Istočne Europe (najtolerantniji stavovi Rusija i Bugarska: 33%)
• Črpić i Balaban (2000) u Hrvatskoj 75% smatra da nema opravdanja za izvanbračni seks.
• Ispitivanje javnog mnijenja ispituje strogost moralnih standarda, ali ne pokazuje ni stvarno
ponašanje, niti njegove odrednice.
Odrednice preljuba
• Problem slabo istraţen.
• Do početka 90-ih, manja istraţivanja na prigodnim uzorcima.
• Posljednjih 7-8 godina sustavna istraţivanja na primjerenim uzorcima i kvalitetnim obradama
(regresijskim postupcima).
• Procjene u SAD: 20-25% bračnih partnera imalo je bar jednu izvanbračnu vezu tijekom braka.
Za druge zemlje nema procjene.
• Ozbiljnost problema naglašavaju bračni psihoterapeuti (SAD): 50-65% terapija je potrebno
zbog izvanbračnih veza.
• Istraţivanja: sljedeće varijable jesu prediktori preljuba:
a) dob – zakrivljen odnos (Greeley, 1994)
b) obrazovanje (viši stupanj) (Amato i Rogers, 1997)
c) religioznost – negativna korelacija (Amato i Rogers, 1997)
d) duţina bračnog staţa (Spanier i Margolis, 1993)
e) stavovi partnera (permisivnost, pozitivniji stav prema seksu)
f) Kolektivističko društvo – negativna korelacija (Treas i Giesen, 2000).
• Multivarijantne tehnike ukazale na sljedeće najprediktivnije varijable:
a) spol – muškarci češće veze, veći broj partnerica, veća ţelja za vezama; ţene se tipično
zaljubljuju i onda tek imaju vezu; za ţene karakterističan i samo “emotivni preljub”.
b) bračna kvaliteta (Thompson, 1993) – deficit model – nisko bračno zadvoljstvo
objašnjava 25% varijance preljuba
c) bračni konflikti - ţelja za preljubom
27
d) prilika – putovanja, izbivanje zbog posla, oni koji imaju utjecaj i moć, struktura
zaposlenih.
• Sve podatke i rezultate istraţivanja preljuba valja uzeti s rezervom, jer su problemi delikatni.
F) Ljubomora u braku
Pojava ljubomore
• Često se javlja meĎu prjateljima, braćom i sestrama, kolegama na poslu i bračnim partnerima.
• Pojava ljubomore nuţno ne pretpostavlja i postojanje ljubavi.
• Ako se radi o braku, ljubomora se javlja zbog straha od rivala ili treće osobe.
• Istraţivanja pokazuju: Ljubomora se javlja bez obzira na situaciju kad se pojedinci boje da će
nešto izgubiti.
Definicija ljubomore
“Ljubomora je emocionalna reakcija koja se javlja kad jedan bračni partner smatra da će izgubiti
odnose s drugim bračnim partnerom i da će njegovo mjesto preuzeti treća osoba” (Solovey, 1991.)
Zavist i ljubomora
• Često se pogrešno izjednačuju.
• Iako imaju nešto zajedničko, to su različite emocionalne reakcije s različitim simptomima i
oblicima ponašanja.
• Neu (1980.) , Taylor (1986.) prvi znanstveno dokazali razliku izmeĎu zavisti i ljubomore.
• Zavist
- javlja se u pojedinaca koji ţele nešto što ne posjeduju
- takoĎer koji ţele biti kao drugi, a ne mogu
• Ljubomora
- pojedinci se boje gubitka nečega što cijene
• Zavidnima i ljubomornima zajedničko je:
28
- negativna slika o sebi , nisko samopoštovanje (Shackelford, 2001.)
• Simpotmi zavisti: prema Solovayu (1991) zavidni su :
a) Frustrirani
b) Intimno posramljeni,
c) Ogorčeni zbog nepravde
d) Ţude za nečim što drugi posjeduju
e) Teško priznaju zavist
f) Svjesni su da je zavist društveno nepoţeljna
g) Pod svaku cijenu ţele biti bolji.
• Karakteristike ljubomornih:: prema Solovayu, ljubomorni pojedinci:
a) Osjećaju se ugroţenima
b) Boje se gubitka
c) Smatraju da ih bračni partner odbacuje
d) Sumnjičavi su i zabrinuti
e) Usamljeni su
f) Osjećaju se izdanima i poniţenima
29
• Pojedinci koji su ostvarili sigurnu privrţenost bit će privrţeni partneru; nesigurna privrţenost
izaziva sumnjičavost i ljubomoru prema partneru.
2. Ljubomora i teorija socijalne razmjene
• Prema teoriji (Burgess i Huston, 1997) partneri ulaţu u brak, ali moţe biti i nejednako ulaganje.
• Ako je ulaganje nejednako, dolazi do frustracije u oba partnera. Idealna je ravnoteţa. Nejednako
investiranje dovodi do ljubomore.
Vrste ljubomore
Buunk i Dikstra (2000) razlikuju 3 vrste ljubomore:
1. Reaktivna ili izazvana
2. Anksiozna ili neurotična
3. Preventivna ljubomora
Izazvana ili reaktivna ljubomora
• Javlja se kao negativna reakcija na partnerovo ponašanje (flertanje, zavoĎenje ili preljub).
• Ne radi se o sumnji partnera, nego je reakcija utemeljena na ponašanju partnera.
Anksiozna ili neurotiĉna ljubomora
• To je osobina pojedinca koji mašta kako je partner nevjeran.
• Ti pojedinci imaju ţivu maštu, često “nalaze” dokaze.
Preventivna ljubomora
• Javlja se kod pojedinaca kao reakcija na najmanji povod partnera.
• Naziva se preventiva, jer se intenzivnom emocionalnom reakcijom ţeli spriječiti preljub.
• Ima ulogu zaštite partnerskih odnosa.
30
• Najjasnija potvrda (Bass i suradnici, 1992.): dobivena velika razlika u fiziološkoj reakciji
muškaraca i ţena na opise emocionalnog i seksualnog preljuba – u skladu s teorijom.
• Slični rezultati dobiveni i u različitim kulturama Buunk, 1996.).
31
• Ako se jedan partner ne ponaša u skladu s normama dijade, drugi će biti frustriran i ljubomoran,
a ponašanje će objašnjavati spašavanjem braka.
• Ako su norme dogovorno labave, u slučaju potencijalnog preljuba dolazi do intenzivne
ljubomore (Buunk, 1997.).
Osobine šire socijalne okoline
• Šire društveno okruţenje djeluje na pojavu ljubomore.
• U zemljama s rigoroznim normama intenzitet ljubomore je jači (Buunk, 1998.).
• U nekim zemljama ne postoje sankcije preljuba, a tamo gdje postoje i gdje su veće, intenzitet
ljubomore je veći.
• Istraţivanja: pojedinci uglavnom reagiraju ljubomorom u skladu s normama društva
(socijalizacija).
Doţivljaj ljubomore
Sastoji se od nekoliko sastavnica:
1. Ugroţenost (prva procjena)
2. Druga procjena
3. Emocionalne reakcije
Prva procjena
• Pojedinac na temelju nedovoljnih indikatora sumnja i procjenjuje teţinu ugroţenosti.
• Procjena ovisi o pragu tolerancije.
• Visoki prag tolerancije – sigurni u partnera ili zadovoljni u braku, ne osjećaju se ugroţeni.
• Nizak prag tolerancije – ovisni o partneru, osjećaju se odmah ugroţeni.
• Na prag tolerancije djeluje i vrsta prijetnje (rival atraktivan).
• Reakcija ovisi i o tome radi li se o seksualnoj ili emocionalnoj prijetnji.
• Najjače smanjuje prag tolerancije seksualna prijetnja.
Druga procjena
• Pojedinac razmišlja o mogućim uzrocima ugroţenosti.
• Suprotstavlja argumente i protuargumente.
• Često pojedinci smatraju da su doţivjeli katastrofu, svršetak svijeta, iako nemaju dovoljno
dokaza za preljub.
Emocionalna reakcija
• Kod ljubomornog partnera javljaju se emocije: sram, gađenje prema partneru, tuga, a najčešće
bijes.
32
• Vrsta emocija ovisi i nizu činitelja, pa je to teško predvidivo.
Suoĉavanje s ljubomorom
• Suočavanje – proces u kojem se povrijeĎeni partner emocionalno prazni ili pokušava prihvatiti
činjenicu preljuba.
• Objašnjenje daje Lazarus – Folkman model (1984) – prva procjena, druga procjena i
emocionalna reakcija.
• Vaţno je naglasiti da je to nesvjesna rekacija, ne refleksivna.
• Faktorskom se analizom utvrdilo nekoliko strategija praţnjenja:
a) Izbjegavanje bračnog partnera
b) Temeljita analiza i procjena situacije (razgovor s drugima)
c) Rasprava s partnerom, katkada izrazito emocionalno eksplozivna.
• Strategije ţena:
o češće sumnjaju u sebe, osobito u svoju fizičku privlačnost.
o koriste tehnike za privlačenje atraktivnosti muţu.
o agresivnije su od muţeva prema rivalu, ali su posljedice njihove agresivnosti manje od
muţevljeve ljubomorne agresije.
• Strategije muţeva:
o muţevi posesivniji (osobito ako imaju mladu ţenu). Daju objašnjenje da ţele spriječiti
preljub.
o agresija muţa ima teške posljedice..
• MeĎutim, ljubomora je katkada toliko jaka da se partneri ne mogu sami s time suočiti, već
moraju tražiti pomoć psihoterapeuta.
• To vrijedi podjednako za oba roda.
33
Braĉna kvaliteta i sukobi u braku
• Niz istraţivanja pokazuje da je za bračno zadovoljstvo visoko prediktivna odsutnost sukoba u
braku.
• Istraţivanje Olson i Olson (2000.): 87% sretnih bračnih partnera izjavilo je da uvijek mogu
riješiti problem kad se on pojavi. Kod nesretnih, samo je 11% izjaviloda moţe izgladiti
razmirice s partnerom.
Bijes i prešutna zabrana sukoba
• Većina bračnih partnera boji se negativnih emocija (uglavnom manifestacije bijesa).
• Zato veliki broj partnera potiskuje negativne emocije, nadajući se da će one nestati.
• Individualistička kultura ne tolerira manifestaciju bijesa zbog straha da se ne bi pretvorio u
zlostavljanje (verbalno i neverbalno).
• Partneri ne izraţavaju bijes i zbog osjećaja nesigurnosti, jer ga je teško kontrolirati, pa moţe
doći do neţeljenih reakcija.
34
Nadzor nad bijesom
• Prema istraţivanjima (Lerner, 1995) nekoliko tipova nadzora nad bijesom:
1) Tip koji zahtijeva veću intimnost- nastoji kontrolirati bijes traţenjem intimnosti i osjeća
se odbačen ako partner to ne ţeli;
2) Tip koji se udaljava- emocionalno se udaljuje i napušta prostoriju
3) Destabilizirani/kaotični tip - slabije funkcionira u sukobu:
4) Tip koji pojačava funkcioniranje – naglasak na rad, marljivost i urednost;
5) Kritikanti – stavljaju krivnju na drugog, ne prihvaćaju odgovornost, ne mogu
kontrolirati bijes.
• Ljudi koriste sve vrste suočavanja s bijesom, ali je loše ako jedan od stilova postaje
dominantan, osobito kritikantski tip.
35
11) Nikad ne rabite seks za izglaĎivanje nesuglasica. Seks djeluje samo privremeno, a onda opet
izbije sukob.
12) Ponovite poruku za koju mislite da ste je primili, da bi partner bio siguran da nije došlo do
nesporazuma.
13) Ne manipulirajte, raspravljajte otvoreno.
14) Oduprite se ţelji da vodite “gluhu misu”, jer to je oblik manipulacije.
15) Usredotočite se na predmet rasprave i sadašnje stanje. Nemojte kopati po starim ranama.
16) Kad doĎe do pregrijavanja diskusije najbolje je traţiti time-out, 10 minuta odmora ili nastavak
sutra.
17) Rabite humor i rasterećenje smijehom.
Kompetitivni stil
• Jedan partner na silu ţeli pobijediti i ne ţeli se prilagoditi – ţivot je bojno polje. Obično ne
završava dobro po brak.
Kolaborativni stil
• Partneri otvoreno govore o svojim interesima i nastoje uzeti u obzir interese partnera u
zajedničkom rješenju. Katkada se pretvara u manipulaciju; inače je pozitivan za harmonične
odnose.
Kompromis
• Unaprijed partneri znaju da će djelomično pobijediti i voljni su to prihvatiti. Problem je da
nakon izvjesnog vremena partneri time postaju nezadovoljni.
Izbjegavanje
• Jedan od partnera se unaprijed predaje, zauzima inferiornu ulogu.
PrilagoĊavanje
36
• Partner ţrtvuje svoje interese i daje prioritet interesima i potrebama drugog partnera.
Svi koriste sve stilove i teško je reći koji je stil najbolji, jer to ovisi o konkretnom problemu i situaciji.
Braĉna kvaliteta
Definiranje braĉne kvalitete
Shvaća se na tri načina:
1. kao zadovoljstvo u braku
2. kao prilagodba
3. kao procjena partnerskih odnosa
37
l visoka braĉna kvaliteta – nestabilni odnosi
l niska braĉna kvaliteta – stabilni odnosi
l niska braĉna kvaliteta – nestabilni odnosi
38
Teorija braĉne i obiteljske krize (2)
n (C) Kao posljedica ĉlanovi razliĉitih brakova i obitelji razliĉito doţivljavaju krizu.
n (X) Posljediĉno, zbog toga će i razliĉito uspješno razriješiti krizu.
Mnoštvo provjera teorije potvrĊuje njezine postavke (McCubbin i Patterson, 1997).
Model braĉne kvalitete
Karney i Bradburry (1995)
Model nastao na temelju meta-analize 110 istraţivanja b.k. Sljedeći su mu elementi:
l trajna ranjivost braĉnih partnera (rano iskustvo)
l stresni dogaĊaji u braku
l adaptivni procesi
Adaptivni procesi – metode borbe protiv stresa, tipiĉni za liĉnost i spol partnera.
39
n ―Sve u svemu, koliko ste zadovoljni svojim brakom ili braĉnim odnosima‖.
40
Osobine braĉnih partnera i braĉna kvaliteta
Ovi skupinu korelata saĉinjava sljedeće:
l Spol partnera
l Osobnost partnera
l Braĉni lokus kontrole
l Religioznost
l Konzumacija alkohola i alkoholizam
l Zdravstveno stanje
l Dugotrajno odsustvo iz obitelji
Spol braĉnog partnera i braĉna kvaliteta
Postavlja se pitanje tko je u braku više zadovoljan – muţevi ili ţene.
Teško je odgovoriti, nema meĊukulturalnih istraţivanja.
Istraţivanja provedena u SAD, Italiji, Japanu, Kini i Rusiji pokazuju da su ţene manje
zadovoljne u braku od muţeva.
Spol braĉnog partnera i braĉna kvaliteta (2)
U nekim istraţivanjima nije utvrĊena razlika u stupnju braĉne kvalitete (SAD, Kurdek, 1998;
Obradović i Ĉudina-Obradović, 2001.)
Prema većini istraţivanja, izgleda da su ţene manje zadovoljne nego muţevi.
Osobnost partnera i braĉna kvaliteta
n Dugotrajno zanimanje psihologije: osobnost i braĉna kvaliteta. Prvo istraţivanje: Terman,
1938.
n Od svih crta osobnosti najprediktivnijom za braĉnu kvalitetu se pokazala ekstrovertiranost i
to u razliĉitim kulturama.
Socijabilnost braĉnih partnera i braĉna kvaliteta
n Socijabilnost, kao i ekstrovertiranost ( i muţeva i ţena) visoko prediktivna za braĉnu
kvalitetu.
n Bradbury (1995): što je veća socijabilnsot braĉnih partnera, to je gotovo zagarantirana viša
braĉna kvaliteta.
Maskulinost/femininost i braĉna kvaliteta
n Bradbury (1995) na temelju meta-analize zakljuĉuje da je femininost i muţa i ţene pozitivno
prediktivna za braĉnu kvalitetu, a maskulinost muţa je negativno prediktivna.
41
n U novije vrijeme mjesto femininost/maskulinost rabi se ―ekspresivnost‖(ljubaznost, njeţnost,
briţnost – Miller, 2003.).
n Ekspresivnost oba braĉna partnera visoko prediktivna za braĉno zadovoljstvo oba partnera.
Neuroticizam i braĉna kvaliteta
n Bradbury (1995) utvrdio – za braĉnu kvalitetu negativno su prediktivni neuroticizam i
negativne afektivnost.
Hostilitet i braĉna kvaliteta
n Hostilitet (Smith, 1992): sastoji se od kognitivne, afektivne sastavnice i sastavnice ponašanja,
a manifestira se kao sumnjiĉavost, nepovjerenje, odbojnost i cinizam prema svakome.
n Miller (1996) – hostilitet braĉnih partnera izrazito narušava braĉnu kvalitetu.
Hostilitet i braĉna kvaliteta (2)
n Hostilni pojedinci erodiraju braĉne odnose: pridonose fiziološkim reakcijama bijesa kod sebe
i partnera, što dovodi do nezdravog ponašanja (pušenja i alkoholizma) i eskalira do fiziĉkog
sukoba.
42
Pesimizam
Bespomoćnost (Mayers i Booth, 1999).
Religioznost i braĉna kvaliteta
n Religioznost – vrlo prediktivna varijabla za braĉne procese.
n Slabo je istraţen problem.
n Istraţivanja (Mahoney, 1999): religioznost pozitivno djeluje na odanost i braĉno zadovoljstvo
partnera.
n Booth (1995) – nije potvrĊeno da religioznost pozitivno djeluje na braĉnu kvalitetu.
Religioznost i braĉna kvaliteta (2)
n Opći zakljuĉak (Mahoney, 2001) da religioznost neposredno djeluje na odanost ili
privrţenost, a posredno na braĉnu kvalitetu putem privrţenosti.
n Sva istraţivanja provedena u individualistiĉkoj kulturi; ne zna se utjecaj religioznosti u
kolektivistiĉkim i nekršćanskim kulturama.
43
Zdravstveno stanje u braku i braĉna kvaliteta
n Narušeno fiziĉko i psihiĉko stanje u braku negativno djeluje na braĉnu kvalitetu (Parren,
2003).
44
l Predbraĉna trudnoća
l Predbraĉna kohabitacija
45
Redoslijed braka i braĉna kvaliteta
Osim porasta rastave, raste u svijetu i broj ponovnog sklapanja braka (osobito u Sjevernoj
Americi i Europi). U Sjev. Americi i nekim zemljama Europe, gotovo polovina sklopljenih
brakova jesu drugi ili treći brak po redu.
Postavlja se pitanje kako taj redoslijed djeluje na braĉnu kvalitetu.
Redoslijed braka i braĉna kvaliteta (2)
Nejednoznaĉni rezultati, no većina pokazuje:
Braĉna kvaliteta u ponovljenom braku obiĉno niţa (niţa u drugom nego u prvom, niţa u trećem
nego u drugom) (Brown, 1996; Rogers, 1999).
Redoslijed braka i braĉna kvaliteta (3)
Niţa kvaliteta u ponovljenom braku tumaĉi se:
n Veća kritiĉnost i iritabilnost partnera (povezana osobito s djecom iz prethodnog braka)
n Financijske obveze partnera (prema partneru i djeci iz prvog braka)
n Traume iz prethodnog braka (66% ţena) (Knox i Zussman, 2000).
46
n U brakovima s predbraĉnom trudnoćom manje je izraţeno braĉno zadovoljstvo (Kurdek,
1996).
Predbraĉna kohabitacija i braĉna kvaliteta
n Kohabitacija – sve ĉešća pojava u mnogim zemljama. Obiĉno je to etapa u predbraĉnim
partnerskim odnosima.
Istraţivanja: Starija istraţivanja u Europi i Sjevernoj Americi nisu utvrdila razliku u braĉnoj
kvaliteti izmeĊu braĉnih partnera koji su kohabitirali i onih koji su neposredno ušli u brak
(Tucker i O’Grady, 1991).
Predbraĉna kohabitacija i braĉna kvaliteta (2)
n Ĉini se da je došlo do znaĉajnih društvenih promjena (u stavovima). Najnovija istraţivanja
pokazuju da predbraĉna kohabitacija djeluje negativno na braĉnu kvalitetu i braĉnu
stabilnost (Dush i sur., 2003).
47
Osobito prediktivne za braĉnu kvalitetu jesu dimenzije ljubavi:
n Intimnost meĊu braĉnim partnerima
n Emocionalno ispunjenje
n Uzajamno razumijevanje
Od svih dimenzija najvaţnija je intimnost (Prager, 1995).
Ljubav u braku i braĉna kvaliteta (4)
n Eros se pokazao najprediktivniji, a ludus najmanje prediktivan za braĉnu kvalitetu
(Hendrick i Hendrick , 1997).
n Domaće istraţivanje: u Zagrebu 770 braĉnih parova (Obradović i Ĉudina-Obradović, 2000).
Za ţenino braĉno zadovoljstvo bile su prediktivne samo sljedeće varijable:
n Ţenin osjećaj ljubavi rema partneru
n Ţenin doţivljaj koliko je muţ voli.
48
n Brakovi visoke braĉne kvalitete – ţene su vještije u komuniciranju (Kurdek, 1999).
n U izrazito narušenim brakovima gornji odnos ne vrijedi.
Vještina komuniciranja i braĉna kvaliteta (5)
n Muţevljeve vještine u komuniciranju nisu prediktivne za doţivljaj braĉne kvalitete – ni muţa
ni ţene (Burleson, 1997).
49
n Bradburry i Fincham (1990) bihevioristiĉka teorija partnerskih interakcija i braĉne
kvalitete.
Teorija je provjerena. Rezultati pokazuju:
l Pozitivne interakcije meĊu braĉnim partnerima (komplimenti, izrazi paţnje) povećavaju
doţivljaj braĉne kvalitete.
Braĉne interakcije i braĉna kvaliteta (3)
2. Pozitivne dugotrajne interakcije, koje drugi partner doţivljava kao pozitivne atribucije,
povećavaju braĉnu kvalitetu.
3. U harmoniĉnim brakovima pozitivne interakcije pripisuju se partneru, a negativne
okolnostima. U lošim brakovima negativne interakcije pripisuju se partneru (Karney i
Bradburry, 2000).
Partnerska potpora i braĉna kvaliteta
n Potpora: psihološki pojam, odnedavno uveden i u podruĉje braka i obitelji.
n Kao potpora se razumijeva mogućnost razmjene odreĊenih resursa (Thoits, 1985).
Partnerska potpora i braĉna kvaliteta (2)
U podruĉju braka i obitelji potpora moţe biti (Collins):
n Emocionalna potpora (empatija, briga, pozornost)
n Informacijska potpora (savjet, usmjeravanje)
n Instrumentalna potpora (pomaganje novcem, vremenom)
50
n Doţivljaj braĉne potpore vaţniji je za ţenino braĉno zadovoljstvo, nego za muţevljevo
(Cutrona, 1995; Obradović i Ĉudina-Obradović, 2002).
Zlostavljanje meĊu partnerima i braĉna kvaliteta
Dva suprotna gledišta o partnerskom zlostavljanju (Strauss, 1999).:
l Teorije i istraţivanja psihologa i sociologa
l Podaci feministiĉkih istraţivanja (Pagelow, 1984).
Psiholozi i sociolozi temelje zakljuĉke na prigodnim i reprezentativnim uzorcima.
Feministiĉke studije koriste podatke od zlostavljanih ţena.
n Braĉna kvaliteta je vaţna sama po sebi, ali još je vaţnija kao uvjet ţivotnog zadovoljstva,
braĉne stabilnosti i zdravlja partnera.
51
n DANAS OPĆENITO PRIHVAĆENO: braĉni status (oţenjeni) djeluje pozitivno na
ţivotno zadovoljstvo pojedinaca.
Tumaĉenje na dva naĉina:
l Zadovoljniji pojedinci se lakše ţene (socijabilniji)
l Brak je zaštita od hostilne okoline (potpora) (Mastekaasa, 2000).
52
Braĉna kvaliteta i braĉna stabilnost (4)
Karney i Bradburry, (1995) – za muţa
najveća prediktivnost braĉne stabilnosti:
l Seksualno zadovoljstvo
l Ukupno braĉno zadovoljstvo
l Dohodak obitelji
53
n Tumaĉenje: oţenjeni imaju najveću strukturalnu i funkcionalnu potporu; braĉni status je na
neki naĉin zaštita.
Braĉni status i zdravlje (4)
n Valja naglasiti, ti su rezultati dobiveni u individualistiĉkoj kulturi.
n Berkam, 1994 i House, 1998 u Japanu
nema povezanosti izmeĊu braĉnog statusa, morbiditeta i mortaliteta (kolektivistiĉka kultura
daje potporu).
Braĉni procesi, braĉna kvaliteta i zdravlje
n Braĉni procesi, braĉna kvaliteta i objektivne manifestacije zdravlja.
n Braĉni procesi, braĉna kvaliteta i subjektivne manifestacije zdravlja.
Braĉni procesi i objektivne manifestacije zdravlja
n UtvrĊena je povezanost izmeĊu braĉnih interakcija, imunološkog sustava i bolesti usne
šupljine, kao i braĉnih interakcija i zubnih oboljenja.
n U brakovima u kojima su prevladavale negativne interakcije partneri su ĉešće oboljevali.
Braĉni procesi i objektivne manifestacije zdravlja (2)
n One ţene koje su nezadovoljne u braku, u prosjeku imaju viši tlak i brţi puls( Carels i
sur.,1998).
n Ţenama skoĉi tlak prilikom prisjeĉnja na sukob muţem ( Baker i sur., 1999).
Braĉni procesi i objektivne manifestacije zdravlja(3)
n Pacijenti s Alzhimer bolešću pojaĉavaju simptome kad ih partner kritizira (vitaliano,1993).
n Hibbard i Pope (1993) uspjeli utvrditi da krvni tlak ţena raste ovisno o tome kako se donose
odluke u braku.
n ŢENE KOJE IMAJU SUKOBE NA POSLU I U KUĆI DVA I POL PUTA ĈEŠĆE
POSJEĆUJU LIJEĈNIKA OD OSTALIH ŢENA !!!
n Osim braĉne kvalitete na zdravlje djeluju i negativne braĉne interakcije.
Braĉni procesi i subjektivne manifestacije zdravlja
n Ţene koje su zadovoljne u braku rjeĊe se ţale na zdravstveno stanje ( Thomas,1995).
n Prigerson i sur.(1999) utvrdio da ţene zadovoljne u braku imaju manje problema s
spavanjem.
n Ganong i sur. (1991)- i muževi i žene zadovoljni u braku manje se tuţe na zdravstvene tegobe.
54
Braĉni procesi i subjektivne manifestacije zdravlja
n Ako su partneri zadovoljni u braku, mali je broj subjektivnih simptoma
n ako su oba partnera nezadovoljna, ţena pokazuje više subjektivnih simptoma.
n Na poĉetku braka muţevi imaju ĉešće ĉir na ţelucu, kasnije u braku ţena.
Bol i braĉni procesi
n Bol je znaĉajan medicinski problem povezan s fiziološkim disfunkcijama u organizmu.
n Bol povećava puls i krvni tlak, povećava izluĉivanje hormona kao što su kortizol i
katekolamin.
n S stanovišta pacijenta bol je znaĉajna i neugodna.
Bol i braĉni procesi (2)
n U posljednih 10-ak godina mnoštvo istraţivanja ukazuje na povezanost izmeĊu braĉnih
interakcija, braĉne kvalitete i subjektivnog doţivljaja boli.
n Smatra se da loši braĉni odnosi smanjuju prag doţivljaja boli.
Bol i braĉni procesi (3)
n Istraţivanja pokazuju: potpora, ohrabrenje, pozitivne interakcije povećavaju prag doţivljaja
boli( Greisen,1999).
n Pozitivne braĉne interakcije olakšavaju prilagodbu pacijenta na bol ( Turk i sur.1999).
n Zakljuĉak: braĉna prilagodba djelomiĉno djeluje koliko će pojedinac osjećati bol.
Bol i braĉni procesi (4)
n Braĉno zadovoljstvo povezano s kroniĉim išijasom.
n Konstruirani posebni programi edukacije kako pomoći bolesnom partneru
n Rezultat poduĉeni partneri pomagali u smanjenju boli i povećali braĉnu kvalitetu pacijenta (
Keffe,1996).
n To je osobito dokazano u sluĉaju reumatizma
Braĉno ponašanje i zdravlje
n Rezultati istraţivanja pokazuju da nekvalitetni intimni braĉni procesi dovode do narušavanja
zdravstvenih navika ( Burman & Margolin 1992).
Braĉno ponašanje i zdravlje (2)
n Za vrijeme sukoba meĊu partnerima dolazi do:
1. velikog povećanja tlaka i pulsa ( Broadwell & Light, 1999).
2. pogoršavanja bolova kod lumbaga
3. znaĉajne opće fiziološke promjene
55
4. Sukobi i neprijateljstvo uzrokuju visoki krvni tlak (50% varijance).
Braĉno ponašanje i zdravlje (3)
n Neprijateljstvo i sukobi snaţno poveĉavaju
- razinu adrenalina
- luĉenje prolaktina, hormona rasta (Malarkey,1999)
Braĉno ponašanje i zdravlje (4)
n Kod hipertoniĉara povećava se u sukobu znatno jaĉe tlak u ţena nego u muškaraca.
n Ţene hipertoniĉarke reagiraju u sukobu: povećanjem depresije i hostiliteta.
n Općenito , brţe su i veće fiziološke promjene kod ţena nego kod muškaraca.
n Muškarci imaju brţi i veći porast kortizola.
Braĉno ponašanje i zdravlje(5)
n Sve navedene fiziološke promjene mnogo su manje ako partneri imaju doživljaj potpore(
obiteljske, braĉne ili vanjske ( Brpadwell & Light,1999).
Depresija
n Zbog loše braĉne kvalitete moţe se pojaĉati depresija dvojako:
- pojaĉavaju se pojedinaĉni prolazni simptomi
- pojaĉava se osnovna bolest (depresija)
-Beach i sur., 1998 dobili podatke da je 10 puta veća vjerojatnost razvitka depresije u sluĉaju
braĉnih sukoba.
Depresija (2)
n Povezanost depresivnosti i niske braĉne kvalitete sliĉna kod muškaraca i ţena
n ( O’ Leary i sur., 1999), što je iznenaĊujuće jer je depresija tipiĉno ţenska bolest
Depresija (3)
n Istraţivanja pokazuju niska braĉna kvaliteta najviše djeluje na:
n razliĉite psihiĉke tegobe,
n posebno na depresiju,
n a nakon kontrole braĉne kvalitete i sukobi u braku povećavaju depresiju.
Depresija (4)
n Ni jedna vrsta stresa ne djeluje tako jako na promjenu raspoloţenja i na depresiju kao
svakodnevni braĉni sukobi ( MacGonagle,2000).
n Zakljuĉak: Depresija mijenja funkciju kardiovaskularnog, imunološkog i endokrinog
sustava, i to znaĉajno povećava zdravstveni rizik.
56
Depresija (5)
n Ako duţe traje, depresija mijenja i zdravstvene navike:
n higijenska razina ,
n Prehrana,
n alkoholizam, droga,
n neprimjeren san.
Hostilitet
Hostilitet: emocionalna osobina, ima kognitivnu i emocionalnu sastavnicu.
Izraţen je kao: nepovjerenje, sumnjičavost i cinizam prema svemu i svakome.
Pojedinac: nekooperativan, agresivan i drugima je odbojan (Smith, 1999).
Hostilitet (2)
n Hostilitet pridonosi narušavanju zdravlja i socijalnih odnosa.
Hostilitet (3)
Istraţivanja: (Newton, 1995) – pojedinci jakog hostiliteta ĉešće izazivaju sukobe u braku nego
pojedinci koji to nisu.
57
Hostilitet (6)
n Hostilitet povećava krvni tlak i puls u tijeku braĉnog sukoba.
n U raspravama o zajedniĉkim odlukama, hostilitet pojaĉava hormonalne promjene i osobito
djeluje na luĉenje kortizola.
Zdravstvene navike
Istraţivanja: postoji visoka povezanost izmeĊu braĉne kvalitete i zdravstvenih navika (Dawis,
1999).
Zadovoljstvo u braku uvjetuje:
redovito uzimanje lijekova,
pridrţavanje reţima. Kad nema zadovoljstva, ĉesto se javlja negativizam.
Zdravstvene navike (2)
n Niska braĉna kvaliteta uvjetuje
1.pretjeranu debljinu
2. prekomjernu uporabu nezdrave hrane.
n Kod nezadovoljnih muţeva prisutna je loša prehrana,
n Neredovitost sna, a ponekad i ovisnost o alkoholu i drogi, što sve djeluje na zdravlje
(Wickrama, 1999).
Zdravstvene navike (3)
n Poseban problem je konzumacija alkohola u sluĉaju niske braĉne kvalitete.
n Braĉni sukobi – uzrok i posljedica niske braĉne kvalitete.
n Uporaba sedativa i muţeva i ţena povezana je s prirodom i ĉestinom braĉnih sukoba.
Zdravstvene navike (4)
Zdravstvene posljedice:
n Zbog loših zdravstvenih navika ti pojedinci više pobolijevaju.
n Braĉni problemi i sukobi najviše su povezani s imunološkim i kardiovaskularnim
promjenama.
Zdravstvene navike (5)
Zakljuĉak:
n Niska braĉna kvaliteta mijenja funkciju endokrinog sustava i potiĉe luĉenje štetnih hormona.
58
Braĉna i obiteljska kvaliteta i zdravlje djece
n Braĉna i obiteljska kvaliteta djeluju na zdravlje djeteta u djetinjstvu, ali imaju utjecaja i na
promjene koje će djelovati na zdravlja djeteta i u odrasloj dobi.
Utjecaj obitelji na zdravlja djece (2)
Utjecaj obitelji na zdravlja djeteta manifestira se na 3 naĉina:
l Kao utjecaj socioekonomskog statusa, osobito siromaštva ili bijede;
l Utjecaj obiteljskih procesa (emocionalno ozraĉje)
l Utjecaj socio-obrazovnog statusa na zdravlje djeteta preko emocionalnog ozraĉja.
Utjecaj socio-obrazovnog statusa obitelji na zdravlje djece
n Više od 300 istraţivanja u svijetu (Cheni sur.,2002).
n Mortalitet: veći u niţem statusu, posljedica astme, anomalija i bolesti srca.
n Poboljevanje: ako je niţi status ĉešće , izostanci iz škole, ĉešća hospitalizacija, kroniĉne
bolesti, bolesti slušnih i vidnih organa. Visoki tlak.
Utjecaj socio-obrazovnog statusa obitelji na zdravlje djece
n Akutne i zarazne bolesti: Za niţi SES tipiĉne zarazne bolesti:
n reumatiĉna groznica,
n meningitis, paraziti.
n Nezdravi ţivotni stil: tipiĉan za niţi SES. Pasivno i aktivno pušenje, manjak tjelesne
aktivnosti.
Utjecaj socio-obrazovnog statusa obitelji na zdravlje djece
n Prema dalekoseţnosti obiteljskih utjecaja razlikujemo utjecaje:
1. ograniĉene na zdravlje u djetinjstvu
2. koji zapoĉinju u djetinjstvu i nastavljaju se
u adolescenciji
3. koji zapoĉinju u adolescenciji
4. koji zapoĉinju u adolescenciji i nastavljaju
se u zreloj dobi.
Utjecaji ograniĉeni na zdravlje u djetinjstvu
n Za niţi SES tipiĉan je rizik sljedećih bolesti:
1. Ozljede
2. Astma
59
3.Visoki krvni tlak
Utjecaji koji zapoĉinju u djet. i nastavljaju se u adolescenciji
n Za niţi SES tipiĉni je rizik:
PASIVNO I AKTIVNO PUŠENJE
Utjecaji koji zapoĉinju u adolescenciji
n Za niţi SES tipiĉni rizici adolescencije:
1. astma
2. pušenje
3. fiziĉka neaktivnost
Utjecaji koji zapoĉinju u adolesc. I nastavljaju se u zreloj dobi
n Za niţi SES tipiĉni rizici s dugotrajnim posljedicama:
l Pušenje
l Tjelesna neaktivnost
Obiteljski procesi koji imaju negativan utjecaj na zdr. djece
n Negativna emocionalna klima ( sukobi) dovodi do:
l Sresa
l Negativnih reakcija organizma na stres
l Riziĉno ponašanje
l Ukupne posljedice visoki tlak, srĉane bolesti, šećerna bolest, neke vrste raka (Rappeti i
sur., 2000).
Prerastanje braka u obitelj
Društvena vaţnost fertilitetne motivacije
Da bi se odrţao broj stanovnika u nekoj zemlji potrebno je da totalna stopa fertiliteta bude 2,1
(Akrap i Ţivić,2001).To znaĉi, svaka ţena treba roditi 2 djeteta, a svaka 10. ţena 3 djeteta.
Tijekom 90-ih godina u ĉitavom je svijetu opaţen pad fertiliteta, a najviše u Srednjoj i Istoĉnoj
Europi.
MeĊunarodna usporedba
Ukupni fertilitet (broj djece po 1 ţeni) krajem 90-ih godina:
SAD: 2.0 Juţna Europa:1.32
Novi Zeland: 1.80 Istoĉna Europa:1.38
Australija: 1.80
60
Sjeverna Europa: 1.87
61
U predindustrijskom i ranim fazama industrijskog društva velik broj djece predstavljao je
sigurnost i prosperitet obitelji.
Teorija ulaganja i koristi (Coleman, 1990) (2)
S modernizacijom, osobito s razvojem usluţnih djelatnosti (jaslice, staraĉki domovi, povećana
uloga institucija) nema potrebe za velikim obiteljima kao uporištem i osloncem.
62
- institucionalni kontekst (škola, crkva, masovni mediji)
- znaĉajke pojedinca (spolna ideologija, sustav vrijednosti, osobine liĉnosti)
Model socijalizacije za fertilitet (3)
- interpersonalna socijalizacija (djelovanje prijatelja, braĉnih partnera, moda, utjecaj
medija)
- Mnoštvo istraţivanja u razliĉitim zemljama djelomiĉno pokazuje ispravnost modela
socijalizacije za fertilitet (Miller i Pasta, 1995; Starels i Holm, 2000)
63
Donošenje odluke o raĊanju ili apstinenciji od djece (5)
64
- materijalna nesigurnost obitelji
Muškarci (naroĉito):
- netrpeljivost prema djeci
- ekonomska prednost ţivota bez djece
- individualisti neskloni meĊugeneracijskom pomaganju
Roditeljstvo
Pojam roditeljstva
Donedavna roditeljstvo se izjednaĉavalo s pojmom majĉinstva. Sva istraţivanja ―roditeljstva‖
provode se na majkama (Stevenson-Hinde, 1998).
Krajem 80-ih godina naglasak se stavlja na oĉinstvo, kao nezavisan, dodatan utjecaj na dijete
(Brayfield,1995), ali je podjela na rodno odreĊene razliĉite uloge majke i oca.
Pojam roditeljstva (2)
Najnovije shvaćanje:
suvremeno oĉinstvo – otac i majka mogu preuzeti obje rodno razliĉite uloge, tj. otac u
potpunosti preuzima ―majĉinsku praksu‖, majĉin naĉin brige za dijete kad je to potrebno (
Settles, 2000).
U egalitarnim brakovima: roditeljstvo- podjednaka vrsta brige i oca i majke.
65
Pripada nekoliko razliĉitih pojmova:
- doţivljaj roditeljstva
- roditeljska briga
- roditeljski postupci i aktivnosti
- roditeljski odgojni stil
Doţivljaj roditeljstva
Subjektivni osjećaj roditeljstva sadrţi tri dimenzije:
l roditeljsko zadovoljstvo
l zahtjevi i stres roditeljske uloge
l osjećaj roditeljske kompetencije.
Doţivljaj roditeljstva (2)
Roditeljsko zadovoljstvo
obuhvaća :
- zadovoljstvo s odnosom dijete-roditelj
- -zadovoljstvo s potporom braĉnog partnera
- zadovoljstvo s uspješnosti rezultata u ulozi roditelja
Zahtjevi roditeljske uloge
Zahtjevi: vanjski pritisci da se roditeljska uloga obavlja u skladu s normama okoline (razvijena
društva: vanjski su pritisci i oĉekivanja na obitelj veliki u pogledu prilika za razvoj koje
pruţaju roditelji).
Najveće zahtjeve postavljaju djeca negativne emocionalnosti, neprihvatljiva ponašanja,
hiperaktivna djeca i djeca s teškoćama.
66
Izvori roditeljskog stresa: ekonomska i vremenska ograniĉenja, usamljenost, nedostatak potpore,
slabo zdravlje.
Stres roditeljske uloge (2)
67
- nerealna oĉekivanja majke u pogledu potpore okoline
- pojaĉana podjela na rodno odreĊene vrste poslova u kućanstvu
- oĉekivanja od uloge roditeljstva
68
Posljedice doţivljaja roditeljstva (2)
U adolescenciji:
- pozitivni doţivljaj roditeljstva omogućuje roditelju u razdoblju adolescencije da suspregne
negativne reakcije u ĉasu prekida dobrih odnosa.
- Takav roditelj zadrţava toplinu i nadzor i u problemnim odnosima, a to omogućuje
ponovno uspostavljanje povezanosti.
Posljedice doţivljaja roditeljstva (3)
Negativni doţivljaj roditeljstva proizvodi:
- roditeljsku depresiju
- nesigurnost i nedosljednost
- gubitak topline, spremnost na kaţnjavanje
- negativne razvojne rezultate: nesigurnost, socijalnu nekompetenciju i kognitivno
zaostajanje u djece
Posljedice doţivljaja roditeljstva (4)
Negativni doţivljaj roditeljstva u djetetovoj adolescenciji proizvodi:
- povećanje sukoba roditelj-dijete
- smanjenje izraza topline i pozitivnih emocija
- neuspješnost roditelja u discipliniranju i postavljanju granica
69
- sklonost drogi, pušenju, alkoholu (Raboteg-Šarić i sur., 2000, 2001, 2002),
- ranom seksu i roditeljstvu (Štulhofer, 1999).
Majĉinstvo
Roditeljski osjećaj majke, znaĉajan za puni identitet ţene (Arendell, 2000).
Za svaku ţenu je doţivljaj majĉinstva jedinstvena kombinacija pozitivnih i negativnih osjećaja.
Majĉinstvo (2)
Majĉinstvo (3)
Majĉinska praksa proizlazi iz neodgodivih djetetovih potreba.
Obuhvaća:
- vještine i znanja
- uspostavljanje dubokog emocionalnog odnosa s djetetom.
Majĉinstvo (4)
Starija shvaćanja majĉinstva:
Zajedniĉki (univerzalni) element majĉinstva: ‖majĉinska praksa‖: njega, zaštita i odgajanje
djece (Glysch i Vandell, 1992).
Majĉinstvo jest definirano majĉinskom praksom (Ruddick,1980).
Majĉinstvo (4)
Suvremenije shvaćanje: majĉinska praksa ovisi o prilikama u kojima se odvija, pa su moguća
odstupanja:
zaposlene, samohrane, maloljetne, ekonomski nezbrinute majke.
Uspješnost majĉinstva ovisit će o njihovoj vještini suoĉavanja s problemima i mogućnostima
pronalaţenja izvora potpore.
Oĉinstvo
Subjektivni osjećaj roditeljstva u oĉeva. Otac izloţen manjem društvenom pritisku i normama.
70
Oĉinstvo - uglavnom poţeljna, ali ne neophodna muškarĉeva uloga (Walker, 2000), nije
neophodna sastavnica muškog identiteta.
Oĉinstvo (2)
Suvremena istraţivanja pokazuju univerzalnost oĉinskog ponašanja (23 kulture, Mackey, 2000).
Smatra se da rodno odreĊena socijalizacija sprjeĉava oĉeve u preuzimanju oĉinske uloge a i
majĉinske prakse.
Oĉinstvo (3)
Puni oĉinski identitet: osim tipiĉnih oĉinskih bavljenja s djetetom (igra), obuhvaća preuzimanje
majĉinske prakse i izraţavanje topline (Walker, 2000).
Oĉinstvo (4)
Oĉeva ljubav ima istu vaţnost kao i majĉina ljubav za dijete. Uz to, postoji i specifiĉni prinos
oca :pozitivni rezultati na djetetov školski uspjeh i kreativnost, osobito za djevojĉice (Flouri i
Buchanan, 2002).
Bliskost oca ima veliku vaţnost u adoles-cenciji, a to pak na adaptiranost i kompe- tenciju djeteta
u odrasloj dobi.
Suvremeno roditeljstvo
- shvaća se kao ravnopravno roditeljsko partnerstvo (Deutsch, 2001).
- Ono ukljuĉuje: ravnopravnu podjelu duţnosti i poslova oko djece – prema naĉelu
ekonomiĉnosti i praviĉnosti opterećenja, a ne prema naĉelu ―muških‖ i ―ţenskih‖ poslova,
―majĉinih‖ i ―oĉevih‖ zadataka.
-
Suvremeno roditeljstvo (2)
Ravnopravna raspodjela roditeljskih duţnosti ima posljedice:
-povećano majĉino zadovoljstvo zbog potpore muţa
-povećano muţevljevo zadovoljstvo zbog raznovrsnosti uloga i emocionalne povezanosti s
djetetom i ţenom
Suvremeno roditeljstvo (3)
- povećan pozitivni doţivljaj roditeljstva u oba roditelja
- povećano braĉno zadovoljstvo i braĉna stabilnost (Levy-Shiff, 1994).
71
Suĉelje: rad, brak i obitelj
Vaţnost problema
Dva podruĉja djelatnosti pojedinca najvaţniija su za doţivljaj identiteta:
1. rad
2. obitelj
n Unutar njih pojedinac dobiva odgovore na pitanja: Tko sam ja? Koliko vrijedim?
Vaţnost problema (2)
72
n Ili, sukob rad – obitelj odraţava nemogućnost uspješnog usklaĊivanja rada i obiteljskog
ţivota, te ga moţemo shvatiti kao znaĉajan izvor stresa u ţivotu zaposlenih (Frone i sur., 1996).
n R-O, sukob rad-obitelj: rad ometa obiteljsko funkcioniranje. Tipiĉna negativna posljedica:
utjecaj radnih obveza na smanjenje kvalitete obiteljskog i braĉnog ţivota.
Vrste sukoba i njegove posljedice (2)
n O-R, sukob obitelj-rad: obiteljsko funkcioniranje ometa rad. Tipiĉna negativna posljedica:
sagorijevanje, radna alijenacija, smanjeno radno zadovoljstvo.
n obiteljski stres
Obiteljski stres
73
Obiteljski stres (2)
n nedostatak jaslica i vrtića
n vrijeme uloţeno u obiteljske obveze
n emocionalna zaokupljenost obitelju: veća vaţnost obitelji – više izraţeni utjecaji ometajućih
aktivnosti izvan obitelji.
Karakteristike i ponašanje pojedinaca
n struktura osobnosti (liĉnosti) A-tipa
n neuroticizam
Ĉimbenici koji umanjuju utjecaj sukoba rad-obitelj
n organizacija rada na radnom mjestu
n socijalna potpora na radnom mjestu
n doţivljaj vlastitog utjecaja i autonomije u odluĉivanju
n socijalna potpora u obitelji
n karakteristike i ponašanje pojedinaca
Organizacija rada na radnom mjestu
n Dobra organizacija rada onemogućit će vremenske tjesnace i doţivljaj preopterećenosti.
74
n Što je jaĉi osjećaj pojedinca da vlada situacijom, to će biti slabiji njegov doţivljaj
preopterećenosti, stresa i manja mogućnost psihološkog sagorijevanja.
Socijalna potpora u obitelji
n Emocionalna potpora od braĉnog partnera i njegova spremnost na pruţanje pomoći
smanjuje sukob rad – obitelj.
n Osobito tzv. instrumentalna potpora, pod kojom se razumijeva preuzimanje dijela obiteljskih
opterećenja, smanjuje stres zaposlenog partnera, osobito ţene.
Karakteristike i ponašanje pojedinca
n Vještina pojedinca u planiranju i rasporeĊivanju radnog vremena djeluje na smanjenje
doţivljaja sukoba rad – obitelj.
n Postavljanje zadataka i njihovih prioriteta
n Patrijarhalnost ţene (prihvaćanje situacije)
n Crte osobnosti: ekstraverzija i optimizam.
Braĉna nestabilnost
Što je braĉna nestabilnost
75
n Induktivna teorija braĉne kvalitete i stabilnosti braka
Uzajamna privlaĉnost
Varijable koje pridonose uzajamnoj privlaĉnosti:
l ljubav meĊu partnerima
l uzajamno poštovanje partnera
l seksualno zadovoljstvo oba partnera
l plaća i/ili materijalni status partnera
76
l identifikacija s brakom kao naĉinom ţivota
l utjecaj obitelji
l utjecaj šire okoline (prijatelji)
Alternativna privlaĉenja
77
Prema teoriji: premaritalne i maritalne varijable djeluju na braĉnu kvalitetu, a braĉna
kvaliteta u interakciji s alternativnim privlaĉenjima i barijerama prema rastavi djeluje na
braĉnu stabilnost.
Teorija odluĉivanja o braĉnoj disoluciji
Teorija pretpostavlja da postoje psihološki dva braka:
l brak prema percepciji ţene
l brak prema percepciji muţa.
Teorija stavlja naglasak na proces odluĉivanja o rastavi, koji prema istraţivanjima, za muškarca
traje od 6-8 mjeseci, a za ţenu dvostruko više.
2. erozija odnosa
- emotivna rastava i emotivno povlaĉenje partnera
- partneri iskljuĉivo orijentirani na sebe i vlastite interese, prestaje se rabiti ―MI‖
3. emotivno razdvajanje
- emotivni odnosi meĊu partnerima su mrtvi
- partneri su emotivno indiferentni i fiziĉki se izbjegavaju
78
Reakcije i prilagodba bivših partnera na rastavu (4)
4. fiziĉko razdvajanje
- jedan od partnera napušta zajedniĉki stan ili kuću
79
Rastava braka i post-rastavno razdoblje
n Mnogi partneri pod intenzivnim stresom – duljim ili kraćim.
n Istraţivaĉki rezultati: po prilici 33% partnera ne osjeća teškoće zbog rastave; za većinu je
rastava i razdoblje neposredno nakon rastave – bolno iskustvo puno stresova.
80
l gubitak socijalnih normi
l teškoće stvaranja novih veza
Amato i Booth model: medijatori/stresori (2)
Vaţnost navedenih medijatora potvrĊuju istraţivanja (Simons i sur., 1998; McLanahan, 1998).
81
U ţena traje kriza duţe i teţa je jer djeca ostaju s majkom, pad standarda, problem organizacije
ţivota i rada uz djecu.
Dva tipa ţena:
tradicionalne i usmjerene na brak kao cilj teţe podnose rastavu (Brown i Manela, 1997).
Amato i Booth – spol partnera (3)
Ţene moderne, orijentirane na karijeru manje osjećaju teţinu rastave.
Dob ţene: istraţivanja: starijim ţenama teţi proces adaptacije (Roberts i Stein, 1998; Kevin i
McKerny, 1998).
Ţivot im je društveno jako reduciran (Cleveland, 1999).
Najveće tegobe imaju rastavljeni (Malenowsky, 1999); rastavljeni imaju najveću smrtnost
(sluţbeni podaci SAD).
Amato i Booth – prilagodba (2)
Rezultati: rastavljeni su neproporcionalno više zastupljeni u populaciji s mentalnim
poremećajima nego u ukupnoj populaciji, uz kontrolu spola i dobi (Crage, 2000).
Najzdraviji su oţenjeni i samci, najviše pobolijevaju rastavljeni.
Obzirom na broj posjeta lijeĉniku, omjer je 7:1 za muškarce i 8:1 za ţene (rastavljeni više idu
lijeĉniku, osobito u psihijatrijske ustanove).
82
Strategije bivših partnera za smanjenje teškoća (2)
2. uĉenje (10.8% varijance)
- nastavak školovanja
- ukljuĉivanje u veĉernje teĉajeve
- uĉenje novih vještina
l bolje razumijevanje vlastite osobnosti (10.5% varijance)
- spoznaja novih ĉinjenica o sebi
Strategije bivših partnera za smanjenje teškoća (3)
- razmjena iskustva s osobama sliĉnog iskustva
- samohrabrenje
4. izraţavanje osjećaja (7.6% varijance)
- emotivne eksplozije
- izraţavanje bijesa
- plakanje
Strategije bivših partnera za smanjenje teškoća (4)
5. autonomija (6.3% varijance)
- poĉetak novog naĉina ţivota
- prekovremeni rad
- veća samostalnost
6. obiteljske i kućanske aktivnosti (5.6% varijance)
- spremanje stana,
Istraţivanja pokazuju da teškoće koje osjećaju partneri traju ovisno o moderatorima, najĉešće
izmeĊu 1 i 3 godine.
Kod manjeg dijela traju duţe, pa govorimo o dugotrajnim posljedicama.
83
Reakcije djece na rastavu roditelja
Rastava roditelja i prilagodba djece
3 skupine istraţivanja:
l reakcije djece kad saznaju da im se roditelji rastaju
l neposredne ili kratkoroĉne reakcije – prilagodba
l dugotrajne reakcije, emotivni, socijalni i kogntivni razvoj
n ―Kad bi se pitalo djecu, ili kad bi o rastavi odluĉivala djeca, rastave ne bi bilo‖. (Wallerstein,
1990).
84
Klasifikacija Wallerstein i Kelley (2)
5. usamljenost
6. konflikt lojalnosti (djeca ne znaju kojeg bi roditelja podrţala)
7. opća agresija
Neposredne ili kratkotrajne reakcije djece na rastavu
l prilagodba djeteta
l pojam o sebi
l kognitivno funkcioniranje
l interpersonalni odnosi
l društveno neprihvatljivo ponašanje
Prilagodba djece
Rezultati (Kurdek i sur., 1991; Wallerstein i Kelley, 1985):
n djeca postaju manje odgovorna, manje samostalna
n smanjuje im se motivacija za postignućem, povećava se agresivnost
Prilagodba djece (2)
Pojam o sebi
Rezultati kontradiktorni:
Parish i Wingle, 1995: rastava djeluje negativno na pojam o sebi; Kaminsky, 1996 – rastava ne
djeluje na pojam o sebi.
Objašnjenje: Mnogi formalno intaktni brakovi jesu emotivno razoreni, a razoreni mogu biti
stabilno okruţenje.
Kognitivno funkcioniranje djece
Kao kognitivno funkcioniranje razumijevamo uspjeh u školi i u razliĉitim testovima (Demo i
Acock, 1998)
Rezultati (Hess i Camara, 1989; Kinard i Reinherz, 1996): djeca rastavljenih roditelja postiţu
slabiji školski uspjeh i niţe rezultate u testovima.
Kognitivno funkcioniranje djece (2)
Dva su objašnjenja:
85
l slabiji uspjeh zbog smanjene motivacije
l slabiji uspjeh zbog oteţanih ţivotnih prilika
Djeĉaci: veći pad uspješnosti od djevojĉica.
Djeĉaci su hendikepirani u matematici i prirodnim znanostima(feminizacija obraz).
Interpersonalni odnosi
n Podruĉje slabo obraĊeno.
n Rezultati (Stolberg i Anker,1993): djeca rastavljenih roditelja imaju manje prijatelja i manje
se druţe sa svojim vršnjacima.
n Ĉešća je i psihopatologija u ponašanju.
Društveno neprihvatljivo ponašanje
Starija istraţivanja (Glueck i Glueck, 1972; Hoffman, 1981): djeca rastavljenih roditelja ĉešće
pokazuju društveno neprihvatljivo ponašanje.
Novija istraţivanja (Rickel i Langer, 1995):
osnovni uzrok društveno neprihvatljivog ponašanja jest nedostatak roditeljskog nadzora
(kontrole).
86
n Oĉevi sve ĉešće ţele zadrţat dijete nakon rastave, što je uzrok sukoba meĊu bivšim
partnerima.
n Neka istraţivanja (Kurdek i Siesky, 1996): djeĉaci, osobito stariji, bolje prilagoĊeni kad su s
ocem, a djevojĉice s majkom.
S kim dijete ţivi nakon rastave (3)
87
Stavovi (2)
3. sklapanje braka – manja vjerojatnost
4. rastava braka – veća vjerojatnost
Profesionalna usmjerenost i obrazovanje
Istraţivanja (McLanahan, 1995; Glenn i Kramer, 1995): djeca iz rastavljenih brakova:
l slabiji školski uspjeh
l ĉešće napuštaju daljnje školovanje
Profesionalna usmjerenost i obrazovanje (2)
88