Knjiga

grupe
autora
Drugo, prošireno, izdanje

Uredio
MARKO GRČIĆ

Zagreb, 1990.
 KAZALO
Umjesto uvoda
(Marko Grčić)

Što kaže historiografija 11

(Željko Krušelj)

Verzija Cowgillova izvještaja 27

(dr. Darko Bekić)

Tragični finale rata 69

(Aleksandar Vojinović)

Teharje poprskano našom krvlju 109

(Matjaž Klepec)

Verzija grofa Nikolaia Tolstova 121

(Priredio: Boro Jurković)

Intervju s grofom
Nikolaiem Tolstoyem 197
(Jasna Zanić-Nardini)
U2£
Intervju s lordom Aldingtonom 209
(Jasna Zanić-Nardini)

Demografija o Bleiburgu 227

(inž. Vladimir Žerjavić)
te>i>.
^ ;
Do Bleiburga i natrag 233
(Aleksandar Vojinović)

Svjedočanstvo Slavice Kumpf 249

(Aleksandar Vojinović)

Napomena uredništva uz 2. izdanje 269

Fotografije kao svjedočanstva Snimci: Koruški pokrajinski muzej revolucije u Slovenj-Gradecu
i Miroslav Lilik; presnimci: Alojz Boršić)
 UMJESTO
Marko Grcic
V. /
11

Izrešetana ili preklana tjelesa nabacana u goleme svježe iskopane jame, protuten-
kovske rovove, u kraške provalije ili napuštene rudnike - to je tako česta ikonografi-
ja drugoga svjetskog rata na jugoslavenskim područjima te se ne zna da li nas više
otupljuje ili potresa svojom neljudskom jednoličnošću/ Goran je, u Jami, možda do-
kraja iscrpio njezin poetski potencijal. Jasenovac, Ja3ovno, Banjica, Šumarke, straho-
te ustaša, užasi četnika, grozote njemačkih, talijanskih i drugih zavojevača, sve nas to
još i danas traumatizira, ne da nam da se mirnije suočimo sa sadašnjošću i budućno-
šću. Ali ne samo da naša teška nedavna prošlost, krcata aveti, utječe na naš današnji
život i orijentira ga prema sebi - što je normalno i može se očekivati - nego naša
sadašnjost svojim interesima preoblikuje prošlost, modificira je, a često naprosto falsi-
ficira. Taj svojevrsni circulus vitiosus kao da je postao jugoslavenska društvena kob:
objavljuju se velike količine knjiga u kojima se nedavna prošlost ponovno zarobljava i
stavlja u službu nacionalnim, nacionalističkim i političkim interesima. Kad se raspa-
daju vladajući ideološki sistemi, kao što se, možda, događa danas u Jugoslaviji, ili ba-
rem u nekim njezinim dijelovima, javlja se i dodatni fenomen: u društvu se sve više
gubi smisao za razmjere realnosti i za vjerodostojnost i provjerljivost onoga što se
kaže ili piše; umjesto toga, često se pojavljuje gola propaganda, koja se striktno drži
Goebbelsova makjavelističkoga načela da i najveća laž, kao sredstvo posvećeno svr-
hom, postaje istina ako se dovoljno često ponovi. I tako, dok jedni drugima do neslu-
ćenih razmjera nastoje uvećati povijesnu odgovornost, klasificirajući cijele narode na
genocidne i na žrtve genocida, drugi sasvim podliježu djelovanju obrambenog meha-
nizma, duboko u nacionalnu podsvijest potiskujući ne samo osjećaj kolektivne odgo-
vornosti nego i cijeli problem drugoga svjetskog rata i njegovih jugoslavenskih impli-
kacija. I jedna i druga tendencija odvodi nacionalnu svijest od kakva-takva zdravlja i
od mogućnosti da tešku povijesnu baštinu što realnije procijeni i da s njom živi.
 '(l sfeI0|W tKB»«iis^skih tettiA koje jugoslavensku noviju povijest, i o koji-
• ;•' i^i|?;fi|laflii'£!KfiR^rafija,dosad, ugfa%jom, nemoralno Šutjela,, jest i zamršeni i,;
telk! issasleks događaja što su se zbili na austrijsko-jugoslavenskoj granici u svibnju
1945, kad je velik, ali zasad preciznije još neutvrđen, broj kvislinških vojnika, ustaša,
domobrana, četnika, Ijotićevaca, slovenskih domobrana, belogardijaca i Kozaka, te nji-
hove civilne pratnje, bio smaknut neposredno pošto su ih izručile britanske vojne vla-
sti, ili je zaglavio na tzv. marševima smrti od Slovenije do Makedonije, a, po nekim
autorima, i do Jasenovca, koji je i novoj Jugoslaviji stanovito vrijeme služio kao logor.
LNp, dok su se zločinima okupatora i pripadnika raznih kvislinških formacija slobodno
mogli bavitiJcatkad neodgovorni nacionalistički propagandisti, ali, dakako, istodobno
i wzbit}nf Historičari, o čemu je dosad objavljeno mnoštvo bezvrijednih feljtona no i
mjerodavnih mukotrpno izrađenih studija, problematika je Bleiburga (austrijskoga
mjestanca uz jugoslavensku granicu koje je dalo ime događajima što su se zbivali na
neusporedivo širem području neposredno nakon rata), sve donedavna pripadala ili do-
maćoj usmenoj predaji ili pak akcijama i publicistici raznih ogranaka jugoslavenske
emigracije, koja Se rijimarriafavno, služila za svoje svrhe. Zašto je Bleiburg, unatoč
nezatremarljivirbfojuljuasTcih žrtava koje je progutao i pravim razlozima zbog kojih
je'bilp moguće da se on dogodi u tako neshvatljivu obliku, ostao gotovo pola stoljeća
izvan bilo kakva mjerodavna pokušaja da se rasvijetli, nije teško dokučiti. U prvim
poratnim godinama, dok je još bio svjež i u teškim iskušenjima bitaka održavan te,
činilo se, zauvijek afirmiran trijumfalni ideološki i revolucionarni zanos, kad su se, po
mišljenju mnogih, prema svijetloj budućnosti nacija i radničke klase otvarale najsvje-
tlije perspektive, kad se još samo čekao posljednji boj prije ulaska u veliki komuni-
stički Grad Sunca, činilo bi se ne samo apsurdnim, besmislenim nego i upravo
kontrarevolucionarnim, pa dakle i teško kažnjivim, i najbezazlenije pitanje o nemiloj,
ali sigurno zasluženoj, sudbini onih koji su, kao neprijatelji, stajali na svijetlim staza-
ma revolucije. U djelu »Anatomija ljudske destruktivnosti« Erich Fromm veli da ni
jedan rat između zemalja ne izaziva toliko mržnje i okrutnosti kao građanski rat, u
kojem se zaraćene strane međusobno poznaju. Ta se pretpostavka, vjerojatno, pojača-
va i time što su zbivanja na području Jugoslavije od 1941. do 1945. imala i mnoge
elemente vjerskoga rata (klasni su i nacionalni elementi dobro poznati). Zbog poznate
isprepletenosti religioznoga i nacionalnog činioca u nas, s jedne strane, očitovao se u
sukobu zaraćenih nacionalnih ideologija (na području tzv. NDH katolicizam i islam
protiv pravoslavlja, et viče versa), ali i na neusporedivo širem planu, jer je i sam komu-
nizam, prožet mnogobrojnim vjerskim eshatološkim i soteriološkim elementima, ra-
tovao i protiv drugih religija u obliku borbenoga ateizma, a one pak protiv njega. Svi
su ti programi (shvatimo ovo cutn grano sa//s), po samoj naravi iracionalnog religi-
oznog podrijetla, bili ne samo nepomirljivi nego i ekstremno isključivi, to više što su
se nastojali, u ratnom metežu, ostvariti na razmjerno skučenu prostoru i u nevelikoj
populaciji, s višestruko tragičnim posljedicama, s krvoprolićima kojima kao da nije
bilo kraja. Etiologija toga masovnog oboljenja i danas jest, i još će dugo biti, tema
historiografskih, socioloških i politoloških istraživanja i polemika.
Činjenica je da je komunistička interpretacija povijesnih događaja, njihova podrije-
tla i krajnjega smisla, i do danas ostala, legalno, izvan bilo kakve sumnje i da je ma
kakav pokušaj da se prošlost protumači u svjetlosti neke drukčije ideje vodilje ostajao
na području praktičke ilegalnosti i često bivao kažnjavan ili na druge načine proglaša-
van društveno nepoželjnim. Kad je jedanput stvarna povijest - tj. smisao više ili ma-
nje i u kojoj se sile Svjetlosti bore protiv sila Tame i pobjeđuju ih, postavljanje
moralnih pitanja postaje, paradoksalno, nemoralno. Zato i jest, donekle, razumljivo,
iako nije etički oprostivo, što je jugoslavenska historiografija bila toliko prožeta tim
skroz neznanstvenim gledištem da joj, praktički, nije padalo ni na pamet da se upita
gdje su nestali toliki ratni zarobljenici u svibnju 1945. na austrijsko-jugoslavenskoj
granici. Nije pritom nikakvo opravdanje mogući odgovor da se medu pogubljenima
našlo i mnoštvo ratnih zločinaca koji bi pred svakim sudom bili osuđeni na srnrt; u
svakom se moralnom pravu valja, naime, držati staroga načela da je bolje da sto kriva-
ca ostane nekažnjeno nego da jedan nevini zbog sudske zablude bude smaknut. Jer su
se našli u sastavu neprijateljskih vojska, ili su se zatekli u njihovoj blizini, 1945. mo-
žda su se mogli smatrati dovoljno krivirna u očima pobjednika da zasluže smrt. Da li
nas danas zadovoljava takav odgovorPfProblem, očito, ima najmanje dvije razine. Prva
je politička: razumijevanje stvarnih problema s kojima se suočila vlast nove Jugoslavi-
je i Tito pri kraju i nakon svršetka rata i uloge bivših kvislinških snaga što su je u
tome mogle imati u obračunu oko Koruške. Druga je moralna: možemo li, u najširoj
etičkoj perspektivi, šutke prijeći preko činjenice da je komunistički pokret, boreći se
protiv bratoubilaštva, nakon svršetka rata i sam okrvavio ruke u pokoljima koji su, po
izjavama mnogobrojnih svjedoka s obje strane, bili suviše masovni da bi se mogli pri-
pisati pukoj retorziji, akciji naroda željnog osvete; bili su suviše široko zasnovani, pre-
više brižljivo planirani, pa je logično pretpostaviti da su ih naredile najviše partijske
vlasti. [Zašto su one to, unatoč, prividnoj, besmislenosti s obzirom na vojni ili državni
oportunitet, ipak ne samo odobrile nego i naredile? U kakvoj je to vezi sa staljinistič-
kim zločinima počinjenim ne samo prema ideološkim protivnicima nego i prema vla-
stitim vojnicima što su preživjeli nacističke zarobljeničke logore? Knjiga »Ministar i
pokolji«, 1986, engleskoga povjesničara NIKOLAIA TOLSTOVA - u kojoj se on,
uglavnom, bavi sudbinom Kozaka što su se borili na strani Trećega Reicha, a iz koje
smo prepričali dijelove što se odnose na jugoslavenske kvislinge - izazvala je poznati
dugi sudski spor u Velikoj Britaniji: proces je, kao što znamo, dobio lord ALDIN-
GTON, bivši predsjednik Konzervativne stranke, optužen da je osobno kriv za ma-
sovne deportacije kozačkih zarobljenika SSSR-u i jugoslavenskih kvislinga Jugoslavi-
ji, premda je mogao znati za njihovu kasniju sudbinu. Ali, i unatoč tome što je sudski
spor dobio, je li lord Aldington doista skinuo sa sebe i s najviših britanskih vlasti
svaku moralnu odgovornost za mračnu sudbinu stotina tisuća zarobljenika što su bili
izručeni Jugoslaviji i SSSR-u? Kakva je u svemu tome bila uloga feldmaršala HA-
ROLDA ALEXANDERA? (Integralnu će Tolstoyevu knjigu o tome, kako smo obavi-
ješteni, objaviti Matica hrvatska). Bilo kako bilo, zacijelo potaknuta moralnim skanda-
lom što ga je uzvitlala spomenuta Tolstoyeva knjiga i druga njegova djela s istom te-
mom, u Britaniji je organizirana specifična istraživačka akcija pod naslovom
•Prethodni izvještaj o jednom istraživanju u vezi s izručenjem ratnih zarobljenika
Sovjetskom Savezu i Jugoslaviji iz Austrije u svibnju 1945. i o navodnoj 'Klagenfur-
tskoj zavjeri'«. Autori su mu brigadni generali ANTHONV COWGILL i TEDDY TR-
YON-WILSON te lord BRIMELOW i povjesničar CHRISTOPHER BOOKER. Spis
ima 163 stranice, skupa s faksimilima dokumenata. Premda je istraživanje proglašeno
»privatnim«, očito je da mu je bila svrha da sačuva ugled Britanske armije i njezina
nekadašnjeg komandanta feldmaršala Alexandera. U ovoj ga knjizi opširno znanstve-
no komentira dr. DARKO BEKIĆ, iz Instituta za suvremenu povijest u Zagrebu. Taj
 10

ŠTO KAŽE
je izvještaj prva ozbiljna reakcija javne države na Bleiburg. ŽELJKO KRUŠELJ, novi- j
nar »Danasa«, specijalist za suvremene povijesne teme, piše o onome što bi se, najjed-!
nostavnije rečeno, moglo smatrati eventualnim jugoslavenskim gledištem na blajbur-
ški kompleks kad bi ono uopće bilo suvislo formulirano. On pokušava naći balans
i
il
između političkoga mita koji je stvorila, većinom hrvatska, emigracija i dokazima
utvrdljive povijesne istine, od koje smo, nažalost, još daleko. ALEKSANDAR VOJI-
HISTORIOGRAFIJA
NOVIĆ prikupio je zasad dostupna svjedočanstva o zbivanjima (s obje strane), pa se,
ako izuzmemo Sloveniju i emigrantske publikacije, ona prvi put na području našega
jezika javljaju u »Startu« i na ovome mjestu. Novinar BORO JURKOVIĆ adaptirao je
gradu iz Tolstoveve knjige »Ministar i pokolji- i preveo sa slovenskoga oveće poglavlje Željko Krušelj
iz TOLSTOV-KLEPEC-KOVAČEVE »Trilogije: Vetrinje - Teharje - Rog., Zalo-
žba za atlernativno teorijo. Maribor, 1990.
Recimo, na kraju, da vjerujemo, kakve god bile naše osjetljivosti, da smo ovom
knjigom barem odškrinuti zavjesu s velikoga jugoslavenskog tabua, gotovo traume, i
da će se naći stručnjaka koji će ga dokraja rasvijetliti. U jugoslavenskoj štampi već su
se javili neki od svjedoka, i ni jedan ne poriče tragediju, premda svi umanjuju svoj
udio u njoj. Osobnu odgovornost najglavnijih sudionika, uključujući i Tita, odredit će
povijest. Kako je blajburški pokolj jedno od naličja oslobodilačkog rata, pa prema to-
me zadire u moralne temelje sadašnje i buduće Jugoslavije, on više ne može biti pre-
šućivan naprosto kao žaljenja vrijedna aberacija. Jer, ne zaboravimo, ta se »aberacija«, s
drugim krvnicima i drugim žrtvama, u punoj snazi očitovala u svemu onome što obu-
hvaća simbol Gologa otoka. Može li se, dakle, sasvim opravdano tvrditi da bi bez Go-
log otoka cijela Jugoslavija postala staljinistički Goli otok, ili da bi bez Bleiburga cijela
Hrvatska, a možda i Jugoslavija, postala Bleiburg? Mi to ne znamo, i dugo nećemo Za jugoslavensku historiografiju i publicistiku danas zacijelo nema
znati. Zato: ova knjiga nije optužba, a još manje obrana. Ona bi željela da bude razbo-
rit pogled bačen sa još jednoga zaokreta naše povijesti na pakao u koji više ne bismo zamršenije i emocionalno obojenije teme od zbivanja na jugoslaven-
željeli upasti. sko-austrijskoj granici tijekom svibnja 1945, kada su u pomalo tajno-
vitim okolnostima život izgubile tisuće hrvatskih, slovenskih, srp-
skih i crnogorskih kvislinga i kolaboracionista, ali i jedan dio civil-
nog stanovništva koji se iz različitih motiva povlačio s njima. U
javnosti se ta »masovna odmazda protiv neprijatelja novog komuni-
stičkog režima« obično vezuje uz ime pograničnog austrijskog gradi-
ća Bleiburga (Pliberka), iako se zapravo radilo o tri odvojena slučaja,
koji su se odvijali u nešto dužem vremenskom razdoblju. Prvi je ve-
zan uz opkoljavanje i zarobljavanje njemačkih i ustaških jedinica na
liniji Slovenj-Gradec — Bleiburg — Dravograd, drugi uz deportira-
nje kolaboracionista od strane Britanske armije iz logora Viktring, a
treći uz tzv. marševe smrti kojima su pripadnici neprijateljskih for-
macija vraćani u privremene logore unutar jugoslavenskog teritorija,
čak i do Makedonije. Koliko je u svim tim slučajevima poginulo ko-
laboracionističkih vojnika i civila, gdje su sahranjeni i zašto se to
uopće moralo dogoditi, veliko je pitanje, na koje jugoslavenska zna-
nost punih 45 godina nije ozbiljnije pokušavala odgovarati. Rezultat
toga je činjenica da još ne postoji studija o žrtvama Bleiburga, u naj-
širem značenju toga pojma, niti je izvršena kritička valorizacija ide-
ologizirane i mahom kontradiktorne memoarske grade.
• 1.2'.'
Izvjesno je da razlozi tog »nemara« sežu vrlo duboko u korijene
ratnih zbivanja na tlu Jugoslavije. Nije, dakle, problem samo u broju
ubijenih kolaboracionista koji su se pokušali dokopati austrijskog te-
ritorija i tamo se predati zapadnim saveznicima, pa ni u nemalom
broju njihovih civilnih suputnika nego i u moralnoj podlozi likvida-
cija. Pokret koji se temeljio upravo na moralnim vrijednostima i koji
je upravo na tome mobilizirao sve jugoslavenske narode u borbi pro-
tiv naci-fašizma i velikonacionalnih hegemonizama, bleiburškim je
slučajem odjednom doveden u poziciju da se brani od optužbi koje
je upućivao svojim ideološkim neprijateljima. Jer, ako je točno da je
bez sudova likvidirano i mnoštvo onih koji nisu direktno odgovorni
/a zločine marionetskih režima kojima su služili — a to nitko dosad
nije ozbiljnije poricao — onda se i na komunistički pokret mogu
prenijeti ocjene o makjavelizmu metoda i ciljeva dolaska na vlast, u
kojem se nije mnogo marilo za sudbine pojedinaca i pojedinih soci-
jalnih grupa. Drugim riječima, kako se to danas sve otvorenije govo-
ri, narodnooslobodilačka borba u posljednjoj fazi svog razvitka, tj.
aktiviranjem revolucionarnih ciljeva, poprima i karakteristike gra-
đanskog rata, u kojem su se pokušavali eliminirati, više silom nego
milom, svi potencijalni suparnici u borbi za dominaciju Jugoslavi-
jom. Ratne slike time gube oštre crno-bijele ideološke konture, u če-
mu se baš Bleiburg nameće kao »krunski dokaz« barem djelomične
krivice svih konfrontiranih strana. Teza je, dakako, prilično nategnu-
ta, jer su sve zemlje pobjednice u drugom svjetskom ratu nemilosrd-
no kažnjavale svoje kolaboracioniste, pa i zapadne demokracije, po-
gotovo Francuska, a da to ipak nije shvaćano kao oblik građanskog
rata. Zato je, makar i s velikim zakašnjenjem, potrebno utvrditi sve
detalje događanja na jugoslavensko-austrijskoj granici, jer je to jedini
način da se taj prvorazredni emocionalni i politički problem prenese
u trezvenije znanstvene okvire.
Historiografski i publicistički tretman bleiburškog slučaja ne može
biti jasan bez naznačavanja kako o tome piše prilično šarolika jugo-
slavenska emigracija, posebno s nacionalnog aspekta, te kako se ti
događaji tumače na Zapadu. Oba ta vanjska utjecaja bila su presudna
u otvaranju problema žrtava i u jugoslavenskoj javnosti unazad ne-
koliko godina. Prije svega, Bleiburg je za hrvatsku i slovensku emi-
graciju, ali i srpsku Ijotićevske provenijencije, predstavljao »stožer«
okupljanja, nadilazeći sve ideološke, političke i stranačke razlike.
Najžešća je u tome bila hrvatska emigracija, koja se zarana usuglasila
da je u svibnju 1945. »pobijeno na stotine tisuća Hrvata«, odnosno da
je to najveći pokolj u povijesti izvršen nad tim narodom. Uspoređu-
jući bleiburški slučaj s onim u Poljskoj, kada je Staljin naredio ma-
sovnu likvidaciju oficirskog kadra i inteligencije te zemlje, hrvatski
su emigranti tvrdili da s« iskustva s jugoslavenskos-iaustrijske
još strasnija, odnosno da se radi o »hrvatskom superK^tvnu«, |to je
ravno »holokaustu« i »genocidu«
Popis literature u kojoj se razrađuju te teze vrlo je širok, a raspon
broja žrtava ide od 100,000 pa do više od pola milijuna ubijenih
ustaša, domobrana i civila, nerijetko, tvrde, i majki s djecom^ Svaki
od autora barata drukčijim podacima o žrtvama i mjestu njihove po-
gibije. Neki su uvjereni da ih je gro stradao od partizanskih rafala još
kod Bleiburga, dok su drugi uvjereniji da su ipak bili presudni »maf-
ševi smrti« po Jugoslaviji.IRazlog tih disonantnih tonova o stradanji-
ma hrvatskih kolaboracionista proizlazi iz njihove metode rada, a
ona se ne bazira na egzaktnim metodama utvrđivanja znanstvene
istine, nego na iskazima pojedinaca koji su preživjeli bleiburšku gol-
gotu, kao i komentarima pojedinih savezničkih oficira koji su bili
službeno uključeni u ta zbivanja, a tek su kasnije uvidjeli koje su bile
posljedice dogovaranja s Jugoslavenskom armijom. Za razliku od hr-
vatske, slovenska emigracija veću pažnju poklanja izručenju domo-
brana, tzv. bele garde, iz britanskog prihvatnog logora Viktring, pa
su i brojevi zacijelo bliži onima koji se daju egzaktno utvrditi, obič-
no se krećući oko 10-20 tisuća ubijenih. Nužno je i napomenuti da
se radi širenja slike o »masovnom bleiburškom zločinu« u tom gradi-
ću redovno održavaju komemoracije žrtvama, a posebno je masovna
bila ona iz 1985, kada se obilježavala 40-godišnjica tog događaja. S
obzirom na to da se o tom prilično pisalo u emigrantskoj štampi, bio
je to povod da se pojave i negativni komentari te kampanje u pojedi-
nim jugoslavenskim listovima, no bez ozbiljnije elaboracije proble-
ma. Emigrantsko viđenje Bleiburga postaje dostupnije jugoslaven-
skoj javnosti tek od pojave višestranačja, ali do ovoga su trenutka je-
dino u Sloveniji preštampane knjige u kojima se obračun s
kolaboracionistima tumači iz pozicije poraženih.
Dok se o bleiburškim zbivanjima u emigrantskoj štampi počelo
pisati odmah pošto su ona »provaljena«, na Zapadu se to nije shvaća-
lo kao zaseban problem sve dok u to nisu direktno upleteni i pojedi-
ni britanski političari i visoki oficiri. Danas se obično misli kako je
temu otvorio kontroverzni britanski historičar ruskog podrijetla Ni-
kolai Tolstov, čija je knjiga »The Minister and the Massacres« krajem
prošle godine zabranjena odlukom londonskog suda. Slučaj koji je
uzdrmao britansku javnost, a otud se odrazio i na jugoslavensku, za-
pravo je započet još 1974, kad je lord Nicholas Bethell objavio knji-
gu »The Last Secret«, posvećenu sudbini izručenih Kozaka u vre-
menskom rasponu od 1944-1947. Bethell je tu objasnio britanskoj
publici da su pred kraj rata Kozaci poslani od strane Nijemaca u
»sjevernu Jugoslaviju« radi vršenja »policijskih poslova« i da su tu
 14
stekli »krvavu reputaciju«. Gro knjige ipak je vezan uz zbivanja u
svibnju 1945, a autorov glavni informator bio je brigadir„X.P- ScoJt,
tadašnji komandant 38. irske brigade. Interesantno je da je Scott 14.
svibnja 1945. primio vijest da se njegovim položajima u blizini au-
strijske granice približavaju »dvije hrvatske armije« od »ukupno
200.000 ljudi« i da ih prati čak »500.000 civila, kako bi se stavili pod.
briian'skuzaštitu«. Brojevi, iako krajnje nerealni, daju jasniju sliku u
tOme~kako se stVafaTa predodžba o »masovnosti komunističkog zlo-
Čma«;-Svj€ido«mstvo britanskog Brigadira potvrđuje tezu da je »hr-
vatskT egzodus« bio planiran od strane ustaških vlasti i da su na te-
melj"u njega očekivali savezničko popuštanje, odnosno brisanje iz re-
gistra ratnih zločinaca, pa i direktnu materijalnu pomoć u »obračun s
Titoiri«. Scott i ostali britanski oficiri nisu se, međutim, bavili poli-
tičkim kalkulacijama, nego vrlo prozaičnim problemom smještaja i
prehrane tolikog broja izbjeglica. U predgovorima koji su uslijedili
brigadir je »hrvatskim generalima« dao tri alternative: kao prvo, da
se predaju komunistima, a on će se založiti da se s njima fer postupa;
kao drugo, da ostanu ha svojim položajima i da ih napadne Jugosla-
venska armija, i, kao treće, da se pokušaju probiti kroz britanske li-
nije pa će biti napadnuti s obje strane. Dakako, smisao je tog prije-
dloga bio u tome da ustaško vodstvo prihvati prvu alternativu, što je
glavnina i učinila. Scott. je u Bethellovoj knjizi posebno naglasio da
mu nije bilo poznato što se kasnije dogodilo s »hrvatskom vojskom«.
Bethell je u tom pogledu bio mnogo određeniji, izjednačivši pro-
blem repatrijacije Kozaka i Hrvata i navodeći pojedine emigrantske
iskaze o njihovim »masovnim stradanjima«, posebno u »marševima
smrti«, u kojima su deseci tisuća njih bili »grupirani u brojne kolone,
s rukama vezanim žicama na tipično ruski način«.
Knjiga »The Last Secret« imala je znatan utjecaj na britansku jav-
nost, kao i pojačavanje kampanje u jugoslavenskim emigrantskim
krugovima, ali nije ozbiljnije otvorila problem odgovornosti armij-
skog vrha te zemlje.
Mnogo je dalje otišao Nikolai Tolstov, i to u nekoliko knjiga i tek-
stova. Još 1978. pojavila se knjiga »Victims of Yalta«, koja govori o
dogovoru zapadnih saveznika sa Staljinom oko repatrijacije Kozaka,
zatim je posebno važan za daljnje razbuktavanje problema bio tekst
»The Klagenfurt Conspiracv«, u kojem se pojavila teza o postojanju
»celovečke zavjere« radi vraćanja Titu jugoslavenskih kvislinga i ko-
laboracionista, objavljen 1983. u časopisu »Encounter«, a problem je
bio zaokružen 1986. u knjizi »The Minister and the Massacres«, kad
je za taj »ratni zločin« bio optužen i bivši britanski premijer Harold
Macmillan.
Dugogodišnji ignorantski odnos prema pitanju likvidacije jugosla-
venskih kvislinga i kolaboracionista doveo je do toga da se danas ti
događaji mogu rekonstruirati samo iz parcijalnih svjedočanstava, u
kojima se nerijetko prešućuju pojedini problemi. Autori niza takvih
knjiga i feljtona kao da nisu bili kadri prekoračiti prag »dopušteno-
ga«, zacijelo iz bojazni da bi to okrnjilo moralni integritet jugosla-
venske revolucije, ujedno tumačeći informacije koje su dopirale iz
inozemstva kao »jeftinu propagandu« i »pokušaj revanšizma«. Istine
radi, bilo je i pokušaja znanstvenog otvaranja problema, ali u politič-
ki potpuno drukčijoj klimi na njih nitko nije odgovarao. A bas činje-
nica da je javnost morala čekati sve do trenutka kada je popustio ide-
ološki pritisak na štampu, uvjetuje da se bleiburška zbivanja tumače
i u konkretne političke svrhe, što posebno dolazi do izražaja u predi-
/bornoj kampanji u Sloveniji i Hrvatskoj.
Kad se kaže da je bilo poticaja za cjelovitija znanstvena istraživanja
bleiburškog slučaja, onda se ponajprije misli na objavljivanje i ko-
mentiranje britanskih dokumenata koji su se odnosili na tretman ju-
goslavenskih kvislinga i kolaboracionista, i to prije nego što se spo-
menuti brigadir Scott suočio s ustaškim pregovaračima. Radi se O
dokumentima iz londonskog Public Record Officea koje je 1973. u
»Vjesniku u srijedu« — dakle godinu dana prije Bethellove knjige —
objavljivao dr. Dušan Biber. Već je tada bio poznat sadržaj depeše
koju je 27. travnja 1945. iz Beograda uputio britanski ambasador
Ralph Stevenson, svjestan da će se uskoro otvoriti pitanje velikog
broja ratnih zarobljenika. Stevenson je tada upozorio da će ustaška
propaganda učiniti sve da »pomuti naše odnose s Jugoslavijom i Ru-
sijom«, iako su se »te protupartizanske jedinice bez iznimke potpuno
kompromitirale otvorenom suradnjom s Nijemcima«. Za Stevenso-
na su postojale, kako kaže u depeši, tri mogućnosti postupanja Bri-
tanske armije. Prva je podrazumijevala upotrebu poraženih snaga
kao »pomoćnih odreda«, druga »izručenje Jugoslavenskoj armiji«, a
treća »razoružavanje i smještaj u izbjegličke logore«. S obzirom na to
da prva varijanta, po Stevensonu, nije bila etički zasnovana, a druga
se kosila s tradicionalnim pravom na azil političkih zarobljenika, bri-
tanski je ambasador predlagao treće rješenje. Predlagao je, dapače, da
se o takvoj odluci obavijesti privremena vlada Demokratske Federa-
tivne Jugoslavije, i to »prije nego što dođe do takvih slučajeva«. Ta
depeša, između ostalog, govori da su bile potpuno neosnovane ka-
snije optužbe na račun Stevensona kao ličnosti koja je »znala« što se
sprema poraženoj vojsci a o tome nije obavijestila svoje nadležne.
Važno je spomenuti da se britanski premijer Winston Churchill od-
mah složio sa Stevensonovim prijedlogom za interniranje kvislinga,
o čemu je obaviještena i britanska ambasada u Washingtonu. Iz do-
li'
i
f.
'•kumeiiata koje je Biber navodio moglo se i kronološki pratiti nasto-
janje PavelJćeve i Rupnikove vladfe da se pod svaku cijenu prikažu
kao »antikomunističke«, čak i »prozapadne«, ne bi li se i u novim uv-
jetima zadržale na vlasti. Biber se šire osvrće i na pozitivni stav fel-
dmaršala AIexandera prema internacijama, što proizlazi i iz njegove
direktive savezničkim jedinicama od 2. svibnja.
Zašto, međutim, dolazi do zaokreta u tretmanu jugoslavenskih rat-
nih zarobljenika, lako se može naslutiti iz brzojava koji je Alexander
17. svibnja uputio američkom generalu Dwightu Eisenhoweru: »Po-
sljednji izvještaj ukazuje da broj zarobljenika i osoblja koje se preda-
lo dostiže oko 220.000 ljudi, i to 109.000 Nijemaca, 46.000 Kozaka,
15.000 Mađara, 25.000 Hrvata, 24.000 Slovenaca. Hrvatske i sloven-
ske izbjeglice, koje još nadiru u moje područje, broje oko 200.000.
Zbog mogućnosti neprijateljstva u Austriji protiv Jugoslavena, bitno
je odmah osloboditi moje linije komunikacija od te neprilike. Ope-
rativna efikasnost mojih trupa već je teško prejudicirana, kako zbog
potrebe da se kontroliraju te grupe, tako i zbog opće prenatrpanosti
područja. Osim toga, izvanredno je značajno da se vojna opskrba,
osobito municija, sakupi za podršku mogućim operacijama. Nemo-
guće je to učiniti i istovremeno hraniti spomenuti veliki broj ljudi.«
Ukratko, dokumenti koje je prije 17 godina sakupio i objavio Bi-
ber rječito su govorili da su se zapadni saveznici pribojavali Titova
»tvrdog« stava prema austrijskom dijelu Koruške, u čemu su ratni
zarobljenici bili još jedan otegotni faktor, ali mogućnost »primiriva-
nja« Jugoslavenske armije. Iz te se grade nije moglo razabrati što je
konkretno bio povod za repatrijacije zarobljenika, odnosno iz kojih
je dogovora to proizašlo, ali izvjesno je da su Britanci najviše bili
skloni tome da izruče baš hrvatske kvislinge, s obzirom da je Fore-
ign Office u depeši svojim jedinicama 26. svibnja ustvrdio da su »hr-
vatske trupe u jiešto drukčijem položaju (od ostalih s teritorija Jugo-
slavije — op. Ž. K.)«. Dapače, pisalo je ministarstvo, »mi bismo bili
skloni da se hrvatske trupe u južnoj Austriji izruče Titovim snaga-
ma«, jer bi se »takav potez sigurno dopao Titu i pokazao bi mu da
smo ga, barem u nekim stvarima, voljni tretirati kao redovnog i od-
govornog saveznika«. Idućih dana uslijedilo je američko neslaganje s
planom oko »vraćanja Titu« kvislinških jedinica, no tada je već bilo
kasno. Iako je ono što se tih dana događalo na jugoslavensko-austrij-
skoj granici bilo, kako je feldmaršal Alexander prognozirao, »kobno
za zdravlje hrvatskih trupa«, Britance taj problem nije posebno uzbu-
đivao. Zacijelo im je bilo važnije da su izbjegli sukob oko Koruške.
Britanska se diplomacija ozbiljnije osvrnula na bleiburška zbivanja
tek 30. kolovoza 1945, kad je, uz konstataciju da je izručenje Slove-
naca od strane 8. armije bilo »stravična greška«, u pismu upućenom
.VI
ambasadi u Beogradu stajalo: »Milo je sumnje da je tamo izvršen
ekstenzivan i sveobuhvatan pokolj jugoslavenskih kvislinških trupa.
Mučno je razmišljati da su ih britanske trupe prebacile preko grani-
ce.« Karakterističnome da sve do 1989. u Hrvatskoj, koja je najviše
tangirana brojem bleiburških žrtava, nitko nije objavio znanstveni
tekst koji bi barem podrazumijevao rezultate Biberovih istraživanja
britanskih arhiva, ako već ne bi kretao u neke nedirnute teme,
Put do znanstvene valorizacije bleiburškog problema bio je, nakon
serijala u »Vjesniku u srijedu«, vrlo kratak, ali šansa je odmah nepov-
ratno izgubljena. Iduće desetljeće i pol jugoslavenska je javnost, uz
samo dva-tri izuzetka, bila obasuta memoarskim štivom, čiji su auto-
ri mahom bili sudionici završnih operacija za oslobođenje zemlje.
Oni su problem gledali gotovo isključivo iz osobnog ugla, koristeći
se pristupačnom dokumentacijom Jugoslavenske armije, ili pak
emigrantskim izvorima samo onoliko koliko su potvrđivali njihovo
mišljenje. Traži li se zajednička karakteristika tih radova, onda je to
neosjetljivost prema problemu zarobljenika, točnije izbjegavanje su-
očavanja s činjenicom da dio stradalih ipak nije bio aktivni sudionik
kvislinške »mašinerije smrti«, nego je naprosto zaveden propagan-
dom o »komunističkoj aveti«, a nerijetko i prisilno mobiliziran po-
sljednjih dana rata. Knjige su, štoviše, strukturirane tako da potanko
opisuju sve što se događalo prilikom gonjenja i opkoljavanja usta-
ško-domobranskih i četničkih jedinica, pogotovo pregovore koji su
vodeni s kvislinškim vodstvom, ali nakon predaje tih snaga priča se
u pravilu naglo prekida, ne spominjući čak ni likvidacije onih koji su
to brojnim zločinima neprijeporno zaslužili.
Nepotrebno bi bilo nabrajati sve one koji su se, s više ili manje
uspjeha, okušavali u analizi zarobljavanja kvislinga i kolaboracionista
na jugoslavensko-austrijskoj granici, već i stoga što se tu mahom po-
navljaju dobro poznate priče. Pažnje je vrijedno svega nekoliko knji-
ga, i to ne zbog objašnjavanja bleiburške golgote, što gotovo i nije
prisutno, nego zbog općeg stava prema problemu ratnih zarobljeni-
ka. Šutnju je probio, a i najviše je o tome pisao publicist Milan Basta,
tadašnji ratni komesar 51. vojvođanske divizije u sastavu Treće armi-
je. Osobno iskustvo s pregovora koje je u ime Jugoslavenske armije
vodio s visokim ustaškim oficirima pretočio je u nekoliko knjiga, ia-
ko u prvobitnom iskazu nije mnogo mijenjao. Još 1963. pojavila se u
Zagrebu njegova knjiga »Rat poslije rata«, koja je u cjelini bila okre-
nuta događajima iz posljednjeg tjedna rata na jugoslavenskim pro-
storima, bez navođenja mišljenja iz suprotnog tabora. Vrijednost je
knjige, uz prilično vjeran opis atmosfere obostranog sumnjičenja i
tada još nedefiniranog stava Britanaca prema sudbini jugoslavenskih
kvislinga i kolaboranata, u tome što je Basta iznio u javnost brojku
 18
l od oko100.000 ustaško-domobranskih vojnika, kao i nekoliko tisuća
l crnogorsko-hercegovačkih četnika. Basta se, dakako, nije upuštao i
objašnjavanje njihove sudbine. Dopunjeno izdanje te knjige, izdana
u Beogradu 1971. pod naslovom »Agonija i slom Nezavisne Države1
Hrvatske«, bilo je karakteristično po tome što je tu prvi put uzeto u1
obzir i viđenje dramatičnih pregovora od strane jednog emigranta, u
konkretnom slučaju ustaškog ideologa Danijela Crljena, koji je o to-
me pisao 1966. u Argentini. Današnje »igre brojkama« oko broja ble-
iburških žrtava postaju jasnije ako se u toj knjizi analizira polemika j
partizanskih i ustaških pregovarača, od kojih su prvi tvrdili da se u
obruču na granici našlo 30.000 Pavelićevih vojnika, a drugi da se, za-
pravo, radi o 300.000 naoružanih ljudi koje prati i veliki broj izbje-
glica iz nove »komunističke države«. Basta se u knjizi nije ustručavao j
priznati da se u trenutku pregovora u štabu Treće armije doista mi- J
slilo kako se snaga ustaških i domobranskih jedinica kreće oko izre-
čene cifre, jer je već tada bilo sigurno da će se za zapadne saveznike
pokušati stvoriti privid »hrvatskog ezgodusa« neslućenih razmjera, i
Treće izdanje Baštine knjige, uz još neznatnije izmjene, zvalo se »Rat l
je završen sedam dana kasnije«, objavljeno je opet u Zagrebu 1976. |
Ono se danas u literaturi i najviše koristi, iako je zbog agitpropov-
skog shvaćanja geneze ustaškog pokreta i uloge Katoličke crkve i
objektivno predstavljalo korak unazad u razvoju kritičke historiogra- |
fije.
Basta u nekoliko izdanja nije mijenjao ni nadopunjavao poglavlje
»Mračna kolona poraženih — zločin u službi fašizma«, u kojem au-
tor promatra zarobljenike koji su od 15. svibnja odvođeni natrag
prema Mariboru, a onda dalje u unutrašnjost (privremeno čak i u lo-
gor Jasenovac, kako to tvrdi Tuđman, zacijelo na temelju fotografija
ubijenih vojnika u ustaškim uniformama!). Autor u njima ponajprije
pronalazi moralnu dekadenciju, ali se i sažaljeva nad nekima od njih.
Iz konteksta je razumljivo što se događalo u tim »kolonama smrti«,
no bez konkretnih izričaja o toj, činilo se, neminovnoj jugoslaven-
skoj verziji »zločina i kazne«. Basta, primjera radi, spominje »kolonu
od Dravograda do Maribora, na dužini od gotovo 60 (!) kilometara«,
pa nastavlja: »Put je trajao puna tri časa. Pružila mi se prilika da za
vreme te usporene vožnje posmatram ljude, njihova lica i ponešto
razmišljam o ustaškoj izdaji... Medu zarobljenicima bilo je dosta
mladih, ali više sredovečnih, čak i potpuno sedih ljudi u vojničkim
uniformama i sa rancima na leđima. Na neobrijanim licima umor,
nespokojstvo i apatičnost. Pao mi je u oči jedan lep, plav mladić,
bezazlenog izraza. Poželeo sam da ga zapitam ko je i odakle je i od
kada je u Pavelićevoj vojsci. Ali to nisam učinio. Možda je zagazio u
zločin, a možda i nije. Voleo bih da nije. Bilo mi ga je žao. Bio je
19
mlad i pomalo me podsećao na moga poginulog mlađeg brata...
Gledam mračnu kolonu koja je još pre 24 časa bila u borbenim for-
macijama. Mnogi su još jučer divljali i ubijali nedužno slovenačko
stanovništvo, a sada pognute glave odlaze u zarobljenički logor. Ose-
ćam se nekako pomalo tužno iako bi trebalo da se radujem. Sloboda
je tu, a ova mračna kolona pritiska poput more.«
Problematiku vrlo sličnu onoj Bastinoj obraduje i slovenski publi-
cist Franci Strle, također neposredni sudionik zbivanja na jugosla-
vensko-austrijskoj granici. O njegovoj knjizi »Veliki finale na Koro-
škem«, koja se pojavila 1976, da bi godinu dana kasnije doživjela i
drugo dopunjeno izdanje, historičari imaju vrlo pozitivno mišljenje,
ali zacijelo je jezička barijera bila razlogom slabijeg korištenja izvan
Slovenije. Strle se, u usporedbi s Bastom, još više služi dostupnom
dokumentacijom i literaturom različite provenijencije, ne ustručava-
jući se komentirati niti brojke kojima operira jugoslavenska emigra-
cija. Kad se radi o akcijama opkoljavanja kvislinga i kolaboracionista
u trokutu Slovenj Gradec — Dravograd — Bleiburg, Strle služi i kao
izvjesni korektiv viđenjima koja sve zasluge za uspjeh akcije pripisu-
ju formacijama Treće armije, počesto zaboravljajući što su danima
prije toga činile pojedine slovenske jedinice.
O zarobljavanju kvislinga i kolaboracionista kod Bleiburga 1985.
progovorio je i general Košta Nad, ratni komandant Treće armije, u
knjizi »Druže Tito, rat je završen«. Nada je zapalo izvršenje Titova
naređenja od 11. svibnja 1945. da se treba »nastaviti uništenje nepri-
jatelja i izbiti u Korušku«. U knjizi je većinom prepričan ratni dnev-
nik Treće armije, kao i sadržaji depeša Vrhovnom komandantu. I tu
se, dakle, spominju brojke od »oko 60.000 ustaša i domobrana i
5.000 četnika« zarobljenih 14. i 15. svibnja. U Nadovom izvještaju
naglašavaju se i »žestoke borbe« koje su dovele do toga da je »znatan
deo« Pavelićevih vojnika »ubijen u borbi«. Komandant Treće armije
gotovo da se i ne obazire na problem ratnih zarobljenika, pa je za
dublju analizu bitna samo ona rečenica u kojoj autor kaže da je s
ustašama i domobranima bilo i »nekoliko desetina hiljada civilnog
stanovništva«. Ostalo je nejasno zašto je Nad, inače najodgovornija
ličnost cijele bleiburške operacije, te civile (po nekim procjenama,
bilo ih je oko 20.000!) ubrojio u »ustaše i domobrane«. Iako je svaka
pretpostavka nezahvalna, ta bi klasifikacija mogla značiti da je veći-
nu civila zadesila sudbina slična onoj vojničkoj.
Od profesionalnih historičara koji su se posebno bavili proble-
mom sloma tzv. Nezavisne Države Hrvatske, a samim tim doticali i
bleiburška zbivanja, nezaobilazan je dr. Bogdan Krizman, i to u knji-
gama »Ustaše i Treći Reich« i »Pavelić u bjekstvu«. U prvoj od njih
Krizman tumači ponašanje ustaškog vodstva u posljednjim danima
li
rata. Odluka o povlačenju prema Koruškoj donesena je, primjerifc
6. svibnja 1945. a Pavelić je tek od njemačkog pukovnika Lohra
bijegu kroz Rogašku Slatinu, i to telefonski, dobio u ruke zapovjeu
ništvo hrvatske vojske. Komandu je, međutim, odmah predao Vje
koslavu Luburiću, da bi sam pobjegao u Salzburg, pod američk(
okrilje. Krizman je tu naveo da se vojska tzv. Nezavisne Države Hr-
vatske »predala kod Bleiburga Britancima koji su je, razumljivo, od
mah izručili Jugoslavenskoj armiji kao ratne zarobljenike«. Kako si
tom rečenicom stvara dojam da se Britancima predala cjelina Paveli
ćevih snaga, a ne samo jedinice koje su probile obruč Jugoslavenski
armije, ili koje su prešle Dravu još prije nego što je front uspostav
Ijen, na tu Krizmanovu tezu jednom je prilikom oštro reagirao upra-
vo Milan Basta, ustvrdivši da se time bitno umanjuje značaj završnih
operacija Jugoslavenske armije, jer velika većina ustaša i domobrana
uopće nije bila u dodiru s britanskim jedinicama. Inače, Krizmanove
su knjige vrijedne po tome što je u rekonstrukciji događaja u po-
sljednjim danima rata iskoristio svu dostupnu literaturu, i emigran-
tsku i jugoslavensku, tako da se gotovo u svakoj situaciji mogu nazi-
rati dijametralno suprotni interesi Jugoslavenske armije i Pavelićeve
vojske. Problem, dakako, nije bio nimalo naivan, jer je od uvjerljivo-«
sti te argumentacije ovisilo i britansko opredjeljenje, odnosno mo-1
gućnost korištenja ustaško-domobranskih jedinica u eventualnom j
sukobu Tita s Britancima oko Koruške. Kad je riječ o zarobljenoj |
Pavelićevoj vojsci, Krizman se ne upušta u osobne procjene njihova •
stradanja, nego navodi službene izvještaje Treće armije, one iste koje <
koriste u svojim knjigama Basta i Nad.
Posljednjih su godina održana i dva znanstvena skupa na temu za- •
vršnih operacija za oslobođenje Jugoslavije. Prvi od njih organizirao 4
je u travnju 1985. Centar oružanih snaga za strategijska istraživanja i (
studije »Maršal Tito« i on je okupio najeminentnije ratne vojne ru- ]
kovodioce, kao i niz vojnih historičara. Iz zbornika koji je objavljen
godinu dana kasnije pod identičnim naslovom (»Završne operacije
za oslobođenje Jugoslavije«), vidljivo je da je pojedinačno analizirana
svaka vojna operacija, ali problem zarobljavanja ustaša i domobrana
kod Bleiburga relativno je skromno obrađen, dok masovne ekstradi-
cije iz britanskog logora Viktring u drugoj polovini svibnja 1945.
uopće nisu spomenute. U ovom kontekstu pažnju može izazvati je-
dino izlaganje Doke Ivanovića, tadašnjeg komandanta pozadine Tre-
će armije, koji je također sudjelovao u pregovorima oko predaje kvi-
slinga i kolaboracionista. On je, naime, prebrojio ratni plijen Jugo-
slavenske armije u bleiburškoj operaciji (pušaka 91.713, automata
8.323, puškomitraljeza 2.935, pištolja 5.609 itd.), što može ukazivati
na činjenicu da se tu radilo o jedinicama od oko 110.000 vojnika, a
to se uz dvadesetak tisuća civila uklapa u brofke o zarobljavanjima
koje su iznošene u depešama Treće armije i koje su objediiaien*
1976. u »Zborniku dokumenata i podataka o narodnooslobodilač-
kom ratu naroda Jugoslavije«, tom 11, knjiga 3.
Mnogo više pažnje zaslužuje zbornik »Konec druge svetOvne voj-
ne u Jugoslaviji« (urednik dr. Dušan Biber), nastao na temelju izlaga-
nja na Četvrtom okruglom stolu jugoslavenskih i britanskih histori^
cara u prosincu 1985. na Brdu kod Kranja. Tu se okupio niz vrsnih
poznavalaca te problematike, kao i neposrednih sudionika tih zavr-
šnih operacija, pa je otvoreno progovoreno i o problemu bleiburških
žrtava. Naime, kako je u Velikoj Britaniji već tada bila zaoštrena po-
lemika oko stavova Nikolaia Tolstova u pogledu repatrijacije kvislin-
ga i kolaboracionista, dr. Robert Knight je šire objasnio tezu o na-
vodnoj »celovečkoj zavjeri«. U konkretnom se slučaju radilo o »aferi«
vezanoj za iznenadni dolazak Harolda Macmillana, ministra-reziden-
ta i političkog savjetnika feldmaršala Alexandera, 13. svibnja 1945. u
Celovec i njegov razgovor s generalom Charlesom Keightlevem, ko-
mandantom 5. korpusa. O tom razgovoru nema pouzdanog svjedo-
čanstva (cijeli Macmillanov boravak u Celovcu trajao je samo tri sa-
ta!), pa je Tolstoy zaključio da je tada skovana »zavjera« protiv Koza-
ka i Jugoslavena koji su bili njemački saveznici. Razlog je takvog
Macmillanova ponašanja bio, tvrdio je Tolstov, u specifičnoj politič-
koj nagodbi, kojom bi se »primirili« Tito i Staljin. Knight negira tezu
o »zavjeri«, upozoravajući da britanski ministar nije mogao biti upu-
ćen u neke posebne sovjetske zahtjeve o izručivanju čak i onih emi-
granata koji više nisu njihovi državljani. Britanski historičar u tom
pogledu smatra da je repatrijacija kvislinga i kolaboracionista Jugo-
slavenskoj i Sovjetskoj armiji rezultat specifičnog spleta političkih
okolnosti, odnosno da su u kritičnom trenutku odgovornost morali
preuzeti »prvenstveno vojni predstavnici na terenu«. Naposljetku,
smatra Knight, te su odluke »retroaktivno potvrdili odgovorni ljudi
u Londonu i Washingtonu«, s izuzetkom postupaka prema »starim
emigrantima«. Specifičnost je jugoslavenskih skupina bila u tome,
zaključio je britanski historičar, da se o njima u političkim i vojnim
vrhovima njegove zemlje mnogo raspravljalo, ali da »nitko nije izri-
čito zabranio izručenja«. U temu bleiburških stradanja uklopila se i
dr. Fikreta Jelić-Butić, dobar poznavalac funkcioniranja Nezavisne
Države Hrvatske, koja je ustvrdila da čitav vojni mehanizam te mari-
onetske tvorevine tokom 1945. nije mogao prijeći brojku od 170.000
ljudi, što se moglo naslutiti i iz izjava nekih ustaških glavešina. Koli-
ki je dio njih stradao u bleiburškoj operaciji, posebno je pitanje, ali je
izvjesno da su brojke od nekoliko stotina tisuća žrtava potpuno iraci-
onalne.
 22
Kad se već spominju Knight i Tolstov, onda je potrebno ukaza!
na još jedan njihov znanstveni duel, o čemu je također pisano u n;
soj štampi. U ožujku 1987. održan je na Oxfordskom sveučilištu,
kao reminiscencija na glasoviti »Arhipelag Gulag« Aleksandra Solž«
njicina, tzv. prvi međunarodni simpozij o prisilnim izručenjima pc
slije drugog svjetskog rata. Taj zvučni naziv zapravo je podrazumije
vao razmjenu iskustava petnaestak istomišljenika s britanskih, amef;
ričkih i kanadskih sveučilišta, čija su tumačenja repatrijacija u južisuj
Austriji nerijetko izlazila iz znanstvenih okvira. Knight, koji se nije;
uklapao u dominantne tonove skupa, i tu je obarao tezu o »celoveč-1
koj zavjeri« i britanskim i jugoslavenskim oficirima kao »ratnim zlo-
čincima«, te mu je jedino preostalo da prije završetka napusti prosto-
rije Oxfordskog sveučilišta.
Jedini politički komentar bleiburškog problema, iako bez šire ela-
boracije, u hrvatskoj je historiografiji iznio dr. Franjo Tuđman 1989.
u knjizi »Bespuća povijesne zbiljnosti«. Za njega nema spora da je
hrvatska emigracija, koja je potekla iz Nezavisne Države Hrvatske,
stvorila tzv. bleiburški mit o »stotinama tisuća pobijenih Hrvata« od
strane »četnika« i »srbo-komunista«, ne bi li tako parirala naglom po-
ratnom širenju tzv. jasenovačkog mita. Te su se nacionalne traume,
smatra Tuđman, međusobno prožimale, a svaki pokušaj njihova ra-
zrješavanja nailazio je na sumnjičenja i otpore. Radi se, ukratko, o
svojevrsnoj deformaciji u društvenoj zbilji, koja regenerira mitsku
svijest, i tu ni historiografski rezultati nisu od posebne koristi. Ni
Tuđman, međutim, ne ostaje potpuno u sferi racionalnog, pa kaže da
jasenovački i bleiburški slučajevi potvrđuju »već odavno ovjerovljene
spoznaje kako o stalnoj prisutnosti povijesnoga zla, tako i o neotklo-
njivoj sklonosti pretjerivanju ljudskog roda općenito, ali začudo još i
više onda kad je riječ o zlodjelima i opačinama svake vrste«. Tuđman
u tu svrhu citira američku historičarku Barbaru Tuchman, koja upo-
zorava'da se u javnosti doseg svakog žalosnog događaja povećava
»pet do deset puta«. Prenese li se takva metoda pretjeravanja na kon-
kretne primjere Jasenovca i Bleiburga, dobivaju se brojke koje su vr-
lo slične onima zbog kojih je Tuđman svojevremeno krivično go-
njen, odnosno za koje je moguće naći pokriće u dokumentima o zbi-
vanjima na jugoslavensko-austrijskoj granici svibnja 1945. Tuđma-
nova je knjiga, usput rečeno, pravi repetitorij emigrantskih procjena
bleiburških žrtava, tako da je razumljivije emocionalno opterećenje s
kojima se i danas o tome raspravlja.
Ako su pojedini događaji oko zarobljavanja vojske tzv. Nezavisne
Države Hrvatske na austrijskoj granici i danas historiografski vrlo
kontroverzni, ovisno od ideološkog kuta iz kojih se promatraju, on-
da je onaj segment koji se tiče repatrijacije slovenskih domobrana
mnogo izvjesniji i bliži općedruštvenom konsenzusu. Slovenski se
kvislinzi i kolaboracionisti velikom većinom nisu našli u »bleibur-
škom paklu«, nego su su se nešto ranije probili do Austrije i predali
britanskim jedinicama. Činilo se da su time izbjegli pogibelj koja je
zadesila gro ustaško-domobranskih i četničkih jedinica. Ali, kako su
u izuzetno napetoj situaciji u Koruškoj Britanci ipak popustili za-
htjevima Jugoslavenske armije za izručenjem bjegunaca iz prihvat-
nog logora Viktring, dokazujući time da su izlišne bojazni da bi ih
zapadni saveznici mogli opet naoružati i usmjeriti protiv nove vlasti,
ratni su zarobljenici strpani u željezničke vagone i upućeni na jugo-
slavensku granicu. Prije toga rečeno im je, zacijelo radi izbjegavanja
otvorene pobune, da odlaze u sjevernu Italiju, a otuda u — slobodu.
Na vagonima koji su pristigli mahom preko tunela na Karavankama
bile su, kako se to u slovenskoj štampi prisjeća tadašnji službenik
OZNE Zdenko Zavadlav, ispisane brojne antikomunističke parole,
posebno »smrt Titu«, što je emocionalno još više opteretilo odlučiva-
nje o njihovim sudbinama. Prilično pouzdan izvještaj britanskog ka-
petana Thomsona iz Petog korpusa kazuje da je do 31. svibnja 1945,
kad su deportacije i službeno obustavljene, Jugoslavenima predano
26.339 osoba, od toga 8.263 slovenskih domobrana i 12.196 pripad-
nika Pavelićeve vojske, dok su ostatak činili srpski i crnogorski čet-
nici i Ijotićevci.
Sudbina spomenutog broja vraćenih slovenskih domobrana, koji-
ma treba pribrojiti i one zarobljene prije nego što su uspjeli prebjeći
u Austriju, duži je niz godina predmet oštrih polemika u toj republi-
ci, a danas je to bila dominantna povijesna tema i oficijelne i alterna-
tivne štampe. Počelo je još 1975, kad je Edvard Kocbek, kršćanski
socijalist i »suputnik revolucije«, na 30-godišnjicu pobjede dao podu-
ži intervju Borisu Pahoru u tršćanskom časopisu »Zaliv«, što je iste
godine preneseno u ljubljanskim »Našim razgledima«. Kocbek je tu
svom težinom otvorio pitanje repatrijacije iz Austrije i masovne li-
kvidacije na Kočevskom Rogu, Taherju i drugim lokacijama. Taj »sa-
movoljni otpadnik od vlasti« pokušao je objasniti i kako je uopće do-
šlo do toga da ni on ni njegovi istomišljenici nisu bili u prilici inter-
venirati u korist jednog dijela nevinih domobrana. Kocbek,
primjerice, kaže: »Razmjerno kasno, krajem ljeta 1946, vratio sam se
s drugovima iz Beograda. Novostima nisam mogao vjerovati. Počeo
sam ih provjeravati, ali tada su svi putevi do istine bili hermetički
zatvoreni, niti je većina komunista znala za nju, a kamoli ostali gra-
đani. Netko mi je u poštanski sanduk stavio kopiju jednog od izbav-
Ijenih s Roga. Iako mi je koliko-toliko bilo jasno što se dogodilo,
molio sam predstavnike CK KP Slovenije za sastanak. Nitko nije
slutio što me tišti. Znao sam da, ako je podatak točan, moram odstu-

.....-.• —-—- : |
piti i osloboditi se svih funkcija... Ali, svi sugovornici su me uporno J
uvjeravali da sam krivo informiran, da su domobrani na preodgoju,]
da će ih uskoro puštati kućama, Odgovorne kažnjavati, kako tko za-;
služi. Kada su to kazali i osjetili moje olakšanje, htjeli su se sa mnom ,|
rafinirano poigrati. Počeli su mi se suvereno čuditi, kao, ti bi se vje- •,
rojatno prvi veselio tome ako bi ih pobili, ti si po svoj prilici to vje-
rojatno želiš... Međutim, glasovi o pokolju domobrana počeli su se
sve upornije širiti. Napokon sam imao u rukama izjave onih koji su
se spasili iz pakla. Tada sam namjeravao odstupiti, ali moju demisiju
je spriječila nenadana izjava Kominforma, koja je stavila na kocku
opstojanje Jugoslavije.«
Kocbekov je intervju naišao na burna reagiranja u slovenskoj jav-
nosti. Slijedio je čitav niz tekstova i ideoloških osporavanja što je po-
sebno intenzivirano u posljednju godinu-dvije, u čemu prednjači tzv.
alternativna štampa, pogotovo »Mladina« i »Tribuna«. Svoje je mišlje-
nje o sudbini domobrana izrekla većina sudionika tih zbivanja, ali iz
vrlo različitih pobuda, većinom političkih. Poseban ton svemu tome
daje slovenska opozicija, koja u reaktualizaciji tog segmenta novije
povijesti traži i svoju izbornu šansu. Posljedica je svega toga da se
danas u Sloveniji mnogo otvorenije nego igdje drugdje govori o na-
rodnooslobodilačkoj borbi kao o klasičnom obliku građanskog rata,
za koji su pretpostavke nastale 1943, pošto su komunisti izvršili
»puč« unutar Osvobodilne fronte i preuzeli potpunu kontrolu nad
ostalim političkim grupacijama. S tim se, dakako, ne može složiti
dio slovenske javnosti, jer u domobranima i srodnim formacijama
vidi snage koje su bile direktno podređene interesima i operativnom
rukovodstvu Trećeg Reicha i koje nisu birale sredstva u obračunava-
nju s narodnooslobodilačkim pokretom, namjenjujući mu sudbinu
koju su same doživjele. Pouzdano je, međutim, da se u promijenje-
nim političkim okolnostima ipak ostvaruje zamisao Spomenke Hri-
bar, izrečene prije nekoliko godina, o »nacionalnom pomirenju«, ko-
je podrazumijeva jednak tretman i odgovornost slovenskih partizana
i domobrana. U tom bi kontekstu valjalo gledati, zacijelo iznuđenu,
inicijativu Predsjedništva Skupštine SR Slovenije o potrebi cjelovi-
tog znanstvenog istraživanja svega onog što se događalo u proljeće i
ljeto 1945, prvenstveno na Kočevskom Rogu i drugim masovnim
stratištima.
Nedavno su u Sloveniji objavljene i dvije knjige koje progovaraju o
tim »crnim mrljama« unutarslovenskih ideoloških razračunavanja.
Jednoj od njih naziv je »Taherske žive rane«, a izašla je u nakladi
»Nove revije«. Njen je autor Roman Leljak, poznatiji po tome što se
trenutno nalazi u zatvoru (otvorenog tipa), s obzirom na to da su ga
kao bivšeg aktivnog podoficira, vojne vlasti optužile za »suradnju sa
••25
stranom obavještajnom službom, nacionalizam i kriminal«. Knjiga,
inače, nema neku posebnu historiografsku vrijednost, jer se gotovo
isključivo temelji na svjedočanstvima preživjelih domobrana, člano-
va njihovih obitelji i mještana zaselaka koji okružuju dvorac Tahefje.
Neiznošenje imena onih koji prepričavaju likvidacije onemogućava i
faktografsku provjeru onoga o čemu govore. S druge strane, to se po^
kazalo vrlo pogodnim za podizanje emocionalne temperature čita-
teljstva, pa je knjiga i prije objavljivanja bila feljtonizirana i korištena
u polemikama. U njoj se nigdje ne govori o tome kako je došlo do
likvidacija, niti što su prije toga radili pripadnici domobranskih jedi-
nica, što dovodi do prepoznatljivih političkih poruka.
Historiografski je važnija »Trilogija o poboju vojnih beguncev iz
leta 1945: Vetrinje — Taherje — Rog«, objavljena u »Založbi za al-
ternativno teorijo Maribor«, iza čega se kao izdavač i urednik krije
onaj isti Roman Leljak. Prvi dio »Trilogije« čini mnogo spominjani i
osporavani tekst Nikolaia Tolstova »Celovečka zavjera«, prvobitno
pripremljen za časopis »Encounter«, dok su preostala dva u emigra-
ciji napisali Matjaž Klepec i Tomaž Kovač, popraćeni predgovorom
Spomenke Hribar. Klepecovi i Kovačevi tekstovi također su nastali
sakupljanjem anonimnih svjedočanstava, što u ovom kontekstu i ni-
je posebno bitno. Njihova se politička težina temelji na uvodima u
temu, u kojima se rehabilitira slovensko domobranstvo, dokazuje
njegova posebna briga za nacionalne interese, a svaka kompromitan-
tna akcija se objašnjava kao »samoodbrana« od komunističkog ataka
na vlast.
Za slovensku je emigraciju, inače, karakteristično sistematsko bav-
ljenje onim što se događalo u svibnju 1945. Prije pet godina u SAD
je objavljena i njihova »Bela knjiga slovenskega protivkomunistične-
ga upora«, s detaljnim podacima o broju poginulih domobrana i civi-
la. Tamo su poimenično navedene 13.222 »žrtve revolucije«, a od to-
ga je njih 9.047 izručeno iz britanskog logora Viktring. Brojke su,
čini se, blizu realnosti, pa ne bi bilo čudno da se i one koriste prili-
kom spomenutog zahtjeva Skupštine SR Slovenije za konačno utvr-
đivanje povijesne istine o svemu onome što je sadržano u »slučaju
Bleiburg«.
O bleiburškim žrtvama, ukratko rečeno, historiografija tek treba
donijeti svoje argumentirane sudove. Za pretpostaviti je, dakako, da
oni za nikoga neće biti ugodni, pogotovo ako se koriste u ideološkim
razračunavanjima. Konačni uspjeh ovisit će i o angažiranju i nekih
srodnih društvenih znanosti, posebno demografije. Ali, i to će biti
moguće tek kad utihne sadašnji »verbalni građanski rat« i kad se
shvati da povijest služi za uočavanje vlastitih zabluda, a ne radi pod-
sticanja novih.
 27

VERZIJA COVVGILLOVA
IZVJEŠTAJA
Dr. Darko Bekić

Od 1986. do nedavno, povlačio se u britanskoj historiografiji, ali i

u široj javnosti neobičan skandal, vezan za naše ljude i događaje, pa
stoga zanimljiv i za jugoslavensku historiografiju. Izazvala ga je knji-
ga britanskog povjesničara Nikolaia Tolstova, »Minister and the Ma-
ssacres« (Ministar i pokolji), u kojoj je autor objavio svoja istraživanja
o britanskom zarobljavanju nekoliko stotina tisuća Lozaka i vlasova-
ca, te pripadnika raznih kvislinških formacija i drugih izbjeglica s te-
ritorija Jugoslavije, tijekom posljednjih dana drugog svjetskog rata, u
svibnju 1945. godine. Britanska armija je velik dio ovih zarobljenika
izručila sovjetskoj, odnosno, jugoslavenskoj armiji, a one su ih, pak,
masovno likvidirale. Odgovornima za ovo posljednje, Nikolai Tol-
stoy je proglasio Britansku armiju i, konkretno, Harolda Macmillana,
tada ministra-rezidenta britanske vlade pri Savezničkoj komandi za
Sredozemlje, a kasnije premijera. Ocjenjujući njihovu odluku da se
zarobljeni neprijatelji i druge izbjeglice izruče sovjetskoj i jugosla-
venskoj armiji kao nehuman i nedostojan čin, on je izravno odgo-
vorne britanske vojne i političke faktore, ustvari, optužio za ratni
zločin. Tolstoyeva knjiga izazvala je skandal i bila ubrzo povučena, a
protiv njega i njegova sumišljenika, Nigela Wattsa, autora pamfleta
»Ratni zločini i uprava škole Winchester«, pokrenut je sudski proces.

' Ovaj članak je proširena i izmijenjena verzija članka objavljenog u -Časopisu za suvremenu povi-
jest«, Zagreb, br. 1-2/1989. '

Konce«* 1989, presudom londonskog suda, Nikojai Tolstoy i Nigel
WattS proglašeni su krivima za kjevetu i osuđeni na visoku novčanu
kaznu.
Međutim, ako je Nikolai Tolstov sudski proces izgubio, skandalom
što ga je izazvala njegova knjiga, dobila je — historiografija. On je,
naime, inicirao nova istraživanja i tako pridonio približavanju povi-
jesnoj istini i o ovim događajima.
Slaba točka Tolstoveve knjige bila je, medu ostalim, u tome što je
arhivska grada iz 1945. godine, kojom su se on i drugi istraživači
mogli koristiti od 1974. godine — bila nepotpuna. Prema britan-
skim propisima, nakon 30 godina skida se embargo s najvećeg dijela
diplomatskih spisa, kao što su primjerice, korespondencija vlade i
Foreign Officea, te stanovit dio dokumenata Ministarstva rata.
Međutim, dio najpovjerljivije dokumentacije, prvenstveno vojne i
obavještajne naravi, zadržava se pod embargom 75 godina, pa će biti
dostupna istraživačima tek 2020. godine!
Ovu činjenicu iskoristio je i londonski sud protiv N. Tolstova, s
obrazloženjem da je na temelju nepotpune dokumentacije izveo ne-
odgovorne zaključke i, zato, klevete. Tako se sudski pravorijek po-
klopio sa reakcijom britanskih historičara na Tolstovevu knjigu: i
oni su ga, uglavnom, optužili da je, zbog vlastite opsesije, dokumen-
tima manipulirao, činjenice iznosio selektivno, a zatim izvlačio suvi-
še smjele ocjene. (R. Knight, A. Horne itd.) Međutim, stručna kritika
Tolstoveve knjige nije se ograničila samo na časopisne recenzije ili
klupska predavanja. Ubrzo nakon što je izbio skandal i knjiga bila
povučena, započela je jedna specifična istraživačka akcija, koja je do-
vršena usporedo sa sudskom presudom Tolstovu. Kažem: »specifič-
na«, jer se radi o ozbiljnom projektu koji, zbog stanovitih okolnosti,
ipak ostaje ambivalentan. Radi se o spisu koji je posljednjih mjeseci
bio dostupan u Kraljevskom svearmijskom institutu za obrambene
studije, u Londonu, pod naslovom »Prethodni izvještaj o jednom
istraživanju u vezi s izručenjem ratnih zarobljenika Sovjetskom Sa-
vezu i Jugoslaviji iz Austrije, u svibnju 1945. i o navodnoj 'klagen-
furtskoj zavjeri"«. Autori ovog istraživanja su brigadni generali An-
thony Ćowgill i Teddy Tryon-Wilson, te lord Brimelow i povjesničar
Christopher Booker. U uvodnom dijelu ovog spisa koji obuhvaća
163 stranice, zajedno s faksimilima dokumenata, voda istraživanja,
1
Brigadier A. Cowgill MBE (Chairman), Ch. Booker Esq, Lord Brimelow GCMG, OBE, Brigadier
Teddy Tryon-Wilson CBE, DSO, DL, -Interim Report on Am Enquiry Into the repatriation of
Surrenedered Enemy Personnel to the Soviet Union and Yugoslavia From Austria in May 1945
and the Alleged 'Klagenfurt Conspirac/., September 1988, Distributed by and copies obtainable
from: Royal United Service Institute for Defence Studies, Whitehall, London, SW 1A2ET.
.29.
brig. Gowgillr medu ostali^ kaže da je riječ o »privatnom istfeaživa-
nju (...) provedenom u odsustvu službene istrage«, (str. 1.)
Već i površni uvid u (nstzovimo ga) »Cowgillov izvještaj«, navodi rta
/aključak da se ovdje radi o eufemističkoj formulaciji kojpm se na-
stoji uspostaviti formalna distanca između autora istraživanja i Bri-
tanske armije, da bi se zatim — s distance — mogao braniti njen
ugled a, konkretno, ugled feldmaršala Alexandera, tadašnjeg vrhov-
nog savezničkog komandanta za Sredozemlje. Očigledno je, naime,
da Armija nema namjere otvarati službenu istragu, a još manje izrav-
no preuzeti dokaze svoje ispravnosti pred jednim privatnim licem,
kao što je N. Tolstoy. Međutim, imena i funkcije nosilaca istraživa-
nja, kao i institucije koja je »udomila« njihov izvještaj, daju jasno na-
slutiti kako se radi o projektu izvedenom sa znanjem i pod pokrovi-
teljstvom britanskog Ministarstva obrane. Drugi »štićenik« Cowgillo-
va tima je, nesumnjivo Harold Macmillan, u vezi kojega brig.
Cowgill, u uvodnom dijelu, kaže da je otrpio »najteže optužbe koje
su ikada podignute protiv nekoga tko je bio britanski premijer«. Da
je i britanska vlada bila zainteresirana za »čišćenje« uspomene na po-
kojnog premijera, potvrđuje činjenica da su neki dokumenti iz dosi-
jea — ministra — rezidenta u Caserti, inače nedostupni drugim istra-
živačima, dani na uvid Cowgillovoj grupi, a za one, koje nisu bili pod
kontrolom vladinih arhiva, pobrinula se uprava »Starateljstva ostav-
štine lorda Stocktona«, koja je Cowgillu omogućila uvid u privatnu i
također zatvorenu arhivu lorda Stocktona, tj. Harolda Macmillana, u
Birch Groveu. Upravo ovi dokumenti koji su još pod embargom, da-
kle, nedostupni svim ostalim povjesničarima, predstavljaju najveću
vrijednost i doprinos Cowgillova »reporta«.
Odmah treba reći da ni ovi dokumenti ne sadržavaju neka senzaci-
onalna otkrića, budući su ona u historiografiji rijetka, a u recentnoj
povijesti i nemoguća. Zato je i u slučaju »Cowgillova izvještaja« riječ
o istraživanju koje, ustvari, novodostupnim, izvornim spisima samo
potvrđuje jednu hipotezu što je i dosad kolala u historiografskoj lite-
raturi, ali bez uporišta u primarnim izvorima. Riječju, »Cowgillov
izvještaj«, u odnosu na knjigu N. Tolstoya, kao i sve objavljene rado-
ve, predstavlja do sada najcjelovitiji britanski izvor za istraživanje
»slučaja Bleiburg«.
Druga značajka »Cowgillova izvještaja« sadržana je u pristupu, od-
nosno u primijenjenoj metodi istraživanja. Brig. Cowgill i suradnici
nastojali su da vrijednosno budu neutralni, tj. da se ne daju zavesti
izvornom dramatikom događaja oko Bleiburga, da se othrvaju gole-
mom etičkom pritisku i moralnim iskušenjima koji su, čini se, slo-
mili N. Tolstoya i s puta objektivnog istraživanja, odveli ga u vode
jedne strastvene, ali subjektivne vivisekcije događaja i ličnosti — tj.
w 30
u ulogu tužitelja. Zbog toga se brig.-Cowgill prvenstveno koncentril
rao na što precizniju rekonstrukciju događaja, iz dana u dan, iz sata u
sat, pa je čak i u minutu točno nastojao utvrditi njihov tok, a doku4
mente, svjedočanstva i druge izvore svrstavao tako da se »decisionj
making« proces, a time i odgovornosti što preciznije utvrde. Tijekoni
istraživanja pokazalo se da postoje određene »rupe« koje je trebale
popuniti vjerodostojnim dokumentima van Public Record Officea«
U takvim slučajevima, brig. Cowgill je, osim u već spomenutim arhi-|
vskim fondovima, neke značajne mikrofilmove potražio i — našao u|
Nacionalnoj arhivi SAD, u Washingtonu. Stanovite dokumente^
Cowgill je dobio na uvid i u Beogradu, ali za najvažnije od njih, jed*|
nu Titovu depešu, N. Tolstov već tvrdi da je tek nevjesti falsifikat!!
Na ovom mjestu treba naglasiti da je, unatoč činjenici što je Cowgil-»
lov zadatak bio da obori glavne zaključke njegove knjige, N. Tolstoyf|
kolegijalno surađivao s Cowgillovim timom, i to zajedno s još nekint;<
stručnjacima, s kojima je inače polemizirao povodom knjige »Mini- l i
star i pokolji«!
Ovo je, medu ostalim, bilo moguće i stoga što se Tolstoveva knji-
ga, »Cowgillov izvještaj« i svi ostali britanski sudionici u polemici, ne
spore oko činjenice da su zarobljenici, što su izručeni Sovjetskom
Savezu i Jugoslaviji, najvećim dijelom bili likvidirani, niti se spore
oko identifikacije izvršitelja pokolja, već samo oko toga, kakva je u
čitavom slučaju bila uloga Britanske armije i vladinih organa, odno-
sno stupanj njihove moralne odgovornosti za možda najveće masov-
no ubojstvo u poratnom razdoblju.
Upravo u tom pogledu, »Cowgillov izvještaj« pokazuje i neke svoje
nedostatke. Najvažnije od njih već smo najavili: nastojanje da se po
svaku cijenu opravda postupak britanske vlade i armije prema zaro-
bljenim jugoslavenskim kvislinzima! Cowgillova grupa iskoristila je
sve raspoložive argumente koji idu u prilog teze o nužnosti politike
kakva je vodena u vezi njihova izručenja što, samo za sebe, ne mora
biti nedostatak. Međutim, u tom nastojanju, Cowgillova grupa upala
je u istu grešku koju je počinio i Tolstoy: da dokumente koji navode
na drukčije, suprotne zaključke objavljuje bez komentara, zanemaru-
je ih ili čak, prešućuje. Konačno, neprimjerenom se čini i tendenci-
ja, zamjetna u »Zaključcima« »Cowgillova izvještaja«, da i ono malo
odgovornosti koje prihvaća na račun Britanske armije, nastoji preba-
citi na najniži, operativni ešalon vojne hijerarhije.
Zbog svega toga, da bismo, s jedne strane, razlučili nesumnjivi do-
prinos ovog istraživačkog projekta, a s druge strane, identificirali
njegojve promašaje, »Cowgillov izvještaj« moramo kritički analizirati
i suočiti s postojećim saznanjima i ostalom dostupnom dokumenta-
čijom, do koje smo, manjim dijelom, došli i vlastitim slirnivskim
istraživanjem. i
Polazna hipoteza »Cowgillova izvještaja« jest u tome da probffem
izručivanja zarobljenih kvislinga Jugoslavenskoj armiji, nije moguće
promatrati niti ocjenjivati mimo općeg stanja na jugoslavensko-au-
strijskoj granici, tj. ustrajnog zaoštravanja odnosa između Saveznič-
ke, Britanske i Jugoslavenske armije, što je počelo sredinom travnja i
trajalo do 9. lipnja 1945. godine.
Zato je i Cowgillova grupa, u analizu krenula prateći događaje iz
dana u dan, sve do njihova dramatičnog epiloga. Prema njihovim na-
lazima, jedan od ključnih datuma bio je 19- travnja, kada je britanski
ministar-rezident u Caserti, H. Macmillan javio ministru vanjskih
poslova, Sir Anthonv Edenu, da je zapovjednik savezničkih snaga
Sredozemlja, feldmaršal Alexander jako zabrinut zbog Titova presi-
zanja na Julijsku krajinu.2 Pripreme Tita, odnosno Jugoslavenske ar-
mije da se prije savezničkih jedinica probije do Trsta, zauzme ga i
• trajno pripoji Jugoslaviji, u britanskim očima značilo je nedopustivo
prejudiciranje odluka poratne mirovne konferencije koja je, prema
dogovoru velikih saveznika, trebala odlučivati o svim evropskim gra-
nicama, pa tako i o jugoslavensko-talijanskoj. S druge strane, od po-
četka 1945, naglo je splašnjavao entuzijazam zapadnih saveznika
prema Titu i NOP-u u Jugoslaviji, jer su sve očitija povezanost vlade
DFJ i Sovjetskog Saveza, odnosno, potpuni monopol komunista u
novoj Jugoslaviji, davali jasno naslućivati, kako će Beograd u porat-
nom razdoblju biti najbliži — a vojnički i najjači — saveznik Stalji-
na.3 U takvoj situaciji, Velika Britanija ocjenjivala je da bi mogli biti
ugroženi njeni strateški interesi u istočnom Sredozemlju, prvenstve-
no glede najvažnije imperijalne pomorske komunikacije, koja bri-
tansko otočje, preko Sredozemlja i Sueskog kanala, povezuje s Istoč-
' Titovo presizanje naspram Julijskoj krajini i Koruškoj je, čini se, ohrabrivao i Staljin prilikom
Titove posjete Moskvi početkom travnja 1945. Ivan Šubašić, koji ga je pratio na tom putu, ubrzo
nakon povratka u Beograd, povjerio je jednom prijatelju iz američke ambasade, kako je Staljin, na
primjedbu da bi Britanci mogli izazvati gužvu, u oblasti Koruške i u Julijskoj krajini, odgovorio
da »ako oni tamo počnu dirati u nas, počet ćemo se mi dirati u njih.« (xxx, Foreign Relations of
the United States, 1945, Vol. V. USGPO, 1968, p. 1237.) Ovo se podudara s odgovorom što ga je
Visinski 16. travnja 1945. iznio na upit britanske ambasade u Moskvi. Tom prilikom, on je podr-
žao jugoslavenski zahtjev za sudjelovanjem u okupaciji Austrije i kao rješenje predložio da Jugo-
slaveni zauzmu dio sovjetske okupacijske zone. Pri tome, Visinski se pozvao na presedan što ga je
učinila Velika Britanija kada je dozvolila sudjelovanje belgijskih, nizozemskih i ostalih malih sa-
vezničkih trupa u britanskoj okupacijskoj zoni, u Njemačkoj. (Ibidem, pp. 1321-2.)
1
Churchill je 11. ožujka 1945, poručivao Edenu: >Smatram da odsad unaprijed moramo biti sklo-
ni da podupiremo Italiju protiv Tita. Tita možemo ostaviti da se kuha u svojim planinama u bal-
kanskom sosu koji je gorak. (...) Ugasila se moja sklonost prema Jugoslaviji.... (Tito-Churchill,
Strogo tajno, Izabrao i uredio dr. Dušan Biber, Arhiv Jugoslavije, Beograd/Globus, Zagreb, 1981,
p. 492.)

jAjlil^om, Indijorri i drugim azijskim posjedima. Zato je, sa bri
tankog stajališta, od prvorazredne važnosti bilo po svaku ctjen
spriječiti Sovjetski Savez da stekne utjecaj^ a možda i punu kontroli
nad jednom velikom, toplomorskom lukom, kao što je ona u Trstuf
Čini se da je, upravo u svjetlu ovakvih konsideracija, Macimillan, i|
spomenutoj poruci Edenu, iznio mišljenje da bi možda bilo bolje]
»obračunati (to have show down) sada, dok još imamo na raspolaga-
nju ogromnu Anglo-američku silu.« (str. 65.) Dan kasnije, Eden mu
je odgovorio da potpuno shvaća važnost pitanja, te da će mu uskoro
iznijeti razrađen stav.
Međutim, istovremeno s ovim strateškim pitanjima »visoke politi-
ke«, trebalo je rješavati i tekuće probleme balkanskog fronta. Dne 28,
travnja, britanski ambasador u Beogradu, Sir Ralph Stevenson upo-
zorio je London i Casertu da se moraju odlučiti kako da postupe s
»antititovskim snagama« što se povlače iz Jugoslavije, preporučivši*
pri tome, da ih se »razoruža i smjesti u izbjegličke logore«, (str. 66.)
Dan kasnije, Eden šalje zabilješku premijeru, W. Churchillu, u kojoj
priznaje kako su se u Foreign Officeu nadali da će ove snage, boreći
se protiv Titove armije, usporiti njeno napredovanje prema Trstu i
tako omogućiti Britanskoj armiji da ga prva zauzme. Sada, međutim,
izgleda da će »antititovci« Savezničkom zapovjedništvu ponuditi
»svoje usluge«, što je:».. .vrlo neugodno. Ne znam kako bismo mogli
opravdati suradnju s ovim jedinicama koje su do sada otvoreno sura-
đivale s Nijemcima...« Zato, Eden »izražava bojazan« da treba pri-
hvatiti Stevensonovu sugestiju, tj. da se »antititovske« snage »razoru-
ža i smjesti u izbjegličke logore«.
Dne 30. travnja, premijer Churchill odgovorio je ministru vanjskih
poslova, kako antipartizanske snage »treba razoružati i smjestiti u
izbjegličke logore« (str. 66.), a 2. svibnja stigla je iz Washingtona i
potvrda državnog sekretara Stettiniusa, da se SAD slažu s ovakvim
postupkom prema zarobljenim kvislinzima. Istog dana, britanski
Generalštab upozorio je gen. Alexandera kako su: » . . . opasnosti od
sukoba vaših snaga sa snagama maršala Tita vrlo realne. Vi ste ne-
sumnjivo dali uputstva vašim zapovjednicima da izbjegavaju neprija-
teljstva s jugoslavenskim snagama po svaku cijenu, osim u samo-
obrani. ..« Ako do njih ipak dođe, predloženo je da se odmah uspo-
stavi prekid vatre, s time da će se: « . . . spor morati rješavati između
britanske, američke i sovjetske vlade. Vi naravno, morate nastupati
što brže kako biste ostavili fizičku kontrolu nad što većim dijelom
spornog teritorija, prije nego stignu jugoslavenske snage.« (str. 67.)
Dne 3. svibnja, feldmaršal Alexander obavijestio je 15. armijsku
grupu da ne dolazi u obzir nikakva suradnja, niti pridruživanje kvi-
slinških jedinica iz Jugoslavije savezničkim snagama, u slučaju suko-
.'li
lm s armijom maršala Tita Zbog kasnijeg razvoja događaja, valno Je
reći da je u istom naređenju, Afeahder naglasio kako ć« »poslije
predaje ili završetka neprijateljstava, takve jedinice biti smatrane ra-
/oružanim neprijateljem.« On je također naglasio da će konačna
odluka o njihovoj sudbini biti donesena na razini vlada.« (str. 67.)
Već istog, 3. svibnja, general-major Horatio Murrav, zapovjednik 6.
oklopne divizije javio je o prvom kontaktu s jednom kolonom od
12.000 četnika i slovenskih rojalista, zajedno sa ženama i djecom,
pod komandom gen. Damjanovića, »koja je pristala da se razoruža,
pod uvjetom da ne bude vraćena Titu«. Na osnovi direktive od 3.
svibnja, ova kolona bila je upućena u zarobljenički logor Palmanova,
u Italiji, (str. 67.) Dva-tri dana kasnije, jedan se pregovarač iz sastava
njemačkih snaga u NDH probio do štaba britanskog 13. korpusa 8.
armije i ponudio da se njemačka armija preda britanskim snagama, a
ne sovjetskoj i jugoslavenskoj armiji. 1 McCreerv zatražio je mišljenje
od svog pretpostavljenog, komandanta 15. armijske grupe, američ-
kog generala Marka Clarka, koji je 7. svibnja odgovorio da se Britan-
skoj armiji mogu predati one snage koje su »s njom u kontaktu«, dok
se njemačke snage »u kontaktu s Rusima moraju predati Crvenoj ar-
miji. One koje su suočene s Titom moraju se predati Titu.« (str. 68.)
Na ovom mjestu valja naglasiti kako u popisu »Ključnih dokume-
nata« što je priložen »Cowgillovu izvještaju«, postoji jedna čudna pra-
znina: pod nadnevcima 4, 5. i 6. svibnja, nije spomenut ni jedan do-
gađaj, niti jedna depeša ili poruka koja bi bila razmijenjena između
britanskih vojnih i vladinih organa, u pogledu zarobljavanja njemač-
kih i kvislinških snaga. Ovo je utoliko čudnije što je za sve druge
dane svibnja, navedeno bar nekoliko različitih dokumenata. Teško je
vjerovati da iz ovog trodnevnog razdoblja, Cowgillova grupa nije
mogla pronaći ni jedan relevantan britanski dokument, kada su neki
od njih objavljeni čak i u Jugoslaviji, još 1981. godine, zahvaljujući
istraživanjima dr. Dušana Bibera u Public Record Officeu. Primjeri-
ce, »Cowgillov izvještaj« prešućuje važnu depešu Harolda Macmilla-
na (No. 133, R 8237/6/92, FO 371/48814) od 5. svibnja, upućenu
britanskom ambasadoru u Beogradu, kojom »javlja o dolasku usta-
škog aviona s porukom vlade NDH i nalaže Stevensonu da obavije-
sti Tita da se neće voditi nikakvi pregovori s tim parlamentarcima.«'
Također, ne spominje niti odgovor ambasadora Stevensona od 5.
' Ovog pregovarača identificirali smo kao Voelckersa, drugog savjetnika njemačkog poslanstva u
Zagrebu. Njega je ustaški pregovarač dr. V. Vrančić, koji se po istom poslu našao u Italiji, susreo u
štabu britanske Osme armije, u mjestu Marocco, blizu Venecije, 7. svibnja 1945. (Dr. V. Vrančić,
U službi domovine, Buenos Aires, Naklada pisca, 1977, pp. 44-5).
' Tito - Churchill, op. cit, p. 525.
 34
svibnja (No. 261, R 7995/6/92, FO 371/48813) u kojem ovaj javlj
»Ono što ste željeli danas popodne sam prenio maršalu Titu.« Bio
to, ustvari, tekst memoranduma ustaške vlade, uručenog feldmarša
Alexanderu, kojeg je Macmillan, preko Stevensona, poslao Titu, i
već spomenuta uvjeravanja da s ustaškim izaslanicima neće biti nikal
kvih pregovora. Stevenson dalje javlja Macmillanu: > . . . (Tito) Zahva
lio mi je na poruci. Pregledajući popis članova hrvatske vlade koji si
potpisali poruku feldmaršalu Alexanderu, stavio je primjedbu da J
neke od njih prijeratna jugoslavenska vlada već bila osudila na smrt
kao terorističke Pavelićeve sljedbnike.«6 Konačno, »Cowgilloov izvje1-!
štaj« ne objavljuje ni Titovu notu upućenu 5. svibnja feldmaršalu-
Alexanderu, kojom je zatražio da se Jugoslaviji vrate dva aviona, štdj
su poslužili ustaškoj misiji, kao i da se izruči član te misije, ustaški
potporučnik Vitomir Dubaj, budući da ga Jugoslavija smatra odmet-
nikom.7 •
Da bismo bolje razumjeli značaj događaja što se spominju u depe-;
sama koje »Cowgillov izvještaj« prešućuje, moramo podsjetiti da je
ustaška vlada, početkom svibnja, u dva navrata pokušala stupiti u
kontakt sa zapadnim saveznicima, s ponudom da njihove jedinice
udu u Hrvatsku, odnosno, da prihvate predaju ustaško-domobranske
vojske. Prvo je poslanik NDH u Berlinu, Vladimir Košak, po nalogu ^
Ante Pavelića, pokušao doprijeti do štaba admirala Doenitza, gdje su "J
se vodili pregovori s Anglo-amerikancima, s namjerom da tamo za- l|
stupa »interese NDH«. U svojoj nakani nije uspio, jer su ga 10. svib-
nja Britanci uhapsili i kasnije izručili Jugoslaviji.' (O tome u »Cow-
gillovu izvještaju također nema spomena.) Drugi pokušaj bio je ovaj,
koji se spominje u dokumentima, što ih je dr. Dušan Biber pronašao
u Londonu. Riječ je o misiji ustaškog ministra, dr. Vjekoslava Vran-
čića, koji je feldmaršalu Alexanderu trebao predati jedan »memoran-
dum«, kojim: » . . . hrvatska vlada stavlja pod zaštitu zapovjednika za
Sredozemlje slobodno područje Hrvatske, i moli ga, da-u njega što
prije uputi svoju vojsku, kojoj će se pridružiti hrvatske oružane sna-
ge.« Osim toga, izaslanstvo je bilo »ovlašteno ponuditi i zaključiti
predaju hrvatske vojske zapadnim saveznicima.«9 O tome kakav je
politički smisao imao ovaj očajnički potez, točnije, kakav mu je pri-
' Ibidem, p. 525.
' Ibid, pp. 525-6.
1
IHRPH, MF 4, sn 211-217; citirano prema Fikreta Jelić-Butić, ustaše i NDH, Liber/Školska
knjiga, 1977, p. 307.
' Dr. V. Vrančić, op, cit, p. 32; široki izvodi iz ovog memoranduma objavljeni su i u .Suđenju
Lisaku, Stepincu, Šalicu i družini, ustaško-križarskim zločincima i njihovim pomagačima«, Za-
greb, pp. 46-8.
35
pisivala Pavelićeva »vlada«, najbolje govori izvod iz sjećanja nesuđe-
nog izaslanika, dr. Vjekoslava Vrančića: »Sastavljače je vodila misao,
da u prvom redu treba braniti pravo hrvatskog naroda na vlastitu dr-
žavu, te oslanjajući se na to pravo, tražiti primjenu načela Atlantske
povelje i na Hrvatsku. Sastavljači su vjerovali da zapadni saveznici ne
će želiti, da se na istočnim obalam Jadrana i u njihovoj pozadini ug-
nijezdi komunistička vladavina, te da su u tom pitanju probitci Za-
pada istovjetni s onima Hrvatske.«10 Nakon što su četiri godine bili
najvjerniji sluge Hitlerove Njemačke, i kao takvi »objavili rat« zapad-
nim silama nakon što su u vlastitoj zemlji počinili besprimjerne zlo-
čine, i osramotili hrvatski narod, ustaški su kvislinzi smatrali da se
mogu pozivati na Atlantsku povelju zapadnih demokracija, i to u
ime hrvatskog naroda!
Kopiju »memoranduma« ponijela su avionom iz Zagreba dva zaro-
bljena američka pilota u zoru 5. svibnja, a s originalom krenuo je dr.
Vjekoslav Vrančić, nekoliko sati kasnije. Letjeli su preko Koruške,
ali su se do Caserte probili samo američki piloti, dok Vrančić tamo
nije nikada stigao. Napustivši avion u Klagenfurtu, on je nastavio
put »samovozom«. Nakon mnogih peripetija i zadržavanja, britanska
vojno-obavještajna služba ga je 11. svibnja uhapsila u Forliju i držala
zatvorenog do 18. svibnja, da bi mu 20. svibnja, tamošnji zapovjed-
nik Field Securitv Outpost No. 313, kap. Douglas jednostavno »re-
kvirirao« »Mercedes«, a njega, zajedno s prevodiocem, kapetanom
bojnog broda, Androm Vrkljanom, bacio u zarobljenički logor.
Iz ovih pojedinosti postaje jasnije zašto je Cowgill presudo nave-
dene dokumente, kao i ostale, koji zacijelo postoje u vezi Košakove i
Vrančićeve misije. Iz njih se, naime, u svjetlu »slučaja Bleiburg« raza-
bire nekoliko činjenica, neugodnih po Macmillana i Alexandera, od-
nosno, britansku vladu i Armiju. Prvo, dokumenti bjelodano doka-
zuju da je ustaška vlada pokušala predati svoju vojsku Britancima, ali
su oni taj zahtjev odbili, što je bilo u suprotnosti s prihvaćenom za-
jedničkom savezničkom politikom, koja je bila formulirana u uput-
stvima premijera Churchilla od 29. travnja, zatim poruke Foreign
Officea Washingtonu od 30. travnja, te sa stavom američkog State
Departmenta od 2. svibnja. Konačno, odbijanje predaje ustaške voj-
ske kosilo se i s naredbom samog feldmaršala Alexandera od 3. svib-
nja, kada je 15. armijskoj grupi naredio da se »poslije predaje (...)
takve jedinice tretiraju kao razoružane neprijateljske jedinice (...) o
čijoj konačnoj sudbini će se odlučivati na razini vlada.« (str. 66-7.) Iz
navedenih dokumenata, odnosno, postupaka Macmillana i Alexan-
dera može se, dakle, zaključiti kako se spomenute naredbe najviših
organa britanske i američke vlade i nisu odnosile na ustaški režim i
10
Dr. V. Vrančić, op. cit, p. 32.
r '
ij već samo na ostale »antititovske« snage s područja Jugosl»
je, prvenstveno, na četnike, slovenske domobrance, baliste i t |
»Cowgillov izvještaj«, međutim, ne objavljuje niti spominje bilo ka*
kav dokument, koji bi sadržavao političku ocjenu ili platformu, r
osnovi koje je odbijena predaja ustaške vlade i vojske, odnosno po-
stignut dogovor s Titom da se oni prepuštaju njemu. U sklopu vla«
stitih istraživanja u National Archives u Washingtonu, mi smo!
uspjeli pribaviti neke do sada »klasificirane« dokumente, iz kojih se^
može utvrditi kakav je bio stav Savezničke komande za Sredozemlje,;
u Caserti, kao i Foreign Officea, u Londonu naspram ustaškom reži-
mu i ustaško-domobranskoj vojsci. Tako su u »Tajnom istraživač-
kom projektu Br. 61«, historijskog odjeljenja američkog State Depar-"
tmenta, pod naslovom »Politika Sjedinjenih Država naspram Ustašar
ma«, iz travnja 1948, navodi kako se, u lipnju 1946, dakle, godinu
dana poslije Bleiburga, britanski Foreign Office ponovno založio da
se svi dokazani ustaše, koji budu pronađeni u logorima u Italiji,
grupno izruče jugoslavenskim vlastima, i to: ». . . bez obzira da li se
njihovo izručivanje zahtijeva ili ne. Osnova za ovaj britanski prije-
dlog bila je u tome da Ustaše ne zavređuju nikakvu sućut i da bi
njihovo izručivanje jugoslavenskoj vladi pružalo manje osnova da se
žali što joj se ne izručuju i četnici.«" State Department se u prvi tre-
nutak načelno složio sa ovim prijedlogom, ali se on nije počeo pro-
voditi do 27. siječnja 1947, kada je State Department povukao svoj
pristanak, tako da grupno izručenje ustaša, bar što se tiče vlade SAD,
nije bilo nikada provedeno.12 Iz navedenog, ocjenjujemo, jasno pro-
izlazi da su i konzervativna vlada premijera Churchilla, 1945, i labu-
ristička vlada Attleea, godinu dana kasnije, sve vojne zarobljenike
hrvatskog porijekla, bez izuzetka, smatrale ne samo neprijateljskom,
osovinskom, već i zločinačkom grupacijom, koja ne zaslužuje tret-
man po načelima međunarodnog i ratnog prava. Naravno, ovaj stav
se nije smio otvoreno iznijeti, budući je kolidirao s međunarodno-
pravnim obvezama i načelima parlamentarne demokracije, te moral-
nim postulatima građanskog društva.
Ovakve stavove, medu ostalim, ilustrira činjenica da su feldmaršal
Alexander i ministar — rezident u Caserti, Harold Macmillan, već od
5. svibnja, dakle, prije izbijanja »koruške krize« u odnosima s Jugo-
slavijom, pa tako i nužnosti da se iz operativnih razloga »počisti pa-
luba«, bili u kontaktu i dogovoru s maršalom Titom, te mu čak slali
" Richardson Dougall, Irving L. Thomson, -United States Policy Toward the Ustashi., Secret, Re-
search Project No. 61, Division of Historical Policy Research, Department of State, April 1948, p.
2-3.
11
Ibidem, p. 3.
na uvid tekst memoranduma ustaške vlade, što nije uobičajeno u di-
plomaciji, čak ni medu saveznicima. Stoga je doista razumljiva da
brig. Cowgill, u atmosferi koja je, povodom knjige Nikolaia Tolstoya
stvorena u britanskoj javnosti, nije imao petlje objaviti ove doku-
>mente!
razumljivo da brig. Cowgill, u atmosferi koja je, povodom knjige
Nikolaia Tolstova stvorena u britanskoj javnosti, nije imao petlje
objaviti ove dokumente!
Dne 8. svibnja, šef štaba feldmaršala Alexandera, gen. Morgan hit-
no je doputovao u Beograd kako bi naveo maršala Tita, da povuče
svoje jedinice iz Julijske krajine i grada Trsta. Međutim, Tito se po-
kazao kao tvrd pregovarač, te je glatko odbio da se odrekne suvereni-
teta nad ovim krajevima." Gen. Morgan se vratio u Casertu neobav-
ljena posla, ali je već 10. svibnja, u tamošnjoj Savezničkoj komandi,
održana konferencija na najvišem nivou, na kojoj je uvodno ocijenje-
no da sada nema druge nego da se Titove snage vojnom akcijom
i/.bace iz regije. Međutim, poslije toga uslijedio je »hladan tuš« od
strane vojnih zapovjednika. Oni su ustvrdili da »savezničke jedinice,
poslije toliko godina ratovanja, neće dobro primiti obnovu borbi i to
protiv snaga za koje im se do jučer govorilo da su njihovi hrabri sa-
veznici«, zatim, »da je predsjednik Truman ocijenio kako, obzirom
na nastavak rata na Dalekom Istoku, ne želi vidjeti američke trupe
angažirane u ratu na Balkanu« i, konačno, »ako izbije rat s Titom,
kakav će biti odgovor Titova komunističkog saveznika, Sovjetskog
Saveza, čije su izuzetno moćne snage tu pokraj? Hoće li se zapadne
sile morati suočiti s Crvenom armijom u punoj njenoj moći?« (str. 9.)
U međuvremenu, napetost u odnosima sa Jugoslavenskom armi-
jom proširila se s Julijske krajine i na Korušku. Tamo su pristizale
prethodnice Titove Armije i, uz pristanak sovjetskih jedinica marša-
la Tolbuhina, de facto se postavilo kao okupacijska sila. Ne osvrćući
se na prosvjede lokalnih britanskih komandanata, partizani su i u
Klagenfurtu i okolici, počeli zaposjedati strateške točke i instalacije,
4
te zavoditi »narodnu vlast«.' Macmillan je 9- svibnja od Londona za-
1
[ O tome je 9. svibnja Tito poslao depešu Štabu IV. armije, naglasivši: > . . . ja se s tim nisam složio
i danas je Aleksander opozvao svoje delegate s izjavom da ta čitava stvar (tj. okupacija Trsta, Gori-
ce i Monfalkonea, op. D. B.) sada prelazi u ruke engleske i američke vlade, a ne vojske.« (J. B. Tito,
Sabrana djela, Tom 28, Beograd, Komunist, 1988. p. 25.) Britanski izvještaji i zapisnici s ovih raz-
govora, objavljeni su kao prilog 28. Toma .Sabranih djela. Josipa Broza Tita, pp. 135-46.
" Upad u Korušku izveden je na osnovu Titove naredbe od 2. svibnja, upućene gen. Arsi Jovano-
viću, njegovu delegatu pri Štabu IV. armije: 'Nijemci kapitulirali u Italiji, Tirolu i Koruškoj. Pre-
daju se američkim snagama. Situacija nalaže da hitno uputite dvije dobre divizije pravcem Tol-
min-Trbiž-Beljak sa zadatkom da upadnu u Korušku i zaposjednu Beljak i Celovec...«(Ibidem, p.
8.)
 .38
tražio instrukcije o tome da li britanske jedinice treba da zatvore ,_,
goslavensko-austrijsku granicu iz 1937. godine i »izbace« pristigli
Titove prethodnice. Obrazlažući ovu mogućnost, on je podsjeti
Edena kako je Koruška drukčiji slučaj od Julijske krajine. Naime,
vezi Austrije postojao je jasan dogovor četiri velike sile o njihov^
isključivoj odgovornosti, odnosno zajedničkoj okupaciji, što nije bi<
slučaj s Julijskom krajinom. Istovremeno, u Beogradu maršal Tito jy
obavijestio britanske predstavnike kako je iz Moskve primio i slul
žbeni pristanak sovjetske vlade da okupira dio austrijskog teritorijaj
kojeg su zauzele jedinice JA. Očito osokoljen podrškom Staljinai,
Tito je čak eskalirao prijetnjom da će »zadržati svaki dio austrijskoj
teritorije, koje bi njegove jedinice (još) mogle zauzeti.«"
Istovremeno, »na terenu« u Koruškoj, stanje se dalje pogoršalo.
Prema »Cowgillovu izvještaju« (str. 11, 139), ali i izvještajima američ--
kog političkog savjetnika u Caserti, A. Kirka, iz Koruške su stizali
britanski izvještaji da su partizani počeli pljačkati hranu, raznu robu
i opremu, nazivjaući to »ratnom rekvizicijom«, te razoružavati i hap-
siti lokalne policajce i druge, pod optužbom da su simpatizeri naci-
sta. Sve je to, prema ovim izvještajima, izazivalo negodovanje doma-
ćeg stanovništva: »Odnos naroda prema Britancima je poslušan, a od
Jugoslavena se groze. Britanci često primaju delegacije i apele za za-
štitu od Jugos(lavena). Austrijanci, raseljeni Slaveni, ali i slavenski
stanovnici J(ugoistočne) K(oruške) i Klagenfurta podjednako su
preplašeni.«"
Na dan 10. svibnja, zapovjednik Petog korpusa, gen. Keightlev, čiji
je štab bio smješten u Klagenfurtu, bio je već toliko iritiran ponaša-
njem Titovih boraca, da je od svog pretpostavljenog, komandanta
Osme armije, McCreervja zatražio dozvolu da »puca na Jugoslave-
ne«. Sutradan, i zapovjednik 13. korpusa, general-Iajtnant John Har-
ding, iz svog sjedišta u Monfalconeu poslao je komandi Osme armije
izvještaj u kojem je ustvrdio kako se »puna vojna kontrola nad reče-
nom oblasti sada može ostvariti samo velikim vojnim operacijama.«
Ove depeše odmah su razmatrane u Savezničkoj komandi u Caserti,
pa je Alexander još istog dana, 11. svibnja odgovorio komandantu
Osme armije: »Bojim se da vi ne shvaćate vrlo ozbiljne implikacije
ove stvari. U ovom trenutku, ja sam u izravnoj komunikaciji s Lon-
donom, Washingtonom i Beogradom. Ova stvar je sada na najvišoj
razini. Macmillan će vam sve objasniti kada stigne.« (str. 8.) Tijekom
12. svibnja stanje se dalje ozbiljno pogoršalo. Na svim stranama tekla
je grozničava aktivnost: između savezničkih metropola izmjenjivane
15
FRUS, op. cit, Vol. V, pp. 1317-8.
" Ibidem, p. 1321.
su hitne poruke, a H. Macmillan je na zahtjev Alexandera hitno
odletio u Treviso, Monfalcone i Klagenfurt da zapovjednike Osme
armije, odnosno, njenog 5. i 13. korpusa obavijesti o trenutačnoj si-
tuaciji, točnije »o mogućnosti da neprijateljstva s Jugoslavenima
uskoro postanu neizbježna, iako ih se za sada treba kloniti.« (p. 10.)
Radi ilustracije raspoloženja na jugoslavenskoj strani vrijedi nave-
sti da je tog istog dana, maršal Tito održao jedan doista zapaljiv go-
vor na tajnoj sjednici Osnivačkog kongresa KP Srbije, u kojem je,
medu ostalim rekao:»... Zatražili smo od Sovjetskog Saveza, Engle-
ske i Amerike da okupirano Korušku, kao što čine Saveznici, Engle-
ska i Amerika. Sovjetski Savez podupire naš zahtjev, ali Englezi i
Amerikanci nam nisu ni odgovorili. I onda — volite ih! (...) Oko
Trsta je bila prava bitka. (...) Htjeli su da se povučemo. Mi smo,
međutim, došli na Soču i na Soči ćemo ostati! (...) Trst je danas naš i
spada pod našu vojnu i civilnu upravu. Saveznici nam to osporavaju,
ali ima jedan ratni paragraf, a to je da ono tko je šta uzeo, tome i
ostaje. (...) Ne mogu vam još reći što će biti s Koruškom — to je
otvoreno pitanje, ali nadama se da ćemo i tu uspjeti.«"
No, vratimo se slijedu događaja, kako je iznesen u »Cowgillovu
izvještaju«. Dok je Tito govorio na skupu u Beogradu, a Macmillan
brifirao zapovjednike na liniji fronta, u štabu Savezničkih snaga u
Caserti ubrzano su kalkulirali koliku bi vojnu silu trebalo pokrenuti
da se Titova vojska izbaci iz Koruške. O tome je Macmillan, u noći
od 11. na 12. svibnja, u svoj privatni dnevnik napisao: »Jako (sam)
zabrinut zbog britanske pozicije. (Mi) moramo biti sigurni u fizičku
podršku SAD, ako krenemo u rizik.« (p. 71) Sutradan do podne, pla-
neri su završili kalkulaciju, koja je iznosila »najmanje 11 divizija«, ali
ovisno o tome, »hoće li ili ne Rusi podržati Tita«, (p. 72) Dilema je
riješena već u 19-50 uvečer: toga trenutka stigla je iz Londona kopija
depeše što ju je predsjednik Truman uputio premijeru Churchillu.
Iz nje, moglo se jasno razabrati radikalno zaoštrenje američkog stava
prema krizi u Koruškoj — Truman je predložio da se Titu pošalje
oštra nota, »na rubu ultimatuma«. Cowgill ne objavljuje čitavo pismo
već ga samo kratko prepričava, naglašujući Trumanov prijedlog da se
zauzme »čvrst stav prema prigrabljivanju teritorija«, (str. 72.) Među-
tim, budući je tjedan dana kasnije ključnu formulaciju iz Trumanova
pisma feldmaršal Alexander »posudio« u jednoj svojoj poruci — a to
je izazvalo oštre reakcije Beograda i Moskve — potrebno ju je obja-
viti u cijelosti. Truman je, dakle, rekao: »Problem se u biti sastoji u
tome, hoće li naše dvije zemlje dozvoliti našim saveznicima da se
upuštaju u nekontrolirano prigrabljivanje teritorija ili taktiku koja
" J.B.Tito, Sabrana..., op. cit, pp. 34-5.

suviše podsjeća na onu Hitlerovu i japansku.«" Zatim je predsjednik^
Truman iznio mišljenje da bi feldmaršal AIexander »trebao ostvariti,;
punu kontrolu nad Trstom«, a britanska vlada neka o svemu »obavi
jesti Staljina«, (pp. 13,72.)
Zaoštravanje situacije osjećalo se i na suprotnoj strani — u Gene-
ralštabu JNA, u Beogradu. Iako otamo nema tako bogate dokumen-
tacije, požnju svakako privlači radio-depeša koju je 13. svibnja, mar- ,
šal Tito poslao »drugu Staljinu«. U trenutku kada se pobjednonosno 1
završava krvavi, četverogodišnji rat koji je zemlju ostavio u ruševina-
ma, a stanovništvo gotovo decimirao, maršal Tito nije oklijevao ri-
skirati novi ratni sukob, pa je od sovjetskog vode zatražio novu, veli-
ku vojnu pomoć: »Zbog nastale vojno-političke situacije smatram da
je potrebno daljnje prenaoružavanje i jačanje naše vojske, pa zato
molirn da se ubrzaju isporuka i dostavljanje onog oružja i druge voj-
notehničke opreme koji su bili obećani poslije boravka naše delega-
cije u Moskvi...«" Osim ovoga, Tito je zatražio 97 dodatnih sovjet-
skih vojnih instruktora i 13 stručnjaka za sanitet, zatim, zadržavanje
»do kraja ove godine« 170 instruktora i 36 liječnika-kirurga kojima je
boravak već istekao i, što je najvažnije, pomoć » . . . u materijalno-te-
hničkom opremanju naše avijacije: tri divizije borbene avijacije i jed-
na divizija transportne avijacije (...) dopunsko naoružanje za korpu-
se narodne odbrane i pogranične staze, ukupno za 50.000 ljudi (...)
materijalni dio naoružanja za nadoknadu gubitaka u dvanaest divizi-
ja (...) municije, 3-4 kompleta za 12 divizija (...) Pomoći organizo-
vanje proizvodnje municije u našoj zemlji...« itd.20
Istoga dana, 13. svibnja, načelnik Generalštaba JA, gen. Arsa Jova-
nović, »grubo je zatražio od britanske i američke vojne misije u Be-
ogradu (i njihovih predstavnika na terenu) da napuste Jugoslaviju, s
obrazloženjem da njihov posao mogu obavljati odgovarajući vojni
atašei. (...) Kada je britanski predstavnik čuo za ovaj zahtjev, on je
gen. Jovanoviću odgovorio, kako on valjda shvaća da će (zbog toga) i
od jugoslavenskih (vojnih) misija u Kairu, Rimu i Bariju biti zatraže-
no da se povuku. Ovo Jovanovića nije zabrinulo.« 21
Osim očitog zaoštravanja odnosa i priprema za rat protiv dojučera-
šnjih saveznika, maršal Tito morao je istovremeno voditi brigu i za
uspješno okončanje dotadašnjeg rata protiv njemačkog osvajača i do-
maćih kvislinga. Tog istog, 13. svibnja, on je uputio jedan prijekor
Štabu Prve armije, pod zapovjedništvom gen. Peke Dapčevića. Vr-
" FO 371/48821/24th June 1945.
" J. B. Tito, Sabrana..., op. cit, p. 38.
'" Ibidem, p. 39. •, ... ... »1S
" FRUS, op. cit, Vol. V, p. 1228.
41
hovni komandant zamjerio mu je što je usporio »gonjenje i protjeri-
vanje neprijatelja k sjeverozapadu. Gro njemačkih i kvislinških snaga
prelazi granicu i predaje se Englezima. Naređujem da hitno presije-
cete sve veze prema Austriji i ne dozvolite da se neprijateljske) sna-
ge izvuku. U Korušku ne treba slati nove trupe.«"
Nekoliko sati kasnije, Tito je poslao novu poruku Štabu Prve armi-
je, prenoseći poruku Treće armije, da se »na prostoriji Konjice —
Soštanj prema Dravogradu nalazi grupa ustaša i nešto četnika, ukup-
no preko 50.000 ljudi. S njima se nalaze Pavelić, Maček, hrvatska
vlada, i velik broj zlikovaca. Pokušavaju preko Dravograda predati se
Englezima. (...) Treba da najhitnije krenete s vašim snagama iz rejo-
na Celje pravcem Šoštanj-Slovenj Gradec kako bi koncentrisali na-
pad za uništenje ove grupe.«23
Istovremeno, o kvislinškim izbjeglicama iz Jugoslavije razmišljao
je i H. Macmillan. Iz njegova osobnog dnevnika, brig. Cowgill objav-
ljuje jedan odlomak koji se dijametralno razlikuje od Macmillanovih
stavova i politike, što ju je provodio u vezi »memoranduma« ustaške
vlade od 5. svibnja. Naime, pod nadnevkom 13. svibnja nakon kon-
feriranja s gen. Keightlevem u Klagenfurtu, Macmillan je, medu
ostalim, zapisao: »Da bi zbrka bila veća, tisuće takozvanih Ustaša ili
Četnika, uglavnom sa ženama i djecom, panično nahrupljuju u ovo
područje pred nadirućim Jugoslavenima. Nazivi Ustaše i Četnici po-
krivaju sve, od gerilskih snaga, što su ih Nijemci podigli medu Slo-
vencima, Hrvatima i Srbima, za borbu protiv Tita, naoružavali ih i
održavali, pa do civila koji su, zato što su katolici, politički konzerva-
tivni ili zbog bilo čega drugog neskloni revolucionarnom komuni-
zmu, proglašeni fašistima i nacistima.« (p. 12) Objašnjenje za ovu na-
glu promjenu Macmillanova stava možda leži u Ćowgillovu tumače-
nju kako izvorni zapisnik razgovora Macmillan-Keightlev »nije
preživio«, već o tom razgovoru postoji samo ovaj, privatni, dnevnički
zapis kojeg Macmillan nije napisao odmah, 13. svibnja, već »malo
kasnije« (shortlv aftenvards). Riječju, radilo se o »naknadnom sjeća-
nju« britanskog ministra-rezidenta! Bez obzira na ovu okolnost, kao i
na dokumente od 5. svibnja, brig. Cowgill je, u želji da »očisti« lik
lorda Stocktona, pristrano zaključio kako se bar do 13. svibnja, ne
može govoriti o sklonosti, a još manje, o pripremama britanske vla-
de da zarobljene izbjeglice izruči Jugoslavenskoj armiji. Ova ocjena,
ponavljamo, suprotna je pojedinostima što smo ih iznijeli u vezi
»memoranduma« ustaške vlade i Macmillan — Alexanderove reakci-
je na nj, niti sa stvarnim stanjem na terenu. Prema ustaškim emi-
" J. B. Tito, Sabrana..., op. cit, p. 40
" Ibidem, p. 41.
42
grantskim izvorima, prvo izručenje zarobljenika uslijedilo je već 10.
svibnja, kada je jedna ustaško-domobranska grupa od 500 ljudi koju
su Britanci zatekli u Veldenu, bila prebačena u Villach, a odatle na
granični prijelaz Arnoldstein, gdje je izručena partizanima. Slično se
dogodilo i s jednom drugom grupom od 130 ljudi, nekoliko dana
kasnije.24 Ako je ovaj podatak pouzdan (emigrantski izvor ne navodi
čije je to konkretno svjedočanstvo), postupak britanskih okupacij-
skih vlasti mogao bi biti u skladu s dogovorom između komandanta
britanskog 5. korpusa, gen. Keightleva i politkomesara Četvrte armi-
je JA, puk. Boška Šiljegovića, od 12. svibnja, kada se Šiljegović pre-
ma Keightlevevu izvještaju, požalio da Britanci: »Prihvaćaju predaju
neprijateljskih jedinica koje su se predale Titu«. Na osnovu ove neja-
sne formulacije, Keightlev je pristao da jedinice, čija je »predaja gre-
škom (wrongly) prihvaćena, budu vraćene Titu«, (str. 72.)
Ako se uzme u obzir stav savezničkih vlada i vojnog zapovjedni-
štva u Caserti od početka svibnja da sve zarobljenike treba smjestiti
u logore, s time da se o njihovoj konačnoj sudbini odluči u konzulta-
cijama na razini savezničkih vlada, onda se formulacija gen. Ke-
ightleva o »pogrešnom zarobljavanju« može tumačiti samo kao po-
sljedica dogovora, točnije, obećanja feldmaršala Alexandera danog
maršalu Titu 5. svibnja, prema kome predaju ustaško-domobranskih
jedinica Britanci neće prihvaćati. Daljnji ra/roj događaja potvrdit će
i u cijelosti ovu našu procjenu!
Još iste večeri, 13. svibnja, svega nekoliko sati nakon odlaska Mac-
millana iz Klagenfurta, u štab 5. korpusa Britanske armije u Klagen-
furt stigao je visoki predstavnik generala Loehra, zapovjednika nje-
mačke Armijske grupe E, s informacijom da se austrijskoj granici
približava nova, golema kolona bjegunaca od oko 300.000 Nijemaca
i 200.000 hrvatskih vojnika, praćenih mnoštvom žena, djece i drugih
civila, ukupno oko 600.000 ljudi! 2 5 Ovo je u štabu gen. Keightleva
izazvalo pravu konsternaciju. Odmah po ponoći, u prvim minutama
14. svibnja, Keightlev poslao je pretpostavljenima u štab Osme ar-
mije, paničnu depešu, u kojoj je javio da, osim već preuzetih 300.000
zarobljenika, sada pristiže njih još oko 600.000, što za njegove snage
predstavlja nepremostiv problem. On ih ne može prehraniti, pa ni
vojno kontrolirati, a što je najvažnije — u svjetlu krajnje nategnutih
" John Prcela, Stanko Guldescu, Operation Slaughterhouse, Dorrance & Comp, Philadelphia, p.p.
75-6
" Njemački pregovarač koji je stigao u štab gen. Keightleva, bio je načelnik štaba general-pukov-
nika Loehra, gen. Erich Schmidt-Richberg, kasnije pisac jednog od njemačkih svjedočanstava o
događajima kod Bleiburga (E. Sch. - R., Daš Ende auf dem Balkan. Die Operationen der Heere-
sgruppe E von Griechenland bis zu den Alpen, Vowinckel, Heidelberg, 1955.)
43
odnosa s Jugoslavenskom armijom — golemi broj zarobljenika i
izbjeglica, praktički izbacuje iz stroja 5. korpus, jer on s njima na
vratu potpuno gubi bojnu gotovost i operativne sposobnosti. Zato je
gen. Keightlev zatražio hitnu dozvolu da rijeku zarobljenika i izbje-
glica odmah preusmjeri »prema sjevernoj Italiji ili njihovim kućama,
kakav god bio stav (viših organa) u vezi toga.« (p. 14.)
Rano ujutro, 14. svibnja, komandant Osme armije, gen. McCreery
ovu je informaciju proslijedio 15. armijskoj grupi, s kopijom za Za-
povjedništvo savezničkih snaga u Caserti, s time da je gen. McCreev,
sa svoje strane, dodao: » . . . Pitajte AFHQ (Zapovjedništvo saveznič-
kih snaga u Caserti) da pita Tita koliko bi on zarobljenika htio zadr-
žati. Predlažem da Hrvati postanu Titova predstava (becom Tito's
show)...« I doista, već u 18.36 sati istog dana, gen. Robertson iz šta-
ba feldmaršala Alexandera, poslao je 15. armijskoj grupi i 8. armiji
odgovor sa sljedećom zapovijedi: »Svi Rusi trebaju biti izručeni Sov-
jetskim snagama, a zarobljeni jugoslavenski državljani koji su služili
u njemačkim snagama (trebaju biti predani) jugoslavenskim snaga-
ma.« (p. 15.)
Istog dana, 14. svibnja, maršal Tito je štabovima Prve, Druge, Tre-
će i Četvrte armije, te glavnim štabovima Hrvatske i Slovenije upu-
tio jednu cirkularnu depešu kojom je tražio da se poduzmu »naje-
nergičnije mjere da se po svaku cijenu spriječi ubijanje ratnih zaro-
bljenika i uhapšenika od strane jedinica, pojedinih organa i
pojedinaca«. Ova depeša objavljena je u njegovim »Sabranim djeli-
ma« (Tom 28, str. 43), a u popratnoj bilješci uz nju stoji opaska Ured-
ništva da je Tito »u toku rata više puta izdavao slična naređenja i to
uglavnom u situacijama kada je bila povećana mogućnost za osvetu
od strane pripadnika NOVJ (ofenzive i si.) (...) ali i pored toga deša-
vali su se pojedinačni slučajevi koji se i pored svih preduzetih mjera
nisu mogli spriječiti.« U vezi s ovom Titovom depešom treba reći da
ju je brig. Cowgill dobio na uvid u Beogradu, a vidio ju je i Nikolai
Tolstov. Ovaj posljednji, podsjećamo, tvrdi da se radi o očiglednoj
krivotvorini: »... zato što to uopće nije bio pravi dokument. Bio je
to, naprotiv, komad papira ispisan pisaćim strojem, bez ikakvih indi-
kacija odakle potječe — ne samo što nije nosio Titov potpis nego se
26
čak ni formalno nije radilo o pravom naređenju.. .«
Osim u britanskom i jugoslavenskom vojnom rukovodstvu, pri-
preme za posljednji čin drugog svjetskog rata na evropskom bojištu,
odvijale su se i u redovima kvislinga s područja Jugoslavije. U tom
cilju, pojedine ustaško-domobranske i četničke jedinice, kao i usta-
ška vlada, već od 8. svibnja počeli su se prikupljati u austrijskom di-
"' -Tolstov: povijest pred sudom-, Start (Zagreb), 6. siječanj 1990, p. 51.
 44
jelu Koruške. U oblast Klagenfurta stigli su praktički istovremena s
britanskim jedinicama, pa su se u općem metežu što je vladao u prve
dane nakon oslobođenja grada i oni nastojali pregrupirati i organizi-
rati. Budući od ministra Vrančića nije bilo nikakvih vijesti, postalo
im je jasno da od njegove misije, tj. »memoranduma« namijenjenog
feldmaršalu Alexanderu, neće biti ništa. Zato je Pavelićeva vlada u
»krnjem sastavu«: Artuković Dumandžić, Balen i Toth, 10. svibnja
održala sjednicu u Krumpendorfu, nedaleko Klagenfurta, i tom pri-
likom osnovala »Hrvatski Crveni križ«. S ovom, dakako, fiktivnom
organizacijom zvučnog imena, nadali su se da će:«... najbolje moći
braniti osnovne interese i temeljne potrebe Hrvata. Članovi su po-
stali, uz neke ministre, također i vlč. dr. Dragutin Kamber te kao
tajnik dr. Ivo Korsky, koji je odmah priredio na engleskom za člano-
ve pismena samoimenovanja. General Drago Rubčić smatran je za-
povjednikom naše skupine oko Krumpendorfa.. .«27 Ni ovaj očajnič-
ki potez ustaške vlade nije postigao nikakav odjek kod Britanaca, pa
se kolone ustaša, domobrana i četnika, zajedno s mnoštvom civilnih
bjegunaca, što su neprestano pristizale u južnu Korušku, ustvari, ni-
su imale kome predati. Prema emigrantskim izvorima, 11. svibnja
tamo je već bilo oko 100.000 vojnih i civilnih izbjeglica," a 13. svib-
nja, kako smo naveli, približila se austrijskoj granici i najveća kolona,
od oko 200.000 ustaša, domobrana i četnika. Grupa ustaških genera-
la, koja je predvodila ovu kolonu, neovisno o spomenutoj inicijativi
pod firmom »Hrvatskog Crvenog križa«, sastavila je 13. svibnja u Ce-
lovcu, novi memorandum, vjerojatno posljednji u seriji pokušaja da
predaju njihove vojske i civila prihvate zapadni saveznici. Ovaj do-
kument objavljen je u emigrantskom tisku još 1983,2' a B. Krizman
prenio ga je i u Jugoslaviju, 1986. godine.30 Mi smo, pak, uspjeli doći
i do foto-kopije originala, na kojoj se vide vlastoručni potpisi usta-
škog generala Herenčića, puk. Danijela Crljena i opunomoćenog mi-
nistra Crne Gore, dr. Dušana Krivokapića.31 Ovim memorandu-
mom, »Zapovjedništvo hrvatskih oružanih snaga na sektoru Koru-
" Navodi ustaškog emigranta V. Nikolića; citirano prema B. Krizman, Pavelić u bjegstvu, Globus,
Zagreb, 1986, p. 35.
" Ibidem, p. 35.
" »Hrvatska pretstavlta angloameričkoj vojnoj misiji 1945-, Hrvatska revija (Miinchen-Barcelona),
ožujak 1983, God XXXIII, sv. 1/129, pp. 128-9.
" Bogdan Krizman, Pavelić..., op. cit, pp. 93-4.
" Ovaj, kao i nekoliko drugih dokumenata iz raznih arhiva, redakciji zagrebačkog .Starta, na ra-
spolaganje je stavio g. Marijan Gubić iz Sydneya, Australija. Pisac ovog rada zahvaljuje redakciji
•Starta« što mu ih je dala na uvid.
ške i Štajerske« još jednom je apeliralo na »Glavara angloirneričke
misije za štajersku, Korušku i Gorenjsko«, da prihvati predaju njiho-
ve vojske i civilne pratnje. Naglašavali su da se: »... ovdje ne radi o
vojsci, koja bi tobože željela produžiti rat, što bi opravdalo partizan-
ske napadaje, već da se radi o stotinama tisuća Hrvata, koji su upo-
znavši strahote Titove vladavine uputili se dobrovoljno u emigraciju,
što im po međunarodnim zakonima i običajima kulturnog svijeta
nitko nesmije spriječiti. (...) Mi apeliramo na savezničku vojsku, en-
glesku i američku, da što je brže moguće sprieči nečovječno krvo-
proliće, koje naše oružane snage nijesu ničim izazvale, već su ga na^
protiv u interesu svojeg vlastitog naroda na sve moguće načine izbje-
gavale. Ne usliedi li to vrlo brzo i vrlo efikanso, ova divna i
jedinstvena manifestacija hrvatske narodne volje pretvoriti će se u
našu najtežu narodnu tragediju, koja će svojim užasnim posljedica-
ma zasjeniti sve grozote užasnog rata, koji je netom svršio.. .*"
Sutradan, 14. svibnja predvečer, prema kasnijem svjedočanstvu
ustaškog pukovnika Crljena, ustaška kolona je, na poljani kod Ble-
iburga, stupila u kontakt s jednom britanskom jedinicom i poslala
na pregovore generale Herenčića i Gregorića. Tom prilikom, oni su
zapovjedniku britanske jedinice, pretpostavljamo uručili navedeni
memorandum a neidentificirani major, ga je, možda i neovlašteno,
primio! Budući je počela padati noć, postignut je sporazum da se ko-
lona zaustavi i dočeka jutro na istom mjestu, a Britanci da, u među-
vremenu traže nova uputstva od svojih pretpostavljenih.".
Kako smo već ranije iznijeli, otprilike istovremeno — u 18.36 sati
— na osnovi prethodnog upita, točnije, sugestije komandanta bri-
tanske 8. armije, McCreeryja da »Hrvati postanu Titov show«, iz šta-
ba feldmaršala Alexandera stigao je potvrdan odgovor! Tijekom ve-
čeri, ista poruka prenesena je, pretpostavljamo, i u Klagenfurt, za-
povjedniku 5. korpusa, generalu Keightlevu. »Cowgillov izvještaj« o
ovim pojedinostima ne govori ništa, tako da samo iz svjedočanstva
partizanskih pregovarača znamo da je gen. Keightlev kao svoga pre-
govarača ovlastio brigadira T. C. Scotta, zapovjednika 38. irske pješa-
dijske brigade.34 Sutradan, 15. svibnja ujutro, ranije spomenuta bri-
tanska prethodnica saopćila je ustaškim generalima, da će iz Klagen-
furta stići britanski pregovarač, tj. brig. Scott. Kada je on stigao,
započeli su trostrani pregovori, koji su detaljno opisani u emigran-
tskoj (Crljen, K. Kovačić), ali i u jugoslavenskoj memoarskoj litera-
" Ibidem.
" Svjedočanstvo D. Crljena; navedeno prema B. Krizman, op. cit, pp. 98-9.
" Petar S. Brajović, Konačno oslobođenje, Sjećanja i obrade, Spektar, Zagreb, pp. 559-60.
ir. 46
turi i publicistici pa ovdje nema potrebe za njihovom posebnom
eksplikacijom." Treba, međutim, naglasiti da mnoga jugoslavenska
svjedočanstva trpe od istog nedostatka; ona, naime, smatraju rečene
pregovore kao odlučne za predaju i izručenje ustaško-domobranske
vojske, te pomalo romansirano opisuju veliku vještinu i odlučnost
jugoslavenskih pregovarača, nasuprot dvoličnim ili, u najmanju ru-
ku, neodlučnim Britancima. Ustvari, kao što pokazuju primarni do-
kumenti i izvedeni slijed događaja, predaja ustaško-domobranske
vojske Jugoslavenskoj armiji bila je dogovorena još 5. svibnja, raz-
mjenom poruka između feldmaršala Alexandera i maršala Tita, te
potvrđena Alexanderovom depešom od 14. svibnja popodne. Ono
sto su tijekom 15. svibnja, s ustaškim generalima dogovorili Scott,
Basta, Brajović i drugi, bio je tek operativni, finalni čin. Ovime ne
želimo tvrditi da su jugoslavenski pregovarači namjerno preuveliča-
vali svoju ulogu i zasluge za predaju kvislinške vojske, već samo to
da se njima vlastiti značaj činio daleko većim nego što je stvarno bio.
Ukratko, u ovim pregovorima, britanska je strana, nakon višesat-
nog međusobnog uvjeravanja, anulirajući »memorandum« od 13.
svibnja, uz snažno inzistiranje predstavnika JA, uspjela prisiliti usta-
ške generale da se njihova vojska preda Jugoslavenskoj armiji. Koli-
ko je točno bilo kvislinških vojnika i civilne pratnje, što su se tom
prilikom predali, Britanci, navodno, nisu precizno ustvrdili, budući
su, prema »Cowgillovu izvještaju«, samo: » . . . pomogli u pregovori-
ma oko predaje Hrvata Jugoslavenima, tako da za ove Hrvate (Bri-
tanci) nikada nisu bili izravno odgovorni.« (str. 16) Imajući u vidu
ranije navedene depeše od 5. svibnja, mi danas znamo da je britanski
" Najznačajniji jugoslavenski radovi u završnim danima drugog svjetskog rata na tlu Jugoslavije
su zbornici -Završne operacije za oslobođenje Jugoslavije 1944-1945, Vojnoistorijski Institut, Be-
ograd, Tom I, II, 1957; NOR i socijalistička revolucija u Jugoslaviji, u završnoj etapi drugog svjet-
skog rata, izdanje Zajednice instituta za izučavanje novije istorije, NIRO Eksport-pres, Beograd,
1978, te Za pobedu i slobodu, Završne operacije za oslobođenje Jugoslavije, Učesnici govore, Voj-
noizdavački i novinarski centar, Beograd, 1986. Značajni su i zbornici sa znanstvenih savjetovanja
»Osvoboditev Slovenije 1945- (Ljubljana, 1976), te »Konec Druge svetovne vojne v Jugoslaviji,
(ur. dr. Dušan Biber, »Borec«, No, 12, God. XXXVIII, 1986.) Za rasvjetljavanje događaja kod Ble-
iburga važna su i osobna svjedočanstva Milana Baste, Rat posle rata, Stvarnost, Zagreb, 1963.
(Autor je kasnije, svoje uspomene obogaćivao novim pojedinostima i osobnim opservacijama ma-
njeg značaja, u tri izdanja knjige Rat je završen 7 dana kasnije, Globus, Zagreb, 1971, 1976, 1982,
te u knjizi Agonija i slom NDH, Rad, Beograd, 1971.); zatim Koste Nada, Pobeda, Zagreb, 1980. i
Druže Tito, rat je završen 15. maja, Zagreb, 1985; te Petra S. Bra[ovića, Konačno oslobođenje,
Spektar, Zagreb, 1983. Od ostalih radova, izdvajamo Sreto Savić i Žarko Atanacković, Treća Ar-
mija, Novi Sad, 1981; Franci Strle, Veliko finale na Koroškem, Ljubljana, 1977. i Burni dogodki
ob zajetju Loehra, Velenje, 1980. itd. Kvislinšku interpretaciju istih događaja opširno donose i
dokumentiraju, medu ostalima, John Prcela i Stanko Guldescu, Operation Slaughterhouse, Dor-
rance and Comp, Philadelphia, 1970, a njemačku verziju, medu ostalima, Karl Hnilicka, Die En-
de auf dem Balkan 1944/45. Die Militaerische Raemung Jugoslawiens durch die Deutsche Wehr-
macht, Musterschmidt, Gottingen, 1970. (Vidi i bilješku 25)
5. korpus, ustvari, samo djelovao na osnovi Alexanderova obećanja
Titu, pa stoga Cowgill odricanjem odgovornosti za sudbinu najveće
zarobljeničke kolone, ustvari, nastoji amnestirati najviše britanske
vojno-političke organe, prvenstveno feldmaršala Alexandera i njego-
va političkog savjetnika, Macmillana, odnosno, šefa Foreign Officea,
Sir Anthonv Edena, koji su nesumnjivo formirali britansku politiku
naspram kvislinških bjegunaca iz Jugoslavije. Također, posljednji
ustaški »memorandum« od 13. svibnja, o kojem »Cowgillov izvještaj«
ništa ne govori, svjedoči da je Britanska armija de facto primila pre-
daju ustaško-domobranske vojske, a zatim je izručila Jugoslavenskoj
armiji. Neizravno, a možda i nesvjesno, ovu činjenicu priznaje i
»Cowgillov izvještaj« kada, bez ikakva objašnjenja ili komentara, u
priloženim »Ključnim dokumentima«, donosi i depešu feldmaršala
Alexandera iz Caserte, br. FX 75902, upućenu 15. svibnja šefu bri-
tanske vojne misije u Beogradu, brig. Fitzrovu Macleanu. U njoj se
izričito kaže: »Prenesite slijedeće maršalu Titu. Citiram (:) Zapovjed-
nik savezničkih jedinica u Austriji javlja da se oko 200.000 jugosla-
venskih državljana koji su služili u njemačkim oružanim snagama,
predalo njemu. Mi bismo ih htjeli odmah izručiti snagama maršala
Tita i bili bismo zahvalni ako maršal Tito prihvati da izda uputstva
svojim zapovjednicima da ih preuzmu i dogovore sa štabom 5. kor-
pusa dinamiku po kojoj oni mogu biti prihvaćeni i prebacivani pre-
ko točke na austrijskoj granici južno od Klagenfurta radi povratka u
Jugoslaviju. Citat završen.« (p. 76.)
Dne 16. svibnja, podmaršal Arthur Lee, iz Savezničke misije u Be-
ogradu, prenio je ovu poruku kabinetu maršala Tita, a 17. svibnja,
dopisom br. 15, Kabinet je potvrdio prijem depeše i, medu ostalim,
odgovorio: » . . . Maršal se slaže u potpunosti sa predlogom feldmar-
šala g. Aleksandera i izražava mu zahvalnost. Napred spomenutih
200.000 preuzeće Štab III armije kome su izdate potrebne instrukci-
je. Slobodni smo Vas umoliti da nas obavjestite, gde bi se sastala ko-
misija za prijem zarobljenika sa delegatima određenim od feldmar-
šala G. Aleksandera za primopredaju. (...) Po naređenju Maršala,
Generalmajor Ljub.(odrag) Đurić (vlastoručni potpis).«36 (Cowgill ne
spominje niti ove depeše.)
Konačno, »Cowgillov izvještaj« ne spominje ni britansku depešu
od 19. svibnja iz koje se vidi da su Britanci točno znali i broj hrvat-
skih kvislinga koji su do tog dana pali u ruke Jugoslavenskoj armiji.
" Dokument nosi signaturu londonskog Public Record Officea: WO 202/319, a potječe iz zbirke
Marijana Gubica. (Vidi Bilješku br. 31.)
 U njemu se kaže kako se »do tog trenutka u Klagenfurtu i okolici
maršalu Titu predalo 235.000 hrvatskih vojnika..,«"
Zbog ovih kontradikcija i manjkavosti »Cowgillova izvještajau«,
prije nego što nastavimo s njegovim prikazom, korisno je izvršiti još
jedan ekskurs u jugoslavenske primarne izvore koji usprkos njihovoj
lapidarnosti, potvrđuju našu dosadašnju analizu o okolnostima pre-
govora u Bleiburgu, o broju zarobljenika, kao i o njihovoj kasnijoj
sudbini. Primjerice, u izvještaju Štaba 51. udarne divizije Štabu III.
armije JA, od 18. svibnja, pod nadnevkom 15. svibnja, medu osta-
lim, se navodi: »Englezi pokušavaju pregovore o predaji sa ustašama,
(radi se o razgovorima gen. Herenčića, t,, o »memorandumu« od 13.
. svibnja, op. F.B.), ali intervencijom komesara divizije (Milana Baste,
op. D. B.) posle prijema bezuslovne kapitulacije od strane ustaških
generala i predstavnika Crnogorskog Dražinog Komiteta, beskrajne
kolone zarobljenika počinju da pristižu. Broj zarobljenika se ceni na
100.000. Plen je ogroman.«"
Ovdje valja reći da citirani izvještaj kao i izvještaji drugih jedinica
JA iz posljednjih dana rata, nisu objavljeni u cjelini, već svi završava-
ju s 15. svibnja, što se u napomenama Redakcije Zbornika dokume-
nata i podataka o NOR naroda Jugoslavije objašnjava na sljedeći na-
čin: »Pošto su 15. maja prestala neprijateljstva na teritoriji Jugoslavi-
je, to se tekst ovog izvještaja od 16. maja nadalje ne objavljuje.« 39 Bez
uvida u izvorne dokumente, tj. vojne izvještaje od 16. svibnja nada-
lje, ne može se pouzdano utvrditi ukupan broj zarobljenih kvislinga.
U bilješkama, kojima je Redakcija opremila pojedine izvještaje, na-
vode se neke brojke, ali se one odnose samo na stanje do 16. svibnja
u 14.45 sati. Primjerice, spominju se dvije depeše štaba Treće armije
od 16. svibnja, pri čemu ona od 2.00 sata govori o 100.000 zaroblje-
nika, a ona od 14.45 sati kaže da se broj zarobljenih ustaša povećao
za 20.000, a broj četnika za 5.000." Dakle, do 16. svibnja u 14.45 sati
bilo je ukupno 125.000 zarobljenih kvislinga! Utvrđivanje konačnog
broja zarobljenih i poginulih, odnosno, pogubljenih pripadnika kvi-
slinških jedinica, za sada je moguće samo iz sekundarnih izvora. Mo-
žda najvažniji medu njima je »Saopštenje Ministarstva unutrašnjih
poslova FNRJ«, objavljeno još početkom 1949. godine. Tamo se ka-
že da je u završnoj fazi ofenzive Jugoslavenske armije za konačno
" Ova depeša spominje se u dokumentu Foreign Officea FO 371/95499/11 September 1951, što
smo ga pronašli tijekom vlastita istraživanja u PRO.
" Zbornik dokumenata i podataka o NOR naroda Jugoslavije, Tom XI, Knjiga 3, Vojnoistorijski
institut, Beograd, 1976, p. 624.
" Ibidem, p. 624, et passim.
" Ibidem, p. 644.
oslobođenje zemlje zarobljeno 2^1.287 okupatorskih vojnika i
120.150 kvislinških vojnika.41 Iste brojke, zajedno s podatkom od
»oko 100.000 poginulih«, iznio je 30 godina kasnije, na znanstvenom
skupu »Završne operacije za oslobođenje Jugoslavije«, jedan od nji-
hovih sudionika, general-pukovnik Ivan Dolničar.42 U najnovije vri-
jeme. V. Žerjavić je, na osnovu opsežne dokumentacije i brižljive
statističke analize, procijenio da je na teritoriju Jugoslavije, za vrije-
me drugog svjetskog rata, poginulo ukupno 209.000 »kolaboracioni-
sta i kvislinga«.45 Međutim, ni Žerjavić, niti bilo koji drugi istraživač,
koliko je nama poznato, nije se mogao poslužiti s izvještajem poseb-
ne jugoslavenske vojne komisije, na čelu s Dušanom KoraČem, koja
je, prema.emigrantskim izvorima, neposredno poslije događaja u
Bleiburgu, ispitala čitav »slučaj« i podnijela tajni izvještaj.44
U nedostatku takvih izvornih dokumenata, mogli bismo, dakle,
uzeti da je od ukupnog broja poginulih pripadnika kvislinških for-
macija i kolaboracionista, najviše do 100.000 njih ubijeno u zavr-
šnim operacijama rata. Ostaje, međutim, problem što se smatra »za-
vršnim operacijama«, budući su izručeni ili zarobljeni kvislinzi ma-
sovnoj retorziji bili podvrgnuti nakon formalnog završetka drugog
svjetskog rata, 15. svibnja, u tzv. »marševima smrti«, koji su trajali sve
do kraja kolovoza 1945. Na osnovu ovog, može se ocijeniti da bi, s
pravno-formalne strane, najveći problem »slučaja Bleiburg« mogao
biti u tome, što do masovne likvidacije izručenih i zarobljenih kvi-
slinga, ustvari, nije došlo u »završnim operacijama rata«, već — u po-
slijeratnom, mirnodopskom razdoblju!
Na ovom mjestu vrijedi zabilježiti da je maršal Tito u ono vrijeme
najmanje dva puta javno govorio o masovnim likvidacijama pripad-
nika kvislinških formacija. Prvi puta, to je učinio 27. svibnja 1945, u
svom znamenitom govoru u Ljubljani, rekavši: »Što se tiče ovih
izdajnika koji su se našli unutar naše zemlje, u svakom narodu pose-
bice — to je stvar prošlosti. Ruka pravde, ruka osvetnica našeg naro-
da dostigla ih je već ogromnu većinu, a samo jedan mali dio uspio je
pobjeći pod krilo potkrovitelja van naše zemlje.« 45 Drugi put, 7. ko-
" .Borba. (Beograd), 9. II. 1949.
" Ivan Dolničar, .Okruženje i kapitulacija neprijateljevih snaga u severozapadnom delu Jugoslavi-
je«, u Za pobedu i slkobodu; završne operacije za oslobođenje Jugoslavije, Vojnoizdavački i novin-
ski centar, Beograd, 1986, p. 540.
" Vladimir Žerjavić, Gubici stanovništva Jugoslavije u drugom svjetskom ratu, Jugoslavensko
viktimološko društvo, Zagreb, 1989, pp. 115-17.
" xxx, .Proceedings and Debates of the 86th Congress, Second Session., 2 June, 1960, Congressi-
onal Record, US GPO, Washington, D. C, 1961.
" J. B. Tito, Sabrana..., op. cit, Tom 28, p. 78.
ir 50, ' •_
lovoza 1945, Tito je na Trećem zasjedanju AVNOJ-a, u Beogradu,
rekao :^»... U toj konačnoj ofanzivi, potpuno je razbijena ne samo
njemačka nego i Pavelićeva vojska, koja je brojala preko 200 hiljada
vojnika. Uslijed jakog otpora uništen je ogroman broj Nijemaca i
ustaša, a preko 200 hiljada je zarobljeno, zaplijenjena je ogromna ko-
ličina ratne opreme...«"
U vezi masovne likvidacije ustaško-domobranskih zarobljenika,
odnosno ovih Titovih izjava, M. Đilas se prisjeća da mu je jedan
poljski diplomat u ljeto 1946. priznao kako je, godinu dana ranije,
Staljin ^prigovarao poljskim drugovima neodlučnost prema reakciji,
pozvavši ih da slijede Titov primjer: »Tito je pametan momak. On
nema problema s neprijateljima — on ih se svih riješio!«" Istovre-
meno, ustaška emigracija samom Đilasu pripisuje navodnu izjavu
»Hrvatski vojnici moraju umrijeti, da bi Jugoslavija mogla živjeti!« 48
Vratimo se sada »Cowgillovu izvještaju«. Naveli smo kako su do
15. svibnja popodne, u kontroverznim trostranim »pregovorima«,
predstavnici britanskog 5. korpusa uspjeli izboriti da se kvislinška
kolona preda 14. i 51. diviziji Jugoslavenske armije. Istog dana pre-
dvečer, 5. korpus obavijestio je štab Osme armije, kako se u njiho-
vom zarobljeništvu trenutačno nalazi »46.580 Kozaka, 4.443 bijelih
Rusa, 25.000 Hrvata i 25.000 Slovenaca«, (p. 75)
Ovdje je nužno ponoviti da se ove brojke odnose na one jedinice,
koje su se preko austrijske granice probile između 10. i 15. svibnja,
predale se Britanskoj armiji i bile smještene u zarobljeničke logore
unutar teritorije koje su zauzele savezničke snage. Nakon što je pre-
dana najveća ustaško-domobranska kolona, ranije istog dana, načel-
nik štaba 5. korpusa, brig. Toby Law (kasnije, Lord Aldington, »glav-
ni krivac« za izručenje i pokolj ustaško-domobranske kolone kod
Bleiburga, prema Nikolaiu Tolstovu!), sastao se s ppuk. Francom
Hočevarom, političkim komesarom I. tenkovske brigade Četvrete
armije. Ovaj je Lawu iznio kako ima naređenje da u Koruškoj formi-
ra Jugoslavensku vojnu upravu, te zatražio od njega zajedničku upra-
vu nad svim zarobljeničkim logorima u Koruškoj. Brig. Law je ove
zahtjeve odbio, ali je predložio da sve zarobljene Hrvate što prije
preda Jugoslavenskoj armiji, (p. 27.)
Na osnovu stava ppk. Hočevara o uspostavljanju jugoslavenske
vojne uprave, ali i drugih informacija, Vrhovna saveznička komanda
u Caserti procijenila je da je u austrijskom dijelu Koruške moguć-
" Slobodan Nešović, Stvaranje Nove Jugoslavije 1941-1945, Partizanska knjiga, Mladost, Beograd,
1981, p. 644.
" M. Dilas, .Tito and Stalin., Survev, Autumn 1984, Vol. 28, No.3/122, pp. 75-6.
•Proceedings..., op. cit.
51
nost oružanog sukoba s Jugoslavenskom armijom čak i veća, nego u
Julijskoj krajini. Zato je 15. armijska grupa intenzivirala pripreme za
operaciju »Beehive« (Pčelinjak), što je bila šifra za oružani napad na
jedinice Titove armije, sa ciljem da ih se silom izbaci iz austrijskog
dijela Koruške.
Tako je već 14. svibnja u Beograd, preko baze JA u Bariju, stigla
obavijest iz Caserte da se obustavlja svaka daljnja saveznička vojna
pomoć Jugoslavenskoj armiji/ 9 Zatim su, 15. svibnja britanski i
američki ambasadori u Moskvi predali sovjetskom Ministarstvu
vanjskih poslova kopiju njihove zajedničke note jugoslavenskoj vladi
što će dva dana kasnije biti uručena u Beogradu. Također, britanski
je ambasador uručio i osobnu poruku premijera Churchilla za mar-
šala Staljina, a američki je u pismu Molotovu potvrdio kako se s tek-
stom poruke slaže i vlada SAD. (p. 77) U spomenutoj noti, dva za-
padna saveznika odbila su Titov zahtjev od 13. svibnja, kojim je za
Jugoslaviju tražio status okupacijske sile u Austriji, te ultimativno
zatražila povlačenje jedinica JA iz Koruške.'0 Sutradan, 16. svibnja u
9.15 sati, feldmaršal Alexander poslao je iz Caserte depešu premijeru
Churchillu, u kojem je izrazio zadovoljstvo što u operaciju može
uključiti i novozelandske trupe, ali se požalio na golemo optereće-
nje, koje mu predstavlja oko jedan milijun zarobljenika u oblasti Vil-
lach-Klagenfurt:»... Moram očistiti palubu u toj oblasti« — obrazla-
gao je Alexander. (p. 77) Čini nam se, međutim, da je Alexander
namjerno pretjerivao s brojem zarobljenika u Koruškoj (oko l mili-
jun!!??), kako bi Churchill lakše »progutao« njegovu politiku »čišče-
nja palube«, tj. izručivanja zarobljenih kvislinga Jugoslaviji. Chur-
chill je, kako daljnji razvoj događaja pokazuje doista i »progutao« po-
litiku izručivanja kvislinga, tako da se »britanski dio« odgovornosti
za njene stravične posljedice, s operativne razine 5. korpusa i gen.
Keightleva, odnosno njegova načelnika štaba brig. Toby Lawa (danas
Lorda Aldingtona) nužno mora podići na razinu feldmaršala Alexan-
dera i njegova političkog savjetnika, Macmillana, koji, pak, s funkci-
jom člana Kabineta, u daljnji krug britanskog dijela odgovornosti za
»slučaj Bleiburg« uvlači i Foreign Office, pa i samog premijera Chur-
chilla." Da je čitavu akciju koordinirao iz Caserte feldmaršal Ale-
xander, bjelodano potvrđuje i njihova depeša br. FX 75902, od 15.
svibnja.
" J. B. Tito, Sabrana..., op. cit, p. 45.
" Ovu anglo-američku notu (Br. 76. od 17. svibnja 1945.) objavljuje dr. Dušan Biber u zbirci Tito-
Churchill, Strogo tajno, Arhiv Jugoslavije, Beograd-Globus-Zagreb, 1981, p. 554.
" Iste zaključke izveli su i neki britanski povjesničari, osobito Nicholas Bethell, -A Fiendish Blo-
ody Scheme«, The Spectator, (London) 9. December 1989.
ir
52
Na značaj ove depeše ukazuje, u nedavnom intervjuu za zagrebač-
ki »Start«, i Lord Aldington, nastojeći se osloboditi odgovornosti ko-
ju mu, ustvari, prišiva i »Cowgillov izvještaj«.'2 Dragi dokaz da je
Alexander manipulirao s ukupnim brojem zarobljenika, također
objavljen u »Cowgillovu izvještaju« bez odgovarajućeg objašnjenja,
jest depeša što ju je gen. Morgan poslao Alexarideru iz Klagenfurta,
16. svibnja, u kojoj mu javlja kako se na teritoriji 5. korpusa nalazi
samo oko 220.000 zarobljenika, od čega 25.000 Hrvata i 25.000 Slo-
venaca, (p. 28.) U istom brzojavu, Morgan je sugerirao da se za opera-
ciju »Pčelinjak«, od SHAEF-a (Vrhovna komanda savezničkih ekspe-
dicijskih snaga u Evropi, pod zapovjedništvom gen. Eisenhowera)
zatraži da dio snaga američkog 15. korpusa, sa sjedištem u Salzbur-
gu, odvoji za podršku britanskom 5. korpusu u Koruškoj, (p. 28.) Su-
tradan, 17. svibnja ujutro, gen. Eisenhower već je Alexanderu odgo-
vorio pozitivno, javivši da je spreman poslati pet divizija u Korušku,
i rasporediti ih tako da »parada njihove moći u blizini Jugoslavena
možda navede Tita da promijeni svoj sadašnji stav.« (p. 28.)
U tom trenutku, i suprotnoj, jugoslavenskoj strani, bilo je već pot-
puno jasno da je na pomolu oružani sukob, pa su pripreme za nj
podignute na viši stupanj. Ovo potvrđuje Titova poruka štabu Treće
armije od 16. svibnja, u kojoj se kaže: »Naređujem vam da na granici
koju kontrolišu naše trupe budu najveća pripravnost. Najviše poja-
čajte sektor Jesenice i Dravograd. Sve rezervne jedinice moraju biti
u pripravnosti. Držite tijesnu vezu sa Štabom IV. armije...«"
Istog, 17. svibnja, samo jedan sat nakon što je u Casertu stigla Ei-
senhowerova poruka o slanju pet američkih divizija, feldmaršal Ale-
xander već mu je odgovorio. Iz tog odgovora mogu se još jednom
razabrati njegovi motivi za politiku izručivanja zarobljenih kvislinga:
» . . . s mogućnošću neprijateljstava protiv Jugoslavena u Austriji, za
mene je osnovno da oslobodim svoje L(inije) K(omunikacija) od
ovog opterećenja (tj. ratnih vojnih zarobljenika i izbjeglica, op.
D. B.). Bojna gotovost mojih jedinica već je značajno narušena, kako
zbog potrebe kontrole nad ovim mnoštvom tako i zbog općeg zakr-
čenja u oblasti. Također je osnovno da se moje zalihe oružja, i osobi-
to streljiva, popune do mjere potrebne za moguće operacije.« (p. 28)
Alexander je Eisenhoweru objasnio da zarobljenike nije u stanju
prebaciti u Italiju, jer bi time također paralizirao »moje linije komu-
nikacije, a niti ih imam čime hraniti u Italiji kada tamo stignu.« (p.
29)
" -Lord Aldington protiv grofa Tolstova«, Start (Zagreb), 20. siječnja 1990, p. 51.
" J. B. Tito, Sabrana..., op. cit, p. 49.
Iz navedene depeše, razvidno je da je Alexander smatrao kako bi
za njega najpovoljnije rješenje bilo da i ranije zarobljene kvislinge
vrati Sovjetskoj, odnosno, Jugoslavenskoj armiji. Istovremeno, on je
bio svjestan goleme moralne odgovornosti, pa se nije usuđivao to
osobno narediti 5. korpusu, već je, čini se, dozvolio da »prljav posao«
obave gen. Keightlev i njegov načelnik štaba, brig. Law. Feldmaršal
Alexander je, iz istih razloga, u svojoj poruci Eisenhoweru, pokušao
onako detaljno obrazložiti politiku izručenja jugoslavenskih kvislin-
ga. Znajući da se njegova politika ne poklapa s uputstvima britanske
i američke vlade iz početka svibnja, Alexander se još jednom htio
formalno osigurati naspram višem vojnom rukovodstvu. U tom cilju,
on je još istog dana, 17. svibnja, u 17.43 sati, od Zajedničkog gene-
ralštaba u Londonu zatražio »najhitniju« direktivu što da čini sa
50.000 Kozaka, 35.000 četnika i 25.000 Hrvata. Da je bio potpuno
svjestan što ih čeka poslije izručenja dokazuje njegova napomena ka-
ko bi povratak u domovinu ovih ljudi »mogao biti fatalan za njihovo
zdravlje«, (p. 29)
Praktični postupci feldmaršala kao i događaji na terenu pokazuju,
međutim, da je Alexanderova moralna dilema bila samo prividna,
budući je već u 12.50 sati, dakle, nekoliko sati ranije nego što je on
zatražio spomenutu direktivu od Zajedničkog generalštaba, u Kla-
genfurtu, brig. Toby Law, već potpisao naredbu jedinicama 5. korpu-
sa, da se: »Svi jugoslavenski državljani imaju izručiti Titovim snaga-
ma što brže. Ove snage bit će odmah razoružane, ali im neće biti
otkriveno njihovo odredište. Dogovore o izručenju koordinirat će
ovaj Štab u suradnji s jugoslavenskim snagama...«(p. 31) Nakon što
je odluka o »čišćenju palube«, tj. o izručenju konačno pala, više nije
bilo prepreka da se pristupi posljednjoj fazi priprema za obračun s
Titovom armijom. U 23.00 sati, isti brigadir Toby Law potpisao je i
»Operativno uputstvo br. 24«, koje je odmah proslijeđeno višim ofi-
cirima svih jedinica 5. korpusa s detaljnim uputstvima za provođenje
»Operacije Pčelinjak«, tj. »osiguranja potpune vojne kontrole nad
područjem Korpusa (...) zarobljavanjem ili uništenjem svih Titovih
jedinica u oblasti Korpusa.« (p. 29-)
Dakako, da ovako važne dokumente, Toby Law nije mogao potpi-
sati na svoju ruku, već na osnovu naredbe svog Vrhovnog koman-
danta, feldmaršala Alexandera. Doduše, brig. Cowgill ne objavljuje
naredbu o otpočinjanju priprema za »Operaciju Pčelinjak«, ali se iz
jedne njegove depeše od 18. svibnja jasno razabire kako je on sa svi-
me što se događa u oblasti njegova 5. korpusa točno obaviješten, jer
ističe kako su pripreme za realizaciju »Operacije Pčelinjak« već dale-
ko odmakle (»well in hand«), te da će »biti spremni oko 1. lipnja«, (p.
54
81) Dakle, da ponovimo: ratni sukob između dojučerašnjih savezni-
ka, Velike Britanije i Demokratske Federativne Jugoslavije, trebao je
početi svega 15-ak dana nakon svršetka drugog svjetskog rata!
U tom sklopu, izručivanje svih »antititovskih« zarobljenika Jugo-
slavenskoj armiji, »Cowgillov izvještaj«, nastoji prikazati isključivo
kao neizbježnu popratnu akciju, koja je jedinicama 5. korpusa osigu-
ravala potpuno slobodne ruke i linije komunikacije za vođenje rat-
nih operacija. Međutim, činjenica da su u sklopu čitave akcije izruči-
vanja, od 10. svibnja nadalje, ustaško-domobranske jedinice tretirane
mnogo strože od ostalih »antititovskih« zarobljenika, pokazuje da je
osim »vojne linije«, na djelu bila i »politička linija« koja je, po našoj
ocjeni odražavala ostatak promonarhističke politike premijera Chur-
chilla u Jugoslaviji. On se ni tada, u svibnju 1945, još nije odricao
planova da za kralja Petra, zajedno sa četnicima Draže Mihailovića,
osigura neko mjesto na jugoslavenskoj političkoj pozornici!
U međuvremenu, nastavljene su pripreme za »Operaciju Pčeli-
njak«. Da bi ih motivirao za obnavljanje ratovanja, netom što je zavr-
šio krvavi, šestogodišnji rat, feldmaršal Alexander svojim je trupama
18. svibnja uputio posebnu poruku, kojom ih je nastojao psihološki
pripremiti za vojni obračun s Titovom Jugoslavijom: » . . . Titova je
očita namjera da svoje (teritorijalne) zahtjeve osigura silom oružja i
voj(ne) okupacije.« U nastavku, Alexander je, kako smo već ranije na-
javili, »posudio« jednu Trumanovu formulaciju iz njegova pisma pre-
mijeru Churchillu, od 12. svibnja, koja glasi: »Akcije takve vrste suvi-
še bi podsjećale na Hitlera, Mussolinija i Japan.« Zatim je nastavio:
»A protiv takvih akcija mi smo i vodili ovaj rat. (...) Mi ne smijemo
sada odbaciti bitne principe za koje smo se svi borili. Na tim princi-
pima, mi smo dužni da branimo ove sporne teritorije kao staratelj
dok mirovna konferencija ne donese konačno rješenje.« Ovu poru-
ku, treba dodati, »Cowgillov izvještaj« ne objavljuje, već se ona može
naći u američkoj zbirci diplomatskih dokumenata, za 1945. godi-
nu!"
Ali, u posljednjem trenutku, na vrhuncu vojne krize, kada je novi,
besmisleni rat — ovaj puta s dojučerašnjim saveznicima — postao
gotovo neizbježan, maršal Tito je konačno donio jedino ispravnu
odluku — o povlačenju Jugoslavenske armije iz Koruške! U Zborni-
ku dokumenata i podataka, kaže se da u Arhivu Vojno-istorijskog
instituta nije nikada pronađena ova Titova zapovijed, a do sada ostali
su nedostupni i dokumenti koji bi rasvijetlili konkretne okolnosti
što su navele Tita da naglo promijeni stav i izda naređenje o povlače-
nju." Čini se, međutim, neospornim da je odluka o povlačenju do-
" FRUS, op. cit, Vol. V, p. 1234.
" Zbornik dokumenata..., op. cit, Tom XI, Knjiga 3, p. 563.
__ 55
nesena tek na zahtjev Staljina, što potvrđuju i najnovija istraživanja
sovjetskog povjesničara Leonida Gibjanskog, koji je ustvrdio da su
tih dana Tito i Staljin bili u svakodnevnoj vezi, da su se dva rukovod-
stva »uzajamno konzultirala i zajednički razrađivala stav povodom
Tršćanske krize (u čiji sklop je, dakako, spadala i kriza u Koruškoj,
op. D. B.). I da su koraci, koje je preduzela Jugoslavija u jeku krize,
bili rezultat konzultacija sa Sovjetskim Savezom.«56 Postavlja se,
međutim, pitanje, zašto je Staljin, nakon što je mjesec dana u pogle-
du okupacije Koruške pružao Titu podršku, sada naglo promijenio
stav. Neki zapadni historičari tvrde da je upad Jugoslavenske armije
u Korušku Staljinu postao opasan u trenutku kada je shvatio da bi
komunistička okupacija Koruške i njeno pripajanje Jugoslaviji, mo-
gli ugroziti socijalističku vladu Karla Rennera u Austriji, na koju je
Staljin dugoročno računao." Iako je ova okolnost možda bila i pri-
sutna u Staljinovoj računici, čini nam se realnijom ocjena koja polazi
od cjeline kriznog žarišta što se naglo otvorilo na sjeverozapadnim
granicama Jugoslavije. Otvaranje novog ratnog sukoba, i to s dojuče-
rašnjim saveznicima, samo radi jedne luke, odnosno, Titova »pije-
montizma«, u situaciji kada je osvojio čitavu Istočnu Evropu, Stalji-
novu se pragmatičkom geniju, naprosto moralo činiti ludošću. Evi-
dentnu britansku odlučnost da krizu na jugoslavenskim zapadnim
granicama rješava, ako ustreba, i novim ratom, već smo ranije obra-
zložili njihovim strateškim interesom da ne dozvole sovjetsku kon-
trolu nad tršćanskom lukom. Što se, pak, tiče britanskih interesa gle-
de Koruške, vrijedi pozvati se na jednu francusku analizu, što smo je
pronašli u Diplomatskoj arhivi Ministarstva vanjskih poslova u Pari-
zu. Netom po završetku »koruške krize«, general Bethouart, francu-
ski komesar u Austriji, poslao je na Quai d' Orsey izvještaj u kome
je, medu ostalim, javljao o političkim razmiricama medu tamošnjim
okupacijskim silama. Za sovjetske je predstavnike rekao da, u sklopu
obnove političkog života u Austriji, oštro zagovaraju Komunističku
partiju, dok se Englezi tome suprotstavljaju, namećući »Slovensku
partiju«. Ovu politiku Engleza, gen. Bethouart objašnjavao je činjeni-
com da se Englezi baš podrškom slovenskoj manjini, žele suprotsta-
viti slavenskim presizanjima na Korušku, i tako je sačuvati kao: ». ..
hinterland tršćanske luke (...) jer je ona jedna od karika linije komu-
nikacije London-Amsterdam-Trst-Ancona-Brindisi-Pirej-Bliski
Istok.« Gen. Bethouart, zatim, nastavlja: »Zato su se, još prije pada
Trećeg Reicha, britanske trupe bacile na osvajanje ključnih gradova
" .NIN. (Beograd), 10. XII. 1989.
Vojtech Mastny, Russia's Road to the Cold War: Diplomacy, Warfare and the Politics of Com-
munism 1941-1945, New York, 1979, p. 289.
Klagenfurta i Villacha, koje su zauzeli još prije Trsta. (Netočno! Kla-
genfurt je osvojen tek 8. svibnja, op. D. B.) Zato je feldmaršal Ale-
xander Titovim jedinicama poslao pravi ultimatum kojim je potvrđi-
vao načelo uspostavljanja austrijske granice na Karavankama i na ta-
lijanskom lancu. Time je zalede Trsta osigurano, a usprkos Titovim
presizanjima, Villach — glavno željezničko raskršće, iz kojeg se ko-
mandira distribucijom željezničkih pruga između Italije, Švicarske,
Austrije i Jugoslavije, ostalo je u austrijskim rukama. (...) Englezi su
također shvatili da Slovenci, mirno i civilizirano stanovništvo, odba-
cuje Srbe, osobito otkako je Tito od svoje zemlje učinio udarnu pe-
snicu komunizma i panslavizma. Kao što protiv maršala Tita podr-
žava Grčku i Italiju, Engleska ne skriva svoju namjeru da protiv ju-
goslavenskih presizanja, obrani i Korušku. (...) Nakon što su tako
postigli povlačenje jugoslavenske navale, Englezi su se potrudili da
osvoje simpatije slovenskog stanovništva. Njihova okupacija je od
hladnoće ubrzo prešla na dobroćudnost. Čim su ukinuli (ratne)
odredbe o nebratimljenju (s lokalnim stanovništvom) potrudili su se
oko opskrbe, osobito ugljenom. Nisu poduzimali nikakve rekvizicije
i, slično talijanskom presedanu, britanske vlasti nisu promijenile po-
stojeću organizaciju (vlasti) osim minimalno, koliko je bilo potrebno
da se osigura nestanak nacističke vlasti. (...) Radi ekonomske obno-
ve, Britanci su se pobrinuli za što bržu obnovu rada poduzeća parali-
ziranih ratom: transporta, strojeva, proizvodnih objekata, bez obzira
na to da li u ovom času daju i dobivaju ekonomske efekte. Britanci
su također zadovoljili i neke zahtjeve Slovenaca, koji su smatrali um-
jerenima. Ponovo su otvorili škole...«"
S Titove točke gledišta, i sovjetski i britanski argumenti i interesi u
pogledu Koruške su, nesumnjivo, djelovali kao nepravda što je čine
velike sile naspram jednoj maloj, savezničkoj zemlji, pa je svoje
ogorčenje prema pretpostavljenom (izvornog dokumenta o tome ne-
mamo!) i Staljinovu pritisku da se povuče iz Korušte, Tito izrazio u
znamenitom govoru u Ljubljani, 26. svibnja: »Govorilo se da je ovaj
rat pravedni rat, i mi smo ga takvim i smatrali. Ali mi tražimo i pra-
vedni završetak (...) mi nećemo da budemo moneta za podmićiva-
nje, mi nećemo da nas miješaju u neku politiku interesnih sfera.«"
U to vrijeme je Alexanderova inače i interno poruka od 18. svib-
nja, već doprla do Tita, kojega je usporedba s Hitlerovim i Mussoli-
nijevim osvajačkim avanturama zacijelo pogodila — a možda mu je i
Staljin prigovorio osvajačke ambicije — pa je u istom, ljubljanskom
govoru čitavu korušku krizu pokušao svesti na nesporazum: »Naše je
" ADF/EU 44-49/YOU/Vol. 73/le 28 Septembre 1945.
" J. B. Tito, Sabrana..., op. cit, p. 77.
Slovenačko primorje poslije dugih godina oslobođeno, ali nastlai su
nemili događaji, nastao je nesporazum. Htjelo se nama nametnuti
kao da smo mi iskoristili ovaj rat u neke osvajačke ciljeve. Htjelo se
nama nametnuti da mi hoćemo ovdje da stavimo naše Saveznike
pred gotov čin. Ne, nismo mi stavili Saveznike, mi smo stavili pred
gotov čin samo Nijemce, koje smo tako tukli i pobijedili. Mi smo
tamo izvršili svoju savezničku dužnost.«60 I sam Staljin intervenirao
je kod premijera Churchilla zbog Alexanderova uspoređivanja
Titova upada u Korušku s Hitlerovim i Mussolinijevim osvajanjima.
U jednoj depeši, on je oštrim tonom poručio: »Potpuno je neprihva-
tljivo da feldmaršal Alexander u jednoj službenoj i javnoj poruci, se-
bi dozvoljava uspoređivati maršala Tita s Hitlerom i Mussolinijem.
Takva je suporedba nepravedna i uvredljiva za Jugoslaviju.«" U
svom odgovoru, također jetkom, Churchill je napisao: »Stvarna for-
mulacija iz depeše feldmaršala Alexa«dera, bila je uzeta iz (tele-
grama) Predsjednika (Trumana) br. 34. Mi ne razumijemo zašto bi-
smo morali dozvoljavati da nas okolo guraju, posebno ne ljudi koji
smo pomagali i to pomagali prije nego što ste vi s njima mogli uspo-
staviti bilo kakav kontakt. Zato ne vidim razloga da se ispričavam u
ime Alexandera, iako ja nisam znao da će on svoj telegram baš tako
formulirati.«' 2
No, vratimo se sada užem problemu — izručivanju »antititovskih«
zarobljenika, opet uspoređujući izvorne jugoslavenske i britanske
dokumente, odnosno one objavljene u »Cowgillovu izvještaju«. Dne
19. svibnja ujutro, britanskom ambasadoru u Beogradu, R. C. Skrine
Stevensonu, predana je nota, kojom je vlada u Londonu obaviještena
o povlačenju Jugoslavenske armije iz Koruške, a već u 19.00 sati,
održan je u štabu britanskog 5. korpusa u Klagenfurtu, sastanak na-
čelnika štaba, brig. T. Lawa i komandanta pozadine Treće armije,
puk. Đoke Ivanovića, što je bio najavljen u ranije navedenim poru-
kama, razmijenjenim između feldmaršala Alexandera i maršala Tita,
od 15. i 17. svibnja." Međutim, budući je u tom dvodnevnom razdo-
blju bleiburška kolona od 200.000 kvislinga već bila preuzeta od
" Ibidem, p. 77.
" FO 371/48821/21.6.45.
" FO 371/48821/23.6.45.
" U naređenju štaba Treće armije, koja je pogrešno datirana sa 10. svibnja (a treba 18. svibnja!),
kaže se da Đoko Ivanović, -sa specijalnim ovlašćenjem ovog štaba ide kod Savezničke komande za
Korušku radi prijema ratnih zarobljenika jugoslavenske nacionalnosti i pregovora za predaju usta-
ša i četnika, koji su se predali savezničkim trupama.« (Zbornik dokumenata..., op. cit, Tom XI,
Knjiga 3, p. 564.) To su, očigledno, bila ona ovlaštenja što ih Ljubodrag Đurić spominje u odgovo-
ru maršala Tita Savezničkoj vojnoj misiji u Beograd, od 17. svibnja 1945.
ir 58
strane JA, preostalo je samo da se dogovori potpuno povlačenje jedi-
nica JA iz Koruške, te izručenje preostalih pedesetak tisuća kvislin-
ga, smještenih u zarobljeničke logore, pod kontrolom britanskih
okupacijskih snaga. Law i Ivanović prvo su ugovorili da će se jedini-
ce JA povući do 21. svibnja u 19.00 sati, od kojeg trenutka će »de-
markacijska linija između jugoslavenskih snaga i 5. korpusa biti ju-
goslavensko-austrijska granica (iz 1937.).« (p. 35.)
,Što se tiče preostalih kvislinga, prema britanskom zapisniku sa sa-
stanka Law-Ivanović, objavljenoj u »Cowgillovu izvještaju«, dogovo-
reno je da će 5. korpus izručiti »sve jugoslavenske državljane, sada
smještene na teritoriji Korpusa, koji su se u uniformi borili s Nijem-
cima, kao i njihovu pratnju. Ovdje spadaju: ustaše, četnici, domobra-
ni, nedićevci i belogardejci, u ukupnom broju od otprilike 18.585
ljudi, od kojih je 3.010 već predano Čertvrtoj armiji.« (p. 35.)
S britanske točke gledišta, čini se da je ovaj sporazum bio smatran
dobrim poslom, budući su jednim potezom ostvarena dva cilja: prvo,
postignuto je povlačenje Titove armije iz Koruške, što je bio jedan
od zadataka pripremane »Operacije Pčelinjak«, pa je preostalo još sa-
mo da se iznenadnom, energičnom vojnom akcijom zarobe ili izba-
ce jedinice JA iz Trsta i Julijske krajine; drugo, skinuti su »s vrata«
mnogobrojni zarobljenici, tako da se 5. korpus, djelujući iz koruškog
zaleđa, mogao nesmetano uključiti u »Operaciju Pčelinjak«, tj. u
izbacivanja jedinica JA iz Trsta i Julijske krajine. Zato i nije čudno
što je zapovjednik 5. korpusa, general Keightley, poput kakva Jude,
nakon potpisivanja sporazuma, zadržao pukovnika Doku Ivanovića
— na »posljednjoj« večeri!"
Sutradan, 20. svibnja, 5. korpus poslao je zapovjedništvu Osme ar-
mije tekst sporazuma s Ivanovićem i obavijest da je izručivanje zaro-
bljenika, i to prvo 12.000 hrvatskih kvislinga — počelo, (p. 35.) Oni
su, bez prethodnog obavještenja kuda ih se vozi, tovareni u kamione
i vlakove i prebacivani do jugoslavenske granice, gdje su ih preuzi-
male jedinice JA. Do 23. svibnja, »posao« je bio završen, pa je u
12.00 sati toga dana, potpukovnik Tillev, vršilac dužnosti načelnika
štaba 8. armije zatražio od Vrhovne savezničke komande u Caserti
dozvolu da nastavi s izručivanjem — sada, pak, grupacije od 5.480
četnika, (p. 43, 47) Već u 18.57 sati stigao je odgovor iz Caserte: » . . .
Slažemo se da sve jugoslavenske državljane iz oblasti Osme armije
(dakle, iz oblasti njoj podređenog 5. korpusa, op. D. B.) vratite Jugo-
slavenima, ako se pri tome ne mora koristiti sila, a u kojem slučaju
treba postupati na osnovu (uputstva) AFHQ 77268 od 17. (svibnja)
(tj. prebaciti ih u Italiju).« (p. 43)
.Lord Aldington protiv...«, op. 51.
59
Ovdje treba napomenuti da je formula o »nekorištenju sile« za Vr-
hovno savezničko zapovjedništvo, tj. feldmaršala Alexandera pred-
stavljala formalnu »kvaku« da se radi o dobrovoljnoj repatrijaciji, a u
5. korpusu nju su jednostavno proveli tako da su zarobljenicima pre-
šutili kuda ih se transportira, kako bi se izbjegao njihov otpor, odno-
sno primjena sile. Četnicima, dakle — kao i prethodnih dana, usta-
šama i domobranima — nije bilo rečeno kuda ih voze. Štoviše, do
danas neidentificirane osobe (iz britanskih redova?) proširile su gla-
sinu da idu u Italiju, što je četnike, dakako, primirilo, a 5. korpusu
donijelo dovstruko olakšanje: prvo, uštedjelo im je trud da ih silom
prebacuju na jugoslavenski teritorij i, istovremeno, omogućilo im da
izbjegnu uputstvo Vrhovne komande, prema kojem, u slučaju pruža-
nja otpora, četnike treba prebaciti u zarobljeničke logore u Italiji, što
je kompliciranije i skuplje rješenje." Podsjećamo, naime, kako se
feldmaršal Alexander još 17. svibnja, u poruci gen. Eisenhoweru, ža-
lio da mu je zarobljene jugoslavenske kvislinge nemoguće prebaciva-
ti u logore u Italiju, jer bi tako »paralizirao moje linije snabdijevanja,
a niti bi ih imao čime hraniti kada tamo stignu.« (p. 29)
Dne 29- svibnja, dakle, punih 12 dana poslije zahtjeva feldmaršala
Alexandera, da mu se »hitno« daju instrukcije što da radi s kvislin-
škim zarobljenicima u Koruškoj, britanski Generalštab razmatrao je
preporuku Foreign Officea o tome što da se radi s kvislinškim zaro-
bljenicima iz Jugoslavije. Stav ministarstva vanjskih poslova bio je
sljedeći: »Hrvatske jedinice su faktički regularne snage kvislin-
ške vlade koje djeluju pod njemačkim rukovodstvom. Zato se
trebamo složiti s izručenjem hrvatskih jedinica iz južne Au-
strije Titovim snagama. (Podvukao D. B.) Ako se vladi SAD ne
sviđa naša preporuka, mi smo spremni složiti se da se Hrvate tretira
kao i četnike.« A za ove, pak, Foreign Office je izjavio: »Četnike u
južnoj Austriji treba tretirati kao i one u Julijskoj Veneciji:
njih ne treba izručiti Titovim snagama, niti vratiti u Jugosla-
viju, već ih treba razoružati i zatvoriti, u očekivanju konačne
odluke britanske i američke vlade o njihovoj sudbini. Preba-
civanje velikog broja ovih četnika u Italiju možda će za 15. ar-
mijsku grupu predstavljati stanovitu teškoću, ali u sadašnjim
okolnostima mi se ne možemo složiti da ih se izruči Titu.
" Na izričito pitanje, zašto je zarobljenicima rečeno da ih se prebacuje u Italiju, Lord Aldington
odgovara: 'Nisam im ja to rekao. Moja je naredba bila jasna — da im se ne smije reći kamo idu.
(...) (tko je to rekao) Ja to ne znam. Znam samo da se proširila ta glasina da idu u Italiju. Nitko ne
zna, niti je to sudski proces pokazao, tko je Jugoslavenima dao tu informaciju.. .• (Ibidem, p. 50.)
Istovremeno, Nigel Nicholson, tada niži obavještajni oficir u Koruškoj, pod karakterističnim na-
slovom -The Great Betraval. (Velika izdaja), samokritički priznaje da su upravo on i njegovi dru-
govi bili prisiljeni lagati zarobljenike, uvjeravajući ih da idu u drugi logor u Italiju. (The Indepen-
dent Magazine London), 22. April 1989, p. 26.
ir
(Naravno, u ovoj fazi još nije moguće dati nikakav sud o ko-
načnoj sudbini četnika).« (p. 88.) (Podvukao D. B.)
Ova odluka, kao što smo iznijeli, nije spasila ni zlosretne četnike
— stigla je prekasno! Do 29. svibnja, naime, kada je stigla u Klagen-
furt pripadnici svih kvislinških formacija, navedenih u sporazumu
Law-Ivanović, već su bili predani Jugoslavenskoj armiji i, po emi-
grantskim svjedočanstvima, najvećim dijelom likvidirani, čim su ne-
stali iz vidokruga savezničkih jedinica.
Prema »Cowgillovu izvještaju«, prve informacije o masovnim po-
koljima izručenih zarobljenika u Jugoslaviji, stigle su do britanskog
5. korpusa, tek u noći od 26. do 27. svibnja, kada su dva četnika
uspjela izbjeći klanju i vratiti se preko austrijske granice, do logora
Viktringa, gdje su svoje drugove obavijestili o »britanskoj izdaji«.
Međutim, Britanci su ove izvještaje odbacili i 27. svibnja poslali u
Jugoslaviju i grupu od 3.000 slovenskih domobranaca. Od ovih
3.000, također su ,se uspjela spasiti samo trojica koji su se vratili u
Vitkring i potvrdili prethodne izjave četnika, pa je u naredna dva da-
na u logoru nastala panika, u kojoj je iz neogradena logora pobjegao
stanovit broj zarobljenika, (p. 49.) Konačno, 30. svibnja, kada su Bri-
tanci počeli ukrcavati novu grupu Slovenaca, došlo je do pobune, u
kojoj je Britanska vojska upotrijebila silu i — izvršila zadatak! Muč-
ne scene navele su članove okupacijske Vojne vlade na dužnost u
Viktringu, majora P. H. Barrea i Johna Selby Biggea, da ulože pro-
test kod zapovjednika 5. korpusa, gen. Keightleva, kao i komandanta
8. armije, gen. McCreerva, tako da je novi transport od 6.000 civila,
predviđen za 1. lipnja bio otkazan, (p. 49.) Do tog trenutka, među-
tim, osim već spomenutog broja ustaša i četnika, bilo je izručeno i
8.263 slovenska domobrana i 400 Crnogoraca, (p. 50.)
Prisjećajući se da je feldmaršalu Alexanderu, još 17. svibnja, daleko
od jugoslavensko-austrijske granice, u Caserti, bilo jasno da izruče-
nje zarobljenih kvislinga »može biti fatalno po njihovo zdravlje«, po-
stavlja se pitanje koliko je vjerodostojna tvrdnja »Cowgillova izvješta-
ja« da na samom terenu, u štabu 5. korpusa, koji je provodio akciju
izručivanja, takve spoznaje i podataka nisu imali sve do 27. svibnja.
A i tada su ih odbacili, sve dok nisu izručili i posljednju grupu
zarobljenika!
Konačno, 4. lipnja, zajedno s najavom dolaska feldmaršala Alexan-
dera radi armijske istrage, u oblast 5. korpusa stiglo je sljedeće nare-
đenje Vrhovne savezničke komande za Sredozemlje: »Nova vojna
politika u odnosu na Jugoslavene primjenjiva odmah:
1) Jugoslavene se više ne smije vraćati u Jugoslaviju niti predavati
jugoslavenskim trupama protiv njihove volje.
2) Jugoslaveni koji su se oružjem borili protiv Tita bit će smatrani
zarobljenicima i poslani u logor Viktring na raspolaganje. Čekati
daljnja uputstva.
3) Sve ove ljude će se smatrti raseljenim licima i konačno privući
prema Italiji...« (p. 50.)
Tako se, eto, završio »Slučaj Bleiburg« prema »Cowgillovu izvješta-
ju«. Preostaje još da analiziramo i glavne zaključke ovog izvještaja.
Na prvom mjestu, brig. Cowgill ističe da su osnovni događaji, nji-
hov redoslijed i protagonisti spomenutog »slučaja«, već poznati
stručnoj, pa i široj javnosti, u svjetlu rasprava što se o »Klagenfur-
tskoj zavjeri« vodi od sedamdesetih godina na ovamo. Zatim, izvje-
štaj nastavlja: »Međutim, mi smo uvjereni da slika kakva je ranije
prikazivana (tj. Tolstoveva, medu ostalima, op. D. B.) nije osvjetljava-
la ozbiljnost opće političke i vojne situacije, s kojom su se feldmaršal
Alexander i snage pod njegovim zapovjedništvom suočavale, obzi-
rom na Titovo presizanje na južnu Austriju i sjeveroistočnu Italiju;
te na imperativnu potrebu da se 'očisti paluba' (Alexandrov izraz) u
Britanskoj zoni u Austriji u slučaju da 5. korpus mora pribjeći sili
kako bi izbacio Jugoslavene. Glavna briga zapovjednika 5. korpusa i
njegovih najviših oficira tijekom prvih deset dana okupacije Koru-
ške bila je kako da održe svoje snage u stanju bojeve gotovosti za
moguća neprijateljstva, u vrijeme kada su bili suočeni s golemim
problemom mase zarobljenih neprijatelja i ostalih izbjeglica na
'prostoriji' Korpusa. Pitanje kako da se Peti korpus oslobodi optere-
ćenja zarobljenih neprijatelja i izbjeglica osobno su rješavali Alexan-
der i Eisenhower. Njihov primarni cilj je bio da Petom korpusu
omoguće postizanje pune bojeve gotovosti.«
Na ovom mjestu, međutim, moramo primijetiti da primarni izvori
što su objavljeni u »Cowgillovu izvještaju« ne potvrđuju stav da su
Alexander i Eisenhower »zajedno i osobno« rješavali problem zaro-
bljenih kvislinga, posebno ne jugoslavenskih i to na način da se oni
Jugoslavenskoj armiji izruče — na prijevaru, (sic!) Naprotiv, gen.
Dwight Eisenhower, tada zapovjednik Vrhovnog štaba savezničkih
ekspedicijskih snaga u Njemačkoj, na zahtjev gen. Alexandera da mu
pomogne »očistiti palubu« južne Austrije, još 20. svibnja poručio je
britanskom Generalštabu da je spreman odmah preuzeti 150.000 za-
robljenika na područje svoje armijske grupe, u južnoj Njemačkoj, (p.
29, 83) U velikoj koloni uglavnom njemačkih zarobljenika, koji su iz
južne Austrije upućeni na teritoriju pod Eisenhowerovom kontro-
lom, našao se i stanovit broj četnika, ustaša i domobrana. Ovi su, čini
se, izbjegli sudbinu onih koji su ostali u britanskom zarobljeništvu,
jer smo u National archives, u Washingtonu, pronašli jedan doku-
ment od 9- kolovoza 1945, kojim se Koordinacijskom komitetu Sta-
ir 62
.'f
te Departmenta i svih rodova vojske prenosi zahtjev gen. Eisenho-'
wera, da se konačno donese odluka o tome što da radi sa zaroblje-
nim jugoslavenskim kvislinzima.66
Sa svoje strane, Alexander C. Kirk, američki politički savjetnik u
Vrhovnoj savezničkoj komandi u Caserti, još 14. svibnja usprotivio
se depeši, kojom je gen. Robertson odobrio 8. armiji da se »svi jugo-
slavenski građani koji su služili njemačkim snagama izruče jugosla-
venskim snagama«. Robertson je, kao što znamo, unatoč Kirkovu
protivljenju poslao ovu depešu, na što je Kirk odmah obavijestio
State Department i zatražio njihovo mišljenje. Iz Washingtona su
promptno odgovorili da odobravaju njegovo protivljenje, ustvrdivši
kako je odluka o izručivanju suprotna ranije usaglašenom stavu Lon-
dona i Washingtona da se bez političke odluke na najvišoj razini, ju-
goslavenski zarobljenici bilo koje boje, ne mogu izručivati. U skladu
s tim, State Department zadužio je Kirka da feldmaršalu Alexanderu
prenese njihov stav kako se radi o »narušavanju usklađene Anglo-
američke politike«, (pp. 31-33) Zbog razloga koji se ne mogu raza-
brati ni iz »Cowgillova izvještaja«, niti iz američke zbirke diplomat-
skih dokumenata, iz 1945, A. Kirk je tek 4. kolovoza saznao da su u
drugoj polovini svibnja, Jugoslaviji bili izručeni kvislinzi, od čega se
on još 14. svibnja ogradio, a 15. svibnja dobio i podršku takvom sta-
vu od State Departmenta. Odmah je o tome obavijestio Washington,
javivši usput o pismu Mihe Kreka, bivšeg zamjenika premijera kra-
ljevske vlade, upućenog feldmaršalu Alexanderu, u kojem se od nje-
ga traži da više ne izručuje jugoslavenske zarobljenike i prilažu svje-
67
dočanstva očevidaca o masovnim pokoljima zarobljenika.
Dva dana kasnije, iz Washingtona su odgovorili Kirku, zaduživši
a, s vidljivom dozom iritacije, da feldmaršala Alexandera informira
f ako State Department »ne može shvatiti zašto uputstva sadržana u
telegramu gen. Robertsona (o izručenju svih jugoslavenskih kvislin-
ga Titovim snagama, od 14. svibnja, op. D. B.) koja nisu bila suklad-
na stavovima britanske i američke vlade (od 2. svibnja, op. D. B.) i
koja se, po našem mišljenju, nisu mogla opravdati na osnovi admini-
strativne hitnosti, nisu bila poništena na vrijeme kako bi se spriječilo
prebacivanje (zarobljenika).«68
Po prijemu ove depeše, Kirk je odmah pismeno obavijestio fel-
dmaršala Alexandera o stavu State Departmenta. Tek 14. svibnja,
zamjenik načelnika Alexanderova štaba, (vjerojatno) general-major
Lowell W. Rooks, odgovorio je Kirku u ime feldmaršala, kako je on
" NND/740112/RG 165/E 418/Box 1303-C/NA/9. August 1945.
67
FRUS, op. cit, Vol. V, pp. 1246-7.
" Ibidem, p. 1250.
14. svibnja:»... primio na znanje naše neslaganje (s izručenjima, op.
D. B), ali naglašava da se britanski ministar-rezident (tj. Macmillan,
op. D. B.) složio, pa se u svakom slučaju Vrhovni komandant odlučio
na ovo, zbog okolnosti, u koje je on bio bolje upućen nego State
(Department).« Zbog suprotnih stavova britanskog ministra-reziden-
ta, Macmillana i američkog savjetnika Kirka, objašnjavao je dalje
Alexander, on je prekinuo daljnje izručivanje jugoslavenskih zaro-
bljenika, čim su se za to bile stekle okolnosti. Konačno, feldmaršal
je State Departmentu stavio do znanja, da on kao Vrhovni koman-
dant može tražiti savjet političkih predstavnika, ali u krajnjoj liniji
zadržava pravo odluke o hitnim slučajevima vojne naravi.69
Istini za volju, treba reći da ni američka strana u čitavom slučaju
nije bila posve dosljedna. Naime, ambasador SAD u Beogradu, Ric-
hard Patterson, već je 18. svibnja izvijestio Washington, kako mu ju-
goslavenski »dostavljači« javljaju da izručene četnike, OZNA preba-
cuje u njihova sela, gdje im sude »narodni sudovi« i masovno osuđu-
ju na smrt.70 Tadašnji vojni ataše u Beogradu, Charles Thaver kasnije
je u sjećanjima iznio da ova upozorenja ambasadora Pattersona, State
Department u prvo vrijeme nije primao ozbiljno, jer je Pattersona
smatrao »zelenim (tj. neiskusnim) u zemlji.« 71
O svim ovim kontroverzijama, osobito na liniji London-Washin-
gton, »Cowgillov izvještaj« izvještava posve lapidarno i bez ikakvih
komentara. Konačno, on ne spominje niti, doduše, zakašnjelu zabri-
nutost britanskog premijera Churchilla, što ju je potkraj srpnja izra-
zio u jednoj poruci feldmaršalu Alexanderu, glede njegovih postupa-
ka prema zarobljenim jugoslavenskim kvislinzima. Tom prilikom,
Churchill je, medu ostalim, napisao:»... svaka osoba (...) koja je bila
prisiljena da se vrati u svoju domovinu bit će budući neprijatelj
Engleske.«7'
Ključnom za čitav »Cowgillov izvještaj« tako ostaje spomenuta oc-
jena kako je Alexanderu bilo najvažnije da po svaku cijenu »Petom
korpusu omoguće postizanje pune bojne gotovosti.« (p.57) Time se
po prvi puta, na eksplicitan način, i potkrijepljeno novootkrivenim
dokumentima, otvoreno kaže kako je sredinom svibnja 1945. posto-
jala neposredna opasnost, odnosno, obavljane pripreme za »Operaci-
ju Pčelinjak«, tj. za oružani sukob s Jugoslavenskom armijom, radi
njena izbacivanja iz južne Austrije, odnosno iz Trsta i Julijske
krajine.
" Ibid, p. 1250.
'" lb, p. 1324.
" Charles Thayer, Hands Across the Caviar, London, 1953, p. 147.
" FRUS, op. cit, Vol. V, p. 1247.
r
"
Nakon ovog, u dva posebna odlomka izvode se zaključci koji
posebno odnose na predaju Kozaka i »Bijelih« Sovjetskoj armiji, od*
nosno »anti-Titovsk«h Jugoslavena« — Jugoslavenskoj armiji.
Što se tiče ovih drugih, kaže se da s u : » . . . iste konsideracije opera-
tivne nužnosti bile dominantan faktor (za odluku da ih se preda)«.
Međutim, »Cowgillov izvještaj« priznaje kako je u slučaju predaje ju-
goslavenskih kvislinga, u završnoj fazi operacije, od 23. svibnja na
dalje, došlo do »raskoraka između onog što je Peti korpus smatrao da
treba činiti, i onog čega su više komande, do Zapovjedništva save-
zničkih snaga (AFHQ) u Caserti, bile potpuno svjesne, odnosno
spremne, na tom stupnju, odobriti.« (pp. 57-8.) Iz naše analize »Cow-
gillova izvještaja« proizlazi, međutim, da se ovdje radi o prikrivanju
prave istine, budući da čak i dokumenti što ih objavljuje »Cowgillov
izvještaj«, a osobito oni koje je on prešutio, a koje smo mi uključili u
analizu, ukazuju na odgovornost najviših organa Britanske armije i
osobito, Vrhovnog komandanta za Sredozemlje, feldmaršala Alexan-
dera, za postupak prema zarobljenim kvislinzima iz Jugoslavije, po-
sebno od 19. svibnja, nadalje, kada je vlada DFJ obavijestila zapadne
saveznike da se povlači iz Koruške, te je prestala potreba za nasilnim
izbacivanjem JA iz Koruške. Isto to može se ustvrditi i za organe
britanske vlade, prvenstveno, ministra-rezidenta, Harolda Macmilla-
na, člana Kabineta premijera Churchilla, kao i Anthonv Edena, šefa
Foreign Officea, na osnovi čije preporuke je, podsjećamo, 29. svib-
nja, britanski Zajednički generalštab potvrdio politiku feldmaršala
Alexandera o izručivanju ustaša i domobrana Jugoslavenskoj armiji.
U sklopu vlastitih istraživanja, mi smo u Public Record Officeu u
Londonu, pronašli još jedan, i to dokument Foreign Officea, u ko-
jem se nedvosmisleno potvrđuje odgovornost feldmaršala Alexande-
ra, pa i vlastita, za »slučaj Bleiburg«. Radi se o povjerljivom pismu
R. M. B. Chevalliera, šefa Južnog odjeljenja Foreign Officea, od 11.
rujna 1951. godine. Ovo pismo bilo je, ustvari, odgovor na upit bri-
tanske ambasade iz Madrida kako da reagira na jedan članak u špa-
njolskim novinama, u kojem se britanska vlada optužuje da je »pov-
lačenje jugoslavenskih snaga (...) dobila u zamjenu za izručenje veli-
kog broja Hrvata i Slovenaca Titu.« Chevallier je odgovorio sljedeće:
» . . . Izručenje je izvedeno po uputstvu Vrhovnog savezničkog zapov-
jednika za mediteransko ratište (tj. Alexandera, op. D. B.), a na osno-
vu stava da su se ovi ljudi s oružjem borili na njemačkoj strani protiv
savezničkih jugoslavenskih jedinica maršala Tita i zato bili tretirani
kao ratni vojni zarobljenici. Ova akcija Vrhovnog savezničkog za-
povjednika bila je, čini se, u potpunom raskoraku s uputstvima što
ih je premijer (W. Churchill, op. D. B.) poslao uredu ministra-rezi-
denta u Caserti (H. Macmillana, op. D. B.) početkom svibnja
1945...« (...) prema telegram« od 19. svibnja do tada se maršalu
Titu predalo u i oko Klagenfurta 235.000 hrvatskih vojnika, dok je
daljnjih 36.000 jugoslavenskih kvislinga već bilo u britanskim ruka-
ma. Moguće je da su i mnogi od ovih drugih bili izručeni. (...) Iz
gornjih podataka jasno je da možete, ako je potrebno, demantirati
postojanje bilo kakve pogodbe na liniji onog što tvrdi (list) 'Infor-
maciones', ali i da trebate izbjeći ulaženje u pojedinosti oko stvarnog
(toka) izručivanja kvislinških snaga.«" Sapienti sat!
Na samom kraju, »Cowgillov izvještaj« kaže: »Zaključujući o ovim
događajima iz svibnja 1945, mi smo mišljenja da se Peti korpus do-
ista upustio u akcije, koje bi više vlasti radije bile izbjegle. Oni su se
našli u situaciji, navodno bez presedana kada je, na kraju rata, velik
broj ljudi otklanjao povratak u svoje domovine, strahujući od onog
što je H. Macmillan nazvao 'ropstvom, torturom i vjerojatnom pogi-
bijom' od strane besprimjerne ideološke tiranije. Za mnoge Macmil-
lanove sunarodnjake bilo je jako teško razumjeti puni značaj ove tra-
gične realnosti. Ali, jedan od žalosnijih rezultata bio je uzrokovan
time što je Peti korpus, smatrajući da je pritiješnjen operativnim
okolnostima, provodio takvu politiku koja je dovela do krajnje ne-
sretnih posljedica, i za njihove izravne žrtve i za one britanske ofici-
re koji su se zatekli u situaciji da varaju i koriste silu protiv nenaoru-
žanih ljudi, što se činilo suprotnim od svega za što su se borili u
ratu.«
Iz ovakve formulacije završnog dijela »Cowgillova izvještaja«, po-
gotovo u usporedbi sa svim alternativnim dokumentima i argumen-
tima koje smo predočili s naše strane, moguće je izvlačiti različite
zaključke, i njih će, kod jugoslavenskih čitalaca sigurno i biti. Sa sta-
jališta autora ove analize, Cowgillove zaključke treba shvatiti kao
plod specifičnih civilizacijskih, ideološko-političkih, pa i staleških
konsideracija. Medu njima, zacijelo visoko figurira stav da je britan-
skom oficiru i građaninu bilo nemoguće unaprijed shvatiti da se, bez
suđenja, mogu pogubiti deseci tisuća nenaoružanih zarobljenika, nji-
hove rodbine i civilnih izbjeglica, samo zato što se medu njima si-
gurno nalazio i određen broj onih koji su počinili neke od najtežih
zločina drugog svjetskog rata.
»Cowgillov izvještaj« s očiglednom neugodom priznaje da su bri-
tanski oficiri, unatoč visokim principima za koje su se borili u ratu,
na samom njegovu kraju moralno popustili, varajući vlastite zaro-
bljenike i pokazujući krajnje nehuman odnos prema njihovoj budu-
ćoj sudbini. Također, unatoč deklariranoj neutralnosti i objektivno-
sti, »Cowgillov izvještaj«, kao što smo opširno elaborirali, nije mogao
" FO 371/95499/23rd August 1951.
r 66
sakriti jedan od svojih glavnih zadataka: da s Britanske armije i vla- <
de, osobito njihovih visokih rukovodilaca skine odgovornost za ble-
iburške pokolje.
Bez obzira na sve to, britanska historiografija, pa i javnost izvukli
su iz »slučaja Bleiburg«, iz skandala s Tolstovevom knjigom, a sada i
s »Cowgillovim izvještajem«, možda suviše skromne, ali ipak važne
pouke. Jugoslavenska historiografija i, pogotovu, šira, politička jav-
nost trebale bi biti zrele za barem jednako tako skromne historijske
pouke.
Medu njima, osobito za hrvatsku javnost, čini nam se najvažnijom
spoznaja o tome kakav su stvarno stav imale britanska vlada i Armija
prema ustaškom režimu i njegovoj soldateski: iz navedenih i razmo-
trenih dokumenata jasno proizlazi da su ih smatrali ne samo neprija-
teljskom, osovinskom snagom, već i zločinačkom grupacijom koja
ne zaslužuje civilizirani postupak, po načelima međunarodnog i rat-
nog prava. U tom pogledu, vrijedi ponoviti da je sva emigrantska,
memoarska i historiografska literatura, koja polazi od teze o Bleibur-
gu kap »izdaji hrvatskog naroda« od strane Engleza ili, pak, gradi mit
o Bleiburgu, kao o »tragediji hrvatskog naroda« - promašena. Kao
da se omrznute neprijatelje i prezrene zločince može izdati, i kao da
je propašću ustaškog režima, čitav hrvatski narod doživio tragediju!
Zato nikada nije pretjerano ponoviti kako je 1941. godine, historij-
sku težnju hrvatskog naroda da bude svoj na svome, da stvori svoju
državu, stjecajem nesretnih okolnosti, iskoristila jedna profašistička i
zločinačka grupacija, koja nije predstavljala hrvatski narod, već ga je,
naprotiv, kvislinškim odnosom prema silama Osovine, otstupanjem
nacionalnog teritorija i, najviše, besprimjernim zločinima nad vlasti-
tim narodom i, osobito, srpskim stanovništvom NDH — duboko
osramotila. Jedna od najtragičnijih posljedica ustaške strahovlade i
marionetske »Nezavisne Države« jeste i u tome da je državotvornost
hrvatskog naroda u očima svjetske demokratske javnosti do te mjere
diskreditirana, da hrvatski narod i dan-danas, s relativno više napora,
nego kakav novoosviješteni, mali narod Afrike ili Oceanije, mora do-
kazivati svoje pravo na samoodređenje! Zato bleiburški pokolji, bez
obzira koliki je postotak u njima poginulih nedužnih vojnika i civila,
nisu i ne mogu se smatrati nacionalnom tragedijom. U vrijeme Ble-
iburga već su postojale dvije Hrvatske: jedna federalna, saveznička i
narodnofrontovska i druga, osovinska, kvislinška i fašistička. Samo
ova druga stravično je kažnjena i propala u Bleiburgu, podvrgnuta
balkanskoj varijanti Hirošime, dva i po mjeseca prije njezina »save-
znika« — Japana.
Izravna odgovornost za bleiburške pokolje, dakako, leži na jedini-
cama Jugoslavenske armije, koje su ih izvršile. Bila je to masovna
likvidacija desetaka tisuća zarobljenih, nenaoružanih neprijateljskih
vojnika, njihove rodbine i civilne pratnje, i to nakon završetka rata,
praktički u mirnodopsko vrijeme, bez izdvajanja i suđenja konkret-
nim krivcima za ratne zločine. Za armiju koja je izrasla iz naroda,
borila se za općečovječanske i progresivne ciljeve, te stupila u red
najvećih armija protuhitlerovske koalicije, to je bio nepopravljiv i
nadasve nedostojan čin. Masovni pokolj zarobljenika opravdava se
ponekad dubioznom tezom o »revolucionarnoj retorziji«. Za ovu te-
zu, pak, odgovorna je bila rukovodeča politička snaga unutar Jugo-
slavenske armije i čitavog NOP-a — Komunistička partija Jugoslavi-
je, u to vrijeme još posve zadojena boljševičkim načelima »klasnog
terora« i »proleterske pravde«. U zadnjim danima revolucije i narod-
nooslobodilačkog rata, vodstvo Partije, kako to pokazuje analiza »ko-
ruške« i »tršćanske« krize, a zatim i bleiburški pokolji, bilo je zahvati-
lo ono famozno »pijanstvo od uspjeha«, kojim je Staljin ironično
opravdavao pogrom ruskih seljaka, u vrijeme prisilne kolektivizacije.
U tim danima opijenosti, komunisti su vjerovali da ih nitko i ništa
ne može zaustaviti u pobjedničkom pohodu na »staru« civilizaciju,
da su historijska pravda, pa i Povijest sama — na njihovoj strani.
Potpuna uvjerenost u argumente sile i jednoumlja kao jedino djelo-
tvornih načela politike, u dugom je roku skupo stajala Komunistič-
ku partiju i ideologiju: i sistem i vlast, što ih je na toj osnovi izgradila
— ruše se danas, pred očima iste generacije, sami od sebe!
Nasuprot tome, pokazuje se da povijesni proces nije jednoznačan,
da povijesna istina ima uvijek — dvije strane. Ona druga, međutim,
može se razabrati samo objektivnim, znanstvenim pristupom i pro-
dubljenom analizom, a u ovom konkretnom slučaju, istraživanjem
arhivskog materijala od kojeg smo zacijelo tek mali dio upoznali i
iznijeli na vidjelo. U tom pogledu, druga strana bleiburške istine sa-
stoji se u tome da je upravo Komunistička partija, koja je odgovorna
za bleiburške pokolje, pokrenuvši ustanak hrvatskog naroda protiv
osovinskog okupatora i domaćih kvislinga — u bratskoj zajednici sa
Srbima u Hrvatskoj — hrvatski narod de facto prevela iz redova
Osovine, u tabor Saveznika. Ponudivši koncept federalne Hrvatske,
u sklopu federativne, republikanske Jugoslavije, odnosno AVNOJ-
skih načela ravnopravnosti i prava na samoopredjeljenje, Komuni-
stička partija je, u tadašnjim okolnostima, dala možda najbolji odgo-
vor na historijsku težnju i aktualnu potrebu hrvatskog naroda za na-
cionalnom emancipacijom i vlastitom državom. U svjetlu pasivne i
kalkulantske uloge vodstva HSS, Komunistička partija pokazala se
kao jedina šansa hrvatskog naroda da iz drugog svjetskog rata izađe
kao pobjednik, na strani antihitlerovske koalicije. Sa stajališta među-
nacionalnih odnosa, ovo je važnije utoliko više što, primjerice, srpski
 TRAGIČNI FINALE RATA
- praktički nije mogao izgubiti drugi svjetski rat! Kao
potvrđuju i dokumenti što ih sada prvi puta objavljujemo, Srbi su
razliku od Hrvata imali dvije antinjernačke, prosaveZničke opcije-1'
monarhistieko-četničku i partizansku. Da nije bilo KPJ, da se ostva*
rila politika zapadnih saveznika i, osobito, Velike Britanije, riječju
da je bila ponovno uspostaqvljena monarhija, u sklopu koje bi jedina Aleksandar Vojinović
naoružana i deklarativno prosaveznička grupacija u Jugoslaviji ostali
četnici Draže Mihailovića, bleiburški pokolji bili bi samo mala epi-
zoda, a fraza o^revolucionarnoj retorziji« tek deminutiv onoga što bi
donijela četnička teza o »genocidnom karakteru Hrvata« - tada bi
doista čitav hrvatski narod doživio svoju »Hirošimu«!

Zabačeno austrijsko pogranično seoce Bleiburg — slovenski naziv

Pliberk — u jugoistočnoj Koruškoj, smješteno na rubu široke doline
i jedva četiri kilometra od granice prema Jugoslaviji, bilo je tjedan
dana poslije službenog završetka drugog svjetskog rata silom prilika
stjecište ogromnog broja bjegunaca s jugoslavenske strane: njemač-
kih vojnika, pripadnika raznih kvislinških formacija u uniformama i
civilu, građanskih osoba, kao i žena i djeca, koji su ovamo prispjeli u
istoj paničnoj koloni. Njihov zaista točan broj neće se nikad doznati,
procjene su različite, od nekoliko desetaka tisuća do stotinjak i više
tisuća. Neosporna je činjenica da su tolikim mnoštvom bili iznena-
đeni i u britanskom štabu korpusa, čije su jedinice zaposjele to pod-
ručje, a i u okolnim štabovima najbližih jedinica Jugoslavenske ar-
mije. Obavještajni oficir britanske 1. gardijske brigade Nigel Nichol-
son lakonski primjećuje: »Taj dio Austrije, kao jedno od posljednjih
mjesta što ih je trebalo osloboditi, doista je postao zahodska jama
Evrope. Nije to bilo samo posljednje utočište nacističkih ratnih zlo-
činaca nego i nedužnog svijeta...«
Suočeni s tvrdom odlučnošću Britanaca — poslije postignutog do-
govora s predstavnicima JA u blajburškom dvorcu grofa Thurna, po-
dignutom na brežuljku iznad spomenute doline i odakle se pružao
panoramski pogled na cijelu dolinu — da kvislinški dio ove rijeke
ljudstva (za koju se ponegdje piše da se u danim trenucima protezala
sve do iza Celja) vrate natrag (prema nekim sudionicima, to se odno-
r 75 _ _ '.. : '
silo na uniformirane), pa je u tu svrhu zapriječen daljnji prodor bri-
tanskim tenkovima, te nakon britansko-jugoslavenskog ultimatuma
za predaju i paljbe zbog pravodobnog neprihvaćenja predaje, veliki
broj bjegunaca je (okružen jedinicama JA koje su stalno nailazile i
zauzimale položaje oko njih) krenuo natrag. Oni koji su se nalazili
dublje unutar kolone, ispričao je autoru jedan od pregovarača s Bri-
tancima u ime JA, nisu ni imali pojma da polaze zapravo nazad, i da
su iz Jugoslavije bili prešli u Austriju, pa iz Austrije opet u Jugosla-
viju: oni su jednostavno išli naprijed.
Sudbonosni rasplet kod Bleiburga pretvorio je ime ovog austrij-
skog seoca medu svima koje je drastično pogodio akt izručenja u —
simbol tragičnog kraja rata, u simbol koji ujedno podrazumijeva i
slična izručenja na ostalim graničnim prijelazima iz Austrije u Jugo-
slaviju između britanske i jugoslavenske armije. Pri Bleiburgu je to
bilo posebno masovno, upravo stoga ovdje je u boriku nasred blaj-
burške doline postavljen spomenik (»U čast i slavu poginuloj hrvat-
skoj vojsci — svibanj 1945«), oko kojega se na obljetnice okupljaju
iseljeni sudionici toga događaja, njihovi politički istomišljenici i bli-
žnji onih kojima se poslije dolaska nadomak Bleiburga zameo svaki
trag.
Međutim, da bi se cjelovitije shvatio bjalburški finale, kod samog
Bleiburga i drugdje niz jugoslavensko-austrijsku granicu, neophodno
se upoznati s događajima koji su prethodili — ratu poslije rata, i na-
pokon danu kad će se prostrana poljana kod Bleiburga ispuniti ne-
preglednim i raznolikim mnoštvom u očekivanju, da je već samim
prelaskom u Austriju i susretom s prvim britanskim vojnicima sret-
no okončano višednevno mukotrpno probijanje izvan domašaja ne-
zaustavljivih protivničkih snaga. Duž austrijske granice našli su se na
udaru: njemačka vojska, kozačke jedinice u njemačkom sastavu,
ustaše, hrvatski domobrani, slovenski domobrani, četnici, Ijotićevci
iz dobrovoljačkog korpusa, nedićevci iz nekadašnje Srpske državne
straže sada u tzv. Srpskom udarnom korpusu. Uz sve njih povlačili
su se i mnogobrojni civili, poneki su to doista i bili, poneki su tek
pred bijeg ili u toku bijega svukli uniforme i postali civili, ili su ba-
rem djelomično bili civili, kako se to vidi s dokumentarnih fotografi-
ja snimljenih u blizini Bleiburga.
Svaka od ovih skupina povlačila se za sebe, može se reći manje ili
više neorganizirano, dok je jedino njemačka vojska uzmicala planski
i ujedno predstavljala kakvu-takvu pouzdanu zaštitu od zarobljava-
nja. Svima njima bile su na raspolaganju iste oskudne prometnice,
toliko zagušene bjeguncima da je, npr., njemački poslanik i opuno-
moćeni ministar u Zagrebu Kasche sa svojih deset službenih auto-
mobila putovao 7. V. 1945. od Zagreba do Novih Dvora kod Zapre-
71
šića, gdje se trebao naći s Pavelićem, od 6.30 sati ujutro do podneva
(udaljenost od samo 19 km).
Nadalje, svaka formacijska skupina bjegunaca imala je svoj razlog
koji je određivao čas polaska prema granici, uglavnom većina je do-
brano zakasnila (da su stigli prije imali su izgleda da nesmetano pri-
jeđu u Austriju — smatra Franci Strle, autor studioznog djela »Veliki
finale na Koroškem«, sudionik tih događaja i tada poručnik JA s ne-
navršenih 18 godina). Oklijevali su ravnajući se prema Wehrmachtu,
kojemu je opet bilo stalo da izvuče što više svojih vojnika iz Jugosla-
vije, a taj je zadatak pripao zapovjedniku njemačkih trupa na Jugo-
istoku general-pukovniku Alexanderu Lohru. No, kako bilo da bilo,
u ovim posljednjim danima rata — riječ je o definitivnim odlukama
za povlačenje domaćih kvislinških formacija, koje su recimo u Lju-
bljani pale 4. V. 1945, u Zagrebu 5. V. 1945. a počele se zamašnije
realizirati dan nakon toga — njemačka vojska je isključivo vodila ra-
čuna o sebi, a bjegunci iz raznih kvislinških formacija prepušteni su
sami sebi s tim da je Wehrmacht zahtijevao za sebe prioritet u prela-
ženju (npr. posve slobodnu prometnicu Ljubljana — Kranj — Ljubelj,
domaćima isprva nije dopušteno korištenje već probijenog tunela
kroz Karavanke itd.). Obmanuti vlastitom licemjernom propagan-
dom da će ih Britanci objeručke prihvatiti, mnogi su vjerovali čak da
predstoji postrojavanje pred britanskim feldmaršalom Alexanderom
i nije im bilo nimalo sumnjivo zbog čega im je najstrože napomenu-
to da moraju prema granici u svojim kompromitiranim uniformama
i nipošto ne smiju ponijeti civilna odijela, dok — ispostavit će se —
njihovi pretpostavljeni, sve do onih najviših uzeli su sobom civilna
odijela, i to im je omogućilo da se u prvom naletu — neopazice
izgube.
OD ZAGREBA PREMA
AUSTRIJSKOJ GRANICI
Što se tiče bjegunaca iz Zagreba, situacija je bila ovakva (objavljena
sjećanja rezervnog domobranskog natporučnika Branimira Vidmara,
kasnijeg emigranta u Kanadi, »Hrvatski Glas«, Winnipeg, V-VI-VII-
VIII. 1974):
» . . . Izgleda da je svatko uvjeren, da ćemo u najduljem roku od 48
sati susresti se sa Englezima i staviti im se na raspolagnaje, a kako je
to tvrdila propaganda još prije polazka iz Zagreba. Vjerojatno, da je
upravo radi toga i pošlo prema Sloveniji toliko građanskog svijeta
pješice, ni ne sluteći, da su te zvučne i zavodljive riječi propagande
r 72
bik tek pusta opsjena, a kamoli da je bila istina da je dr. Pavelic pred
4 dana pošao (Pavelić je napustio Zagreb poslije podne 6. V. 1945,
dan prije opisanog nadnevka — op.) u Ljubljanu na pregovore sa
Englezima — kako su to bile objavile službene novine (netočno,
ustaške novine nisu najavljivale takvu mogućnost — op.)...
Kad se je razdanilo, postali smo već i gladni (7. V. 1945 — op.).
Očekivali smo da će se uskoro odrediti sastanak i podijeliti crna ka-
va, ili bilo što drugo iz vojničkih kuhinja. Ubrzo se gorko razočara-
smo, kad saznasmo, da se vojne kuhinje, kao ni hrana za nas, ne vo-
ze. Već tada smo se zapitivali, da zašto nam se bar nije reklo, da si
ponesemo suhe hrane za nekoliko dana. Naprotiv, nije se zaboravilo
zabraniti, da nitko ne smije ponijeti sa sobom civilno odijelo, a isto
tako ni nikoga povesti sa sobom. Nas par bila je sreća, što radi pri-
pravnosti kroz zadnjih par sati, nismo bili večerali, već smo si u go-
stioni kupili par zagrizaka, koje smo ponijeli na put. To, kao i rakija
su nas sada ispomogli, jer smo i čuturice prije polazka bili s njom
napunili.
Kad smo došli od prilike na pola puta od Rogaške Slatine do Celja
(8. V. 1945 — op.), kolonom se od usta do usta prenosi zapovijed za
'zaustavljanje kolone u svrhu prestrojavanja!' Nisam čuo tko je ovu
zapovjed bio izdao, ali predpostavljam, da je došla od generala Mo-
škova (ustaški pukovnik i domobranski general, zapovjednik Paveli-
ćeve 'garde' — op.), koji je po svim znacima slovio kao predvodnik i
zapovjednik kolone. Od usta do usta zapovijed je prenošena ovako:
'Nedaleko nas izčekuju Poglavnik (koji je, međutim, otišao u sasvim
drugom smjeru — op.) i englezki maršal Alexander i pred kojima
ćemo izvršiti mimohod, a zatim prelazimo pod englezku zaštitu!'
Priključivanje i postrojavanje potrajalo je gotovo čitavi sat vreme-
na. Na čelo kolone dozivani su oni koji se je smatralo većima i važni-
jima, a iza njih su slijedili oni koji su bili manje važni. Kilometri u
pozadinu ostali su na razpolaganju onima koje se vjerovatno smatra-
lo uopće 'nevažnima', a možda i teretom. Po tome redu i nas dvojica
odstupamo na motorkotaču dalje u pozadinu. Dugo istezasmo vrato-
ve.^dok napokon ne primjetimo, da su se vozila daleko naprijed ipak
počela kretati. Napokon i mi podosmo. Bilo se je pazilo na red, a
svatko je izdizao glavu, da bi vidio dalje naprijed i da bi što bolje
primijetio Poglavnika i maršala Alexandera. To su bili veliki časovi
za svakoga, a pogotovo radi dolaska pod 'zaštitu' Engleza. Već je pro-
šao i sat vremena od kada 'mimohodarimo', ali uzalud nam je izteza-
ti vratove i naprijed gledati. Ljudi postaju sve neztrpljiviji i to dovodi
do ponovnog poremećenja postrojbe. Ubrzo zatim se je počelo i pre-
stizavati, pa se i mi dvojica odlučismo na istu 'taktiku'. U tom presti-
zavanju mi se i opet nađosmo na čelu kolone, ali odmah primjeti-
73
smo, da to nije pravo čelo kolone, nego da je to čelo kolone onih
'manje važnih'. Izpred toga čela nije bilo nikoga dalje naprijed, pa' —
obuzet nekom sumnjom — zapitam upravljača prvog teretnjaka, da
gdje su predvodnici kolone i ostali, koji su bili na čelu. On odgovori
da su 'odjurili naprijed'. Mi se upravo iznenadismo i toga časa nam je
samo jedan zaključak došao u misao. Rekonstruirajući u mislima ci-
jeli tok prošlog napredovanja, zapovijedi i propagandnih smicalica,
mi smo postali uvjereni, da je čitava kolona bila zaustavljena jedino
iz razloga, da bi se najvažnije, ili 'najzaslužnije', dobilo iz pozadine
na čelo, a zatim da se povećanom brzinom odvoji od ostalog dijela
kolone i proslijedi u možda posebno izabranom pravcu, to jest da bi
se omogućilo 'izabranima' da se što prije dokopaju austrijske granice,
a narod da se ostavi u Sloveniji, kako mu je to propaganda još prije
napuštanja Zagreba obećala rečenicom: 'Polazi se u Sloveniju na 8
dana, a možda i manje, gdje ćemo se spojiti s Englezima!'
Ne razmišljajući više ništa, mi ostavismo ovo čelo kolone te pro-
dužimo dalje, podpuno slobodnom cestom i punom brzinom. Na-
kon pola sata vožnje zapazimo predvodničko začelje. Kad smo ih su-
stigli odmah zapitamo pojedince, da gdje je Moškov. Oni nam reko-
še, da je on nedaleko izpred nas, jer da ćemo svakoga časa naići na
Poglavnika. Mi povjerovasmo pa nam se sada više nije žurilo, i osta-
dosmo ovdje u začelju. Prodosmo tako i opet par kilometara, ali nas
nitko nigdje ne čeka. U to nas dostigne i par osobnih automobila, uz
nastojanje da se silom probiju naprijed. Jedan od njih htio nas je
obići bez davanja signala, a k tome još i sa nepropisne strane. Kroz
nepažnju, i došavši iza leda, gurnuo je mene sa svojom lijevom stra-
nom. Izgubivši ravnotežu, obojica se srušimo skupa sa motorkota-
čem i pogulimo laktove, a ja još i suzbijem gležanj na lijevoj nogi.
Sva je sreća da ipak sve nije gore prošlo, a ogrebotine smo povezali
rubcima. Isti dužnostnik u građanskom odijelu, koji nas je bio sru-
šio, izgleda da je jučer u Zagrebu tek prvi puta bio sjeo u automobil i
njime upravljao. To nas je bilo ozlojedilo, pa odlučismo da pođemo
dalje naprijed i prestignemo svakoga, pa čak i samoga Moškova na
čelu. Bili smo već postali duševno svega siti, ali fizički gladni, i sada
odlučismo da stignemo do Anglo-Amerikanaca bez ičijih preporuka,
i 'mimohoda'...«
Isti domobranski natporučnik Vidmar, istoga 8. V. 1945, malo
zatim:
»Nakon kraće vožnje dostižemo razkrižje triju cesta. Ravno napri-
jed vodila je cesta prema Šoštanju i Dravogradu, na lijevo prema Zi-
danom Mostu i Ljubljani, a na desno također prema Dravogradu, ali
preko sela Vitanje i Slovengradeca. Ova posljednja bila je uža od
ostalih.
r T4 _^ ^_
Ovdje na razkrižju zastajemo, jer treba stvoriti mudru, a tim i sret-3
nu odluku. Očito je, da nitko ne zna kojom cestom bi bilo najbolje'
nastaviti pokret. Nisam primjetio da je Moškov posjedovao zemljo-
pisnu kartu, iz koje bi mogao procijeniti naš položaj i točno se ori-
jentirati. .. Bili smo otišli tek jedan kilometar daleko, a zatim se pov-
ratimo. Nigdje nismo zatekli nikoga, a cesta je bila u dobrome sta-
nju, jedino nešto uža od glavnih. Za vrijeme vožnje natrag obojica
smo stvorili odluku da ćemo mi poći tim putem, čak ako bi Moškov
izabrao i drugi pravac... Na to nas je ponukala još i činjenica da pri
polazku iz Celja nitko više nije spominjao što nam je slijedeći cilj i
pravac, a kako je bilo činjeno do Celja. Osim toga nitko više nije
spominjao ni 'mimohod', ni maršala Alexandera... Ubrzo stigosmo i
do razkrižja, a natpisne pločice su bile označavale: na lijevo u Ble-
iburg, a ravno u Dravograd. Naša velika sreća je ovdje bila, da do
toga časa nismo bili od nikoga čuli da je cilj naše hrvatske kolone
bio također i Klagenfurt. Da smo tada o tome išta znali, mi bismo
možda sada ovdje skrenuli za Bleiburg, a zatim proslijedili u Klagen-
furt. .. Kasnije smo u Salzburgu bili čuli za tragičan svršetak mnogih
tisuća Hrvata koji su bili predvođeni po generalu Herenčiću i puk.
Crljenu, te pošli pravcem preko Bleiburga. Par očevidaca koji su se
bili spasili pričali su nam kasnije u Salzburgu da kada su kod Ble-
iburga stigli do Engleza da su im predvodnici kolone taj susret sa
Englezima bili objavili kao konačno dostignuti cilj, 'gdje tobože
maršal Alexander i Poglavnik Pavelić čekaju da izvrše smotru'.
Međutim, svi se gorko razočaraše, kad saznadoše, da tu nema ni mar-
šala Alexandera ni Poglavnika, već da svi imadu odložiti oružje i da
se predaju, dok su istovremeno partizani opkolili to područje. Zatim
nam ovi očevidci rekoše, da su predvodnici razumjevši situaciju ipak
uspjeli da se spase, a većina kolone da je bila zaokružena po partiza-
nima, i na Pilatovski način bila po englezkom brigadiru njima izru-
čena. Tragična sudbina ove kolone je poglavlje za sebe, te će kao ta-
kvo morati ući u povijest. Ja o toj tragediji i njezinim detaljima ne
mogu objektivno pisati, jer nisam bio očevidcem, i sve što sam napi-
sao jest dio onoga što sam čuo od pravih očevidaca.«
Zaključak nav. Branimira Vidmara:
»Prvo što me je bilo zaista iznenadilo, bilo je da pukovnik Rukavi-
na više ne nosi svoju vojničku odoru, nego da se je 'presaldumio' u
građansko odijelo. Zato mi toga časa nije trebalo više drugih dokaza,
koji bi opravdali moje sumnje još od Celja, da smo o pravoj svrhi i
cilju napuštanja Zagreba bili još od samoga početka obmanjeni i
propagandno nasamarivani. Sada mi postaje jasno, da prava svrha za-
ista nije bila da se u Sloveniji pregrupiramo za 'protuofenzivu', kako
god nije bila istina, niti da nas je englezki maršal Alexander igdje
_ ' 75
bio čekao, a ponajmanje još i 'uz bok Poglavnika'. Ovdje mi se sada
postavlja zaključak, da je prava svrha napuštanja Hrvatske imala po-
služiti jedinoj svrhi, da bi se što veći broj istaknutih i vodećih člano-
va Ustaškog Pokreta uzpio povući iz Hrvatske, a tzv. elitne jedinice
da im osiguraju izlazak, odnosno prvenstveno Poglavniku. Zaista,
kako bi mogli poći u 'protuofenzivu' kad se nije povezlo ni topova,
ni tenkova i drugog težeg oružja, pa čak ni vojnička kuhinja. Čak mi
je glavar Operativnog Odjela Glavnog Stožera, podpukovnik Hel-
bich, sutradan u St. Leonhardu bio rekao, da se čak nije bilo nosilo
sa sobom ni vojnih mapa.
Videći sada ovdje pukovnika Rukavinu u građanskom odijelu, si-
nulo mi je u pamet i to, da je on bio onaj, koji je meni i Baji prije
odlazka iz Zagreba rekao, da nam nije dozvoljeno sa sobom ponijeti
građansko odijelo... Prvo mu je bilo, da je prišao k meni i Baji, i
odpočeo doslovnim riječima: 'Ne zovite me više pukovniče, nego mi
recite Joso'... Konačno je i opet bio došao k meni i tada mi je ka-
zao, da sada vidi da smo napušteni i prepušteni svojoj sudbini. Toga
časa mi je izgledalo, kao da je on uistinu do tada bio vjerovao, da
postoji neki sporazum ili utanačenje, između Poglavnika i Engleza.
No, vjerojatno je bio zaboravio, da je Poglavnik osobno — čak ni
godinu dana prije — iz dvorane Radničke Komore u Zagrebu bio
javno poručio Englezima, 'da će s njima razgovarati preko bajoneta i
kroz topovske cijevi'! Možda su baš te riječi, kasnije i bile dovele do
Bleiburga!?...«
U OČEKIVANJU IZRUČENJA
Zaostajući otprilike dva dana iza ranije citiranog Branimira Vid-
mara, tom istom trasom (pravac: Celje — Slovenj Gradec — Dravo-
grad — Lavamund, slov. Labot) išao je prema austrijskoj granici i
ustaški nadsatnik — tj. kapetan I. klase — Ivo Rojnica (pred kraj rata
povjerenik vlade NDH kod 369- njemačke divizije), koji vrlo kritički
rasuđuje o zbivanjima uz granicu. Naime, dok se moglo glavnina
bjegunaca je nadirala prema Lavamiindu-Labotu, a potom kad je
prekinuto napredovanje preko Dravograda skrenula je kolona pora-
ženih zapadnije prema Bleiburgu. Rojnica navodi (»Susreti i doživlja-
ji 1938-1945«, Miinchen, 1969, str. 235/238):
»Čim je stigla kolona, krenuli smo prema Celju i prošli ga. Nešto
dalje zaustavili smo se na nekoj poljani. Iz daleka čulo se je pripuca-
vanje. Mi nismo bili napadnuti. Dok smo tako stajali, odjekne velika
detonacija u Celju... Neki su stigli iz Celja i ispričali, da je most dig-
nut u zrak i da više ni jedna kolona ne može prijeći, te da smo mi
76
mm
zadnja koja je prošla. Naređen je pokret u pravcu Dravograda. Tamo
smo stigli navečer. Prizor je bio užasan. Most zakrčen jedinicama,
koje su stizale iz Maribora. Vide se njemačke, ukrajinske, kozačke,
hrvatske, mađarske i Bog zna kakve uniforme. Cijelu noć smo čekali
na prijelaz preko mosta. Kako sam bio ostao bez motora, sjedio sam
na blatobranu sanitetskih kola... Desetog svibnja, između osam i
deset sati našli smo se na nekoj poljani kod Lavamiinda. To je pogra-
nično ^mjesto uz Dravu. Tamo smo našli naše studentice, Ustašku
mladež i druge koji su prije nas stigli. Rekli su nam, da se Englezi
nalaze pred nama, oko 20 km udaljenosti. Kolona kreće... Svi smo
mislili da je najgore prošlo, jer smo već bili u Austriji. Tako srno
saznali, da je Njemačka dan prije, u noći od 8. na 9. svibnja, kapituli-
rala i prema Rusiji. Prema tome, rat je svršio!
Kad smo se nalazili oko 3 km ispred Volkermarkta - križište pu-
tova, na lijevo Klagenfurt, na desno Wolfsberg-Judenburg zaustavio
nas je naš izvidničar, poručnik Stjepanić, i javio nam, da su partizani
u Klagenfurtu. Kolona je stala. General Ante Moškov se presvukao
u civilno odijelo, sjeo u svoju 'Tatru', upalio motor i bez riječi, ne
predavši formalno nikome zapovjedništvo kolone, odjurio prema
Volkermarktu a zatim Wolfsbergu. Tim pravcem krene i cijela kolo-
na, premda je naš prvotni cilj bio Klagenfurt. Moškov je ostavio svo-
je elitne jedinice i hrabre borce te jednostavno pobjegao. Takav je
bio osjećaj odgovornosti kod naših 'rasova' ('rasovi' su bili vodeći
ustaški pukovnici i zapovjednici, prozvani još 'kanadski petorci' -
op.), za koje je Hrvatska bila njihova prćija.
Nakon bezglavog napuštanja Zagreba, bijega i povlačenja, bez ika-
kove ^političke pripreme i bez pravog cilja, glavnina hrvatske vojske i
mnoštvo civila našlo se je na poljanama pred Bleiburgom, austrij-
skim gradićem uz slovensko-austrijsku granicu. Tamo ih je zaustavi-
la engleska vojska. S njima je stupio u vezu ustaški general Herenčić
(ustaški pukovnik i domobranski general — op.), premda je on bio
najmanje pozvan da pregovara s Englezima kao istaknuti ustaša i k
tome još i general. Da je bilo zere pameti i istinskog rodoljublja, tre-
bali su pregovarati s naše strane domobranski generali, predstavnici
redovite vojske, koji su se mogli pozivati na međunarodne norme i
utanačenja u takovim prilikama. No, Herenčić je do kraja htio biti
neodgovoran. Kad mu je priopćeno, da hrvatska vojska ima rok od
jednog sata za predaju, nestao je, a da vojsci i nagomilanom narodu
nije ni objasnio što ga čeka. Bio je tako prvi u bijegu. Poslije je pri-
čao tumač na ovim pregovorima, Američanin hrvatskog porijekla, da
bi engleski zapovjednik sigurno drugčije (?) bio primio i razgovarao s
delegacijom domobranskih generala, na pr. generalom Štancerom,
nego s ustaškim zapovjednikom, jer su ustaše u njihovim očima bili
isto što i SS- odredi. Tako je rekao ovaj Aruiferičanin. Gospodin He-
renčić (1910-1978, umro u emigraciji u Argentini•'— op.) je, ttaža>
lost, bio najstariji po vojničkom činu u Bleiburgu. Bio je zapovjednik
zbora. Domobranski generali nisu mogli ići na pregovore s Englezi-
ma, jer su bili u podređenom položaju. Herenčić i ostali 'rasovi' su
suodgovorni za ovu najveću tragediju u hrvatskoj povijesti, u prvom
redu radi nesposobnosti, neznanja i neodgovornosti. Nisu imali kva-'
lifikacija moralnih ni stručnih, da zauzmu tako visoke i odgovorne
položaje...
Sad je general Rolf (ustaški pukovnik — op.) preuzeo zapovjedni-
štvo naše kolone. Čovjek odgovoran i svijestan svih posljedica, koje
ga čekaju. Englezi su došli k nama 18. svibnja, t.j. nakon našeg deset-
dnevnog boravka u Austriji, i pokupili su sve oružje što su našli. Ma-
lo su ga našli, jer smo ga prije odbacili i preobukli se u civilna odije-
la. Rekli su nam, da će nas otpremiti u Italiju. Ukrcali su nas u kami-
one. Između 10 i 11 sati prije podne kolona je krenula iz mjesta St.
Mareim, kraj Wolfsberga prema jugu, prema Italiji, kako nam obeća-
še Englezi (dakle, radi se o zbivanjima poslije vraćanja blajburške ko-
lone — op.). Odjednom nas opkoliše engleski tenkovi i kamioni kr-
cati vojnicima. To nam je bilo više nego li sumnjivo. Neki su govori-
li, da se ne trebamo bojati, jer da su Englezi gentlmeni i drže do
svoje riječi. Kad smo stigli na raskršće, gdje se odvajaju putovi pre-
ma Klagenfurtu (u pravcu Italije) i Lavamiindu (u pravcu Slovenije),
engleski tenkovi su zaokrenuli u ovom drugom pravcu. Na dogled
Lavamiinda naši se kamioni zaustaviše na jednoj poljani. Nismo
htjeli dalje. General Rolf je izjavio Englezima neka slobodno pucaju
na nas, ali mi dalje ne idemo, jer to znači izručenje i sigurnu smrt.
Molili smo da se pošalje brzojav Sv. Ocu Papi tražeći njegovu zaštitu,
jer smo uglavnom civili (!), a ima medu nama mnogo žena i djece.
Bilo je nekoliko mladih časnika, a medu njima i poručnik Zvonko
Buljan, koji su ostali u ustaškim odorama, tvrdeći da su se u tim odo-
rama borili i da će u tim odorama i umrijeti. Engleski kapetan je
pristao, da pošaljemo brzojav Papi i da idemo pregovarati s engle-
skim zapovjednikom u Lavamundu. Neprekidno je nijekao, da ćemo
biti izručeni. Približio sam se engleskim stražama i u razgovoru (na
talijanskom) rekli su mi, da nas vode na izručenje, da čekaju dolazak
partizana, koji će nas preuzeti. Vratio sam se u kolonu i sve ovo
ispričao onima, koji su me došli pitati, medu njima i Božidaru Kav-
ranu (1913-1948, ustaški pukovnik, uhvaćen nakon ilegalnog prela-
ska austrijsko-jugoslavenske granice 4. VII. 1948, osuđen na kaznu
smrti vješanjem — op.), zapovjedniku ustaša. Oko 5 sati p. podne
vratili su se naši pregovarači iz Lavamiinda. Englezi im nisu rekli
otvoreno, da će nas izručiti, ali po svemu je bilo očito, da će tako biti.
r • 78. ^ c-umL-i.jr-a-i •
•• iBr-T-nr-r-Miir
Bili smo prevareni. Kad je ova vijest bila potvrđena, general Rolf je
počinio samoubojstvo (umro na putu u bolnicu u Wolfsbergu, njego-
va žena popila otrov ali preživjela — op.), a general Dragojlov (do-
mobranski general, 1881-1961 — op.) je prerezao sebi žile na ruka-
ma i popio otrov (spašen, nije izručen, umro u Buenos Airesu —
op.). Bio je odmah odveden u bolnicu i srećom je ostao živ. Radi
istine i povijesti iznijet ću sve, što se poslije dogodilo... izašao sam
iz kolone. Rekli su mi oni, koji su ostali, da su Englezi tolerirali sva-
ki bijeg preko noći. Ujutro, kada su došli partizani preuzeti taj svijet,
nitko nije bio od strane Engleza prisiljavan da ide partizanima. Tko
je htio ostati, taj je ostao i vratio se natrag u Austriju, ili u engleski
izbjeglički logor, a tko je htio vratiti se u Hrvatsku, prišao je partiza-
nima. Mnogi su se vratili vjerujući da je rat svršio i da je sve gotovo,
medu njima i moji prijatelji Hrvoje i Ksenija Muha.
Da je bio netko drugi, a ne 'ras' Herenčić i da se je pokušalo prije i
na vrijeme, ne čekajući bezglavo nekoliko dana da se koncentrira
vojska i narod u Bleiburgu, dajući vremena partizanima, da nas op-
kole i dovedu svoje snage, možda nas ne bi zadesila sudbina Bleibur-
ga. ...
ULTIMATUM l RAFALI
Epizoda u blajburškom dvorcu, gdje je u prisutnosti dvojice pred-
stavnika JA (politički komesar 51. divizije Milan Basta i zapovjednik
14. udarne divizije Ivan Kovačič Efenka) 15. V. 1945. nešto iza pod-
neva britanski brigadni general Patrick Scott već uvodno saopćio
ustaškom pukovniku i domobranskom generalu Ivi Herenčiću, usta-
škom pukovniku i domobranskom generalu Vjekoslavu Servatzvu i
ustaškom pukovniku prof. Danijelu Crljenu, da bi s kvislinškom ko-
lonom iz Hrvatske »trebalo postupati kao s ilegalnim bandama«, jer
je, s obzirom na primirje, »trebala već prije osam dana položiti oružje
pred partizanskim jedinicama«, a ne »nastaviti borbom« (cit. prema
Crljenu), ključna je za nešto kasnije događaje na blajburškom polju.
U prvoj skraćenoj verziji svojih sjećanja dotični Danijel Crljen
iznosi (»Hrvatska misao«, sv. 30, Buenos Aires, 1963):
» . . . Englezki nas je general primio hladnoćom, koja nije slutila na
dobro. Ne rukovavši se s nikim, ponudio je stolicu generalu Heren-
čiću i sjeo njemu nasuprot, dok smo nas dvojica ostala stajati iza nje-
govih leda. Govorili su preko tumača. Englezki general saobćio je
kratko generalu Herenčiću, da naša vojska mora položiti oružje pred
partizanima. Dodao je, da on u tom pogledu ima upute od maršala
Alexandera, te je time odbio Herenčića, da se ponovno javi Alexan-
deru i da mu rekne, da se tu ne radi o vojsci, koja ne polaže oružje,
nego o narodu, koji bježi u emigraciju pred boljševizmom, i koji ima
pravo na zaštitu. Nato sam ja preko tumača zamolio za rieč. Englezki
general mi je kimnuo i ponudio mjesto do Herenčića. Ja sam sjeo i
rekao odprilike:
'G. generale, ovdje se ne radi o vojsci, koja ne polaže oružje, nego
0 narodu, koji napušta svoju zemlju, da bi u emigraciji spasili goli
život. Po običajima svih kulturnih naroda politički emigranti uživaju
zaštitu; ne bivaju predani onima, od kojih bježe.'
General je nato uzvratio, da je to politika, a da je on vojnik i da ne
može u politiku ulaziti. Ja sam nadodao, da to vrlo žalim, jer pro-
blem o kome se radi, nije vojnički, nego čisto politički, i kao takav se
mora rješavati.
General je rekao, da se nemamo čega bojati, da partizani priznaju i
poštuju međunarodne zakone i da nije imalo smisla, da svojom pro-
pagandom tjeramo narod na taj strahoviti put.
Ja sam mu odgovorio, da smo mi nažalost kroz četiri godine krva-
vih borbi s partizanima stekli baš suprotna iskustva i da to dokazuje
1 sam narod, koji bježi, a koji ne bi mogla nikakova propaganda po-
krenuti (?), da pode na taj strahoviti put u nepoznato. Kakav je strah
u narodu od partizana, rekao sam, dokazuje i to, što smo na ovom
putu imali niz samoubistava od očaja, ali ni jednog pokušaja, da se
netko vrati partizanima. Rekao sam, da mi držimo oružje ne da bi-
smo nastavili već završeni rat, nego da bismo zaštitili svoje žene i
djecu od pokolja... mi smo se stvarno razoružali kad smo napustili
Zagreb, jer od tada nije naša vojska poduzela nikakav neprijateljski
čin, iako je prošla kroz Sloveniju zauzetu od partizana.
General je i dalje uztrajao na stanovištu, da smo mi samo vojska,
koja nije položila oružje i koja se mora predati partizanima.
Na to sam, videći da je sve izgubljeno rekao:
'G. generale, jednog dana mora izbiti rat između kulturnog svieta i
boljševizma, nakon čega će ostati ili kulturni sviet ili boljševizam. Mi
žalimo, što smo prerano došli, da kod kulturnog svieta potražimo za-
štitu pred boljševizmom, te zbog toga moramo pretrpjeti najtežu ka-
tastrofu naše poviesti.'
General nam je suho saobćio, da naš odpor nema smisla, da engle-
zki tankovi stoje partizanima na razpolaganju za naše razoružanje, (o
tome smo se na svoje oči uvjerili, jer smo ih vidjeli 7 oko naših logo-
ra) i da nam ne preostaje ništa drugo, nego stupiti odmah u pregovo-
re s partizanima. Na to su u sobu ušla dva partizanska politička ko-
mesara, oba dopukovnici; jedan Srbin iz Like, drugi Slovenac.
Saobćili su nam, da se moramo organizirano predati u roku od jed-
nog sata, ako to ne ćemo, da oni u roku od 1/4 sata otvaraju vatru.
r
Englezki general upitao je tokom tog razgovora partizane, da li im
treba još pomoći u oružju za naše razoružanje, na sto su oni odgovo-
rili, da će oni već zatražiti pomoć, ako bude potrebno. Ta, u onim
prilikama sasvim suvišna ponuda englezkog generala, imala je na sve
nas porazniji utisak od svega ostaloga, ali zatražili smo dulji rok za
predaju, htijući dobiti vremena (mi smo tražili barem 24 sata), ali su
partizani i taj posredovni priedlog gladko odbili. Ja sam na to zatra-
žio, da nam se taj rok računa od časa, kad se vratimo u naš logor, da
tako dobijemo 1/4 sata, koji nam je potreban, da se vratimo u logor.
Na to su pristali. Znajući, da je nemoguće izvršiti organiziranu pre-
daju naše vojske partizanima, mi smo na partizanski ultimatum izja-
vili, da ćemo učiniti, što bude moguće, i s time smo se vratili u naš
logor. Pismeno nije bilo ništa učinjeno.
U logoru smo saobćili rezultat ostalim generalima i pustili viest
odmah kroz vojsku i narod, da se prema englezkom zahtjevu mora-
mo bezuvjetno predati partizanima. Znatan dio se razbježao po šu-
rnama, no većina je ipak pala partizanima u ruke. Ja sam se povukao
u šumu...«
Dotle, zgusnuto mnoštvo u blajburškoj dolini u punoj neizvjesno-
sti iščekuje ishod pregovora u grofovskom dvorcu, raspoloženje toga
svijeta slikovito dočaravaju retci jednog od bjegunaca iz Zagreba
(Srećko Karaman, »Desetog dana«, »Hrvatska revija«, sv. 4, 1960):
>... Već treći dan gledamo uz put neprekinut niz: napušteni topo-
vi, odbačeni šljemovi, razbačeni naboji, ostavljena vojnička vozila —
tu i tamo nepokopan prostrijeljen vojnik. To su ostatci njemačke
vojske (koja se povlačila prije nas) — u rasulu, u bježanju. Uz tu sli-
ku, kroz taj okvir, ugrožavani od strojnica s lijeva i desna, dospije
jedan dio nas na poljanu kod Bleiburga. Većina je još iza nas na pu-
tovima: u tjeskobi, s iznemoglima, gladnima, bez obuće. Svakoga
mori misao: Kad ćemo dalje? Da se tamo sprijeda pred Bleiburgom
nešto neugodno ne događa? Mi, koji smo naprijed — na dogled Ble-
iburga — zaustavljeni, gledamo prema zapadu. Na obroncima, što se
spuštaju na našu ravnicu, kilometar isprede nas, ukočila se dva
ogromna engleska tanka, uperenim topovima prema ovom puku.
Mnoštvom ide glas kao grobni šapat:
— Naprijed se ne može.
Jutro je. Počinje vedar proljetni dan...
Kud se okreneš, pitaju: što ne idemo dalje? Netko odgovori: Ne
može se. Ne vidiš tankove tamo? Englezi ne daju naprijed...
Iznenada nad nama proleti jato zrakoplova-lovaca. U niskom letu,
tek nekoliko metara nad glavama. Tko je imao kapu slabo pričvršće-
nu, odleti mu prema vedrini. Onima bez kape, zaviori, zamrsi se ko-
sa. To bi slično naglom udaru vjetra pred oluju...
Profesor C.(rfjen — op.), poznanik još iz splitske gimnazije, i gene-
ral H.(erenčić — op.) pođoše još jutros prema Bleiburgu, da pregova-
raju s Englezima. Oni već vodiše pregovore s Bugarima nazad četiri
dana u Dravogradu, radi prelaza kroz taj grad u Austriju. Pregovori
svršiše bez uspjeha, te izgubismo tako tri dana u čekanju...
Što rade, što se ne vraćaju ti naši pregovarači? Tko ih je ovlastio, da
pregovaraju, zaključuju, obvezuju... Pitam: 'Gdje su C. i H., da li su
se vratili s pregovora?'
— Da — odgovor je. Vratiše se još u podne. Saopćiše rezultat pre-
govora s Englezima: Odložiti oružje i predati se. Najprije ranjenici.
Tako je to, moja gospodo... H. i C. već su u šumi... Zaokružim
pogledom naokolo i zaustavim se na vrhovima Karavanki. Da mi se
je domoći onih obronaka! Blaženi oni, koji su već tamo u Austriji.
Sto nismo i mi napustili Zagreb u subotu, mjesto u ponedjeljak...
Padaju s improviziranih koplja crveno-bijelo-plave boje, a uzdižu
se na njihovo bijele ponjave... Na rubu smo šume, na podnožju pla-
nine. Nas desetorica. Hoće li nas iznenaditi pucanj iza grma, da u
početku platimo glavom akt za slobodom? Ovaj mir nas dobro pri-
ma, nitko nas ne uznemirava. Idemo jedan za drugim u razmaku...
odmaramo se nakon dvosatnog veranja. Netko je poderao hlače, net-
ko košulju... Promatramo tugu u dolini s ove visine. Ljudi sitni kao
mravi...«
Rok za predaju je bio minuo (u 16 sati, po sjećanju M. Baste), ali na
poljani — nikakvih znakova da se kvislinška vojska pokorila postav-
ljenim uvjetima. Iz podataka koje je prikupio Franci Strle možemo
rekonstruirati što je slijedilo: »Na ustašku kolonu su se s naših polo-
žaja oglasili mitraljezi i minobacači. Pucnjava je trajala petnaest do
dvadeset minuta, nato su ustaše izvjesili bijele zastave, što je značilo
da su se predali« (»Poslije predaje su neki ustaški oficiri rekli, da su
oni koji su ih naveli na zločine utekli, a njih su ostavili na milost i
nemilost... Kad smo ih razoružavali, one u uniformama smo razvr-
stavali na jednu stranu, majke s djecom posebno, isto tako i starce...
Prve ustaške jedinice bile su razoružane između raskršća kod Hrusta
i Pliberka...«). Također isti izvor: »Nikakve topničke pripreme nije
bilo, nikakve. Taj masakr, da ga tako nazovem, napravili su puškomi-
traljezi šarci. Uvijek velim, imali smo idealne položaje i kratku uda-
ljenost, a pred sobom gomilu...« (opis J. Petrovčiča). I još: »Pošto
ustaše nisu do dogovorenog sata izvjesili bijele zastave, 3. bataljon
Zidanškove i 3. bataljon Tomšičeve brigade su počele vatrom te im
nanijeli najmanje 16 mrtvih. Odmah potom su se stali predavati. Za-
robljeno je blizu 40.000 ustaša i članova njihovih obitelji, te 3.000
crnogorskih četnika. Zarobljenike su preuzele skupa s ratnim plije-
nom jedinice 3. Jugoslavenske armije.«
 82
Strle napominje da je rok za predaju bio neprestano odlagan, da su
na sjeveru doline Britanci tenkovima jurnuli na ustaše da bi ih natje-
rali na povlačenje (radilo se o pokušaju proboja) i predaju, a zapov-
jednik 3. bataljona Tomšičeve brigade je vidio kako »tri britanska
tenka čak gaze ustaše na čelu kolone«, »takvim postupkom« bili su
zaprepašteni slovenski partizani, »iako su mrzili izdajnike«.
O ukupnom broju mrtvih iz spomenutog događaja na području
Bleiburga i okolice doznaje se relativno malo iz raspoložive literatu-
re (barem iz literature na raspolaganju autoru): Franci Strle bilježi da
je 1972. na groblju u Loibachu (Libučama) bilo sahranjeno samo 16
bezimenih vojnika hrvatske narodnosti, dok Vinko Nikolić u djelu
»Pred vratima domovine — Susret s hrvatskom emigracijom 1965
— Dojmovi i razgovori«, knjiga druga, Pariz — Miinchen 1967 (str.
286/287) navodi »da je nakon povlačenja partizana s Bleiburškog po-
lja pronađeno oko 40 mrtvih tjelesa«. Nikolić dodaje: »Oni su onda
bili pokopani u više grobova. U jedan takav grob bilo je položeno 6
vojnika.«
KRVAVI RAT POSLIJE
RATA S TISUĆAMA MRTVIH
Zapravo, najžešća i najkrvavija bitka u pokušaju proboja prema au-
strijskoj granici odigrala se u nedjelju 13. V 1945. kod Gornjeg Doli-
ča, nešto prije spusta u Mislinjsku dolinu, petnaest kilometara prije
Slovenj Gradeca i dvadeset i sedam kilometara prije Dravograda. Bio
je to doslovce pakao, s vrlo teškim gubicima. Napadala je 17. udarna
divizija (Istočnobosanska) iz sastava 3. armije JA, u namjeri da pre-
sječe odstupnicu ustaškoj koloni, u kojoj su bile elitne jedinice »Cr-
ne legije« i »Poglavnikovih tjelesnih sdrugova«. Shvativši da ne mogu
izići nakraj sa 17. udarnom divizijom, ustaše preko okolnih kosa na-
stoje doći diviziji iza leda. Razvija se ljuta i ogorčena borba, poneki
položaji na stanovitim visinskim kotama prelaze po — osam puta iz
ruke u ruke. Dok traje taj okršaj, ustaše upadaju unaokolo u seljačka
gospodarstva, otimaju civilnu odjeću, a dotle njihove obitelji strepe
skutrene uz vozila i zaprežna kola na cesti u strahu od teškog oružja.
Majevička brigada 17. udarne divizije ne dopušta neprijatelju da pre-
dahne, tuče po njemu svime što ima: »Mrtvih ustaša je bilo toliko i
toliko je uništene tehnike, da se više njihove kolone nisu mogle
povlačiti«.
Vrlo velik broj poginulih i ranjenih...
Gubici 17. udarne divizije: 82 mrtva i 186 ranjenih.
83
Na ustaškoj strani: oko 3000 mrtvih, zarobljenih 10.960, dok je sa-
mo pobijenih konja bilo 480. Slovenski autor Franci Strle smatra da
je stvarna procjena ustaških gubitaka barem za trećinu veća od
objavljene, te da u kasnijim velikim zajedničkim grobnicama leži
najmanje 4700 ustaša. Posljedice te bitke — ovo se prvenstveno od-
nosi na nepodnošljiv smrad raspadajućih Iješina ljudi i konja —
izmijenile su prirodu u tome kraju između Hude luknje i Mislinje
do te mjere, da su sve pčele naglo iščeznule i nije ih zatim bilo pune
četiri godine!
Štab 51. divizije (vojvođanske), također u sklopu 3. armije JA, bio
je dostavio pismeni ultimatum ustaškom zapovjedništvu s pozivom
da se ustaško-četnička grupacija na području Dravograda i Guštanja
mora bezuvjetno predati 13. V. 1945. do 10,00 sati! Odgovor s usta-
ške strane je izostao, već je poslije nastojanja da se predstavnike bu-
garske vojske u sastavu Crvene armije pridobije za propuštanje pre-
ko mosta na Dravi kod Dravograda, poduzet oštar napad.
Kasnije kad se glavnina ustaške kolone odlučila za lakši uzmak
prema austrijskoj granici mimo Dravograda, dolinom Meže prema
Ravnem na Koroškem i Prevalju — a Prevalje od granice dijeli jedva
dvanaest kilometara — proširila se vijest da druga sporedna ustaška
kolona nastupa od Uršlje gore prema Prevalju. U dolini Meže prema
Poljani udružene prethodnice 51. i 17. divizije će zarobiti 14. V.
1945. oko — 20.000 ustaša, domobrana, četnika i ostalih bjegunaca
(samo 17. divizija je toga dana na ovome području zarobila 7000 ne-
prijateljskih vojnika i zabilježila da ih je 1700 poginulo).
Izjutra 14. V. 1945. malo prije devet sati pojavila se pred Poljanom
iz smjera Mežice manja ustaška kolona, koja je odmah krenula na
juriš prema položajima koje je zauzela Šlanderova brigada. »Bistra
planinska rijeka Meža tekla je potpuno crvena« — od krvi, bila je to
bitka prsa o prsa, u kojoj se obračunavalo bombama i noževima. I
ovdje, kao i kod Gornjeg Doliča poslije se pričalo o nečuvenim usta-
škim zvjerstvima, od klanja noževima zarobljenih partizana pod sje-
nokošama do toga da je skupina boraca medu kojima je bio i Štefan
Vertič iz Ptuja naišla »na ustaše koji su pekli uhvaćenog partizana na
ražnju« (Strle)... Prema procjeni štaba 1. bataljona Šlanderove briga-
de kod Poljane je poginulo nekih 200 ustaša, 150 ih je ranjeno, dok
je Tomšičeva brigada registrirala 110 ubijenih ustaša i 100 ranjenih.
Pod okriljem noći ustaška glavnina se probila na poljanu pred
Bleiburgom.
Sutradan po inzistiranju na predaji i rešetanju na blajburškom po-
lju, 16. V. 1945, izvjesna skupina ustaša pokušava uteći plivanjem
preko Drave, no »većinu su pohvatale patrole Zidanšekove brigade
84 ' _ j_ ' . , •, : ' • - ' . ; . .>; \;s:: . ' ••.•:..'.•
-* spasio se malo tko« (Strie: »Neki su sami sebi oduzimali živote,
ubijali čak vlastite žene i djecu«).
Glavni štab JA Slovenije toga 16. V, 1945. u 10 sati prima brzojav-
nu obavijest: »Upravo nam je javljeno, da su se predale veće snage
ustaša s nekim generalom na cesti Dravograd — Pliberk. Jedinice
51. divizije preuzele su transport zarobljenika...«
Malo zatim:
»Prva (tj. Tomšičeva — op.) i jedan bataljon 11. (Zidanšekova —
op.) brigade razoružale oko 40.000 ustaša i pet tisuća crnogorskih
četnika. Medu njima pet generala. Pregovore o predaji vodio je štab
14. i 51. divizije i saveznici. Zarobljenike i oružje predali 51. diviziji,
da ih transportiraju u pravcu Maribora«.
Svejedno, time sukobi s ustašama nisu potpuno prestali.
Narednog 17. V. 1945. jedna ustaška kolona uspijeva se oko 15,30
sati probiti prema britanskim položajima kod Goselne vaši.
U šumama oko Bleiburga odjekivala je pucnjava najmanje još do-
brih pet dana poslije kolektivne predaje, negdje do 20. V. 1945, pa i
dulje. Osim j:oga događali su se incidenti sa sprovodenim zaroblje-
ničkim ustaškim kolonama, kao npr. pri silaženju s Jezerskog.
Tog^otprilike posljednjeg dana kad su se još tu i tamo pojavljivale
naoružane skupine ustaša, koji nisu pomišljali na predaju, u petak
20. V. 1945. navečer zapodjenula se zadnja poznata bitka s ustašama
u austrijskoj Koruškoj, u Ferlachu (Borovlju). Ta bitka će se okončati
zarobljavanjem i razoružavanjem veće skupine ustaša, njih oko 300, i
to istom idućeg dana 21. V. 1945.
Imajući u vidu ovaj letimični i ovlašni pregled zbivanja - a znaju-
ći jako dobro o kakvim je fanatičnim neprijateljskim snagama riječ
- objašnjiva je riješenost malobrojnih prisutnih jedinica JA da se
blajburška predaja pošto-poto sprovede u cijelosti.
GENERALI SE PREDAJU
Predaja kvislinških zapovjednika priča je za sebe, premda je od
najvažnijih samo manji broj pao u zarobljeništvo kod Bleiburga. Ka-
ko je to izgledalo u slučaju bivšeg austrougarskog pukovnika i od 11.
IV. 1941. domobranskog pješadijskog generala Slavka Štancera opi-
suje Milan Basta, kome se osobno kao političkom komesaru 51. divi-
zije Stancer obratio neposredno po zaključenim pregovorima o pre-
daju u blajburškom dvorcu.
Basta navodi:
^ »Najzad smo stigli u štab, gdje je vladala prilična nervoza zbog toga
što smo se zadržali. Već je davno bilo prošlo dogovoreno vrijeme za
slanje našeg ultimatuma.. .Ali nisam čestito ni sjeo, ni upola ispri-
čao rezultate pregovora, kada najavile da neki novi ustaški generali
traže da budu primljeni kod 'glavnog komandanta'. Bila su opet če-
tvorica. Iz vrtne kućice vidjeli smo kako dolaze.
Komandir straže ih uvede. Pristupili su stolu za kojim je sjedila
čitava grupa naših oficira i složno, kao po komandi, stali mirno i voj-
nički pozdravljali. Najstariji od njih, general-pukovnik Slavko Stan-
cer, komandant kopnene vojske NDH, suh, visok čičica bez jedne
ruke, reče da traže engleskog ili nekog drugog komandanta s kojim
bi htjeli razgovarati o predaji. Izjavio je da je njihova delegacija od
četiri generala otišla da pregovara i da se još nije vratila. Stancer je,
vjerojatno, zaključio da su njegove kolege — pregovarači ostali kod
saveznika, ostavljajući ostale na cjedilu, pa je, na svoju ruku, odlučio
da i sam pregovara.
Obratio sam se novim pregovaračima i rekao da smo ovdje mi naj-
starija komanda Jugoslavenske armije i da se jedino nama mogu pre-
dati. Upravo prije 20 minuta došao sam s pregovora s predstavnici-
ma njihove vojske i zapadnih saveznika, gdje je riješeno da se usta-
ško-domobranske jedinice imaju predati ovoj komandi i jedinicama
koje se nalaze pred njima. Iznio sam ukratko već spomenute uvjete
predaje.
Ovog puta sam naročito naglasio da generalima ostavljamo lično
naoružanje, ličnu prtljagu, automobile i posilne. Na kraju mi iznena-
da sinu misao da nešto kažem o njihovoj sudbini koja ih u ovom
momentu sigurno najviše interesira.
— Sve što mogu da kažem o vašoj sudbini — nastavio sam — to
je da će se s vama postupati po međunarodnom pravu. Da li će biti
formirana mješovita komisija u kojoj bi bili predstavnici saveznika
radi ispitivanja vaše odgovornosti i krivice? Ne mogu vam ništa si-
gurno reći. Ponavljam, i mi smo regularna armija i držat ćemo se
svih pravila.
Medu neprijateljskim generalima nasta živost kad je rečeno da u
znak predaje treba da se istaknu bijele zastave. Jedan od njih, mislim
da je bio general Tomašević, primijeti da nemaju bijelih zastava, kao
da je to najvažnije u čitavoj stvari, na što jedan naš oficir dobaci:
— Istaknite gaće i košulje, to svakako imate.
Nakon kraćeg razmišljanja Stancer dosta zbunjeno progovori:
— Ako je sve tako kao što kažete i ako je to dogovoreno s našim
predstavnicima, naredit ću predaju. Ali ja sam vojnik i želio bih da
dobijem naređenje od svog pretpostavljenog. Ukoliko to naređenje
uskoro ne dobijem, pošto nema druge alternative, inicijativno ću
djelovati u duhu ovih uvjeta.
 Predočeno mu je da ih svako odugovlačenje može skupo stajati.
Obratio sam im se bez okolišanja jasnim zahtjevom:
— Vjerojatno je vaša vrhovna komanda već izdala ili će u najskori-
je vrijeme izdati naređenje u duhu zaključaka na spomenutim pre-
govorima. Ali, bez obzira na to kakva ćete naređenja i direktive dobi-
ti i da li će oni uopće biti izdani, naređujem vam u ime Jugoslaven-
ske armije da u roku od jednog sata prestane svaki pokušaj davanja
otpora, da predate oružje i disciplinirano izvršite naša naređenja.
Ukoliko nas ne poslušate, gorko ćete se kajati. Mi ćemo vas snagom
oružja na to prisiliti, a vi preuzimate odgovornost za sudbinu i žrtve
svojih ljudi i civilnog stanovništva. Mislim da biste morali toliko
znati da ćete, ako dođe do takve ili slične situacije, neobično otežati
tretman vaših ljudi, koji će potom pasti u zarobljeništvo. Pružanje
otpora i poslije objavljenog završetka drugog svjetskog rata može se
okvalificirati samo kao odmetništvo. Mi vam pružamo posljednju
šansu, pa ćete, ukoliko dođe do organizirane kapitulacije i izvršenja
našeg zahtjeva, bitno olakšati vašu sadašnju i buduću situaciju.
Štancer je poslije ovoga stao mirno, pozdravio, odgovorio da pri-
hvaća uvjete i zatražio da ga otpustim. Četvorici ustaških generala
omogućili smo da se vrate svojim trupama.
Iako smo očekivali da posao oko predaje ni sada neće ići glatko, s
obzirom na ogroman broj osvjedočenih ratnih zločinaca, petnaestak
minuta po Štancerovu odlasku javljeno je s položaja da se bijele za-
stave viju kao 'čadori' i da su prekrile polja i okolne brežuljke svuda
gdje se nalazi neprijatelj. Istovremeno, u štab je došao komandant
12. slavonske proleterske brigade, čelo koje je već pristizalo. Naređe-
no joj je, kao i ostalim našim snagama, da se približi neprijatelju i da
otpočne primanje oružja i zarobljenika. Sve je išlo vrtoglavom brzi-
nom. Neprijateljski vojnici kao da su se utrkivali tko će se prije pre-
dati. Zarobljenička se kolona sručila poput lavine na cestu ispred sa-
mog štaba.
Od Štancera i desetak generala i pukovnika, koji su uskoro došli
kao zarobljenici u naš štab, najzad smo saznali da ima sigurno preko
100.000 njihovih vojnika i oficira. I još mnogo civila. S obzirom na
posljednje bitke i stalna osipanja, ni oni sami nisu znali točan broj.
Tako je 15. maja 1945. između 16 i 16,30 sati prestao organizirani
otpor neprijatelja i time je završen drugi svjetski rat na teritoriju Ju-
goslavije«! (»Rat je završen 7 dana kasnije«).
Od toga dana nema odgovarajućeg objašnjenja što je, kada, gdje i
kako pojedinačno snašlo na tisuće blajburških i sličnih zarobljenika
iz drugih mjesta odvođenja u austrijskoj Koruškoj, onih za koje nije
poznato da im je suđeno zbog kolaboracije ili sudjelovanja u ratnim
zločinima. Prije svega nije pouzdano utvrđen njihov točan broj, o če-
mu ćemo podrobnije pisati u narednom nastavku. U međuvremenu
je nestanak ovih ljudi pripisan »blajburškom pokolju« na licu mjesta,
što — prema predočenom i dostupnim podacima — po svemu su-
deći nipošto nije pravi odgovor.
Tri dana prije masovne blajburške predaje i razoružanja glavnine
bjegunaca iz Hrvatske, u subotu 12. svibnja 1945. britanske vojne
vlasti otpremaju iz Koruške u Austriji kamionima u Italiju nekih
800 slovenskih domobrana — nepoznato: da li se to odnosi samo na
uniformirane osobe? — što je kod onih koji nisu bili predviđeni za
ovaj transport ili su se istom prikupljali u Vetrinju (tj. Viktringu, za-
seoku pet kilometara jugozapadno od Klagenfurta, odn. Celovca)
izazvalo provalu neobuzdanog optimizma, jer je takvo postupanje
»potvrdilo vjeru u englesku zaštitu«, napominje slovenska emigran-
tska monografija »Vetrinjska tragedija« (Cleveland, 1960, str. 52).
Utoliko više je bila poražavajuća i isprva neshvatljiva spoznaja za sve
one koji su nestrpljivo iščekivali odlazak iz logora u Vetrinju, da su
kasniji transporti pod izlikom prebacivanja u Italiju završavali ispo-
rukom vetrinjskih zarobljenika doslovce u ruke predstavnika Jugo-
slavenske armije. Međutim, prema vrlo iscrpnom slovenskom auto-
ru Franciju Strleu (»Veliki finale na Koroškem«, drugo dopunjeno
izdanje, Ljubljana, 1977), ustaše, hrvatski domobrani i ostali nisu ni
mogli dijeliti tu početnu nadu o premještanju u Italiju.
Strle tumači:
»Najgore se pisalo ustašama. Ovima Britanci nisu dopustili zablu-
du, da će ih prevesti u Italiju. Bez okolišanja su ih odmah stali izruči-
vati jedinicama Jugoslavenske armije, a da im nisu priuštili pogod-
nosti zarobljeničkog logora na Vetrinjskom polju. Ali, o vraćenim
ustašama pak nema podrobnijih podataka, naročito ne o onima koje
su Britanci poslali u Jugoslaviju vlakovima na istok, priča se preko
Pliberka (odn. Bleiburga — op.) i Dravograda, gdje su ih preuzimale
jedinice 3. jugoslavenske armije.
Sačuvani su vrlo točni podaci o onim ustašama i hrvatskim domo-
branima, koji su se vratili u Jugoslaviju kroz karavanski tunel i preko
Jesenka. Jedinice 11. dalmatinske udarne brigade iz sastava motori-
ziranog odreda 4. armije su već 19- svibnja 1945. preuzele od Brita-
naca 2.100 ustaša i domobrana. Narednog dana, 20. svibnja, dobile
su još tisuću zarobljenika hrvatske narodnosti od 9. britanskog kor-
pusa u Celovcu (po dok. u Arhivu oružanih snaga SFRJ, VII, zbornik
dok. i pod. o NOR-u tom XI/4: 'Od 17. do 22. maja jedinice 11. bri-
gade 26. divizije razoružavale su neprijateljske vojnike i prikupljale
ratni plen. Od jedinica 9. engleskog korpusa preuzele su 3.100 zaro-
bljenika, a 21. maja razoružale su 2.000 ustaša i domobrana koji su se
88
iz Hrvatske, j>reko Slovenije, probijali u Austriju...'. — op. A. V.). A
to je bio početak.
Iz logora na Vetrinjskom polju (ondje su se prema podacima iz
'Vetrinjske tragedije' već nalazili srpski dobrovoljci, četnici, vlasovci
i njem. ratni zarobljenici - op. A. V.) najprije su došli na red Ijoti-
ćevci, za koje su Britanci znali da se po fašističkim nazorima ni po
čemu ne razlikuju od njemačkih fašista. Njih su teretnjacima 24.
svibnja 1945. odvezli na željezničku stanicu Sv. Helena. Cijelo vrije-
me su bili pod jakom stražom. Britanci su ih pratili s bajonetima na
puškama, s^pripravnim strojnicama u rukama i tenkovima. Na pro-
storu pred željezničkom stanicom su im temeljito pretražili prtljagu,
zatim su ih zatvorili po 40 u svaki stočni vagon. A oficiri s potpu-
kovnikom Radoslavom Tatalovićem, zapovjednikom operativne sku-
pine Srpskog dobrovoljačkog korpusa^ koji su već vojno potukli 4. i
7. korpus Jugoslavenske armije kod Čabra i Kočevske reke, te više
nije predstavljao nikakvu vojničku opasnost, dobili su zaseban put-
nički vagon. Kad je lokomotiva povukla, skočili su partizani iz čeka-
onice, popeli se u vlak i najprije dobro zastrašili zarobljene oficire,
koji su bili potpuno zaprepašteni od iznenađenja.
S tom prvom pošiljkom vlakom otišla je i domobranska komora
(slovenskih domobrana — op.) s dvadesetak kola i četrdesetak ljudi.
Odvezli su kroz Celovec (Klagenfurt - op.) i Beljak (Villach — op.)
prema Podroščici (Rosenbach — op.), očito zbog toga, jer su Britanci
htjeli prikriti pravi smjer putovanja. Druga pošiljka je išla 25. svibnja
izravno iz Vetrinja preko Roža u Podroščicu...«
Kakav je rasplet bio namijenjen raznovrsnom blajburškom mno-
štvu, pretežno sastavljenom od razbijenih formacija NDH i civilnog
svijeta? O izgledima da bude evakuirano i stanovito civilno pučan-
stvo iz Zagreba obaviješten je točno prije tri mjeseca Vrhovni štab
NOV i POJ a od početka ožujka 1945. Generalštab JA, i to građani
slijedećih kategorija: u prvoj fazi odvođenja - »svi nepoćudni ele-
menti« (istaknuto: zatvorenici iz zatvora na Savskoj cesti), u drugoj
fazi — »familije državnih i ustaških funkcionera«, u trećoj fazi —
»državni i ustaški funkcioneri« i u četvrtoj fazi — »oni koji se dobro-
voljno jave« opaska: »Predviđa se, prema ovom izveštaju, likvidacija
onih koji su bili određeni za evakuaciju, a ne bi hteli da idu« — dok.
u Ijublj. Arhivu). Sve navedene kategorije naći će se u koloni koja je
prispjela do blajburškog polja, neki iz prve kategorije talaca vratit će
se čak otamo pješke u Zagreb (kao npr. poznati zagrebački novinar
Ive Mihovilović).
Sto se, dakle, zbivalo s nepreglednom gomilom prebjeglih poslije
saopćavanja da je uzmak neminovan? »Cjelokupnu preostalu Paveli-
ćevu vojsku sproveli smo u Maribor u zarobljenički logor, koji smo
formirali na fudbalskom igralištu«, iznosi nekadašnji politički Kome-
sar 51. divizije general-major Milan Basta (u svome izlaganju na sku-
pu o završnim operacijama 1985. u Beogradu, obj. u istoimenom
zborniku 1986). Povratak te ljudske rijeke počinje smjesta istog sud-
bonosnog 15. svibnja 1945, kad je — po britanskom povjesničaru
Robertu Knightu — britanski feldmaršal Alexander »brzojavip u Be-
ograd da pitaju Tita da li bi ih primio« a brigadni general Scott odbi-
ja »prihvatiti predaju Hrvata«. Proizlazi da je potonji zapravo postu-
pio sasvim u skladu uputstva kakvo je još 13. IV. 1945. bilo izdato
angloameričkom zrakoplovstvu za Balkan: »Zarobljene jugoslaven-
ske kvislinške snage, kao što su ustaše, domobrani, četnici ili sloven-
ski belogardisti, odmah izručiti Titovim jugoslavenskim jedinicama,
a nastojte kadgod je to moguće izbjeći da savezničke jedinice prihva-
ćaju predaju tih 'kvislinških' četa.« Osim toga, dvadeset i četiri sata
prije pregovora o predaji u blajburškom dvorcu, 14. V. 1945. u 14.50
sati, zapovjednik 8. britanske armije general Richard McCreerv zna-
jući za nailazak tolikog mnoštva predlaže u osobnom brzojavu svom
pretpostavljenom zapovjedniku angloameričke 15. armijske grupe
američkom generalu Marku Clarku: »da bi Hrvate — tih oko
200.000 ljudi — poslali nazad Titu« (»Predlažem, da Hrvate preuzme
Tito«). Povjesničar Robert Knight skreće pažnju da od 17. do 24.
svibnja 1945. u Glavnom štabu savezničkih snaga u Caserti nisu
imali jasan uvid u to koliko i kako se »izručuju jugoslavenske skupi-
ne u južnoj Austriji«. I izručenja većih razmjera išla su svojim tokom
do naredbe od 4. lipnja 1945, koja je glasila: »NOVI ARMIJSKI PO-
STUPAK PREMA JUGOSLAVENIMA, UBUDUĆE NA SNAZI:
1. Nijedan Jugoslaven neće biti vraćen u Jugoslaviju ili izručen jugo-
slavenskim jedinicama protiv njegove volje, 2. Jugoslaveni, koji su se
borili protiv Tita smatrat će se kao osobe koje su se predale, te će biti
poslane u Vetrinjski logor na raspolaganje u očekivanju daljnjih
uputa, 3. Sve ove osobe smatrat će se kao raseljene osobe i bit će
konačno upućene preko Italije i 4. Vetrinjski logor neće biti ispra-
žnjen.«
Za gornju naredbu zaslužan je, tvrde slovenski emigranti, dr. Va-
lentin Meršol, liječnik u Vetrinjskom logoru koji je uspio biti pred-
stavljen feldmaršalu Alexanderu, dok je na dan donošenja naredbe u
podne obilazio dotični zarobljenički logor. Dr. Meršol je, dakako,
nastupio u ime »slovenskih bjegunaca«, ali je također zamolio da »i
drugi jugoslavenski civilni i vojni bjegunci ne budu vraćeni u Jugo-
slaviju«, »jer bi tamo bili zatvoreni, mučeni ili čak ubijeni«.
Zarobljeni i izručeni su kretali natrag na razne načine, najčešće je
to bilo — pješice. Neki su ukrcavani na vlak na željezničkoj stanici u
Bleiburgu, u široj okolici Klagenfurta ili tek na prvim stanicama pre-

VOJSKA PRISILNO,
CIVILI DOBROVOLJNO
Dok su blajburški bjegunci zapeli na mjestu, pa su samo neutješno l
mogli pozavidjeti onima koji su ih pretekli i već bili pred Wolfber-
gom, više od četrdesetak kilometara sjevernije i podalje od zlosretne
doline koja se pretvorila u mišolovku, počelo je britansko protjeriva-
nje i ovog drugog, u prvi mah probojnijeg kraka vojnocivilne kolone
iz Hrvatske. O tome iz emigrantskih izvora (Ilija Perušina, »Engleski
postupak prema Hrvatima pri izručenju i u logorima«, »Hrv. revija«,
sv. 1-2 (41-42), lipanj 1961):
»..-•• Prvi moj razgovor s Englezima u Alpama nije na mene ostavio
ugodan dojam, jer, kad im rastumačili uzroke napuštanja Domovine,
te sumnju u Titovu i komunističku pravdu, odgovoriše mi, da ćemo
se mi Hrvati jednoga dana ipak s Titom morati sastati.
Dne 12. svibnja stigosmo u Wolfsberg, koji je bio zaposjednut po
većim jedinicama engleske vojske raznih rodova. Ovdje se susreto-
smo s našim sunarodnjacima... u predvečerje istoga dana pojaviše
se prva kola jedne kolone, koja se sastojala od, po prilici, kojih 150
raznovrsnih vozila, natrpanih s otprilike kojih 2.500 do 3.000 hrvat-
skih izbjeglica. Iskoristivši jedan mali zastoj ove kolone, uspjelo mi
je ugurati se u jedna od ovih pretrpanih vozila. Laganom vožnjom
nastavismo put prema jugu. Stigavši u St. Stefan, koji leži kojih 4 km
južno od Wolfsberga, kolona se je zaustavila. Smjestismo se na liva-
du uz cestu i pod vedrim nebom.
U zoru slijedećeg jutra pozvao me je k sebi danas pok. gen. Tomi-
slav Rolf (počinio samoubojstvo — op. A. V.), koji mi je rekao, da su
u toku noći engleski vojnici odveli našeg ministra mornarice, admi-
rala Steinfela (Vojni sud, 2. armije JA osudio ga u Zagrebu 6. VI.
1945. na smrt strijeljanjem — op. A. V.), i bivšeg njemačkog poslani-
ka u Zagrebu gosp. Kaschea (obojica kasnije pogubljeni — op. A. V.:
osuđen na smrt vješanjem 1947), zamolivši me, da bih otišao u
Wolfsberg i nastojao nešto o njima saznati i eventualno nešto za njih
učiniti.
Obilazeći jedinicu po jedinicu engleske vojske, naiđoh na jednog
dočasnika podrijetlom Irca, koji mi je u povjerljivom tonu pokazao
zgradu, u kojoj su se spomenuta dvojica nalazila zatočena... Njihova
91
sudbina mi je bila jasna, dok me je naša ozbiljno zabrinula. Da bar
nešto postignem, zamolih ga (tj. oficira kojemu je dotični odveden
- op.), da bi nam pritekli u pomoć, jer da smo bez hrane, na što se
je vrlo rado odazvao rekavši mi, da svakog drugog jutra pošaljemo
jedan kamion, a oni da će nam uručivati hranu za dva dana.
Na povratku obavijestio sam gen. Rolfa o svemu ovome, izrazivši
moju sumnju u dobru sudbinu one naše dvojice, a i onu našu uopće.
Nažalost, on je bio čvrstog uvjerenja, da do izručenja neće doći. Sre-
ćom, mnogi nisu bili njegovog mišljenja, i od tog trenutka naša sku-
pina je svakog dana bivala sve manja.
Sljedećeg jutra imali smo priliku zazreti admirala Steinfela, kojeg
su engleski vojnici u kolima pratili prema jugu. On nas je mašući
rukom pozdravljao. Nismo znali, kamo ga vode, a sam Bog zna, da li
je i on znao...
U predvečerje 16. svibnja pristupio je našoj skupini jedan engleski
nadporučnik s riječima:
— Sutra u 8 sati vaša skupina mora biti spremna za pokret. Prije
nego li ćete krenuti na put, vojska će biti razoružana. Da li imadete
dovoljno vozila za pokret čitave skupine?
Uzalud sam nastojao doznati pravac puta. Tvrdokorno je odgova-
rao, da ne zna. Pokušao sam ga nadmudriti, upitavši, kako je dalek
put, jer da nemamo dovoljno benzina, odgovorio je 50 kilometara.
Pogledavši na zemljovid, uvidjeh, da znam isto toliko, koliko i prije,
naime Klagenfurt ili spas leže na toj udaljenosti, ali na isto tolikoj
leži i Lavamiind, tj. izručenje... Od tog trenutka broj naše skupine
je bio sve manji. Gen. Rolf je i nadalje bio čvrstog uvjerenja, da neće
doći do izručenja, ali je kao mjeru opreza prihvatio moj prijedlog, da
se dio lakog oružja sakrije...
Točno u određeno vrijeme, 17. svibnja 1945. pristupio nam je je-
dan odred engleske vojske pod zapovjedništvom jednog satnika (tj.
kapetana — op.), svi irskog podrijetla, koji je izdao nalog, da vojska
odloži oružje, što je odmah i prema dogovoru izvršeno. Odloženo
oružje su ovi engleski vojnici pokupili i polomili, učinivši jedan leti-
mični pregled, ali bez osobnog pretraživanja, ostavivši gen. Rolfu
njegov samokres. Dok se je ovo obavljalo, ja sam nastojao od satnika
doznati pravac puta. Odgovorio je, da ne zna... Nakon ovoga, svako-
me je bila jasna naša sudbina, osim gen. Rolfu, koji je još bio obrat-
nog mišljenja, a osobito nakon što mu je bio povraćen samokres.
Prema utvrđenom planu, kolona je krenula na put... Prevalivši
kojih četiri kilometra, tj. u blizini St. Andra, i točno na raskršću ce-
ste Klagenfurt — Lavamiind, kolona se je zaustavila; znak, da nas
vode prema Jugoslaviji. Bezuspješno je bilo svako naše nastojanje, da
se odupremo nastavku puta, budući da je cesta prema Klagenfurtu
 92
bila zatvorena jakom engleskom i tenkovskom postrojbom, pa sui
uzalud bile i naše molbe, da nas radije postrijeljaju engleski vojnici, l
ali da nas žive ne vode u Jugoslaviju...
Uvidjevši naš tragični položaj, pristupio sam ovome engleskom ča-
sniku i ukratko mu iznio našu povijest, našu tragediju... Zamolio
nas je, da budemo uviđavni i nastavimo put, i time ga oslobodimo
od upotrebe sile, dok nam on sa svoje strane jamči, da u toku dana
nećemo biti izručeni; te, konačno, da put do Lavamiinda vodi kroz
šumicu i sela, a da ni oni niti njegovi vojnici ništa ne vide.
Nastavimo put, u toku kojega je sve više mjesta bilo u našim vozi-
lima. Oko četiri sata poslije podne stigosmo na rub šumice, kojih
800 metara pred Lavamundom. Tu se zaustavismo i smjestismo u
šumici kraj ceste i tu su nas nadalje čuvali isti vojnici, dok je njihov
zapovjednik otišao u grad.
Nakon krećag vremena, vratio se je ovaj satnik u pratnji jednog
nadporučnika, pripadnika Inteligence Servicea, i pozvaše me i pre-
dvedoše jednom pukovniku, zapovjedniku engleske vojske u Lava-
muhdu, a u čiju dužnost je spadalo naše izručenje. Ovome sam po-
novio sve ono, što sam na raznim mjestima do tada već govorio...
Spomenuti pukovnik je u nekoliko navrata dolazio k nama, ispitu-
jući pojedinosti, te, konačno, oko 9 sati navečer sa sljedećom izja-
vom:
— Sutra u 10 sati vojska će biti izručena, dok civili, koji ne žele
dobrovoljno u Jugoslaviju, ostaju pod mojom zaštitom.
Nakon ovih riječi, bio sam potpuno uvjeren, da bar civili neće biti
prisilno predani. U ovome trenutku pristupio je g. Bogdan (Ivo, usta-
ški 'glavni ravnatelj za promičbu', tj. propagandu — op.) i preko me-
ne zamolio ovog pukovnika, da bi uputio Sv. Ocu jedan brzojav, ko-
jega mu je predao, a u kojemu se obavještavalo Sv. Oca o našem
predstojećem izručenju s molbom za posredovanje. Isti je primio br-
zojav, obećavši ga uputiti, ali, prema riječima prof. dr. Draganovića
— reče mi par mjeseci kasnije u Lienzu — ovaj brzojav Papa nikad
nije primio...
Odmah nakon odlaska ovog satnika i u času, kada smo bili opko-
ljeni tenkovima, koji su pripadali drugoj postrojbi engleske vojske,
pozvao me je k sebi zapovjednik iste, po činu također satnik, ali ne
Irac, i on mi je rekao slijedeće:
— Možete biti potpuno uvjereni u pukovnikove riječi, tj. da će su-
tra biti izručena samo vojska. S moje strane Vas obavještavam, da
ove tenkove, s kojima ste opkoljeni, ne smatrate neprijateljskima,
hoću reći: svi oni, koji se smatraju ugroženima, imadu čitavu noć
vremena, tu je šuma, te — pokrivši oči rukom — dodao: — Moji
vojnici ništa ne vide.
Ponudio me je čajem i dvopekom, što mi je dobro došlo, jer je to
bilo jedino, što okusih toga dana. Razumljivo je, da su ove riječi bile
iskorištene, jer je sljedećeg jutra naša skupina brojila tek kojih 600
osoba, što znači tek jednu petinu od početne.
Konačno 18. svibnja, nešto prije 10 sati, pojavio se je onaj isti pu-
kovnik, kojemu je pristupio komunistički dopukovnik, Crnogorac
Tomić, osoba, kojemu ćemo biti izručeni mi Hrvati. Ovaj engleski
pukovnik pozvao me je k sebi riječima:
— Kako sam Vam sinoć rekao, vojska će ovog časa biti izručena,
dok civili, koji dobrovoljno ne žele u Jugoslaviju, ostaju pod mojom
zaštitom.
Upitao sam ga: tko je po njegovom mišljenju vojnik?
Odgovorio je:
— Svaki onaj, koji se takvim smatra — dodavši: — Svaki onaj, koji
želi dobrovoljno u Jugoslaviju, neka se odvoji na stranu.
Mnogi civili odoše na tu stranu i par časnika nagovorenih po svo-
jim prisutnim obiteljima...
Kada su komunistički vojnici opazili, da je ogromna većina naših
vojničkih osoba ostala na strani onih, koji se ne žele vratiti u Jugo-
slaviju, digoše dreku, da su oni oficiri, koje se po ugovoru mora nji-
ma izručiti. Ponovno me je pozvao engleski pukovnik i upitao, da li
je to istina. Odgovorio sam, da nije, nego, da se radi o ljudima, koji
se vraćaju iz njemačkih logora, a koji zamijeniše svoje prnje odbače-
nim vojničkim odorama. Ne vjerujem, da bi itko pametan mogao
povjerovati u ovu moju izmišljotinu, a pogotovo ne ovaj engleski pu-
kovnik. Ali, uza sve to, prekinuo je partizansku dreku riječima:
— To su civili i ostaju pod mojom zaštitom — davši istovremeno
nalog za pokret onih, koji se dobrovoljno opredijeliše za Jugoslaviju.
Odoše, otprilike, kojih 450 do 500 osoba, u ogromnoj većini žene i
djeca, puni vjere i pouzdanja u komunističku pravdu.
Na tome mjestu nas je ostalo kojih 90 osoba, ali ovaj broj je ubrzo
počeo rasti, jer su nam se pridruživali oni, koji se posakrivaše po
obližnjoj šumi i koji do zadnjeg časa sumnjahu u iskrenost riječi en-
gleskog pukovnika. Drugi nastaviše lutati brdima i šumama u nepo-
znato, izlažući se novim opasnostima i neprilikama.
Istoga dana, ako tri sata poslije podne, oporavljeni bar časovito od
neugodne neizvjesnosti i okrijepljeni hranom, naša skupina, koja je
tada bila dosegla brojku od po prilici 150 osoba, bila je smještena u
 94
jednu baraku u engleskom vojničkom logoru, koji leži u Lava-
mundu, s druge strane rijeke Drave...«
TUNEL NA IZRUČENJE
Za razliku, slovenski domobrani koje su njihovi idejni vode uoči
samog sloma, da bi im prvenstveno dali nekvislinški značaj, preime-
novali u »Slovensku narodnu vojsku« (skr.: SNV) zajednički su se sja-
tili na Vetrinjsko polje (slov. domobr. iz Primorja pravovremeno su
prešli Soču s tamošnjim četnicima — prema emigr. izvoru, uzmak u
Austriju predstojao je skupini od 13.000 si. domobrana i četnika, te
skupini od 3.000 Ijotićevaca ili srpskih dobrovoljaca i 500 četnika iz
Like). Među posljednjima prispjeli su u Vetrinje nadomak Klagen-
furta si. domobrani iz Novoga Mesta majora Vuka Rupnika, sina
»oca slovenskog domobranstva« bivšeg jugoslavenskog divizijskog
generala Leona Rupnika. Svi okupljeni u Austriji ovdje su se našli
poslije prelaska preko Ljubelja (poznati kroničar ratnih događaja u
Tržiču i okolici, osobito u historijatu logorske podružnice Mautha-
usena za proboj i izgradnju cestovnog tunela kroz Karavanke, inž.
Janko Tišler raspolaže podacima da su slovenski domobrani plašili
kolebljivije u njihovoj koloni govoreći kako partizani u pozadini vje-
šaju uhvaćene, mrcvare ih sjekući im uši i si.). Od 14. V. do 24. V.
1945. po dnevniku potpukovnika si. domobrana Ivana Dršara u lo-
goru nedaleko Klagenfurta vlada — »zbrka i nered«: »Vojne jedinice
su pomiješane s civilistima i obiteljima, s kolima i konjima. Poduzi-
mamo najnužnije mjere za održavanje higijene i policijske službe.
Teško je zavesti red bez svih sankcija. Vrućina u logoru je nesno-
sna. ..«
Naknadno će se doznati da je na austrijsko područje uspio prijeći i
određen broj slovenskih domobrana, koji su bili u vlaku skupa s nje-
mačkim ranjenicima: partizani su ih zaustavili kod Dravograda, ot-
kopčali lokomotivu i sve lakše ozlijeđene poveli sobom, oni koji su
preostali — pripovijedalo se — odgurali su zajedno s bolničarkama
vagone na austrijsku stranu, i tako se spasili (»Vetrinjska tragedija«,
str. 19).
U uvjerenju da se sve ipak razvija u njihovu korist, slovenski do-
mobrani podnose britanskom zapovjedništvu zahtjev da budu odvo-
jeni od njemačke vojske i nisu više ovisni o njoj kod iznošenja svojih
potreba (15. V. 1945), te da ih se na kraju krajeva preseli negdje
drugdje gdje će »vježbati i pripremati se za svoje konačne zadatke«
(19. V. 1945). Ujedno, opet radi što boljeg dojma kod Britanaca odlu-
čuju da unaprijede svoje ljudstvo u više činove (tako npr. spomenuti
ppuk. Drčar ima u posljednjem izvanr. broju »Slovenskog domo-
branstva« od 3. V. 1945. čin majora a zapovjednik Franc Krenner čin
pukovnika, ne generala kao u logoru u Vetrinju). Nadalje, tvrde u
britanskom zapovjedništvu logora, da su bili samo »pomoćna polici-
ja«. Britanci u nevjerici, kažu da su dosad čuli samo za jugoslavensku
vojsku, pa zaključuju da su nazočni predstavnici priznali kako su
»njemački pomagači«. Slijedi upozorenje: tko ostane u uniformi bit
će smatran za ratnog zarobljenika, tko se presvuče i postane civil tre-
tirat će se kao — bjegunac.
Budući da je prva skupina zarobljenika iz Vetrinja zaista otišla u
Italiju, dočekan je s radosnim uzbuđenjem odlazak narednog trans-
porta 24. V. 1945, kad kreće komora si. domobrana s dvadesetak ko-
la i 40 ljudi. Prema objavljenim emigrantskim podacima drugi trans-
port polazi tri dana kasnije — 27. V. 1945. (tehn. bat. si. domobrana
i žandarmerija, nešto legionara i civila — sve skupa oko 600 ljudi),
treći ide — 28. V. 1945. (manji dio transporta bit će otpremljen u
Bleiburg i tamo izručen, veći dio krca se na vlak — približno 2.800
vojnika i oko 200 civilnih bjegunaca), četvrti transport — 29. V.
1945. (jedan dio u Bleiburg, drugi kroz tunel u Jesenice — oko
2.800 ljudi), peti transport — 30. V. 1945. (veći dio na izručenje u
Bleiburg, manji u Jesenice — oko 2.800 ljudi) i šesti transport — 31.
V. 1945. (jedan dio u Bleiburg, drugi u Jesenice — neutvrđen broj
izručenih, prvobitno je to bila skupina od 500 ljudi, ali su se ovi po-
miješali s civilima i transport je iznova sastavljan). Navedeni izvori
tvrde da su ljudi iz tih transporta uglavnom skončali u šumama Ko-
čevja i u Teharju kod Celja, a da je iz Vetrinja na taj način vraćeno
preko granice njih blizu 10.000 (uračunavajući i nekoliko stotina ci-
vilnih bjegunaca). Iz iskaza rijetkih uteklih iz ovih transporta saznaje
se da su tu i tamo bili sa zarobljenim ustašama i hrvatskim domobra-
nima (»U nedjelju, 3. lipnja, otišlo je u Jugoslaviju oko dvjesto bjegu-
naca, i to oko 100 Slovenaca, ostalih 100 je odustalo, i oko 100 Hrva-
ta i Srba. Odvezli su se na četrdesetak slovenskih kola s konjima pre-
ko Ljubelja.« — Ovi su otišli dobrovoljno!).
Zanimljivo je, da je izručenje zamalo izbjegao major Vuk Rupnik,
čiji je 2. puk 30. V. 1945. jednim dijelom bio prebačen na željeznič-
ku stanicu u Bleiburgu. Izvukao se u zadnji čas: »Supruga ga je po-
zvala u prometni ured trenutak prije nego je vlak morao krenuti«
(očito je uspjela nagovoriti britanske oficire da ga puste k njoj u sta-
ničnu zgradu).
S prvim transportom odveden je i dio Ijotićevaca iz logora (potr-
pani su na vojne kamione, po 25-orica na jedan kamion, kolonu je
predvodio tenk a pratilo ju je nekoliko kamiona britanskih vojnika u
punoj borbenoj opremi). Drugi transport za koji se još uvijek lakov-
 jerno pretpostavljalo u logoru da polazi u Italiju, u kojemu je tako-
đer bilo Ijotićevaca iz Srpskog dobrovoljačkog korpusa, napustio je
logor kad i zarobljeni Nijemci i Kozaci (začudo, nikome nije bilo
sumnjivo da Nijemci i Kozaci smiju zadržati dio osobnog naoruža-
nja), koji su odvezeni u suprotnom smjeru na sjever. U to vrijeme
logorom se već pronosi potajna glasina da je posrijedi podvala. Civila
koji je donio tu vijest pritvaraju po naređenju zapovjednika si. do-
mobrana Krennera, jer da širi paniku. Sutradan, 26. V. 1945. u logo-
ru se pojavljuje četnički poručnik s još dvojicom i izjavljuje da su
njihov transport u Jesenicama preuzeli partizani. Krenner prijeti da
će ga dati zatvoriti. U noći od 26. na 27. V. 1945. vraća se u logor
Ljotićev sin Vlado (»Ljotićev sin je pobjegao iz vlaka prije nego je
vlak ušao u tunel i potom kriomice se vratio u logor« — »Vetrinjska
tragedija«, str. 29), u štabu slovenskih domobrana ne vjeruju mu da
ih Britanci očito izručuju jedinicama JA, nalaze da je njegova priča
dosta kontradiktorna i usput sumnjaju da »Srbi hoće razbiti 'Slo-
vensku narodnu vojsku'«. Sada se već došaptava da izručenja teku ne
samo tunelom prema Jesenicama, nego i preko Villacha.
U utorak 29- V. 1945. kulminacija sumnji: u štabu slovenskih do-
mobrana analiziraju sve češće glasine o izručenjima. Šalju obavještaj-
ca u Rosenbach (Podroščicu — op.), odakle se otpremaju vlakovi za
prolazak kroz tunel u Jugoslaviju. Noću s 27. na 28. V. 1945. osva-
njuju još tri utekla srpska oficira. Na britanskom zapovjedništvu u
Klagenfurtu hladnokrvno odgovaraju da se ne treba osvrtati na izmi-
šljotine o nekakvom izručenju, ponavljaju: vlakovi idu u Palmanovu,
u tamošnji sabirni logor!
Napokon potpukovnik Drčar sjeda na bicikl i s Krennerovim do-
puštenjem odlazi na lice mjesta: otkriva da odavno ovuda ne mogu
vlakovi u Italiju! U britanskom zapovjedništvu ne daju se zbuniti,
strogo primjećuju: »Zar mislite da bi Britanci mogli tako nešto
napraviti ?«
U srijedu 30. V. 1945. traže se politički vode slovenskih domobra-
na po klagenfurtskim gostionicama, jedni su u birtiji »Scherzer« na
Bahnhofstrasse, drugi u »Zur Stadt Trieste«. Počinje se vjerovati da
su izručenja surova istina. Istoga dana spaljuju se u logoru spiskovi
domobrana, a pošto su postajala samo u tri primjerka od kojih su
dva otišla s izručenima, zauvijek će se izgubiti pismeni tragovi koli-
ko je točno ljudi bilo u logoru i koliko ih je zapravo točno otišlo
preko granice. To je dan koji je preživjele slovenske domobrane du-
boko kosnuo: Krenner oblači civilne hlače i šuteći odlazi iz Vetrinj-
skog logora (»Nato je došao general Krenner presvučen u civilne
hlače, a imao je još vojničku bluzu, ušao je u auto i šutke otišao« —
»Vetrinjska tragedija«, str. 38).
Epilog:
»Dne 30 svibnja navečer u 9 sati pozvao je potpukovnik Cof Emil
na brzinu nekoliko oficira, saopćio im da svi transporti umjesto u
Italiju idu zapravo u Jugoslaviju, gdje ih preuzimaju partizani. Radi
toga ih oslobađa prisege i ozbiljno savjetuje da svaki pode svojim pu-
tem. Svatko neka sam sebi pomogne kako može. To neka kažu mno-
štvu, u prvom redu svima onima koji su se posebno odlikovali u ratu
protiv partizana, odnosno istaknuli.«
Iz posljednjeg transporta istoga dana nestaje pukovnik Milko Vi-
njak: do njegova automobila je došao neki čovjek i prenio mu da ga
hitno zove na sastanak u Klagenfurt »Narodni odbor Slovenije«, što
naravno nije bila istina.
Nakon svih tih dramatičnih zbivanja u logoru u Vetrinju je ostalo
nekih — 6.000 ljudi, medu njima bilo je i bjegunaca iz Hrvatske.
GROBNA TIŠINA U VLAKU
Zahvaljujući autoru djela »Zbor Dimitrija Ljotića 1934-1945«,
Mladenu Stefanoviću iz Beograda, na uvidu su nam sjećanja Ijotiće-
vaca, koji su dospjeli u Vetrinjski logor, pa možemo rekonstruirati i
to viđenje događaja uoči i u toku izručenja.
Sin organizatora i vode spomenutog profašističkog pokreta i glav-
nog ideologa »Srpskih dobrovoljaca« iz istoimenog korpusa, Vlado
Ljotić, koji je naslutio izručenje i pobjegao piše (Borivoje M. Kara-
pandžić, »Spomenica srpskih dobrovoljaca 1941-1971«, Cleveland,
1971):
» . . . Rađao se 12. maj 1945. U čik zore krećemo. Izdužene kolone
ljudstva naših tri puka (II, III. i IV) silaze strmim i prilično dobrim
strategijskim drumom od Ljubelj prevoja u Karavankama ka dolini
Drave... Danas ćemo se sastati sa Saveznicima. Kako će nas primiti?
Da li će nas razumeti?...
. . .Zaustavljamo se. Neko javi da smo stigli u našu parcelu, a od-
mah zatim pade komanda: 'Lezi!' Tako se za nas završio 12. maj
1945. godine, spavanje pod vedrim nebom, na oranici... Bili smo na
jednoj prostranoj poljani, mestimično pooranoj, a mestimično zase-
janoj detelinom. Graničila se sa dve strane drumovima Klagenfurt-
Vilah i Klagenfurt-Felbah na Dravi. S treće strane bila je polukružno
obuhvaćena mešovitom, mahom četinarskom šumom. Nekako tačno
na sredini nalazila se naša parcela.
Počesmo odmah sa uređenjem našeg logora. Ubrzo su tu bili šato-
ri, kao po koncu poravnati. Već posle dva dana čovek nije mogao
raspoznavati gde je bila detelina, a gde oranica — tako su to utabale
98
mnogobrojne vojničke noge. Nismo ostali samo na šatorima. Na go-
loj ledini preko dana bila je vrućina. Zato smo uskoro preselili čitavu
šumu četinarskih stabala... Jedno jutro osvanuše u našem logoru
oko 300 četnika vojvode Pavla Đurišića. Smestili su ih na samom
ulazu u logor, na samom domaku druma...
Ostali su iza nas... Kada sam se 26. maja uveče, posle srećnog
bekstva sa partizanske teritorije, ponovo obreo u istom logoru, u na-
meri da prvo njih obavestim o strašnoj sudbini naših dobrovoljačkih
pukova, njih više nije bilo... Zajedno sa grupom od 500, ukupno
800 ljudi, koja je primorana glađu sišla sa Karavanki istog dana kada
smo mi transportovani partizanima, odvezeni su i oni 26. maja
ujutro.
Dok su nas vozili okolišno, njih su odvezli pravo na Dravu...«
A, evo, kako je prema objavljenim sjećanjima izgledao sam prola-
zak kroz tunel radi izručenja (»Zapisi iz dobrovoljačke borbe«, sv. III,
Miinchen, 1955. — autor Petar Pavlović):
»Posle dugog očekivanja, nestrpljenja i nervoze najzad je došao
davno žudeni dan. Saopšteno nam je da za sutra ujutro budemo
spremni za pokret. Odlazimo u Italiju u sastav svoga korpusa koji se
tamo nalazi već duže vremena...
Osvanulo je jutro 24. maja... Polazimo. Dugačka kolona automo-
bila kreće napred vijugajući se poput zmije ulicama razrušenog Ce-
lovca. Ubrzo i on ostaje za našim leđima... Sela promiču pred našim
očima, jedno za drugim... Stajemo... U daljini se nazire željeznička
pruga. Iznenađenje! Opet pretres! Oduzimaju nam naše kamione,
bicikle, magacine hrane i suvišnu spremu. Detaljno pretresaju svaki
ranac, svaku torbicu. Komandant grupe, potpukovnik Tatalović, pro-
testuje kod nekog engleskog narednika. Ali ovaj hladno, grickajući
dugačku lulu, odgovara da je to formalnost koja se mora izvršiti. Po-
sle pola časa nastavljamo put.
Marija Eland! Najzad smo stigli! Ukrcavanje u već spremnu kom-
poziciju. Okolnosti vrlo čudnovate. Odmah po izlasku iz kamiona
opkoliše nas Englezi s puškama na kojima su blistali bajoneti. Na
dva-tri metra ugledasmo i teške mitraljeze. Topčići iz tenkova upere-
ni na kompoziciju. Zašto je sve to potrebno? Zašto ovolika straža i
opreznost? Ta mi nećemo nikuda da bežimo! Dobrovoljno i s odu-
ševljenjem idemo u Italiju, kod naših. A zašto nas onda čuvaju?
Oficiri ulaze u zaseban vagon a vojnici, po četrdeset u druge. Zašto
ovo naređenje? Zašto odvajaju oficire od vojnika? Opet ne mogu da
nađem odgovor!
S Vladanom i Milančetom ulazim u vagon gde su se smestili vojni-
ci štaba operativne grupe. Za nama se vrata treskom zatvoriše. Reza
H- sa spoljne strane spusti sa zveketom stavljajući nam do znanja da
Nino ne samo u zatvorenim vagonima, već da smo i zaključani. Što
stida ovo znači? Zašto nas zaključavaju? Kroz malo prozorče posma-
iram stanicu. Ničeg sumnjivog... Pored nas projuri mašina a malo
/utim se prikači za kompoziciju sa suprotne strane, okrenuta prema
Jesenkama. Šta je sada ovo? Crne misli prostrujaše kroza svest. Ne
govorimo ništa ali mislimo na najgore...
— Partizani! — uzviknu prestrašeno jedan drug koji je stajao na
malom prozorčetu.
— Ne! Nemoguće! Otkud oni ovde? — upitasmo takoreći svi u
Klas-
Mašina pisnu i kompozicija se pokrenu...
Teško je poverovati ovoj vesti. Ne možemo da shvatimo i razume-
mo. Otkud oni ovde? Ne, nije istina! Provlačim glavu kroz malo pro-
/.orče vagona. Voz ide sve brže i brže. Ne vidim ničeg sumnjivog.
Drugu se to samo tako pričinilo. Ali, na našu nesreću, malo zatim
saznadoh i osvedočih se za strašnu stvarnost. Na jednoj okuci ugle-
dah mračno i prljavo lice mašinovode koji je ravnodušno posmatrao
kompoziciju za sobom. Na njegovoj masnoj kapi se jasno ocrtavala
petokraka zvezda.
Partizani! Dakle, istina je! Izdani smo! Nalazimo se u njihovim ru-
kama. Sada mi je sve jasno... Voz tutnji i ubrzava sve više. U vagonu
grobna tišina. Strašna vest je svakog porazila i bacila u očajanje...
Jesenice! Prvi susret s Otadžbinom. Pokušavam da otvorim vrata.
Posle malo truda najzad uspevam... Stanica vri od partizana. Naoru-
žani su do zuba. Prolaze pored naše kompozicije, radoznalo nas po-
smatraju...«
USILJENIM MARSOM
PREMA DRAVOGRADU
Što se tiče četnika, kao posebne skupine, njihova glavnina je zape-
la kod Bleiburga, samo je manji dio stigao u Vetrinjski logor i to ne
ovuda. Njihova ponuda predaje pred Bleiburgom zabunom je preda-
na predstavnicima JA, umjesto Britancima, bila je to poruka nared-
nog sadržaja: »Jugoslovenska vojska u Otadžbini iz Crne Gore, Boke
i Starog Rasa obraća se savezničkom komandantu za molbu da nas
prihvati i pruži politički azil do našeg ponovnog povratka u Otadžbi-
nu. Nama se u borbi protiv okupatora nametnula i borba protiv ko-
munista. Jedva čekamo da dođe dan kada ćemo zajedno sa našim
saveznicima nastaviti borbu protiv komunističkih bandi.«
100 •
Pismo je bilo kratko, napisano na zgužvanom papiru, a donijela ga
je fjepuškasta djevojka koja je naglo isčeznuia kad je shvatila da ga je
uručila u krive ruke. Potpisi u pismu su bili nečitki, odnosili su se na
vojno i političko rukovodstvo »Jugoslovenske vojske u Otadžbini«.
Do tog časa nije se znalo da su crnogorski četnici u koloni pred Ble-
iburgom. Kako su sami kasnije naveli, držali su se po strani u strahu
da ih ne napadnu ustaše koji su već i ubili nekoliko četnika, kad su
se odvojili od kolone (Milan Basta, tada politički komesar 51. divizi-
je: »Točni podaci o broju zarobljenih Đurišićevih četnika kod Dra-
vograda nisu se mogli naći. Postoje određeni prethodni podaci i ka-
snije procjene. Lično sam 16. maja 1945. prošao pored cijele zaro-
bljene četničke kolone koja je marširala preko Prevalja-Ravne ka
Dravogradu. Sa mnom su u džipu sjedili četnički rukovodioci: major
Vukčević, Jojić i Jergović. Zarobljenička kolona se otegla desetak ki-
lometara. Po mojoj procjeni i izjavama, četnika je u koloni moglo
biti oko 6.000, uključujući u taj broj i nekoliko stotina do jedne hi-
ljade izbjeglih civila«).
Marš četnika u zarobljeništvo iz okolice Bleiburga u dubinu jugo-
slavenskog područja, u opisu Milana Baste (»Rat je završen 7 dana
kasnije«) bio je ovakav:
»16. maja oko 8 sati krenuo sam džipom preko granice od raskr-
snice Hrust također preko Prevalja, Guštanja natrag u štab divizije
ka Dravogradu. U džipu su sjedila i sva tri zarobljena četnička glava-
ra. Prema nama se usput pružalo pravo razbojište njemačke i ustaške
tehnike, topova, tenkova, kamiona, mnogobrojnih zaprežnih vojnič-
kih i seljačkih kola. Tisuće metaka i čahura ležalo je na putu. Dva-tri
puta imali smo na džipu 'gumidefekt', jer smo nagazili na čahure pu-
ščanih metaka.
U drugom automobilu iza nas nalaze se ustaški generali Servatzv i
Gustović sa svojom preplašenom ljubavnicom — mladom Zagrep-
čankom. Iza nas je išao naš kamion s desetinom boraca u pratnji.
Ubrzo smo sustigli zarobljenu četničku kolonu koja se je kretala
sporo, jedan do dva u koloni. Marševska se kolona jako otegla. Izgle-
dali su jadno onako odrpani, pocijepani, mnogi bosi i s obućom u
žalosnom stanju. U koloni sam zapazio i mršavih žena u crnini, s
djecom. Duge prljave brade i kosa do ramena također su avetinjski i
zlokobno djelovale i upotpunjavale tu mračnu sliku zarobljene čet-
ničke vojske.
Zaustavljali smo se nekoliko puta na cesti zbog montiranja i krpa-
nja probušenih guma. Za vrijeme jednog takvog zastanka naše kolo-
ne, grupa četnika je promatrala šofera kako radi oko guma i radozna-
lo zagledala moju uniformu i četničke vode koje su bile sa mnom.
Pitam nekolicinu najbližih četnika od kada su u četnicima. Svi mi
odgovaraju da se u četničkim redovima nalaze od 1942, godine. Je-
dan krupan četnik, otprilike četrdesetogodišnjak — koliko se to mo-
glo procijeniti od one guste bradurine i duge kose — gledajući me
pravo u oči, prkosno, dubokim glasom i glasno odgovori na moje
pitanje: 'Bogami, pod komandom vojvode Durišića nalazim se još od
1941. godine.'
Ovaj mora da je neki fanatik...«
PROCJENE KOJE ZBUNJUJU
Bio je to konačan kraj drugog svjetskog rata, koji je na ovim pro-
storima potrajao dulje, nego drugdje u Evropi... Poslije opisane ma-
sovne blajburške epizode i »transfera kvislinških trupa« na ovome i
drugim prijelazima iz Austrije, odvedeno je u zarobljeništvo ogro-
man broj poražene vojske i civila. Daljnja sudbina ovih zarobljenika
dosad je izdašnije obrađivana jedino u emigrantskim izdanjima raz-
nih pripadnosti, u obliku optužbi i sjećanja onih koji su naknadno
na neki način uspjeli umaknuti i naći se u inozemstvu. Pitanje osob-
ne krivnje za postupke u toku rata uglavnom se — što se šire javno-
sti tiče — svelo na istaknutije i značajanije pojedince, o njima i nji-
hovoj djelatnosti postoji cijela literatura i obilje publicističkih prilo-
ga. Isprva su o toj temi pisali mahom autori koji su službeno dolazili
u doticaj s istražnom dokumentacijom, tu i tamo novinari i publici-
sti, a potom su stupili na scenu povjesničari koji su morali ulagati
velike napore da, iz na više strana raspršenih arhivskih fondova,
stvore zamišljenu cjelinu. Ponešto i nije bilo dostupno, ili se nalazilo
izvan za to nadležnih institucija.
Istinita i potpuna priča o Bleiburgu i onome što se sve i kome do-
godilo poslije njega, nije lišena tih pristupnih teškoća (npr. raspituju-
ći se o Crvenom križu Hrvatske obaviješteni smo da nema odgovara-
jućeg spiska nestalih u tim danima). Ponajprije, potpuna je pomutnja
u brojkama, u ukupnim brojkama koje se međusobno veoma razli-
kuju, pa je i najdobronamjerniji ili jednostavno slabiji upućeni čita-
lac — premda je opet u nas uopće prijeporan pojam upućenosti kad
je riječ o sličnim pregledima - suočen s neshvatljivim nazovifakto-
grafskim rašomonom.
No, pođimo redom! Od jednih do drugih kvislinških formacija,
koje su posljednjih dana rata i poslije toga bile zarobljavane.
Slovenskih domobrana, prema »Vetrinjskoj tragediji« izdanoj
1960, izručeno je iz Vetrinjskog logora blizu 10.000 (tu su uračunati
i slovenski civilni bjegunci, njih nekoliko stotina), smaknuto je ne-
102
kih 9000^od te brojke), što zajedno sa zarobljenima u okolici dosiže*
više od — 11.000 pogubljenih.
Kakvo je, recimo, tumačenje Francija Strlea, autora »Velikog finala
na Koroškem«, koji smatra da su u »Vetrinjskoj tragediji« skupljeni
— prilično točni podaci.
Strle:
»Izbjeglički pisci pretjeruju samo za nekih 3000 vraćenih domo-
brana, ili za četvrtinu. Mnogo su teža pretjerivanja u 'Pliberškoj tra-
gediji' ('La Tragedia de Bleiburg', Buenos Aires, 1963), koja je napisa-
na na španjolskom. U toj knjizi su ustaški bjegunci broj zarobljenih
ustaša skoro udeseterostručili, iako su brojke iz radio-brzojava štaba
4. operativne zone prilično realne i opće poznate.«
A likvidacije?
Strle:
»Opće je poznato, da je bila većina vraćenih domobrana najteže ka-
žnjena. Poslije kratkog saslušanja bili su osuđeni na smrt i ubijeni
pripadnici domobranskih udarnih bataljona, organizatori izdaje i ne-
posredni izvršitelji zločina protiv naroda, a izdvojeni su bili maloljet-
nici i oni koje je zahvatilo posljednje domobransko regrutiranje u
siječnju i veljači 1945. (ovo su domobrani u većini slučajeva izveli
prisilno), kao i oni kojima je uspjelo dokazati, da su već ranije prišli
domobranima pod prisilom, te nisu počinili nikakav zločin. Kao što
mi je poznato iz raznih izvora, ništa bolje nije snašlo izdajnike dru-
gih evropskih naroda i njihove domaće fašiste u zemljama s klasič-
nom građanskom demokracijom. U Francuskoj su, naprimjer, post-
rijeljali čak njemačke priležnice francuske narodnosti.
U pogledu broja osuđenih na smrt i ubijenih belogardista, ne ra-
spolažemo točnim podacima. Neprijateljski izbjeglički izvori navode
brojku od 9000, koja je pretjerana. Iz pojedinačnog spiska koji navo-
de kao dokaz, vidi se da su tu ubrojeni svi pali belogardisti i narodni
izdajnici od godine 1942. dalje, neki čak više puta, a povrh svega čak
još žrtve koje su pale pod mecima Talijana, Nijemaca i crnorukaca a
belogardistički propagandisti ih pripisuju partizanima.
Prema pregledu neprijateljskih jedinica Glavnog štaba JA za Slo-
veniju, s danom 9. svibnja (fasc. 25/111 — 6 u IZDG) moglo je pobje-
ći preko Ljubelja i skupiti se u Vetrinjskom logoru nekih 9950 na-
oružanih domobrana. Regrutiranje medu bjeguncima poslije 12.
svibnja 1945. dalo je još nekih 3000 ljudi. Od toga broja je njih ne-
kih 1500 izmaknulo vraćanju, tako da neprijateljski izvori u broju
ubijenih pretjeruju najmanje za trećinu.«
S obzirom da je sudbina zarobljenih i izručenih slovenskih domo-
brana u Sloveniji neprekidno obnavljana tema, pogotovo u posljed-
nje vrijeme (ovih dana izdate su dvije manje knjige o tome, jedna je
103
— »Trilogija o poboju vojnih beguncev iz leta 1945, Vetrinje — Te-
harje — Rog« — nastala pretiskom dijelova triju publikacija objav-
ljenih u inozemstvu), dato je službeno saopćenje, objavljeno u zagre-
bačkom dnevnom tisku 30. I. 1990: »Predsjedništvo SR Slovenije je
u ponedjeljak raspravljalo, medu ostalim, i o prijedlogu Savjeta za
zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, u vezi s potrebom da se
istraži sudbina ratnih zarobljenika — domobrana iz 1945. godine.
Preporučilo je da se u okviru istraživačkog programa pripremi i pro-
vede taj istraživački zadatak, a nakon izrade prijedloga tog projekta,
u okviru budžeta SR Slovenije treba osigurati potrebna sredstva
(Tanjug).«
Podaci o izručenim Ijotićevcima, tj. pripadnicima »Srpskog dobro-
voljačkog korpusa«, koji su također dospjeli u Vetrinje, spominju u
emigrantskim izvorima brojku od njih oko 3000, dakle da su gotovo
svi ondje smješteni i izručeni (radi se o izručenjima 24. i 25. V.
1945). Kad se već govori o ovoj kvislinškoj formaciji, intrigantno je
što se dogodilo s mrtvim tijelom njihovog vode Dimitrija Ljotića,
koji je 23. travnja 1945. stradao u prometnoj nesreći na prilazu Aj-
dovščini. Emigrantske publikacije bilježe da je Ljotić sahranjen na
groblju u talijanskoj Gorici, međutim obavili smo provjeru na licu
mjesta i u upravi groblja, zajedno s vrlo susretljivim direktorom,
ustanovili da takav pokojnik ne postoji ni u kakvom registru (dok,
uzmimo, postoji evidencija o ukopu 15 četnika i jednog ustaše). Ljo-
tić ili nije tamo sahranjen ili su ga doista, kao što je bilo natuknuto u
nekom emigrantskom tekstu, pokopali i poslije dva dana iskopali i
odnijeli. Činjenica je da se o Ljotićevim posmrtnim ostacima šuti...
Četnici su kao najmalobrojniji prešli austrijsku granicu i neznatan
broj ih je ondje i ostao: »Oko 1000 četnika uspjelo se prebaciti u
Austriju, ali su ih Britanci izručili jedinicama Jugoslavenske armije.
Kako se računa, iz ove grupe uspjelo je emigrirati samo 150 crno-
gorskih četnika« (Radoje Pajović, »Pavle Đurišić«, Zagreb, 1987).
Daleko najmnogobrojniji bili su bjegunci iz Hrvatske.
Koliko ih je bilo?
Na pregovorima u blajburškom dvorcu ustaški predstavnik navod-
no govori o »bijegu pola milijuna Hrvata«, predstavnik JA pamti da
je rečeno »300.000 neprijateljskih vojnika« (kasnija procjena istog
izvora: da je zapravo bilo »oko 100.000 Pavelićevih vojnika, ne raču-
najući četnike«), 1983. u »Hrvatskoj reviji« u objavljenoj navodnoj
predstavci »Zapovjendištva Hrvatskih oružanih snaga« Angloameri-
kancima u Klagenfurtu skreće se pažnja na »200.000 hrvatskih vojni-
ka i oko 500.000 hrvatskog naroda«. U depeši Štaba 3. armije JA od
16. V. 1945. u 2 sata ujutro stoji »da je brojno stanje zarobljenika
zaključno sa 15. majem — oko 100.000«, a u sumarnom izvještaju
104
od 24. V. 1945. uneseno je u rubriku neprijateljskih gubitaka da je
»zarobljeno preko 105.000 Nijemaca, ustaša i četnika« (»ubijeno
25.000«, »ranjeno 4.000«), i potanje: »Od napred navedenog broja za-
robljenika ima oko 40.000 Nijemaca, a oko 60.000 ustaša i domobra-
na i oko 5000 četnika«).
Iscrpno pišući o »bleiburškom mitu« i nabrajajući cijelu seriju raz-
nih izvora u svom djelu »Bespuća povijesne zbiljnosti« (Zagreb,
1989) dr. Franjo Tuđman zaključuje: »Moje dosadanje saznanje upu-
ćuje na 35 do 40 tisuća...«
Daljnja nagađanja u vezi procjena i zarobljeničkih »marševa smrti«
kroz unutrašnjost zemlje, meritorno bi se razriješila jedino opse-
žnim istraživačkim pothvatom, odnosno sličnom odlukom kao što
ju je donijela Skupština SR Slovenije.
Kao zoran primjer koliko je to tegoban i nimalo jednostavan zada-
tak, neka posluži naš pokušaj da utvrdimo faktografsku pozadinu
jednog nadnevka u dnevniku Edvarda Kocbeka od 11. veljače 1952
(Edvard Kocbek, »Dnevnik 1951-1952«, »Globus«, Zagreb 1986, str.
105), koji navedenog dana provodi poslije podne u Radovljici i
zapisuje:
» . . .Istodobno (kad sam ih pitao zašto se njihova uska ulica naziva
Ulicom slobode), saznao sam da su odmah u svibnju 1945. Herce-
govci njome odveli na tisuće zarobljenih ustaša na Jelovicu i sve ih
postrijeljali. Rekli su mi kako se iz šume iznad Lancova dugo čulo
strijeljanje i užasna vika. Toga trena me to tako potreslo da sam cije-
lu večer bio dvojak: izvana veseo, kao što je bilo i društvo, a u biti
utučen i poražen. Ispričali su još kako su vojnici oduzeli ustašama
zlato i sakrili ga u nužnicima baraka, gdje su ga tek kasnije prona-
šli...« " " '
Potrudili smo se i pronašli čovjeka, koji je bio poslije 20. svibnja
1945. u Radovljici vojni prometni referent Komande mjesta. Prema
tome, njegova je službena dužnost bila da bude upućen u sve što se
odnosilo na bilo kakve transporte kroz ovo malo mjesto nadomak
Bleda. I što smo od njega čuli: da su u Radovljicu stigla samo dva
zatvorena vagona s civilima u njima (muškarci, žene, djeca), za koje
je bilo rečeno da su iz skupine ustaških bjegunaca. Kad su otvorena
vrata na prvome vagonu, jedan muškarac se na očigled našeg sugo-
vornika ustrijelio iz pištolja metkom u glavu. Navedeni su kraće vri-
jeme ostali u njemačkim barakama, potom su odvedeni dalje. Oficir
koji ih je preuzeo kazao je da idu kućama, dok su glasine (»prosim,
to je rekla-kazala«) pronosile da su sprovedeni u Kočevje i tamo po-
gubljeni. Točno je da na Jelovici ima jedan otvor, toliko širok da se
jedva jedna osoba može provući, u koji su opet prema kazivanju ba-
čeni neki ljudi. Naš sugovornik nam je tvrdio da ni prije njegova stu-
105
panja na dužnost nije se po mjestu pričalo o nečemu sličnom.
Ukratko: nikakva masovna likvidacija nije izvršena u Radovljici, niti
njenoj užoj okolici!
Nismo se time zadovoljili, nego smo potražili jednog od najstarijih
seljana Lancova, koji je dočekao kraj rata kao partizan u ovom kraju.
Njegovo objašnjenje: radi se o zlonamjernoj tvrdnji. O čistoj besmi-
slici, o nečemu što je i praktično besmisleno, pogotovo ako se ima
na umu kakve se strmine moraju savladati da se dođe u Lancovo!
Niti njemu nije poznato da se nešto slično dogodilo u blizini.
Treći s kojim smo razgovarali je nekadašnji borac i oficir JA, inače
pisac koji se bavi ratnim temama a rodom je iz toga kraja i tu danas
živi. Kažu da mu nikad nitko od domaćih nije pripovijedao o ta-
kvom masovnom događaju, zna jedino da je šest slovenskih domo-
brana uspjelo pobjeći s likvidacije u Kočevju, pošto je poslije njihova
bjega bio na vojnoj službi u tome području, ali to je već druga pri-
ča. ..
»CRNA MASKA« OBILAZI LOGORE
Sve naprijed izneseno odnosilo se na kvislinške formacije i njiho-
vo raspršeno ljudstvo u južnoj Austriji. Kvislinški politički i vojni
rukovodioci, ako su već bili pošteđeni zarobljavanja i izručenja u pr-
vom valu, iz prikrajka su u raznim manjim austrijskim mjestima i
selima sa strepnjom pratili daljnje namjere britanskih vojnih vlasti.
Jedan dio Pavelićeve posljednje vlade je vraćen kroz tunel u Jeseni-
ce, Leon Rupnik se skrasio na osamljenom seljačkom dobru u Gro-
ssigu u blizini Millstattskog jezera i ostaje na varavoj slobodi do 9-
lipnja 1945. (izručit će ga istom 2.1. 1946), četnici Draže Mihailovića
će ubilački obračunati u Judenburgu i Klagenfurtu s crnogorskim
separatistima.
Kakva je situacija okruživala vodeće bjegunce nalazimo u zapisu
bivšeg ministra unutranjih poslova NDH Mate Frkovića, koji će pre-
broditi sve neprilike i umrijeti u inozemstvu (»Hrv. rev.«, sv. 3/135,
rujan 1984):
»Nakon nekoliko dana dolazi zapovijed od engleskih vlasti, da sve
nas moraju odmah uhititi i odvesti u zatvor u Spittal am Drau...
Ona hrvatska skupina, koja se našla malo dalje na Preber-See, bila je
uhićena i u teretnjacima prebačena preko Katschberga i odpremlje-
na u zatvor u Spittal a/D. i zatvorena u iste prostorije, odakle je dva
dana prije bila izručena prva hrvatska skupina. Naša skupina imala je
bolju sreću, jer je umjesto prvoga, došao drugi general, koji nas je
zadržao u mjestu i spremio u logor, u kojem su prije živjeli francuski
zarobljenici. U početku, bili smo skupa s Nijemcima, medu kojima
106
je bio i njemački poslanik Kasche u Zagrebu, koji je nešto kasnije s
nekoliko uglednih Nijemaca bio prebačen u Zagreb... Neko vrijeme
nakon toga Englezi su odvojili nas Hrvate od Nijemaca, koji su došli
u dvostruku bodljikavu žicu, a mi Hrvati, kojih je bilo oko 60 osoba,
ograđeni smo dvostrukom bodljikavom žicom. Nas Hrvate smjestili
su u bivšu konjušnicu, koju smo sami morali očistiti od konjskih
izmeta, složiti se jedan do drugoga, i nismo znali što nam donosi
dan, što noć. Kako je moja obitelj bila brojnija (nas 7), to su nam se
Englezi smilovali i očistili sobu, u kojoj su spremali zob za konje.
Kako je ta prostorija bila malo obilatija, ja sam u nju smjestio i obi-
telj Džafera Kulenovića (potpredsjednika vlade NDH 1941, umro u
Damasku 1956 — op.).
Međutim, mi smo svaki dan dobivali prinovu, jer su Englezi hvata-
li nove žrtve i dovodili ih k nama... Svaki smo dan morali na 'ra-
port', da im ne bi koji izmaknuo i umanjio broj uhapšenih. Hrana je
bila mješovita: danas konjetina, sutradan govedina, riža ili tjestenina.
Za dovoz hrane brinuli su se naši domaći obskrbnici. Tako su nam
prolazili dani...
Jednoga dana u kasnu jesen, gđa Židovec (supruga poslanika
NDH u Sofiji i rukovodioca u političkom odsjeku Ministarstva vanj-
skih poslova NDH Vladimira, osuđenog po izručenju na smrt strije-
ljanjem 1948. u Zagrebu — op.), koja je živjela sa svom djecom u
slobodnom logoru i mogla posjećivati svog amuža, donosi vijest, da
će i u naš logor doći vrhovni zapovjednik engleske vojske, general
Alexander, a to bi mogla biti prilika, da mi Hrvati predamo Memo-
randum i uputimo ga u naše teške prilike. Mi smo se logoraši nadali,
da će gđa Židovec uspjeti doći do njega i izvršiti svoju namjeru. Nas
nekoliko odmah smo se dali na posao i na francuskom jeziku sasta-
vili memorandum. Ona je doista uspjela taj naš memorandum pre-
dati. Nakon mjesec dana, mi smo bili pušteni na slobodu...
.. .Ali naše zadovoljstvo nije dugo trajalo. Upravo na dan, kada se
iz Zagreba povratio u Austriju sin moga brata Ivice (ministar šuma i
ruda u prvoj vladi NDH, 'glavar građanske uprave' u Sarajevu 1944.
za operativno područje Bosne, umro u Argentini 1980 — op.)... pa
smo se svi našli na okupu u sobi, gdje je stanovao moj brat sa svojom
obitelji, medu nas provali engleska policija i naređuje nam, da svi
koji ne stanujemo tamo, moramo stan isprazniti i u njemu ostati sa-
mo tamošnji stanari. To je za nas bila prava sreća, jer su tražili i sve
nas, koji smo se bili tu sakupili. Mi svi, koji smo se nalazili na listi-
nama za hapšenje, u tom času smo se raspršili i pobjegli na sve stra-
ne. .. Svi pohapšeni Hrvati otpremljeni su u žicom ograđeni logor
na rječici Weissenbach, koji je na sve strane imao visoke izvidnice s
jakim svjetlom, koje je po noći jako obasjavalo čitav logor.
107
. . .Na prvom komunističkom popisu bilo je oko 2000 Hrvata, ali
se broj stalno smanjivao pa ih je najzad ostalo samo njih 18, koji su
morali biti uhićeni. Naravno, mi smo promijenili naša imena, i tko
nas osobno nije poznavao, nije mogao znati ni tko smo, ni što
smo.
Odlazak proskribiranih s liste ratnih zločinaca u spasonosniju Ita-
liju zavisio je prije svega o izbjegavanju identifikacije, što je u nekim
slučajevima značilo izbjegavanje susreta s — »crnom maskom«, a to
je inače dosta nepoznata storija iz poratnih dana u Austriji ratnih
bjegunaca.
Odlomak iz drugih sjećanja:
»Na periferiji Salzburga u pravcu Hellbrunna nalazile su se pionir-
ske barake. Amerikanci su ih upotrijebili, da u njih smjeste ratne
zločince. Službeni naziv logora glasio je 'Marcus WOrr>. Tako^ se je,
navodno, zvao prvi američki vojnik, koji je poginuo u okršajima
pred Slazburgom. Sam Salzburg nije se branio, nego je predan Ame-
rikancima. Prvi naši (tj. hrvatski - op.) bjegunci stigli su u Salzburg
negdje sredinom svibnja. Zaslugom ing. Ive Bulića bio je uređen lo-
gor u Lehenu, gdje su prije toga boravili Ukrajinci. S druge strane
ceste, u vojarnici, nastanili su se Srbi, koji su bili na radu, ili^su oslo-
bođeni iz raznih logora po Njemačkoj. Život je tekao prilično nor-
malno. Mnogi su radili, neki su shvaćali situaciju i nastojali što dalje
stići... Međutim, u noći 29. kolovoza bio je logor opkoljen tankovi-
ma. Po sobi su prolazili službenici CIC-a (tj. kontraobavještajne slu-
žbe — op.) i vodili sa sobom osobu obučenu u crnu masku. Činov-
nik bi čitao imena, a kad bi maska dala znak glavom, dotični bi bio
uhićen i otpremljen u kamion. Skupilo se tako nekih 40 uhićenih.
Odvedeni su bili na preslušavanje u Zemaljski sud, a potom otprem-
ljeni u logor 'Marcus WOrr'. Tko je bila 'Crna maska', do danas se
ne zna. Morala je biti iz bližeg kruga, jer je dobro poznavala osobe.
Uhićeni su većinom bili ustaše. Drugi su bili uhićeni po privatnim
stanovima (Vinko Nikolić, »Pred vratima domovine — Susret s hr-
vatskom emigracijom 1965«, knjiga druga, Pariz-Munchen, 1967, str.
262).
Na kraju, u isto vrijeme je u Tarvisiju bila locirana židovska briga-
da u sastavu britanske armije, i ta je židovska brigada oformila speci-
jalnu jedinicu komandosa za pronalaženje i likvidaciju na licu mjesta
ozloglašenih SS-ovaca koja je djelovala i u Austriji. Da li se bavila i
kvislinzima, ne zna se. O postojanju i djelovanju tih židovskih ko-
mandosa, tek se nedavno nešto načulo u Izraelu.
Prema relevantnim domaćim podacima — »u toku i neposredno
pred kraj rata iz zemlje je pobjeglo točno 3764 ratna zločinca«, ostaje
neutvrđeno koliko je njih promašilo Bleiburg i kasnija izručenja.
 109

TEHARJE POPRSKANO
NAŠOM KRVLJU
Matija Klepec
(Iz knjige »Trilogija Vetrinje-Teharje-Rog«
Tolstojr-Klepec-Koviies
preveo Boro Jurković^

Iz svih svjedočenja spašenih vidi se da su u prvim lipanjskim dani-

ma 1945. svi iz Pliberka (Bleiburga) vraćeni transporti slovenskih do-
mobranaca i civilnih izbjeglica što su se vraćale s njima (većinom su
to bili rođaci domobranaca) zaustavili na željezničkom kolodvoru u
Celju, odakle su ih kroz grad, pokraj začuđenih i prestrašenih Celja-
na, od kojih mnogi nisu mogli sakriti suze, vodili u Teharje kod Ce-
lja. Sva to svjedočenja dokazuju i to da je put kroz Celje u Teharje
jedno od najstrašnijih poglavlja cijele te tragedije. Strahote što su ih
doživljavali domobranci i njihovi rođaci na celjskim ulicama nisu
doživljavali ni oni koje su Englezi vraćali u Jugoslaviju kroz tunel
kod Jesenica.
O tom križnom putu po celjskim ulicama pripovijeda, između
ostalih, žena domobranskog oficira koja je bila vraćena zajedno s
mužem i drugim civilima:
»Kad se u Celju vlak zaustavio, partizani su navalili na nas s upere-
nim puškama. Sa svih su strana letjele psovke: 'Svinje, kurve bijele,
nestat ćete! Hoćeš li, praske, da te odmah ustrijelim?' Padali su teški
udarci, po glavi, preko leda, gdje su već dohvatili... Svrstali su nas u
četveroredove. Na ulici su, ispred nas, stajali domobranci. Stražari su
neke od njih prisilili da trčkaraju po ulici tamo-amo. Medu njima je
bilo kapetana, poručnika i običnih vojnika. Svi su morali odmah pre-
dati opasače. Zatim je odenkle došla gomila partizana, koji su tim
opasačima počeli mlatiti po momcima. Neprestano su ih nazivali
110
sramnim izdajnicima, zločincima, bijelim svinjama. Usred psovki, -i;
odjednom je pala naredba: "Lezi!" Domobranci su se svalili na pra-
šnjavu ulicu: morali su ljubiti tlo, ustima skupljati smeće, opuške,
izmet i sve to nositi u jarak uz kolnik. Kad bi netko podigao glavu ili
leda, odmah bi dobio kundakom preko pleća. Haljeci su im bili kr-
vavi, krvave mrlje bile su im i na hlačama.
Zatim su se okomili na nas žene. Na sav glas urlali su na nas:
'Svinje bijele, izdajnice, zločinke — vrištat ćete kao ovi gadovi ovdje!
Hoćete li i vi u prašinu? Udri te đavole!' Pljuštalo je i po našim gla-
vama i leđima. I mi smo morale vikati zajedno s našim muževima i
mladićima: 'Mi smo izdajnice slovenskoga naroda!'
Pokraj nas je prošla povorka; na čelu su nosili parolu 'Živio Tito'. I
u povorci je bilo žena, neke medu njima su plakale. Drugih gledala-
ca nije bilo.
Naša je kolona krenula prema Celju. Partizani su cijelo vrijeme
dovikivali jedan drugome: 'Zvizni vraga! Neka crknu, prasice bijele!'
Približavalo se podne. Sunce je peklo. Bili smo umorni, gladni,
žedni, a niotkud ni kap vode. Dok smo se vukli pokraj prljavoga po-
toka, crveni nam nisu dopustili da pridemo vodi. Onda su nam se
smilovala dva partizana i donijeli su nam malo te prljave tekućina...
Već četiri dana nismo jeli, samo su nas povlačili po cestama. S vre-
mena na vrijeme morale smo leći u prašinu i vikati 'Mi smo zločin-
ci!'. Cijelim smo putem morali pjevati domobranske pjesme; isto-
dobno, neprestano su nas mlatili. Muke su bile tako nesnosne da
smo moljakale neka nas postrijeljaju jer nismo mogle više izdržati.
Od Celja do Teharja pješačile smo sedam sati, a to je put što ga obi-
čan pješak prevali najviše za jedan sat...«
Drugi svjedok ovako opisuje prolazak kroz Celje:
»Jedan viši partizanski oficir na konju nas je čim smo poskakali iz
vagona, pozdravio najprostačkijim psovkama i nazivao nas izdajnici-
ma, ubojicama žena i djece. Povikao je: 'Oficiri naprijed!' Zatim smo
morali, opet po naredbi, ljubiti tlo koje smo, po njegovu mišljenju,
izdali. Gonili su nas po gradu cijeli dan, od jutra do pet poslije pod-
ne. Kad smo krenuli cestom, neke su seljanke, što su radile na obli-
žnjem polju, povikale: 'Joj, što rade!' Partizan je počeo pucati po nji-
ma i one su se razbježale. Ako netko od nas nije htio ili nije mogao
pjevati, ustrijelili bi ga na mjestu i bacili truplo u jarak uz cestu. Ta-
ko su poubijali desetak ljudi.. . Oko nas je cijelo vrijeme kružilo šest
vojnih kola stare jugoslavenske vojske. Na njima su stajali titovci i
tukli nas bičevima. Kad bi netko klonuo od gladi ili žeđi, gazili su ga
konjima. Jednoga je neki titovac iz samilosti povukao za nogu, gur-
nuo ga u jarak i ondje ustrijelio.«
Treći svjedok pripovijeda kako su ih do Celja »pratili bugarski, hr-
vatski i srpski partizani«, zatim ih naganjali po celjskim ulicama tje-
rajući ih da viču: »Mi smo ubijali slovenske partizane«, a onda ih, od
devet ujutro do pet poslijepodne — žedne, nasmrt umorne, danima
bez hrane — gonili onih šest kilometara od Celja do Teharja.
U logoru u Teharju zaredali su pokolji. Oni koji su ih — samo
spletom izuzetno sretnih okolnosti — preživjeli, pripovijedaju: »Po-
što su nas dva dana saslušavali, još po mraku zabrujali su motori.
Ispred ulaza u ograđeni prostor, gdje je stajala skupina C određena
za smrt, zaustavilo se oko pola tuceta kamiona. Na stol se popeo po-
litkomesar Tomo, navodno iz Celja. Bio je sadist, koji je u mlaki
između kuhinje i naših baraka pucao u žabe, tek da smiri strast. S
popisom u ruci izvikivao je naša imena. Prozvani je morao prijeći iz
ograđenog prostora na logorsku cestu, gdje je bio panj i pokraj njega
veliki smotak telefonske žice. Dva partizana su na panju sjekli žice
kojom su onda vezali domobrance, po dvojicu s rukama na leđima, a
zatim su u žicu zataknuli drveni štapić. Krvnik je zatim okretanjem
štapića zatezao žicu oko zglavaka one dvojice tako da im se čelik za-
sjekao u meso. Pokraj kamiona su postavili nekakav sanduk preko
kojega su se onako vezane žrtve penjale na prostor za teret. Kad je
vozilo bilo puno, domobranci su morali kleknuti i pognuti glave. U
svaki se kamion popelo po četiri-pet partizana, svi naoružani auto-
matima. Jedan je držao u rukama batinu, debelu pet centimetara i
dugu oko dva i pol metra, kojom je, pošto bi kamion krenuo, mlatio
i mučio domobrance...«
Drugi preživjeli: »Sunce se spustilo duboko za vrhove smreka i na
stražarskim su tornjevima bljesnuli reflektori. Dojurili su kamioni.
Žicom svezane domobrance slagali su na njih kao vreće brašna, a
onda ih kroz noć odvezli na pokolj. Tako je te večeri, medu tri ili
četiri stotine imena, prozvano i moje. Bio sam u posljednjoj skupini.
Krenuli smo prema kamionima. Titovci, svi s automatima, doslovce
su nas saletjeli. Drugi su sjekli telefonsku žicu, kojom su nas najprije
mlatili a onda vezali, ruku iza leda, dvojicu po dvojicu. Uz psovke:
'Sad ćemo se lijepo zabavljati. Svaki koji pobije kamion bijelih svinja
dobit će dva mjeseca dopusta...' Kako je tko od nas pao u kamion,
ostao je ležati. Gore su prošli oni koji su ležali na dnu, na njih je
padala težina ostalih tijela. Dječak, odnegdje iz Dolenjske, plakao je i
molio titovca u toku vožnje da ga ustrijeli. Partizan ga je zgrabio za
ruku i iskrenuo mu je, a drugi ga je kundakom udarao po glavi i tako
ga ušutkao... Kad su nas dovezli u blizinu stratišta, izbacili su nas
na zemlju a kamion se vraćao u logor po novu skupinu. To se ponav-
ljalo sve dok cijela grupa nije bila prevezena.«
112
Mještani iz krajeva gdje su bila masovna gubilišta domobranaca
pripovijedali su: »Točno se znalo o velikom pokolju domobranaca u
Hrastniku, u noći s 5. na 6. lipnja. Cijelu su ih noć prevoziti kami-
onima, mlatili ih i polumrtve pobacali u obližnji rudnički rov. Novo-
mobilizirane, koji uopće nisu bili partizani, natjerati su da na trupla
nameću zemlju. Iz rovova je pobjeglo oko pet tjudi. Poslije toga se
danima po okolici širio takav smrad da ljudi i na udaljenijim poljima
nisu mogli raditi.« Očevidac koji je zatrpavao pobijene tvrdi da je on-
dje pogubljeno bar 1.500 domobranaca. Svi su oni toga dana bili do-
vezeni iz Teharja.
Partizan koji je prebjegao u Austriju priča:
»Domobrance, koje su Englezi vratili iz Vetrinja (Viktringa), ko-
munisti su gotovo sve postrijeljali. Ubijali su ih u Dolu kod Hrastni-
ka i u Hudoj jami kod Laškoga, a čuo sam da su neke pobili i u blizi-
ni Brezica. Kad sam, u početku lipnja 1945, bio na dopustu u Hra-
stniku, vidio sam kako ih navečer voze u šumu. S njima su vozili i
civile koje su pohapsili po selima i gradovima, osobito u Celju. Pre-
voziti su jh cijelu noć, i to Slovenci iz Trećeg bataljona Narodne
obrane. To je bila Prva brigada. U smrt su vozili i starce i starice, kao
i cijele obitelji s odraslom djecom. Dok sam još bio u Sloveniji,
1946, razgovarao sam sa ženom iz Brezica. Rekla mi je da su tada i u
Brezicama domobranci ubijani. Njih oko dvjesta dovezeno je u malu
dolinu gdje im je naređeno da legnu u travu, jedan do drugoga. Za-
tim su oko njih postavljene straže, koje su se smjenjivale tako dugo
dok ovi nisu pomrli od gladi i žeđi. Kad se u travi više nitko nije
micao, svakome su još ispalili metak u glavu, a onda tjelesa zasuli
tankim slojem zemlje. Poslije je kiša isprala zemlju i iz tla su se po-
maljali taktovi, a lisice su počele raznositi kosti.«
Djevojčica koja je bila u Teharju s roditeljima spasila se smrti sa-
mo zbog svoje mladosti — 1945. joj je bilo jedva dvanaest godina —
i 1958, već kao udana žena, prebjegla u Austriju, pripovijedala je o
pokolju svoje majke i sestara u Hrastniku: »U Hrastniku su se mora-
le potpuno razodjenuli. Jedna ili dvije žene ubijene su već ondje.
Kako nisu imali dovoljno municije, ostale su gurnuli u jamu, bacali
po njima ručne granate a onda jamu zasuli vapnom. Još su i sutra-
dan iz jame dopirali krici, a krv je probila kroz vapno i snažno tekla
iz jame. Partizanski mobiliziranac koji je morao pucati u te žrtve nije
izdržao dokraja. Sakrio se u pšenicu i plakao. Cijeli taj događaj on je
ispripovijedao mome mužu.«
O pokoljima domobranaca, a i o katkad posve čudesnim spašava-
njima, ne jednom već iz grobnice, svjedoče rijetki koji su se spasili:
»U logoru sam bio tjedan dana. Jedne večeri su prozvali nas pet
stotina. Svezali su nas u parove i ugurali u kamione. Većinom srno
bili toliko oslabjeli da nismo mogli više hodati. Takve su nas posla-
gali na vozilo kao cjepanice. Na svezane momke su sjela četiri straža-
ra. Onda su nas odvezli. Vozili su nas oko dva sata, prema Trbovlju.
Dovezli su nas u neki zaselak, bilo je samo nekoliko kuća. Ondje su
nas iskrcati. Uz cestu je već ležala velika gomila cipela i odjeće.
Odvezali su nas, izvukli i razodjenuli. Goli i bosi stajati smo ondje
više od sata. Neprestano su nas mlatili, kolcima. Neki su pokušali
bježati, no ne znam je li im to i uspjelo, jer bi stražari odmah početi
pucati. Onda su nas postrojili po dvojicu, ponovo vezati telefonskom
žicom te nas po stazi potjerali prema šumi. Staza se vukla dva kilo-
metra. Ispred šume su nas zaustavili. Svaki svezani par dobio je svo-
ga stražara. Ondje smo već posve jasno čuli pucnjavu. Između drveća
ugledali smo velik okrug svjetala. Bili smo oko trista metara od gubi-
lišta. Onda su nam naredili da kleknerno. Mladac s kojim sam bio
svezan bio je toliko oslabio da sam ga gotovo cijelim putem Tnorao
vući sa sobom, a sad se skljokao na tlo. U tom sam trenutku osjetio
da je žica kojom smo bili vezani jedan za drugoga olabavljela. A i
stražar se baš tada udaljio na nekoliko koraka. Sunuo sam ustranu i
trčao koliko su me noge nosite. Za mnom su zazujali meci, no nije
me nijedan pogodio. Odjednom sam se spotaknuo o nešto i pao. Je-
dan partizan je tada viknuo: 'Prestanite, već je pao!' Brzo sam se uvu-
kao u obližnji grm, a onda izgubio u šumi. Cijelu sam noć lutao ne
znajući gdje sam zapravo. I pucnjavu sam čuo cijelu noć. Ujutro sam
se našao u Hrastniku...«
Drugi: »Svaki je domobranac imao ruke svezane iza leda, a laktom
je bio privezan za drugoga. Prije nego što su nas pobacali u jamu,
neke su strašno mučili. Na komandu su morali puzati po tlu, a onda
opet ustajati. Svaka takva vježba bila je teža od smrti. Svima se žica
bila urezala do kosti. Neke su u Hrastniku mlatili kolcima na koje su
bili nasađeni dugi noževi. Ljudi su bili posve razmesareni. Čak je
odletjela i pokoja glava. Pucali su nam u zatiljak, no moram reći da
je malotko bio smrtno pogođen, pa tako ni ja. Većinom smo još živi
padali u duboku jamu. Bio sam u njoj punih pet sati, medu mrtvima
i umirućima; vlastitim sam ih očima gledao kako se izvijaju i
umiru.,
Treći: »Vozili su nas kroz Celje, do Hrastnika. Ondje su se auto-
mobili zaustavili ispod neke stijene. Kad su nas iskrcali, ugledao sam
veliku hrpu cipela i pet ustrijeljenih domobranaca. Partizanski za-
povjednici su nas okrutno mlatili po cijelome tijelu. Sve Su nas izuli,
a većinu svukli do gologa, a onda nas ponovo svrstali u redove i više
puta zatezali žicu kojom smo bili svezani. Cijelo to vrijeme su nas
mlatili velikim batinama. Zatim smo išli uz brijeg dvadesetak minu-
ta; svaki par je imao svoga stražara koji nas je udarao po leđima. Nit-
114
ko od domobranaca nije ništa govorio. Samo te večeri su ih na tome
mjestu poubijali oko šest stotina... Od vrha nas je dijelilo oko dvje-
sta koraka. Cijeli je prostor bio osvijetljen velikim svjetiljkama. Štek-
tale su strojnice i automati. Naša se kolona zaustavila. Razgovijetno
sam čuo uzdahe, jauke, usklike užasa. Naredili su nam da kleknemo.
Odjednom sam osjetio kako mi je olabavila sveza na jednoj ruci;
oslobodio sam se i druge i naglo iskočio iz reda. Hici su pljuštali za
mnom, no nijedan me nije pogodio. Kad su jenjali, bio sam najsret-
niji čovjek na svijetu. Na sat hoda od gubilišta sačekao sam jutro.
Pucnjava se čula cijelu noć...«
Četvrti: »Jedne sam večeri i ja bio prozvan. Bilo nas je nekoliko
stotina. Vezali su nas žicom, po dvojicu, i utovarili na kamione. Za
mene i moga supatnika nije bilo više mjesta pa su dovezli automobil
Crvenoga križa i ukrcali nas u njega. S nama se vozio samo jedan
stražar. Koliko sam mogao razabrati, vozili su nas dvadesetak kilo-
metara, na jug od Celja. Kad smo se zaustavili, stražar je izašao i za-
tvorio za sobom vrata automobila. Nas dvojica smo u tami jedan
drugome odvezali ruke i čekali trenutak kad ćemo iskočiti iz vozila.
Odjednom smo nedaleko od nas začuli stenjanje i jecanje. Imao sam
dojam da naše drugove kolju noževima, jer se hici nisu čuli. To nas
je toliko potreslo da smo nasilu otvorili vrata i iskočili iz automobila.
Stražar, naslonjen na vozilo, bio je toliko zbunjen da nije potrčao od-
mah za nama. Dok se snašao, bili smo već daleko. Nije ni pucao za
nama, vjerojatno se bojao da se time ne oda da smo mu pobjegli...
Drug mi se u međuvremenu izgubio, nisam ga više nikada vidio.
Pred jutro sam preplivao Savu i zaobilaznicama stigao kući, gdje sam
se neko vrijeme krio. Poslije sam čuo da su naše domobrance negdje
kod Hrastnika poklali i zatim pobacali u napušteni kamenolom, koji
su poslije minirali da ih tako zatrpaju.«
O masovnoj grobnici u trbovaljskim bregovima pripovijeda još je-
dan domobranac koji je bio bačen u grobnicu i ondje proveo duge
sate:
»Vozili su nas kroz Celje, zatim uz Savinju prema Tremerju. Još u
toku vožnje čuo sam iz daljine krike; i pucnjava se čula odande. Kad
se kamion zaustavio, oboje se čulo posve jasno. Zvjerski su nas po-
izbacivali iz kamiona. Medu nama je bilo prilično onih koji su se u
toku vožnje ugušili; njihova su tijela još mlatili kundacima. Tukli su
nas kao životinje.
Onda su nas potjerali deset-dvadeset metara dalje, na mali trav-
njak, gdje su izuli cipele onima koji su stigli još obuveni. Zatim su
nam razvezali ruke i razodjenuli nas. Pri ponovnom vezivanju pro-
uzročili su nam nesnosne boli: žica se sad zasijecala u već ranjena
zapešća. Meni su izuli čizme i svukli mi hlače. Pokraj neke kuće vi-
m*mmmma—m—~—mm~-——*——mm—mii^—mmm^~.
dio sam veliku gomilu odjeće, medu kojom je bilo i ženske, pa sam
zaključio da su tu ubijali i žene.
Potjerali su nas uz brijeg, pješačkom stazom. Okoliš je bio sabla-
sno osvijetljen mjesečinom, a sablasno tiho je bilo i naše pješačenje,
jer smo gazili bosi. Tu tišinu posljednjih misli na dom htio je preki-
nuti titovac koji je zahtijevao da pjevamo domobranske pjesme; to je
spriječio drugi partizan, rekavši mu neka nas ostavi na miru jer ćemo
ionako ubrzo platiti svoje...
Svaki par je pratio naoružani partizan, koji je jednoga od vezanih
čak držao za ruku, valjda da ne bi pobjegao. Želio sam samo jedno:
da se nade netko tko bi našima rekao gdje nam trunu kosti; naime,
sa mnom su bila i dvojica koje sam poznavao, Janez Nagode i Fran-
ce Križaj, koji je čak bio vezan sa mnom.
Popeli smo se na malu zaravan na vrhu brijega. Nedaleko od ma-
sovne grobnice ugledao sam četrdesetak vezanih žrtava, po deset u
skupini. Vjerojatno su stigli neposredno prije nas. Morali smo poleći
na tlo, jer je malo prije netko pobjegao. K jami su pripuštali samo po
jedan par. Tako smo pedesetak metara od sretišta ležeći čekali i pro-
matrali što se zbiva.
Gubilište je bilo osvijetljeno jamskim rudarskim svjetiljkama koje
su u velikome luku bile ovješene o drveće. Okoliš gubilišta bio je
obrastao grmljem i mladim bukvama. Dva partizana su stajala na ru-
bu jame i pucala žrtvama u zatiljke. Pucnji su odjekivali u punoj tiši-
ni, bez riječi. Ostale partizane nisam vidio. Ovima je ubijanje dobro
išlo od ruke. Prošlo je jedva četvrt sata kad smo France i ja došli na
red.
Odvezali su nas od drugih domobranaca. Stali smo ispred jame.
Hitac u moga supatnika bio je pun pogodak, a mene je zračni priti-
sak od toga hica bacio u jamu pa me je meni namijenjeni metak sa-
mo okrznuo po licu. Pao sam na gomilu krvavih tjelesa i onesvijestio
se.
Probudili su me pucnji i trupla što su padala po meni. Sabrao sam
se i shvatio da ležim u lokvi krvi, medu mrtvima i ranjenima. Iznad
jame su zaštektali automati. Onda sam odjednom osjetio da su mi
ruke slobodne: dok sam padao, telefonska se žica prekinula. Ozljeda
na licu me boljela i pekla. Odozgo se začulo urlikanje: 'Svinje bijele,
već ćete pokrepati!', a odmah zatim se u jamu spustio rafal iz auto-
mata. Mijenjali su se i krvnici. Na komandantove pitanje: 'Koji će da
puca?' neki su partizani čak moljakali: 'Daj meni da pucam!'. Tako
su nastupila dva nova krvnika, a pošto su odjeknuli posljednji hici,
na posljednje umiruće bacili su u jamu još i ručnu bombu...«
Taj se svjedok, u prvi ruj zore, uspio uspentrati uz strmi rub jame i
dočepati se slobode...
116
UROGU
LEŽIMO
POUBIJAM
PIŠE: TOMAŽ KOVAČ
va su svjedočanstva ljudi koji su preživjeli transportiranje
iz logora u Vetrinju (Viktringu) do željezničke stanice
O Podgorje (Mana Elend) kod Podroščice (Rosenbacha) te
izručenje partizanima i putovanje kroz jesenički tunel do
različitih odredišta u Sloveniji.
Partizani su neke transporte domobranaca, koje su im na austrij-
skoj granici izručili Englezi, dovezli i u Škofju Loku. Odande su ne-
ke odveli u obližnje šume i ondje poubijali. Svjedoci o tome
pripovijedam:
Prvi: »U Skof joj Loci su nas utrpali u samostan, po šezdeset nas u
sobu 6 x 6 metara. Prije toga, još na hodniku, oduzeli su nam sve
stvari. Tri dana nismo dobili nikakvu hranu, a četvrti nekakvu junu,
bez kruha. Partizani su s vremena na vrijeme upadali u sofeu i mlatili
nas volovskim žilama i kundacima. Zapovjednik logora također je
mlatio žilom; bio je Slovenac, no nisam ga poznavao. Osim toga, ne-
prestano su upadali u sobu i psovali nas ('Kurve bijele T) te nam pri-
jetili : najteže 'krivce' medu nama će poubijati, srednje osuditi na do-
životnu robiju, a ostalima će biti zaplijenjena sva imovina, oduzeta
im građanska pravi i ići će na prisilni rad; četnici će bez izuzetka biti
kažnjeni smrću. U samostanu su bile zatvorene i cijele obitelji, s ma-
loljetnom djecom koju su također mlatili. Bilo je tu i ustaša i hrvat-
skih domobrana; Srbe nisam vidio, no bilo je Nijemaca — oni su
dobivali hranu tri puta na dan. Ukupno nas je bilo u samostanu oko
3.000. Iz soba su nas puštali samo u zahod, i to na smjenu, u određe-
no vrijeme, i pod stražom. Svaki dan je po nekoliko ljudi odvođeno
na gubilište, katkad su mrtvace donosili iz bunkera gdje su zatvarani
'prijestupnici'. Domaći terenci su svakodnevno dolazili u samostan i
tražili 'svoje' domobrance. Kad bi ih našli, odvodili su ih u tamnicu
pa pred 'narodni sud', koji ih je bez saslušavanja i izricanja presude
ubijao... Iz samostana sam pobjegao spustivši se niz vod gromobra-
Drugi: »Dok su nas tjerali u uršulinski samostan neprestano su nas
mlatili kundacima, a uz cestu kojom smo dolazili vidio sam ubijene
domobrance. U samostanu smo zatekli i mnogo Hrvata. Po sobama i
11?
hodnicima smo bili toliko natrpani da nismo mogli ni sjesti... Dok
sam ondje boravio, osobno sam vidio kako Titovi partizani noću
odvoze skupine po trideset, četrdeset a i više naših na straiište, naj-
češće u Bodoveljsku grapu i u neku jamu pod Blagošem, gdje su m
masovno streljali. O tome strijeljanju smo doznali od jednog domo-
branca koji je već bio odveden onamo, no iz mnoštva ga je izvukao
njegov brat, koji je bio komunist; kad je došao kući pokušao je i on
spašavati neke domobrance, no komunisti su ga ponovo zatvorili
medu nas.«
Treći: »Dok smo bili u rukama Srba, još je nekako išlo. No kad su
se u Škofjoj Loci otvorila vrata vagona i kad su nas ugledali slovenski
titovci, nastao je urlik od psovki. Čuo sam kako na mene viču: 'Vidiš
li Jakovljevu svinju?' Nije mi pomoglo to što sam triput bježao od
Nijemaca kad su me mobilizirali, od toga jednom partizanima, a sa-
mo posljednji put domobrancima. Mlatili su me tako da sam ih mo-
lio neka me ustrijele...«
četvrti: »Prije nego što su nas odveli na gubilište, fotografirali su
nas — to je obavljao Ivan Žakelj iz Stare Loke. Nije bilo nikakva
pravog saslušavanja... Na strelište su nas vodili Ivan Hočevar iz Sve-
tja pri Medvođah i Špinarjev iz šenčurja. Spasio sam se tako što sam
se putem oslobodio veza, a onda u najsretnijem trenutku skočio
ustranu i pobjegao...«
Neki zarobljenici su iz Škofje Loke bili prebačeni na druga mjesta:
»U vagone su nas utrpali toliko da smo jedva stajali, nitko nije mo-
gao sjesti. Kad smo se dovezli do Šore, gdje je most bio srušen, mo-
rali smo nastaviti pješice do St. Vida iznad Ljubljane. Partizanski
stražari koji su nas čuvali bili su većinom Hrvati. Bili su mnogo bolji
od Slovenaca. Ako smo ih zamolili za malo vode, odmah bi nam je
dali. Kad smo Slovenca zamolili za gutljaj vode, zviznuo bi nas kun-
dakom tako da smo zateturali...«
Kroz saslušavanja i mučenja u zatvoru u St. Vidu prošlo je gotovo
pet tisuća domobranaca. Očevidac pripovijeda da je vidio kako su
momke skinuli do gole kože, natakli im vreće na glave i natjerali ih
na dvorište gdje bi ih mlatili po glavi tako dugo dok jadnici ne bi
izdahnuli.
Jedna žena koja je tada bila ondje zatvorena pripovijeda kako je
vidjela momka kojega su doveli natrag u sobu strahovito premlaće-
noga. Košulja mu je bila sva prilijepljena za krvavo tijelo. Kad su mu
dali vode da se umije, nije mogao pomaknuti ruke. Kad ga je htjela
ona oprati, grubo su je odgurnuli ustranu. Pripovijedala je i to kako
su žene i djevojke koje su bile ondje zatvorene dobivale na pranje
rublje zatvorenika. Bilo je posve krvavo, a o njemu su se držali ko-
madi kože, pa čak i mesa premlaćenih. Posebno su mučeni svećenici
118
i bogoslovi. Bogoslov, koji je poslije bio pušten, pripovijedao je kako
su ga objesili za spolovilo i pustili ga da tako visi nekoliko sati.
Zbog jednolike i nedovoljne prehrane zatvorenicima su se gnojile
čeljusti, obrazi, nepce, jezik. Zubi su im se klimali, usta bila puna
gnoja. U ambulanti im je neki domobranski liječnik vatom brisao
gnoj, zatim rane raskuživao lizolom, dok ga je imao. Neki uopće ni-
su mogli govoriti jer im se jezik pretvorio u vreću gnoja.
Sve su to proživljavali oni koji nisu bili »osuđeni« na smrt. Što se
sve radilo s »osuđenima« ne zna ni
Po svjedočenju očevica koji je promatrao iz zatvora (soba broj 14,
na lijevom uglu zgrade) kretanje po dvorištu, svake se večeri oko de-
vet sati ondje zaustavilo osam do deset praznih kamiona. Na hodni-
cima bi tada nastala gužva i vika. Partizani su vezali domobrance, po
njih pet zajedno, a onda ih odvozili teretnjacima. Na svakom su vo-
zilu otraga bili Titovi vojnici s karabinkama. Za manje od jednoga
sata kamioni bi se vraćali prazni i vojnici su s njih bacali pijuke i
lopate, po čemu se moglo zaključiti da se ljudi odvoze masovno na
gubilište, onako kako se to radilo i u Škofjoj Loci.
Treba spomenuti još nešto: 27. svibnja 1945. došla je u St. Vid
Titova »komisija« pod vodstvom ministra Penezića, koji je prije bio
viši gimnazijski profesor u Uzicu. Taj je ministar vlastoručno udarao
zarobljenike i psovao ih najgorim imenima. Iz posljedica koje su toj
»komisiji« neposredno slijedile, može se sa sigurnošću zaključiti da
je pukovnik Penezić donio iz Beograda Titovu naredbu: likvidirati
sve pripadnike jugoslavenske vojske koje su izručili Englezi. Odmah
poslije odlaska te komisije počele su masovne likvidacije po kočev-
skim šumama.
Komunisti su većinu zatočenika iz St. Vida odvezli na gubilišta u
Kočevski Rog (o čemu podrobnije pišemo na drugom mjestu u
ovom izdanju — op. ur.). Po izvještajima, na pravcu prema Staroj
Zagi pobili su oko 14.000 protivnika crvenoga režima. To je bilo se-
dam transporta, svaki je vlak imao 50 do 60 vagona i vukle su ga tri
lokomotive. Domobranaca je ondje usmrćeno između tri i četiri ti-
suće. Osim njih, u Kočevskom Rogu je svoj grob našlo 3.000 srpskih
dobrovoljaca, 1.000 crnogorskih četnika i 2.500 hrvatskih domobra-
na i ustaša. Mnogo je bilo i civila, uhapšenih prvih dana poslije oslo-
bođenja. Tako je Kočevski Rog svakako najveća masovna grobnica
protukomunističkih boraca.
Iz šentvidskih su zatvora zarobljenici, dakle, odvoženi u različite
krajeve Slovenije, no mnogo ih je pobijeno već u Ljubljani i njenoj
okolici. One koje su poubijali već u zatvorima u St. Vidu i Ljubljani,
tajno su pokopavali u Brezarjevom bezdanu uz gornji tok potoka
119
Glimščica, na sjeverozapadnom rubu Ljubljane, u trokutu Gliniće,
Toškega čela i Podutika.
Brezarjev bezdan bio je grob domobranskih ranjenika; njihova je
sudbina bila dugo nepoznata. Kad su otišli iz Ljubljane, bio im se
izgubio svaki trag. Bilo je sigurno da su ih partizani dočekali kod
Lesca, a što se s njima poslije događalo, neko je vrijeme ostala tajna.
No ubrzo se sve doznalo.
Ranjenici su bili odvezeni u St. Vid. Na samostanskom su dvorištu
bili izloženi četrnaest dana kiši i suncu, bez opskrbe, povezivanja .ra-
na i vode. Poslije toga su ih nabacali na kamione. Polumrtvima, jezi-
ci su im doslovce visili iz usta. Stiskali su te suhe, otvrdle jezike da
ne daju glasa od sebe. Odvezli su ih do Brezarjevog bezdana i ondje
poubijali.
Poslije tih žrtava, odvozili su ostale domobrance i četnike. Njih su
ubijali gotovo petnaest dana. Na mrtvace su bacali bombe i vapno
koje su dovozili iz Kamne gorice. Tu je pobijeno više od tisuću
žrtava.
Desetoga lipnja titovci su razorili otvor bezdana i zalili ga beto-
nom. Zbog obilnih kiša, nakupljena voda zajedno s plinovima podi-
la je betonsku ploču i razlomila je. Glinčšica je potekla krvava, sto-
tu vodu nije više ni dotakla, medu ljudima su se pojavili znakovi
otrovanja.
Gradski zdravstveni organi ustanovili su izvor trovanja, no morali
su šutjeti. Izdali su odluku da se bezdan otvori. Zarobljenici — do-
mobranci i Nijemci — morali su golim rukama preslagivati trupla
što su se raspadala, a zatim su ih kamionima prevozili na Toško čelo.
Po svjedočenju očevidaca, takvih je kamiona bilo 25. Za cijelo vrije-
me prekopavanja je u Stranskoj vaši vladao toliki smrad da ljudi nisu
mogli izlaziti i zatvarali su se u kuće. One zarobljenike koji su pre-
kopavali mrtvace poslije su poubijali.
O tome događaju izvještava Slavko Milavec iz Medvoda, načelnik
OZN-e najprije za škofjeloški kraj, a poslije za cijelu Gorenjsku. On
je 1946. uhapsio nekog seljaka, privezao ga za motocikl te dugo vu-
kao po cestama dok nije izdahnuo. Za to je Milavec bio osuđen na
smrt, a poslije pomilovan na 20 godina zatvora u Škofjoj Loci. Svo-
me sustanaru u zatvorskoj ćeliji povjerio je ovo:
»U samostanu smo, pod izlikom da idu nekamo na rad, skupili 40
do 50 dobrovoljaca, koje smo zatim otjerali u Brezarjev bezdan da
ondje iskopavaju mrtvace. Medu dobrovoljce su se javili najviše do-
mobranci iz Ihala i Domžala; medu njima su bili i France i Gene
Kovač. Najprije smo ih napojili rakijom, a onda ih natjerali na po-
sao.« Milavec je osobno bio zapovjednik tih radnika. Pošto su obavili
posao, svi su domobranci poubijani.
J20. ^_ 121

VERZIJA GROFA
U blizini partizanskog logora Krvava peč pri Golem je Repičniko-
va jama. Onamo su terenci vodili svoje političke protivnike i ondje
ih ubijali. Lovili su i iz zatvora puštene domobrance i osuđenike iz

NIKOLAIA TOLSTOVA
ljubljanskih zatvora te ih ondje likvidirali.
Slično ubijalište bila je Javorniška jama pod Sv. Primožem, u prav-
cu prema Velikim Laščama. Kod te su jame velikolaški terenci
usmrćivali svoje znance koje su izvukli iz šentvidskih zatvora. Najvi-
še su se iživljavali nad Jožetom Švigiljevim iz Bresta. Sudila mu je (Po knjizi »Ministar i pokolji«
kći Mare Šepčeve s Pijave gorice. Nikolaia Tolstojra
Po izvještajima iz Iga kod Ljubljane, kamioni su u noći sv. Ane — priredio Boro Jurković)
to je 26. srpnja — 1945. kamionima dovezli oko šest stotina domo-
branaca. Kad su se na komandu zaustavili kod Iga, ljudi su začuli
jezivo zapomaganje iz automobila Nitko se nije usuđivao raspitivati
se tko je na automobilima, a pokazalo se da su to bili domobranci iz
obližnjih sela. Neke su pobili odmah iza tvrđave u Iškoj vaši, druge
su odvezli dalje prema Mokrcu. Domobranac koji je pobjegao s gu-
bilišta i došao na Ig, pripovijedao je kako su ih zvjerski mučili i na-
posljetku poubijali.

U prvom tjednu svibnja 1945. ljubljanske su ulice bile krcate

izbjeglica iz unutrašnjosti. Bili su to uglavnom sitni seljaci i poljo-
privrednici na konjskim zapregama natovarenim svim i svačim, što
su na brzinu dospjeli pokupiti iz kuća koje su napuštalLjU subotu,
petoga, pronio se glas da se domobranci, koji su se dvije godine
uspješno odupirali komunistima, pripremaju na povlačenje preko
planina, u austrijsku Korušku. Veliko se mnoštvo okupilo na želje-
zničkom kolodvoru, čekajući vlak koji će ih u 16 sati odvesti do je-
senica. Odande će, bude li sreće, drugim vlakom nastaviti kroz tunel
Rosenbach do Villacha (Beljaka) u Austriji. No 16 sati je prošlo, a
vlaka nije bilo.
Poslije nekog vremena objavljeno je da vlak neće krenuti prije 18
sati. U 17 sati su otvorena vrata prema peronima i mnoštvo je nagr-
nulo u putničke vagone. Naposljetku se u 18 sati začuo zvižduk lo-
komotive i vlak je polako krenuo iz stanice. Svaka minuta zakašnje-
nja prijetila je novim nepredvidivostima; granica je bila udaljena še-
zdeset kilometara, a s druge strane Ljubljane partizani su bili samo
pedeset kilometara daleko i upravo su ulazili u Kočevje, pripremaju-
ći se za konačni juriš na glavni grad.
Vlak je gmizao, čini se neprirodno sporo, kroz živopisan slovenski
krajolik. U pretrpanim se vagonima šuškalo: ima li komunista medu
željezničarima u vlaku? Poslije dva sata vlak je stigao tek do Kranja,
četrdesetak kilometara od Ljubljane. Ondje su kondukteri, vičući s
122
perona, obavijestili putnike da vlak te noći neće nastaviti putovanje
prema Jesenkama. Putnici su izašli iz vlaka da bi prenoćili u okolici,
pod vedrim nebom, pitajući se što bi im sljedeći dan mogao donijeti.
Kad su se neispavani putnici vratili na kolodvor, željeznički bla-
gajnik ih je obavijestio da »vlakovi više ne voze u Jesenice«. Mnoštvo
na peronu moglo se samo pitati: kamo sad? Ubrzo zatim pojavio se
ponovo^onaj službenik i najavio vlak prema Tržiču. Medu ljudima je
nastao žamor; Tržič je bio krajnja stanica ispred visokih Karavanki.
Iza njih je Austrija, no dostupna samo pješice, preko prijevoja Lju-
belj. No nevolja ne pita i pola sata zatim putnici su se ukrcali u vlak.
U Tržiču su sišli s vlaka i odmah nastavili strmom, vojnom cestom
prema Ljubelju. Bio je lijep proljetni dan, sunce je obasjavalo pješač-
ku kolonu. Malo je tko uživao u sočnim livadama i strmim, snije-
gom pokrivenim liticama. Koračali su šutke, jedna jedina nada obu-
zimala im je sve misli: hoće li navrijeme stići do tunela? Jedini je
zvuk bio topot konjskih potkova i buka kamionskih motora pri svla-
davanju sve jače strmine, te škripa kotača na seoskim taljigama.
Zmijolika je kolona bila sve zbijenija kako su vozila, dolazeći s juga,
teže svladavali uspon. Medu mnoštvom izbjeglica bilo je tenkova,
oklopnih vozila, kamiona, topova s konjskom vučom — snage gene-
rala von Lohra u povlačenju.
Poslije nekoliko sati marša, čelo kolone je stiglo do dva kamena
obeliska koji označavaju ulaz u tunel ispod prijevoja Ljubelj. Ubrzo
je golemo mnoštvo očajnih izbjeglica čučalo na okolnim obroncima
i promatralo u nijemoj strepnji svoj jedini izlaz za bijeg. Jer otvor
tunela su čuvali naoružani pripadnici njemačke granične policije i
tjerali civile s ceste, kako bi oslobodili put za povlačenje donedavna
ponosa Wehrmachta — armijske grupe E. Stoga se skupina ljudi iz
golemoga mnoštva, snažnijih ili očajnijih od ostalih, počela pentrati
uz strminu s namjerom da kroz gorska bespuća prijeđe preko Ljube-
Ija, koliko god to bilo rizično.
Malo se tko mogao obuzdati da se sa strahom ne osvrne prema
jugu. Jedva da je koja obitelj ostala pošteđena od partizanskih okrut-
nosti. U mnoštvu je bio i Vladimir Kozina seljački sin iz doline Rib-
nice, sa svojim sestrama Dragom i Milkom. Oluja revolucije istrgla
ga je iz završne godine školovanja za svećenika u ljubljanskom sje-
meništu. Na groblju pokraj crkve Sv. Marka u Zapotoku pokopan je
njegov stariji brat Franc, izrešetak mecima pošto je odlučno odbio
da se pridruži partizanima. Ondje su i tijela njegovih roditelja, sasje-
čenih jedne mračne kolovoske noći 1942, kao i njegovog najstarijeg
brata Ivana, bogalja paraliziranog od djetinjstva, ustrijeljenog iz ne-
posredne blizine u čelo. Vladimir i njegova sestra odmah su došli na
poziv prestrašenih susjeda i zatekli u podrumu prizor od kojega se
123
ledi krv. Kao i svi u onom mnoštvu, troje Kozina nisu morali naga-
đati kakva bi ih sudbina zadesila da padnu u ruke Titovoj vojsci. I
onda su negdje, ne baš iz velike daljine, rafali iz automata odjeknuli
medu klisurama. Kroz mnoštvo je zabrujalo: partizani se približava-
ju'
U to je vrijeme panika bila zahvatila cjelokupno stanovništvo Lju-
bljane. Preživjeli se sjećaju te atmosfere nabijene slutnjama zle kobi;
ljudi su osjećali da ih samo dani, a možda sati, dijele od trenutka kad
će ih preplaviti revolucionarni val. Noću između 7. i 8. svibnja u gra-
du je vladala grobna tišina. Jedan svjedok bilježi:
»Tišina. Čudesna tišina, puna zvukova. S ceste što se preteže u da-
ljini dopire škripa kotača, jednolično brundanje kamiona, klepet
tenkova, zvonka graja izbjeglica i odreda u povlačenju, živahan lavež
pasa. A ipak je sve bilo tiho. Muk uoči oluje... Tisuće ljudi su bježa-
le, deseci tisuća, stotine tisuća. Sve je bilo izmiješano, vojnici, kolica
za municiju, kamioni Crvenoga križa, kolone izbjeglica. Putovali su
pješice, kroz planinske klance prema Dravi, prema Austriji... Sva-
nuo je osmi svibnja. Bujica ljudi preplavila je grad. Netko se molio.
Netko pažuruje svoje konje... Grad još spava, ili hini da spava. U
okolici, ondje kod Studeneca, nešto gori, na nebu je crveni odsjaj, no
ne čuje se pucnjava. Utihnula je još prošle večeri.«
To je uspomena mlade Bjeloruskinje koja se našla u jednoj od je-
dinica ruskih emigranata koja je imala mnogo dobrih razloga da stra-
huje od mogućnosti da padne u ruke partizanima. Ariana Delianič,
kako joj je ime, neće nikada zaboraviti zbunjenost i strah tih dana
kad je svakodnevni život bio zapljusnut poplavom krvi. Odnosi
između ljudi poprimili su novu, čistu neposrednost, jer je iz sata u
sat postojalo sve neizvjesnije kad bi mogao kucnuti trenutak konač-
noga rastanka:
»Tjeskoba mi je bila u srcu. Moj je nećak odlazio s pukom, jedini
sin moje sestre. Ovih smo mjeseci bili u istoj jedinici pa mi je postao
još bliži i draži. Bilo je teško odvojiti se od njega, teže nego kad je
bio na fronti, jer je sad odlazio u neizvjesnost. Ono je bila vojnička
dužnost, a ovo sam osjećala kao — izdaju... Još dok smo izlazili iz
grada bili smo zahvaćeni nepreglednom rijekom izbjeglica. Ispred
nas bila su dva puka srpskih dobrovoljaca, iza nas slovenski domo-
branci pod zapovjedništvom majora Vuka Rupnika, generalova sina.
Koga sam god pogledala u tom mnoštvu što se kretalo vidjela sam
samo blijeda lica s potisnutom čežnjom u očima... Šepesajući dalje,
čula sam riječi vojnika s čela kolone. Momčić prćasta nosa i pjegava
lica, negdje 'odande, ispod sovjetske čizme', kako je napomenuo,
gunđao je kroz nos: 'Zašto bježimo od tih prljavih pasa? I zašto se
predajemo bez borbe? Koliko smo ih puta sasjekli na komadiće u
124
bitkama! Imamo mi snage! Stisnimo pesnice i zdrobimo im te crve-
ne nosove?...' Da. Još jučer bili smo orni za borbu i znali smo za
jedan ishod: pobjeda ili smrt. A već danas smo pretvoreni u sivu,
bezličnu masu.«
Kolona se vukla cestom što vodi na sjever, prema Kranju; tenkovi,
kamioni, topovi i zaprege, okruženi mnoštvom slovenskih izbjeglica
što su gurali dječja kolica i vukli taljige, natovarene onim što su do-
spjeli pokupiti iz svojih kućanstava. S brežuljaka slijeva i zdesna pov-
remeno bi bljesnule rakete koje su pokazivale gdje čete domobran-
skih planinaca drže položaje, na kojim obroncima nema partizana.
Na travi uz cestu ležale su razbacane gomile lakoga oružja koje su
odbacili uglavnom njemački vojnici, za koje je rat bio završen. Ruski
emigranti, Srbi i Slovenci skupljali su ponegdje to oružje, osjećajući
da bi njihova borba mogla doći u novu, još pogibeljni ju fazu.
Poslije mnogih milja iscrpljujućega pješačenja, s mislima što su se
neprestano vraćale na one koji su ostali kod kuće, počeli su se penja-
ti uz strmi prilaz Ljubeljskom sedlu. Mnogi su zanemarili cikcakanje
brdske ceste i skraćivali su put prečicom, pentrajući se i podupirući
se štapovima, hvatajući se za trnovito grmlje. Kad se čelo kolone pri-
maklo taninom ulazu u tunel, osjećaj panike prožeo je mnoštvo. Par-
tizani ih čekaju u tami, sa strojnicama uperenim u ulaz tunela! On-
kraj austrijske granice, sve je do Drave u komunističkim rukama!
Svaka je glasina, pa i najjezivija, padala na plodno tlo. Tako se pripo-
vijedalo da su samo dan prije partizani zarobili njemački bolnički
vlak koji je išao iz Celja prema sigurnosti iza granice kod Maribora.
Na postaji Pragersko istjerali su iz vlaka tisuću ranjenika i medicin-
sko osoblje, poubijali ih sve od reda a njihova tijela pobacali u obli-
žnje protutenkovske opkope.
Na cesti prema Ljubelju skupina njemačkih vojnika, još nedavno
gospodara Slovenije, bauljale su pijane od hruškoveca i jabolčnika,
slovenskih pučkih rakija. Sunce je i dalje pržilo ljude, gotovo potpu-
no iscrpljene od usiljenog marša po kamenitoj planinskoj cesti. Sad
je bar put bio čist. Poslije početnih pokušaja njemačkih stražara da
gomili civilnih izbjeglica spriječe pristup Ijubeljskom tunelu, skupi-
na naoružanih Slovenaca otvorila je vatru na njih i oslobodila put za
bijeg: domobranci su odvažno ušli u tunel i odatle dali znak da je
prolaz čist. Mnoštvo je nagrnulo u mračno grotlo. Unutra je tama
bila potpuna, osobito poslije onog sunčanog blještavila vani. Val
izbjeglica kuljao je prema srcu planine, duž podzemne ceste izgrađe-
ne mukom njemačkog radnog robija za vrijeme okupacije.
»Put nam se činio beskonačno dug«, sjeća se Ariana Delianič.
»Svod i zidovi tunela nisu bili ožbukani. Podzemne vode tekle su
posvuda oko nas. Probijali smo se najčešće kroz žitki, mljaskajući,
125
skliski mulj dubok do koljena. Ljudi t konji su se klizali i padali. Vo-
zila su tonula i zastajala, ljudi su ih pokušavali gurnuti naprijed pa su
im pod kotače bacali odjeću, puške, čak i pune kovčege — sve što
im je bilo pri ruci. U gustoj tmini su baterijske svjetiljke sjale poput
krijesnica, no mnogi su se morali služiti običnim upaljačima i šibica-
ma. Gunđanje na svim mogućim jezicima, psovke, rzanje konja i po-
koji krik odjekivali su od svodova i ponavljali se u jeki, miješajući se
u opću buku. Netko je negdje opalio iz pištolja. Svi su se na tren
skamenili, a onda nastavili napredovanje novom snagom, gurani oni-
ma iza sebe. Oni koji su pješačili, a tih je bila golema većina, pokuša-
vali su djecu i žene natovariti na prekrcana zaprežna kola.«
Visoko iznad njih, druga kolona izbjeglica, onih koje su straže još
uspjele odbiti od ulaza u tunel, mučno se probijala preko grebena
planinskog lanca. Nina Lenčet, tada dvadesetjednogodišnja studenti-
ca iz Ljubljane, koja je u toku dugoga pješačenja bila odvojena od
svojih roditelja, sjeća se toga: »Naposljetku smo stigli do vrha prije-
voja i do ceste što vodi niz brijeg. Sjećam se da je s te strane snijeg
još pokrivao tlo, no mi smo bili toliko umorni i iscrpljeni da smo
samo polijegali na ledeni snijeg, kako bismo malo otpočinuli.«
I čelo kolone koja se probijala kroz tunel naposljetku se našlo po-
novo na suncu. Premorene izbjeglice bacale su se u travu s obje stra-
ne ceste. Sunce je peklov ptice pjevale, luk duge dizao se s vodene
prašine obližnjeg slapa. Čak je i raslinje bilo bujnije na austrijskoj
strani planine, i unatoč trajne prijetnje pogibelji, osjećaj oduševljenja
obuzeo je većinu mnoštva. Dugo iskušenje u tunelskoj tami činilo se
ljudima kao da su prošli kroz Dolinu smrti. »U tom predivnom kra-
joliku, činilo se da velebna, sjajna riječ ŽIVOT svijetli i odzvanja sa
.svih strana.« Kad su nastavili pješačenje, sad niz obronak, po krivu-
davoj cesti između snijegom pokrivenih visokih litica s obje strane,
ljudi su se počeli šaliti i smijati, vojnici su odbacili s lica maske stro-
gosti i dosade i sve je oduzela izuzetna atmosfera nade i povjerenja.
Ulazili su u Austriju, partizane i Crvenu armiju ostavili su daleko iza
sebe i vrlo skoro susrest će britanske i američke vojnike. Sad nije
više bilo prepreka između njih i savezničke komande u Klagenfurtu!
Poslije dugog vremena bili su na sigurnome. Srpski vojnici iz četnič-
kih pukova pukovnika Tatalovića klicali su u zanosu: »Nećemo pre-
dati oružje! Naprotiv! Odmorit ćemo se malo u Klagenfurtu, dobiti
nove uniforme i municiju, novo oružje — i vratiti se u Jugoslaviju
da potučemo titovce!«
Po dogovoru, formalna predaja saveznicima trebalo je da počne su-
tradan, 12. svibnja ujutro. Sve vojne jedinice — Rusi, Srbi, Slovenci
— treba da prijeđu preko dravskoga mosta i da na drugoj strani rije-
ke predaju oružje. Taj neizbježni aspekt svake predaje izazvao je, tje-
. 126
skobu medu većinom vojnika. Neki donski Kozak je urlao kako je
život bez oružja jedva vrijedan življenja — zna se: Kozak bez oružja
je gol! No ljubazni stražari pregledavali su ih vrlo površno, tako da je
mnogo manjega oružja, municije, pa čak i ručnih granata ostalo sa-
kriveno kod svojih vlasnika. Ipak, dok je promatrao mimohod svojih
pukova pokraj sve veće gomile oružja, pukovnik Rogožin je osjetio
kako u njemu raste tuga. Znao je da prisustvuje posljednjoj paradi
Ruskog korpusa kao borbene jedinice. (Taj je korpus bio sastavljen
od ruskih emigranata koji su prije rata živjeli u Jugoslaviji i aktivno
se borio protiv Titovih partizana, najčešće pod imenom »Kozaci«.)
Jovo Miletić, tada dvadesetjednogodišnji četnički kaplar, sjeća se
toga dana, kad je također vidio kraj svojih nada u slobodnu Jugosla-
viju :
»Još i prije nego što smo stigli do Drave, susreli smo dva engleska
tenka. Išli su prema nama, a mi trčali prema njima. Bili smo naoru-
žani kao i oni, no susret je bio tih. Kupole su im bile otvorene, oni
su izgledali vrlo hladni, a mi smo bili sretni što ih vidimo. Gotovo
nitko od nas nije znao ni riječ engleski (to se u nas nije učilo u ško-
lama prije rata f) i mi smo nastavili prema mostu preko Drave. S ove
strane mosta bilo je mnogo Nijemaca s tenkovima; tu su se bili ulo-
gorili i nisu se žurili preko rijeke, iako je kapitulacija Njemačke bila
potpisana. Pokraj te goleme vojske, samo je jedan engleski vojnik
čuvao most koji smo prelazili. Ubrzo zatim naši pretpostavljeni rekli
su nam da odbacimo oružje. Učinili smo to. Poslagali smo ga uz rub
ceste; bila je to tako šarolika mješavina oružja kakvu nijedna vojska
na svijetu nije imala. Nastavili smo pješačenje i ubrzo ugledali skupi-
nu Titovih partizana naoružanih automatima; stajali su medu engle-
skim vojnicima na vratima velike zgrade i promatrali nas zlobno se
smiješeći i slušajući nas kako pjevamo. A pjevali smo da ne bismo
zaplakati.«
Drugi su otkrivali različita čuvstva kod Britanaca. Nina Lenček se
sjeća: »Bilo je britanskih vojnika — a bili su mladi — na čijim sam
licima vidjela sućut. Oni su nam davali kekse i biskvit, osobito djeci i
starcima. Stajali su i ništa nisu mogli učiniti, no osjećali su sućut.«
Rijeka vojnika i civila krenula je, po uputi britanskih vojnika, ce-
stom što vodi prema sjeveru, u Klagenfurt (Celovec). Mnoge je hva-
tala panika kad su susretali skupine komunističkih partizana koji su
se pakosno smijali i jagmili se koji će im oteti više oružja. Projurio je
i motocikl na kojemu je bila oslikana velika crvena zvijezda i na ko-
jemu se vijorila komunistička jugoslavenska zastava, a ubrzo zatim
ugledali su tenk koji im se učinio kao sovjetski. Mnoge su ponovo
obuzele zle slutnje. Koliko su se god osjećali sigurni u britanskim
rukama, bilo im je očito da su pobjednički »saveznici« svi izmiješani,
a ako partizani tu operiraju »na svome tlu«, neće li njihovi zahtjevi tu
bili presudni?
Takav je dojam potkrepljivalo to što su pojedine skupine partizana
skakale na kola, pljačkale bespomoćne putnike oduzimajući im sato-
ve i malo preostalih dragocjenosti i prezirno im trgajući lančiće s
križićima. No nekoliko minuta zatim uniformirani motociklisti pro-
tutnjali su u oblaku prašine. »Englezi!« povikali su pljačkaši u panici
i u neredu pobjegli na susjedne brežuljke.
Kolona izbjeglica bila je skrenuta na lijevi odvojak ceste koji ih je
doveo do prostrane zaravni s pašnjacima i oranicama pokraj naselja
Viktring. To je bilo mjesto koje su im engleski vojnici pokazali da se
na njemu ulogore. U tren oka povučene su crte, pobijeni kolčići i
oznake i počeli su nicati šatori i improvizirani zakloni od kola i talji-
ga. Uvečer 13. svibnja na viktrinškom se polju okupilo već oko
35.000 ljudi. Jedan britanski oficir opisuje to ovako: »U jednom se
trenutku ta kolona protezala u dužini od petnaestak kilometara duž
ceste za Viktring, zajedno s njihovim konjima i kamionima, zaliha-
ma i ženama.«
John Corsellis, dobrovoljac u sanitetskoj jedinici koja je stigla ne-
koliko dana poslije dolaska izbjeglica da im pomogne u određivanju
logora, piše kući, majci:
»Logor je na rubu poširoke zaravni, na polju okruženom s tri stra-
ne potočićima i iza njih prostranim poljanama koje završavaju naglo,
borovima obraslim brežuljcima koji zatim prelaze u divovske plani-
ne. S jedne strane je i veliki, lijepi samostan, podignut oko tri dvori-
šta, a iza njega, na brijegu, tekstilna tvornica koja je u toku rata pre-
tvorena u tvornicu dijelova za avionske motore, a sad je ondje oko
600 izbjeglica, uglavnom žena i djece... Velika većina izbjeglica živi
na otvorenome, na onom polju, koristeći se kao zaklonima svačim
što im je pri ruci — neki su šatore načinili od vreća, od ogrtača pro-
tiv bojnih otrova, od šinjela, od plahta; neki su načinili kolibe od
granja i kore s drveća, neki žive u svojim taljigama natkrivenima ko-
jekakvim materijalima. Kad sam stigao, 18. svibnja, u logoru su bili i
svi njihovi konji, njih oko 400 u logoru za civile, a mnogo više u
dijelu određenom za vojsku. Možeš zamisliti na što je nalikovalo tlo.
Konji su uvijek imali najbolji smještaj, neki su čak imali i krov od
dasaka. Tad je bilo lijepo vrijeme pa i nije bilo tako loše, no taj je
kraj poznat po iznenadnim olujama s mnogo kiše, i bude li toga, sve
će se pretvoriti u more mulja.«
Bio je to izuzetno šarolik i raznolik prizor. Bio je tu kolčićima
ograđen Ruski korpus pukovnika Rogožina, s bijelo-plavo-crvenom
trobojnicom carske Rusije na visokom jarbolu. Tu su bila i tri puka
četnika pukovnika Tatalovića, punih optimizma i uvjerenja da će ih,
128
poslije krećeg oporavka u logoru, Britanci poslati u Italiju, na pripre-
me mladoga kralja za pobjedonosni povratak u Jugoslaviju očišćenu
od bezbožnog komunizma. Uostalom, zar oni nisu vojnici jedne od
savezničkih armija? Manje vruće krvi bilo je u osjećajima 12.000 slo-
venskih domobranaca generala Krennera. U njihovo osobno i naci-
onalno preživljavanje bila je neizbježno uključena suradnja s nje-
mačkim okupacijskim snagama — a kako će Britanci gledati na to?
No te su strepnje bile privremeno odgođene zbog prijateljskog po-
našanja britanskih vojnika prema njima.
Te je noći opći osjećaj bio olakšanje, i vjera u budućnost. Kad je
pala tama, zapaljene su logorske vatre i počela se pripremati večera.
Djeca su trčkarala u zaklone i iz zaklona improviziranih od plahta
razapetih između redova kola, a majke su ponovo stvarale kućanstvo
od onoga što je ostalo od odjeće i potrepština, na brzinu pokupljenih
u trenucima panike uoči bijega. Iz vojnog dijela logora dopirao je
svečani mrmor večernje molitve, kod pravoslavnih Rusa, Srba i Cr-
nogoraca drukčiji od onoga kod katoličkih Slovenaca i Hrvata. Od-
nekud su se čuli povici na njemačkom i mađarskom, a i drugim jezi-
cima i mješavinama, jer tu su bile čak i male jedinice rumunjskih i
francuskih esesovaca, nekim čudom smještene upravo jedna uz
drugu.
Svatko je tu bio zapravo sam sa svojim mislima. Nina Lenček se
sjeća gorkoga osjećaja potpune izdvojenosti: »Znali smo bar to da
smo na sigurnome. To je bilo najvažnije. No bio je tu i još jedan
aspekt koji je — bar kod mene — budio snažne osjećaje. Bili smo
izbjeglice ne samo iz svoje zemlje nego i iz društva. Bili smo nitko.
Izgubili smo svoj identitet, kakav god on bio. Mi smo Raseljena oso-
ba broj taj i taj.«
Ara Delianič nije te noći mogla zaspati. Bio joj je rođendan, najne-
običniji od svih koje pamti u svom uzbudljivom životu, od dalekog i
vedrog djetinjstva na Crnome moru u predrevolucionarnom Seva-
stopolju. Ležala je nauznak pokraj svojih kola i gledala noćno nebo
ukrašeno treperavim zvijezdama. Odjednom je zvijezda-krijesnica
proparala svod i iščezla. Kamo? Što će biti s tisućama ovih napušte-
nih ljudi koje je svjetsko komešanje bacilo u ovaj zeleni zakutak? Ju-
čer je netko proširio glasine da će svi biti prebačeni brodom na Ma-
dagaskar, da ondje odrade dvadeset godina prisilnog rada. Kakva lu-
dost! I zašto baš Madagaskar, gdje jamačno žive samo crnci?
Bilo je gorih logora i gorih vremena nego što je ovo. Pamti ona i
1920. u Galipolju i na Lemnosu... Čvrst korak patrole stražara za-
čuo se s druge strane kola. Iznad logora sjale su zaštitničke svjetiljke
s britanskih tenkova. »Drumska pljačka!«, čuo se prezirni glas britan-
skog oficira riđih brkova koji je tako nazvao partizansko pljačkanje
na cesti prema Viktringu. Da, možda ćemo svi otploviti na Madaga-
skar, i živjeti pod vrelim suncem, s crncima.
Poslije predaje njemačkih trupa u Italiji, anglo-američke snage
krenule su dalje prema sjeveru, nastojeći stići u Austriju što prije.
Njemački je Reich bio u kolapsu i zapadni su saveznici htjeli da nji*
hove snage dopru što dalje na istok od trenutka kad neprijateljstva
prestanu. Sovjetske su snage nadirale iz Beča i s mađarske granice
približavajući se Grazu i prijetilo je da se one sukobe s britanskim
snagama u južnoaustrijskoj pokrajini Koruškoj.
Njemačke su se snage prestale boriti protiv snaga generala Alexan-
dera, no pristup Austriji bio je zagušen tisućama vojnika što su se
povlačili, praćeni tenkovima, topovima i transportnim vozilima. Ge-
neral Richard McCreery (»Dosadni Dick«) naredio je jedinicama
Osme armije da napreduju što brže bez obzira na sve zapreke kako
bi doprle što dublje u austrijski teritorij do trenutka kad ih zaustavi
susret s Crvenom armijom koja nadire s druge strane.
Otegotna je okolnost bila to što je prijetilo da Tito okupira veći
dio južne Austrije i uključi ga u svoju planiranu Veliku Jugoslaviju.
Jednako kao što je obnovio prava na zahtjeve za Trstom i Julijskom
krajinom, on je namjeravao iskoristiti prisutnost slovenskog elemen-
ta u Koruškoj kao razlog za aneksiju. Napredujući preko austrijsko-
jugoslavenske granice na Karavankama, komunističke partizanske
jedinice stigle su do Drave i preko nje na austrijsko tlo. Iako su se
službeno predstavljali kao jugoslavenska Treća armija, pripadnici tih
jedinica činili su se stanovnicima, podjednako onima njemačkog i
slovenskog podrijetla, jedva malo više od bandita izvan zakona. No
otkako su se Nijemci predali, samo je britanska Osma armija mogla
zaustaviti napredovanje Jugoslavena.
Stoga je bilo veliko olakšanje to što je koruško stanovništvo po-
zdravilo ulazak britanskih grupa u pokrajinski glavni grad. Na dan
njemačke bezuvjetne kapitulacije, 8. svibnja 1945, u 10.30, oklopna
vozila isturene jedinice Petoga korpusa generala Charlesa Keightleva
stigle su na glavni trg u Klagenfurtu (Celovcu) — i ustanovile da su
u gradu i jugoslavenski partizani. Ubrzo zatim stigao je i general Ke-
ightlev sa svojim štabom, a glavna komanda korpusa smjestila se u
gradskoj vijećnici, impozantnoj zgradi na glavnom trgu ozelenjenom
krošnjama drveća i ukrašenom golemim kipom Herkula koji buzdo-
vanom ubija strašnoga zmaja.
Zmajeve su namjere ubrzo postale jasne. Kako je Nigel Nicholson,
obavještajni oficir Prve gardijske brigade, zabilježio tih dana, težnje
partizana kolebale su se od prijetnje do besmisla:
»U početku su pokazivali mnogo dobre volje da se klone područja
gdje operiraju Britanci, čak su tražili naš pristanak za premještanje
130
svojih bataljona s jednoga mjesta na drugo južno od rijeke, no ubr
je postalo očito da namjeravaju, pošto se vojno učvrste u Koruškog
početi provoditi mnogo ambiciozniju politiku. Prije nego što smdl
shvatili njihove namjere, velike skupine partizana stizale su u
genfurt, odjeljenja i vodovi smještali su se u svako selo, protitovsM
politički skupovi održavani su pred našim očima, dijeljeni su propa-
gandni leci, a lokalno stanovništvo pljačkano i zastrašivano. Kriza je
izbila kad je objavljen proglas u kojemu je stajalo i ovo:
'Jugoslavenska vojska ušla je u Korušku kako bi jednom zauvijek
očistila zemlju od nacističkih kriminalaca te zajamčila slovenskom i
austrijskom stanovništvu istinsku narodnu demokraciju, slobodu i
napredak u novoj, pobjedonosnoj i moćnoj Velikoj Jugoslaviji.
Ovim obznanjujemo da je u cijeloj oslobođenoj Koruškoj uspostav-
ljena vojna vlast Jugoslavenske armije. Stanovništvo i svi predstavni-
ci administracije treba da pruže svaku pomoć našoj vojsci i da bezuv-
jetno poštuju sve objavljene naredbe.'
Koruška je faktički bila već pripojena Jugoslaviji, a britanska vojna
uprava u pokrajini srušena. Samo se tako mogao protumačiti taj ne-
sretni proglas. Slijedila su i slična tumačenja beogradskoga radija ka-
ko je osnova zahtjeva prisutnost progonjene slovenske manjine u
Koruškoj i kako je sad došlo vrijeme da se ona oslobodi...
Kako se jugoslavenski proglas pojavio praktički usporedo s obavi-
jesti Savezničke vojne uprave u kojoj se kaže 'ovdje smo kako bismo
utrli put za slobodnu i nezavisnu Austriju', čak se i glasoviti britan-
ski smisao za kompromise našao pomalo zatečen. Smjesta je naređe-
no da vodimo čvršću politiku u našim odnosima s Titom. Proglas
smo skinuli sa svake kuće u kojoj nisu bile baš smještene njegove
trupe: morali smo suzbiti Titovo djelovanje svim sredstvima osim
oružjem, morali smo izvještavati najpreciznije o svakom pokretu i o
svakom incidentu, sve civile kojima se prijetilo trebalo je izolirati ra-
di njihove sigurnosti, nipošto nismo smjeli pomagati partizanima
naftom, hranom i municijom. Ukratko, morali smo biti uzdržljivi
dok o tom problemu ne rasprave u Beogradu maršali Alexander i
Tito i izbjegavati svaki incident koji bi mogao prejudicirati njihove
razgovore. Obeshrabrivati, odgađati, provjeravati, sprečavati — ali ni-
šta više od toga. Ako bi Titove trupe nastojale na tome da prođu
kroz naše cestovne prepreke, treba im to dopustiti.
Nije bilo uopće lako izvršavati sve te naredbe, mnogo je ovisilo o
mlađem komandnom kadru, komandirima odjeljenja i vodova koji
su se neprestano suočavali s problemima što su zahtijevali najtaktič-
nije postupanje. Oni i njihova razumnost zaslužni su što nije izbio
otvoreni sukob između nas. Takvo se što ne bi moglo reći i za Titove
mlade kadrove, neobrazovane i žestoke seoske momke, veterane naj-
131
okrutnijih akcija, nadahnute riječima 'našeg velikog vode' i odlučne
da uživaju i neke plodove svoje teško izvojevane pobjede. Oni su bili
odgovorni za mnogo onoga što se dogodilo...
Jedna od malobrojnih pojedinosti u našu korist bilo je to što su
ljudstvo Titove vojske činili ljudi koji su bili krajnje jednostavni kad
su bili odvojeni od svojih oficira. Bilo je vrlo jednostavno nagovoriti
ih da predaju svoj plijen, da prestanu prčkati po njemačkoj opremi,
da se uklone sa svakog mjesta na kojem nisu bili poželjni. Samo je-
dan tenk ili pješadijski vod bili su često dovoljni da im već svojom
prisutnošću utjeraju strah; 'uništeni' sherman pokraj pruge bio je do-
voljan da zadrži Titov vlak cijeli dan. Djelovali su poput tipičnih bal*
kanskih seljaka, djetinjasto i poduzetno, katkad čak čedno. Naprim-
jer, iz celovečkog su muzeja odnijeli svu srednjovjekovnu ratnu
opremu i oružje, a kad su zatečeni kako se time igraju u kasarni, po-
slušno su sve natovarili u tačke i vratili u muzej. U drugoj su prilici
odveli neku austrijsku djevojku i poslije dva dana vratili je kući i da-
lje kao — djevicu.«
ŠTO S IZBJEGLICAMA
Tako piše Nicholson. Drugi oficir, Gibson-Watt, tada mlađahni
poručnik u Velškoj gardi, sjeća se da su momci iz njegova voda,
odreda rudari i vatreni lijevi socijalisti, promatrajući ponašanje jugo-
slavenskih partizana postali preko noći žestoki protivnici Tita...
Unatoč tome što su u ratu stekli slavu neustrašivih gerilskih bora-
ca, izravna vojna akcija partizanima nije bila jača strana. Kako su zbi-
vanja to ubrzo pokazala, oni su bili više horda ovlaštenih izvršilaca
nego disciplinirana vojska. Evo ponovo svjedočenja Nigela Nichol-
sona:
»Čini se da nije bilo granica broju nacija koje su od nas tražile da
ih zaštitimo. Nijemci su željeli da ih čuvamo od Tita, Kozaci od Bu-
gara, četnici od Hrvata, bijeli Rusi od crvenih rusa, Austrijanci od
Slovenaca, Mađari od svih ostalih — i sve to i zdesna nalijevo. Taj
dio Austrije, kao jedno od posljednjih mjesta što ih je trebalo oslo-
boditi, doista je postao zahodska jama Evrope. Nije to bilo samo po-
sljednje utočište nacističkih ratnih zločinaca, nego i nedužnog svije-
ta što je bježao ispred Rusa i Tita, svijeta neželjenog i gotovo progo-
njenog gdje se god pojavi. U Britancima i Amerikancima vidjeli su
svoju jedinu nadu za spas. Tako je to bilo čak i prije primirja, cijeli
su se narodi slijevali u Austriju s istoka i s juga, a kako su stizali
odmah su nas suočavali s problemom kako da ih smjestimo tako da
budu odijeljeni jedni od drugih, kako da ih razoružamo, nahranimo,
J12
kako da uskladimo njihove političke razlike prije nego što bi mogli i
pomisliti da će biti vraćeni u svoje zemlje.«
Već 11. svibnja — toga je dana Tito otvoreno postavio zahtjev za
Koruškom — prvo je mnoštvo izbjeglica iz Jugoslavije stiglo do
Drave, prešavši jugoslavensko-austrijsku granicu. Grenadirsku gardu
zapalo je da prihvati njihovu predaju sutradan ujutro i posve je shva-
tljiva bila zbunjenost gardista kad su se suočili s tom izuzetno razno-
rodnom skupinom ljudi koji su bježali iz građanskog rata o kojem su
oni, grenadiri, jedva bili nešto načuli. Medu njima je bio, kako je
izvijestio Nigel^Nicholson, i »korpus koji nam se predao masovno,
pod zapovjedništvom njemačkog pukovnika von Seelera. Korpus se
sastojao od 10.000 Nijemaca, 13.000 Slovenaca, 4000 Srba i 4000
Rusa, zajedno sa stotinama konja i tisućama žena i djece«...
Što s tolikim izbjeglicama? »Nema nikakve dvojbe: njih (jugosla-
venske protupartizanske snage) treba razoružati i smjestiti u izbje-
gličke logore, to je jedino rješenje.« (Winston Churchill Sir Ormeu
Sargentu, zamjeniku podsekretara u Ministarstvu vanjskih poslova,
29. travnja 1945)...
General Keightley primio je 13. svibnja u Klagenfurtu (kako je on
to nazvao) »usmenu direktivu od Macmillana da sve sovjetske naci-
onaliste vrati sovjetskim snagama«. On je zatražio potvrdu te direkti-
ve i ova je stigla sutradan na stol generala Robertsona u vrhovnom
štabu savezničkih snaga (AFHQ) u Caserti kod Napulja. U dodatku,
Harold Macmillan — tadašnji politički savjetnik i izaslanik britan-
ske vlade pri AFHQ feldmaršala Harolda Alexandera - preporuču-
je Robertsonu »dalje upute Keightlevu da jugoslavenskim partizani-
ma vrati veliki broj jugoslavenskih disidentskih trupa, osim četnika«.
U skladu s tim, Robertson je administrativnom naredbom ovlastio
Keightleya da preda sve »Ruse« koje ima pod nadozorom, kao i sve
Jugoslavene koji su služili u njemačkim snagama.
To znači da je general Keightley već 14. svibnja imao nesumnjivu
ovlast da preda svoje neželjene zarobljenike bez obzira žele li oni to
ili ne; što se tiče Kozaka, on je tu predaju i sam tražio. No prošla su
dva tjedna prije nego što ih je počeo repatrirati, a i onda tek pošto je
primio drugu (mnogo određeniju) ovlast iz AFHQ 25. svibnja. Što se
tiče Jugoslavena u logoru u Viktringu (predgrađu Klagenfurta), mo-
rao je čekati do 24. svibnja prije nego što ih je transportirao preko
granice, također na osnovi druge (također strogo određene) naredbe
odaslane iz AFHQ.
Koje je objašnjenje te nesklapnosti? Zašto Keightley nije izvršio
Robertsonovu naredbu odmah, pogotovu jer ju je dobio na vlastito
traženje? Zbog čega razmjerno dugotrajno i (što je jasno iz Keightle-
yevih poruka) iritantno odgađanje? Kad je već imao u ruci Robertso-
novu nedvoumnu naredbu, zbog čega je smatrao da mora zatražiti
ponovljenu ovlast za predaju? Odgovor je na to da je Robertsonova
naredba proglašena nevažećom ubrzo pošto je izdana, zbog drama-
tičnih zbivanja što su se gomilala u toku naredna tri dana.
O Robertsonovu motivu da naredi repatrijaciju Kozaka i Jugosla-
vena moglo se doznati, nažalost, samo to da ga je zabrinuo »težak
administrativni problem sa stotinama tisuća njemačkih vojnika« u
njegovim rukama. Macmillan je, po vlastitom tumačenju, bio zaoku-
pljen ispunjavanjem odredbi sporazuma s Jake (o repatriranju zaro-
bljenika u matične zemlje odmah poslije prestanka neprijateljstava)
kako bi olakšao recipročan povratak oslobođenih britanskih zaro-
bljenika. Jasno je naime da se glavni administrativni oficir brine o
smještaju i opskrbi, a vladin savjetnik o političkim sadržajima. Ipak,
ima drugih važnih razloga koji su utjecali na vremenski odnos Mac-
millanova razgovora s Keightleyem i Robertsonova izdavanja nared-
be samo dvadeset četiri sata poslije.
Kad je Macmillan razgovarao s Keightleyem, 13. svibnja ujutro,
general mu je izložio nevolje što ih ima s neobuzdanim i surovim
Titovim partizanima koji su stigli u južnu Korušku otprilike isto-
dobno kad i Osma armija. Oni su bili prilična smetnja i Keightley se
osjetio dovoljno siguran te izvijestio Macmillana da »zasad može
održati to neugodno stanje dok ne bude dovoljno jak da očisti cijelo
područje«. Odnosi s Crvenom armijom i njenim bugarskim pomoć-
nicima bili su dobri i, kako je Macmillan zabilježio, »tu se nisu oče-
kivale nevolje«. Osim tih osjetljivih ali ipak nekako rješivih pitanja,
Keightley se morao »baviti s oko 400.000 Nijemaca koji su se predali
ili predavali, koji još nisu razoružani (osim tenkova i topova) i koje je
trebalo odvesti pod stražom na ovo ili ono mjesto, nahraniti ih i osi-
gurati im smještaj i tako dalje«.
Dodatni su problem bile izbjeglice, uglavnom iz Jugoslavije. Mac-
millan je bio obaviješten da je medu njima 40.000 Kozaka, te »tisuće
ustaša i četnika, najvećim dijelom sa ženama i djecom«. Ovih je, u
logoru Viktring, bilo oko 21.000, kako se procjenjivalo. Bila je tu i
hrvatska divizija u Eisenkappelu, sa 7000 vojnika praćenih s 3000
civila, te otprilike jednako toliko Mađara i Ukrajinaca.
Keightley je objasnio da su se 10. svibnja sastali britanski i sovjet-
ski komandant korpusa i tom prilikom prijateljski razgraničili svoje
zone. Na tom su sastanku Sovjeti tražili vraćanje Kozaka i kao udo-
voljenje tome zahtjevu Macmillan je dao Keightleyu onu »usmenu
uputu«.
134
MACMILLANOVA PREPORUKA
Macmillan u svome dnevniku ne bilježi što je preporučio u vezi s|
oko 30.000 jugoslavenskih izbjeglica. On prilično opširno govori
tome kako su oni u nezasluženo jadnom položaju, no ne spominje j
nikakav prijedlog kako da se postupa s njima. Nasreću, ono što tu
nedostaje može se rekonstruirati iz drugih izvora. Pošto je u podne
odletio iz Klagenfurta, Macmillan je sletio u Trevisu u sjevernoj Ita-
liji, da se nakratko sastane sa zapovjednikom Osme armije Richar-
dom McCreervem. On je već razgovarao nedugo s generalom dan
prije toga i čini se da je kratak dogovor na aerodromu bio upriličen
na Macmillanov poticaj.
Macmillan u svome dnevniku spominje da je s McCreervem »ma-
lo popričao«, a o čemu su »popričali«, saznaje se tek iz bilježaka Ale-
xandera Kirka, američkog političkog savjetnika pri AFHQ, koji je
sutradan posjetio generala Robertsona:
»Robertson je zatražio od nas da skiciramo brzojav zapovjedniku
britanske Osme armije kojim se on ovlaštuje da više od 28.000 Ko-
zaka, zajedno sa ženama i djecom, izruči maršalu Tolbuhinu, i nada-
lje se upućuje da jugoslavenskim partizanima vrati veliki broj jugo-
slavenskih disidentskih trupa, izuzimajući četnike. General Rober-
tson je tvrdio da je Macmillan, koji je jučer razgovarao sa
zapovjednikom Osme armije, preporučio takav tok djelovanja.« •
Četnici o kojima je tu riječ vjerojatno su oni koji su se, pod zapov-
jedništvom generala Damjanovića, predali savezničkim snagama u
sjevernoj Italiji još 3. svibnja i po uputi AFHQ bili smješteni u logor
u Palmanovi kod Trsta. Bilo ih je 12.000. Drugim riječima, Macmil-
lanova se preporuka odnosi na repatrijaciju onih 30.000 jugoslaven-
skih građana koji su tada bili pod nadzorom Petoga korpusa.
Motiv i opravdanje za tu preporuku ipak ostaju nejasni. Ni s
Titove strane nije bilo zahtjeva za njihovo izručenje, a i sam je Ke-
ightlev propustio da ih, razmjerno malobrojne, uvrsti medu »Nijem-
ce, Austrijance i Ruse koji su se predali na ovom području« i za koje
je, sutradan poslije Macmillanova posjeta, zahtijevao od McCreerva
tako energično da ih nekamo premjesti. McCreerv je, u suglasju s
naredbom AFHQ, još tjedan dana prije toga, u svojoj »Uputi br.
'1465« naveo: »Četnici, Mihailovićeve trupe i ostali jugoslavenski di-
sidenti smatrat će se ljudstvom koje se predalo i u skladu s tim će se
i postupiti s njima. Konačna odluka o tom ljudstvu bit će donesena
na razini vlada.«
Upravo posljednja rečenica daje siguran ključ za razumijevanje
McCreerveva očitog prihvaćanja Macmillanove upute; prihvaćanja
koje je, zapravo, iznenađujući preokret od pozicije koju je držao do-
135
tad. Ona također mora objasniti pripravnost generala Robertsona da
izda svoju naredbu od 14. svibnja u kojoj, izričito kršeći postojeća
pravila AFHQ (koja su izravan odraz političkih direktiva savezničkih
vlada) naređuje da »sve osobe nepobitno jugoslavenske nacionalno-
sti, koje su služile u njemačkim snagama, treba razoružati i izručiti
jugoslavenskim snagama«. Jer Macmillan je bio taj koji predstavlja
britansku vladu i kojemu je bila dužnost da osigura političko ravna-
nje u AFHQ. Kad je on preporučio McCreervu »takav tok djelova-
nja« i izdao svoju »usmenu uputu« Keightlevu, oni nisu imali razloga
da provjeravaju njegove ovlasti. A Robertson, koji je bio u mnogo
boljem položaju da može ocijeniti političke nijanse, osjetio je kako
bi bilo poželjno da pribavi američki pristanak i potvrdu i stoga se
neuspješno sastao s Kirkom.
Što se tiče Keightleva, pokazalo se da ima jakih dokaza koji daju
naslutiti da je osjećao priličnu odbojnost prema prihvaćanju Mac-
millanovih uputa. Macmillanov ugled i argumenti (kakvi god bili) bi-
li su toliko jaki da je ne samo srušio Keightleveve prigovore nego je
njega (kao što će se vidjeti) naveo da sudjeluje u varkama potrebnim
kao političko oružje, što ga je naglo vuklo u moralni glib spletkare-
nja i izbjegavanja istine. Slično je bilo i s McCreervem, iako je u nje-
govom slučaju bilo i smišljenih prijevara. Keightlev ga je lažno izvi-
jestio da su svi Kozaci sovjetski građani i da Sovjeti još nisu tražili
njihovo izručenje; to, vjerojatno, ne bi učinio da je pomišljao kako se
Macmillan tome možda protivi.
No mnogo je važnije to da su generali, baveći se Macmillanovim
planovima, odjednom morali drastično promijeniti svoja shvaćanja
stvari zbog novih okolnosti što su iskrsle u vremenskom razmaku od
samo dvadeset četiri sata.
Neposredno poslije Macmillanova odlaska iz Klagenfurta, u toku
poslijepodneva u nedjelju 13. svibnja, šef štaba njemačke Armijske
grupe E došao je u komandu Petog korpusa. Primili su ga general
Keightlev i brigadir Low — i ostali zaprepašteni zbog onoga što su
doznali od njega: sveukupne snage generala Lohra, »koje se sastoje
od 300.000 Nijemaca i 200.000 Hrvata«, kreću se iz Jugoslavije pre-
ma sjeverozapadu »u pravcu područja Volkermarkt-Klagenfurt«. Bu-
dući da ih Tito, očito, ne može zaustaviti, čini se da će ta polumili-
junska horda, opskrbljena »obrocima dovoljnim za 48 sati«, ubrzo
nahrupiti na područje što ga je okupirao Peti korpus.
Toga je dana navečer Nigel Nicholson, obavještajni oficir Prve gar-
dijske brigade, u svome izvještaju zabilježio: »Najveći dio hrvatske
ustaške vojske, u jakosti od 300.000 ljudi, sad prelazi jugoslavensku
granicu, predajući se Titu. Hrvatski gardijski korpus u Weinbergu,
ne kreće se. Slovenci i Srbi koncentrirani u logoru Viktring. Nitko

od njih ne može biti repatriran, osim u gotovo sigurnu smrt od
Titove ruke.«
Može se shvatiti koliku je to izazvalo zbrku. Partizani su od 13.
svibnja najvećim dijelom likvidirali opoziciju unutar Slovenije i raši-
rili se duž sjeverne strane jugoslavensko-austrijske granice, do Drave
i preko nje. Britanci su znali da se bitke između različitih nacional-
nih i političkih grupacija u Jugoslaviji nastavljaju; no, kako se vidi iz
Nicholsonovog izvještaja, općenito se vjerovalo da se glavnina disi-
dentskih snaga upravo predaje Titu, ako to već nije učinila.
No slovenski su partizani bili od zanemarivog vojničkog značenja,
svoju su ratničku strast ograničili najviše na brojne akcije pljačke, si-
lovanja i pokolja nad austrijskim civilnim stanovništvom. Viša jugo-
slavenska komanda naredila je njihovo postupno povlačenje 12.
svibnja, kad su pojačani dvjema divizijama Četvrte armije. U među-
vremenu je tu slabašno držanu liniju probila još nerazbijena Lohrova
Armijska grupa E na povratku kući.
SCOTTOVA
BESKOMPROMISNA UPUTA
Lohrovom se kolotečinom kretala hrvatska vojska, zajedno s gole-
mim mnoštvom zaplašenih civila. Iz Zagreba su se bili povukli 7. i 8.
svibnja. Vodeći borbe cijelim putem, Hrvati su išli prema sjeveroza-
padu kroz Sloveniju da bi se okupili kod Dravograda, južno od au-
strijske granice. Ondje su im put presjekle bugarske jedinice u sasta-
vu Trećeg ukrajinskog fronta maršala Tolbuhina. Budući da Bugari-
ma borbenost nije bila jača strana, oni su, poslije pregovora, pristali
da dopuste Hrvatima da prijeđu preko Drave u Austriju u toku 14. i
15. svibnja.
Komanda Petoga korpusa primila je s užasom taj neočekivani raz-
voj događaja, pa je Toby Low, šef Keightlevevog štaba, 14. svibnja
zatražio od Osme armije upute kako da se postupi u toj situaciji. U
svojoj je poruci naveo da već ima pod nadzorom 300.000 zarobljeni-
ka, a da će mnoštvo od 600.000 ljudi tek stići iz Jugoslavije; nadalje,
»Poduzeo sam sve potrebno da se spriječi njihovo kretanje po cesta-
ma, no to ih neće potpuno zaustaviti jer im nedostaje hrane i napa-
sni su. Bit će kritično budem li toliki broj ljudi morao hraniti i stavi-
ti ih pod stražu. Stoga predlažem da se što prije poduzmu koraci ka-
ko bi se svi zarobljenici iz ovoga područja, bili oni Nijemci,
Austrijanci ili Rusi, prebace u sjevernu Italiju ili svojim kućama, ka-
kva je već politika prema njima.«
137
U toj je poruci sadržan Macmilknov savjet od prijašnjeg dana da
se od Sovjeta zatraži da prihvate Kozake. Prosljeđujući taj izvještaj
Petnaestoj armijskoj grupi, general McCreerv je dodao napomenu:
»Zatražite molim od AFHQ da upita Tita koliko neprijatelja želi za-
držati. Napomenite da Hrvati postaju prilika za Tita.«
Britanci su dotad prihvaćali predaju njemačkih i protupartizanskih
jugoslavenskih jedinica na ad hoc bazi. To je teško pogodilo pohosi-
tost partizana, koji su prigovorili da sve neprijateljske trupe iz Jugo-
slavije treba da se predaju Titu. Jedna je delegacija posjetila koman-
du Petog korpusa da oštro prosvjeduje protiv takve politike. Ke-
ightlev je strpljivo objašnjavao kako samo obavlja za Jugoslavene
njihov posao, dodajući da će »svaka formacija koja se greškom preda-
la Britancima biti vraćena Titovim snagama«.
General Schmidt-Richberg, zapovjednik štaba njemačke Armije
grupe E, pozvan je brigadiru Lowu, koji ga je obavijestio o takvom
razvoju i objasnio mu kako Peti korpus obavezuju nove, upravo pri-
stigle naredbe. Low je baš tada primio naredbu generala Robertsona
o tome da sve Jugoslavene koji su služili u njemačkim snagama tre-
ba razoružati i izručiti jugoslavenskim snagama.
Macmillanova je briga 13. svibnja bila usredotočena samo na oko
30.000 jugoslavenskih izbjeglica koji su se predali Petom korpusu i
njihovo je izručenje Titu požurivao kod Keightleva i Robertsona.
Sad je taj razmjerno sitan problem postao još nevažniji pred hitnom
nužnošću da se dio Austrije koji su okupirali Britanci sačuva od toga
da je preplave stotine tisuća bježećih Hrvata.
Očito je baš to utjecalo na generala McCreerva da kaže ono o Hr-
vatima kao Titovoj prilici, a i Robertsonova je zabrinutost bila raz-
mjerna prijetećoj najezdi. Alexanderu Kirku Robertson je istakao
kako je »suočen s teškim administrativnim problemom oko stotina
tisuća njemačkih ratnih zarobljenika te da se ne može osvrtati još i
na to koga bi mogli ili ne bi mogli streljati partizani ili Rusi«.
U 21 sat toga 14. svibnja, hrvatski oficir za vezu Deutsch-Macelj-
ski, židovskoga podrijetla, došao je Britancima i ponudio predaju
dviju hrvatskih armija od 100.000 ljudi svaka, zajedno s oko pola mi-
lijuna civila. Vodili su borbe s jugoslavenskom Osmom brigadom
koja ih je progonila i Hrvati su već toga dana izgubili tri od svojih
trideset tenkova — uništeni su hicima iz bazuka. Brigadir Patrick
Scott, čija je Trideset osma (irska) pješadijska brigada sprečavala pov-
lačenje Hrvata, smjesta je telefonski zatražio upute od komande di-
vizije, odakle je zatim stigla poruka zapovjednicima brigada:
»Trista tisuća Nijemaca i dvjesta tisuća Hrvata, većim dijelom na-
oružanih, prelazi jugoslavensku granicu, iako su se svi nominalno
već predali Titu. Namirnice što ih imaju dovoljne su im samo za 48
138
sati, a raspolažu s trideset tisuća konja i dvije tisuće motornih vozila.
Od Osme armije zatražena je hitna odluka o tome da li da prihvati-
mo predaju tih snaga ili da ih vratimo u Jugoslaviju. Dok ne stigne
ta odluka, zadržite ih južno od Drave.«
Scottu je bilo nezamislivo da bi već prenapregnuti kapaciteti
Osme armije mogli prihvatiti još i taj narod u maršu. Čim je primio
divizijsku poruku, odmah je izdao svoju beskompromisnu uputu:
• Izbjeglice nadiru s namjerom da se predaju britanskoj vojsci.
Ima ih oko milijun, uključujući i dvije armije od oko 100.000 svaka,
naoružane ali oskudne s municijom; sad se približavaju Bleiburgu.
• Njihova je predaja odbijena i ne treba da prijeđu staru austrij-
sku granicu. Oni su o tome obaviješteni i upozoreni da ćemo svoju
odluku provesti i silom oružja.
No mnogi su Hrvati bili već dobrano preko granice, skromno
opremljeni ali vrlo brojni. Scottove su snage bile prilično slabe, no
uspio je dozvati nekoliko britanskih borbenih aviona da prijeteći
kruže iznad mnoštva.
DOGAĐAJI U
BLAJBURŠKOM
ZAMKU
Sjedište komande brigadira Scotta bilo je tada u Blajburškom zam-
ku, smještenom na brijegu koji dominira cijelim gradićem, Bleibur-
gom. Na jugu, planinski vrhovi Karavanki stoje kao zupčasta prepre-
ka između Austrije i Jugoslavije. Bliže gradiću je prostrano otvoreno
polje omeđeno niskim šumovitim brežuljcima. Na tom prostoru
(skrivenom iza brežuljka tako da se ne vidi iz Blajburškog zamka)
vrvjelo je golemo mnoštvo ljudi, njih valjda znatno više od sto tisuća.
To su hrvatske trupe i civili, koji su kod Dravograda prešli granicu u
nadi da će moći nastaviti dalje na zapad, do Klagenfurta.
No sad su im se na putu ispriječile trupe brigadira Scotta, dok su
se brojčano jake skupine titoističkih partizana raspršile po šumama i
zauzele prijeteće, iako još ne i aktivne borbene položaje. Hrvatske su
trupe još bile naoružane, a britanske su namjere bile nepoznat čini-
lac. Skupina viših hrvatskih generala dovedena je pod britanskom
pratnjom u Blajburški zamak, na razgovore sa Scottom. Zbijena go-
mila čekala je na žarkome suncu, a sat je prolazio za sat.
U zamku, Scott je najprije primio vodu partizana koji su ih progo-
nili, komesara, »izuzetno odlučnog mladog čovjeka, jedva starijeg od
dvadeset godina«, kako ga je Scott poslije opisivao, lišenoga borbe s
loše naoružanim i demoraliziranim Hrvatima, kojima je, zapravo,
uvelike potcijenio brojčanost. »Činilo se kao da smo se dobro utvrdi-
li pred skori sukob«, Scott nastavlja svoj opis. »Opazio sam, s olakša-
njem, da su zidine zamka neobično debele, a da je pristup krajnje
težak!«
Uglavnom, uspio je uvjeriti sumnjičavog komesara da je najpovolj-
nije rješenje nagovoriti Hrvate da odbace oružje i da se dobrovoljno
predaju. Sljedeći Scottov razgovor bio je s nesretnim hrvatskim za-
povjednikom, generalom Herenčićem, kojega su Scott i komesar,
malo kadenjem a malo zastrašivanjem, naveli da prihvati te jasne uv-
jete. Shvativši da nema izbora, Herenčić je kapitulirao. Petnaestoga
svibnja 1945, u 16.30, »nezavisna država« Hrvatska prestala je posto-
jati. Opkoljena partizanima, nesuđena hrvatska nacionalna emigraci-
ja bit će u roku od dvadeset četiri sata odvedena natrag preko Drave.
No prije toga dogodile su se stravične scene koje hrvatski živalj neće
nikad zaboraviti.
Uvjeti što ih je prihvatio general Herenčić bili su dovoljno jedno-
značni, no njihovo prenošenje nepreglednom mnoštvu na blajbur-
škim poljanama bilo je nešto posve drugo. U zbrci, mnoge su jedini-
ce pomislile da se predaju Britancima, dok su se druge, koje su toč-
nije ocijenile situaciju, pripremale da se brane ili da se povuku u
šumu. No većina ih je ipak predala oružje i izvjesila bijele zastave.
Nije prošlo mnogo vremena a komesar je ocijenio da je došlo nje-
govih pet minuta. Siguran da njegove buduće žrtve nemaju više
namjeru da se brane, te da će se Britanci držati postrani, on je svojim
potčinjenima izdao dugo očekivanu naredbu. Ono što se zatim do-
godilo bio je pokolj, tako strašan da mu opseg mogu odmjeriti samo
iskustva onih koji su ga preživjeli.
Ted Pavić bio je tada dvadesetpetogodišnji bivši diplomatski kurir.
On je vidio hrvatske generale kako se voze u Bleiburg na pregovore
s brigadirom Scottom, a poslije je čuo naredbu da se odloži cjelo-
kupno oružje. Na jugu su britanski tenkovi zadržavali uzbibano
mnoštvo, a gore su kružili spitfirei. Odjednom su iz šume na bre-
žuljcima zaštektale strojnice. Partizani su pucali u svjetinu, zbijenu
tako gusto da većina nije mogla bježati. Klanje je bilo strašno —
previše strašno, sjeća se Pavić, da bi ga mogao zamisliti itko tko nije
bio ovdje. Muškarci, žene i djeca padali su u snopovima dok su parti-
zani okretali lijevo-desno mitraljeske cijevi uperene na poljanu. Ubr-
zo zatim većina je ljudi bila ubijena i partizani su se odvažili da sidu
medu preživjele i da ih s očitim užitkom tuku, udaraju i bodu do
smrti. Pavić je bio jedan od sretnika koji je pobjegao s tog krvavog
140
prizorišta, da bi ga partizani poslije samog uhvatili i bacili u jednu
od Titovih tamnica gdje je proveo sljedećih šesnaest godina.
George Raguz, koji je također bio u tom mnoštvu, ali na drugom
kraju poljane, tada je bio petnaestogodišnjak. Zajedno sa svojom obi-
telji, bježao je iz Zagreba od Titove vladavine terora. U Bleiburgu,
stjecajem sretnih okolnosti, on i njegovi bili su kod seljačke kućice
na južnom obronku brežuljka koji je nadvisivao poljanu, tako da su
se našli iznad linije partizanske vatre. Dolje je bilo mnoštvo, tako
brojno kakvo nikada u životu nije vidio ni čuo da može biti okuplje-
no na jednom mjestu. Bio se ukočio od strave. Odjednom je ugledao
ustalasano more bijelih zastava koje su se dolje, niže od njega, počele
dizati uvis. Onda je počela pucnjava iz šuma, odasvud unaokolo.
Oko dvjesta metara ispred sebe vidio je kako kose svjetinu, tjelesa su
padala jedna preko drugih. U blizini je vidio izbezumljenog hrvat-
skog oficira kojemu je bilo ustrijeljeno dvoje male djece, dječak i
djevojčica, zatim žena, a onda je pao i on sam. Raguz je odmah zatim
pobjegao prema Dravi, no ipak je bio uhvaćen i svrstan u jedan od
poznatih partizanskih »marševa smrti«. Unatoč svemu tome, jedan je
od malobrojnih sretnika koji je uspio preživjeti i svjedočiti o tome.
Svjedočenje trećega očevica dočarava prizor koji nadmašuje maštu.
Marija Ann Lević bila je četrnaestogodišnja učenica kad je s rodite-
ljima, mladom sestrom i braćom pobjegla iz Zagreba, 6. svibnja. Po-
slije tjedan dana obitelj je stigla u Bleiburg i obrela se medu deseci-
ma, a možda i stotinama tisuća ljudi okupljenih na livadama duž ce-
ste na sjevernoj strani gradića. Sutradan je Marija, s jednom
skupinom, granama čistila cestu, što je bila priprema za dolazak Bri-
tanaca. Toga su poslijepodneva tuda projurila dva ili tri britanska
vojna džipa, a na jednom od njih bila je montirana filmska kamera,
sjeća se Marija Lević.
Sutradan o zalasku sunca začula je pucnjavu. To je prouzročilo pri-
zore strašne zbrke. U početku su se ljudi, suviše izolirani da bi se
mogli dosjetiti što se zbiva, počeli komešati propitkujući se među-
sobno što bi sad moglo slijediti. No ubrzo se proširio glas da to par-
tizani, zaklonjeni drvećem, pucaju posred mnoštva. One jedinice hr-
vatske vojske koje su zadržale oružje pokušale su se probiti i napasti
skrivenog neprijatelja, dok su se uspaničeni civili uzaludno pokuša-
vali skloniti od metaka. Marija je odjednom shvatila da užasnuta zuri
u čovjeka koji leži ispred nje na tlu, a crijeva mu vise iz goleme rane
koja mu zjapi na trbuhu. Urlao je neka ga netko spasi od te agonije.
Trupla su se gomilala svuda uokolo; također pokraj nje, neki je mla-
dić ležao ničice, a cijeli stražnji dio glave bio mu je raznesen. Mora je
svakoga trenutka bila sve sablasnija. Goveda su mukala a konji nji-
štali od straha ili boli, suludo vukući otvorena i antkrivetut feofa'tafc©-
da su se ova prevrtala na tijela poginulih.
Mariju je metak pogodio u stopalo, no pokazalo se, nasreću, da je
rana bila laka. Njezina je majka kričala i plakala. Najstrašnije u tom
pokolju bilo je to što se zbivalo vani, pod otvorenim nebom, dalefeo
od bilo kakva zaklona od pljuska mitraljeskih metaka koji su sa svih
strana zasipali izbezumljeno mnoštvo. Krvnici su ostali nevidljivi,
bar na tom dijelu poljane. Marija i njezina obitelj prebacili su se pre-
ko željezničkog nasipa i sklonili se iza neke kolibe, gdje su proeučali
cijelu noć.
Sutradan ujutro sunce je obasjalo stravičnu sliku. Cijelo je polje
bilo prekriveno tijelima, mnoga su od njih ležala na hrpama, popr-
skana krvlju, no bilo je tu i živih ljudi koji su ječali i pokušavali se
kretati prema udaljenom drveću, drveću koje je skrivalo njihove ne-
prijatelje, a ovi su i dalje pucali, nasumce, po polju mrtvih. Marija se
ne sjeća točno koliko su dugo ona i njezina obitelj ostali u svom ne-
sigurnom skrovištu. Vjerojatno dva dana, a sigurno je da su bili izne-
mogli od gladi kad su skupili dovoljno hrabrosti da pobjegnu od tog
prizora krvoprolića. Marijina dva brata izgubila su se negdje u gužvi,
no obitelj je ubrzo ponovo bila na broju i uspjelo im je da se, pješice,
vrate u Jugoslaviju.
' Malobrojni britanski vojnici koji su makar letimice vidjeli tu gole-
mu tragediju, s užasom su suosjećali sa žrtvama. Bili su to najvećim
dijelom Irci, pa su toliko lakše shvaćali nevolju »malog katoličkog
naroda«, s bogatim i starim kulturnim nasljeđem^ Božidar Abjanić,
Hrvat koji je bio u tom mnoštvu 16. svibnja, »dobro je vidio britan-
ske vojnike koji su se vraćali i pratili prvu kolonu. Mnogi su se do-
imali potreseno i zbunjeno su se komešali, kao da žele pobjeći od
nečeg groznog i užasnog. Neki su glasno jecali i vikali: 'Poubijali su
ih ... sve su ih poubijali . . . oh, Bože, što smo to učinili?'«
SJEĆANJE
COUNA GUNNERA
Colin Gunner, tada dvadeset dvogodišnji poručnik Kraljevske ir-
ske pješadije, sjeća se s nelagodom onoga čemu su on i poručnik
Hogan, oficir bataljonskih mitraljezaca, bili svjedoci toga dana. Staja-
li su u blizini, sa svojim mitraljezom tipa vickers, »i promatrali usta-
še, koje su pripadnici Titovih trupa provodili u smrt. Ustaše su bili
zapravo Jugoslaveni koji su se od početka borili na njemačkoj strani.
Sad, poslije pobjede Titovih komunista, njih je trebalo poklati, do-
 142 ' -~T-:j«-~~wjr
slovce poklati. Kolona se činila beskonačna, a vodili su je preko
dravskoga mosta na jugoslavensku stranu. Muškarci, žene, djeca i do-
jenčad u naručju, svi izgladnjeli, kretali su se dalje gonjeni Titovim
ljudima što su jahali na ponijima i nosili zloglasne kozačke bičeve s
čeličnim vršcima, nagajke, kojima se jednim udarcem može rasparati
čovjeku lice. Upotrebljavali su ih nesmetano...
Hogan i ja promatrali smo to ravnodušno dok se neki čovjek, u
sivoj uniformi, nije srušio u jarak, umirući. Hogan je naredio dvojici
svojih strijelaca da ga polegnu na nasip, a onda mu je dao malo ru-
ma. To ga je donekle oporavilo, i Hogan je odjednom uzviknuo:
'Ovaj nije Jug, to je prokleti Švabo!' I doista je bio, jer je medu usta-
šama bilo i njemačkih podoficira kao instruktora. Hogan je djelovao
brzo; pokraj ceste je postavio oznaku, na njemačkom jeziku: 'Svi
njemački vojnici neka ovdje iskoče'. Onima malobrojnim koji su
iskočili Hogan se vjerojatno činio kao Krist Spasitelj, jer im je od-
mah ponudio vodu i cigarete.
Jedan Jug oficir, opremljen bičem, zajahao je ponija i stao urlati na
ostale Nijemce poput histerične kurve. Nijemci su pogledali Hoga-
na. Jug je tada načinio grešku: izderao se na Hogana, pucketajući bi-
čem. Hogan je naredio čovjeku iza vickersa: 'Ako ovo kopile podig-
ne taj bič, spucaj ga s tog jebenog sedla!'
Strijelac je podigao cijev vickersa i uperio je Jugu u trbuh, držeći
prst na obaraču. Još nekoliko histeričnih krikova i Jug je okrenuo
konjića i odjahao. Niti je Hogan znao njegov jezik ni on Hoganov,
no mitraljezu na udaljenosti od tri metra nije potreban prevodilac.
Ondje smo skupili osamdestak Nijemaca i odveli ih u britanski
logor.
Drugom prilikom smo Hogan i ja stajali na vratima neke farme
kad se jedan Bugarin (bugarska vojska je tada sudjelovala u Titovim
operacijama) na biciklu spuštao niz brijeg i pao. Kad se podigao,
opazio je da se na biciklu iskrivio guvernal. Iz obližnjeg jarka je do-
hvatio granatu njemačkog panzerfausta s očitom namjerom da njom
izravna upravljač. Hogan se zadovoljno nasmiješio i rekao: 'Mislim
da bismo morali otići iza kuće.' Tek što smo to učinili, zaglušni pra-
sak bacio je dijelove bicikla i Bugarina na crijep na krovu... Pokraj
mosta bilo je napušteno njemačko mitraljesko gnijezdo, s nabijenim
spandauom na tronošcu. Sa zadovoljstvom smo čuli kako je neki
Balkanac (Titoist) povukao obarač i pokosio skupinu svojih pajdaša.
Božji mlinovi katkad melju vrlo brzo.«
Ne zna se koliko je ljudi masakrirano na blajburškim poljima 15. i
16. svibnja 1945.1 dan-danas seljaci, orući, neprestano prevrću kosti,
vojničke oznake, puščana i mitraljeska zrna i druge jezive ostatke tih
dvaju dana koji su značili kraj tadašnje »nezavisnosti« hrvatske naci-
•MHHHHMMHMHMM «M •NMMHIIMIMMMHMM
je. Dvanaestoga svibnja 1985. prisustvovao sam svečanosti na tome
mjestu, koju su organizirale hrvatske izbjeglice da obilježe četrdese-
tu godišnjicu svoje tragedije. Tada sam razgovarao s mnogima koji
su preživjeli taj događaj. Razmjeri pokolja su neosporni i razumljiva
je gorčina Hrvata u osudi, ne samo Titovih ljudi koji su počinili ma-
sakr, nego i britanskih vojnih vlasti koje su — smatraju oni — sudi-
onici zločina jer su goloruke izbjeglice izručile njihovim zakletim
neprijateljima.
Odgovornost Titovih izvršilaca za ono što su učinili je neizbježna.
S druge strane, ne bi bilo pošteno optuživati britansku vojsku da je
ona glavni krivac za to. Iako je zapovjedništvo brigade već odavna
moralo doznati od trupa na terenu o onome što se zbivalo nadomak
blajburškog zamka, nije vjerojatno da je ona shvatila navrijeme pun
opseg toga ubijanja. »Povremena puščana paljba kao da se čula iz
različitih pravaca, no mislim da je to bilo samo pucanje 'od veselja',
tako omiljeno medu Jugoslavenima«, piše brigadir Scott. »Koliko
sam mogao vidjeti, u toku narednih dvadeset četiri sata Jugoslaveni
su brzo i djelotvorno proveli u djelo sve dogovore u vezi s predajom
i evakuacijom.«
I drugi britanski vojnici su, poput Scotta, propustili da opaze gole-
mu tragediju što se događala u njihovu neposrednom susjedstvu.
Durhamska laka pješadija došla je kao pojačanje 15. svibnja, na vr-
huncu krize, a njihov zapovjednik, potpukovnik Denys Worrall po-
slije se ovako sjećao dramatičnog ali iznenađujući mirnog prizora:
»Odmah sam rasporedio vodove, a ponegdje i čete na ona mjesta
pokraj Drave gdje bi je oni mogli prijeći... Sjećam se da sam, sa svo-
jim vozačem, džipom obilazio ta mjesta da se uvjerim da je sve u
redu. Uvečer je cestom naišla ona golema rijeka ljudi, neki od njih s
konjima. Nisam znao što da učinim! Rekao sam jednome od njih
neka ih nagovori da sjednu i oni su to učinili. Bilo ih je na tisuće;
nisu se ponašali nimalo neprijateljski, no bili su naoružani. Htjeli su
samo da nam se predaju, no mi nismo imali odobrenje da to prihva-
timo. Dakako, ako su me zbog toga mrzili, nisam ih mogao u tom
spriječiti. Uostalom, željeli su se vratiti u Jugoslaviju pa su se i
vratili.«
I predaja tih ljudi partizanskom komesaru činila se Britancima
normalnim, iako je bilo sumnji da bi taj događaj mogao proći manje
pošteno nego što je bilo dogovoreno: »S hrvatskom vojskom će se
postupati kao s ratnim zarobljenicima, osim ratnih zločinaca kojima
će suditi saveznički sudovi, dok će civilno stanovništvo biti nahra-
njeno i vraćeno u Hrvatsku najkraćim putem.« Taj je dogovor potvr-
dio autoru u osobnom kontaktu profesor Danijel Crljen, koji je u
blajburškom zamku, s generalom Herenčićem, pregovarao o kapitu-
 144..
laciji Hrvata. Crijen kaže da je komesar te pregovore zaključio ovim
riječima:
»Mi zahtijevamo bezuvjetnu predaju cjelokupne vaše vojske, u ro-
ku od jednoga sata. Ako to prihvatite, žene i djeca mogu se vratiti
kućama. Vojnici i oficiri će ostati kao ratni zarobljenici. Oficiri će
biti odvedeni u Maribor, gdje će biti suđeno onima koji su činili zlo-
Čine. Ako ne prihvatite ove uvjete, za petnaest minuta će početi opći
napad i nećete više imati pravo da se pozivate na Međunarodnu kon-
venciju o Crvenom križu.«
Ta se izjava činila Herenčiću i Crljenu kao krajnje cinična prljav-
ština, no bilo je malo britanskih vojnika koji su tada bili u položaju
da ocijene stvarnost jugoslavenskih prilika. Treba se sjetiti da je rat-
na uloga Tita, kao herojskog saveznika, omogućila da građanski rat
što ga on vodi u Jugoslaviji, sa svim pripadajućim zvjerstvima, osta-
ne nepoznat prosječnom britanskom .oficiru, čije je divljenje Titu
posljedica pohvalnih članaka u glasilu 8. armije i čija je pažnja bila
mnogo više okrenuta neposrednim gorućim pitanjima nego petlja-
nju u balkansku politiku. Pomisao da bi jedna saveznička sila plani-
rala pokolj širokih razmjera, čak genocid, nad svojim sugrađanima,
mogla se tada pojaviti zaista samo kao posve maglovita slučajnost.
Kako je i sam brigadir Scott to zabilježio, »Jugoslaveni bi teško mo-
gli poubijati tako velik broj ljudi, a nije bilo vjerojatno ni da to žele«.
Drugi britanski oficir rekao je jednom zaprepaštenom Hrvatu, očito
posve otvoreno, da će »Hrvati biti izručeni Jugoslaviji, no bude li se s
njima postupalo loše bilo na koji način, mogu podnijeti žalbu britan-
skom konzulu u Zagrebu«. Čovjek bi se mogao nasmijati razmjerima
te naivnosti, no bitno je shvatiti okolnosti u kojima je ona nastala.
Scott je osjećao da nema druge mogućnosti nego da Hrvate pošalje
natrag već i zbog razmjera te seobe: »Upitao sam hrvatske zapovjed-
nike što predlažu u vezi s prehranom tog golemog mnoštva, u Evro-
pi koja je sva u metežu i teškoj gladi. Rekao sam im da u ovom tre-
nutku nema nikakvih mogućnosti za takvo izbjeglištvo. Ti se ljudi
možda ne bi mogli nahraniti ni ako ih se pošalje u bilo koji dio Ev-
rope, i takva bi se emigracija mogla prihvatiti tek poslije brižljivih
priprema, inače bi golema većina tih ljudi svakako umrla od gladi.«
Brigadir je imao mnogo razloga da vjeruje kako se milijun i pol
ljudi približava britanskim linijama — a to je tek prethodnica prave
seobe naroda Dva istaknuta hrvatska intelektualca, koji su 1970.
izdali pabirke izjava očevidaca pokolja, primjećuju:
»Važno je napomenuti: da je prvih 250.000 Hrvata koji su stigli u
Austriju dobilo azil na koji su se pozivali po zakonima međunarod-
nog ratnog prava, bile bi spašene stotine tisuća drugih Hrvata u nji-
hovim pokušajima da pobjegnu od marksističke tiranije nametnute
njihovoj domovini.«
Scott je očito osjećao mnogo manje sklonosti prema Hrvatima ne-
go prema Kozacima, kojima se divio. Kako se sjeća grof Thurn, Au-
strijanac koji je radio u njegovom štabu, brigadir je one prve žigosao
kao nacističke simpatizere, a njihove generale s kojima je pregovarao
smatrao je prevrtljivim »orijentalcima«.
Čini se da su general Herenčić i njegovi oficiri bili zaista loše kva-
litete, jer su razočarali ako ne i izdali nesretnike koje su predstavljali.
Herenčića se Scott sjeća kao čovjeka koji je »pristojan, vrlo korektan,
njemačkoga ponašanja«. Ipak, on nije bio von Pannwitz, koji je od-
bacio samu pomisao na bijeg kako bi ostao da podijeli patnje sa svo-
jim Kozacima. Herenčić, zastrašen drskošću Scotta i partizanskog
komesara, naredio je svojim trupama da odbace oružje. No to je uči-
nio u takvoj žurbi i tako neodređeno da su mnogi shvatili kako se
predaju Britancima. Zatim je svoje ljude prepustio njihovoj sudbini,
a za sebe je našao lakši izlaz: ubio se.
Herenčić i njegovi generali bili su zbog toga poslije žestoko kriti-
zirani medu hrvatskim izbjeglicama. Tako je jedan tadašnji vojnik
poslije svega predlagao: »Evo što je trebalo da tada učine: da nas po-
vedu u napad na Britance i na sve komunističke jedinice koje bi se
usudile da nam stanu na put. Iako su Englezi imali avione, tenkove i
topove, mislim da smo mogli probiti njihove linije da smo ih napali
noću, i probiti se zatim u unutrašnjost Austrije, gdje bismo svakako
imali bolje uvjete da preživimo nego što smo ih imali ovdje, na slo-
venskoj granici.«
Takva bi akcija bila krajnje beznadna s vojnoga gledišta, iako je
istina da se ne bi završila većim pokoljem od onoga koji se zaista
dogodio. Gledajući unatrag, najbolja bi politika svakako bila probijati
se kroz britanske linije miroljubivim pritiskom, jer su one bile vrlo
slabašne. Nema nikakve sumnje u to da brigadir Scott ne bi oklije-
vao da otvori vatru kako bi to spriječio, no nezamislivo je da bi bri-
tanske trupe nastavile klati sve bez razlike, makar i samo za kratko
vrijeme.
Taj prijedlog nije samo teoretski. Četiri dana poslije, 19. svibnja,
javljeno je da mnoštvo od 10.000 Hrvata pokušava proboj kod Dra-
ve, sjeverno od Ferlacha. Nigel Nicholson u svome dnevniku pomno
bilježi britansko reagiranje na to. U 18.50 naređeno je Trećoj grena-
dirskoj da »NIKAKO ne pusti Hrvate preko mosta, ma što da se do-
godi«. Deset minuta poslije, u štab Prve gardističke brigade stiglo je
pitanje: »Pokušaju li Hrvati juriš preko mosta, moramo li pucati?«
Odgovor je bio brz i jednoznačan: »NEMOJTE pucati na Hrvate ako
pokušaju juriš na most (ako imaju žene i djecu).«
146
Kriza je bila tada dramatična tragedija velikih razmjera, no ona je
kratko utjecala na Britance. Trinaestoga svibnja uvečer britanske voj-
ne vlasti postale su svjesne golemih razmjera kretanja Hrvata, no
vjerovali su da se ovi predaju Titu. Tek je sutradan ocijenjeno da ne-
posredno prijeti njihov prelazak preko Drave i poduzete su improvi-
zirane mjere da se oni zadrže. »Ta je kriza dosegla vrhunac 15. svib-
nja«, bilježi Scott u svom ratnom dnevniku. »Svi dogovori u vezi s
predajom i evakuacijom bit će ostvareni brzo, djelotvorno i, koliko
se može ocijeniti, korektno, u toku naredna 24 sata.«
Odluke i naredbe što su stizale iz savezničkog Glavnog štaba u Na-
pulju od 14. do 16. svibnja pokazivale su svu opasnost krize. Ubrzo
pošto je, 14. svibnja navečer, glavni administrativni oficir poslao na-
redbu o izručivanju Rusa i Jugoslavena, general William Morgan, šef
štaba feldmaršala Alexandera, poslao je hitnu poruku o tome save-
zničkom štabu u Njemačkoj. U poruci se tražilo dopuštenje za pre-
bacivanje izbjeglica i zarobljenika s područja Petog korpusa u Rad-
stadt, u američkoj zoni Austrije:
»Stanje u Petom korpusu u vezi s izbjeglicama i ratnim zarobljeni-
cima postaje takvo da se ne može nadzirati i da počinje ometati ope-
rativnu efikasnost Korpusa. Nužno je da se to smjesta razjasni u
svjetlu političke situacije. Ozbiljno zahtijevamo vašu podršku da to
mnoštvo prijeđe pod vaš nadzor u Radstadtu ili drugdje gdje vam to
bolje odgovara. Informacije u vezi s brojem tih ljudi nisu još konač-
ne, no može se računati na oko 500.000.«
To znači da je Morgan, za razliku od Robertsona u Napulju, razmi-
šljao o prebacivanju izbjeglica na zapad a ne o njihovom izručivanju
Sovjetima i Jugoslavenima.
Feldmaršal Alexander je morao biti obaviješten o takvom razvoju
već u početnoj fazi i na prvi pogled se čini čudnim da dopusti da iz
njegovog štaba budu poslane dvije očito proturječne upute i to isto-
dobno. Objašnjenje je možda u zbrci nastaloj oko neočekivane krize
s Hrvatima, a usporedne ali suprotne naredbe samo su odraz dviju
mogućnosti rješenja istog problema.
Iz razloga koji nemaju ništa s dolaskom hrvatskog egzodusa (ovaj
se dogodio poslije), Harold Macmillan se zabrinuo oko vraćanja ko-
začkih i jugoslavenskih izbjeglica, koje su već u britanskim rukama,
njihovim neprijateljima. On je tu politiku nametnuo Keightlevu i
njegov je utjecaj očito bio presudan i kod Robertsona kad je ovaj
potpisivao svoju naredbu o mjerama koje treba poduzeti.
S druge strane, zahtjev generala Morgana štabu u Njemačkoj do-
ima se kao da je po Alexanderovoj volji. Pravodobno će se vidjeti
kako je promjenu kod Alexandera izazvala pomisao na izručivanje
bespomoćnih zarobljenika »Rusima i partizanima da ih ovi poubija-
147
ju«, pa je Morganova molba bila potvrđena feldmaršalovim osobnim
apelom Eisenhoweru. Morgan je bio suglasan s moralnim ogradama
svoga šefa od mučenja izbjeglica ili neprijateljske vojske koja se
predala.
Britanska i američka vlada su još u početku svibnja obavijestile sa-
vezničkog vrhovnog zapovjednika o tome da saveznici smatraju da
se svi Jugoslaveni moraju zadržati kao vojska koja se predala. Čak i
da nije bilo toga, general Robertson nije smio izdati svoju naredbu
bez bar prešutnog odobrenje svoga pretpostavljenog, feldmaršala
Alexandera. A pitanje je i ovo: ako je Alexander 14. svibnja imao
primjedbi na prisilnu repatrijaciju koja je bila predložena, zašto 17.
svibnja nije smjesta zaustavio izvršenje naredbe koja je bila tome
suprotna. A ova se, uostalom, nije odnosila na 200.000 Hrvata na
Dravi i na strahovanje od njihova dolaska, nego na Jugoslavene koji
su već bili u britanskim rukama. Riječ je dakle ipak o nesporazumu
u AFHQ-u u Napulju, a posljedica toga bila je pogrešna procjena
stanja.
Dan pošto je Robertson poslao svoju naredbu o izručenju Kozaka
i Jugoslavena, dakle 15. svibnja, Alexander je poslao 8. armiji strogo
povjerljivu poruku koju je ova trebala da proslijedi Titu: »Zapovjed-
nik savezničkih snaga u Austriji javlja da mu se predalo oko 200.000
Jugoslavena koji su služili u njemačkim oružanim snagama. Mi bi-
smo željeli da ih smjesta izručimo snagama maršala Tita i bili bismo
zahvalni maršalu Titu ako bi se suglasio da obavijesti svoje koman-
dante neka ih prihvate i neka se dogovore sa štabom Petoga korpusa
o ratama u kojima ih mogu prihvaćati te o mjestu izručenja na au-
strijskoj granici južno od Klagenfurta, radi povratka tih ljudi u
Jugoslaviju.«
Poruku je sutradan, 16. svibnja, Titu predao zrakoplovni vicemar-
šal Lee, Alexanderov predstavnik pri jugoslavenskom Vrhovnom
štabu. Tito je 17. svibnja zamolio Leea da se zahvali Alexanderu za
tu obavijest: »Maršal je u svemu suglasan s prijedlozima feldmaršala
Alexandera i zahvaljuje mu se na njima. Tih 200.000 Jugoslavena
prihvatit će glavni štab Treće armije, koji je primio upute u vezi s
tim. Budite ljubazni i obavijestite nas gdje će se naši izaslanici ovla-
šteni za primanje zarobljenika sastati s izaslanicima koje je feldmar-
šal Alexander ovlastio za izručenje.«
Na prvi pogled ta se prepiska čini posve ispraznom. Golema veći-
na od tih 200.000 Jugoslavena (tj. Hrvata) nije se uopće predala Ke-
ightlevu, koji je dao stroge upute da im se ni u kojem slučaju ne
smije dopustiti da to učine.
Peti korpus je 16. svibnja navečer upozorio Osmu armiju: »Nema-
mo nikakvih vijesti o tome da se 200.000 Jugoslavena predalo Kor-
pusu* Zatražili smo 13. svibnja dopuštenje da prihvati««} njihov« !j
predaju.« Osma armija je; proslijedila dopunjeni tz-wještaj komrand^i u
Napulju.
Nesporazum je vjerojatno nastao zbog McCreervevog izvještaja od
14. svibnja, u kojemu je upozorio Petnaestu armijsku skupinu na
približavanje 300.000 Nijemaca i 200.000 Hrvata t objasnio da je
Keightleva posebno ovlastio da »preuzme formirane vojne jedinice i
razoruža ih čim prijeđu granicu. . .« I dalje: »Molim da zatražite od „,-
AFHQ-a u Napulju da upita Tita koliko neprijatelja želi prihvatiti.
Napomenite da su Hrvati prava prilika za Tita.«
To objašnjava ne samo Alexanderovu ponudu da Hrvate vrati Titu
nego možda i njegovo brzo mirenje s posljednjom rečenicom Ro-
bertsonove naredbe Osmoj armiji da »sve Jugoslavene koji su se pre-
dali a služili su u njemačkim snagama treba razoružati i izručiti jugo-
slavenskim snagama«.
Doista, čini se vjerojatnim da ni Robertson ni Alexander u toj fazi
nisu bili obaviješteni o razlici između približavanja mnoštva Hrvata
u egzodusu i mnogo manje skupine jugoslavenskih izbjeglica koje je
Peti korpus tada već bio prihvatio. Teško je ocijeniti u kojoj je mjeri
taj nesporazum bio obična greška, a u kojoj namjerna varka.
Uglavnom, kad je Robertson prihvatio Macrnillanovu preporuku
»da se jugoslavenskim partizanima izruči veliki broj odmetničkih ju-
goslavenskih trupa« i kad je zbog toga naredio izručenje, najvjerojat-
nije je bio žrtva istoga nesporazuma koji je zaveo i Alexandera. Jedi-
ne jugoslavenske izbjeglice o kojima je bio obaviješten su 200.000
Hrvata i zbog toga su svakako oni bili ti na koje je trebalo primijeniti
njegovu naredbu. Teško da je mogao imati da umu one koji su već u
rukama Korpusa, koji se tada već bili »razoružani« i o kojima valjda
nije znao ni da postoje.
Kako se Hrvati nisu »predali« Britancima, oni nisu mogli biti ni
»izručeni«, i stoga je Alexanderova ponuda Titu bila bez učinka. Ne-
postojeću »predaju« na koju se odnosila Robertsonova naredba tre-
blao je ipak ostvariti, kako bi se mogle izručiti tisuće Jugoslavena iz
viktrinškog i drugih logora. To je bio i glavni nesporazum zbog koje-
ga su glavni saveznički komandant, Alexander, i njegov glavni admi-
nistrativni oficir, Robertson, povjerovali da su se Hrvati, koji su se
tek približavali, već bili predali Petom korpusu.
Učinak toga bio je predvidiv. Prihvat 200.000 Hrvata na područje
Petoga korpusa nikako se nije mogao uklopiti u politiku AFHQ-a.
Alexander, obaviješten da su se oni već predali Petom korpusu, od-
mah je ponudio da budu vraćeni Titu. To je značilo nijekanje važe-
ćih uputa, no poslije je istaknuto da »vrhovni zapovjednik saveznič-
kih snaga svakako traži savjet od svojih političkih savjetnika, ali u
svakoj prilici mora zadržati sebi pravo da o hitnim vojnim pitanjima
odlučuje onako kako smatra da je najbolje«. A odluka o tome da bri-
tanske trupe, u jeku najvećih teškoća, prihvate predaju 200.000 biv-
ših neprijatelja i izbjeglica, zaista se mora smatrati »hitnim vojnim
pitanjem«.
A posljedice te odluke, kao i odgovarajućeg sporazuma generala,
Herljevića s partizanima, svakako su — zbog svoje jezovitosti —
zavrijedile da budu podrobnije opisane.
Sredinom svibnja je Tito uspostavio zadovoljavajući nadzor nad
zaleđem granice u Koruškoj kako bi spriječio svaki novi, masovniji
priliv izbjeglica u dio Austrije koji je pod britanskom okupacijom.
Panični bijeg znatnoga dijela hrvatskog stanovništva zaustavio je u
Bleiburgu brigadir Scott, uz pomoć mješavine blefa i sile. Vraćeni s
Drave, Hrvati su se — njih više od četvrt milijuna — našli u
Titovim rukama. Komunistička vojska i politička policija dobile su
priliku da izvrše pokolje koji se mogu mjeriti s najužasnijim zvjer-
stvima počinjenim u toku četiri godine rata i okupacije. Istodobno,
Titovi su se pogledi lakomo okrenuli prema onim tisućama izbjegli-
ca koji su trenutno ostali na sigurnome, pod zaštitom britanskih ten-
kova i topova.
Peti korpus je petnaestoga svibnja manje ili više uspio stabilizirati
problem izbjeglica, koji je u posljednjih 48 sati dolazio do točke u
kojoj se činilo da se više neće moći nadzirati. Drava je činila djelo-
tvornu demarkacijsku liniju i bile su poduzete oštre mjere da se za-
drži golemo mnoštvo Hrvata koji su očajnički pokušavali da je pro-
biju u tim posljednjim trenucima. Južno od rijeke hrvatske su se je-
dinice nastavile boriti nekoliko dana i partizani su im nanosili teške
gubitke. Demoralizirani i desetkovani, napokon su odustali i priklju-
čili se svojim sunarodnjacima na »maršu smrti«, na kojemu su deseci
tisuća ljudi bili poubijani. Njihovi pokušaji da probiju liniju spreča-
vani su tako što je »uklonjena prometna ploha s jednog mosta, a dru-
gi je dignut u zrak«.
Dveri su bile čvrsto zatvorene, ali tek pošto su se tisuće Hrvata
uspjele skloniti iza njih. Mnogi su izbjegli da se vrate s onim svojim
sunarodnjacima koji su vraćeni kod Bleiburga, dok su se drugi na
različitim mjestima provlačili kroz granicu. Golem broj njih razmi-
lio se po terenu u unutrašnjosti, a mnogi su bili raštrkani po logori-
ma za ratne zarobljenike u Griffenu, Roseggu, Klagenfurtu, Tam-
swegu i drugdje. Britanske snage na tom području brojale su tada
oko 11.000 ljudi u Šestoj oklopnoj diviziji i isto toliko u 46. pješadij-
skoj divizijskoj oblasti.
Ako su svi oni ljudi pomišljali kako su sada na sigurnome, brzo su
se mogli razuvjeriti u to. Istoga dana kad je brigadir Scott vratio glav-
 150
ninu Hrvata kod Bleiburga, partizanskom pukovniku Hočevaru pre-
dloženo je u komandi Petoga korpusa: »Sve one koji prebjegnu u
Austriju mi ćemo staviti pod stražu, razoružati ih, smjestiti u logor i
poslije vratiti u Jugoslaviju.« Hočevar nije imao primjedbi na taj pri-
jedlog i sutradan je Peti korpus izvijestio Osmu armiju kako je »do-
govoreno da se Hrvati što prije vrate u Jugoslaviju, a da oni koji su
se već predali ostanu pod našim nadzorom«. Istodobno je posred-
stvom Šeste oklopne divizije proslijeđena naredba Prvoj gardijskoj
brigadi iz koje se vidi da se te mjere ne odnose samo na Hrvate:
»Primljena je naredba po kojoj brigada ne treba da poduzima ne-
posredne akcije te da sve protutitovske Jugoslavene treba izručiti
Titu. Uostalom, to se već počelo provoditi, no prvi pokušaji izruče-
nja Hrvata nisu posve .uspjeli. Na području Sittersdorfa je oko
15.000 Hrvata pozvano da se predaju Titu, dok su naše jedinice po-
vučene sjeverno od Drave. Prema posljednjim informacijama izbili
su sukobi između Hrvata i Titovih ljudi južno od mosta i stanje je
nejasno.«
Taj izvještaj pokazuje kako je razdoblje neposredno poslije dolaska
Britanaca u Austriju bilo krajnje zbrkano: izbjeglice i partizani prov-
lačili su se kroz tanašne britanske linije na cijeloj, vrlo dugoj fronti.
Nitko još nije znao kako će završiti sučeljavanje Tita sa saveznicima,
partizani su se čvrsto ugnijezdili u Klagenfurtu, u zapovjedništva su
gotovo svakoga sata stizali izvještaji o neugodnim incidentima. Samo
su izuzetna strpljivost i pažljivost britanskih trupa spriječile da to ne
preraste u ozbiljnije sukobe.
U to kaotično vrijeme, izručivanje Hrvata po sporazumu s pukov-
nikom Hočevarom odvijalo se ad noć, već prema lokalnim potreba-
ma i mogućnostima. U nekim su slučajevima skupine pod oruža-
nom pratnjom isporučivane izravno Titovim jedinicama, u drugima
su ti ljudi varkom natjerani da nastave svoje sudbonosno putovanje
na kojemu bi odjednom iskrsli partizani i preuzeli zastrašene zaro-
bljenike. Kako Korpus nije dao nikakve potanje upute, jedinice na
terenu su postupale po vlastitom nahođenju koje nije uvijek išlo u
korist izbjeglicama.
U pojedinim slučajevima, kojih se Hrvati koji imaju za to priliku i
sjećaju, Britanci su postupali brižno i humano, odbijali su da izruče
osobito prestrašene skupine i upozoravali potencijalne žrtve na opa-
snost. Dr. Jure Petričević, danas ugledni agronom u Švicarskoj, bio
je medu skupinom Hrvata koje je držala jedna irska jedinica. On se
sa zahvalnošću sjeća kako su ga vojnici potaknuli na bijeg, pruživši
mu priliku koju su on i ostali uspješno iskoristili.
Organiziranije izručivanje počelo je 18. svibnja kod Rosenbacha,
blizu jugoslavenske granice. Toga je dana Šesta oklopna divizija oba-
* . , 151
viještena: »Korpus je naredio da se svi Hrvati pošalju u područje Ro-
senbacha, gdje će biti ukrcani u vlakove za Jugoslaviju. Tranzitni lo-
gor treba osnovati podalje od Rosenbacha, kako žrtve ne bi znale
svoje odredište. Kapacitet neka bude 5000 ljudi. Prva pošiljka će
krenuti iz Portschacha u 8 ujutro. Na području divizije je navodno
oko 11.000 Hrvata.«
Za pratnju transporta trebalo je da se pobrine Prva gardijska briga-
da. Kapetan Nigel Nicholson, kojemu je kao obavještajnom oficiru
te brigade palo u dužnost da prenese te naredbe, u svome izvještaju
u 21 sat bilježi duboke sumnje u vezi s tim:
»Oko 2000 Hrvata bit će sutra ujutro evakuirano iz velikih logora
na sjevernoj obali Vrpskog jezera. Hrvati, medu kojima je mnogo že-
na i djece bit će najprije prebačeni kamionima u jedan privremeni
logor na području velških gardista, odakle će poslije produžiti u Ro-
senbach, gdje Tito već ima svoje predstavnike koji će ih preuzeti.
Hrvati uopće nisu upozoreni na sudbinu koja ih čeka, čak će biti uv-
jeravani da im odredište nije Jugoslavija nego Italija — sve do samo-
ga trenutka izručenja. Cijeli je taj posao krajnje gnusan i britanske
trupe će s najvećim gnušanjem izvršavati naredbe. U ovom trenutku
se ne zna koja se viša politika skriva iza te odluke.«
Robin Rose Priče, pukovnik velških gardista, u svome dnevniku
19. svibnja bilježi: »Prekrasan dan. Počinje evakuacija Hrvata. Nared-
ba je gadno dvolična: Hrvate treba poslati njihovim neprijateljima,
titovcima, u Jugoslaviju, a oni treba da vjeruju da idu u Italiju. Titovi
stražari bit će sakriveni u vozilima. Do večeri evakuirano 2500 Hrva-
ta s postaje Maria Elend.«
Nasuprot pukovnikovim crnim slutnjama, prvi dojmovi o sudbini
izručenih zarobljenika i nisu bili sasvim loši. U svom večernjem
izvještaju Nicholson bilježi:
»Prebacivanje su efikasno organizirali Velšani i jedan Titov major,
koji je pokazao mnogo takta već time što je naredio da svi Titovi
vojnici osim njega ostanu sakriveni. Prvi dojmovi o primopredaji bili
su sa stajališta Hrvata izuzetno dobri. S njima se postupalo ljubazno
i spretno, bilo im je ponuđeno malo osvježenje prije nastavka puto-
vanja u Jugoslaviju. Jedan Titov predstavnik je rekao da će samo rat-
ni zločinci medu njima biti kažnjeni, a ostali će biti poslani u svoja
sela na rad. Imali smo mnogo razloga da vjerujemo kako će takva
politika, koja je u skladu s dotadašnjim postupcima Titovih ljudi, biti
pošteno provedena u djelo.«
Takvo se diplomatsko vladanje nije moglo dugo održati i Britanci
su ubrzo postali svjesni pravoga stanja. U velškom bataljonu, koji je
provodio tu operaciju, gnušanje i odbojnost brzo su se širili na svim
 152
razinama. Malcolm Richards, bataljonski kapelan, bilježi duboku ne-
sklonost cijeloga bataljona prema tom nevojničkom zadatku:
»Britanski dio pogodbe o Titovom povlačenju bilo je izručivanje
titovcima Hrvata i četnika koji su bili pod našim nadzorom. Ta za-
mršena i nemoralna zadaća se izvršavala, ali uz vrlo mnogo izrečenih
dobronamjernih laži i isto toliko mučnih grižnja savjesti zbog toga.
Ponašanje nekih Titovih stražara bilo je okrutno, krvavo i neizrecivo
neugodno za sve prisutne... Hrvatske su obitelji dovedene u Mu-
hlbach i ondje je medu njih ubačena glasina da idu u Italiju, u što su
vjerovali sve dok nisu prebačeni na željezničku postaju, u nesigurnu
i nedoličnu sudbinu u rukama titovaca. Mi srno mogli samo nastaviti
tu mučnu zadaću, neprestano se podsjećajući kako su prošli događaji
jasno dokazali da je istina upravo obrnuta, no ona zbog toga nije bila
manje okrutna.«
Ta »nesigurna i nedolična sudbina« o kojoj je Richards nagađao bi-
la je itekako stvarna. Hugo Baring bio je tada major u 69. pješadij-
skoj brigadi. Dobio je zadaću da izruči skupinu za koju mu je rečeno
da su ustaše, notorni hrvatski fašisti. Zapravo je to bila skupina prlja-
vih izbjeglica prestrašena izgleda, odjevenih uglavnom u prnje, a ve-
ćinu medu njima činile su žene i djeca. Družina je predana bandi
partizana koji su čekali na granici u planini. Komunisti su odveli
svoje zarobljenike iz obližnje stijene i tada se začulo ono što je major
Baring opisao kao »početak vatre iz automata«. Posljedica toga bila je
to da je odbio pratiti sljedeće skupine.
Otprilike u isto vrijeme je Philipu Bruttonu, poručniku velških
gardista, naređeno da »izruči oko sto članova bivše hrvatske vlasti,
zajedno sa ženama i djecom, jednom Titovom pukovniku, na austrij-
skoj strani jeseničkog tunela. Oni će biti dovezeni u konvoju troton-
skih kamiona iz Beča, a onda prebačeni u vlak koji će ih čekati da ih
odveze na dugo, mračno putovanje u Jugoslaviju. Dva tjedna poslije
toga čuo sam da su bili smješteni u hotel, a onda, poslije ručka, u
vrtu poredani uza zid i pokošeni vatrom iz automata. Jedan od njih
je pobjegao: bio je u zahodu i ostao je neotkriven u očito užurbanom
pretraživanju zgrade prije pokolja. Pobjegao je preko planine, ispri-
povijedao što je preživio i ostao ovdje kao pravi izbjeglica, a svi čla-
novi obitelji poginuli su mu u hotelskom vrtu.«
U svome dnevniku, Brutton opisuje 18. svibnja »izručivanje četni-
ka i Hrvata« kao »krajnje odurno«. John M. Parry sjeća se te operacije
s podjednakim gnušanjem: »Bio sam komandir voda u Koruškoj kad
je rat završio. Bio je to velški puk Šeste oklopne divizije. Nekoliko
tisuća ustaša (boraca i neboraca, s obiteljima i svećenicima) predali su
se nama — radije nego Titu — da bi se s njima postupalo pošteno,
kao s ratnim zarobljenicima. Da ih nismo prihvatili, oni bi se borili
do smrti... Poslije nekoliko tjedana biii smo šokirani i zaprepašteni;
dobili smo naređenje da ih utovarimo u stočne vagone u obližnjem
selu Maria Elend odakle će produžiti putovanje u koncentracione lo-
gore u Jugoslaviji. Ukrcani su, stisnuti kao sardine, po strašnoj vrući-
ni. Muškarci su — pošto im je strojovođa na njihovom jeziku rekao
odredište — pokušavali da nam nasilu oduzmu oružje t preklinjali
su nas na koljenima da ih ustrijelimo!!! To nije bila vojna akcija voj-
nik na vojnika — to je bilo nešto onkraj svega u što smo vjerovali i
što smo shvaćali!«
Do toga dana je Parry osjećao duboku srdžbu zbog toga što je pri-
siljen da sudjeluje u takvoj nevojnoj akciji, a tada je postao svjestan
toga da on i njegovi ljudi čine ratne zločine nalik na one koje su
počinili neprijatelji:
»Pod tim uvjetima — čak i ako se zna da su ustaše činili zvjerstva i
pokolje — kada i gdje počinje vojnička poslušnost i disciplina, a
gdje preteže savjest i osjećaj humanosti? Tko je počinitelj ratnog zlo-
čina? Poticatelj? Izvršitelj? Posrednik? Meni se čini da ako neka
zemlja ili zemlje 'pobjeđuju' u ratu, tada i takve akcije nisu zločini!!!
U mom slučaju, Tito i Macmillan bili su 'pobjednici' pa su, u ono
vrijeme, i sve njihove upute i akcije bile zakonite. Kakva li je to pro-
kleta besmisao? Koliko je mjera civilizacije u takvom razmilijanjj?«
Velški gardisti izručili su tada oko 5000 Hrvata, a još su ih nekoli-
ko tisuća na isti način isporučile druge jedinice. Preživjelim hrvat-
skim žrtvama sve se to, razumije se, čini kao neopisiva izdaja, no i
oni u mnogim prilikama cijene sveopće gnušanje britanskih vojnika
nad cijelim tim poslom. Hrvatski izvori bilježe velikodušno ponaša-
nje britanskog oficira, zapovjednika u St. Stefanu kod Wolfsberga.
Skupina od oko 3000 osoba je, pošto se predala, upućena onamo:
»Izručeno je samo nekoliko ljudi. Živote goleme većine spasila je
dalekovidnost i poštenje ovdašnjeg britanskog zapovjednika. On je
posve otvoreno rekao Hrvatima kako mu je viša engleska komanda
naredila da sve izbjeglice preda partizanima. Onda je počeo otezati
proces izručenja i pritom neprestano ponavljao Hrvatima kako svaki
od njih koji se smatra vojnikom mora biti poslan natrag u Jugoslavi-
ju. .. Oklijevanje Engleza u provođenju izručenja omogućilo je tada
većini hrvatskih vojnika u toj skupini da se preobraze u civile, a ove
britanski oficir nije htio predati patizanima.«
Golema većina Hrvata vraćena je u Jugoslaviju, gdje je poubijana
po Titovom naređenju. Jedan od zarobljenika koji je zajedno s dru-
gima marširao pokraj jednoga od gubilišta u šumi kod Brezovice
svjedoči ovako:
»Osjećali smo nepodnošljivi smrad, zrak je bio zasićen njime. Na-
stavljajući stupati kroz šumu, naišli smo na hrpu ljudskih tjelesa, po-

154
sve obnaženih. Po mojoj ocjeni, u toj šumi je bilo između pet i deset-l
tisuća rrirtvaca. Oni koje sarn vidio izbliza bili su ustrijeljeni; rupe od
metaka jasno su se vidjele na mnogim truplima. Jedan od partizan-
skih stražara rekao nam je: »Ubijali smo ih puna tri sata, teškim i
lakim strojnicama.« Trupla su ležala nagomilana jedno preko drugo-
ga, a gomila je bila duga oko kilometar i pol.«
Tisuće Hrvata prebacivane su preko granice svakodnevno, sve do
24. svibnja. A politika njihove repatrijacije zasnivala se na naredbi
generala Robertsona od 14. svibnja. I ta je repatrijacija bila odgovor
na bojazni što su rasle s približavanjem znatnoga dijela hrvatskoga
naroda granicama britanske okupacijske zone u Austriji. Upravo je
zbog toga feldmaršal Alexander, zabunom uvjeren da se 200.000 lju-
di već predalo britanskim snagama, 15. svibnja ponudio njihovo vra-
ćanje Titu.
A Milovan Dilas, nekadašnji Titov bliski suradnik, primijetio je
1980: »Reći ću vam posve otvoreno: mi uopće nismo shvaćali zašto
su Britanci inzistirali na vraćanju tih ljudi« (»Četnici i njihovi simpa-
tizeri«).
Koji god bili razlozi, no upravo se to dogodilo. Jer samo dva dana
poslije, 19. svibnja uvečer, jugoslavenski partizanski pukovnik Iva-
nović došao je u Keightlevev štab u Klagenfurtu da pregovara o to-
me da se Srbi i Slovenci dodaju Hrvatima čiju je repatrijaciju već
dogovorio Hočevar 15. svibnja. Ivanović se sporazumio s Britancima.
Prve četiri točke dogovara govorile su o evakuaciji jugoslavenske
vojske s cijelog austrijskog teritorija. Naime, već više od tjedan dana,
naoružane skupine partizana dosađivale su po britanskoj okupaci-
onoj zoni, dakle po onom dijelu Austrije za koji se Tito nadao da će
ga pripojiti Jugoslaviji. Partizani su tu počinili bezbrojne zločine —
pljačke, silovanja, umorstva — stvarajući tako prema sebi odbojnost
ne samo stanovništva, nego i dotad njima sklone britanske vojske.
Sad je s Ivanovićem potpisan sporazum po kojem će se sve partizan-
ske snage povući »na jug od jugoslavensko-austrijske granice, najka-
snije do 21. svibnja 1945. u 21 sat«. Taj dio dogovora završava rečeni-
com: »Poslije povlačenja, vojna meda između jugoslavenskih snaga i
Pete armije bit će doratna jugoslavensko-austrijska granica«. Drugi
dio sporazuma odnosi se na povratak Jugoslavena i glasi: »Peti kor-
pus će vratiti sve jugoslavenske građane koji su sad na njegovom
području a koji su se borili u uniformama na strani Nijemaca i nji-
hovih pomagača. U to su uključeni ustaše, domobrani, četnici, nedi-
ćevci i bjelogardisti. Svih je njih ukupno 18.585, od kojih je 3010 već
vraćeno jugoslavenskoj Četvrtoj armiji. Slijedit će, što je već dogovo-
reno, evakuacija još 10.000 ljudi preko Rosenbacha, također Četvrtoj
155
armiji, tek oko 5500 ljudi Trećoj armiji preko Bleiburga ili Lava-
munda.«
Završnica se može dovesti u vezu s tim sporazumom. U Petom
korpusu se nagađalo da bi dva dijela sporazuma s Ivanovićem mogla
biti međuovisna. I Nigel Nicholson je tada zabilježio: »Kao što je ci-
jelome svijetu sad poznato, Tito se bio suglasio da do 21. svibnja po-
vuče svoje partizane iz Koruške... Naš udio u tome sporazumu bila
je odluka da se Titu vrate svi jugoslavenski zarobljenici koji su u na-
šim rukama.«. Posljedica toga bila je to da su mnogi vojnici protiv
svoje volje morali sudjelovati u onome što bi se u drukčijim okolno-
stima smatralo neoprostivim neljudskim činom.
No ta su nagađanja bila pogrešna, jer repatrijacija nije bila ni u ka-
kvoj vezi s povlačenjem Titovih sljedbenika iz Koruške. Ubrzo će se
pokazati da je povlačenje partizana bila posljedica više sile — i niče-
ga drugog.
Prvi stadij operacije, izručivanje Hrvata, trajao je od 19. do 24.
svibnja. Čini se da nije bilo primjene sile prilikom njihovog povrat-
ka, jer su praktički svi oni nasjeli na smicalicu koja ih je navodila na
to da povjeruju kako putuju u Italiju. Zbog toga se i nije moglo oci-
jeniti sa sigurnošću kako su se ta izručivanja dojmila na komandu
Osme armije.
S druge strane, očito je da je Peti korpus brižljivo izbjegavao svaki
incident koji bi mogao privući pažnju na to što se zbiva. Zdenka Pa-
lić-Kušan bila je tada mlada djevojka medu izbjeglicama što su 6.
svibnja pobjegle iz Zagreba. Skupina od sedamsto-osamsto izbjegli-
ca, medu kojima je bila i ona, stigla je 10. ili 11. svibnja u selo
Krumpendorf pokraj Vrpskog jezera (W6rthersee). Ljudi su bili iscr-
pljeni i gladni. Hrane nije bilo ni u selu:
»Tako smo sljedećih pet-šest dana bili osuđeni na gladovanje, živ-
jeli smo samo od oskudnih obroka od nekoliko zrna graha po osobi
te tableta vitamina ili kalcija koje su nam bacali po cesti iz vozila
Crvenoga križa. To nam je spasilo živote... Mjesto na kojem smo se
smjestili bilo je podalje od jezera a bliže glavnoj cesti. S druge strane
ceste bila je mala seoska željeznička postaja Krumpendorf, koja po-
stoji i danas... Iza postaje bila je prostrana kosina na kojoj se druga
skupina izbjeglica bila smjestila još prije našega dolaska; svi su oni
bili vojne osobe, vojnici i oficiri. Ustaše i domobrani. Prebivali su
ovdje po šatorima, kojih dvjesta-trista metara od nas, a dijelila nas je
cesta. Iza njihovog logora, u kojem mora da je živjelo oko tisuću lju-
di, bilo je jezero...«
Jednoga dana, oko sredine svibnja, ona su naselja iznenada opkoli-
li partizani, i svi su strahovali od najgorega. Trećega se dana parti-
zanska »opsada« tajanstveno rasplinula i civili su odlučili poslati iza-
slani ke u britansku komandu u Klagenfurt u nadi da će se ondje
izboriti za azil. Britanska vojna policija dopustila je pristup tročlanoj
delegaciji u kojoj su bila dva oficira i svećenik. Njihova je misija tra-
jala od osam ujutro do osam navečer i samo zbog te ustrajne upor-
nosti uspjelo im je da dođu do nekog uštogljenog oficira, vjerojatno
iz Savezničke vojne uprave, u gradskoj vijećnici.
Kad su se naposljetku vratili u logor nisu znali je li im misija bila
uspješna ili nije. Te noći nitko nije spavao, a sutradan u praskozorje
uznemirila ih je buka kamiona u susjednom vojnom logoru. Zdenka
i njezina sestra istrčale su da vide što se zbiva. Presretni, hrvatski
domobrani odvozili su se britanskim teretnjacima prema Klagenfur-
tu. Na pitanje kamo idu, veselo su odgovarali da odlaze u pravi voj-
nički logor pod britanskom upravom. Ta je operacija potrajala cijeli
dan.
Navečer je došao red na civile. Zdenka i ostali ukrcani su u teretni
vlak koji je zatim krenuo u noć. Strepili su da se voze k partizanima,
no njihova je priča imala sretniji svršetak. Prebačeni su u logor za
raseljene osobe u — doista — Italiji, gdje su bili sigurni od izručiva-
nja. No oni vojnici, kako je Zdenka poslije saznala, bili su odvezeni
onim sablasnim putem kroz tunel Rosenbach u pokolje u Jesenka-
ma i Kranju, a oni koji su to preživjeli u jezive »marševe smrti«.
Zdenka nije nikada saznala motive i pozadinu svoga izbavljenja,
koje smatra jedinstvenim, jer je Korpus bio naredio da »svi Hrvati«
treba da budu vraćeni pa su ih mogle spasiti samo skrušene i uporne
molitve. No bit će da ih je spasilo nešto drugo. Naime, taj je primjer
samo jedan u nizu sličnih koji pokazuju kako je Peti korpus, nastoje-
ći da na brzinu zabašuri svoje nedopuštene operacije, ponegdje zabr-
ljao — i nehotice povukao i čovječne poteze.
U ratnom dnevniku britanske Osme armije, smještene tada na ju-
gu Austrije, 24. svibnja 1945. zabilježeno je lakonski: »Izručivanje
Hrvata završeno. Izručivanje Srba počelo«. Iako je Tito bio britanski
saveznik, treba napomenuti da su britanske trupe odlučno'djelovale
na sprečavanju partizanskih okrutnosti prema bespomoćnim izbje-
glicama, da su neprestano izražavale otvoreno zgražanje zbog pona-
šanja Titovih nediscipliniranih vojnika. Zatočenici logora Viktring
nisu znali točno gdje se nalaze četnici generala Damjanovića koji su
se predali, no smatrali su da su ih Britanci zadržali pod svojom zašti-
tom. Pukovnih Tatalović, kao zapovjednik triju četničkih pukova, i
dr. Jože Basaj, kao predsjednik slovenskog nacionalnog komiteta,
uputili su predstavke brigadiru Vernevu. Tatalović je zahtijevao da se
dopusti njemu i njegovim ljudima da se pridruže generalu Damja-
noviću u Italiji, dok je dr. Basaj tumačio kako slovenska nacionalna
vojska nije nikada surađivala s Nijemcima i kako se borila samo d»
zaštiti i oslobodi svoju domovinu.
Nigel Nicholson, obavještajni oficir koji je zaprimio predstavke,
poslije je kratko zabilježio: »Jedina točka u kojoj su obojica bili jed-
nodušni bio je njihov strah da bismo ih mogli vratiti Titu, a to je
nažalost bilo upravo ono što smo namjeravali učiniti. Oni nisu znali
ništa o našim namjerama sve dok se nisu našli pred Titovim stražari-
ma koji su se ukrcavali u njihov vlak. Držali smo ih u Viktringu u
blaženom neznanju... Bio je to prizor neviđen još od ranih filmova
o zlatnoj groznici. Cijela slovenska sela, zajedno s konjima i djecom
ležala su tijesno zbijena. Dok su žene ostale uz djecu i ognjišta, voj-
nici su isticali svoje nacionalnosti i stupali u golemim bataljonima.
Nije bila ugodna zadaća razbijati njihov prisan, idiličan život, klati
im konje radi mesa, slati njihove obitelji u pravo, strogo zarobljeni-
štvo. No mi smo dali riječ Titu, a način na koji su ih njegovi ljudi
prihvaćali pobuđivao nam je nadu da njihova sudbina neće biti pre-
više nesmiljena«. Nicholson danas priznaje da su mu ove posljednje
riječi bile više tiha nada nego uvjerenje.
Konvoj srpskih dobrovoljaca trebalo je da otputuje 24. svibnja. Ra-
spoloženje je bilo veselo, obitelji iz susjednog logora okupile su se i
uzbuđeno mahale za dovidenja svojim muškim članovima, kojima će
se ubrzo ponovo pridružiti »u Italiji«. Istina, toga se dana prenijela
glasina da sve to možda i neće proteći tako povoljno kako se činilo,
no čovjeka koji je bio kriv za tu glasinu oštro je ukorio general
Krenner, slovenski zapovjednik, zbog širenja alarmantnih vijesti i
izazivanja neprijateljskih osjećaja prema Britancima... General
McCreerv je znao da je Srbima odredište Jugoslavija i nije mario da
sazna što oni vjeruju...
Generalova je smotra bila površnija nego obično. Kiša je pljuštala,
a jedna sestra Crvenog križa iz susjednog logora zabilježila je poslije
u dnevnik: »Samo je jednom izašao iz automobila da bi se, gacajući
blato, rukovao sa mnom. Poslije me je opsjedao momak iz lista
Osme armije«.
Kao rezultat složenog mehanizma razmjene naredbi, izvještaja,
posjeta i uputa, komanda Šeste oklopne divizije je 23. svibnja poslije
podne najavila za sutradan »shemu za evakuaciju Srba i Hrvata«. Bri-
tanski zapovjednik u logoru Viktring izdao je slovenskim, srpskim i
hrvatskim zapovjednicima »naredbu za pokret«: »Svi hrvatski vojnici,
svi srpski vojnici osim 50 ljudi, sad prisutni u logoru Viktring, sutra
će, 24. svibnja, krenuti na novo odredište.«.
Zapovjednik je poslije objasnio svim slovenskim i četničkim višim
oficirima da će oni i njihovi sljedbenici sutradan biti otpremljeni u
158
Italiju kako bi se pridružili generalu Damjanoviću. Rekosmo, u logo-
ru je zavladala radost kad se ta novost brzo proširila.
Sutrašnji je dan očito bio povoljan za to: bio je to blagdan slaven-
skih apostola Ćirila i Melodija. Prvu skupinu koja će biti otpremlje-
na činilo je tisuću srpskih četnika, predvođenih pukovnikom Tatalo-
vićem i njegovim štabom. Ustali su u ranu zoru, raspoloženi, sklopili
svoje šatore i okupili se na uobičajenu jutarnju molitvu. Pripadnik
Drugoga puka jugoslavenskih dobrovoljaca Z. R. Prvulović živo se
sjeća toga prizora:
»Već je šest sati! Vrijeme leti. Očekivanje nadobudne budućnosti
bilo je dovoljno da nas prebaci u svijet nestvarne stvarnosti. Puk se
postrojio i otac Zika Bogdanović čitao je molitvu, zazivajući Božji
blagoslov na naše putovanje. Njegove blage, zvonke riječi miješale su
se s kišom i njenim šuštavim šumom. Kiša nam se slijevala niz obra-
ze, no to smo jedva zapažali: naše su misli i srca bili drugdje... Mje-
sto polaska nije bilo daleko. Uredni i dostojanstveni, prošli smo po-
kraj jedinice četnička i oveće skupine ustaša. To prvo mjesto oku-
pljanja ubrzo je ostalo iza nas dok smo se kretali prema našem
pravom sastanku. Jedinica za jedinicom išla je po blatnome putu i
raskvašenom polju. Kad smo se ponovo postrojili, moj je puk bio na
samome čelu. Kako smo samo svi bili sretni! Smatrali smo vrhun-
skom čašću to što predvodimo kolonu naših desetkovanih snaga.
Kako smo stigli znatno prije vremena, stali smo da pričekamo Bri-
tance. Dok nisu stigli, bili smo prilično nestrpljivi: promočeni do
kože, jedva smo čekali da se pokrenemo. Britanski su nas vojnici
pretražili brzo ali efikasno, cijelo vrijeme ostajući hladni i bezizražaj-
ni, no ruke su gotovo neprestano držali na pištoljima. Kako je pre-
traživanje odmicalo, kamioni su pristizali i redali se uz označene cr-
te. Vrlo nas je iznenadilo to što nije bilo nikakve osobite žurbe. Ka-
ko bi koji bio ukrcan, polazio je, no i to je trajalo cijelu vječnost. Na
svaki se penjao određen broj ljudi, nijedan čovjek više i nijedan ma-
nje, i tako do posljednjega. Cijeli naš puk bio je ukrcan...«
UOTIĆEVA SUMNJA
Kad su se svi njegovi ljudi uspeli na teretnjake, njih dvadeset pet u
svaki, pukovnik Tatalović je prišao britanskom dežurnom oficiru.
— Majore, kamo idemo? — upitao je.
— Da se pridružite vašoj vojsci u Italiji.
— Časna riječ? — inzistirao je Tatalović.
— Časna riječ! — odgovorio je Englez veselo.
Uvjeren, Tatalović je uskočio u kamion. Vladimir Ljotić, oficir za
nastavu općeg obrazovanja u Drugom puku srpskih dobrovoljaca,
159
sjeća se toga dana vrlo živo. Zapravo, on je jedan od rijetkih koji su
ga preživjeli pa ga se i mogu sjećati. Kao i svi ostali, pouzdavao se u
izričita britanska uvjeravanja da putuju svojim drugovima u Italiju.
Kako se konvoj kretao prema zapadu duž Rosenthala (Rožne doli-
ne), u sjeni lanca Karavanki, ništa nije poticalo na sumnjičavost:
»Konvoj se često zaustavljao, na raskrižjima cesta. Naši bi ljudi tada
silazili s vozila da protegnu noge ili da popričaju s prijateljem iz dru-
gih kamiona. Britanci koji su nas pratili bili su posve ravnodušni.
Katkad je konvoj naglo krenuo dalje, tako da su naši ljudi morali
trčati kako bi dostigli svoje teretnjake!«
Tek kad su stigli do male željezničke postaje Maria Elend na pod-
nožju planine koja dijeli Austriju od Jugoslavije, Ljotić je posumnjao
u britanske namjere. Čim su sišli s kamiona, okružio ih je jak odred
vojnika: u rukama su im bile puške s nataknutim noževima, tenkovi
i oklopna vozila su bili iza njih, prijeteći poredani u polukrug. Uto je
u postaju ušao vlak, a srpski oficir iz prvoga kamiona došao je do
skupine u kojoj je bio Ljotić i uzbuđeno povikao kako je vidio parti-
zane koji su sišli s vlaka i sakrili se u staničnoj zgradi.
Ljotićev je strah rastao iz trena u tren. Nekog mještanina koji su tu
našao upitali su kamo vodi pruga. Odgovorio je da na jednu stranu
vodi onamo odakle su došli, u Klagenfurt, a na drugu — u Jugoslavi-
ju. A što je s prugom što ide preko Villacha (Beljaka) u Tarvisio u
Italiji? Oh, ta je pruga izvan prometa još od prvog svjetskog rata. A
ovaj vlak što je u stanici upravo je stigao iz Jugoslavije. Bilo je pre-
malo vremena da bi se razmislilo o tim zloslutnim podacima: Zaro-
bljenici su brzo provedeni kroz stanicu i upućeni da se popnu u
stočne vagone, po šezdesetak u svaki. Ljotić se sjeća: »Cijelo to vrije-
me bio sam sa svojim prisnim prijateljem, poručnikom i komandi-
rom voda; prišapnuo mi je neka pokušam ući u oficirski vagon, no
kako nisam imao oficirskih oznaka na uniformi, jedan me britanski
vojnik zaustavio i poslao u stočni vagon«. Kad su svi ušli u vagone,
britanski su vojnici pozatvarali vrata za njima, a onda je došla skupi-
na željezničara koji su žicom svezali zasune s vanjske strane. Vladi-
mir Ljotić sve je to promatrao kroz uzani vagonski prozor pokušava-
jući navesti te ljude na razgovor, no oni su ostajali nijemi i odlazili
dalje. Zatim je došla nova skupina željezničara, u modrim ogrtačima.
Oni su se pokazali pristupačnijima, a kako su bili koruški Slovenci,
razumjeli su Ljotićeva pitanja.
— Kamo nas vode?
— U Ljubljanu — glasio je okrutan odgovor.
— A što će učiniti s nama?
Umjesto odgovora, čovjek je stavio kažiprst na sljepoočicu. Drugi
je željezničar uplašeno pritisnuo prstom usne i obojica su otišli.
160
»Ubrzo zatim«, sjeća se Ljotić, »Britanci su otkračunali vrata našega!
vagona i jedanaestak Hrvata u građanskim odijelima, medu njima i i
žena s djetetom u naručuju, ugurali su se u već prekrcani vagon. Za
one koji nisu već sjedili, ostalo je mjesta samo za stajanje«.
Uto se pojavio strojovođa, s crvenom zvijezdom na kapi, i popeo
se u lokomotivu. Proparao se zvižduk s nje i vlak se pokrenuo. Plju-
sak kiše se pretvorio u prolom oblaka, a Ljotić je i dalje promatrao
stanicu zureći kroz prozorčić. Sad je ugledao ono od čega je straho-
vao. Vrata staničnog ureda su se otvorila i skupina od tridesetak par-
tizana, naoružanih automatima, istrčala je i ubacila se u jedini put-
nički vagon što su ga Britanci, držeći se vojničke etikecije do po-
sljednjeg trenutka, sačuvali za pukovnika Tatalovića i njegove oficire.
Ljotić je sad blagoslivljao sretnu okolnost koja ga je spriječila da bu-
de medu njima.
Neposredno uoči toga, Tatalović je razgovarao sa svojim štapskim
oficirom M. S. Sankovićem, koji se sjeća da je taj razgovor tekao ot-
prilike ovako:
— Što misliš o svemu ovome? — pitao je Tatalović.
— Ne ulijeva mnogo nade.
— Misliš li da bismo mogli biti izdani?
— To je moguće.
— I što zatim?
— Ako je to moral i politička mudrost takozvanog civiliziranog i
kršćanskog Zapada, tada neka Bog pomogne Evropi i svijetu.
Trenutak izdaje je kucnuo. Miodrag Radotić je jedan od malo ofi-
cira koji su joj izbjegli i sjeća se tih prizora:
»Posljednji sam ušao u putnički vagon i našao prazno sjedalo u ku-
tu, pokraj prozora. Nasuprot meni bili su Vasiljević, Boza Najdano-
vić i njegova žena. Trudna. Prozorsko je staklo bilo razbijeno i kapi
kiše padale su u unutrašnjost vagona. Ustao sam da pokušam pokriti
prozor mojom kišnom kabanicom i tada sam ugledao nešto što me
je skamenilo. Uspio sam samo promucati: partizani. Moj prijatelj
Milovan pogledao je kroz prozor i problijedio kao kreda. Iz stanične
zgrade, partizani su s puškama u rukama trčali prema putničkom
vagonu«.
Jedan oficir i desetak partizana ušli su u putnički vagon. Vladimir
Ljotić izvještava o tome:
»U tome mi je trenutku postalo više nego jasno da smo izdani i
izručeni Titovim komunistima. I baš u tome trenutku jedna jedina
pomisao opsjela moj duh: više ni časa ne mogu ostati u vlaku u ko-
jem su komunisti. Prozor kroz koji sam promatrao što se zbiva na
stanici imao je rešetke, iste onakve kao i svi prozorčići na stočnim
vagonima. Osvrnuo sam se naokolo; kao nekim čudom, prozor dija-
lili
gonalno na drugoj strani bio je bez rešetaka. Pohitao sam onamo,
gazeći preko ispruženih ljudi. Vlak je hvatao brzinu. Ubrzo će stići
do tunela. Nisam smio izgubiti ni sekundu. Uhvatio sam se za preč-
ku koja inače služi da po njoj klize vrata kad se otvaraju i izvio se
nogama kroz prozor te tako iskočio iz vagona. Jedino što sam čuo u
tom djeliću sekunde bilo je kako mi netko dovikuje: »Lud si! Ubit
ćeš se!« Znao sam što riskiram, no nisam ni gledao kamo ću skočiti;
je li to možda, most, litica ili rijeka. Znao sam samo jedno: moram
napustiti vlak. Začudo, nisam ni pao, dočekao sam se na noge i samo
lagano dotakao tlo prstima te odmah odskočio. Onda sam, znajući da
nailazi oficirski vagon s partizanima, polegao na padinu nasipa i
ostao u tom položaju dok se vlak nije udaljio. Zatim sam otrčao do
grmlja i ondje se sakrio, promatrajući prugu. Spasio me zapravo pro-
lom oblaka, jer sam iz svog skrovišta, s desne strane na udaljenosti
oko dvjesta metara od mene ugledao dva britanska vojnika koji su i
dalje nadgledali blokirano područje, no zbog svojih kapuljača mogli
su gledati samo ravno pred sebe. Ostao sam na tom mjestu oko dva
sata, jer sam očekivao da će i naš 3. i 4. puk biti dovedeni u Maria
Elend; naime, bilo je predviđeno da njihov pokret bude u podne. No
ubrzo je postalo očito da se to neće dogoditi. Iz svoje sam proma-
tračnice gledao kako britanski odred povlači svoje straže i tenkove.
U roku od jednog sata Maria Eland postala je opustjela postaja, bez
žive duše na vidiku.«.
Vladimir Ljotić je krenuo da nade neko mjesto gdje bi mogao pre-
noćiti. Predstavljajući se kao francuski radnik koji se vraća u domo-
vinu, naišao je na seljaka koji mu je dopustio da prenoći u njegovu
sjeniku. Sutradan, 25. svibnja, odlučio se da se vrati u logor Viktring
kako bi ostale logoraše upozorio na opasnost, a onda se s prijateljima
pobrinuo za bijeg u neko sigurnije utočište. Pošto je u nekoliko nav-
rata za dlaku izbjegao stražama vratio se u Viktring dvadeset šestoga,
kasno navečer.
TAJNA BRITANSKA JEDINICA
Logor je zatekao bez ijednog Srbina, svi su njegovi sunarodnjaci
već bili otpremljeni. No našao je svoga prijatelja Slovenca, Mirana
Piriha, koji mu je razdragano saopćio kako je sad red na Slovencima
da sutradan ujutro podu u Italiju. Ljotić mu je odmah rekao stravič-
nu istinu i zamolio ga da ga odvede nekom višem slovenskom
oficiru:
»Probudili su zapovjednika puka majora Vuka Rupnika (sina gene-
rala Leva Rupnika), a onda me pozvali da uđem. Ponovio sam svoju
162
priču. Major Rupnik i njegova žena saslušali su me vrlo prijateljski i
s mnogo razumijevanja. Sutradan, 27. svibnja rano ujutro, ukrcao
sam se u kabinu kamiona gdje sam zatekao 3-4 osobe. Koliko se sje-
ćam, jedan je bio civil a ostali slovenski viši oficiri. Nisu se predstavi-
li, no poslije sam čuo da je jedan od njih bio zapovjednik domobra-
naca (bele garde) general Krenner. Posjeli su me između sebe i dali
mi zemljopisnu kartu da im pokažem put kojim je prošao transport
iz kojega sam pobjegao. Pokazao sam im to. Poslije podrobnijeg ispi-
tivanja, opet sam ponovio ono što sam već bio rekao majoru Rupni-
ku: da je moja priča posve istinita no da se ne želim suprotstavljati
Britancima niti suočavati s njima. Poslije onoga što sam iskusio,
izgubio sam povjerenje u njih. Bio sam uvjeren da bi me ponovo
izručili partizanima. Ovaj put pogotovu, kako bi ušutkali neposred-
nog svjedoka njihova sudioništva u zločinu. Onda su me pustili. Ti
me ljudi nisu primili osobito prijateljski, no ničim nisu pokazali da
mi nisu povjerovali. Uostalom, još je toga dana moju priču potvrdio
drugi svjedok, poručnik Đorde Jovanović, koji je pobjegao iz Jeseni-
ca, dakle iz Jugoslavije, i stigao u Viktring u noći s 26. na 27. svibnja
1945«.
Dok je Krennera i njegove oficire mučila mogućnost da ih Britan-
ci izdaju, vijesti što su ih donijeli Ljotić i Jovanović počele su dopira-
ti do Trećeg bataljona velških gardista, smještenoga u Roseggu. Po-
sve slučajno, upravo onoga dana kad mi je Vladimir Ljotić pripovije-
dao o svome bijegu, razgovarao sam i s jednini svojim prijateljem u
Oxfordshireu. On, Sir Frederic Bolton, bio je tada kao mladi oficir
1945. komandir čete u tom bataljonu. Jedan dan pošto je bio prem-
ješten iz Italije, upravo je on dobio dužnost da nadzire prvi dan ukr-
cavanja srpskih dobrovoljaca u vlak u postaji Maria Eland, upravo u
onaj vlak iz kojega je Ljotiću uspjelo onako sretno pobjeći.
Jesu li četnici znali kamo idu?
»Ne, nisu, i to je bilo najneugodnije u svemu tome. Jer oni su nas
pitali 'Kamo nas šaljete?' A ja sam im morao govoriti kako to nije
moja stvar, kako imam naređenje samo da ih ukrcam u vlak: 'Što se
mene tiče idete u vlak, i to je sve'. Lica su im bila zastrašena. 'No
dobro, Englez uvijek drži do svoje riječi, pa ćemo učiniti ono što
nam kažu'. Sve je to postajalo neugodno, jer tada smo znali da će,
čim se ovi ukrcaju u stočne vagone i čim vrata budu zakračunana,
Titovi vojnici iskrsnuti iza stanične zgrade i opkoliti vlak i kliktali
od radosti. Kukavni četnici virili su iz vagona i vrištali«.
Kapetan Bolton vratio se te noći u Rosegg, a sutradan je red bio na
drugoj četi da vodi operaciju na postaji Maria Elend. Njihov koman-
dir Charles Brodić Knight izvijestio je poslije toga da je morao otvo-
163
riti vatru na zarobljenike. Očito je da su četnici nanjušili opasnost..
Sir Frederic nastavlja:
»Prekretnica je nastala trećeg dana, kad se Dojavio netko iz prvoga
transporta koji smo poslali prijeko i rekao: 'Čujte, zar vi ne znate što
se zbiva? Kad vlak krene, odmah zatim ulazi u tunel, onaj što se vidi
odavde, a kad prođe kroz planinu na drugu stranu u Jugoslaviju, svi
izlaze i u njih se puca'.«
Uzbro je postalo jasno da su najcrnje bojazni pukovnika Tatalovića
i njegovih ljudi bile opravdane. Deset dana poslije, jedan partizanski
poručnik, Srbin, užasnut svim onim što je vidio, dezertirao je iz svo-
je jedinice i pobjegao u Italiju. Ondje je jugoslavenskim izbjeglicama
prepričavao svoja iskustva pripadnika jedinice zadužene za prihvat
povratnika. Kako se može vidjeti iz njegovog prikaza, postojala je
tajna britanska jedinica koja je djelovala na jugoslavenskom tlu i koja
je, ako već nije sama sudjelovala u pokoljima što su slijedili, svakako
blisko surađivala s krvnicima:
»Izvještaj je u Rimu, 25. lipnja 1945. načinio Branislav Todorović,
rođen u Beogradu, 33 godine, pravoslavne vjere, prije rata student
tehnologije. On je poručnik partizana (ili narodnooslobodilačke voj-
ske), nekažnjavan, neoženjen, bez ikakve imovine. Pošto je pobjegao
iz NOV stigao je u Italiju i načinio ovu izjavu:
»Prije dolaska u Rosenbach, na austrijskoj strani Karavanki, služio
sam u Jesenicama. Ondje sam 24. svibnja 1945. dobio naređenje za
pokret. Bilo je to oko 18 sati. Naredba je bila usmena, saopćio mi ju
je načelnik štaba brigade kojemu ne znam ime. Rekao mi je da se
pripremim za odlazak u Rosenbach, gdje ćemo stupiti u kontakt s
Englezima od kojih ćemo preuzeti neke zarobljenike. Zajedno smo
otišli u Jesenice, u štab 26. dalmatinske divizije, dok je bataljon kre-
nuo u Kranjsku Goru da zauzme položaj na granici, u najvećoj tajno-
sti i bez znanja saveznika. Već nam je prije bilo naređeno da mora-
mo uvijek biti pripravni za napad. U štabu u Jesenicama prisustvo-
vao sam razgovoru između šefa štaba brigade i kapetana Slavka
Savića, zapovjednika bataljona. Kapetan je upitao koga ćemo to na-
pasti, a drugi je odvratio: Pa to se zna. Koga drugog nego naše slavne
saveznike? I komesari su govorili vojnicima da bismo mogli napasti
Engleze ako nam ne budu htjeli predati Istru, Korušku i Trst. Znao
sam da su neki predstavnici naše armije boravili u Rosenbachu ne-
koliko dana i da su ondje preuzeli od Engleza oko osamsto zaroblje-
nika, jugoslavenskih građana koji su pobjegli pred partizanima i pri-
padali Jugoslovenskoj vojsci u otadžbini, domobranima, ustašama, ili
slovenskim belogardistima, kao i neke civile, rođake tih zarobljenika.
Već toga dana, 24. svibnja, posebnim vlakom od dva vagona i loko-
motive, krenuo sam u Rosenbach, s načelnikom štaba brigade i jed-
.m:.
nim oficirom 26. divizije. Ondje smo zatekli kapetana Dominka, iz
Makarske, zamjenika komandanta 26. divizije, zatim tumača, dvojicu '
oficira i jednu partizanku, Anicu Popović s nadimkom Luka, iz Vu-
kovara. Te noći oko 22 ili 23 sata kapetan Dominko predstavio nas
je engleskom poručniku Lockheedu, oficiru za vezu jedinice nazva-
ne »Šesta specijalna«. Ovaj nam je rekao da će sutradan u 10 sati biti
pripravan vlak od trideset vagona i dva vagona za oficire u koji će se
ukrcati 1500 zarobljenika u stanici Maria Elend. Te nam je večeri
kapetan Dominko rekao da je prošlim transportom poslan u zemlju
neki ustaški ministar: pokazao nam je zlatan sat za koji je rekao da
ga je uzeo od njega. Žena nam je pokazala lisnicu punu novca, te
torbicu punu satova, prstenja itd. za što je rekla da je oduzela zaro-
bljenicima, a rekla nam je da i mi to možemo činiti bez straha od
bilo koga.
Sutradan je vlak stigao malo kasnije. Ukrcali smo pola čete Trećeg
bataoljona, koji je bio u Hrušici, na drugom kraju tunela, na jugosla-
venskom tlu. To smo učinili potajice, kako zarobljenici ne bi saznali
da će biti prebačeni natrag u Jugoslaviju, jer su im Englezi rekli da
idu u Italiju. Kad smo stigli u Maria Elend naši su se vojnici sakrili u
staničnu zgradu i ondje se krili sve dok zarobljenici nisu bili ukrcani
i zaključani u vagone. Englezi su nadgledali ukrcavanje. Kad su se
pojavili naši vojnici, medu zarobljenicima je nastala panika, svi su
bili zastrašeni i zaprepašteni. Neki su vikali 'Živjeli Englezi! Ne izru-
čujte nas ovima! Oni će nas ubiti.' itd. Vlak je krenuo i za petnaest
minuta bili smo u stanici Rosenbach, gdje su bili naši vojnici koji su
ga opkolili. Bilo je ondje i nekoliko engleskih stražara. Iz Rosenbac-
ha smo nastavili u Hrušicu, gdje je cijeli 3. bataljon opkolio vlak.
Komandant bataljona, kapetan kojega su nazivali Brale, rekao mi je:
'Komandir, sad ćeš i ti morati nešto napraviti.' Nisam shvatio što je
to trebalo da učinim. No u vlaku se razgovaralo o skidanju glava ne-
kim ljudima koji treba da budu zaklani. Kako sam se uplašio da on
misli na to, nisam odgovorio, tako da bi se poslije mogao praviti lud
kao da ne znam ništa o tome. Svi partizanski oficiri otišli su do dva
vagona sa zarobljenim oficirima. Između njih, a i drugih, izabrali su
54 uglavnom oficira. Naši su oficiri govorili kako treba zaklati te lju-
de. Najprije su ih odveli u štab bataljona gdje su ih pretražili i opljač-
kali te plijen podijelili medu sobom. Bio sam prisutan i vidio sve to.
Onda su ih tukli štapovima tako divlje da su ovi popadali na tlo. Za-
tim su pričekali da se spusti tama i odveli zarobljenike nekoliko sto-
tina metara dalje i ondje raspravljali tko će obaviti klanje. Ne znam
tko je to na kraju učinio jer sam se sklonio kako ne bih imao prste u
tome. Čini mi se da su svi sudjelovali u klanju. Otišao sam u menzu
na večeru i ondje sam čuo krike i jauke te nekoliko revolverskih
pucnjeva. Kuhari koji su mi dali večeru nisu ništa govorili, a ni ja.
No na licima im se vidjelo koliko se gnušaju svega toga. Svi su se ti
ubojice oficira vratili pjevajući. Medu njima bio je i neki Mile ko-
mandir mitraljeske čete 3. bataljona i komandantov miljenik. On je
najviše govorio o pokolju. Da provjerim što se dogodilo, otišao sam
onamo i našao 54 trupla koja su vojnici zakopavali. Vidio sam mlake
krvi i jedno tijelo izbodeno nožem, no mislim da su i ostala bila
izbodena, jer sam čuo samo dva-tri pucnja, a bila su 54 mrtvaca.
Zarobljenike koji su ostali u vlaku za to su vrijeme vojnici nemili-
ce pljačkali. Sjećam se da su na putu od Marie Elend do Rosenbacha
četrnaestorica četnika izvršili samoubojstvo, te da smo u Rosenbac-
hu, u prisutnosti Engleza koje sam pozvao, iznijeli njihova tijela iz
vlaka i pokopali ih pokraj stanične zgrade. Ne sjećam se točno gdje
jer smo se morali žuriti na vlak.
Od Hrušice, vlak je nastavio prema Jesenicama. U Hrušici se u
vlak ukrcala omladinska četa Prve vojvođanske brigade koju su činili
dječaci od 10 do 16 godina. Ovi su se rastrkali po vagonima i dok
smo se vozili cijelo sam vrijeme slušao pucnjavu, i to tešku vatru kao
da se borba nastavlja. Kad smo došli na most preko Save vidio sam
ih kako izbacuju trupla iz jurećeg vlaka tako da su neka padala u rije-
ku, neka na obalu.
U Jesenicama su zarobljenici izlazili iz vlaka u očajnom stanju i
zatim pješačili do logora udaljenog oko tri kilometra. Oko deset po-
sto njih izdvojeni su u jednu skupinu, svi ostali u drugu. Upitao sam
logorske čuvare za razlog za to i ovaj mi je odgovorio da će veća sku-
pina biti likvidirana prva. Bila je tama kad sam otišao iz logora. Za-
čuo sam mitraljesku vatru, a logorski čuvar, koji mi je poslužio kao
vodič, rekao je: 'Eh, oni ih ubijaju!' Bio je srdit što i on ne sudjeluje
u tome. Nastavio je: 'Samo da ti nisi ovdje, i ja bih bio ondje pri
podjeli plijena! Ovako neću dobiti ništa, jer moram pratiti tebe.'
Vratio sam se te noći posebnim vlakom u Rosenbach; putujući,
odlučio sam da ni po koju cijenu više ne sudjelujem na takvim vo-
žnjama. .. Na svakom transportu poslije toga — a bilo ih je šesnaest
— nalažena su tijela samoubojica. Na zahtjev Engleza, iznašana su iz
vlaka u Rosenbachu i ondje sahranjivana. Zahtijevao sam da to rade
Englezi kako bi mogli vidjeti pravo stanje stvari i uvjeriti se da su
moje tvrdnje o postupanju sa zarobljenicima istinite. Nisam nikad
više prisustvovao nekom klanju ili ubijanju, no slušao sam o tome
od mojih vojnika ili vojnika iz četa koje su obavljale taj posao, pa
stoga znam da se ono što se događalo na prvom transportu ponavlja-
lo i na ostalima. Razlikovale su se samo brojke. Katkada je bilo više
ubijenih, katkad manje...
166
Na zajedničkoj večeri nekolicine naših i engleskih oficira — bilo
je to 3. lipnja — sprijateljio sam se s Englezima. Zbog toga sam po-
stao sumnjiv partizanima. Sutradan sam telefonski pozvan da se
smjesta javim na raport u štab. Znao sam što to znači. Zbog toga
sam pobjegao u Italiju«.
Ovaj je iskaz tiskan u jednom emigrantskom listu u Sjedinjenim
Američkim Državama i nedugo zatim privukao je pažnju britanskog
ministarstva vanjskih poslova. J. M. Addis iz Odjela za jug u tom
ministarstvu pribilježio je 3. rujna 1945: »Todorovićev se iskaz do-
ima istinito a glavne crte njegova sadržaja potvrđuju i drugi izvještaji
koje smo dobili. Vrlo je malo sumnje u to da je bilo velikih i nese-
lektivnih pokolja nad jugoslavenskim kvislinškim trupama; a mučno
je i pomisliti na to da su ih britanske trupe uputile preko granice«.
NAREDBA: NEPOZNATO
ODREDIŠTE
Cijeli sljedeći tjedan ovi su se sablasni događaji ponavljali. Drugo-
ga dana operacije, 25. svibnja, Nigel Nicholson lakonski je zabilježio
u svoj dnevnik da bi mogle »nastati nevolje obavijesti li mjesno sta-
novništvo Srbe o njihovom pravom odredištu: Velški gardisti podu-
zeli zaštitne mjere« i to da će »u toku narednih nekoliko dana biti
evakuirano njih još 15.000 preko Marie Elend«. I još: »Sad ih se u
svaki stočni vagon ukrcava po 80-90. To je previše«.
Nije bilo nikakvih iluzija oko prave sudbine repatriranih; svi su
oni bili »na putu u klaonicu«, kako je to neki partizanski oficir na
stanici Maria Eland objasnio britanskoj vojnoj pratnji. Sad je vijest
doprla i do sve praznijeg logora u Viktringu. Onoga dana kad se Vla-
dimir Ljotić vratio u Viktring sa stravičnom novošću, zapovjednik
logora bio je izdao i »naređenje za pokret« slovenskim, hrvatskim i
srpskim zapovjednicima, obavještavajući ih da će »svi Hrvati, srpski
četnici, slovenski četnici i 600 pripadnika slovenskog domobranstva
biti preseljeni iz ovog logora na novo odredište sutra, 27. svibnja«.
Tako je sutradan, 27. svibnja, 300 Slovenaca izručeno kroz tunel
kod Rosenbacha i te su se noći tri srpska oficira vratila u logor s pri-
čama nalik na onu Ljotićevu. General Franc Krenner strogo je uko-
rio i njih zbog širenja panike, no ovaj put je i sam bio dovoljno uspa-
ničen tako da je otišao u komandu Šeste oklopne divizije u Klagen-
furtu da zatraži razjašnjenje. Kad je poslije trosatnoga čekanja u
predsoblju naposljetku primljen kod adutanta, ovaj mu je predočio
naredbu napisanu na njemačkom »od general-majora Murrava, za-
167
povjednika britanske Šeste oklopne divizije, generalu slovenske mi-
licije Krenneru«, tumačeći mu kako je to naredba da se jugoslaven-
ski bjegunci pošalju na nepoznato odredište. Kao vojnik, morao je
poslušati Murravevu naredbu i nada se da će general Krenner za-
uzvrat postupiti jednako tako.
Franc Sega, Krennerov vozač, bio je 30. svibnja poslom u Bleibur-
gu odakle se vratio sa zastrašujućom viješću: taj gradić vrvi partizani-
ma koji preuzimaju skupine slovenskih domobranaca od njihovih
britanskih čuvara.
Čim je to čuo, general Krenner se brzo preodjenuo u građansku
odjeću i napustio logor. Sutradan u 12.45 Nigel Nicholson zabilježio
je u svoj dnevnik: »slovenski general odjurio u svom zelenom adler-
kupeu«. Prije toga, u 9 sati, četnički i domobranski oficiri obavijestili
su svoje ljude da se sad pouzdano zna kako Britanci izručuju njihove
drugove Titu da bi bili poklani. Zbog toga se odsad svi zarobljenici
oslobađaju svojih vojničkih dužnosti i preporučuje im se da odjenu
građansku odjeću i nestanu. Mnogi su se odmah raspršili, dok su
mnogi drugi, zbunjeni i zaprepašteni stravičnom novošću, ostali gdje
su bili. Ako su se Britanci slizali s komunistima, kamo se još može
pobjeći ?
Ariana-Ara Delianič, mlada ruska emigrantkinja iz Sevastopolja na
Krimu, također se našla u tom južnoaustrijskom metežu. Svojim je
opelom krenula u Viktring da svoje sunarodnjake upozori na opa-
snost: Britanci bi i njih mogli izručiti Sovjetima. Evo što ona piše:
»U Klagenfurt smo stigli u osam ujutro. Kroz grad smo prošli la-
ko, samo uz nekoliko zaustavljanja radi legitimiranja. Na cesti prema
Viktringu pokraj nas su prošla tri velika kamiona s prikolicama. Ce-
rade su im bile uklonjene pa se vidjelo da su vozila krcata ljudima u
svijetlozelenim dronjcima sovjetskih ratnih zarobljenika; lica su im
bila također zelenkasta. Iznad njih su lepršale crvene krpe i rupčići s
natpisima: Sretni smo što smo na putu prema majci domovini i na-
šem ljubljenom vodi: Živio spasitelj Evrope, generalisimus Staljin;
Pozdravljamo te, oče naroda.
Ovi jadni ljudi, istrgnuti iz ropstva u njemačkim logorima, prevo-
ženi su u drugo ropstvo. Poslije smo susretali slične konvoje ostarbe-
itera, radnika s istoka. Neki od njih su pjevali, drugi plakali. Zapadni
saveznici su marljivo prevozili cijela ta mnoštva nastojeći da Nje-
mačku i Austriju očiste od njih u najkraćem roku. Pokraj ceste smo
vidjeli skupinu od oko dvjesta slovenskih domobranaca u modrika-
stim uniformama. Stajali su ispred desetak kamiona i isto toliko ma-
lih tenkova na kojima su sjedili engleski vojnici s automatskim oru-
žjem u rukama...
168 , _ _ ... ; , . ' ' ' ,; ' . . ' . • ' . . ' ' .''' '
Pred našim se očima odvijao završni čin te strašne tragedije. En-
glezi, pošto su izručili sve četnike i domobrance, sad su slali ranjeni-
ke i bolesnike Titovoj pravdi... Oni koji su se mogli brinuti o sebi
penjali su^ se u vozila. Nitko se nije osvrtao na jauke i krike drugih,
koji su ležali na nosilima, amputiranih udova ili u gipsu, mnogi me-
du njima oslijepljeni: njih su vojnici grubo ubacivali u kamione.
Zaustavili smo se pokraj skupine njemačkih oficira koji su doslov-
ce zanijemili od užasa koji se događao pred njima. Pokraj mene, na
nosilima, ležao je mladi domobranac Janko Ocvirk, prijatelj moga
brata, koji je izgubio vid za vrijeme povlačenja, kad je talijanska gra-
nata pogodila njegovo vozilo. Na zavoju koji mu je djelomice pokri-
vao lice isticale su se dvije krvave mrlje, na mjestima gdje su mu bile
oči. Dva engleska vojnika dohvatila su ga i naglavce ga ubacili u ka-
mion. Dugi krik, krik agonije, proparao je zrak.
Liječnici, sestre i bolničari penjali su se na teretnjake pod udarci-
ma kundaka. Djevojke su hvatale za ruke svoje mučitelje, moleći mi-
lost, naginjući se preko kamionskih stranica, no nemilice su odgura-
vane natrag. Jedna je pala a engleski su je vojnici počeli mlatiti.
Neki bogalj, bez noge, potrčao je na štakama preko polja, poskaku-
jući i krećući se u cik-caku, poput progonjenog zeca. Pokušavao se
domoći obližnje šume. Engleski vojnici su kleknuli i stali pucati na
njega iz pušaka. Urlali su od smijeha. Uživali su. Očito im je najza-
bavnije u toj igri bilo to što nisu pucali u bjegunca nego njemu pod
noge podižući svojim mecima oblake prašine. Onda im je prišao još
jedan Englez, psujući najprostačkije. Skinuo je s prsa automat i sa-
suo rafal u bogaljeva leda.
Slušala sam nekoć o jezivome kriku pogođenoga zeca. Nisam ni-
kada bila u lovu jer osjećam nesavladivo gnušanje prema ubijanju ži-
vih bića iz sporta. No nikad neću zaboraviti bogaljeve krike dok je
padao na zemlju. Kad sam se vraćala prema svome opelu, nehotice
sam se osvrnula. Na izgaženom tlu, uz sam rub šume, medu pogaše-
nim viktrinškim ognjištima, ležalo je beživotno bogaljevo tijelo po-
kraj slomljene štake«.
IZRUČIVANJE »HRVATA«
DOVRŠENO
Nimalo ugodan prizor. Nažalost, nema razloga da se ne povjeruje
Arinu zapisu, a mnogo razloga za to da se on uvrsti medu svjedoče-
nja vjerodostojnoga očevica. Još jedna djevojka koja se našla u Vik-
tringu, tada dvadesetjednogodišnja ljubljanska studentica Nina Len-
" . •'• . . ; • . . ::. ' • ' • . : : ' ; •;'';••;;- .;'.. ' ,169 :
ček, također je prisustvovala grubostima, primjenjivanim kad više
nisu koristile varke:
»Silom su ih tjerali u kamione. Osjećali smo se kao da gledamo
stado koje se šalje u klaonicu; da, upravo smo to osjećali. Neki su od
njih bili ravnodušni, druge je trebalo gurati na kamione uz pomoć
puščanih kundaka. Sjećam se — i sad to čujem — plač, uzvike »zbo-
gom!«, vrisku. Bolno, tako da para srce. Užasno tužno: svaka je obi-
telj izgubila sina, oca, svoje najdraže, one koji su vraćeni...«
Britanski vojnik je u normalnim okolnostima čovječan i plemenit,
ali ako treba i isto tako okrutan. Mnogi medu napaćenim Jugoslave-
nima u ono su vrijeme plaćali danak toj trećoj osobini. Jer komanda
Petoga korpusa ulagala je velike napore da trupama što sudjeluju u
operacijama usadi tvrdo vjerovanje kako su ovi koje izručuju svi rat-
ni zločinci i izdajnici, balkanski banditi koji samo dobivaju ono što
su i zaslužili. Žrtve su dehumanizirane, a njihov otpor prema povrat-
ku u zemlju može se promatrati i kao samo još jedan dokaz njihove
tvrdokornosti i krivice...
Na dan kad je Ara Delianič posjetila Viktring, bilo je odande eva-
kuirano 3000 Slovenaca. Sutradan, 31. svibnja, u logoru su bili po-
sljednji pokreti vojnog osoblja.
Mnogi od njih umiješali su se medu civile u susjednome logoru,
gdje su potražili utočište poslije općeg upozorenja njihovih oficira
izrečenoga dan prije, ujutro. No logor je prorešetan i ovi su izdvoje-
ni, te izručeni Titovim snagama preko Beliburga. Tih je bilo oko
1950 Slovenaca i 40 Hrvata. Mnoge je medu njima obuzeo očajnički
fatalizam, sad kad su bili svjesni užasne sudbine koja je zadesila one
što su već bili otpremljeni. Kad su odlazili, oni su tumačili onima
koji ostaju: »Ako Bog želi tu krajnju žrtvu od nas, i mi želim otići
onamo kamo su otišla naša braća i prijatelji. Pripravni smo čak i um-
rijeti za istinu«.
Ovi tragični događaji u viktrinškom logoru i oko njega izazvali su
posvuda užasavanje i osudu još i prije nego što su se saznale prave
razmjere pokolja. Da su njemački oficiri bili okrivljeni za vođenje
sličnih operacija, nema sumnje u to da bi bili osuđeni kao najteži
ratni zločinci.
Ipak, bilo bi nepošteno završiti ovo poglavlje ostavljajući svu krivi-
cu na vojnicima koji su izvršavali najodurnija naređenja. Prijevare
što su ih podređeni, crveneći se od stida, izvodili s lakovjernim Srbi-
ma i Slovencima bile su osmišljene na mnogo višoj razini. U pro-
šlom smo nastavku vidjeli kako je general Robertson svojom nared-
bom od 14. svibnja natjerao bujicu od mnogo desetaka tisuća Hrvata
da se sredinom toga mjeseca prelije preko Drave. Ta je kriza bila
okončana za četrdeset osam sati od njenoga početka, no Robertso-
170
nova je naredba i dalje služila kao improvizirana izlika za izručivanje
partizanima i onih Hrvata čiju su predaju britanske trupe prihvatile.
Do 24. svibnja Hrvati su najvećim dijelom bili otpremljeni, no na-
redba od 14. svibnja upotrijebljena je u još jednu svrhu: da se vrate u
zemlju slovenski vojnici i civili, pa i oni četnici koje je i sam general
Robertson isključio iz predmeta svojih uputa. Etiketa »hrvatski«, ocr-
njena zbog suradnje tadašnje države s Nijemcima, bila je dobra ka-
muflaža za operaciju koja je potkraj svibnja smišljeno proširena i na
srpske četnike koji su se borili vjerno kao britanski saveznici, i na
domobrance, koji su stavljali na kocku vlastite živote kako bi spaša-
vali i štitili savezničke pilote.
Britansko ministarstvo vanjskih poslova dobilo je 19. svibnja od
Macmillanovog pomoćnika Philipa Broada čudnu procjenu stanja u
Austriji. Broad — »bistar, ugodan čovjek«, kako ga je ocjenjivao Mac-
millan — bio je njegov stručnjak za Jugoslaviju, pošto je nekoć bio
savjetnik u britanskoj ambasadi pri jugoslavenskoj vladi i Macmilla-
nov predstavnik u Bariu. Relevantan dio njegova brzojava glasi:
»Maršalu Titu predano je 200.000 hrvatskih vojnika na području
Bleiburga, te još 35.000 na području Wildensteina, jugoistočno od
Klagenfurta. Ovi izručenici, zajedno s 36.000 jugoslavenskih kvislin-
ga koji su već u britanskim rukama, praktično čine cjelokupnu hr-
vatsku vojsku i stoga će se time jugoslavenske divizije osloboditi za
druge zadatke«.
Tih »36.000 jugoslavenskih kvislinga koji su već u britanskim ru-
kama«, koje Broad računa kao dio hrvatske vojske, zapravo su srpski
četnici i Slovenci ulogoreni kod Viktringa. Zaista začuđuje kako je
čovjeku poput Broada, koji tako duboko poznaje jugoslavenske prili-
ke, mogao promaći takav nesporazum. A manje od tjedan dana prije
toga pratio je Harolda Macmillana u Klagenfurt, gdje je glavni pred-
met njihovih razgovora s generalom Keightlevem bilo golemo mno-
štvo izbjeglica okupljeno na viktrinškim poljanama.
No tu nije bio i kraj toga nesporazuma. Deset dana poslije, 29.
svibnja, Broad u novom izvještaju javlja ministarstvu o »vlakovima iz
Jugoslavije kojima se repatriraju hrvatski zarobljenici«. A već je 24.
svibnja u ratnom dnevniku Petoga korpusa bilo zabilježeno da je
»izručivanje Hrvata dovršeno«. Oni koji su 28. i 29. svibnja bili vraće-
ni u Jugoslaviju njih po 3000 na dan, bili su Slovenci. I naposljetku,
kad je ministarstvo odlučilo istražiti u kojoj su mjeri repatrijacijom
kršene upute što ih je ono slalo svom savjetniku i izaslaniku Mac-
millanu u početku svibnja, primilo je ovakvu skraćenu i netočnu
verziju događaja: Peti korpus se »suglasio da izruči Hrvate Jugoslavi-
ji, pa je 24. svibnja prebačeno 900 Hrvata«. Čini se da je »Hrvat« bio
171
vrlo rastezljiv pojam u uredu vladinog izaslanika i savjetnika Harolda
Macmillana.
Medu slovenskim domobrancima postrojenim u zoru 29. svibnja
1945. bio je i dvadesetogodišnji Milan Zajec. Njegova je jedinica u
početku svibnja sudjelovala u obrani Kočevja. U jeku žestokih borbi,
koje su trajale gotovo cijelo jutro, domobranci su opazili da je nje-
mački odred na njihovu krilu pobjegao bez najave. Stoga su se mora-
li povlačiti prema Ljubljani, najprije kao pratnja bolničkoga vlaka
(poslije su doznali da su komunisti pobili sve ranjenike), a ubrzo su
se našli u bujici slovenskih vojnika i civila koji su masovno bježali u
Austriju preko prijevoja Ljubelj. Tako se Zajec, s tisućama drugih
izbjeglica, zatekao u golemom logoru u Viktringu kod Klagenfurta
(Celovca).
Logor se već pet dana brzo praznio, tisuće zatočenika otpremane
su »u Italiju«. Došao je red i na Milana. Poslije uobičajene jutarnje
molitve, njegova je četa kamionima, koje su pratili tenkovi i džipovi,
prebačena na kolodvor Rosenbach. Sumnja je buknula medu domo-
brancima kad su opazili partizane kako se skrivaju u šumu, te kad su
ih njihovi britanski čuvari počeli nemilice pljačkati. »Nemate pravo
oduzeti mi sat«, žalio se neki slovenski oficir. »Ako neću ja, uzet će
ga Tito«, vojnik je odgovorio ravnodušno, no ipak je vratio sat. Prije
nego što je itko shvatio zloslutnost tih riječi, Britanci su strpali zaro-
bljenike u stočne željezničke vagone i zabravili vrata za njima.
Kao i kod dotadašnjih transporta, britanski su se čuvari zatim po-
vukli, a zamijenili su ih dotad skriveni partizani. Milan je sve to pro-
matrao uz pomoć džepnog zrcala koje je proturio kroz uski otvor.
Prijetnje i psovke pljuštale su sa svih strana, a isticao se nečiji po-
bjednički glas: »Sad ćemo vas sve poubijati!« Dok je vlak prolazio
kroz dugi tunel ispod Karavanki, partizani su prodrli u vagone i oti-
mali imovinu koja je promakla pažnji Britanaca, mlateći one koji su
prosvjedovali. Na prvoj stanici s jugoslavenske strane ti su nasrtaji
ponovljeni, a onda je vlak nastavio bez zaustavljanja do Kranja, ka-
mo je stigao u dva sata ujutro.
Na kolodvoru u Kranju čekala je svjetina kojoj je vlast dopustila da
zarobljenike, dok su zgrbljeni silazili s vagona i marširali prema obli-
žnjem logoru, mlati i kamenuje. A zapovjednik logora dočekao ih je
s prijetećom dobrodošlicom: pokuša li netko sakriti neku imovinu,
bit će strijeljan. Da to nije prazno »obećanje«, svjedočilo je dvadese-
tak trupla raštrkanih po tlu, no kao da to nije bila dovoljna opome-
na, jer je pred zarobljenike izveden mladić kojega su gotovo svi oni
poznavali: bio je to sedamnaestogodišnji Ljubljančanin Polde Ko-
man. Zapovjednik je objasnio da je Koman prikrio revolver; nato je
priskočio stražar i pištoljskom cijevi razbio dječaku prednje zube.
 m
»Lezi!«, pala je komanda. Koman je poslušao i odmah zatim ustrije
Ijen je iz automata.
Cijeli taj dan (30. svibnja) skupine partizana upadale su u logor, f
saslušavale zarobljenike i često poravnavali stare susjedske račune. ;
Zajec je imao sreću i izbjegao napade, no gledao je mnoga premlaći-
vanja poslije kojih su ljudi ostajali polumrtvi, u košuljama zakore-
nim od pocrnjele krvi. U logoru je bilo i petoro Milanove starije bra-
će, koji su ga tješili kad su god imali priliku za to.
Prvoga lipnja zarobljenici su premješteni, što vlakom a što pješice,
u Ljubljanu, i ondje ponovo ukrcani u vlak. Glasine su kolale krca-
tim stočnim vagonima. Voze li ih u ruske koncentracione logore?
No vlak je krenuo na jugoistok, prema Kočevju, gdje je Milan bio
prije samo mjesec dana. Medu zarobljenicima se pročulo da će svi
biti ubijeni. Most preko Ljubljanice bio je srušen i zarobljenici su
istjerani iz vagona da prijeđu rijeku preko brvi. Kao u Kranju, oku-
pljeno mnoštvo uživalo je u prizoru mlaćenja domobranaca sve dok
se ovi nisu ukrcali u vlak koji ih je čekao na drugoj obali. Zajec ocje-
njuje da je u vlaku bilo oko 2000 ljudi, većina domobranaca i manji
dio četnika i hrvatskih domobrana. Kloparajući sporo kroz noć, vlak
je stigao u Kočevje tek u svitanje zore sutradan.
Vagoni su otkračunani i zarobljenici su izašli na peron, žmirkajući
u sivo jutro, okruženi tisućama naoružanih partizana. U koloni po
četiri odvedeni su u zgradu gimnazije koja je, kao i mnoge javne gra-
đevine u novoj Jugoslaviji, dobila novu svrhu. Škola je vrvjela od lju-
di, čak i u potkrovlju, gdje su ljudi, očajno se boreći za zrak, izbijali
opeke iz zidova. U vrevi ljudi koji su se gurali ne bi li se domogli
zalogaja jedine »hrane« koja je bila dostupna — borovih iglica kuha-
nih u vodi — Milan je opazio trojicu svoje braće.
Milan nije dugo boravio u školi; sa skupinom od dvjestotinjak lju-
di premješten je u susjednu, prostranu zgradu bivšega »Sokola«. On-
dje ih je dočekao zloslutni prizor: zdesna gomila odjeće, umrljane
očito krvlju, slijeva komadi žice dugi oko pola metra. Partizanski
stražari su tom žicom svakome čovjeku čvrsto vezali ruke iza leda, a
onda po dvojicu ili čak po trojicu povezivali zajedno oko mišica. Ta-
ko vezane utovarili su ih zatim u kamione, po dvadeset u svaki. Mi-
lan je i tu opazio tri svoja brata: dvojica, inače blizanci, bili su vezani
jedan za drugoga, treći za nekoga neznanca. (Četvrti je ostao s glavni-
nom ljudi u školi, a peti nije ni dopremljen u Kočevje.)
Konvoj od šest kamiona krenuo je iz grada prema sjeveroistoku,
na šumovitu goru Kočevski rog. Dakako, Zajec je poznavao kraj u
kojem je donedavna ratovao. Poslije petnaestak kilometara vožnje,
već na rubu šume, mimoišli su se s kamionom natovarenim unifor-
mama. Ubrzo zatim jedan zarobljenik zapjevao je himnu, no odmah
,« su ga stražari ušutkali udarcima.
Nedugo poslije toga začuli su iz šume uznemirujuću buku: najpri-
je nešto poput eksplozije, a onda posve nedvojbeno štektanje mitra-
ljeza. Slijedili su jezivi krici praćeni provalama promukla smijeha.
No nije bilo vremena za razmišljanje, jer su kamioni skrenuli s ceste
i počeli se penjati prema ovečoj čistini. Ondje su ljudi iskrcani, svi
na gomilu, a onda su im prerezane vezice na cipelama a cipele
skinute.
Kad su se Milan i čovjek za kojega je bio vezan s mukom osovili
na noge, bili su svjedoci prizora nalik na srednjovjekovni prikaz mu-
ka paklenskih. Tik pokraj njih bio je mladi zarobljenik iz prve ture
transporta. Gol, ruku vezanih iza leda, od glave do stopala prekriven
porezotinama i ranama od uboda. Neki zaneseni partizan upravo mu
je zadavao nove udarce. Na udaljenosti od jedva tri koraka, Zajec je
na svoj užas opazio da su dječaku oba oka već iskopana a iz njihovih
duplja lipti krv. Partizan, ne mareći ni za što oko sebe, rezuckao je
nožem sve što je još ostalo čitavo na tijelu njegove žrtve.
Novodošli zarobljenici svrstani su u kolonu i potjerani naprijed.
Njihovi su se stražari zabavljali time što su ih učestalo prisiljavali da
čučnu i odmah zatim ustanu. Zbog žica oko zglavaka i nadlaktica, to
je bilo vrlo naporno i nepodnošljivo bolno, no čim bi malo sporije
izvršavali naređenje, dočekali bi ih udarci ili ubodi kratkim, krivim
noževima koje su partizani nosili u tu svrhu. Poslije nekoliko stotina
metara toga mučenja, kolona je zaustavljena,
Milanu su šake bile već posve obamrle, žica mu se bila urezala do
kosti. Kako bi kojem zarobljeniku stražari odvezali ruke, naredili bi
mu da se razodjene do gola. Zatim su ih ponovo vezali i gonili brzo
naprijed, kroz bodljikavo grmlje i trostruki špalir komunista; oni iz
prvoga reda udarali su zarobljenike toljagama, a oni iz ostala dva re-
da stajali su s uperenim puškama za slučaj da neki od poluonesvije-
štenih zarobljenika krene na mučitelje. Tjerali su ih trkom niz padi-
nu, a onda zapovjedili: »Stoj!« Preko posrćućih prilika ispred sebe
Milan je prvi put spazio što su im neprijatelji priredili. Ispred njih je
u tlu zjapio crn ulaz u golemu podzemnu jamu, veličine omanje ku-
će. Sve se odvijalo tako brzo da je jedva to shvatio.
Upravo ispred Zajeca jedan je čovjek pao, ustrijeljen. Dva partiza-
na su priskočila i skotrljala truplo u spilju. Treći je Zajecu doviknuo
naredbu da stane, no ovaj ga nije poslušao nego je potrčao i skočio
preko tijela koje mu je bilo na putu. Meci su zujali oko njega, no on
je neozlijeđen uronio u tamu. Doskočio je na uzbibano mnoštvo
bezbrojnih nagih tijela. Svagdje oko sebe čuo je ljude kako jauču,
stenju, mole se. I sam se pomolio, da umre. Krug neba iznad njega
 174
zasjenjivala su tjelesa što su padala i gomilala se oko njega. Bio je to
prizor neprispodobivoga užasa. Zajec je uzaludno vikao partizanima
iznad sebe: »Ubijte me! Ubijte me!«
Kad su mu se oči privikle na tminu, opazio je čovjeka koji je ležao
uz rub jame, zaštićen nadvijenom stijenom, i koji ga je dozivao. Pre-
ko Zajeca su već pala dva-tri tijela i on se pomirio s tim da umre što
prije pod gomilom koja se brzo povećavala. No pogled na živo, prija-
teljsko lice bio je dovoljan da mu vrati nagon za preživljavanjem i on
se iskoprcao ispod trupala i povukao ustranu. Obojici su ruke još bi-
le vezane žicom i Zajec je pokušao zubima osloboditi čovjeka. To ga
je stajalo slomljenih zuba, ali je uspio. Čovjek je bio toliko slab da se
dugo mučio dok nije oslobodio Zajeca.
Iscrpljeni, naslonili su se na stijenu. Ako su mislili da će biti pre-
daha, prevarili su se. Ubrzo je mali obli predmet pao na sredinu spi-
lje, za njim još jedan, pa još jedan. Slijedio je niz zasljepljujućih blje-
skova i jakih eksplozija, kojima je prasak bio stostruko pojačan u za-
tvorenom prostoru podzemne jame. Efikasnost svoga posla partizani
su osiguravali ubacujući ručne granate i ispaljujući povremeno rafale
iz automata, naslijepo, po masi golih tijela što su se još izvijala.
Potiskujući bol od slomljenih zuba, Zajec je nastojao odvezati što
više onih u kojima je nekim čudom ostalo još malo života. Ocjenjuje
da je na taj način oslobodio stotinjak domobranaca, polegnutih uz
stijene jame. Taj spori i bolni posao potrajao je cijeli dan, prekidan
samo kad bi povremeno nova tijela padala na gomilu. Neki smrtno
ranjeni čovjek zavapio je »Bože, oprosti im jer ne znaju što čine«, no
to su čuli komunisti iznad jame. Njihov je odgovor bila nova kiša
granata i metaka iz automata. Čovjek je to preživio, no toliko je krva-
rio da je ubrzo izdahnuo na Zajecovim rukama.
Tako je protekla subota, 2. lipnja 1945. Osamdesetak ljudi, od ko-
jih su većina teško ranjeni i izgubili mnogo krvi, i dalje se borilo za
život. No noć je bila podjednako paklenska kao i dan. Nisu doduše
stizale nove žrtve, no potmula tutnjava i prasak granata potresali su
noć kad je nova smjena partizana pokušavala utuci dugo vrijeme
stražarenja. Sutrašnji dan, nedjelja, prošao je kao i prošli: tijela su u
neprestanom nizu padala u jamu, praćena bombama i mecima. Jauci
i povici nastavili su se dok su eksplozije pretvarale tijela u krvavu
masu. Zajec i njegov drug bili su iza maloga zuba stijene koji ih je
štitio od eksplozija i krhotina. U neprestanom strahu da bi stražari
mogli sići i pojedinačno dokrajčiti preživjele, oni su poslagali oko
sebe šest-sedam mrtvih tijela kao zaštitu. Medu ostalima malo je bilo
onih koji su duže ostali živi. Mnogi su se teško ozlijedili dok su, pa-
; .' .; .. ' ,.-' ;, 1.7.3.
dajući, udarali o stjenovite stranice jame. Neprestano krvarenje, glad
i žeđ kao i posljedice toga što su ležali goli u ledenom podzemlju
bili su dovoljni da malo njih doživi sutrašnje jutro.
BIJEG 12 JAME
Bujica tjelesa zapisala je jamu i treći dan, 4. lipnja, kad je oko pod-
neva nastupila polusatna stanka, no zatim se ponovo nastavila, uz
uobičajeno bombardiranje noću. U zoru četvrtoga dana Zajec i nje-
gov kolega počeli su razgovarati o mogućnostima za bijeg. No kako?
Čudo je bilo već to što su preživjeli, no kako da se tako iscrpljeni
popnu uz okomitu stijenu, kako da prođu pokraj straža, tako brojnih
i očito opreznih? Tada je bilo pet preživjelih koji su bili dovoljno
snažni da stanu na noge, no neki od njih su nestrpljivo žejeli odmah
izaći. Zajecu se to činilo bezumnim: istina je da bi tu mogao umrije-
ti, no promoliti glavu preko ruba jame (kad bi to i bilo moguće) zna-
čilo bi zazvati trenutnu smrt. Odlučio je da čeka.
Jedan se očajni nesretnik pokušao uzverati uz nadvijenu liticu i na
začuđenost sviju uspio stići do vrha — uz paklenske muke i boli — i
prebaciti se preko ruba jame. One dolje obuzelo je oduševljenje. Ako
je on uspio pobjeći, zašto ne bi i oni? No zanos je bio kratkotrajan.
Odozgo se začula bujica grubih pitanja i odgovora. Nije bilo pucnja-
ve, no u sljedećem je trenutku nesretnikovo tijelo sletjelo u jamu, do
smrti izbodeno partizanskim noževima. Ležeći u tami, Zajec je ugle-
dao gore na rubu razdraganog partizana kako se nadviruje u spilju.
Sunce mu je obasjalo lice; smijao se široko, tako da mu je Zajec vi-
dio sve zube u ustima.
Nedugo zatim odozgo je dopro neobičan zvuk. Očito su ljudi ne-
što kopali. Onda je nastala duža stanka i tišina, pa iznenadna i sna-
žna eksplozija mnogo bučnija od onih prijašnjih. Slijedile su još četi-
ri; nadvijeni rubovi jame raspršivali su se i rušili po zgusnutoj masi
tjelesa. Partizani su minirali rubove jame kao bi se osigurali da dolje
ne ostane preživjelih. No gotovo je nevjerojatno, sjeća se Zajec da-
nas, da su se, i pošto je utihnula grmljavina eksplozija i lavine stije-
nja, čuli i dalje jauci i uzdasi sa svih strana. Samo je tijesni zaklon
pomogao Zajecu i trojici njegovih kolega da to prežive. Posvuda oko
njih ležali su oni kojima su, uz tolike muke i boli, pomagali da se
oporave — sada svi mrtvi.
Miniranjem se otvor jame znatno proširio i komunisti su počeli
ubacivati u nju dimne bombe. To je bilo zastrašujuće i dim je nadra-
živao oči, a nije imalo neku očitiju svrhu. Možda su partizani jedno-
stavno trošili eksplozive kojima su ih tako velikodušno opskrbljivali
njihovi saveznici.

To je bila već četvrta večer što ju je Zajec proveo u koČevskoj jami.
Otkako su bili izručeni partizanima, dobili su vrlo malo hrane i vode
i sad su preživjeli već stotinjak sati bez ikakvih namirnica. Mučila ga
je neodoljiva zelja za povraćanjem, no u želucu nije bilo ničega i
ostali su samo bolni grčevi pokušaja da bljuje. Te se večeri, u utorak,
onesvijestio i cijelu noć ostao tako ležati.
Kad je ujutro došao svijesti, dvojica njegovih drugova bili su mrtvi;
preživio je, osim njega, samo jedan. Počeo je peti dan njihovih mu-
ka, i već od ranih sati ponovo se počela izmjenjivati kiša tjelesa i gra-
nata. Pokraj Milana Zajeca ležale su tri žrtve, razmesarene strasnije
od ostalih; stijenje koje je padalo pogodilo ih je i pretvorilo u bezlič-
nu masu. Zajecov drug, četrdeset godina stariji od Zajeca, mrmljao
je kako bi bilo bitno jesti nešto, žele li preživjeti. Medu donjim ru-
bljem jednoga mrtvaca našli su džepni nožić i njime je Zajec odsije-
cao komade mesa s jednoga tijela i dodavao ih čovjeku. Ovaj je pojeo
pet komadića mesa, a Zajec je u ustima osjećao takvu suhoću da po-
slije prvoga zalogaja nije mogao više gutati. Unatoč tome, čovjeku je
bilo sve lošije.
Osvrćući se oko sebe, njih dvojica su sve češće zaustavljali poglede
na stablu koje je visilo u jamu, preko ruba njenog grotla. Tu se našlo
poslije miniranja prethodnoga dana. Za one dolje, to su bile ljestve u
slobodu. No krajnje neumoljivi napori partizana da se osiguraju da
dolje nitko nije preživio, učinili su ih natprirodno sumnjičavima. Što
ako je stablo bilo klopka? Jednostavno su bili oprezni na svaku lu-
kavštinu koju su mogli očekivati. Zbog čega bi ga partizani inače
ostavili da visi u jamu? Odlučan da ne padne u njihovu stupicu, Za-
jec je u nekoliko navrata pokušao — bez uspjeha — popeti se uz
strmu liticu. Stijene su do jučer bile dovoljno neravne da omoguće
poneko uporište za stopalo, no poslije miniranja postale su gotovo
glatke, pa je svaki uspon značio beznadnu pustolovinu.
I toga su dana tijela padala u jamu, uz krike i zapomaganja. Nastav-
ljeno je i miniranje, možda da se načini mjesta za sve bezbrojnije
poklane ljude. Višestruka jeka što je brujala u razmjerno malom pro-
storu spilje probijala je uši. Umjesto da se privikne na užas, Zajec ga
je sve teže podnosio. Tisuće tijela počele su se raspadati, smrad i mu-
he postajali su sve nepodnošljiviji. Koncentracija tolikih patnji na ta-
ko malom prostoru već se teško mogla trpjeti, no kad su se mučenja
nastavljala svaki dan, udvostručena, utrostručena, učetverostručena,
to je postajalo neizdržljivo. Izmoždeni ljudi, mnogi još vezani među-
sobno žicom, pokušavali su se iskobeljati ispod tereta tjelesa svojih
drugova; pritom su nesuvislo jaukali, iskašljavali krv, zazivali majke i
svece. Zajeca je mučila i pomisao da tu, negdje duboko u gomili, le-
že četiri njegova brata.
177
Kad je peti dan bio naizmaku, Zajec se naposljetku odlučio na bi-
jeg. Smrt mu je prijetila sve neposrednije. Bude li ustrijeljen pri po-
kušaju bijega, bit će to samo brži kraj, koji mu ionako prijeti. Pen-
trao se preko pulsirajućega mora mrtvih i umirućih, a onda, neopisi-
vo mučno i bolno, uz deblo srušenoga stabla.
Kad je u plućima osjetio svjež šumski zrak neko vrijeme nije mo-
gao povjerovati da nije više u jami. Prvo što je ugledao bio je mjesec,
u svojoj prvoj četvrti. Ono što je zatim ugledao na škrtoj mjesečini
vratilo ga je u stvarnost. Bilo je to ljudsko tijelo koje se njihalo, obje-
šeno glavom nadolje o obližnje drvo. Nasreću, u blizini nije bilo stra-
žara. Zajec je, koliko mu je god to dopuštalo oslabjelo tijelo, odmi-
cao u sigurnost obližnje doline. S mukom se cijelu noć vukao kako
bi što više povećao razdaljinu između sebe i svoga stratišta. Čeznuo
je za tim da legne i zaspi, no unutrašnji glas neprestano ga je odvra-
ćao od toga iskušenja: »Hodaj, Milane, hodaj, ne smiješ zaspati!« Ta-
ko je, zastajući samo da posiše rosu s visoke trave, teturao do zore.
Osjećao je da još nije na sigurnome i nastavio je pješačiti, naslije-
po, gotovo cijeli sljedeći dan. Gotovo tjedan dana nije jeo ništa osim
onoga zalogaja ljudskog mesa koje je okusio u očajanju, te nekoliko
vlati trave. Krajnje okrutnom činila mu se mogućnost da, pošto je
preživio one strahote jame, umre od gladi na slobodi. No ni uz naj-
veći napor volje nije mogao dalje, ni koraka. Posrnuo j e . . . a onda,
jedva tri koraka ispred sebe, ugledao je nasred male čistine divlje ja-
gode, izrasle tako gusto kao da su poslužene na pladnju.
Voće ga je toliko oporavilo da se osjetio sposobnim za nastavak
putovanja. Bio je u jadnom stanju; na nozi mu se gadno zagnojila
ozljeda od žice, dosađivale su mu uši kojih su bili puni dronjci što su
mu ih dali partizani pošto su mu u Kranju skinuli uniformu. Uvečer
je stigao do prvih kuća Koblerja, sela u blizini pruge kojom je prije
tjedan dana dopremljen u Kočevje s još dvije tisuće domobranaca.
No selo je bilo puno partizana i Zajec se morao skrivati u šumi. Na-
sreću je naišao na staro, obrašteno vrelo; ni štakor koji je vrebao iz
njega nije mogao spriječiti Zajeca da se poslije toliko dana napije
vode.
DOLAZAK U SELO
Spustila se večer i Milan se odvažio pristupiti seljanki koja je pro-
lazila u blizini. Starici se sažalio pa mu je dala jedno jaje, malo mlije-
ka i jedan krumpir, koji mu nije mogao niz grlo još stisnuto od gla-
dovanja. Osjetio je kako mu se pomalo vraća snaga. Ubrzo zatim,
njegov divlji izgled (bio je odjeven samo u košulju i gaće, oboje
 178
ukrućeno od usirene krvi, mršav i šepav, zarastao u jednotjednu bra-
du) prestrašio je neku mladu djevojku tako da je pobjegla u selo, no
prestrašio se i on i ponovo sakrio u šumu. Sjetio se da je čuo kako je
selo O. u tome kraju poznato kao antikomunističko...
Selo O. bilo je udaljeno desetak kilometara, no Zajec je osjetio ka-
ko ga naglo napušta snaga i strahovao je da neće izdržati toliki put.
Selo je bilo do željezničke pruge i on je krenuo uz nju, prema sjeve-
ru. Povremeno se zaustavljao da bi lizao tračnice, da u očaju utaži
žeđ koja ga je mučila žešće nego ikad. Ponovo je osjetio da nema
snage ni za jedan korak. Skljokao se na zemlju i odjednom s užasom
opazio da mu se tijelo nekontrolirano trese. U toku pet dana prove-
denih u jami naučio je da je to nepogrešiv znak bliske smrti. Bila su
dva sata poslije ponoći kad je osjetio da je zaista na izmaku snage.
Očajan, s mukom je podigao glavu i pogledao oko sebe. Iznenadio se
opazivši da je pred njim kuća koju dotad nije opazio. Uto se jedan
prozor osvijetlio.
Zajec je zateturao naprijed i pokucao na okno. Neka je žena izviri-
la i upitala tko je. »Domobranac sam, pobjegao s pokolja na Kočev-
skom Rogu«, ispovjedio se. Žena je bila sumnjičava: možda je on
partizan. Kazna za prikrivanje bjegunaca bila bi strašna, to se dobro
znalo: rušenje kuće i smrt. No Zajecove jadikovke i njegovo očajno
stanje uvjerili su ženu u istinitost njegove priče i ona je briznula u
plač. Zajec se od olakšanja onesvijestio; povratio se ubrzo, dok ga je
žena vukla uza stube u sobicu u potkrovlju. Svalio se na postelju i
nije se budio deset sati.
Kad je otvorio oči, bilo je podne. Dobra ga je žena oživjela čašom
alkohola, vjerujući da umire. Zajec je kod te žene ostao pet dana, u
skrovištu koje je ona za tu priliku posebno uredila. A onda mu je
uzbuđeno došla s viješću da komunisti namjeravaju pretražiti selo.
Dala mu je nešto odjeće i hrane i otpratila ga do šume. Da ne bi
pritom pobudili sumnju, za svaki su slučaj ponijeli poljodjelsko
oruđe.
Odmor je toliko osvježio Milana da se zaputio u drugo selo gdje je
živjela njegova rođakinja. Da je ne dovede u opasnost zbog svoje pri-
sutnosti, nije se nastanio kod nje nego je sagradio sebi mali zaklon
na rubu šume, uz stijenu, i pokrio ga slamom koju je prikrio boro-
vim granama. Tu je, poput progonjene zvijeri, živio gotovo godinu
dana. Selo su često posjećivale patrole OZN-e, državne političke po-
licije, koje su pretraživale svaku kuću i ispitivale stanovnike. Komu-
nističke su patrole katkad prolazile tik uz Zajecovo improvizirano
skrovište, a u jednoj je prilici za dlaku izmakao da bude otkriven. No
Zajec se bio opskrbio revolverom i ručnom granatom, odlučan da
skupo proda svoj život — radije nego da padne u šake neprijatelji-
179
ma, jer je njihov način postupanja s onima koje ne vole poznavao
bolje od bilo koga.
Od jednog znanca, ljubljanskog svećenika, Zajec je doznao za tajni
kanal kojim su se bjegunci krijumčarili iz Jugoslavije u Italiju. Tako
je 6. travnja 1946. prebjegao preko granice kod Gorizie. Ondje ga je
saslušavao oficir Savezničke vojne uprave kapetan Bentlev, kojemu
je ispripovijedao cijelu svoju nesvakidašnju priču. Tako je kapetan
Bentlev postao prvi Englez koji je doznao što se sve činilo u ime
njegove zemlje u toku svibnja i lipnja 1945.
Bentlev je dao Zajecu propusnicu (ovaj je čuva i danas) za izbje-
glički logor u Udinama. Odatle se, u prosincu 1947, bivši domobra-
nac preselio u Argentinu. Jasno je da su mu sjećanja na patnje ostala
urezana u pamćenje, svaki trenutak onih pet dana u kočevskoj jami
jednako mu je svjež kao i prije četrdeset godina. Ne može zaboraviti
ni svoja četiri brata. Stane, Nače, Tone i Jože ostali su ondje, u ko-
sturnici usred šume. Petoga su mu brata Janeza, komunisti ubili još
1944. No unatoč svim tim izdajama i patnjama, Milan Zajec je danas
izuzetno ljubazan, blag, nimalo ogorčen čovjek, dokazujući time ko-
like se zalihe duševne snage kriju u ljudskome biću.
»Uvjeren sam da ne bih sad sjedio ovdje s vama«, uvjeravao me je,
»da nisam cijelo to vrijeme kao nekim čudom sačuvao medaljon što
mi ga je, za sreću, darovala majka još kao dječaku.« Bio bih nečovjek
da sam u to posumnjao.
SVJEDOCI GOVORE
Nadljudske patnje Milana Zajeca bile su više nego daleko od ra-
skošnih odaja u Caserti, kod Napulja, gdje je stolovao Harold Mac-
millan, britanski kraljevski savjetnik savezničkog glavnog zapovjed-
nika za Sredozemlje, feldmaršala Alexandera. No visoki državni in-
teresi pogađaju obično male ljude. Stoga ima i te kako mnogo
razloga da se pokolj kod Kočevja ne pripiše samo okrutnosti njego-
vih izvršilaca nego i interesima onih čije su odluke, zapravo, bile na-
jodlučnije za to da se pokolj uopće dogodi.
Jedan od najznačajnijih činilaca u vezi s kočevskom klaonicom bi-
le su mjere opreza što ih je jugoslavenska komunistička vlada bila
poduzela kako bi se osigurala da nitko ne pobjegne i posvjedoči o
onome što se zbivalo, kako bi tajna proplanka na Kočevskom rogu
ostala tajnom. No, unatoč izvanredno razrađenim mjerama opreza,
Milan Zajec nije jedini koji je to preživio i posvjedočio o desecima
tisuća poklanih.
180
I Frank Dejak je kao dvadesetogodišnjak bio medu domobrancima
u Viktringu. Njegova je priča za ono doba obična, slovenska. Majka,
udovica, držala je gostionicu i trgovinu mješovitom robom. Kad mu
je bilo osamnaest godina, u vrijeme talijanske kapitulacije, Titovi su
partizani oteli i njega i druge seoske dječake i prisilili ih da služe u
njihovim redovima. Jednom je pobjegao, no uhvatili su ga pa je na-
stavio služiti kod komunista, sve do svibnja 1944, kad je klisnuo u
Ljubljanu i priključio se domobraneima. U početku svibnja bio je u
jedinici koja je branila njegovu rodnu Ribnicu, no kad se tadašnja
slovenska država počela osipati, on se sa svojom braćom i sestrama
priključio bujici izbjeglica koje su prešle granicu i 12. svibnja pale u
ruke Britancima.
Potkraj mjeseca i njega su Britanci otpremili »u Palmanovu«, tj.
partizanima na kolodvoru u Rosenbachu. U Jesenicama, na jugosla-
venskoj strani tunela, vidio je tucet britanskih vojnika (vjerojatno
pripadnika tajnog »Šestog odreda specijalaca« kako pomažu komuni-
stim'a u primopredaji kontingenta zarobljenika. Prvo, četverodnevno
zadržavanje bilo je u koncentracionom logoru u Kranju gdje su ofi-
ciri i podoficiri saslušavani i odvojeni, a svima je oduzeta osobna
imovina.
Poslije su svi odvedeni u zgradu dijecezanske gimnazije u Šentvi-
du u Ljubljani. Milan Zajec je tu proveo samo nekoliko sati prije ne-
go što je nastavio putovati prema Kočevju, no čini se da je operacija
likvidiranja zarobljenika proticala presporo, zbog velikog broja onih
koje je obuhvatila, pa je stvoren »čep« u Šentvidu i Dejak je zato on-
dje proveo gotovo tjedan dana. Prisustvovao je neprestanim okrut-
nim batinanjima - štapovima, kundacima, opasačima - kojima su
tamničari poravnavali stare račune. On je to izbjegao jer ga, nasreću,
nitko nije poznavao. S još petstotinjak ljudi odveden je u sjemenišnu
kapelicu; ondje su bili tako nagurani da su mogli samo stajati, danju
i noću. Jedina im je hrana bila zdjelica rijetke povrtne juhe, jedanput
na dan. Vrućina je bila nesnosna, a kako nisu dobivali vode, zaroblje-
nici su jedan za drugim gubili svijest. U toku četiri dana samo im je
dva ili tri puta bilo dopušteno da se u zahodu olakšaju.
Ni Zajec ni Dejak nisu tada znali da je šentvidsko sjemenište slu-
žio kao distributivno središte za jugoslavenske pogrome još i prije
dolaska zatočenika iz Viktringa. Četnik Dimitrije Vojvodić sjeća se
svoga boravka u logoru u Šentvidu u danima neposredno poslije
oslobođenja 9. svibnja. On se u toku cijeloga rata borio u jugoslaven-
skoj vojsci i na strani saveznika, u borbi protiv Talijana i Nijemaca
bio je teško ranjen, a komunisti su ga zatvorili čim su pobijedili. U
181
drugoj polovici svibnja bio je medu oko 5000 srpskih četnika te
između 12.000 i 15.000 Hrvata i Slovenaca zatočenih u Šentvidu. Po
dvorištima i zgradama bilo je na svakom koraku trupala žrtava koje
su komunistički čuvari ubijali nasumce.
SMAKNUĆA U ROVOVIMA
U drugoj polovici svibnja jedan je komesar objavio da zatvor treba
do sutra isprazniti, jer dolaze novi zarobljenici, iz Austrije. Sutradan
su Vojvodić i ostali vezani žicom u parovima i odvezeni kamionima.
Rečeno im je da putuju u drugi koncentracioni logor, kod Celja. Za-
pravo su ih vozili u Kamniške Alpe, južno od austrijske granice, na
mjesto gdje su bili nizovi velikih protutenkovskih rovova. Ondje je
oko 30.000 zarobljenika iz Šentvida pobijeno mitraljeskim hicima.
Vojvodić je bio u mnoštvu koje je dotjerano do rovova; vidio je sku-
pinu od osamdesetak svećenika koji su umirali pjevajući crkvene
pjesme. Padali su ispred njega, pokošeni kao snoplje. Njemu je sre-
ćom uspjelo osloboditi se žice i šmugnuti u šumu. Radije će brzo
umrijeti na bijegu nego ležati ranjen i zagušiti se u rovu. Vojvodić
ocjenjuje da je tada pobjeglo još tridesetak ljudi. On se noću probi-
jao kroz šumu te 26. svibnja prešao britanske linije. Ondje je imao
sreću da dođe pred humanoga oficira. Ovaj je saslušao njegovu priču
o onome što se zbiva onkraj granice, a onda ga poslao u zarobljenič-
ki logor u Salzburgu.
To što se pokolj odvijao i danju i noću, kao i to što je tolikim zaro-
bljenicima uspjelo pobjeći, svjedoči o tome da se cijela operacija vo-
dila u velikoj žurbi. To je potvrda i onoga što je već poznato iz bri-
tanskih bilješki, naime da je 19- svibnja britanska komanda obavije-
stila partizanskog pukovnika da će »Peti korpus vratiti sve
Jugoslavene koji su sad na području korpusa«. Njih 10.000 izručeno
je kod Rosenbacha, odakle su transportirani u Šentvid. Ispražnjava-
nje logora radi njihova dolaska značilo je da su zarobljenici, s kojima
je bio Vojvodić, pobijeni.
No vratimo se Franku Dejaku. On je 8. lipnja, tjedan dana poslije
Zajeca, otišao iz Šentvida putom kojim su prije njega prošle tisuće:
kroz Ljubljanu do Kočevja. On i njegova grupa stigli su na kočevski
željeznički kolodvor u jedan sat poslije ponoći, no ostali su zatvoreni
u stočnim vagonima sve do zore, kad su odvedeni u zgradu gimnazi-
je. Dejak ocjenjuje da ih je u grupi bilo oko 800. Svi s kojima je raz-
govarao vjerovali su da im se neće dogoditi ništa strašno. Suđenje
pred narodnim sudom, kojih šest mjeseci u zatvoru, možda. Dejak je
poznavao Kočevje jednako dobro kao i rodnu Ribnicu, udaljenu sa-
mo osamnaest kilometara.
 182
Iz škole su, pješice, prešli u nekadašnji sljepački dom, gdje ih je
svih osamsto ugurano u prvi kat. Zatim su ponovo silazili, desetorica
po desetorica, u malu prostoriju gdje su im, postrojenima u parove,
stražari vezali žicom ruke iza leda, a onda ih, oko nadlaktica, vezali
po dvojicu zajedno. Kad su utjerani u kamione što su čekali vani,
morali su ondje kleknuti i pognuti glave, kako ne bi vidjeli kamo se
voze. No kao i Milan Zajec, Dejak je neko vrijeme domobrančio na
tom području pa je otkrio rutu. Tajenje mjesta na kojemu je stratište
očito je bio važan dio operacije. Pošto je zašao u šumu, kamion je
odjednom usporio i tako vozio u malim krugovima. Poslije dva kru-
ga stražari su upitali zarobljenike prepoznaju li crkvu na susjednom
brijegu. Dejak je znao da je to crkva Sv. Ane, no šutio je kao i ostali.
Stražari su se očito htjeli uvjeriti da im je uspio manevar zbunjivanja
zarobljenika, a možda im je to bila samo izlika da zarobljenike, koji
su i dalje klečali, nastave mlatiti i gaziti im po glavama.
Stigli su na mjesto gdje će biti pokolj. Stražari su im razrezali žni-
rance i poskidali cipele, a onda ih iskrcali iz kamiona. Bosonogi, ho-
dali su desetak minuta prema jami. Bila je subota, 9. lipnja i tople
sunčeve zrake išarale su zeleno tlo ispod šumskoga drveća. Onda su
zaustavljeni, odvezani, i naređeno im je da skinu svu odjeću. Većina
se razodjenula do gola, no Dejak je, kao i prije njega Zajec, ostao u
gaćama. Nastavili su hodati, brže, još dvjestotinjak metara (Dejak je
opazio da staza zavija natrag prema cesti, do oko dvjesta-trista meta-
ra od nje) do grotla jame. Za vrijeme toga kratkog marša stražari su
divljački mlatili zarobljenike, neke do smrti ostavljajući ih ondje
gdje su pali. Dejak je vidio kako njihova trupla poslije bacaju u jamu.
Na rubu ponora jedan je stražar zaustavio Dejaka i naredio mu ne-
ka ga pogleda ravno u oči. Slijedilo je kratko ispitivanje, za koje je
Dejak poslije zaključio da je služilo samo za provjeru ima li zlatnih
zuba. Naime, u jami je bilo mnogo onih s razbijenim i raskrvavlje-
nim vilicama jer su im iščupali zube. On nije imao takvu dragocje-
nost pa je partizan podigao i otkočio automat. Dejak nije čekao hitac
nego se bacio preko ruba u jamu. Bila su prošla četiri dana otkako je
Milan Zajec odatle pobjegao pa se razina tjelesa dizala kako su stizali
novi kontingenti iz Šentvida.
Komunist je opalio u trenutku kad je Dejak skočio i metak je De-
jaku prošao kroz nogavicu. Stropoštao se na gomilu ljudskih tijela i
na tren nije ništa vidio u tami. Oči su mu se brzo privikle i ugledao
je teško ranjene ljude kako leže uz stijene i pozivaju ga da dopuže k
njima prije nego što padnu nova tijela. To je i učinio i tako je, zaklo-
njen, promatrao što se zbiva. Rub spilje bio je petnaestak metara
iznad njega.
183
Do podneva se Dejak pribrao toliko da je mogao ocijeniti svoj po-
ložaj. U ponoru se dotad nakupilo oko 6000 tijela. Još živih bilo je
desetak, skutrenih uz litice. Razgovaralo se o bijegu, jer je iz litice
virilo kvrgavo korijenje nekog drveta, oko pet metara iznad ljudi, za-
ostalo još od onih miniranja kojima je prisustvovao Milan Zajec. Na
drugoj je strani bilo i omanje deblo, promjera oko 25 centimetara.
Oko ponoći, Dejak se uspentrao uz te prirodne ljestve i bez većih
teškoća došao do šume. Vjerojatno je to bilo isto ono deblo kojim se
i Zajec poslužio za bijeg.
Zdesna je vidio veliku vatru oko koje se okupilo dvadesetak ko-
munističkih vojnika. Dejak je načas zastao da prikupi snagu, a onda
se oprezno nastavio udaljavati krijući se ispod drveća. I polovična je
mjesečina bila dovoljna da mu olakša snalaženje. Na nesreću, stao je
na suharak i ovaj se slomio s praskom. Stražari su povikali »Stoj!« i
Dejak se sledenio. Spasilo ga je to što su oni, zabljesnuti vatrom, ma-
lo toga mogli razaznati u okolnoj tami i očito su povjerovali da je to
neka životinja omela njihovo bdijenje.
Dejak je oprezno puzao još dvjestotinjak metara, a onda je pohitao
koliko je mogao brže. Hodao je cijelu noć i sutrašnji dan, odjeven
samo u gaće, stopala omotanih u košulju što ju je skinuo s jednog
trupla. Uz ppmoć seljanki koje je susretao klipsao je dalje, obuzet
halucinacijama da je opkoljen partizanima. U jednom se trenutku
onesvijestio. Kad je došao sebi, dovukao se do svoje kuće. Bila je na-
puštena i na njegove je pozive odgovorio samo kućni pas, srdačno
skakućući oko njega. Svalio se na postelju, pun strepnje da su mu
komunisti možda odveli majku ili je natjerali da bježi iz kuće. No
ona se vratila oko pet sati ujutro; presretna je bila što joj se vratio
nestali sin. Pripovijedao joj je o svojim jezivim doživljajima i ona se
zaklela da nikada neće nikome priznati da je on preživio kočevsku
klaonicu.
KOZININA VERZIJA
Pošto se dva-tri tjedna oporavljao kod kuće, Dejak je osjetio potre-
bu da potraži sigurnije utočište. Gotovo tri sljedeće godine živio je
na različitim skrovitim mjestima. Prvih šest mjeseci bio je još pre-
slab od mučenja da bi pomišljao na bijeg, a poslije su se oni oko
njega zanosili nadom da će Titova diktatura ionako brzo biti srušena.
Naposljetku je preko planina prebjegao u Austriju, kamo je stigao
22. svibnja 1948.
Poslije je Dejak doznao da su komunisti na neki način doznali da
je pobjegao i da je to njegovu majku stajalo šest mjeseci suđenja i
 184
- ., ... ~ _ , - .. ,,,^
zatim tri godine tamnice. Cesto su je posjećivali visoki oficiri OZN-k!
e, zanimajući se za pojedinosti Frankova bijega. Iako su komunisti;
poslije osvajanja vlasti širom Jugoslavije pobili stotine tisuća ljudi,
često i ne pokušavajući da to sakriju, bijeg Franka Dejaka iz kočev-
ske jame posebno ih je zanimao. Očajnički su nastojali da ga se po-
novo domognu i očito je da su upravo zločinom kod Kocevja bili
posebno opsjednuti.
Komunističkim se funkcionarima činilo nevjerojatnim da bi netko
preživio pokolj, što je doista pravo čudo sudeći po svjedočenjima
preživjelih. Osim Zajeca i Dejaka, zna se samo za još jednog čovjeka
koji je pobjegao, ostao živ i sve ispripovijedao. Razgovarao sam i s
njim, i iako njegova priča potvrđuje mnoge pojedinosti o kojima su
pričala prva dvojica, ona je toliko izuzetna i važna za razumijevanje
tajnovite zavjere u Klagenfurtu kojoj je pokolj kod Kocevja bio po-
sljedica, da je treba ču^i. Riječ je o verziji zbivanja koju je ispripovije-
dao Frank Kozina.
Kozina je četiri godine stariji od Zajeca i Dejaka. Kuća mu je na
istom području na kojem je i Dejakova, u blizini Ribnice. Ondje je
radio na očevu malom imanju. Talijanski okupatori su ga 1942.
odveli u koncentracioni logor u Italiji, odakle se vratio u svibnju
1943. Ubrzo zatim zarobili su ga komunistički partizani i prinudili
ga da im služi protiv vlastitoga naroda. No on je iskoristio nadmenu
uvjerenost svojih pretpostavljenih da im nikakav neprijatelj ne može
nauditi i pobjegao kući, a onda, u siječnju 1944, prišao domobranci-
ma. Neko je vrijeme proveo na osiguranju vlakova na ljubljanskoj
pruzi, a posljednja tri-četiri tjedna rata služio je u Kočevju zajedno s
Milanom Zajecom i jednim od Milanove braće.
Kad je, u početku svibnja, u Sloveniji nastalo rasulo, Kozinina se
jedinica povlačila na sjever, pokušavajući se vlakom prebaciti preko
austrijske granice. No željezničke su veze već bile zagušene sličnim
bježanjima i oni su se naposljetku našli na cesti, u koloni vojnih vo-
zila, kola i kamiona dugoj dvadesetak kilometara. Od Lesca su se po-
kušali pješice prebaciti preko Karavanki, povremeno pod vatrom
partizanskih snajpera.
Pošto su prešli Dravu prihvatili su ih britanski vojnici koji su im
odmah - a to su iskusili i drugi slovenski izbjeglice - oduzimali sve
što im se učinilo vrijedno. Franku Kozini to je bio trenutak razoča-
ranja: u cijelo vrijeme rata s ponosom se smatralo da je Britanija vje-
ran saveznik Jugoslavije i da se Britanci, za razliku od drugih vojni-
ka, baš uvijek ponašaju »kao džentlemeni«. Unatoč tome, u logoru
Viktring zatekao je visok moral: svi su čeznuli za tim da se vrate u
domovinu i da se bore protiv prezrenih partizana.
185
Onda je došla dobrodošla vijest o prebacivanju u Palmanovu u Ita-
liji i tako se 29. svibnja Kozina našao u skupini u kojoj je bio i Zajec
i koja je na postaji Mana Elend bila izručena komunistima. Kozinu i
sve oko njega duboko je kosnula spoznaja da su izdani. Nije bilo
mogućnosti za bijeg ili skrivanje pa se činilo da je najbolje umrijeti
što brže. U Kranju je Kozina prisustvovao umorstvu mladoga Polde
Komana, koje je opisao i Zajec. Kozina, koji je otprije poznavao Ko-
mana, bio je određen u skupinu koja ga je pokopala u kutu dvorišta.
Sutradan je novi tovar od oko 2000 zarobljenika stigao iz Viktrin-
ga. Gužva u logoru bila je neviđena. Mnogi su sve češće viđali pozna-
ta lica, što je shvatljivo zna li se da su Slovenci mali narod. Kozina je
prepoznavao mnoge novopridošle zarobljenike, medu njima i neke
maloljetnike iz svoga sela.
Poslije tri dana je skupina u kojoj je bio Kozina bila na redu za
sljedeću etapu ljudskoga cjevovoda Viktring-Kočevje, pa je otprem-
ljena u sjemenišnu zgradu u Šentvidu. Ondje je Kozina bio zatočen
u kapelici. Svaki je odlazak u zahod značio nepodnošljivu patnju, jer
su partizani ondje dočekivali zarobljenike i nemilice ih mlatili. Do-
šla je ekipa istražitelja i Kozina je ponovo ugledao poznata lica. Je-
dan kapetan sjedio je u razredu dvije klupe od Kozine, no sad nije
pokazivao da ga poznaje, valjda iz samilosti. Onda je počelo pretraži-
vanje do gole kože. Čim se Kozina razodjenuo, njegov se ispitivač
pozabavio njime: bičevao ga je teškim opasačem s metalnom kop-
čom, čizmama ga je šutao u prsa. I ostali zarobljenici trpjeli su slične
muke i sve naokolo bilo je okupano krvlju. U takvim se okolnostima
smrt i nije činila strašnom. Kozina je bio mlad i bez obitelji koja bi
ovisila o njemu, no sažalio se nad starijim čovjekom pokraj sebe:
Anton Zidar je imao trudnu ženu koja ga je čekala kod kuće s dvoje
djece...
Kozina je bio mlad i snažan i nije, kao mnogi, umro u Šentvidu.
Osmoga lipnja poslije podne prebačen je vlakom u Kočevje. Putova-
nje i dolazak na cilj bili su praćeni novim nemilosrdnim udarcima;
Kozina ih nije više ni brojao. U stočnom vagonu na putu prema Ko-
čevju gledao je mladiće kako čeznutljivo zure van kroz prozorčiće s
rešetkama. To mu se činilo bezumnim: bolje bi bilo skončati nego
trpjeti nove patnje prije ionako neizbježne smrti.
Slijedilo je vezanje žicom u parove; ljudi su gubili svijest od zagu-
šljive vrućine u pretrpanim prostorijama, ruke i šake bile su im po-
modrile od žice koja im se urezivala u meso i sprečavala kolanje kr-
vi. Gonjenje u kamione, klečanje pognutih glava, stražari što čuče u
kutovima i motre da netko ne podigne pogled i prepozna krajolik,
pitanje o crkvici na brijegu. I rafali negdje u blizini. »Znali smo da
nam je to kraj«, sjeća se Kozina.
 186
i stoji negdje u stijeni nekakav tunel pa su neko vrijeme proveli odgr-
Kozina je posljednji sišao s kamiona. Prvo što je ugledao — postoj
je ostao bez vezica na cipelama i samih cipela — bila je skupina par*
tizanskih krvnika. Bili su opremljeni pažnje vrijednom zbirkom im-
proviziranih pomagala za ubijanje i mučenje: sjekire, vile, nazubljeni
noževi nataknuti na štapove. Medu ubojicama Kozina je odjednom
prepoznao čovjeka s kojim je bio na partizanskom oficirskom tečaju
1943. Načas je osjetio strah, no čovjek je okrenuo glavu, vidljivo
postiden.
Doveden do ruba jame, Kozina je odvezan od svoga partnera, a
onda mu je naređeno da se razodjene do donjega rublja. Kao i De-
jak, život duguje tome što je u hitnji ostao nezavezanih zglavaka.
Gurnut je prema jami. Prepoznao je svoga krvnika: bio je to Karei
Francu, iz sela u susjedstvu njegovoga. Unatoč tome, Francu ga je
gledao u oči i zatražio da mu kaže ime i mjesto rođenja. Kozina je
odjenom shvatio svrhu pitanja: opazio je sa strane kutiju za municiju
punu zlatnih zuba, satova i prstenja. Partizani nisu gubili vrijeme
orobljavajući svoje zarobljenike: kutija je plivala u krvi s razbijenih
vilica i otkinutih prstiju.
Mašući blještavim novim revolverom, Francu mu je naredio da
čučne. Čim je to Kozina učinio, oružje mu je zagrmjelo. Osjetio je
paleću bol na tjemenu i instinktivno se bacio natraške u ponor. Me-
tak mu je, nasreću, prošao kroz kosu i posve malo okrznuo glavu,
tako da je ostao gotovo neozlijeđen. Dok se prevrtao if zraku, načas
se bio uhvatio za deblo koje je visilo u spilju s njenoga'ruba i to mu
je ublažilo pad. Nanesreću, petom je zapeo za oštru, izbočenu stijenu
i nastala je rana duboka do kosti. Puzao je preko tisuća mrtvih tijela
koja su se tu gomilala u toku deset dana ubijanja. Mnoga su se već
raspadala, koža im je postala sklizava i mjestimice se odvajala od me-
sa, a kroz pukotine nastale u njoj cijedila se vodnjikava tekućina.
Gust oblak muha lebdio je iznad bezoblične mase tjelesa. Bilo je vrlo
hladno. Iz tame iza sebe, Kozina je začuo slabašan glas koji ga je po-
zivao da se povuče ustranu prije nego što komunisti počnu ubacivati
ručne bombe. Dopuzao je do čovjeka koji je ležao na rubu hrpe na-
gih trupala. Pokraj ovoga bio je još jedan preživjeli; po glasu je Kozi-
na prepoznao da je to mladi učenik kojega poznaje. Dječak je u jami
bio već četiri ili pet dana. Do jutra je umro. Bila je to noć u kojoj je
pobjegao Frank Dejak. Ovaj je bio čak i u istom kamionu s Kozi-
nom, no nisu znali jedan za drugoga da su preživjeli u tamnoj spilji.
Kozini je uspjelo skinuti odjeću s mrtvaca kako bi se zaštitio od
hladnoće. Lizao je vlažnu stijenu pokušavajući utažiti sve jaču žeđ.
Sutradan ujutro, 10. lipnja, našao se u skupini od dvanaestak preživ-
jelih, stisnutih uz stijenu. Netko se u očaju dosjetio kako možda po-
187
ćući trupla u svom beznadnom traganju.
Kako je odmicalo vrijeme drugoga dana, Kozina je počeo razmi-
šljati o tome kako će svi umrijeti od gladi u toj klopci. Litice naoko-
lo bile su više od telegrafskih stupova, iako je sloj tjelesa na dnu ja-
me bio debeo već tri-četiri metra. Onda su zaredale eksplozije mina,
one koje je Milan Zajec preživio prije tjedan dana. Kozina je pomi-
slio kako mu je sad zaista došao kraj, no kad se stišala višestruka jeka
i slegao golem oblak prašine, shvatio je da bi se eksplozije mogle
iskoristiti jer su na nekim mjestima srušile nadvijeni rub otvora ja-
me i tako učinile litice prohodnijima. Deblo o koje je zapeo dok je
padao sad je bilo dublje u jami i dopirale sve do trupala. Preživjeli su
odlučili da te noći pobjegnu; bojali su se da bi partizani mogli uliti
naftu u jamu i zapaliti ih.
Oko dva sata poslije ponoći počeli su se teškom mukom penjati
prema onom mjestu na rubu grotla koje je miniranje učinilo pristu-
pačnijim. Prvi koji je krenuo, Karei Turk, okliznuo se na pola puta,
no Frank Kozina ga je nadljudskim naporom uspio zadržati da ne
padne i pomogao mu da se vrati na početak. Iako iscrpljen od toga
napora, Kozina je pomogao sljedećem bjeguncu, Janku Sveteru.
Ovaj je, penjući se, odvalio s litice golem kamen koji je zatim pao na
ljude koji su dolje čekali i mnoge zdrobio. Sveter se uspio zadržati
na litici i zatim se prebaciti preko ruba grotla.
Mrtvima i umirućima nije bilo pomoći, pa su Kozina i Turk, po-
mažući jedan drugome, također uspjeli izaći iz jame. Kudili su prvi
tračci zore i nije bilo vremena za gubljenje. Kozina, Turk i Sveter su
se domogli šume i kroz nju pješačili dva dana i dvije noći. Naposljet-
ku su stigli do privremenog utočišta, Kozinine kuće, gdje su se razi-
šli i svaki je krenuo svojim putom.
Ubrzo zatim Kozina je naišao na Franka Dejaka, koji je pobjegao
iz jame dan prije njega. Gotovo su se tri godine zajedno skrivali po
različitim skrovištima. Cijelo to vrijeme rijetko su kad razgovarali o
kočevskoj jami, uspomene na nju bile su previše jezive.
Uz pomoć nekih hrabrih simpatizera, Kozina se uspio prebaciti u
Italiju. Tek je poslije shvatio kolika ga je sreća pratila prilikom bije-
ga. Od nekih je ljudi čuo da se Janko Sveter slučajno utopio, no dru-
gi su tu slučajnost pripisali strašnoj OZN-i. Karei Turk bio je još
lošije sreće. Dospio je u zatvor zbog nekog sitnog razloga, no u toku
dugotrajnih saslušavanja otkrilo se da je preživio pokolj kod Kočev-
ja. Vraćen je onamo i smaknut na rubu jame.
 188
Svjedočenje trojice preživjelih, Zajeca, Dejaka i Kozine, potvrdicjf:
je i jedan mladi partizan koji je 1953. ispripovijedao svoja iskustva.1
Bio je pripadnik Jedanaeste dalmatinske brigade, koja je sudjelovala •?
u Titovom »osvajanju« Trsta. Oko 25. svibnja 1945., dana pošto je
Peti korpus počeo masovno izručivanje, iz njegove je jedinice izdvo-
jena četa od 60 do 70 izvršilaca smrtnih kazni, pod zapovjedništvom
kapetana Nikole Marsića. U Šentvid su, s cijelom jedinicom, stigli
26. svibnja i tu su počinili opisana zvjerstva. Oko tisuću zarobljenika
izvedeni su i u jednome danu pobijeni u golemoj jami iskopanoj na
polju pokraj same Ljubljane. Dva dana zatim, 28. svibnja, izvršitelji i
njihova pratnja poslani su u Kočevje. Mladi se partizan sjeća:
»Dužnost nam je bila da pazimo na zarobljenike dok ih kamioni
ne odvezu... i da ih ukrcavamo u kamione. Za osam dana, koliko
smo ostali u Kočevju, svakodnevno je stizalo najmanje deset vlako-
va, svaki sa 10-20 stočnih vagona, dobro zabravljenih i zapečaćenih,
krcatih zarobljenicima. Medu njima je bila i poneka žena. Te su žene
bile izložene masovnom silovanju čim su dovedene u zgradu koju
smo čuvali. Medu zarobljenicima bilo je i mnogo dječaka, od 15 ili
16 godina. Sjećam se da je neki plavokosi kapetan, Slovenac, spasio
jednoga od tih dječaka od smrti, vjerojatno ga je poznavao... Medu
zarobljenicima s kojima sam kontaktirao bilo je više Hrvata nego
Slovenaca, a bilo je i srpskih četnika. Ne znam kojim su jedinicama
pripadali. Čuli smo da je u toku tih osam dana trideset do četrdeset
tisuća zarobljenika pobijeno u dvije obližnje planinske spilje.
Osmoga je dana priređen ples, u čast i za razonodu 'izvršne čete'.
Dovedene su im žene pa su se muškarci šepirili i hvalisali kako su
'likvidirali' trideset do četrdeset tisuća ljudi u toku prošlih osam da-
na. Prema broju zarobljenika koje sam vidio da ih odvoze iz kuće
koju smo čuvali, ocjenjujem da je moralo biti više od trideset tisuća
žrtava. Budući da smo odjećom napunili više od dvadeset otvorenih
vagona, ta ocjena je očito prilično točna. Medu zarobljenicima sam
vidio samo deset-petnaest žena, no ondje ih je zacijelo ubijeno više
od toga. Dakako, nisam vidio svaki dolazak jer nisam bio neprestano
na dužnosti. Znam da ženama nije skidana odjeća u blizini zgrade u1
kojoj smo bili smješteni, one su na stratište odvožene potpuno odje-
vene. Obeščašćivane su ponovo u planini, u blizini svoga krajnjeg
odredišta...
Oko dvjesta dječaka između četrnaest i šesnaest godina bili su u
uniformama ustaške mladeži. Svi su oni ubijeni, osim onoga kojega
je spasio slovenski kapetan. Neprestano su ponavljali da su nevini i
da nisu učinili nikakvo zlo. Mnogi od njih plakali su kao mala djeca.
189
ČEMU SVE TO?
Dan kad je izvršen završni pokolj bio je subota (9. lipnja?); toga je
dana pet ili šest visokih komunističkih oficira posjetilo kasarnu u
kojoj su bili smješteni zarobljenici prije nego što će biti smaknuti. Ti
su oficiri došli da provjere kako smo spakirali uniforme i dragocje-
nosti žrtava... Komisija je u našoj zgradi provela jedva pola sata, a
onda su otišli svi u šumu, da vide masovne grobove u klisurama.
Čuo sam da su došli u Kočevje da vide kako su obavljena ubijanja i
da provjere da nije ostalo vidljivih tragova pokolja, da su zatrpane i
tako prikrivene jame u koje su tijela bacana. Prije nego što su oni
otišli iz Kočevja, čuli smo iz šume nekoliko jakih eksplozija. Pretpo-
stavljali smo da su to bile dir.amitne mine, upotrijebljene za to da se
mase kamenja sruše na trupla...
U nedjelju ujutro, u sedam sati, 'četa tamanitelja' otputovala je vla-
kom na Bledsko jezero, na odmor. Tada to nisam znao, o tome sam
doznao tek mnogo kasnije, kad su se ti mesari vratili u svoje jedini-
ce, u međuvremenu premještene u Makedoniju. Pričali su mi kako
su kao nagradu za pokolje što su ih načinili kod Kočevja dobili dva-
naestodnevni odmor na Bledu, gdje su bili smješteni u nekadašnji
luksuzni hotel. Dobivali su dobru hranu, išli na plivanje, imali na
raspolaganju jedrilice i prisustvovali priredbama koje su posebno za
njih svake večeri izvodili glumci amateri iz .glavnog štaba njihove,
26. dalmatinske divizije. Osim toga, svaki 'tamanitelj' dobio je po
dva-tri odlikovanja od vlade, a uz to zlatne satove, kamere i druge
vrijedne darove.«
S Titova stajališta, te su medalje itekako zaslužne. Napori tih dana
ubrali su svoj danak i od tih odabranih, snažnih i povjerljivih ljudi:
»Čuo sam da su neki od njih poslije dobili padavicu; takozvana parti-
zanska bolest, od koje su patili, bila je možda oblik živčanog sloma.«
To se čini vjerojatno; u Sovjetskom Savezu Ministarstvo unutrašnjih
poslova imalo je vlastito lječilište za oficire, iscrpljene od napora u
neprestanim »ispitivanjima« koja su obavljali. Jedan funkcionar toga
ministarstva kaže: »Statistički je dokazano da tri godine rada u ope-
rativnim organima pretvaraju čovjeka u neurastenika.« Uobičajeni
simptomi toga su impotencija i ovisnost o drogi, najčešće morfiju i
kokainu.
Drugi partizan koji je obavljao slične dužnosti potvrđuje taj prikaz
i dodaje zanimljive pojedinosti:
»Ne znam točno koliko je željezničkih transporta zarobljenika sti-
glo u toku sedam ili osam dana što smo ih proveli u Kočevju. Ti su
vlakovi obično ulazili u kolodvor kasno navečer ili čak pred zoru.
Komunistička vlast nije željela da civilno stanovništvo u gradu sazna
 190
što se zbiva. Svaki je vlak imao deset do dvadeset stočnih vagona,
zarobljenici su stizali posve iscrpljeni i gotovo nasmrt izgladnjeli!
Znali su što ih čeka, no bili su previše umorni i utučeni da bi sef
zbog toga zabrinjavali... Zadatak mi je bio da pratim zarobljenike?
od vlaka do baraka i njihovog konačnog smještaja. Kako sam to ra-
dio samo jedan dan, mogu samo nagađati o broju zarobljenika koji
su dovedeni u Kočevje na klanje. Od drugih koji su bili ondje raza-
brao sam da je moglo biti dvadesetak tisuća poklanih. Specijalna četa
očeličenih marksista bila je formirana upravo za obavljanje tih smak-
nuća,.«
Kad je masovni pokolj dovršen, ždrijelo jame minirano je i posve
zatrpano. Vjerojatno je da su mnogi medu posljednjim žrtvama bili
još živi kad se to događalo. Poslije su na tom mjestu posađeni mladi
ariši, slično kao što su Sovjeti pokušali prikriti mjesto svog zločina u
Katynu. Danas je na cijelo to područje zabranjen pristup, no prije
nekoliko godina jedan je slovenski emigrant u posjetu domovini do-
šao na to mjesto i fotografirao ga. Na njegovim se snimkama vidi
kako mladi ariši očito odudaraju od samorodnih breza, omorika i ari-
ša koji su ondje već rasli u doba pokolja. Mjesto gdje je bio otvor
jame jasno se razaznaje po uleknuću koje je nastalo slijeganjem tla
pošto je jama bila zatrpana. Na okolnom drveću posjetilac je vidio
znakove koji pokazuju da preživjeli rođaci stavljaju na kocku svoje
živote kako bi odali počast žrtvama. Na okolnim stijenama vidio je
ostatke svijeća, o jednoj grani visila je krunica, križevi su urezani u
koru stabala.
Većina zarobljenika iz logora Viktring koje su Britanci izručili ko-
munistima poklana je kod Kočevja. Kako pokazuje broj žrtava,
OZNA je uložila krajnje napore da se to golemo klanje obavi u što
kraćem vremenu i »ljudski cjevovod« od Viktringa do Kočevja bio je
zagušen u tranzitnim logorima u Škofjoj Loki, Kranju i Šentvidu.
Osim brzine, operacija je zahtijevala i efikasnost, a iznad svega što
veću tajnost. Zato su Britanci morali osigurati još jednu liniju, koja
je išla od Bleiburga u britanskoj zoni u Austriji do Celja i Maribora.
Taj je put vodio do još jednog mjesta pokolja, podjednako strašnog
kao što je kočevska jama.
Janez Dernulc bio je u drugom transportu domobranaca koji je
28. svibnja krenuo iz Viktringa u Bleiburg. Njegov zapovjednik, ofi-
cir, rekao mu je da idu u Italiju i stoga je Dernulc osjetio olakšanje
kad se penjao u kamion. No ubrzo su ga obuzele zle slutnje. Umje-
sto da putuju na zapad, prema Tarvisiu, očito je da su se vozili na
istok. U Bleiburgu su doživjeli težak šok kad su izručeni partizani-
ma, koji su ih ondje čekali, i zatim prevezeni vlakom preko granice,
u Dravograd. U Slovenjgradecu, četiri stanice dalje, proveli su noć u
| --..Tin-rr-- n i —
nekoj školi. Ondje su podijeljeni po kategorijama i odmah doživjeli
u kupaonicama teška batinjanja — Dernulc ih je nasreću izbjegao.
(Treba reći da je u Dravogradu imao sjedište jedan britanski oficir za
vezu koji je provjeravao da li se sve odvija kako treba, i ne čini se
vjerojatnim da on nije znao ništa o mučenjima i pokoljima koji su se
događali u vrijeme kad su njegovi pretpostavljeni u Bleiburgu izruči-
vali stotine četnika partizanima.)
Sutradan su Dernulc i ostali odvezeni kamionima u selo Mislinja.
Cesta i pruga iza sela bile su zakrčene pa su morali nastaviti pješice,
do Celja. Zarobljenici su zapitkivali partizane koji su ih pratili što će
biti s njima. Stražari, koji vjerojatno nisu znali više od njih, davali su
im ohrabrujuće odgovore; no Dernulc, koji je znao o vladavini terora
koju su partizani provodili već više od dvije godine u Sloveniji, bio je
svjestan toga da ne može očekivati milost od takvog neprijatelja. Du-
gi marš, u koloni po četiri, trajao je cijelu noć i to je pomoglo Der-
nulcu da se izgubi u tami. Poslije nekoliko mjeseci skrivanja i izlaga-
nja opasnosti uspjelo mu je domoći se Italije.
Dernulc je bio sretnik. Jedan mu je drug šapnuo: »Sad ili nikad,
skači!« Da ga nije poslušao, ostao bi u koloni. Izvještaji o sudbini
ostalih koji su transportirani tom rutom postupno su izlazili na svje-
tlo dana. Praćeni uobičajenim premlaćivanjima i povremenim uboj-
stvima, jednoličnim kad ih se nabraja ali jezivima kad se o njima
stvara živa predodžba, nastavili su put do logora u Teharju, sedam
kilometara istočno od Celja. Ondje su bili izloženi neprestanom
udaranju i mučenjima dok su ih komunisti pljačkali i saslušavali.
Osamdesetak oficira izdvojeno je i odvedeno na dvorište između ba-
raka. Jedan se preživjeli sjeća: »Ruke su im bile vezane iza leda i sva-
kome je glava bila jedna krvava rana. Udarcima su bili toliko izobli-
čeni da se nisu mogli prepoznati. Vilice i zubi bili su im polomljeni i
krv im je liptala iz usta.« Postrijeljani su masovno, rafalima iz auto-
mata, a tijela su im bačena u obližnji protutenkovski rov. Vjerojatno
zato što nije bilo prirodne jame koja bi mogla progutati velik broj
tjelesa, pokolj kod Teharja otegao se mnogo duže od onoga kod
Kočevja.
»U toku pet tjedana, svake večeri dolazilo je osam do deset gole-
mih kamiona. Vezane ljude tovarili su na njih kao klade; žrtve su
bile već polumrtve. Stražari su ih toliko mučili da su ispod kami-
onskih cereda dopirali pravi životinjski, bezumni krici izludjelih. Cr-
veni pratioci skakali su na ta izmučena tijela. To se ponavljalo svake
noći sve dok ih nisu sve otpremili.«
Bivši zarobljenik koji je ovo ispripovijedao slučajno je otkrio odre-
dište otpremljenih zarobljenika:
192

»Za promjenu, katkad srno morali i odvoziti zemlju. Odnekle su

dovukli razbijena njemačka opskrbna kola. Tridesetak nas natjerali
su da se okupimo oko kola; neki su od nas gurali, neki vukli, no
kretali smo se vrlo sporo jer smo bili previše oslabjeli. Natovarili bi-
smo tri kubika zemlje, odgurali to na brijeg a onda spustili natrag u
dolinu. To bismo morali ponavljati nekoliko puta... Potkraj srpnja,
prešli smo s tim kolima na južnu stranu logora. Utovarivali smo
zemlju i odvozili je na mjesto lijevo od glavnoga ulaza, gdje je nekoć
bila mala prirodna jama. Cijelo to područje bilo je sad prerovano i
zemlja razbacana. Da to izravnamo, morali smo dovesti oko dvjesta
kubika zemlje. Kad smo stupili na to tlo, učinilo nam se da je pod-
vodno. Stopala su upadala do gležnja u nešto mekano i trulo, pokri-
veno s bar pet centimetara gliba. Nitko se nije usuđivao začeprkati i
vidjeti što je to dolje da se tlo miče kao da je živo. Nismo se usuđiva-
li ni pitati, no svi smo znali da hodamo po tijelima ubijenih, jer se
odozdo širio po cijelom kraju zadah koji se teško mogao podnositi.«
Svjedok koji je ovo ispripovijedao bio je pušten iz logora 18. kolo-
voza: iz nekog razloga, šaka ljudi koja je dotad preživjela, pomilova-
na je i oslobođena. Unatoč tome, jasno je da su komunistički organi-
zatori, baš kao i njihove kolege kod Kočevja, nastojali da vijesti o General-lajtnant Char-
pokoljima ne procure: »Prije nego što su nam uručili otpusnice, je- les Keightley na
dan komunist nam je rekao: 'Sad ćete biti oslobođeni. No ako itko promatračnici u
sjevernoj Italiji, u
zucne i riječ o onome što je vidio i doživio, mi ćemo doći i ustrijeliti studenom 1944.
ga kod kuće'.« Skupina od deset ljudi koji su prije tog pobjegli a za-
tim ponovo uhvaćeni, ubijeni su na osobito okrutan način. No kao i
u Kočevju, njih dva-tri pobjegli su pravim čudom iz same jame.
Broj izbjeglica koje su Britanci izručili i koji su poslije bili likvidi- Feldmaršal Harold
rani, znatno nadmašuje broj poljskih oficira pobijenih u poznatom Alexander, komandant
katinskom pokolju. Peti korpus obavijestio je 1. lipnja 1945. Petna- savezničkih snaga
estu armijsku grupu: »Evakuacija određenih nacionalnosti Rusima i Centralnoga sredozem-
Jugoslavenima se nastavlja. S područja korpusa dosad je evakuirano nog fronta.
26.339 ljudi jugoslavenskih nacionalnosti.« Ovo je i raščlanjeno:
12.196 Hrvata, 5.480 Srba, 8.263 Slovenca i 400 Crnogoraca. Ti su
brojevi, možda, i znatno veći u stvarnosti. Tu mogućnost potvrđuju,
naprimjer, slovenski emigranti u SAD, koji o tome prikupljaju i pu-
bliciraju iscrpnu dokumentaciju.
Milovan Đilas tada je bio u najužem jugoslavenskom rukovodstvu,
no nema nikakvu izravnu vezu s tim pokoljima. Ipak piše o njima,
između ostaloga, i ovo: » . . . Ubijani su odvojeni, svaka skupina na
području gdje je bila zarobljena. Godinu-dvije poslije, u slovenskom
centralnom komitetu gunđalo se kako ima teškoća sa seljacima u
tim područjima, jer podzemne vode izacuju trupla. Kažu i da se go-
7 192

»Za promjenu, katkad smo morali i odvoziti zemlju. Odnekle su

dovukli razbijena njemačka opskrbna kola. Tridesetak nas natjerali
su da se okupimo oko kola; neki su od nas gurali, neki vukli, no
kretali smo se vrlo sporo jer smo bili previše oslabjeli. Natovarili bi-
smo tri kubika zemlje, odgurali to na brijeg a onda spustili natrag u
dolinu. To bismo morali ponavljati nekoliko puta... Potkraj srpnja,
prešli smo s tim kolima na južnu stranu logora. Utovarivali smo
zemlju i odvozili je na mjesto lijevo od glavnoga ulaza, gdje je nekoć
bila mala prirodna jama. Cijelo to područje bilo je sad prerovano i
zemlja razbacana. Da to izravnamo, morali smo dovesti oko dvjesta
kubika zemlje. Kad smo stupili na to tlo, učinilo nam se da je pod-
vodno. Stopala su upadala do gležnja u nešto mekano i trulo, pokri-
veno s bar pet centimetara gliba. Nitko se nije usuđivao začeprkati i
vidjeti što je to dolje da se tlo miče kao da je živo. Nismo se usuđiva-
li ni pitati, no svi smo znali da hodamo po tijelima ubijenih, jer se
odozdo širio po cijelom kraju zadah koji se teško mogao podnositi.«
Svjedok koji je ovo ispripovijedao bio je pušten iz logora 18. kolo-
voza: iz nekog razloga, šaka ljudi koja je dotad preživjela, pomilova-
na je i oslobođena. Unatoč tome, jasno je da su komunistički organi-
zatori, baš kao i njihove kolege kod Kočevja, nastojali da vijesti o (ieneral-lajtnant Char-
pokoljima ne procure: »Prije nego što su nam uručili otpusnice, je- Ivs Keightleyna
dan komunist nam je rekao: 'Sad ćete biti oslobođeni. No ako itko promatračnici u
zucne i riječ o onome što je vidio i doživio, mi ćemo doći i ustrijeliti sjevernoj Italiji, u
Nuđenom 1944.
ga kod kuće'.« Skupina od deset ljudi koji su prije tog pobjegli a za-
tim ponovo uhvaćeni, ubijeni su na osobito okrutan način. No kao i
u Kočevju, njih dva-tri pobjegli su pravim čudom iz same jame.
Broj izbjeglica koje su Britanci izručili i koji su poslije bili likvidi-
rani, znatno nadmašuje broj poljskih oficira pobijenih u poznatom Feldmaršal Harold
Alexander, komandant
katinskom pokolju. Peti korpus obavijestio je 1. lipnja 1945. Petna- savezničkih snaga
estu armijsku grupu: »Evakuacija određenih nacionalnosti Rusima i Centralnoga sredozem-
Jugoslavenima se nastavlja. S područja korpusa dosad je evakuirano nog fronta.
26.339 ljudi jugoslavenskih nacionalnosti.« Ovo je i raščlanjeno:
12.196 Hrvata, 5.480 Srba, 8.263 Slovenca i 400 Crnogoraca. Ti su
brojevi, možda, i znatno veći u stvarnosti. Tu mogućnost potvrđuju,
naprimjer, slovenski emigranti u SAD, koji o tome prikupljaju i pu-
bliciraju iscrpnu dokumentaciju.
Milovan Đilas tada je bio u najužem jugoslavenskom rukovodstvu,
no nema nikakvu izravnu vezu s tim pokoljima. Ipak piše o njima,
između ostaloga, i ovo: » . . . Ubijani su odvojeni, svaka skupina na
području gdje je bila zarobljena. Godinu-dvije poslije, u slovenskom
centralnom komitetu gunđalo se kako ima teškoća sa seljacima u
tim područjima, jer podzemne vode izacuju trupla. Kažu i da se go-
Ostaci neprijateljske komore na obali Drave.

Razoružane kvislinške formacije, ustaše i

domobrani, na raskršću Volkermarkta i Šentvid pri Dravi nakon
Prvi britanski tenkovi ulaze u Velikovec Un terdra u b urga. kapitulacije ustaša i
(Volkermarkt) u kojem su već pripadnici JA (kao Nijemaca.
što se vidi na slici). Snimljeno: 10. svibnja 1945.

,1 S<i. i - *.ik fia^'~"l

l
! 1
'- '-2«('']*,*' ' • ' '-"•'• 'K'*'-*'*.,-**-'-**"' "' • " ••. ;-'"..,.„
 i

Zarobljenici u Dravogradu. Zarobljenički logor u Dobroj

Vaši u Koruškoj.
Nailazaksi. vojvođanske
divizije JA dolinom Drave u Zarobljeni Nijemci.
Podklanec kod Dravograda.
;..;-.; ^.^'V if|f
 Zaprežna kola
poslije bitke u
Zarobljene kvislinške formacije kod Dravogradu.
Dravograda.

Prizor s jedne od
sporednih cesta na jugoslavensko-austrijskoj
Ustaše i domobrani na raskršću granici.
Volkermarkta i Unterdrauburga (vidi
si. na str. 3 umetka).
I Zarobljenički logor u Dobroj Vaši
u Knruškni snimilo c iricina
 f
* •* • *w-< ™1
•• \ -•' '' -%;«/. "-v*1 V- "*"'

Jedna jedinica
JA u Borovlju
10. svibnja 1945.

i l''

Predaja Nijemaca u Topolščici 10. svibnja 1945.

Ustaše i
domobrani na
raskršću
Volkermarkta i
Unterdrauber-
ga (vidi sl. na 3.
:
6. stranici
umetka.)
 Mimoilazak jedinice JA s
, ij kolonom bjegunaca.
Razoružani kozaci na
jugoslavensko-austrijskoi granici

Jedinice JA
razoružavaju njemačku
 General-lajtnant Andrej
Vlasov koji je prišao nacistima;
snimljen u njemačkoj uniformi
1943.

Kozaci, kao saveznici nacista,

stoje na svojim konjima kod
Pi Zakrčena cesta u Mrežnici 13. svibnja 1945. Kislovodska na Kavkazu.

Postrojeni Kozaci u Dravskoj

Zarobljena neprijateljska zaprega u Celju dolini u Austriji, u svibnju 1945.
 193

mile tjelesa dižu dok gnjiju u jamama masovnih grobnica, tako da se

čini kao da sama zemlja diše.«
Ova posljednja pojedinost može se činiti kao pretjerivanje, no pot-
krepljuje ju svjedočenje iz prve ruke. Stanislav Pleško, naprimjer, je-
dan je od domobranaca što su ih general Keightley i njegovi ljudi
izručili 28. svibnja. On je proveo gotovo dva tjedna u poznatom
tranzitnom logoru u Šentvidu. Ondje je podnosio jednaka mučenja i
gladovanja kao i ostali, no 19- lipnja imao je sreću da mu uspije bi-
jeg, jer mu je bilo svejedno hoće li biti ubijen dok bježi preko žice ili
negdje zaklan. Krio se tri godine prije nego što se prebacio u
Austriju.
U toku prvih tjedana svoga bijega krio se u blizini Brezja, kamo su
mnogi ranjeni domobranci dopremani iz Šentvida da bi bili ubijeni.
Tada je vladao val vrućine i Pleško to opisuje:
»Širio se takav zadah da ga ljudi nisu mogli podnositi. Nitko nije
znao što je to, no bilo je užasno... Poslije je naišla velika oluja, vode
su nabujale i podigle betonski pokrov s masovne grobnice. Voda za
piće u Ljubljani bila je zagađena, zatrovana. Poslije toga je vlast nat-
jerala njemačke zarobljenike da iskopaju tijela iz groba i prebace ih u
grmlje nekoliko stotina metara dalje. Ondje su ih ponovo pokopali
— a poslije toga su pobijeni svi Nijemci, osim jednoga, koji je pobje-
gao i sve ispripovijedao.«
A odgovornost za sve to? Bude li neko od tih stratišta ikad obilje-
ženo, na spomen-ploči žrtvama će, bude li pravde, kao krivci biti
označeni ne samo jugoslavenski izvršitelji nego i njihovi glavni bri-
tanski suradnici, bez čije se potajne pomoći ti pokolji nikad ne bi
dogodili.
(Svršetak) jjj

Miroslav Lilik, pratilac britanskog majora

D. C. Owena, snimio je veći dio fotografija o
situaciji na jugoslavensko-austrijskoj granici
potkraj i neposredno poslije rata. On smatra
da su fotografije (u ovoj knjizi) snimljene 13.
svibnja 1945. U nekim se slovenskim izdanjima
navodi datum 15. svibnja. Većina fotografija
ovdje reproduciranih potječe iz Koruško
pokrajinskog muzeja revolucije u Slovei
Gradecu.
 • • •. • ' „ .••. • m
mile tjelesa dižu dok gnjiju u jamama masovnih grobnica, tako da se,
čini kao da sama zemlja diše.«
Ova posljednja pojedinost može se činiti kao pretjerivanje, no pot-
krepljuje ju svjedočenje iz prve ruke. Stanislav Pleško, naprimjer, je-
dan je od domobranaca što su ih general Keightlev i njegovi ljudi
izručili 28. svibnja. On je proveo gotovo dva tjedna u poznatom
tranzitnom logoru u Šentvidu. Ondje je podnosio jednaka mučenja i
gladovanja kao i ostali, no 19- lipnja imao je sreću da mu uspije bi-
jeg, jer mu je bilo svejedno hoće li biti ubijen dok bježi preko žice ili
negdje zaklan. Krio se tri godine prije nego što se prebacio u
Austriju.
U toku prvih tjedana svoga bijega krio se u blizini Brezja, kamo su
mnogi ranjeni domobranci dopremani iz Šentvida da bi bili ubijeni.
l ' Tada je vladao val vrućine i Pleško to opisuje:
»Širio se takav zadah da ga ljudi nisu mogli podnositi. Nitko nije
znao što je to, no bilo je užasno... Poslije je naišla velika oluja, vode
su nabujale i podigle betonski pokrov s masovne grobnice. Voda za
piće u Ljubljani bila je zagađena, zatrovana. Poslije toga je vlast nat-
jerala njemačke zarobljenike da iskopaju tijela iz groba i prebace ih u
grmlje nekoliko stotina metara dalje. Ondje su ih ponovo pokopali
— a poslije toga su pobijeni svi Nijemci, osim jednoga, koji je pobje-
gao i sve ispripovijedao.«
A odgovornost za sve to? Bude li neko od tih stratišta ikad obilje-
ženo, na spomen-ploči žrtvama će, bude li pravde, kao krivci biti
označeni ne samo jugoslavenski izvršitelji nego i njihovi glavni bri-
tanski suradnici, bez čije se potajne pomoći ti pokolji nikad ne br
dogodili.
(Svršetak) fjj

Miroslav Lilik, pratilac britanskog majora

D. C. Owena, snimio je veći dio fotografija o
situaciji na jugoslavensko-austrijskoj granici
potkraj i neposredno poslije rata. On smatra
da su fotografije (u ovoj knjizi) snimljene 13.
svibnja 1945. U nekim se slovenskim izdanjima
navodi datum 15. svibnja. Većina fotografija
ovdje reproduciranih potječe iz Koruško
pokrajinskog muzeja revolucije u Slover
Cradecu.
DVA INTERVJUA
PRILOG BR. l
 Iff

INTERVJU S GROFOM
NIKOLAIEM
TOLSTOVEM
Jasna Zanić-Nardini

Slučaj Nikolaia Tolstoya (Nikolaja Tolstoja) nadasve je zanimljiv i

za nas jer se kroz njega provlači i sudbina nekoliko desetaka tisuća
četnika, domobrana i ustaša te drugih jugoslavenskih ratnih zaro-
bljenika i izbjeglica koji su se, bježeći na kraju rata pred partizanima,
u Austriji predali britanskim snagama. /
Uz uglednog lorda, glavni protagonisti »slučaja Aldington« jesu
građevinski poduzetnik Nigel Watts, te grof Nikolai Tolstov (Nikolaj
Tolstoj), pisac i povjesničar, inače pranećak slavnoga ruskog književ-
nika.
Spomenutu dvojicu, Tolstova i Wattsa lord Aldington predao je
sudu, optuživši ih zbog klevete počinjene u pamfletu što ga je prvi
od njih sastavio, a drugi raspačao u desetak tisuća primjeraka. U spo-
menutom pamfletu lord se uspoređuje s najvećim nacističkim zli-
kovcima i tvrdi da on ima tamnu mrlju na ratnoj prošlosti.
Aldington je, tvrdili su Tolstov i Watts, kao oficir V. britanskog
korpusa, koji je na kraju rata administrirao okupiranom Austrijom,
odande poslao u smrt 70 tisuća sovjetskih i jugoslavenskih ratnih za-
robljenika, od kojih se dio u ratu borio na strani Nijemaca. Spome-
nuti zarobljenici, naime, bili su na silu izručeni SSSR-u, odnosno
Jugoslaviji, gdje su potom bili mučeni, poslani u logore ili masakri-
rani, a medu ubijenima bjlo je mnogo žena i djece, pisalo je u
pamfletu.,
198
U toku maratonske parnice, koja je okončana početkom prosinca,
nitko nije doveo u pitanje tvrdnje o deportacijama zarobljenika. Sud
je, međutim, prihvatio lordovo stajalište da su politiku prisilne repa-
trijacije smišljali političari u Londonu, a ne vojnici, čija je zadaća bila
samo da naređenja, dobivena odozgo, provedu u djelo.
Presudivši da lord Aldington nije ratni zločinac, kako su to tvrdili
Watts i Tolstov, sud ih je proglasio krivima zbog klevete, odmjerivši
i mamutsku novčanu kaznu, koja sada prijeti da spomenutu dvojicu
baci u bankrot.
Motivi njihova napada na Aldingtona bili su različiti. Nigel Watts
naprosto je želio izravnati neke stare obiteljske račune s lordom. Ni-
kolai Tolstov, inače poznat kao autor historijskih djela »Žrtve Jalte«,
te »Ministar i pokolji«, koja govore upravo o prisilnim deportacijama
zarobljenika na kraju rata, želio je pisanjem žestokog, odgovarajućeg
pamfleta ponovno privući pažnju javnosti na jedno, po njegovu su-
du, neslavno razdoblje novije povijesti.
»Slučaj Aldington« nije prva kontroverza u koju je umiješan Niko-
lai Tolstov. Godine 1986, kad je u Britaniji prvi put objavljena knjiga
»Ministar i pokolji« (koja je u međuvremenu povučena), djelo je od-
mah podiglo neviđenu buru. Ministar iz naslova knjige jest kasniji
britanski premijer Harold MacMillan; Tolstov tvrdi kako je MacMil-
lan — kao čovjek kojeg je Churchill osobno imenovao političkim
savjetnikom feldmaršala Alexandera u Italiji — na svoju ruku, ne-
propisno, izručio Jugoslaviji i SSSR-u Jugoslavene koji su na kraju
rata bježali pred partizanima, odnosno »bijele« carističke ruske izbje-
glice iz vremena oktobarske revolucije.
Prašina što se proteklih tjedana i mjeseci podizala oko takvih tvrd-
nji o lordu Aldingtonu, nedavni sudski finale toga slučaja, te odluka
»Starta« da objavi manji dio sporne knjige »Ministar i pokolji« bili su
povod da grofa Tolstova zamolimo za intervju. S njim smo razgova-
rali u njegovoj udobnoj kućih iz 16. stoljeća u mirnom kutku Engle-
ske, u seocetu Southmoor, nedaleko od Oksforda.
Grofu su se tokom tog razgovora u krilo penjale mačke, dok su
pred lijepim velikim kaminpm, u kojem su veselo pucketale cjepani-
ce, spokojno drijemala dva psa. U kuhinji, uz veliki štednjak na drva,
pripremali su ukućani za to vrijeme popodnevni čaj i užinu.
No, čitava ta ruralna idila stoji na klimavim nogama. Otkako ga je
sud proglasio klevetnikom i naredio mu da plati astronomsku odšte-
tu lordu Aldingtonu, Tolstovu prijeti financijska propast i pljenidba
imovine. Postoji teoretska mogućnost da ostane čak i bez krova nad
glavom, te bez knjižnice, kako bi se time namirio barem dio svote
koju on i Watts sada duguju lordu — i koju ni jedan od njih nema
199
čime platiti. Četvero Tolstoveve djece ne znaju hoće li moći nastaviti
školovanje u privatnim školama.
No, za čovjeka koji se nalazi pred bankrotom, Tolstov se doima
neobjašnjivo hladnokrvnim, dok mirno i uz nostalgični smiješak pri-
povijeda kultiviranim glasom. Ugodno zaobljeni vokali nose neizbri-
siv trag školovanja u Wellingtonu, jednog od elitnih britanskih kole-
dža (nakon čega je studirao povijest na Trinitv College u Dublinu).
Unatoč zvučnoj tituli grofa (koju mu neki osporavaju), Nikolai
Tolstov nije bogataš. Sin je Engleskinje i Rusa, koji je kao dijete sti-
gao u Britaniju nedugo po izbijanju oktobarske revolucije. Pripovije-
damo o njegovu djetinjstvu, ranim uspomenama i o tome kako je, uz
oca i rusku maćehu, odrastao u domaćinstvu gdje se govorilo ruski.
No, razgovor ubrzo skače na ono zbog čega smo, zapravo, i došli raz-
govarati s grofom Tolstovem — na prisilna izručenja sovjetskih i ju-
goslavenskih zarobljenika odmah po završetku II. svjetskog rata
Riječ je o temi kojom je Tolstov zaokupljen već petnaestak godi-
na. Neki ga zbog toga proglašavaju »fanatikom« i »romantičnim kri-
žarom«, te tvrde kako mu emocionalna angažiranost zamagljuje moć
prosuđivanja.
Neki britanski historičari, kao i MacMillanov biograf Alistair Hor-
ne, optužili su ga za selektivno prezentiranje činjenica. No, nitko od
onih koji ga osporavaju, tvrdi grof Tolstoy, nikad se nije usudio upu-
stiti s njim u izravnu debatu — bilo uživo ili preko štampe.
• Poput knjige »Ministar i pokolji«, i vaš pamflet o lordu Al-
dingtonu — zbog kojeg ste na kraju završili i na sudu — bavi
se istom temom — prisilnim repatrijacijama Kozaka i Jugo-
slavena. Riječ je o sovjetskim te jugoslavenskim ratnim zaro-
bljenicima koji su, na kraju II. svjetskog rata, bili vraćeni Sta-
ljinu odnosno Titovim snagama. Potom su i jedni i drugi, ka-
ko velite, bili mučeni ili masakrirani.
TOLSTOV: Misterij koji nikad nije razjašnjen sastoji se u tome što
dvije trećine kozačkih oficira, što su ih Britanci izručili SSSR, uopće
nisu bili sovjetski građani. Sporazum potpisan na Jalti, koji je uklju-
čivao i uzajamno izručenje ratnih zarobljenika između Britanije i
Sovjetskog Saveza, odnosio se samo na sovjetske građane, dok pre-
daja »bijelih« (carističkih) emigranata nije bila dijelom službene bri-
tanske politike. Ipak, do toga je došlo. Ja sam se tada upitao zašto se
to dogodilo i tko je za to bio odgovoran.
• Jesu li ti ljudi bili umiješani u ratne zločine? Što su oni ra-
dili za rata?
TOLSTOV: Naravno, nisu svi radili istu stvar. Neki od Kozaka slu-
žili su u njemačkim jedinicama, posebno u sjevernoj Italiji. Ali, oni
nisu mnogo ratovali jer nisu bili dobro naoružani. Muškarci su su-
'2QO L .___ •;•.': ' . . • „ u , -—- .— ~c—
djelovali u nekim čarkama s talijanskim partizanima, ali nisu ukrstili
oružje sa samim saveznicima. Neki od njih nisu se uopće borili jer
su bili prestari ili premladi ili pak zato što se radilo o ženama. Među
sovjetskim izbjeglicama bilo je mnogo žena i djece, oko 11 tisuća.
Isto je bilo s ljudima koji su na kraju rata bježali iz Jugoslavije. Često
mi postavljaju pitanje jesu li oni bili umiješani u ratne zločine. Od-
govor je, mislim, jednostavan: neki su sigurno bili, ali to biste mogli
reći gotovo za svaku vojsku u Istočnoj Evropi toga vremena. Najva-
žnije je što to nije bio razlog zbog kojeg su ih Britanci prisilno vratili
u domovinu.
• Ako nisu bili umiješani u zločine, zašto su onda bježali?
TOLSTOV: Jer su znali što ih očekuje. U slučaju sovjetskih izbje-
lica, naprimjer, oficiri su bili masakrirani odmah po povratku u
t ovjetski Savez, dok su ostali poslani u logore na prisilni rad.
• Zar se ipak neki od Kozaka nisu borili rame uz rame sa
nacistima, u sastavu njemačkih jedinica?
TOLSTOV: Tako je. U Jugoslaviji je, naprimjer, djelovao XV. ko-
zački konjički korpus. Taj je korpus imao njemačke i austrijske ofici-
re te nešto ruskih oficira, na čelu mu je bio njemački general i oni su
se borili protiv Titovih partizana. Oni su bili redovna jedinica nje-
mačke vojske.
• Stanovništvo naše zemlje živjelo je u strahu pred njima...
TOLSTOV: Naravno, ja ne tvrdim da nitko od kasnijih izbjeglica
nije za rata činio ratne zločine, ali nisu zločini bili razlog što su ih
Britanci predali jugoslavenskim, odnosno sovjetskim vlastima. Oni
su predani naprosto po odredbama Sporazuma na Jalti, potpisanog
1945.
• Taj se Sporazum, međutim, odnosio samo na sovjetske
građane a ne na Jugoslavene. Zbog čega i na temelju čega su
Britanci izručili jugoslavenske izbjeglice i ratne zarobljenike?
TOLSTOV: To je misterij. Đilas, koji je u to poratno doba sjedio u
vladajućoj jugoslavenskoj garnituri, rekao je da ne zna zbog čega su
Britanci pristali da ih predaju. Potpukovnik Hočevar, koji je, zapra-
vo, pregovarao s lordom Aldingtonom na licu mjesta oko tih izruče-
nja, kaže u memoarima da je bio iznenađen kad su Britanci pristali
da predaju te ljude. On je rekao: »Mislili smo da će ih Britanci na-
oružati i iskoristiti protiv nas.«
• Jesu li i jugoslavenske vlasti službeno zatražile repatrijaci-
ju?
TOLSTOV: Jesu, ali su bile iznenađene spremnošću kojom su Bri-
tanci na to pristali.
• Kakva je bila alternativa za Britance? Što su oni mogli uči-
niti s tom masom ljudi koja je na kraju rata danomice pristi-
»tr
zala u Austriju, bježeći pred partizanima? Vjerojatno su se
brinuli kako će ih sve prehraniti i gdje će ih smjestiti?
TOLSTOV: Imali su nekoliko vrlo jednostavnih alternativa. Kao
prvo, mogli su ih ostaviti ondje gdje su se našli u tom trenutku. Ju-
žno od Klagenfurta nalazio se, kako, vjerojatno, znadete, logor zvan
Vetrinje ili Vitkring. Ti ljudi nisu bili problem — brinuli su se sami
o sebi, imali su čak i vlastitu hranu. Mogli su ostati tamo — a jedna-
ko tako i Kozaci. Nitko od Britanaca, s kojima sam kasnije razgova-
rao, nije tvrdio da su oni bili ozbiljan problem. Razgovarao sam s
obojicom zapovjednika logora u Vitkringu, koji su još na životu. Je-
dan je od njih major Barre, Kanađanin, koji danas živi u Montrealu,
a drugi je poručnik Hames, koji živi u srednjoj Engleskoj. Obojica su
se složila da ti ljudi nisu bili problem. Njihovo slanje preko granice
bilo je, naprotiv, velika operacija, koja je uključivala tisuće vojnika te
dnevne vlakove tokom dva tjedna. Osim toga, u to je vrijeme već
postojao alternativni britanski stav, posebice u odnosu na Srbe i Slo-
vence. Postojalo je, naime, naređenje da oni moraju biti evakuirani u
Italiju.
• Tko je izdao takvo naređenje?
TOLSTOV: Feldmaršal Alexander, vrhovni zapovjednik saveznič-
kih snaga. Ako ste pratili nedavni sudski proces između mene i lor-
da Aldingtona, lordovi branitelji tvrdili su kako on nikad nije primio
takvo naređenje feldmaršala Alexandera, koje je bilo izdano 15. svib-
nja. U spomenutom je naređenju stajalo da svi četnici i jugoslaven-
ski disidenti trebaju biti evakuirani u Italiju — njih 24 tisuće. Bilo je
ukupno 24 tisuće Slovenaca i Srba, te mora da se to naređenje odno-
si na njih. Bilo je također i 25 tisuća Hrvata. No, čini se jasnim da je
feldmaršal Alexander smatrao kako će oni biti vraćeni jugoslaven-
skim vlastima, budući da ih je već ponudio Titu. No, on nije želio
vratiti četnike.
• Zašto je htio vratiti natrag samo Hrvate? Jesu li to bile
ustaše?
TOLSTOV: Ne, bio je tu samo manji broj ustaša. Većinu su činili
domobrani.
• Pravite li vi razliku između ustaša i domobrana?
TOLSTOV: Kako ja shvaćam, ustaše su počinile mnogo zvjerstava
tokom rata, dok su domobrani više bili redovna vojska.
• Znadete li točne brojke?
TOLSTOV: Ovako napamet, ne provjeravajući podatke, mislim da
je bilo samo nekoliko stotina ustaša, te više tisuća domobrana. Da
zaključimo, na četnike se u Britaniji gledalo sa stanovitim simpatija-
ma, jer se smatralo da su se barem u jednom dijelu rata borili na
202
savezničkoj strani, dok je, naravno, Nezavisna Država Hrvatska bila
saveznik Njemačke.
• Ali, četnici su se borili protiv partizana, koji su ratovali
protiv Nijemaca. Kasnije, za rata, četnici i Nijemci često su se
borili na istoj strani. No, vratimo se prisilnim repatrijacijama.
TOLSTOV: Britanci su pritom često morali lagati jugoslavenskim
ratnim zarobljenicima koje su željeli izručiti njihovoj zemlji. Sjeća-
mo se, u proljeće 1989, objavljen je u britanskoj štampi podulji čla-
nak publicista Nigela Nicolsona, nekadašnjeg obavještajnog oficira
britanske vojske, koji se potkraj II. svjetskog rata našao stacioniran s
britanskim snagama u Austriji. Članak govori o tome kako su jugo-
slavenski ratni zarobljenici na prijevaru deportirani kući iz austrij-
skog logora Vitkring (za razliku od slične grupacije iz Bleiburga, koja
se sama predala i krenula natrag u Jugoslaviju, u golemoj koloni).
Kapetan Nicolson je u istom smislu svjedočio i u nedavnom sud-
skom procesu između vas i lorda Aldingtona opisujući kako je jugo-
slavenskim ratnim zarobljenicima rečeno da vlakovi u koje su se
ukrcali u Vitkringu putuju u Italiju, a zapravo su išli u Jugoslaviju.
Nicolson te deportacije naziva »jednom od najnečasnijih epizoda« u
povijesti britanske vojske, opisujući kako su britanski vojnici prili-
kom ukrcavanja zarobljenika u vagone koristili i silu protiv muškara-
ca, žena i djece koji su se opirali. On, također, tvrdi kako su neki od
prisilno vraćenih Jugoslavena uspjeli umaknuti pred egzekucijom i
vratiti se natrag u austrijski logor. No britanski vojni zapovjednici
nisu htjeli vjerovati njihovoj priči da su pripadnici vitkrinške grupe
bili poubijani i pobacani u jame... Medu britanskim vojnicima u
Austriji sve to izazvalo je, međutim, toliku indignaciju da su izvješta-
ji o tome stigli do britanske komande u Napulju, te do feldmaršala
Alexandera. Britanski Crveni križ zaprijetio je čak da će iz Austrije
povući sve svoje ljude ako se s time ne prestane. Tada su generali,
visoko u britanskoj vojnoj hijerarhiji, shvatili što se događa, te brzo
zaustavili dalje deportacije. Prisilna repatrijacija završila je 1. lipnja
1945. Tri dana kasnije, 4. lipnja, feldmaršal Alexander osobno je do-
letio u Austriju te ponovno naredio da se zaustave sve te operacije.
• Vi u knjizi »Minstar i pokolji« zapravo tvrdite da se fel-
dmaršalu Alexanderu lagalo?
TOLSTOY: Bilo kako bilo, njemu se nije govorila istina. Naprim-
jer, nikad mu iz V. britanskog korpusa nije stigao ni jedan izvještaj u
kojem bi se reklo da se Jugoslaveni vraćaju natrag kući iz austrijskih
logora na prijevaru (reklo im se da idu u Italiju). Svaki izvještaj stva-
rao je dojam da su se oni dragovoljno vratili kući — što je bila laž.
Isto tako, ni u jednom izvještaju odaslanom iz V. korpusa VIII. bri-
tanske armije nije raportirano da Britanci planiraju predati Staljinu
»bijele«, carističke, ruske izbjeglice - kojih su Britanci usvojim ru-
kama držali na tisuće. Ja sam čvrsto uvjeren da je feldmaršal Alexan-
der i tu bio prevaren.
• Tko je, po vašem mišljenju, odgovoran za to?
TOLSTOV: Vjerujem da glavninu odgovornosti snosi general-ma-
jor Keightlev, jer je on, kao zapovjednik V. korpusa VIII. britanske
armije, bio glavni britanski zapovjednik u tom području na kraju ra-
ta.
• Lord Aldington bio je načelnik štaba...
TOLSTOV: Da, bio je to do svog odlaska. On je, naime, otišao iz
Austrije prije završetka repatrijacije. Otišao je prije negoli je počela
operacija vraćanja Kozaka, te usred prisilnog deportiranja Jugoslave-
na.
• Svoj rani odlazak iz Austrije spomenuo je lord Aldington i
za nedavnog sudskog procesa kao još jedan dokaz da on nije
krivac za prisilnu repatrijaciju, za što ste ga vi optužili?
TOLSTOV: Prepirali smo se oko toga. Mi smo tvrdili na sudu da je
Austriju napustio 24. svibnja ujutro, a on je tvrdio da je otišao 22.
svibnja ujutro. Razlika je vrlo važna, budući da su u ta dva dana izda-
na neka vrlo značajna naređenja — naprimjer naređenje da se puca
na Kozake ako odbiju da se deportiraju (iako je ranije naređenje iz
Vrhovnog štaba savezničkih snaga i feldmaršala Alexandera glasilo
da se prilikom vraćanja Kozaka ne smije upotrijebiti sila). No^kako
svatko sada znade, strašna je sila korištena protiv muškaraca, žena i
djece — ljudi su bili tučeni, ubijani, probadani bajunetima.
• Tokom parnice, koju je protiv vas poveo lord Aldington, u
štampi se cesto spominjalo da su savezničke snage na kraju
rata očekivale da bi mogao izbiti oružani sukob između njih i
njihovih dojučerašnjih saveznika, Titovih partizana, oko teri-
torijalnog spora u južnoj Austriji. S tim se u vezi tvrdi da su^se
Britanci, imajući na umu tu mogućnost, željeli što prije riješi-
ti zarobljenika, te da su ih stoga vratili Sovjetskom Savezu, od-
nosno Jugoslaviji.
TOLSTOV: Ako je bilo tako, Britanci su mogli poslušati naredbu
koju su primili od feldmaršala Alexandera. Čim je on saznao za po-
stojanje svih tih ratnih izbjeglica i zarobljenika u Austriji, on se ^do-
govorio s Eisenhowerom da svi Kozaci budu prebačeni u Njemačku,
a svi četnici u Italiju. Britanske snage u Austriji mogle su, dakle, jed-
nostavno poslušati to naređenje. Nitko nikad nije pravo objasnio za-
što to nije učinjeno. Da jest, bilo bi to ne samo mnogo humanije
nego i mnogo lakše. Kozacima na primjer, nije trebao čak ni trans-
port, imali su vlastite zaprege.
 • Tko bt, međutim, dugoročno gledano, trajno primio sve te
ljude? Nije H situacija zapravo vrlo nalik na onu kakva danas
postoji s vijetnamskim izbjeglicama, što ih britanske vlasti
namjeravaju prisilno vratiti iz Hongkonga u domovinu? Na-
ime, ako svijet danas nije spreman primiti te ljude, mislite li
da bi u onom poratnom metežu itko bio voljan trajno prihva-
titi na desetke tisuća izbjeglica iz Jugoslavije i Sovjetskog Sa-
veza?
TOLSTOV: Mi doista ne možemo reći što bi se dogodilo dugoroč-
no. Međutim, znademo što bi se dogodilo kratkoročno. Eisenhower
je rekao da on, kratkoročno, može prihvatiti Kozake iz Austrije; on
se pripremao za taj prihvat. Slično tome, pripremani su logori u Ita-
liji i Sjevernoj Africi za četnike iz Austrije. To se moglo izvesti.
• No, ljudi ne bi mogli vječno ostati u tim logorima.
TOLSTOV: Ne znamo, dakako, što bi bilo kasnije. No četnici si-
gurno ne bi bili vraćeni kući jer oni nikad nisu bili vraćani u domo-
vinu, niotkud osim iz Austrije. Što se tiče Kozaka, znatan broj njih
kasnije bi, vjerojatno bio vraćen Sovjetskom Savezu. Dvije se stvari,
međutim, ne bi dogodile. Da su se ti ljudi našli u američkim ruka-
ma, Amerikanci se ne bi služili nasiljem protiv žena i djece jer to
nikad nisu činili. Također Amerikanci ne bi vratili Sovjetskom Save-
zu ljude koji su emigrirali još u vrijeme oktobarske revolucije (i od
kojih mnogi uopće nisu bili sovjetski građani), jer ni to nikad nisu
radili. Mnogo bi ljudi bilo, dakle, spašeno.
• U tom slučaju, netko bi ipak trebao povesti računa o tome
da, ako medu tim izbjeglicama ima ratnih zločinaca, oni ne
prođu nekažnjeni. Možda se Britanci nisu željeli petljati s ti-
me da luče žito od kukolja, nego su taj posao jednostavno pre-
.pustili zemljama iz kojih su spomenuti ljudi potjecali?
TOLSTOY: Ne, to nema veze s time. Postojali su aranžmani za
predaju ratnih zločinaca. Naprimjer, u to se vrijeme već tragalo za
ratnim zlikovcima poput, recimo, Pavelića. S vremenom, kad je ju-
goslavenska vlada podastrla dokaze o njihovoj krivici, zločinci su joj
bili izručeni. Ali, predati možete samo pojedince, a ne tisuće ljudi,
tvrdeći kako su svi oni ratni zločinci.Ponavljam, nije potrebno špe-
kulirati na tu temu, jer nitko u ono vrijeme i nije sugerirao da su ti
ljudi ratni zločinci, niti je to bio razlog zbog kojeg su ih Britanci si-
lom vratili u domovinu. Ja ne želim reći da ratni zločini nisu poči-
njeni — bojim se da su ih u to vrijeme na Balkanu činili mnogi. Ne
kanim tvrditi da su sve skupine što su tamo međusobno ratovale bile
jednako loše — no zlih ljudi nade se svuda. Za nedavnog »slučaja
Aldington« rečeno je u sudnici da su sve to bili strašni ljudi koji su
počinili grozna nedjela. No, ne možete paušalno reći da je to istinito
u svakom pojedinom slučaju ako to niste utvrdili istragom. No, uop-
će se nije radilo o tome. Britanci koji su u ono vrijeme bili za to
nadležni tvrde danas da su te ljude predali Jugoslaviji, odnosno Sov-
jetskom Savezu, naprosto zato da »očiste palubu«, da ih se riješe. No,
ja mislim da nikad nisu uspjeli odgovoriti na pitanje: zašto onda ni-
su poslali laganom, udobnom i humanom rutom u Njemačku i Itali-
ju, ili zašto ih, uostalom, nisu ostavili tamo gdje su se nalazili.
• U knjizi »Ministar i pokolji« te u svom pamfletu o lordu
Aldingtonu, napisali ste da je medu tim na silu vraćenim rat-
nim zarobljenicima bilo žena i djece.
TOLSTOV: Većina žena i djece bila je spašena — ali ne zbog neke
posebne pažnje i brige ljudi koji su ih željeli poslati natrag, nego za-
to što je britanski Crveni križ otkrio što se zbiva. Britanci su se tako
spremali poslati iz Austrije natrag u Jugoslaviju šest tisuća sloven-
skih žena i djece a to je spriječeno radi intervencije Crvenog križa te
zato što je feldmaršal Alexander saznao za sve to. No, u slučaju Ko-
zaka, radilo se o tisućama žena i djece, od kojih je većina izgubila
život.
• Kakva je bila sudbina žena i djece iz jugoslavenskog kon-
tingenta koji su ipak vraćeni u domovinu?
TOLSTOV: Svjedok Nigel Nicholson, bivši britanski oficir, opisao
je nedavno u sudnici kako je svaki vlak za deportaciju imao na kraju
vagon sa ženama i djecom. Oni su, dakle, bili manjina. No, i oni su
odvedeni u jamu gdje su ubijeni, a žene često prethodno silovane.
Postoji o tome čak i svjedočanstvo nekih egzekutora.
• Je li se to događalo u Kočevju?
TOLSTOV: U Kočevju te Teharju, gdje su postojali divovski protu-
tenkovski rovovi, koje su iskopali još Nijemci poubijani su ljudi bili
pokopani, a kasnije je preko svega načinjeno umjetno jezero. No,
mjesto smaknuća u Kočevju još postoji.
• Tokom parnice oko »slučaja Aldington«, u sudnici je spo-
menut i dokumenat koji vodi porijeklo iz državnog arhiva u
Beogradu. Radi se, zapravo, o naredbi maršala Tita da s vraće-
nim zarobljenicima valja postupati humano.
TOLSTOV: Brigadni general Cowgill — vrlo čudan čovjek, koji je,
čini se, radio za britansko Ministarstvo obrane, dobio je taj dokume-
nat u arhivi u Beogradu i predočio ga sudu tokom parnice. Ja sam
vidio spomenuti dokumenat koji bi tobože, trebao biti Titova nared-
ba. Odmah mi je bilo jasno da je riječ o krivotvorini.
• Zašto kažete da je posrijedi falsifikat?
TOLSTOV: Zato što to uopće nije bio pravi dokument. Bio je to,
naprotiv, komad papira ispisan pisaćim strojem, bez ikakvih indika-
cija odakle potječe — ne samo što nije nosio Titov potpis nego se
206
čak ni formalno nije radilo o pravom naređenju. Ja, osim toga, ne
vjerujem da je Tito izdao takvo naređenje da sa zarobljenicima valja
postupati humano, te da samo onima koji su se ogriješili valja suditi
pred pravim sudom. Prije svega, kako je to rekao Dilas, u to vrijeme
u Jugoslaviji nije ni bilo nikakvih sudova.
• Gdje je Đilas to rekao?
TOLSTOV: U jednom intervjuu objavljenom u časopisu »Enco-
unter«, 1981. mislim. Kao drugo, bojim se da ne vjerujem kako je
bilo moguće da Tito izda takvo naređenje — a ako ga je izdao, zašto
je onda došlo do masakra? Ta smaknuća vraćenih ratnih zarobljenika
nisu bila nešto što se događalo u nekom usijanom trenutku, nakon
kakve bitke. Masakri su trajali puna dva tjedna i bili vrlo brižljivo
organizirani. Sam Tito došao je u Ljubljanu krajem svibnja 1945 —
u vrijeme prisilne repatrijacije i likvidacije ratnih zarobljenika. On je
u Ljubljani održao govor, čiju kopiju imam, u kojem kaže — ne mo-
gu napamet točno citirati — ali nešto o tome kako se »naši neprija-
telji likvidiraju«. On je, dakle, znao što se događa. Ja, također, ne vje-
rujem da je on imao tako malu kontrolu nad situacijom da su njego-
vi podređeni mogli na svoju ruku krenuti u tu divovsku operaciju,
pogotovo ako su znali da je ona zabranjena Titovim naređenjem.
Govor o kojem je riječ objavljen je, inače, u zbirci Titovih govora.
• Sud je nedavno presudio da ste oklevetali lorda Aldingtona
kad se ga, zbog njegove umiješanosti u deportaciji jugoslaven-
skih ratnih zarobljenika i Kozaka, nazvali »ratnim zločincem«
u onom spornom pamfletu. Vi i vaš »suučesnik« Nigel Watts,
morali biste sada, po odluci suda, platiti lordu milijun i pol
funti za ukaljanu čast te još 300 tisuća funti sudskih troškova.
Sve u svemu, gotovo dva milijuna funti — sasvim nevjerojat-
na, astronomska, svota.
TOLSTOV: Taj je iznos doista apsurdan. Ja nemam takvih novaca.
Mislim da je glavni cilj bio da se zastraše štampa i ljudi, da vide kako
ne smiju kritizirati taj aspekt britanske politike.
• Iznos su, međutim, odredili obični građani koji sjede u po-
roti?
TOLSTOV: To je točno, no sudac je prije toga potpuno ignorirao
naše argumente — vidio je samo Aldingtonovu stranu medalje. Po-
rota je bila zbunjena — sudac joj je rekao kako ni jedna od naših
optužbi nije istinita, rekao je porotnicima da moraju odrediti odšte-
tu. Ti obični, jednostavni ljudi, potom su zaključili — ako je stvar
doista tako gadna kako kaže sudac — bolje da dodijelimo vrlo viso-
ku odštetu.
207
• Što ćete sada učiniti?
TOLSTOV: Ne znam, jer nemam taj novac. Nemam zapravo ništa.
Budući da sam dvije godine radio na tom slučaju, nisam bio kadar
raditi nikakav drugi posao, ni zarađivati. Imam samo dio ove kuće u
kojoj živim, budući da druga polovina pripada mojoj supruzi. Mislim
da mi lord Aldington želi uzeti knjižnicu koja broji oko šest tisuća
naslova, tako da više ne mogu pisati. No postoji način da se to sprije-
či. Srećom, imam mnogo prijatelja i pristaša širom svijeta te bi oni
mogli otkupiti knjižnicu i tako je spasiti. Na jedan način, u vrlo sam
lošoj situaciji jer mi britanska vlada želi zauvijek zatvoriti usta. S,
druge strane ne možete tek tako zatvoriti ljudima usta — čak više ni
u Istočnoj Evropi. Naprimjer, nisam za to još dobio potvrdu, ali ču-
jem da jedan beogradski izdavač želi objaviti »Ministra i pokolje«. U
Britaniji se ni jedan izdavač više ne bi usudio objaviti tu knjigu. Ona
je bila povučena i zabranjena te je zato više nema u prodaji.
• U povodu pamfleta što ste ga napisali o lordu Aldingtonu i
zbog kojeg ste dospjeli na sud, neki smatraju kako biste imali
veće izglede da dobijete parnicu da niste upotrijebili tako že-
stok rječnik. Nigel Nicholson napisao je tako nedavno u listu
»Sundav Correspoudent« da je, pročitavši taj vaš pamflet, po-
mislio kako bi bilo bolje da ste, napisavši ga, čitavu stvar prvo
prespavali. Ne mislite li da je nazivati lorda Aldingtona rat-
nim zločincem i usporediti ga sa najvećim nacističkim zlikov-
cima, kako ste vi učinili u spornom pamfletu, ipak bilo pre-
tjerano ?
TOLSTOV: Ono što se dogodilo bilo je tako strašno, tako užasno,
da mislim kako moj rječnik nije bio pretjeran. Pretpostavimo da se
radilo o njemačkom oficiru. Pretpostavimo da je izručeno gotovo 30
tisuća Poljaka, ili Židova, ili Cigana, ili Rusa te da su potom svi bili
smaknuti, onako kako su ti ljudi bili u Kočevju. Pretpostavimo da je
osoba koja je predala zarobljenike još živa. Ne mislim da bi u ta-
kvom slučaju bilo pretjerano nazvati je ratnim zločincem. Možda bi
doista bilo pametnije da sam pisao na smireniji način, ali nisam se
osjećao smirenim. Osim toga, da sam upotrebljavao mirniji ton, mo-
žda uopće ne bi bilo ni došlo do sudske parnice.
• Drago vam je, dakle, da je do nje došlo?
TOLSTOV: Premda je ona za mene osobno završila katastrofalno,
drago mi je da se ona odigrala, jer sada čitav svijet znade ono što sam
ja htio da sazna. JJH
 INTERVJU S LORDOM
ALDINGTONOM
Jasna Zanić-Nardini

Lord Aldington, britanski bankar i industrijalac, bivši potpredsjed-

nik Konzervativne stranke i ravnatelj uglednog Vinčersterskog kole-
dža, krepak je i odlučan čovjek koji s nevjerojatnom lakoćom nosi
na leđima 76 godina života. U razgovoru je gotovo vojnički odrešit i
najprije nas poziva na red zbog »Startove« serijalizacije Tolstoveve
knjige »Ministar i pokolji«. Za serijalizaciju je lord saznao preko lon-
donskog lista »Evening Standard«, koji je kao svojevrsni kuriozum
zabilježio da se u Jugoslaviji štampaju izvaci knjige zabranjene u Bri-
taniji. Lord ima zakonsku podlogu za svoje negodovanje. Parnica što
ju je pokrenuo protiv izdavača »Ministra i pokolja« završila je u nje-
govu korist: sud je još u travnju 1989- presudio da se Aldingtonovo
ime kleveće u spomenutoj knjizi, da ona iznosi netočnosti i neistine
o lordu, kojem su izdavači stoga morali isplatiti 30 tisuća funti na
ime odštete. Upravo zbog toga razloga knjiga je sad zabranjena na
Otoku.
Naše objašnjenje da »Start« ne donosi izravne prijevode nego »daj-
džestiranu« verziju »Ministra i pokolja«, te da je redakcija — vodeći
računa o presudi britanskog suda — pazila da nigdje ne spomene
Aldingtonovo ime, nije sasvim umirilo lorda. Ipak je pristao na
intervju, koji smo obavili u uzvišenom historijskom dekoru Doma
lordova. Dok prolazimo dugačkim hodnicima tom spektakularnom,
crvenim grimizom i kožom optočenom dvoranom, u kojoj redovno
zasjeda Gornji dom britanskog Parlamenta, lord Aldington pretvara
 210
se u šarmantna vodiča. On nam, tako, objašnjava gdje sjede konzer-
vativni, gdje laburistički, a gdje nezavisni lordovi; pokazuje prijesto-
lje na koje sjeda kraljica prilikom svojih službenih posjeta te obja-
šnjava da podno njenih nogu smiju, u takvim prilikama, sjediti ljudi
koji će jednoga dana naslijediti plemićku titulu — medu njima i lor-
dov sin.
Lord Aldington i dalje je neobično aktivan u radu te institucije —
na što troši i do četiri dana na tjedan. Za odlaske u Dom lordova,
međutim, uopće nije imao vremena za vrijeme nedavno okončanog
procesa protiv poduzetnika Nigela Wattsa i povjesničara Nikolaia
Tolstova, koje je lord bio predao sudu zbog klevete. Spomenuta su
dvojica, kako je poznato, napisala i u desetak tisuća primjeraka ra-
spačala »pamflet« u kojem se tvrdi kako je lord (u to vrijeme još
obični britanski oficir bez plemićkog naslova) svjesno u smrt poslao
70 tisuća Jugoslavena i Kozaka potkraj drugog svjetskog rata. Riječ
je o ratnim zarobljenicima (u slučaju Jugoslavena: o četnicima, usta-
šama, domobranima, Ijotićevcima, nedićevcima, itd.) što su se u ratu
borili na neprijateljskoj strani i koje su Britanci, administrirajući na
kraju rata okupiranom Austrijom, izručili Titovoj, odnosno Staljino-
voj vojsci — a oni su s njima, potom, nemilosrdno obračunali. (Či-
tavu epizodu inače potanko opisuje i, po nekima, sporna knjiga »Mi-
nistar i pokolji«).
Jednako kao što je dobio parnicu u povodu same te knjige, lord je
izašao i kao pobjednik iz nedavnog sudskog spora oko inkriminira-
nog pamfleta. Zauzevši gledište da je Aldington bio nepravedno
oklevetan, sud mu je dodijelio rekordnu odštetu od 1,5 milijuna fun-
ti. Naše prvo pitanje upućeno lordu odnosilo se upravo na taj nedav-
no završeni sudski proces — koji će u doglednoj budućnosti dobiti i
nastavak, jer je Nikolai Tolstoy 10. siječnja objavio odluku da se žali
na presudu.
• Kako ste se osjećali na kraju procesa protiv Tolstova i
Wattsa?
ALDINGTON: Vjerojatno ste vidjeli u novinama kako sam na kra-
ju spora izjavio da sam oduševljen što sam potpuno dokazao svoju
nevinost. To je i bila svrha sudskog postupka što sam ga pokrenuo
— da obranim svoju reputaciju i dobro ime vlastite obitelji, a to je i
postignuto. U tu sam se parnicu upustio zbog toga što sam (u pam-
fletu Tolstova i Wattsa) bio proglašen ratnim zločincem — gorim od
nacista. Bilo je to prvi put da je neki britanski oficir i neka javna
ličnost u Britaniji bila optužena za ratne zločine, a ja nisam želio taj
žig na imenu svoje obitelji. Imam unuke, imam sina koji je nasljed-
nik plemićkog naslova, a moja obitelj ima ugled kojim se ponosi.
Sudski je proces obranio taj naš dobar glas. Ali, ne volim da me o
__ _. , ' 2H :
tome mnogo pitaju. Inače, priča o onome što se odigralo u Jugosla-
viji nije potpuna u knjizi »Ministar i pokolji«, jer ta knjiga ne sadrži
ispitivanje arhiva jugoslavenske vlade ni vojnih naredaba koje je
izdao maršal Tito. Spomenute naredbe uključuju i Titovu naredbu o
postupku prema ratnim zarobljenicima: o tome da se s njima ne
smije postupati loše, da ih valja podijeliti na dvije skupine, na one
protiv kojih postoje optužbe da su počinili ratne zločine i na ostale.
Rečeno je da oni koji su okrivljeni za ratna zlodjela ne bi smjeli biti
zlostavljani nego izvedeni pred vojne sudove. Meni nije poznato za-
što se nije poslušala ta naredba.
• Zvuči pomalo neobično — kako to da se netko usudio ne
poslušati naređenje Tita koji je bio vrhovni komandant parti-
zanske vojske...
ALDINGTON: Zanimljivo je da su predstavnici jugoslavenske
vojske u Austriji rekli našim ljudima, britanskim oficirima, da će ju-
goslavenski ratni zarobljenici biti podijeljeni na dvije skupine: na
one koji su optuženi za ratne zločine i na ostale. Nama tada nije bilo
rečeno da je to Titova naredba, već nam je objašnjeno da je to slu-
žbena politika. Mi smo u to vjerovali.
• Vi ste bili uvjereni da će se prema ratnim zarobljenicima
pravedno postupati?
ALDINGTON: Tako je. Rekli su nam da će se krivcima za ratne
zločine suditi, dok će ostali, kako nam je rečeno, biti poslani na rad.
• S kojim ste jugoslavenskim oficirima kontaktirali?
ALDINGTON: S ključnim oficirima — pukovnikom Hočevarom
i pukovnikom Ivanovićem. Zapisnici onoga što je rečeno na sastan-
ku s njima nalaze se u službenim papirima i dokumentima. Imao
sam dva sastanka s pukovnikom Hočevarom — jedan 15. a drugi 20.
svibnja 1945. godine, te jedan sastanak s pukovnikom Ivanovićem
19. svibnja.
• Postoje li, dakle, i danas spomenuti dokumenti u britan-
skim arhivima?
ALDINGTON: Da.
• Oni su, pretpostavljam, bili podastrti sudu u vrijeme vašeg
nedavnog procesa protiv Nikolaia Tolstova i Nigela Wattsa?
ALDINGTON: Tako je. Neke od tih dokumenata citiraju, osim to-
ga, i knjige grofa Tolstova.
• Da ponovimo, vi kažete kako niste znali da Kozake i druge
sovjetske zarobljenike te Jugoslavene očekuje pokolj po pov-
ratku u SSSR odnosno u Jugoslaviju?
ALDINGTON: Ne, odlučno ne. Znao sam da su protiv nekih po-
stojale optužbe te sam mislio da će im se suditi. No, za druge sam
držao da će biti pušteni. Da objasnim dokraja: nisam znao da se s
 212
njima postupalo loše, niti sam čuo išta o pokoljima, sve dok nisam 05
tome pročitao u nekom članku grofa Tolstova, objavljenom počet-?
kom osamdesetih. Do tada uopće nisam znao ništa o tome.
• Nigel Nicolson (bivši britanski obavještajni oficir) pisao je 5
kako su neki od vraćenih jugoslavenskih zarobljenika uspjeli
pobjeći iz Jugoslavije, vratiti se u Austriju te ispričati o stra-
hotama koje su počinjene. Jeste li vi ikad došli u dodir s ne-
kim od tih ljudi?
ALDINGTON: Ne. Ja sam napustio Austriju davno prije toga. Ni
jedan se zarobljenik nije vratio prije kraja svibnja 1945, a ja sam se u
to vrijeme nalazio već u Blackpoolu — znate, valjda, gdje je Blackpo-
ol — boreći se na općim izborima (gdje je današnji lord Aldington, u
to vrijeme još obični građanin pod imenom Toby Law branio boje
Konzervativne stranke, op. a.). Austriju sam napustio 22. svibnja.
• Je li tokom spomenute repatrijacije ratnih zarobljenika
ikada upotrijebljena sila?
ALDINGTON: Nikakva sila nije upotrijebljena protiv Jugoslave-
na.
• Stvarno ?
ALDINGTON: Ne.
• Sila je, dakle, kažete, bila upotrijebljena samo protiv Koza-
ka te drugih sovjetskih zarobljenika?
ALDINGTON: Mmmm — pustimo njih, zasada, postrani. U slu-
čaju Jugoslavena, optužba protiv britanske armije glasi ne da su kori-
stili silu nego da Jugoslavenima nisu rekli kamo ih šalju.
• Zašto je jugoslavenskim ratnim zarobljenicima rečeno da
idu u Italiju, umjesto da će biti vraćeni u domovinu?
ALDINGTON: Nisam im ja to rekao. Moja je naredba bila jasna
— da im se ne smije reći kamo idu.
• Zbog čega?
ALDINGTON: Sve sam to objasnio tokom suđenja. Zato što bi
nam bilo vrlo teško paziti na njih — trebali bi nam za to dodatni
stražari, trebale bi nam žičane ograde koje nismo imali — i imali
bismo neprilika. Bilo je to sasvim uobičajeno i nikome se nije govo-
rilo kamo će biti poslan. Nije postojala ni obaveza da se zarobljenici-
ma to kaže.
• Tko je, dakle, bila osoba koja se poslužila varkom, rekavši
jugoslavenskim ratnim zarobljenicima da idu u Italiju?
ALDINGTON: To ja ne znam. Znam samo da se proširila ta glasi-
na kako idu u Italiju. Nitko ne zna, niti je to sudski proces pokazao,
tko je Jugoslavenima dao tu informaciju. No, sasvim je jasno da to
nisam bio ja. Isto je tako jasno i to da ni oficir koji je zapovijedao 6.
britanskom oklopnom divizijom, general Murrav, također nije dao
to naređenje, jer postoje dokumenti što pokazuju da je njegovo nare-
đenje glasilo kako im se ne smije reći kamo idu. Postoje i drugi
•:) izvještaji u arhivima koje grof Tolstov nije spomenuo u svojoj knjizi,
što pokazuju da je unutar 6. oklopne divizije naređenje bilo istovet-
no onome koje sam ja dao: da se Jugoslavenima ne smije reći kamo
idu.
• Grofa Tolstova optužuju, katkad, da činjenice citira selek-
tivno. ..
ALDINGTON: Ne želim iznositi nikakve optužbe protiv njega.
Jednostavno vam kažem kako postoje neki britanski i jugoslavenski
dokumenti koji nisu spomenuti u njegovim knjigama.
• Možete li nam opisati kako je, s vojnoga gledišta, izgledala
situacija u južnoj Austriji na kraju rata? Naprimjer, nisu po-
stojale jasne demarkacijske linije i dolazilo je oko toga do na-
petosti između partizana i britanske vojske. Na koji je način
sve to moglo utjecati na britansku odluku o vraćanju jugosla-
venskih ratnih zarobljenika?
ALDINGTON: Kao prvo, bilo je odlučeno između tri velike save-
zničke sile — SAD, Velike Britanije i Sovjetskog Saveza — da će
nakon pada Austrije ta zemlja biti podijeljena na tri zone okupacije:
sovjetsku zonu, američku zonu na sjeveru te britansku zonu koja je
uključivala čitavu Korušku i polovicu Štajerske. Kad smo mi počeli
napredovati prema Austriji — u koju nismo uspjeli ući prije 8. svib-
nja — znali smo da Titove snage pokušavaju okupirati Korušku i
tražiti je za sebe kao dio Jugoslavije — a Slovenci su bili najglasniji
u tom zahtjevu. Nama je bilo rečeno da je okupacija Austrije naša
odgovornost te da valja pričekati mirnodopske pregovore i diskusije
gdje će se riješiti politička budućnost Koruške te Austrije. Istodobno
su Titove snage polagale pravo i na Trst te na pokrajinu Venecija -
Julijska krajina. Oba ta Titova zahtjeva naišla su na otpor britanskog
feldmaršala Alexandera. Dokumenti pokazuju kako su diskusije što
su se o tome početkom svibnja vodile između feldmaršala Alexande-
ra i Tita zapale u bezizlaz. Kao rezultat toga zastoja, stvar je iznesena
pred savezničkim šefovima vlada — pred predsjednikom SAD, bri-
tanskim premijerom i maršalom Staljinom. Pitanje je, također, bilo
upućeno maršalu Titu u političkom, a ne vojnom smislu. Oko 18. ili
19. svibnja maršal Tito prihvatio je savjet svih savezničkih voda da
mora prestati polagati pravo na Korušku. Tek sredinom lipnja on je
odbacio zahtjev za Venecijom — Julijskom krajinom. Kad kažem
odbacio zahtjev, mislim na zahtjev da okupira ta područja.
• Vi ste se, dakle, našli u Koruškoj oko 8. svibnja?
ALDINGTON: Tako je. Devetoga svibnja stigli smo do Klagenfur-
ta (Celovca) i tamo zatekli prethodnicu Titovih snaga kako polaže
 214
pravo na taj grad, stigavši onamo sat ili dva nakon nas. Tokom idu-
ćih nekoliko dana zatjecali smo Titove predstavnike u različitim di-
jelovima južne Koruške. Imali smo naredbu da ne pucamo i da se ne
borimo s Titovim snagama. Vojno upravljanje tim područjem posta-
lo je, međutim, vrlo teško kad su obje savezničke sile tvrdile da su na
tom području nadležne. Trebali smo, dakle, pokušati srediti stvari.
Moj prvi sastanak s pukovnikom Hočevarom 15. svibnja bio je dio
procesa u kojem se dvoje saveznika pokušalo sporazumjeti kako da
svaki obavlja svoje dužnosti, čekajući da maršal Tito odluči što će
učiniti. Mi smo se opirali Titovim zahtjevima za zajedničkim nadzo-
rom, zajedničkim kontrolnim rampama na cestama, a posebno za-
htjevu da Jugoslaveni preuzmu nadzor nad logorima u kojima su se,
zajedno s Nijemcima, nalazili i pripadnici protutitovskih snaga. U
danima između 11. i 15.-16. svibnja pratili smo napredovanje
Titovih snaga sjeverno od Karavanki u Austriju. Poduzeli smo mjere
kako oni ne bi bili na putu našim trupama i kako ne bi okupirali
nikakva važnija mjesta, ali ih nismo mogli spriječiti da ondje budu.
Također smo se pobrinuli da nemaju pristup zarobljenim njemač-
kim tenkovima. Za sve to vrijeme mi smo sastavljali planove kako
da tri divizije 5. korpusa britanske armije stavimo u operativno sta-
nje kako bismo bili pripravni da izbacimo Titove snage iz Austrije
ako ne budu htjele otići dragovoljno.
• Zbog čega ste se protivili njihovoj prisutnosti u Austriji? Vi
ste, napokon, bili saveznici?
ALDINGTON: Da, ali nama je dodijeljena dužnost da okupiramo
Austriju i da u njoj obavljamo vojnu upravu — prema već spomenu-
tom sporazumu triju savezničkih voda.
• Tita, međutim, nitko nije pritom ništa pitao. Možda je on
želio svoj dio ratnog kolača?
ALDINGTON: MI smo se u ratu borili protiv ljudi koji su uzimali
tuđe teritorije. Britanci nisu uzimali teritorij — on je trebao pripasti
Austriji, no mi smo bili okupacijska sila i nas u tom trenutku nije
zanimala politička budućnost Austrije nego samo vojna okupacija te
naša dužnost da provodimo vojnu upravu. Napokon, Austrija je u to
vrijeme vrvjela njemačkim vojnicima, esesovcima i subverzivnim ti-
povima, a nama je bila dužnost da štitimo građane Austrije.
• Napetosti su, dakle, rasle i vi ste očekivali sukob s partiza-
nima?
ALDINGTON: Ne, mi smo se nadali da do toga neće doći, ali smo
morali biti spremni za tu mogućnost. No, Tito je 18. ili 19. svibnja
donio odluku da se povuče. Nas je o toj odluci 19- svibnja navečer
obavijestio pukovnik Ivanović. On je potom ostao na večeri sa
mnom i mojim generalom Keightlevem, a sutradan je, u ime 4. par-
tizanske armije, stigao i pukovnik Hočevar, potvrdivši da se i oni
povlače. Povlačenje je trajalo do 22. svibnja.
• Tokom vaše parnice protiv Tolstova i Wattsa rečeno je da
je britanska armija u Austriji željela »očistiti palubu« od zaro-
bljenika.
ALDINGTON: To je točno. Izraz »očistiti palubu« upotrijebio je
feldmaršal Alexander u svojim depešama načelnicima štabova u
Londonu i Washingtonu te u porukama premijeru Churchillu. On je
taj izraz upotrijebio u kontekstu u kojem se govorilo otprilike o mi-
lijun ratnih zarobljenika, neprijatelja što se predao te izbjeglica koji
su se svi motali po Austriji, onemogućujući 5. korpusu 8. britanske
armije da bude operativan. Način na koji je »paluba očišćena« bio je
sadržan u naredbama feldmaršala Alexandera. Nijemci — i ratni za-
robljenici i oni koji su se predali — poslani su iz spomenutog pod-
ručja Austrije na sjever i zapad. Bilo je potrebno dosta vremena da se
svi prebace jer su tu bile stotine tisuća ljudi. Saveznički ratni zaro-
bljenici poslani su u Italiju, a isto tako i Talijani. Ratni zločinci pro-
tiv kojih su postojale specifične optužbe, također su poslani u Italiju.
• Ratni zločinci, koje nacionalnosti?
ALDINGTON: Svih nacionalnosti, osobito Nijemci, esesovci. Po-
stojale su naredbe da sovjetski građani budu poslani na istok, Crve-
noj armiji, te da svi jugoslavenski građani koji su se u uniformama
borili na strani Nijemaca treba da budu predani Titovim snagama.
To su bila naređenja. Ta naređenja, kad se radilo o Jugoslavenima, u
vrijeme dok sam ja bio u Austriji, nisu uključivala civile, ali su protu-
mačena tako kao da uključuju osobe koje su pratile vojsku. Mi smo
takvu odluku smatrali ustupkom tim ljudima, kako sam to izjavio
tokom nedavnog procesa.
• Kako definirate »osobe koje prate vojsku«?
ALDINGTON: Riječ je o britanskom vojnom terminu koji se od-
nosi na ljude što putuju zajedno s vojnicima, žive s njima i egzisten-
cijalno ovise o njima.
• Jeste li znali da je medu tim ljudima bilo žena i djece?
ALDINGTON: Žena je svakako bilo. Nisam znao ni za kakvu dje-
cu.
Tko je izdao naređenje što Britanci treba da učine s ratnim
zarobljenicima koji su se našli u njihovim rukama?
ALDINGTON: Feldmaršal Alexander, odnosno njegov načelnik
štaba ili njegov glavni administrativni oficir.
• Tokom nedavne parnice između vas i grofa Tolstova reče-
no je, međutim, kako su u jednom trenutku, čini se, postojala
dva suprotna naređenja o zarobljenicima?
 216
ALDINGTON: To je pogrešno tumačenje. Riječ je o naredbi koju |
je 17, svibnja 1945. poslana iz Alexanderova štaba u Napulju kao od-
govor na pitanje što ga je postavila britanska misija pri Titovim sna-
gama. (Ona je 16. svibnja bila zatražila da se odredi službena politika
kako da se postupi s disidentima, protutitovskim Jugoslavenima koji
se infiltriraju u područje britanske armije istočno od Rijeke i Soče).
U toj se naredbi kaže da spomenute ljude ne treba slati natrag
Titovim trupama, nego ih treba držati u zoni I, a to je zona saveznič-
kih snaga, neposredno zapadno i južno od područja koje je zauzela
8. armija. (Riječ je o S. armiji britanske vojske kojoj je pripadao i 5.
korpus, gdje je današnji lord Aldington, u to vrijeme brigadir Toby
Low, bio načelnik štaba generala Keightleva, op.a.). Ta Alexanderova
naredba nije, dakle, bila upućena 5. korpusu niti se odnosila na 5.
korpus, kojeg se ticala samo Austrija — dok je nad područjem istoč-
no od Rijeke i Soče kontrolu imao 13. britanski korpus. Na sudu su
izneseni dokazi kako spomenuta naredba nikad nije stigla u 5. kor-
pus — niti mu je bila namijenjena. Ti su dokazi potkrijepljeni me-
morandumima iz dokumentacije štaba feldmaršala Alexandera. Naše
je naređenje bilo sasvim jasno: vratiti sve Jugoslavene koji su se bo-
rili u uniformi s Nijemcima, a to je naređenje nastavilo važiti do 24.
svibnja 1945, kad sam ja već napustio Austriju. Tada je spomenuto
naređenje varirano na dva načina: najprije da uključi sve Jugoslave-
ne, bilo civile ili vojnike, a drugo da osigura kako se prilikom njiho-
ve repatrijacije ne smije upotrijebiti sila.
• Mislim da grof Tolstov kaže kako su partizani bili iznena-
đeni lakoćom kojom su od Britanaca dobili ratne zarobljeni-
ke?
ALDINGTON: On je naveo samo jedan dokaz za to — izjavu Kar-
delja, načinjenu 20 ili 30 godina poslije samog događaja.
• On je također spomenuo pukovnika Hocevara te Đilasa?
ALDINGTON: Nije ih spominjao u sudnici. Bilo kako bilo, to je
sasvim irelevantno. Dokazi, naime, pokazuju kako je — kad se radilo
o hrvatskim zarobljenicima — feldmaršal Alexander 15. ili 16. svib-
nja zatražio od Tita da prihvati predaju svih Hrvata, da Hrvate primi
natrag od nas. Feldmaršal je, dakle, za to znao.
• Nije li u jednom trenutku postojala mogućnost alternativ-
ne rute — da se, naprimjer, srpski i slovenski zarobljenici po-
šalju u logore u Italiji, kako to spominje grof Tolstov?
ALDINGTON: Ne, to se odnosi na već spominjano Alexanderovo
naređenje, upućeno u prvu zonu. Ni u jednom trenutku, nakon 15.
svibnja — kad je nama bilo naređeno da zarobljenike vratimo u Ju-
goslaviju — nije bilo nikakvih novih direktiva da se oni pošalju u
Italiju. Tolstoy griješi. On kaže da se dokument od 1 7. svibnja upu-
ćen u prvu zonu odnosi na nas — što nije točno. To je potpuno ja-
sno, kako je utvrđeno i na nedavnom sudskom procesu. Čitav se po-
stupak vrtio oko odgovornosti za pokolj nad tim nesretnim ljudima,
za užasne stvari koje su se dogodile. Za mene se tvrdilo da sam kriv,
dok je sud zaključio da nisam. Tvrdim, osim toga, kako ni jedan od
odgovornih britanskih oficira nije u to vrijeme znao da će doći do
pokolja nad repatriranim jugoslavenskim zarobljenicima.
• Većina krivice leži vjerojatno na jugoslavenskoj strani gdje
su se i dogodili pokolji...
ALDINGTON: Vjerujem da je tako. Rekao bih da su neki ljudi u
to vrijeme poludjeli. Nije mi jasno što se dogodilo, no oni su se po-
našali na način koji se ničim ne može opravdati.
• No, kad je riječ o Britancima, kod koga na britanskoj stra-
ni leži moralna odgovornost?
ALDINGTON: Ne znam što mislite pod »moralnom odgovorno-
šću«? Ako pitate da li je netko svjesno slao natrag jugoslavenske rat-
ne zarobljenike znajući da će biti masakrirani, odgovor glasi — ne.
Apsolutno ne.
• Ipak, nakon nekog vremena postalo je jasno što se događa.
Vi ste osobno u to vrijeme već napustili Austriju, ali u njoj su i
dalje ostale britanske trupe.
ALDINGTON: Nije bilo nikakvih podataka o pokoljima prije po-
četka lipnja. Repatrijacija je prekinuta kad je postalo poznato da se
loše postupa s vraćenim zarobljenicima. No, mislim da se vrlo kasno
saznalo za pokolje.
• Neki od britanskih listova pisali su za nedavnog sudskog
postupka kako su za spomenuta zbivanja djelomično bili od-
govorni političari u Londonu, ljudi poput, naprimjer, tada-
šnjeg ministra vanjskih poslova Anthonva Edena?
ALDINGTON: Eden nije imao veze s Jugoslavenima. Odluku da
se jugoslavenski zarobljenici pošalju u Jugoslaviju donio je feldmar-
šal Alexander, na osnovi vojne situacije.
• No, što je s Kozacima i s drugim sovjetskim zarobljenici-
ma?
ALDINGTON: S Kozacima je situacija bila posve drugačija. Tu je
bio posrijedi sporazum između saveznika (o Jalti). Onima koji su
potpisali taj saveznički sporazum bilo je poznato da će SSSR kazniti
neke od vraćenih zarobljenika jer su to bili Rusi koji su se borili pro-
tiv Rusa, a to je izdaja. Očekivali smo, međutim, da će se tim ljudima
suditi. No, izručenje je bilo u skladu sa medusavezničkim dogovo-
rom čije su se odredbe morale provesti.
• Neki od tih ljudi nisu bili sovjetski građani, pa u tom slu-
čaju nisu ni potpadali pod slovo spomenutog sporazuma.
218

ALDINGTON: To vi tvrdite, a ne znate je li to točno ili ne. Ovisi o

tome kako definirate sovjetske građane. Najraniji dokumenti s nare-
đenjem, pristigli u 5. korpus, definiraju sovjetskog građanina kao ne-
koga tko potječe s područja u granicama Sovjetskog Saveza iz 1938,
a »potjecati« je uključivalo da je tamo rođen. Ja sam izdao neka pra-
vila o tumačenju spomenutog naređenja koja su primjenjivala krite-
rij obitovališta, a ne rođenja. U njima je rečeno kako nitko tko tvrdi
da nije živio u Sovjetskom Savezu od 1930. ne treba da bude vraćen.
I o tome se raspravljalo nedavno na sudu, a porota je vjerovala meni.
• Grof Tolstov optužio je Harolda Macmillana na sličan na-
čin kao i vas. Biste li, na kraju, željeli to i prokomentirati?
ALDINGTON: Mislim da je to skandalozno. Macmillan je bio vrlo
častan i veliki britanski premijer, a monstruozna je optužba koju
protiv njega u knjizi iznosi Tolstov, apsolutno monstruozna, tj. da je
kovao urotu sa mnom i s Rusima. Potpuno je to krivo i nedokazano.
Macmillan je u to vrijeme bio ministar, a vojska nije primala nared-
be od ministara. Peti korpus 8. britanske armije primao je naredbe
od Zapovjednika 8. armije generala MacCreerva, koji je opet primao
POVIJESNE
naredbe od feldmaršala Alexandera. Macmillan je posjetio 8. britan-
sku armiju i Klagenfurt (Celovec) kako bi se susreo s mojim genera-
lom Keightlevem, a ja u to vrijeme nisam bio tamo. Taj je, dakle,
FOTOGRAFIJE
posjet bio učinjen da bi Macmillan objasnio višu politiku, političke
pregovore što su tekli u to vrijeme s Titom i Staljinom te s predsjed-
nikom Trumanom. Macmillan je, također, posjetio Austriju da bi
PRILOG BR. 2
sam vidio kakvi uvjeti tamo vladaju. Njegov dnevnik pokazuje što je
vidio i nema apsolutno nikakvih dokaza da je on sudjelovao u bilo
kakvim nepoštenim aktivnostima ili da je izdao bilo kakve naredbe.
Davao je savjete — no to je bilo sve. Vrlo sam ogorčen zbog napada
na toga čovjeka, jjji
 ^

Pogled s brda na Bleiburg i njegovu dolinu kamo je

prispjela glavnina bjegunaca iz Hrvatske i odakle je
15. svibnja 1945. počeo prisilan povratak preko grani-
 Borik u blajburškoj dolini u kojem je emigracija postavila spomen-obilježje.
(Snimio: Alojz Boršić)
Pogled na Bleiburg: iznad crkve vidi se dvorac grofa Thuma u kojem su 15,
svibnja 1945. vodeni pregovori o predaji između predstavnika Britanske voj-
ske, JA i ustaških parlamentaraca. (Presnimio: Alojz Boršić) Spomen-obilježje koje je emigracija postavila na po-
ljani kod Bleiburga. (Snimio: Alojz Boršić)
Pogled na blajburšku dolinu i borik u sredini, gdje se nalazi spomen-obilježje
»poginuloj hrvatskoj vojsci 1945*. (Presnimio: Alojz Boršić)

: :•//

:, -•"'••' ' f,.

•*•"••
 DODATAK UZ
DRUGO IZDANJE
 227

DEMOGRAFIJA
O BLEIBURGU
Inž. Vladimir Žerjavic

Radi potpunijeg sagledanja posljedica »rata poslije rata«, koji se

odvijao na austrijsko-jugoslavenskoj granici u svibnju 1945, i poseb-
no brojčanog udjela tog »ratovanja« u ukupnim žrtvama drugog
svjetskog rata u Jugoslaviji, na zahtjev uredništva »Starta« u ovom
prikazu nastojat ću ocijeniti realnost i prihvatljivost mnogobrojnih
kontradiktornih izvještaja i podataka iznesenih u prethodnim dijelo-
vima ove knjige. Svjestan sam da se time prihvaćani veoma neza-
hvalna zadatka, jer nema dovoljno čvrstih uporišta za objektivne za-
ključke, ali vjerujem da moj pokušaj sređivanja podataka o događa-
njima na granici može poslužiti kao neka osnovica za daljnja
istraživanja i eventualna korigiranja.
U mojoj knjizi: GUBICI STANOVNIŠTVA JUGOSLAVIJE U
DRUGOM SVJETSKOM RATU (u izdanju »Jugoslavenskog vikti-
mološkog društva« Zagreb, 1989) prikazani su ukupni gubici stanov-
ništva Jugoslavije u drugom svjetskom ratu, koji, naravno, uključuju
i gubitke na granici iza službenog prestanka rata (9. svibnja 1945),
kao i kasnije gubitke stanovništva, nastale pretežno emigracijom, sve
do dana 15. ožujka 1948, kad je izvršen prvi poslijeratni popis sta-
novništva, jer se bez tog popisa nije moglo doći do realnog broja
gubitaka.
Rezultati su mojih statističkih izračunavanja sljedeći: (oni su iz
objektivnih razloga i različitih ratnih prilika, zasebno obrađeni za
2Ž8
••'ffjji '3,
predratni teritorij Jugoslavije i za novopripojena područja Hrvatsfy0j||

kolaborac.
i Sloveniji): • Republike o o

Kvislinzi
ili
1. Rezultati za predratni teritorij: 3 !• Is •tjII 6.1
očekivano stanovništvo 15. 3. 1948. 17,359.000
pokrajine w 3
?J*
C/2 3 li
3 e O §«s
»J >N 3&
popisano stanovništvo 15. 3. 1948. 15,337.000

i
ukupni demografski gubici 2,022.000 1. Bosna i Hercegovina 316 72 174 89 85 70
odbiv: gubitak nataliteta 326.000
emigracija 669.000 995.000 2. Crna Gora 37 15 15 14 1 7
dobivamo ukupan gubitak života od 1.027.000
od kojih je oko 80.000 izgubilo živote u inozemstvu, a 947.000 u 3. Hrvatska 271 66 153 105 48 52
zemlji. Gubici nastali na granici najvećim su se dijelom dogodili 4. Makedonija 1
17 14 2 2 —
unutar granice naše zemlje, pa se oni nalaze u broju gubitaka nasta-
lih u zemlji, iako se neutvrđen broj dogodio i na teritoriju Austrije. 5. Slovenija 33 12 11 8 3 10
2. Rezultati za pripojena područja Hrvatskoj i Sloveniji:
očekivano stanovništvo 15. 3. 1948. 613.000 6. SR Srbija 273 58 146 67 79 69
popisano stanovništvo 15. 3. 1948. 435.000 6.1. uža Srbija 167 42 92 39 53 33
demografski gubici 178.000
odbiv emigraciju 150.000 6.2. Vojvodina 83, 10 46 20 26 27
dobivamo gubitke života od 28.000
Pretpostavlja se da je gubitak nataliteta zbog ratnih prilika bio 6.3. Kosovo 23 6 8 8 — 9
neznatan.
Sveukupno 947 237 501 285 216 209
U drugom dijelu moje knjige, pod naslovom »Verifikacija statistič-
kih izračunavanja«, prikupljeni su podaci o stvarnim gubicima živo-
ta, na osnovi dokumenata pohranjenih u arhivima pojedinih ustano- jemci i Madžari koji su živjeli u Jugoslaviji, te oni Jugoslaveni koji
va, kao i sadržanih u brojnim publikacijama (dotad izdanih) mono- su direktno bili uključeni u okupatorske jedinice, SS-diviziju »Vra-
grafija za pojedina područja izdanih po arhivima, institutima, žju«, »Plavu« i druge), u potpunosti su moje procjene, jer u Jugoslavi-
Leksikonu NOR-a, SUBNOR-a i drugih. Analizom i usporedbom ji dosad nitko nije vršio istraživanja ili popise tih gubitaka (jedino
tih podataka s onima što su izračunati statističkom metodom za po- sam za folksdojčere našao podatke iz njemačke publikacije: 28 tisu-
jedine republike i pokrajine, ustanovljeno je da bi se one mogle kre- ća). Može se pretpostaviti da će daljnja istraživanja dovesti do korek-
tati na približno istoj razini. cija kod svake od gornjih grupa, ali vjerujem da se u ukupnom zbro-
Sumarni pregled gubitaka života za teritorij predratne Jugoslavije, ju neće mnogo razlikovati.
republike i pokrajine, raščlanjen na borce, žrtve i kvislinge (uključu- I Bleiburg je upravo jedna prilika da se provjere brojke kvislinga i
jući kolaboracioniste), mogli bi biti približno (u tisućama): kolaboracionista poginulih 1945-, posebno s teritorija tzv. NDH, ko-
U mojoj je knjizi naglašeno da se najpribližnije točnosti mogu jih je najviše tamo poginulo. Moja procjena kvislinga i kolaboraci-
smatrati ukupni rezultati za Jugoslaviju, dok se oni za republike i onista za SR Hrvatsku jest 52.000, BiH 70.000 i Srijem 3000, tj.
pokrajine, kao i oni raščlanjeni na borce, žrtve i kvislinge (kako ih se ukupno 125.000. Ta bi brojka trebala sadržavati i poginule ili ubijene
u publikacijama najvećma kategorizira), mogu kretati od 85-95% u toku rata, kao i one na granici na kraju rata. Za one poginule u
točnosti (kao, npr., za Hrvatsku, za koju sam uspio prikupiti najviše toku rata, nemamo nikakvih podataka, dok za one poginule na gra-
izvornih podataka, dok sam za druge republike i pokrajine i posebno nici kod Bleiburga ima veoma mnogo podataka, ali se oni (kako se to
njihovo raščlanjivanje na borce i žrtve djelomično morao procjenji- vidi iz prednjeg dijela ove knjige) kreću od nekoliko desetaka do ne-
vati). Brojke kvislinga i kolaboracionista (pod kojima se ubrajaju: Ni- koliko stotina tisuća.
 23C
Iz opisa u ovoj knjizi može se vidjeti da su i komandanti saveze
kih snaga (SAD i Britanije), kao i oni Pavelićevih vojnih jedini
(Pavelić i njegovi ministri, pa i ustaški general Moškov, ostavili
'svoju vojsku i zavedene civile) imali svoje interese da se prikažu ve
brojke od stvarno nadolazećih iz Jugoslavije, pa se spominje i broji
od 600.000; prvi zato što bi njihovo prihvaćanje, pokraj već raniji
prihvaćenih, prouzročilo znatne poteškoće u prehrani i komunikaci-
jama, a htjeli su se što prije osloboditi Titovih vojnika iz Austriji^
zbog našeg nastojanja da nam se priključi Koruška, pa je nadiranje u)
Austriju prvo zaustavljeno, a potom odlučeno da se svi Jugoslaveni
koji su se borili protiv NOV-a moraju njima i predati, a drugi, tj.
komandanti ustaša i domobrana, htjeli su navođenjem velikoga broja
utjecati na Amerikance i Britance, jer da je to egzodus naroda koji
bježi pred komunistima.
U stvari, može se govoriti o dvije grupe izbjeglica iz Jugoslavije, tj.
onih koji su prvo stigli do Celovca (Klagenfurta) i smješteni u i oko
logora Vitkring, koje su preuzeli Britanci, i druga, veća, grupa, koja je '
zaustavljena kod Bleiburga i na granici kod Dravograda, koja je pre-
dana komandantima NOV-a.
Prema podacima Cowgilla i Alexandera, kod Vitkringa se predalo
oko 50.000 Kozaka, 25.000 Hrvata, 35.000 četnika i 25.000 Slovena-
' ča; Kozaci su predani Tolbuhinu, a izručivanje ostalih trajalo je, s
prekidima, od 21. 5 do 29. 5., kad je potpuno obustavljeno, jer se
pročulo o ubijanju predanih čim prijeđu našu granicu. Tako je trans-
port od 6000 civila određen za izručenje 1. 6. otkazan, a i prije su
Britanci, tj. pojedini komandanti, dozvolili pojedincima i grupama
da se snađu i pobjegnu iz logora. Za sudbinu Slovenaca koji su pre-
ko Ljubelja otpremani za Kočevski rog također se doznalo, pa je i
njihovo izručivanje zaustavljeno. Prema Tolstojevim podacima, 5.
britanski korpus iz Vitkringa izručio je NOV-u: 12.196 Hrvata, 5480
Srba, 8263 Slovenca i 400 Crnogoraca, tj. ukupno 26.339 osoba. Čini
se da je brojka od 35.000 četnika koju spominje Alexander daleko
previsoka, jer se 12.000 četnika pod komandom Damjanovića preda-
lo i smjestilo u logor Palmanova u Italiji još 3. 5. te nisu bili izručeni,
a oko 5000 Đurišićevih četnika predano je NOV-u kod Bleiburga.
Po mom mišljenju, nije moglo biti oko 50.000 četnika u izbjeglištvu.
Pod imenom Hrvati najvjerojatnije su se uključili i Muslimani, jer se
oni nigdje ne spominju posebno, a bilo ih je, valjda, i u Vitkringu.
Za grupu na granici oko Bleiburga najveći broj izvora daje brojku
od 100 do 120 tisuća, a dr. Fikreta Jelić-Butić navodi da čitav vojni
sistem NDH 1945. nije mogao prijeći brojku od 170 tisuća. A velik
broj njih nije imao razloga ni bojazni da bježi pred partizanima, jer
su naročito domobrani, pojedinci i cijele jedinice s njima potajno su-
rađivali i bili dobrim dijelom opskrbljivači oružjem. Stoga pretpo-
stavljam da se mogu uzeti kao prihvatljive brojke iz izvještaja gene-
rala Koste Nada o završnim operacijama 3. armije u razdoblju od 8.
do 16. svibnja 1945. (Zbornik dokumenata i podataka o NOR-u Ju-
goslavije, tom XI, knjiga 3 u izdanju Vojnoistorijskog instituta Be-
ograd), jer se ne može pretpostaviti da je tada moglo biti nekih spe-
kulacija tim brojkama, a one su sljedeće:
ubijenih: 25.000
ranjenih: 4.000
/.arobljeno vojnika Nijemaca: 40.000
/.arobljeno četnika: 5.000
/.arobljeno vojnika ustaša i domob.: 40.000
/arobljeno civila: 20.000
sveukupno: 134.000
Problem je ustanovljenja nacionalnosti ubijenih, ranjenih i civila,
kao i broj po današnjoj republičkoj pripadnosti. Može se pretposta-
viti da su najveći otpor zarobljavanju pružili Nijemci, ustaše i domo-
brani, pa bi od ubijenih 25 tisuća moglo biti 14.000 Nijemaca i
11.000 ustaša i domobrana, a od ranjenih 2500 Nijemaca i 1500
ustaša i domobrana, koji, najvjerojatnije, nisu preživjeli. Od civila je,
vjerojatno, najveći broj Hrvata i Muslimana s teritorija NDH. Mogu-
će je da je medu njima bio neki broj Srba iz NDH, kao i Srba iz
Srbije i Slovenaca iz Slovenije, možda svega oko 2-3 tisuće izvan
NDH. Prema tome, kvislinga i kolaboracionista s teritorija NDH
moglo je biti zarobljeno, odnosno ubijeno:
od ubijenih 25.000, ustaša i domobrana oko 11.000
od ranjenih 4.000 ustaša i domobrana oko 1.500
od zarobljenih 40.000 ustaša i domobrana vjerojatno je 75% ubijeno
30.000
od zarobljenih civila 17.000 Hrvata i Muslimana vjerojatno je 45%
ubijeno 7.000
ukupno iz grupe Bleiburg 49-500
dok je iz grupe Vitkring od 12.196 Hrvata i Muslimana, vjerojatno
stradalo oko 10.000, ili sveukupno oko 60.000 sa teritorija NDH.
Broj ubijenih od 5000 zarobljenih crnogorskih četnika iz grupe Ble-
iburg i od 5480 Srba (vjerojatno Ijotićevaca i drugih kvislinga iz Srbi-
je, iz grupe Vitkring) možda je bio 30%, a od 8263 Slovenca malo je
izbjeglo smrti, jer se računa da je u Kočevskoj jami izgubilo živote
oko 8000, ali se spominje da je medu njima bilo i Hrvata. Stoga je
moglo biti oko 70.000 ukupno stradalih.
Prema ovoj procjeni, od 40.000 zarobljenih ustaša i domobrana i
oko 17.000 civila s teritorija NDH, oko 20.000 ostalo bi na životu,
F 232.; '.. , ' ' • ^V •'.••. ' : |M|| .

jer se može pretpostaviti da se tako velik broj zarobljenika, pog

prvih dana, nije mogao u potpunosti kontrolirati, pa je jedan
•

već na granici ili prije granice izbjegao, ali i tokom marša, iako se; i
BLEIBURGA
3£!

zvao i »maršem smrti«, jer su stizali do raznih mjesta (Daruvara, Vi

ke Gorice i drugih mjesta u Hrvatskoj i u BiH, pa čak i u Makedc
ji, iako nisu nađeni podaci za Makedonce). Vjerojatno će neki si)
trati ^noju gornju procjenu najcrnjom hipotezom, dok će je dri
vjerujem smatrati preniskom, a što je ispravnije, treba da dokid
daljnja istraživanja.
Prije sam naveo da sam gubitke života kvislinga i kolaboracionis
s teritorija NDH procijenio na ukupno 125.000, pa ako ih je poginuti
lo na granici i na tzv. »maršu smrti« oko 60.000, to znači da bi
ostalo 65.000 ubijenih u toku rata. Naravno, opet se može postavit
pitanje da li je to malo ili odgovara stvarnosti. Kao što sam već re*|
kao, daljnja istraživanja mogu dovesti do stanovitih korekcija izme*i
du podgrupa, boraca, žrtava i kvislinga, pa može za jednu republiku l
ili pokrajinu doći do njihova povećanja ili smanjenja, ali ukupan bf0j f
za pojedine republike i pokrajine, vjerojatno, neće se trebati mijenja»|
ti. Naprimjer, na osnovi objavljenih podataka o broju poginulih bo>|
raca SR Hrvatske, dobio se broj oko 65.000. Međutim, uporedoi';
analiza podataka gubitaka po pojedinim divizijama i brigadama naj»
vjerojatnije bi bila niža od toga broja. Tako 32. divizija ima registrira-
nih 3225 poginulih boraca, 33. divizija 647 mrtvih i 747 nestaliri,
Prva lička proleterska brigada 2204 poginula borca, a nizak je broj i
kod drugih vojnih jedinica. Dakako, ukupan broj poginulih za Hr-
vatsku sa 271.000 i BiH sa 316.000 smatram kao gornji limit, unutar
kojeg može, daljnjim istraživanjem, doći do potrebe stanovitih ko-
rekcija unutar podgrupa, tj. boraca, žrtava i kvislinga, jer ni njihova
klasifikacija u svim publikacijama nije uniformna ni standardizirana.
Ovdje treba još navesti da je, po mojem računu, pored poginulih i
umrlih Hrvata i Muslimana u zemlji, u inozemstvu još poginulo
12.000 Hrvata iz Hrvatske (u logorima Italije, Njemačke, El-Shattu,
istočnom frontu), te 2000 Hrvata i 3000 Muslimana iz BiH, dok je iz
Hrvatske emigriralo 30.000 Hrvata i 1000 Muslimana, a iz BiH 6000
Hrvata i 5000 Muslimana.
Čitaoci zainteresirani za detalje primijenjenih metoda i detalja
izračunavanja broja stnaovništva i gubitaka, kako po republikama i
pokrajinama, tako i po nacijama i narodnostima, mogu ih naći u mo-
joj knjizi »Gubici stanovništva Jugoslavije u drugom svjetskom ratu«.
Zagreb, 14. travnja 1990. JJH
l NATRAG
Aleksandar Vojinović
Kao domobranski vojni pitomac, Drago Truhli, sa nepunih 16 go-
dina, otpješačio je iz nekadašnje domobranske vojarne u Ilici 245 u
Zagrebu do planinskog obronka iza austrijske granice, s kojega su se
u noći nazirala treperava svjetla zabitog koruškog sela Bleiburg, koji
je postao fatalan za mnoge s kojima se našao u istoj nepreglednoj
koloni što se povlačila posljednjih dana rata pred jedinicama JA. On
dalje nije išao, vratio se sa svima onima koji su krenuli nazad... Nje-
gova priča jest i nije tipična za razumijevanje događaja, koji su se tih
dana odigravali od Zagreba do austrijske granice i poslije od austrij-
ske granice preko niza prolaznih zarobljeničkih logora. Nije tipična
zato što je riječ o nedoraslom momčiću, kojemu i nije bilo mjesto
medu poraženom vojskom (naime, nije ni bilo predviđeno da i pi-
tomci njegova uzrasta podu na taj put), a nije također tipična i stoga
jer pitomac Truhli nije svjedok ni očevidac nikakva pokolja, nije^ ga-
zio po lešinama, nije prisustvovao nikakvom ubijanju. A zbog čega
je, opet, na neki način tipična? Zato što je ta priča ujedno svojevrsno
svjedočanstvo o tegobnom povratku i isto tako žalosnim posljedica-
ma toga povratka. Doda li se tome da je cijeli taj marš do Bleiburga i
natrag proveo skupa sa starijim bratom, a da se za njima dvojicom
probijao njihov 61-godišnji otac, umirovljeni žandarski narednik od
1939, ne bi li ih vratio natrag i spasio od stradanja, pa su se sva troji-
ca zatekla u prijelomnim trenucima nadomak Bleiburga, ova životna
storija ima trostruko obilježje.
 234
Ponukan objavljivanjem naših priloga o blajburškoj ratnoj d
Drago Truhli sam nam se javio. Kao dokaz da ga sjena Bleibt
prati do danas, pokazao nam je svoja amaterski naslikana platEJi!
prizorima koji su ga najviše kosnuli. Zabilježili smo njegovo kazi
nje izvorno, onako kako ga je on iznio, uz nebitna skraćenja.
• U Zagreb ste stigli negdje desetak-petnaestak dana prije svrš
ka rata?
— Prije toga bili smo u Karlovcu, kopali rovove oko grada. Rat
bližio kraju, 1945. godina je, mi pitomci, još djeca, ništa ne razumije- •
mo, a niti nam puno govore. Dolazi do hapšenja nekih naših oficira,
navodno komunista, o čemu se radi, niti razumijemo, niti znamo.
Nešto malo nam je poznato o tim ljudima iz tadašnjih filmova, »Al-
kazar« i drugih, koje smo mogli tada gledati u kinima. Gledajući tada
te filmove, koji su komuniste prikazivali u negativnom smislu, ja
sam ih se pribojavao. Bojao sam se i vremena koje dolazi. Sve to je
vrlo malo zaokupljalo moju glavu, i nisam tada puno razmišljao o
tome. Jednog dana bum-bum-bum, mali oblački na nebu Karlovca,
pucaju topovi, stariji kažu: »Šrapnele!« Oho! Stvar postaje ozbiljna,
mi pitomci u stroj, pa na stanicu. Ukrcaju nas u vagone, pa za Za-
greb. Stigosmo nešto iza podne. Smjestiše nas u tadašnju Zastavnič-
ku časničku, tj. oficirsku domobransku školu u Ilici 245. Tu smo tre-
bali nastaviti svoje školovanje.
• Pobliže, kad ste to došli u Zagreb?
— Negdje pod konac travnja 1945, jer smo bili ostali u Karlovcu
dok nisu počela prva bombardiranja. U kasarni u Ilici ponovno sam
se susreo s mojim starijim bratom Slavkom, s kojim sam prije tri
godine krenuo u pustolovinu vojničkog života. Ondje smo ostali jed-
no dva dana, a zatim su nas prebacili na Jordanovac u prostorije sa-
mostana, gdje se inače nalazio Crveni križ. Brat mi je kasnije predlo-
žio, da pođemo skupa iz Zagreba. I u novom prebivalištu nisam du-
go ostao. Pobjegao sma noću k bratu. A tamo kuda sam prispio
nitko me nije pitao što ja tu radim. Bila je opća gužva. Moj brat, kao i
ostali pitomci vrlo su se disciplinirano i bez panike pripremali za
vojnički marš, predaju, odnosno povlačenje iz Zagreba k engleskoj
armiji. Zašto je to trebalo biti tako? Nitko nije postavljao pitanje.
Naređenje je naređenje! Pripreme za pokret, koji je imao započeti u
ponedjeljak 7. svibnja 1945. trajale su cijelu noć. Nije bilo spavanja.
Budući da nisam pripadao toj vojnoj formaciji, nisam imao nikakvo
zaduženje, pa sam imao vremena da promatram što se sve dešava.
Pitomci su užurbano i u tišini slagali svoju opremu za pokret, hranu,
oružje. Palila se arhiva. Ja sam obukao neke sportske patike, majicu,
te neku ljetnu bluzu. Oružja nisam imao, a nije mi niti trebalo, jer
nisam ni znao kako se upotrebljava.
235
• Je li se pripovijedalo da predstoji susret s Englezima, britan-
skom vojskom, kao što se vjerovalo medu domobranima i ostalima?
— Takva se nekakva priča širila, da je to, zapravo, ugovoreno, da je
ugovoreno da ćemo se mi predati Englezima i da se navodno odmah
priprema obračun između Saveznika i Rusa.
• Sjećate se upravo takve priče?
• Da.
• Kako ste nosili upadljivo drukčiju uniformu od vašeg već stasa-
log brata i njegovih vršnjaka, a osim toga vaša Domobranska niža
srednja škola nije ni bila predviđena za evakuaciju, kako to da vas
netko nije opomenuo da se odvojite?
— Ja sam bio nosio tamnoplavu pitomačku uniformu, a brat sivu
domobransku. Točno je da se govorilo da oni moraju ići, a mi da ne
moramo, da ne idemo, jer smo premladi. Dapače, bilo je izričito re-
čeno: da mi ne idemo, a da oni moraju ići. Međutim, kako je to bilo?
Ja sam onda razgovarao s bratom, i on meni kaže: »Drago, idem u
strani svijet, ne znam što će se dogoditi, hod' sa mnom!« Ja velim:
• Dobro.« Nemamo mi u tome trenutku pojma da je naš tata došao iz
Bjelovara u Zagreb, da nas vodi kući, i da će on banuti u kasarnu u
Ilici istoga dana kad smo mi zagazili od Zagreba prema Sloveniji i
austrijskoj granici, i to nekoliko sati poslije našeg odlaska. Kako to
da mi nitko nije rekao: »Hajde, mali, u svoju školu na Jordanovcu!«?
Prije svega, oni su znali da mi pripadamo njima, jer smo bili pret-
hodno kod njih smješteni. Na kraju krajeva, što je najvažnije, zapra-
vo nitko nikoga nije gledao. Prije nego smo izašli i zaputili se prema
Kustošiji i izlasku iz grada, posakrivali smo u kasarni dosta robe. Za-
što? Mislili smo se kad-tad vratiti. Kakva je to bila roba? Košulje,
ovo, ono. Zavukli smo se u podrum zgrade, odlagali te stvari u ćo-
škove, svaki za sebe. Pamtim da smo tom prilikom naišli na nove
uniforme pitomaca, koja se sastojala od plave dolamice i crvenih hla-
ča. To je bilo novo, još nenošeno, nije ušlo u upotrebu. To uoći prije
polaska čula se jaka eksplozija, gorjela je topnička kasarna zapadnije
od nas, bliže Črnomercu. Vjerojatno je bilo zapaljeno skladište mu-
nicije. Pitomci su pokušali zapaliti našu zgradu, ali su se predomisli-
li. Pogasili su vatru, jer su se mislili vratiti.
• Kako je izgledao taj polazak iz Zagreba u ponedjeljak 7. V.
1945?
— Pošli smo u četiri sata izjutra. Prije toga su se postrojile sve če-
tiri čete, svaka sa po nekih 50 ljudi. Jedinica se postrojila u dvorištu,
u krugu kasarne. Održana je smotra opreme, svi su dobili nove uni-
forme. Praskozorje, vedar dan, tišina narušena ponekim praskom to-
povske municije iz goruće kasarne artiljeraca na Črnomercu. Na
smotri je bio čak i mali školski top, kao i ekonomat. Sjećam se vrlo

dobro tog tadašnjeg Zagreba i onog vonja paleža, koji je štipao
nosnice. T ja se priključili. Postrojimo se mi, i hajde kroz vrata. I;
zimo, svima njima puške na ramenu. Otraga je išao mali top, iza iu*
pića komora. Imali smo također jednog bika žućkaste boje, njegMJ
smo poslije negdje gore zaklali i pojeli. I krenula je pješke ta kolona
Ilicom prema Kustošiji. To je bila još stara cesta, prašnjava, uz Z»
grebačku goru. Idemo pješke a iza nas se vuče školski topić. Ide on %*
nama. Tko ga tegli? Ne bih znao reći. Valjda konji. Bio je to topiel
kalibra negdje dva centimetra, kao dječja igračka. Idemo mi iz Za
greba, a nadlete nas avioni. Padne zapovijed: »Hajde, brže u zaklon!«
Spitfajeri nadlete i nestanu. Situacija na cesti? Krcata cesta, bilo je tu
svega i svačega. Na svu sreću ipak je bila prohodna. Za sve se našlo
mjesta. Jedni pored drugih, i gazi dalje. Iz naše škole već su bila oti-
šla dva-tri kamiona naprijed s arhivom i nekim pitomcima. Išli smo
tako pomalo pješke, dok nismo naišli na jednom mjestu na vlak, koji
je dovezao hranu. Na tome mjestu željeznička pruga koja ide gore
prema Zagorju presjeca cestu. Ono Što smo vidjeli više je ličilo na
pljačku vlaka, nego na uredno preuzimanje hrane. Koliko je moglo
biti sati? Bilo je to popodne oko 2-3 sata, kad smo naišli na taj vlak i
pokupili nešto za sebe.
• Koliko ste pješke prevalili tog prvog dana pješačenja?
— Tko bi to znao, možda nekih 50 kilometara. Cesta je bila puna
vojske, civila, djece, kola, automobila, imao sam osjećaj da svi nekud
sele, da cijeli narod nekud odlazi. Cilj? Meni nepoznat! Glavno je
bilo da se ode što dalje od nepoznatog neprijatelja. Naša kolona se
stalno držala zajedno, bili su to disciplinirani mladi ljudi, od 16 do
najviše 20 godina. Meni 15-godišnjaku je bilo drago da sam s njima,
da dijelim istu sudbinu. U koloni se nije ništa posebno događalo, na
brzinu se nešto popilo, pojelo, pa opet hodaj. Moj bratac uz mene.
Razgovaramo, gradimo planove za budući život u stranom svijetu.
Nakon djelomično prospavane noći, opet smo na nogama. Uključu-
jemo se u masu na cesti. Naš vojnički red se pomalo rasplinjava.
Osjeća se umor, no krećemo dalje. Moj brat donosi pun sanduk ne-
kih konzervi. »Super konzerve!«, kaže on ponosno. Otvaramo jednu,
a ono nekakva juha. No, šta je, tu je. Poslije kaskamo i žvačemo suhu
mrkvu. Meni se čini da nismo išli preko Krapine. Sjećam se Rogaške
Slatine. Tu smo negdje noćili, oko Rogaške Slatine, ili čak poslije
"Je-
• Gdje ste i kako noćili?
— Spavali smo pod šatorima, i to ne u nekom naseljenom mjestu,
nego izvan, na otvorenom. Ja bih sada rekao da je to bilo iza Roga-
ške Slatine. A ujutro smo krenuli dalje, daj, drž-ne daj... Tu negdje
mimoilazili smo pokvareni njemački vojni kamiončić. Šofer i jedan
vojnik nešto ispod popravljaju, a za volanom obješen pištolj. Polako
se prišuljam i uzmem taj pištolj. »Bereta 9 milimetara«, kaže brati
pita: »Znaš li pucati?« »Ne«, kažem ja. .Hajde, da ti pokažem.« Opa-
lih ja tada u telefonski stup svoj prvi metak u životu, i ujedno stekoh
prvo vlastito naoružanje.
• Na tome putu je vaš brat s ostalima iz njegove generacije
unaprijeđen?
— Bilo je to 8. svibnja 1945. na nekih 8 kilometara prije Celja, tu
su ih postrojili i oni su položili časničku zakletvu. Gdje se to izvodi-
lo? Svakako, prije Celja. I tu je Slavko postao zastavnik. Nisu dobili
nikakve oznake činova, nego je to bilo samo tako rečeno.
• Zbog čega je to bilo potrebno? Kako to danas tumačite?
— Zbog čega je bilo potrebno, da smo dva-tri mjeseca prije kraja
rata mi svi dobili U na glavu? Mislim, da je to važno za shvaćanje
svega. Gledajte, nama su dva-tri-četiri mjeseca prije samoga kraja na-
redili, došlo je naređenje, i svi smo morali umjesto naših domobran-
skih oznaka metnuti na glavu U. Sjećam se, bilo je to napravljeno od
aluminija, i to smo si metnuli. Tko nije htio metnuti, a bilo je puno
takvih, njih su odmah tjerali na front.
• Znači, to preoznačavanje je važilo i za vas najmlađe?
— Mi smo to morali svi metnuti, nas nisu pitali. To je vrijedilo za
sve, pa i one najmlađe, svi su morali staviti U, i to pri samom zavr-
šetku rata. Inače, u našoj školi jedini je nosio ustašku uniformu po-
sljednji komandant škole, koji je bio emigrant iz Zadra, i došao je k
nama za profesora iz hrvatskog. Zvao se Josip Klarin. On je bio obu-
čen u uniformu ustaškog satnika. To je bio jedini ustaša kod nas, je-
dini ustaša medu svim domobranskim oficirima, i on se, navodno,
otrovao gore u Sloveniji na povlačenju. Nije mogao izdržati. Vjero-
jatno je osjećao krivnju zbog onog svog prijašnjeg...
• Dok traje kratka svečanost unapređenja, nema pucnjave, una-
okolo je mirno?
— Da. Oni se postrojili, položili zakletvu, tu su hrvatske zastave,
nema pucnjave. U našim je nogama, bogami, već dosta kilometara,
pojaviše se i prvi žuljevi. Krenuh u šumarak, koji se nalazio pedese-
tak metara uz glavnu cestu. Naletjeh na Iješinu vojnika. Ja polako,
brajko, nazad. Bila mi je to dobra pouka: ubuduće sam se klonio
šumaraka.
• U Celju ste prvi put vidjeli partizane?
— Krenusmo dalje. Celje. Ulazimo u grad, a svuda po kućama par-
tizanske zastave, ispred kuće partizani. Slovenski partizani. Nisu nas
dirali. Čudio sam se, kako to. Neprijatelji, a prolazimo mirno jedni
kraj drugih. Oni se vesele kraju rata, a mi? Kuda? Imao sam neki
čudan osjećaj nekog prkosa, pa i ponosa što pripadam toj koloni, ko-
ja kreće u nepoznato i ne pokazuje nikakva straha. Teško je sada rije-
čima iskazati taj osjećaj. Idemo dalje. Sustiže nas nekakav kamion,
 238,
zaustavljamo ga. Za volanom partizanski šofer. Posjedanio nas neko-
licina na karoseriju, pa hajde, vozimo se tako desetak kilometara. Šo-
fer krenuo prema Mariboru, a mi nastavimo pješačenje prema Dra-
vogradu. Najednom kolona stade. Kišica pomalo sipi. Poče pucnja-
va. ..
• Kada i kako ste saznali da otpadaju sva maštanja vezana za
Zagreb?
— Mi smo čuli da je »Zagreb pao« negdje 8. svibnja, tako je bilo.
Doznali smo preko radija, i ja bih rekao da se ta vijest prenijela neg-
dje ispred Celja.
• Sto se zbivalo u međuvremenu s vašim ocem, koji je imao naj-
bolju nakanu da izbavi iz kasarne i brata i vas?
— Tada je došao iz Bjelovara u Zagreb sa sestrom Mirom, dvije
godine mladom od mene a četiri od brata Slavka, i odsjeo je kod
tiskara Martina Kostanjšeka u Kuhačevoj, za kojega je bila udata se-
strična. To su oni Kostanjšeki, koji su u srodstvu s maršalom Titom.
I taj Kostanjšek savjetuje tati da nas izvuče iz kasarne kako zna i mo-
že i dovede k njemu, da se tu pritajimo dok ne odlučimo što ćemo
dalje. Kaže: »Odi gore u Ilicu 245, i dopelaj ih.« Tata ostavi Miru kod
Kostanjšeka, pode do kasarne, a kad tamo sveopća pljačka. Vuku ci-
vili na sve strane što im pada u šake. Mi smo bili već otišli, mi kre-
nuli u 4 sata ujutro, on stigao pred kasarnu negdje oko 8 sati. Vidi
tata: zakasnio! I šta mu drugo preostaje nego da krene za nama, da
nas, možda, stigne putom. Ide i on pješke našim tragom. Kad je već
bio prešao u Sloveniju, naiđe na jednoga koji je tjerao kola s konji-
ma. Pita ovaj tatu odakle je, tata kaže iz Bjelovara. Ovaj zaustavi kola
i ponudi ocu da on dalje vodi kola. Veli, njemu je svega dosta, vraća
se kući. Tata se obradovao, da neće više pješačiti, prihvati se uzda.
Onaj zapucao natrag, otarasio se i konja i tih kola, na kojima se na-
vodno prevozila arhiva iz Bjelovara.
• Vaš otac će naposljetku isto kao i vas dvojica osvanuti s tim
kolima i konjima u zahuktalom Dravogradu?
— Sve u svemu, i nas dvojica, i on, i još jedan brat, koji će proći
Slovenijom na drugi način. Slavko i ja smo prvi upali u taj krkljanac
na prilazu Dravogradu. Negdje poslije podne oko 3 sata razvije se
žestoka borba uz rječicu Mežu a pred Dravogradom. Ispočetka se ču-
je, tu i tamo pokoji rafal. Kolona pitomaca zastala na cesti. »Pripremi
top«, pade zapovijed. Gledam kako puca topić, mali topić — mali
prasak. Samo su nekih pet granata ispalili iz njega, i to je bilo sve. Mi
se razbježali, cijela naša jedinica. Dok sam onako malešan zurio u
daljinu pogađajući kuda padaju meci iz pitomačkog topića i napeo
uši, jer nešto zuji u zraku, neki domobranski oficir s dalekozorom
mi je rekao: »E moj mališa, dobro je kad čuješ, loše kad ne čuješ!«
Najednom lom, rasu se kolona po polju. Bježim ja za bratom: »Slavo,
čekaj me!« Ali bogme brže bježi moj Slavo i ja ostah kraj nekog po-
toka ili rječice, i krenuo uz brdo. Nisam baš dugo trčao. Sjedoh. Pfa-
šti na sve strane u dolini, vodi se bitka. Drago mi je da nisam sam,
što sam s gomilom domobrana, koji su se kao i ja sklonili u šumu na
brdu. Ali, nema mog brace! Jure dalje ljudi amo-tamo, zanimljiv pri-
zor. Što ću dalje?, razmišljam. Zaoriše topovi. Mi gore na brdu šutke
čekamo što će biti. U dolini ne prestaju salve. Hvata se pomalo mra-
čak, utihnule kanonade! Muk, tu i tamo po koja raketa. Ima nas u
šumi nekoliko tisuća, svi s istim mislima, istim brigama, istom
zebnjom.
• A otac?
— Tata je s onim konjima i kolima dospio do mosta u Dravogra-
du, to će nam on tek kasnije kod kuće ispričati. Most se dimi, jer su
ga, valjda, pokušali zapaliti, ali nije izgorio, jer se vatra ugasila. Neki
domobranski oficir spazi oca, i kako se nitko od vojske nije usudio
prijeko, uperi pištolj u njega i zaprijeti: »Stari, naprijed ili pucam.
Ubit ću te ako ne pojuriš preko mosta!« Ocu je bilo odmah jasno
zašto to od njega traži. S druge strane mosta bili su već partizani, pa
su htjeli ustanoviti da li je još moguć prelazak preko Drave. Naš je
stari bio prilično hrabar čovjek, u prvom je svjetskom ratu kao au-
strougarski vojnik zaradio onu malu srebrnu kolajnu jer je zarobio
180 Rusa. A to zarobljavanje opet je priča za sebe. Pripovijedao nam
je da se on tada namjeravao predati Rusima i pošao prema njima, ali
to isto je bilo na pameti i Rusima, da se predaju njegovima. Da bi to
riješili, najprije su se lijepo dogovorili: Rusi će se predati njima, to
jest njemu, pa neka ih on povede sobom. On pristane, i zaradi kolaj-
nu. .. Dakle, tata, stegne uzde u šakama, zavuče se medu konje i pot-
jera ih preko mosta. Prijeđe na drugu obalu i skrene desno prema
Mariboru, i drž natrag i drž natrag, i vrati se u Bjelovar i preda konje
i kola općini. Eto, nije nas našao, iako je imao namjeru da nas vrati
kući, ipak smo mi još bili djeca.
• Kako ste onda nastavili prema austrijskoj granici?
- Brat Slavko ostao je negdje dolje, medu onima koji su se raštr-
kali. Navodno se povukao s artiljerijom, koja se odmakla prema Ce-
lju, da bi mogla gađati dravogradski most. Unaokolo nije bilo mr-
tvih, sjećam se da sam vidio jednog jedinog ubijenog. Našao sam se
na brdu s nekoliko tisuća domobrana, koji su isto kao i ja utekli iz
one gungule dolje. Tada sam shvatio, da su nas sustigli partizani, jer
smo bili ili zadnji ili skoro zadnji u toj koloni. Budući da nam je bio
presječen put cestom, preostalo nam je jedino da se nastojimo pre-
baciti u Austriju preko planine. Vodio nas je jedan njemački oficir,
koji je imao karte. Penjali smo se tako jedno 5-6 ili možda nešto više
sati, dok nije netko kazao: »E, sad je tu granica!«
 _ rr- _ ^ ,, .^mmmrroBmni^^^^^-nrr^r^*":!:
(•Medu onima koje je vodio njemački oficir, a bili ste i vi u tojlf
skupim, da li je bilo i ustaša?
— Bilo je ustaša, domobrana, četnika. S tim da četnici nisu išli u
istoj koloni nego sa strane, kao nekakva pobočnica. Bilo je tu svašta.
Dođemo gore, prijeđemo granicu, i negdje kad se već uvelike spusti-
la noć, legnemo spavati. Svatko se nekud skljokao. Prenoćim ja u gr-
mu. Jutro. Kreće kolona preko šuma i brda, penjemo se čak i pomo-
ću uzeta. »Karavanke«, kažu stariji. Putujem s tim meni stranim lju-
dima gladan, žedan, umoran. Navratih usput u neki vinograd, u
klijet. U podrumu bačva nekog kiseliša. Popih ja toga kiseliša, malo
posjedih, zadrijemah. Probudih se, a ono nigdje nikoga. Što sad?
Dam se u trk, pa hajde nekako stigoh ostale. Nastavismo do noći.
Dodosmo u neko selo, pa smo tu prespavali po nekim kućama. One
prve noći kad smo prešli granicu gledali smo treperava svjetla u da-
ljini, to je bio Bleiburg, austrijsko selo od kojega smo bili udaljeni
nekoliko kilometara. Dolje je ležala blajburška dolina, a do samog
Bleiburga je bilo kojih pet kilometara. Poslije su mi pripovijedali da
su pored nas prošli bobanovci, ustaše Bobana, i pozivali tko hoće s
njima. Neki su se odvojili i priključili. S te uzvisine odakle su se no-
ću nazirala svjetla Bleiburga zamijetili smo kako se prema jugu valja
nepregledna kolona onih koji su prošli preko doline, ali su ih Engle-
zi vratili natrag. Poslije ću doznati, ispričat će mi brat Slavko, da je
on bio u toj koloni.
• Igrom slučaja sastat ćete se ponovo s bratom?
— Druge noći u planini ja se trgnem iz sna nešto prije ponoći.
Krenem, tapkam po mraku, osluškujem. Dođem na neko raskršće,
kuda sad? Lijevo ili desno? Svejedno, zaključim, jer i tako više nisam
znao kamo sam stigao. Tješim se, da je glavno biti u pokretu, manje
te je strah. Čujem neke glasove i požurim prema njima. Ono neka
grupica vojnika. »Predaja«, kažu oni, i dodaju: »Idemo kući!« Nasta-
vim s njima i zajedno dođem do neke velike poljane. Gore vatre.
Oružje se baca na gomilu. Gdje si, tu si, bodrim sam sebe. Sjedoh
pored nekog grmlja, tu na uzvisini, i zaspah kao klada. Svanuo novi
dan. Gledam: nailaze nove kolone nesretnika. Bacaju oružje, raspršu-
ju se dalje. Što će biti sa mnom? Mislim: kuda da krenem? Ne znam
gdje sam. Odjednom, pogledam malo bolje, a na čelu jedne kolone
vidim mog bracu. »Slavo, ovdje sam!«, povikah i sjurih se niz brdo.
Kakve li radosti! Baci moj Slavo puščetinu na gomilu, malo popriča-
smo, pojedosmo malo suhe mrkve, koju je on imao. Idemo kući, za-
ključimo mi. Govore oko nas da je sve gotovo. Zajamčeno nam je,
da nam se ništa neće dogoditi! Dobro, mislimo mi. Mladi smo, skoro
djeca. Umorni, noge nam pune krvavih žuljeva. Pomisao da idemo
kući daje nam novu snagu. I krenemo. Ispočetka kako je tko znao i
umio. Ne idemo istim smjerom kojim sam došao, ali o tome ne raz-
bijamo glavu. Pratimo ostale, pa kud oni tamo i mi. Partizane, koji-
ma smo se eto predali, nisam vidio.
• Na kojem mjestu ste to bacali oružje i okrenuli natrag preko
granice?
— Tu nije bilo nijedne kuće u blizini nego je bila poljana bez igdje
ičega. A kako smo se to predavali? Bacali smo oružje na jednu hrpu.
Ja sam bio našao u međuvremenu nekakvu kratku konjičku puščicu,
koja je bila puna masti i uzeo je sa sobom, da bih se, ne daj Bože,
obranio ili nekoga njome preplašio. Tu sam puščicu odbacio na onu
hrpu, ali pištolj sam zadržao. Ostali su odbacujući oružje prethodno
puškom udarili o zemlju ili stablo, izvadili zatvarač, da bi onesposo-
bili to oružje.
• U blajburšku dolinu niste silazili?
— Ne. Jedino što smo gledali svjetla Bleiburga. No, onda se odi-
gralo ono da su mi doviknuli neki domobrani: »Kud ćeš, mali?« Ja
sam odgovorio: »Ne znam.« Oni su tada nadovezali: »Ajde tu, tu se
predaje!« Poslije smo svi pošli nazad. Slobodno smo pješačili svaki
za sebe kako je tko htio nekih dvadesetak kilometara, tek onda su se
počele stvarati kolone, ali ne pod nečijim pritiskom. Nego više zbog
vlastite sigurnosti, znate, sigurnije je bilo u grupi. Tako prođosmo
još neko vrijeme. Stade kolona na nekoj livadi, razmile se ljudi, ču-
paju travu, neki nešto kuhaju, a neki bogme jedu sirovu travu. Medu
ove spadasmo i nas dvojica. I tako s malo trave u trbuhu, zaspasmo.
Ujutro oko 9 sati probudi nas toplo sunce. Oko nas nigdje ni žive
duše. Što nam je preostalo, nego da pohitamo za kolonom. A i put
nismo znali. Napokon stigosmo kolonu i produžimo s njom dalje.
• Smatrate da ste tih dvadesetak kilometara od mjesta predaje
propješačili s austrijske strane duž granicu?
— Nego kako, kroz Austriju. Pronašao sam tu cestu na zemljopi-
snoj karti.
• Niste išli preko planine?
— Ne, već dolinom u kojoj se pored ostalog uzgajao hmelj. Prola-
zeći promatrali smo seljake kako rade uz hmeljovke. Oni su gledali
nas, mi njih. Naša kolona kojoj kao da nije bilo kraja sporo se vukla
mimo sela, i tu smo negdje prenoćili. Bilo nas, računam, možda ne-
kih 6.000. Noćili smo pokraj seoskog puta.
• Koji bi to mogao biti datum?
— Pretpostavljam 13. V. 1945, jer smo se, po mojem računu, pre-
dali 12. svibnja.
• Dokle ste išli uz granicu?
— Do ispred Eibiswalda, onda smo skrenuli oštro dalje na Radije,
i produžili smo prema Mariboru.
• Poslije predaje samo ste jednu noć prespavali na austrijskoj
strani?
 242
— Samo jednu noć, a zatim smo cijelu iduću noć, pješačili dalje,;
da bi nas što prije prebacili na našu stranu.
• Tko je sve bio u toj koloni, koja se vraćala uz austrijsku
granicu?
— Pretežno su to bili domobrani, pa onda pripadnici radne časne
službe. Ustaše i četnike nisam vidio u toj koloni. Bilo je s nama ne-
što civila s kolima. Partizani mora da su bili negdje na čelu i začelju
kolone.
• I gdje ste napokon vidjeli prvog partizana? Kad ste već prešli
granicu?
— Prvoga partizana ugledao sam u automobilu koji je zaprašio mi-
mo. Mislim da je to bilo na našoj strani, a kad smo se zavukli u gra-
bu iz straha od pucnjave. Rekao bih da je to bio otvoren auto. Uglav-
nom, mi smo se panično razbježali, jer je netko zapucao. To je bilo
noću negdje oko 3 sata ujutro. Tek se bilo malo razdanilo, a taj auto-
mobil bit će da je prolazio od Dravograda prema Mariboru. U tome
trenutku naša kolona već se silno otegla desecima kilometara. Tu i
tamo je bila rjeđa, prekinuta, pa opet nastavljena. Mislim da smo tu
negdje susreli bugarsku vojsku. Prolaze Bugari kroz našu kolonu i
uzimaju nam cipele, deke, kofere. Vidim kako poneki naši režu no-
žem cipele, da bi ih spasili od Bugara. Bolje i s razrezanim cipelama,
nego bos! Prodoše Bugari, ostadoše nam prerezane cipele! Krenu-
smo dalje žedni, gladni. Skupimo se oko nekog bunara, ali čujem da
nam pratioci ne daju vode. Puca se. Opet bježimo. Kolona mili na-
prijed. Već cijeli dan hodamo. Polako se spušta noć, počinje kišica.
Vidio sam uz Dravu, kako je jedan htio piti vode i dobio metak u
potiljak kad se sagnuo. Bio se odvojio od nas da se napije vode, toga
se dobro sjećam. Taj koji je htio piti vode bio je domobran. Poslije
toga nismo se više usuđivali ići u stranu, bez obzira koliko nas mori-
la žeđ. Toga smo se pridržavali, dok nismo napokon tako reći utrčali
u Maribor...
• Utrčali u Maribor?
— Bila je noć i kiša. Brat i ja smo se spustili u grabu, i tu malo
odmorili, odrijemali koji sat. Pred jutro pojavio se onaj auto, poče
pucnjava. Pojurismo mi iz grabe, pa put pod noge. I tako počne još
jedan dan hoda. Negdje poslije podne začujemo pucnjavu iza nas.
»Ubijaju!«, prođe vijest kroz kolonu. Mi u trk. Ja i moj braco na čelu
kolone, trčimo ko ludi. Odbacuju se stvari oko nas, deke i ostalo.
Padaju iznemogli i stariji, i tako trčimo nekoliko kilometara do ula-
ska u sam Maribor. Šta se događalo straga i zbog čega se pucalo, ne-
mamo pojma. Kad se kolona zaustavi, ja padoh i napih se vode iz
neke kaljuže. Dodosmo pred logor, a ono dijeljenje. Civili na jednu,
domobrani na drugu, oficiri na treću, a ustaše na četvrtu stranu. Pre-
dložim bratu: »Idemo medu domobrane.« Shvatim da je on uplašeni-
243;
1 ji od mene, primijetio sam na njemu. Da je bilo po mojemu, nismo
se ni trebali vraćati. No, sve je dobro što se dobro svrši... Nekako
sam zaključio u svojoj glavi da ćemo s domobranima lakše proći.
Brat me ne posluša i ode medu časnike. Tako se mi ponovo razdvoji-
smo. Udoh u neki park, oko mene sve stariji ljudi, sjedoh na zemlji-
cu i odmah zaspah ko klada. Da li je Slavko mislio da će bolje proći
kao oficir? Ne, nego se on plašio onoga što se događalo i bojao se da
će biti strogo kažnjen ako ne ode tamo kuda spada. Probudim se
ujutro oko 8 sati. Oko mene stariji vojnici, dakako zarobljenici, kažu
mi: »Mali, umalo ti noćas ne ode.« »Kuda?«, pitam. Pričaju: »Dođoše
prošle noći dvojica partizana, traže od svih vojne bukvice, knjižice.
Tebe su pokušali probuditi. Nisu uspjeli. Tada je jedan od njih rekao
drugome. 'Pusti maloga, vidiš da je gotov!'« Ne znam kako bih se
proveo da su me probudili, jer nisam imao domobranske legitimaci-
je, a takve su, po pričanju, kupili... A ja bio doslovce mrtav umoran
i jednostavno nisam se mogao probuditi, iako su me tresli, čak šama-
rali. Tamo sam uhvatio upalu pluća, kad sam se nakon one trke na-
pio vode iz kaljuže. Bio sam gladan, žedan, bos, s krvavim žuljevima
na nogama.
• Kamo su vas razvrstali u Mariboru?
— Oko 10 sati pojave se partizanski oficiri i kažu nam, da trebaju
one koji žele ovdje ostati na radu. Krenuh i ja u tu kolonu. Postroji
se nas pedesetak-šezdesetak i povedu nas van iz logora. Odemo mi
tamo gdje su bili prije Nijemci, u neku baraku pokraj crkve. Čim
smo stigli, hajde u potragu za klopom. Ako ništa drugo, barem nema
više pješačenja. Obidoh cijelo dvorište ne bih li ugrabio nešto za je-
sti. Na smetilištu nađem komadić slanine. Glad ne pita, pojedoh to.
Drugi dan dobismo neki čorbuljak. Bogami, fino! Prvi topli obrok
nakon osam dana pasenja travice i glodanja suhe mrkve. Ispočetka
smo radili na sortiranju skladišta vojne opreme. Odlazeći na posao,
sakupljao sam čikove od cigareta i prodavao to supatnicima za ko-
madić kruha. Dnevno smo sljedovali l kg kruha na nas osamnaest.
Nakon nekog vremena presele nas dvadesetak u konjušnicu, koja se
nalazila uz željezničku stanicu. Dobih na timarenje dva mala konjič-
ka...
• Što ste sve radili u vojnom skladištu?
— Imali smo raznih poslova. Bilo je tu puno krvavih uniformi, to
smo prali, slagali. Bili smo kao neka radna jedinica.
• Ta radna jedinica je bila sastavljena samo od mladih?
— Ne, nego od svih onih koji su se javili. Prali smo te krvave uni-
forme. .. Čije su to bile uniforme? Po onome što sam zapamtio, bile
su to njemačke uniforme. Poslije smo ih dobivali oprane i sušili, pa
slagali u hrpe.
• U konjušnici su vam isključiva briga bili konji?
 — Da, Tu smo bili dva mjeseca, postoji još ta zgrada u kojoj smo
bili, mogu je i danas pokazati. To je uz mariborsku željezničku stani-
cu, gdje su bili špediteri. Nas koji smo bili tu bilo je dvadesetak-tri-
desetak. Tu smo se brinuli o nekakvim konjima, ja sam dobio zada-
tak da uzmem na sebe dva mala konjička. Mi smo se uz te konje i
hranili, jeli onu kukuruzu. Svakoga dana otimarim ta dva konjička,
ne baš previše nježno. Neprijatelji su, mislim si ja. Dobivaju sljedo-
vanje kukuruza, a ja jedem neku kuhanu leću, kako je pojedem, tako
i izlazi van. Kao dopunu uzmem malo kukuruza od konjeka, pa glo-
dam onako sirovu. Dobro se sjećam da je ulica u kojoj smo bili pre-
trpjela bombardiranje, i mi smo išli čeprkati po ruševinama u potra-
zi za hranom. Nađemo vrećicu, u kojoj je nešto bijelo. Mi odmah
»brašno, bog bogova«, ali nitko nije probao što je u vrećici. I šta će-
mo? Idemo kuhati žgance. Mi to miješamo, a ono sve tvrde, na kon-
cu ustanovimo da je to bio gips. Naime, u toj srušenoj kući je nekad
stanovao zubar, mora da je gips bio njegov. Tada me shrvala bolest.
Znojim se na tavanu konjušnice gdje smo spavali, ćutim, ne smijem
reći da sam bolestan. Mršav, da ne mogu biti mršaviji. Brojim rebra,
probam se stegnuti remenom, promjer desetak centimetara. Naši
stražari Slovenci su dosta korektno postupali s nama, nismo previše
jureni, a ni previše tjerani na rad. Tako prođu dva mjeseca.
• Tada ste nosili, vi i ostali, domobranske uniforme?
— Ja sam imao na sebi ljetne vojne domobranske hlače, mornar-
sku majicu, kapu nisam imao. Uglavnom, bili smo šaroliko odjeveni.
Ja sam bio najmanji i najmlađi.
• Što se u međuvremenu događalo s vašim starijim bratom?
— Zadnji smo se put vidjeli u logoru, pozdravili se, pružili si ruke.
On je sa svojima otišao u logor medu oficire, i tamo su oni našli
jednog svog prijašnjeg kolegu, koji je bio prešao u partizane. On je
njih sve lijepo skupio i uputio u Zagreb. Jednostavno ih je pozvao,
»Pitomci, ovamo!«, i pravac u Zagreb. Mislim da su čak do Zagreba
došli vlakom. U Zagrebu su ih smjestili u neki veliki logor za zaro-
bljenike, koji se nalazio negdje na Prečkom. U tome logoru snađe se
jedan od njih, inače Zagrepčanin, i skarije se medu djecu, pa fino
ostane. Kako je bio malena rasta, a u logoru su bila neka djeca u
jednoj kućici, on se umiješa medu njih... Kaže: »Ja malešan, vidio
da vrag bere šalu, i ja medu djecu.« Tako je on ostao u logoru na
Prečkom, a njih sve pokupilo i ajde pravac Bjelovar pješke. Dođe
Slavko u Bjelovar, naš grad, i majka ga nade u koloni. Jedva mu do-
turila malo kruha, straža je već onda bila strožija.
• Da li je ta kolona u kojoj je bio vaš brat bila oficirska, jesu li u
njoj bili samo domobrani s nekim činovima?
— Ne, kolona je bila mješovita. Nije svaka jedinica išla zasebno,
nego svi skupa.
• I što je bilo dalje sa Slavkom?
— Iz Bjelovara su ih sprovodili u Podravsku Slatinu, pa u Voćin.
Poslije mi je pričao: »Tamo su nam dali neko mlijeko, od kojega je
pozlilo svima koji su ga pili.« Iz Voćina su potegli do Crvenke, gdje
su radili po salašima. Poslije ih sakupe i na vlak, i prijeđu Tisu. I kud
će? U Rusiju! Njih dvadesetak iz zadnjeg vagona, kad je vlak stao na
stanici preko Tise, bjež' iz vlaka u Tisu. Pucaju za njima, ali on osta
nepovrijeden. Prepliva on Tisu. Nakon toga uhvate ga, istuku i puste
kući. I dođe doma... Bio je malo prkosan dečko moj Slavko, takav je
bio. Priznali su mu čin, nije išao poslije u vojsku.
• Poslije dva mjeseca okončao se vaš boravak u Mariboru?
— Idemo u Hrvatsku, dođe naredba. Skupiše nas zaostale u Slove-
niji na stanicu, pa u vagone, malo vagona, puno nas. Nabiše nas koli-
ko se najviše dalo u stočne vagone, 95 nas u našem vagonu. Zatvori-
še se vrata, staviše žicu, pa krenusmo. Putujemo cijelu noć. Netko
leži, a većina stoji ili sjedi na onima koji leže. Ja malen, slab, sjedim
na nogama. Ne smijem i nemam gdje leći. Tako se mi drndamo cije-
lu noć. Vrata se ne otvaraju. Nema vode, nema hrane. Kišica počne
padati, mi porcije kroz vagonski prozor. Puca pratnja po rukama. Tu
i tamo vidim mokre ljudi u porcije, i piju. Gledam, probam, ne ide.
Nastavi se naša vožnja. Drugi dan smrdi vagon. Jauče neki ranjeni,
koji je imao ozlijeđenu nogu. Oko podne dođemo do Slavonskog
Broda.
• Da li ste na tome vašem putu do Slavonskog Broda zapazili ili
čuli da je s vama netko od onih s višim činovima, netko poznatiji?
— Ne... Maribor je bio samo mala stanka od dva mjeseca. Kad su
nas izveli radi otpreme iz Maribora, ja mislim da nas je bilo jedno
20.000. Izbrojili smo da nas je 95 stalo u naš vagon. Nismo ponijeli
hrane, nismo se napili vode, da prostite; nismo se ni popisali, ništa.
Oni iz Bijafre ljepše su izgledali od nas poslije drndanja preko cijele
noći. Pokušali smo porcijama uhvatiti malo kišnice, ali stražari su
pucali po porcijama, svaki vagon je pratio po jedan stražar... I dođe-
mo u Slavonski Brod, to sam prikazao na svojoj slici, koju sam nacr-
tao. Stade vlak, gledamo, slaže Crveni križ po peronu košaru s kru-
hom. Bit će nešto da se pojede, mislim ja. Čekamo, ali se vrata ne
otvaraju. Krenu vlak, a nama osta tužan pogled na krušac. Nema vo-
de, nema kruha, nema ni obavljanja svakodnevnih potreba, što mi
opet i nije bio problem, Jer nisam ni imao šta istisnuti iz sebe. Eto,
ostavio nam Crveni križ kruh u košarama na peronu, ali voda pratnje
nije dozvolio da uzmemo. Čuli smo, provjerio sam to i kod drugih,
da je od svojih vlastitih bio pozvan na odgovornost zbog takvog ne-
ljudskog odnosa. Što je bilo dalje s njim, ne znamo, ali čuli smo da je
bio pozvan na odgovornost zbog toga. Ipak, bilo je to dva mjeseca
poslije svega, znate i jedni i drugi bili su samo l j u d i . . . Negdje oko 8
'246. ' ' .' , ' ___..
sati navečer zaustavi se vlak, otvore se vrata našega pakla, sjurismo se
van, pa u kolonu. Osijek!, kažu neki. Potjeraju nas u logor zvani Ze-
leno polje. To Zeleno polje ja sam naslikao kao alegorijski motiv, to
je negdje dolje kod Tvrđave. Kako smo zakoračili na Zeleno polje,
polegosmo i ja opet zaspim ko klada. Ujutro me probudi sunce. Nig-
dje travke: pojedoše sve naši prethodnici! Nema ništa za jelo, vode
slabo, sunce pripeklo, nas na polju nekoliko tisuća. Dolaze stare že-
ne na žicu, koja je oko nas. Bacaju korpe s hranom. Pada košara s
hranom a pedesetak invalida koji su se tu našli skoče na nju, nasta
pravi krkljanac. Lete štake, od košare ne osta ništa. Drago, gotov si,
pomislim. Ali, još je snage u meni. Ne da se mališa. Trpim i šutim.
Skinem sa sebe gaće, dadem ih za komadić kruha. Na meni podera-
ne patike, hlače i majica. Toga dana dobismo oko podne nešto malo
za pojesti, smuljamo polusirove žgance s vodom. Proboravim tu pod
vedrim nebom nekoliko dana.
• U Osijeku ste, zapravo, prvi put saslušavani?
— Da, tek u Osijeku, na Zelenom polju. Pitaju: tko si, koja jedini-
ca? Kako je izgledalo to saslušavanje? Metnuli su stol i stolicu na tu
istu ledinu, mi smo stajali u redu. Išlo je brzo. Nisam imao kod sebe
nikakva dokumenta. Neke su odvajali, zašto, ne znam. Kao što sam
već istaknuo, ja sam u svemu tome skupa vidio jako malo mrtvih.
Čuo sam za likvidacije, vidio da neki odlaze. Što je poslije bilo s nji-
ma, ne znam. Koliko nas je bilo tamo? Valjda nekih dvadesetak tisu-
ća. Nalazili smo se na polju, na kojem se inače prostiralo osječko
sajmište. Kad je završilo to ispitivanje, koje je trajalo danima, prešli
smo iz Osijeka u Slavonsku Požegu. Da li pješke? Stao mi je mozak,
to nikako ne mogu rekonstruirati...
• U Slavonskoj Požegi ste poslije mobilizirani u JA?
— U Požegi nas razvrstaju u jedinice. Postajemo opet vojnici: do-
mobranske uniforme i petokrake zvijezde. Prema dokumentu koji
sam sačuvao stoji da sam postao »borac« 9. čete 3. bataljona i stupio
u Jugoslavensku armiju 25. kolovoza 1945. Smjestili su nas kod stare
ciglane u Slavonskoj Požegi. Počeše nas vježbati: lijeva-desna... Pa,
dobro, barem neću gladovati, kao dosada, pomislim. Tako lijeva-de-
sna dvadesetak dana, a onda put pod noge i u Novu Gradišku. Marš
od pedesetak i nešto kilometara. Dakako, pješke! Dođemo do Cerni-
ka, viču bake: »Idu naši!« Zanoćimo i padne cijela gozba. Nikad neću
zaboraviti taj događaj, te dobre ljude u Cerniku. Naši oficiri nisu baš
bili previše oduševljeni tim dočekom, jer su dobro znali na što se
odnosilo ono »Idu naši!« Sutradan ujutro krenemo dalje, pa na vlak
za Lipovljane. Od tuda odemo dalje u Veliku na sječu drva, kako
nam je rečeno. Noć! Pada kišica. Mi na dvorištu ležimo razbacani.
Hladno. Šta se tu može. Dođe jutro, rasporede nas po kućama, pa
hajde na rad u šume. Radim ja dan-dva, obolim. Dizenterija. Pošalju
. ' ' . , ',-•"•' ',• '" • , ,247
nas četiri-pet u neki čardak. Tri dana nitko ne dolazi da vidi kako
smo, jesmo li živi ili mrtvi. Ležimo kao snoplje na slami. Četvrti dan
dođe kamion, pa s nama u bolnicu u Požegu. Bolnica puna. Dvade-
setak nas u jednoj sobi. Na podu slama. Doktor nas pregleda i redom
daje injekcije. Ja sam bio toliko mršav, da mi nije gdje imao dati
injekciju, nego mi je vjerojatno iglom povrijedio kost, što će izazvati
opasno gnojenje. Išao jć redom od jednoga do drugoga i davao injek-
ciju bez dezinfekcije. Kažu da je to bio američki penicilin, neki anti-
biotik protiv dizenterije.
• Iz vojske ste otpušteni tamo u Slavonskoj Požegi?
— Nismo dobili otpust kao ratni zarobljenici, evo što tu piše:
»Štab 10. divizije Druge armije, 9. 9. 1945. — Uvjerenje izdato na
osnovu zakona o demobilizaciji starijih godišta obveznika, žena i
hranilaca JA i mornarice«, »vrijeme provedeno u NOV i POJ od 17.
7. 1945. do 6. 9- 1945«. Dobijem, dakle, tu otpusnicu, pa krenem vla-
kom u Bjelovar. Noga me sve više boli, došepam nekako od stanice
do kuće, gdje smo stanovali za cijelo vrijeme rata. Nikoga u kući. Šu-
pirani u Čazmu, vele susjedi. Što mi preostaje? Do Čazme tridesetak
kilometara. Susjedi nekako uplašeni. Krenem šepajući. Prođem tako
nekoliko kilometara, navratim kod tetke. Tu me prvi put okupaju
poslije pet mjeseci. Nakon dva dana evo sestre. Sjedosmo na kamion
^ T T 4 • * | /_ l X*.— 1~~.»,t w.„*vtA
učem cijelu noć. Ujutro tata sa mnom na autobus, i u Zagreb, u Voj-
nu bolnicu u Ratkajevom prolazu. Prime me oko 8 sati, okupaju, pa
na stol za operaciju. Izvade iz kuka litru i dva deci gnoja. Probudim
se iz narkoze, tata pokraj mene. »Kako ti je, sine?« »Gladan sam«,
kažem. On iz zamotuljka izvadi pečenu kokoš i štrucu kolača, i ja to
od šuba pojedem. »Sad možeš ići«, kažem mu i ponovo zaspim. Idu-
ćih dana jeo sam po pet porcija. Tkogod od ranjenika, koji su ležali
pored mene nije mogao jesti, ja bih pojeo njegovo. Nakon desetak
dana, vratim se kući, a ono dočeka me jad.
• To nije bila posljedica samo poratne neimaštine?
— Niti govora. Roditelji istjerani iz Bjelovara, tati ne daju penziju,
zemlje nemamo, kuća koju smo prije imali spaljena. Ja i drugi brat
krenemo susjedima piliti i nositi drva. Dobijemo tako negdje stari
kaputić, negdje brašna, nekako se živi. Mještani nas nekako nerado
gledaju. Oni svi borci, a mi banda. Dođe od UNRRE nekakva roba,
pođem i ja. »Neka ti Pavelić dade«, izdere se na mene predsjednik
odbora. Pokunjim se, pa kući. Tako to ide cijelu godinu. Jure nas
omladinci, juri vlast. Dokle?, pitam se. Pomalo se privikavam na taj
život. Mještani pomalo čudni. Ne trpe došljake, a to smo na žalost
mi. Otac došao iz Nove Rače, porijeklom Čehoslovak, majka Ča-
2*8

zmanka. Dva brata rođena u Kičevu, jedan u Prilepu, sestra Čazman-

ka. Ja rođeni Čazmanac. Ništa to ne vrijedi. Dotepenci. Dođe i 1947.
godina. Raspisan natječaj za Šumarsku školu u Glini. Javimo se Slav- SVJEDOČANSTVO
SLAVICE KUMPF
ko i ja, pa put pod noge. Glina, škola, internat. Veseo ja, barem
imam jesti. Skupilo se nas iz svib krajeva. Dobro se slažemo, nitko
ne pita za prošlost. Dobri smo učenici. Osim toga, bivša škola pri-
znata kao gimnazija. Jednog dana, pred raspust, kažu nam da done-
semo svoje omladinske karakteristike iz mjesta rođenja. Dobro. Javi-
mo se omladinskoj organizaciji u Čazmi. Napisu nam. Otvorimo. Aleksandar Vojinović
Kad ono pišu da smo bili ustaški oficiri, ali da nam se to ne može
dokazati. Kaže direktor: »Kako ste mogli biti oficiri u tim vašim go-
dinama?« Nije mu bilo jasno. Budući da je bio pametan i pošten čov-
jek, ostavi nas i nadalje u školi. Iduće godine prime u školu i sestru.
Prethodno ju je sekretar omladinske organizacije u Čazmi pretukao.
• Stariji se brat nije mirio s tom situacijom i emigrirao?
— I ja sam želio cijeloga života da pobjegnem, to mi je bio životni
san. Slavko je, osim toga, imao jedan sukob, dohvatio ga načelnik
milicije u Čazmi i istukao držeći mu pištolj na trbuhu. U blizini su
bili milicioneri, Slavko ih je pozivao u pomoć, ali oni su se pravili
kao da to ne vide. Taj koji ga je tukao bio je moj školski kolega, po-
kojni je, bog mu daj duši lako, ali nije bio baš čovjek. I tako Slavko
odluči da vise neće biti tu. Kako smo obojica bili trkači u karlovač- Medu mnogobrojnim pismima, koja su u posljednje vrijeme stiza-
kom »Željezničaru« i iskazali se, došli smo u obzir za nekakvo natje- la u uredništvo »Starta«, bilo je i jedno koje je posebno privuklo pa-
canje u Salzburgu. I što se dogodi? Interesantna stvar, l ja sam tražio žnju. Glasilo je ovako:
pasoš, ali ga nisam dobio. A njemu su ga dali. Zašto to tako? On se »Cijenjeni gospodine Vojinović,
rodio u Kičevu, i za pasoš su bili potrebni podaci iz mjesta rođenja, a u par posljednjih brojeva 'Starta' čitala sam članke o Bleiburgu, pa
oni tamo nisu imali pojma što je bilo s njim za vrijeme rata. Meni mi se ponovo pojavilo pitanje na koje mi nitko u ovih 45 godina nije
Čazmanci ne daju. I Slavko ode 1951. u Salzburg i više se ne vrati... znao odgovoriti. Bleiburg i zbivanja u Sloveniji 1945. godine, do ne-
• S obzirom da ste naslikali niz prizora iz vaših ratnozarobljenič- davna tabu tema, ponovno su oživjela u mom sjećanju.
kih doživljaja, očito je da vas ono što ste preživjeli proganja i prati i Ja sam bila učesnik te strahovite drame i tragedije dijela hrvatskog
u kasnijim godinama? naroda, koji je gonjen propagandom o nadolazećem zlu, a voden
— Nema dana da mi to nije pred očima. Zbog čega? Teško mi je svojim idealima i željom da ih sačuva krenuo 'tamo negdje na
objasniti... Činjenica je da vrlo rado pričam o tome, i prijateljima, i zapad'.
drugima, često mi cijeli taj dio moga života prolazi kroz glavu. Ja Bila sam tada, tek po završenoj gimnaziji u tzv. 'Časnoj radnoj slu-
sam išao na ta mjesta kuda smo prošli i snimio ih da bih mogao izra- žbi', koja je bila uvjet za upis na fakultet. Iz Zagreba smo organizira-
diti slike. Napravio sam i jednu alegorijsku sliku, koju sam poklonio no krenuli 6. V. 1945. vlakom, u večernjim satima. Ne želim Vas
i sada je u Crkvi sv. Petra u Zagrebu, namijenio sam je svima onima zamarati opisujući taj put, jer pretpostavljam da ste, ispitujući ta zbi-
koji se nisu vratili s austrijske granice... Sto se mene osobno tiče, vanja, puno toga čuli i saznali. Ta moja tužna i istinita priča odvijala
ovdje se prvenstveno radi o jednom stalnom teretu krivnje, osjećaju se je od dana odlaska iz Zagreba do 8. VI. 1945. povratkom u Vuko-
krivnje, stalno si kriv i kad nisi kriv... jjjjf var. No, opisat ću samo jednu etapu toga puta.
Kod Dravograda smo se našli 14. svibnja (imala sam izuzetnu sre-
ću da sam izbjegla onoj borbi 13. V. na cesti Celje — Dravograd).
Pred mostom gomila svijeta, civila, vojnika, a s druge strane Bugari.
Rekoše nam da Bugari ne dozvoljavaju prelazak. Naši 'vodiči' odluči-
f?p
250 •' a = ^
se se za drugi put. Čitave noći u koloni jedan po jedan, bez glasa,
hodali snio sumom, koja je, činilo mi se, išla nebu pod oblake. Mo-
žete si zamisliti, gospodine Vojinoviću, taj strah, tu zebnju u srcu, taj
fizički napor, za mladu osobu koja do tada nije znala ni za kakvu
muku, jad, niti strah. Hodajući tako do jutra, izadosmo na jednu sta-
zu i oko podneva dodosmo na cestu. Na sjevernoj strani ceste šuma,
a na južnoj nekakav sasušeni kanal, šipražje. Gomila svijeta, čini mi
se više civila no vojnika, kola, konja, kao na nekom velikom vašaru.
Sjedim na proplanku ispred šume, dva metra od mene plitki jarak
koji označava granicu. Eto, tu smo, samo da pređemo tih par koraka.
Ne znam koliko je vremena prošlo, najednom primijetih na cesti
komešanje. S austrijske strane nekoliko engleskih vojnih lica, s naše
strane domobrani. Tad je došao jedan vojnik ili časnik, ne znam, ko-
lega mojega brata, i doslovce je rekao: 'Eno, dolje pripremaju preda-
ju, Englezi i domobranci. Tamo je i Boban (Rafael, ustaški pukovnik
i domobranski general, zapovjednik 'Crne legije' poslije smrti rani-
jeg zapovjednika Jure Francetića — op.), te mu je jedan partizanski
oficir rekao kako on Boban nije tako strašan kao što ga je zamišljao.
Boban je odmahnuo rukom i rekao: 'Tko se hoće predati neka se
preda, ja znam što ću.' I Boban je otišao, a pregovori o predaji su se
nastavili.
Šutjeli smo. Najednom se zavijorila bijela plahta. Učinilo mi se da
je masa jauknula, potom tajac, zatim žamor. Bio je to 15. svibnja
1945. Ne savjetujući se, niti išta govoreći, odlučila sam predati se.
Uskočila sam u prvi kamion koji je prolazio. U kamionu domobran-
ci. Svi smo šutjeli, bila sam bez misli, bez ikakvih emocija. Ne znam
koliko smo se dugo vozili kad sam na lijevoj strani ceste vidjela plo-
ču s natpisom 'Pliberg' (Pliberk je slovenski naziv za austrijsko selo
Bleiburg — op.). Znala sam da to moram upamtiti. Ne znam kojim
smo putem išli, nismo prošli kraj blajburške doline, putovali smo ci-
jelu noć, a tad pred jutro izadosmo iz kamiona, ostadosmo na cesti,
rekoše nam: 40 km do Maribora.
Drugi dio putovanja je započeo. Pješačenja, spavanja po mokrim
livadama, žeđ, glad, sve je to daleka, ali još uvijek vrlo živa prošlost.
A pitanje koje me svih ovih godina muči je pitanje: što se je zbiva-
lo poslije na mjestu predaje? Tamo je ostao moj tata i brat. Nisam se
s njima oprostila i nisam za njih nikada više čula. Ne znam da li je
tamo predaja protekla mirno, da li je bilo otpora, borbi. Kasnije sam
čitala da je Boban bio u Austriji, što me upućuje da nije bilo borbe.
Razgovarala sam s pojedincima koji su bili u Villachu, Klagenfurtu,
Bleiburgu, ali za ovo mjesto predaje nitko ne zna.
Molim Vas lijepo, gospodine Vojinoviću, ako biste me mogli upu-
titi gdje bih o tome mogla nešto saznati, odnosno pročitati, jer o to-
me, pretpostavljam, mora biti nešto napisano.
No, ako mi ne odgovorite, neću Vam zamjeriti. Shvatit ću, da se o
tome ništa ne zna.
S poštovanjem Slavica Kumpf. I. L. Ribara 61,
56230 Vukovar.
PS. U 'Startu' br. 552 pročitala sam da skupljate gradu o zbivanji-
ma, koja sam Vam tek malim dijelom opisala. Ukoliko ste zaintere-
sirani, voljna sam opisati detaljnije cijeli moj put.«
I tako smo se zaputili u Vukovar, gdje smo potražili 65-godišnju
umirovljenicu Slavicu Kumpf.
• Vi ste prispjeli do Bleiburga i vratili se?
— Da. Na svu sreću nisam na cijelom tom putu, tamo i natrag,
vidjela ništa strašno, ali prošla sam sve to.
• Gdje vas je zatekao kraj travnja 1945?
— U Radnoj službi, odnosno Časnoj radnoj službi (puni naziv :
»Državna častna radna služba«, osnovana zakonskom odredbom od
30. srpnja 1941, a »obuhvaćala je svu hrvatsku mladež od 18. do 25.
godine života« — op.). Ja sam maturirala u Vukovaru. Onda kad su
koncem desetog mjeseca Rusi došli u Beograd, moji roditelji zaklju-
če da trebam ići u Zagreb, da ne bi bila u Vukovaru, jer eto Rusi su
tu, itd.
• Znači maturirali ste 1944?
— Da. I zaputimo se ja i jedna moja prijateljica, inače školska ko-
legica Ivana, koja je sa mnom sve to skupa prošla, u Zagreb.
• Ivana?
— Ivana, da. Ivana Stanišić.
• Što je bilo s njom kasnije?
— Umrla je 1947. od posljedica svega toga. Tako smo nas dvije
došle u Zagreb, gdje je bilo organizirano naše prihvaćanje, jer je bilo
više nas koji smo dolazili. Naime, ja sam morala ići u Časnu radnu
službu, pošto sam imala završenu gimnaziju i željela sam studirati.
Onda je bilo obavezno godinu dana nakon mature negdje raditi, zna-
te. U Zagrebu smo stanovale u internatu, to je bilo na početku Zvo-
nimirove (tj. danas Socijalističke revolucije — op.), tamo gdje je bio
Ekonomski fakultet. Smjestili su nas u toj zgradi bivšeg Ekonom-
skog fakulteta na prvom katu, a ja sam radila u vojnom građevnom
poduzeću. Mogu vam reći, da mi je bilo jako lijepo raditi u Zagrebu,
bili smo bez brige, imali osigurani stan i hranu. Onako mlade, što
smo mi brinule o politici, o ovom-onom...
• Tako ste dočekali kraj 1944. godine?
— I kraj te 1944. godine i sve one dane do 6. svibnja 1945, kad
smo krenuli u susret Englezima.
• Cijelo vrijeme ste stanovali u istoj zgradi?
rfffp
— Da, u toj zgradi Ekonomskog fakulteta na početku Zvonimiro-
ve, odnosno Socijalističke revolucije. Živjele smo internatskim živo-
tom.
• Koliko vas je bilo?
— Oko šezdesetak.
• Da nije nastupio kraj rata ili da je rat dulje potrajao, kakvi su
bili vaši planovi?
— Nastavila bih studirati. Kroz godinu dana bila bih slobodna i
studirala bih pravo.
• Što vam kažu uoči 6. V. 1945?
— Oni govore da se moramo povući, je l' da, pošto sad tu dolaze
partizani. Doći će partizani, doći će Rusi, i mi vjerujemo u bajku da
je postignut nekakav dogovor: mi ćemo se povući, otići ćemo na za-
pad, tamo ćemo biti jedno kratko vrijeme, tu će se sve srediti, i mi
ćemo se vratiti natrag.
• S Englezima?
— Ne s Englezima, nego sami za sebe. Netko će tu srediti ovo, i
mi lijepo tako vjerujemo u tu bajku.
• Pakujete se?
— Spakujemo se, dobijemo što nam treba za taj put na zapad.
Imale smo inače uniforme, sive bluze i sive suknje, a za put smo
dobile hlače. Dakle, gotovo je, odlazimo...
• Odlazite u uniformama?
• Da.
• Da li je bilo obavezno ići u svojim uniformama?
— Obavezno je bilo, da. Bile smo u uniformama i dobile oznake
Crvenog križa na rukave. Zapravo, nismo posebno razmišljale o na-
činu na koji idemo.
• U vašoj skupini bile su samo žene ili i muškarci?
— Samo žene, sve smo u našim sivozelenkastim uniformama Rad-
ne službe.
• S oznakama Crvenog križa na rukavima?
— Dobile smo Crveni križ na lijevu ruku, da bi eto kao imale ne-
ko zaduženje, ili su možda mislili da nam je taj znak neko pokriće.
Istini za volju, ja nikad prije nisam vidjela nijednog ranjenika.
• Niste polazili neki sanitetski tečaj?
— Ne, ne. Ali, medu nama bilo je njih nekih dvadesetak koje su
stvarno bile bolničarke, mi ostale nismo imale veze s tim. Dobijemo
te znakove i odemo na Zapadni kolodvor. Taj odlazak je bio u ve-
drom raspoloženju: sjedimo moji kolege i kolegice iz Vinkovaca, mi
se tu ljubimo, pozdravljamo, vidjet ćemo se mi opet negdje tamo...
Sve bez tuge, jer idemo u nešto dobro.
• Kako je izgledao taj vlak u koji se ukrcavate na zagrebačkom
Zapadnom kolodvoru?
— To je bio teretni vlak š ranjenicima, U svaki vagon je došlo po
nas tri. Jedna prava bolničarka i nas dvije, koje to nismo.
• Koliko je bilo ranjenika u pojedinom vagonu?
— Pa, znate, neki su ležali, neki su mogli sjediti, veća kako koja. A
koliko ih je bilo teško mi je točno reći.
• Tko su bili ti ranjenici?
— Bilo je i domobranaca, bilo je i ustaša.
• Je li bilo Nijemaca, njemačkih vojnika?
— Ne, samo domaći.
• A u vašem vagonu?
— Ja čak mislim da su u našem vagonu bili samo domobranci,
koliko se sjećam po uniformama.
• Bilo je i težih ranjenika?
— Bio je jedan teški, neki mali Husein, tako mi je toga dečka bilo
žao, bio je ranjen u prsa. Teško i bučno disao.
• Kako su bili smješteni ti ranjenici u vašem vagonu?
— Bilo ih je uglavnom na nosilima. Oni koji su se mogli kretati
ležali su ili sjedili kako koji.
• Svi oni su vjerovali u isto obećanje?
— Vjerovali su u istu bajku, kako to ja kažem.
• Je li vam bilo konkretno rečeno kud idete?
— Samo to, da idemo kod Engleza na zapad.
• Jesu vam kazali dokle ćete tako putovati ovim teretnim vla-
kom?
— Ne, ne. To nitko nije govorio.
• I kad kreće vaš vlak iz Zagreba?
— Tog istog 6. svibnja 1945. poslije podne, negdje oko osam sati
navečer.
Da li je uz taj vaš vlak bio još neki spreman za polazak?
— Jeste. Bilo ih je još, ali oni su išli u drugom pravcu, jer ti moji
kolege i kolegice nisu svi išli prema Celju, kao mi.
• Sve su to bili vlakovi za Sloveniju?
— Da, za Sloveniju. Nemani pojma koliko ih je bilo, ali očito da je
svima njima konačni cilj bio sličan... Svi ti vlakovi, kao i ovaj naš,
bili su sastavljeni od G-vagona, marvinskih vagona. Naš vlak napušta
Zagreb poslije osam sati navečer. I mi se vozimo, vozimo. Putujemo
jedan dan, drugi dan, treći dan. Ujutro 10. svibnja 1945. dolazimo
pred Celje, naš se vlak zaustavlja. Ja tada iskočim iz vagona i vidim
uz vahtarnicu, stražarnicu kraj pruge, nekog mladića. Nema unifor-
mu, bio je u nekom civilnom odijelu, ima partizansku kapu i zvije-
zdu. Nosi pušku. Kaže mi: »Mi nemarno ništa protiv vas, ali vaš vlak
ne može dalje. Znate, rat je završen i vi dalje ne možete.« Mislim da
je govorio hrvatski, ne pamtim da mi se obratio na slovenskom. Do-
bro sam ga razumjela.
/.254^__ __ ; .
• Za vrijeme tog trodnevnog putovanja jeste li nešto jeli, jeste li
ponijeli hranu sobom?
— Dobili smo dvopek i konzerve, to smo imali.
• Da li je to bilo dovoljno za tri dana?
— Da, bilo je dovoljno.
• Kako je bilo s vodom za piće?
— Bogami, ne znam, može biti da smo je uzimali usput.
• Vaš vlak se zaustavljao?
— Zaustavljao se.
• Često?
— Ijao, koliko puta.
• Da li vam je tada bilo dopušteno da silazite iz vlaka?
— Normalno smo silazile, kad bi se vlak zaustavio.
• I radi nužde?
• Da, da.
• Jeste li sigurni da je to bio 10. V. 1945, kad ste stigli pred
Celje?
— Sigurna sam.
• U koje doba dana je to bilo?
— Jako rano ujutro. Pa, otprilike, valjda oko šest sati. U praskozor-
je. Ne znam kad sunce izlazi početkom svibnja, ali moralo je biti oko
šest sati ujutro. I tu smo na otvorenoj pruzi ostali dva dana. Nitko
živ ne pita za nas. Stojimo pred Celjem i čekamo. Nadali smo se, da
će nam netko nešto kazati, poručiti. Uzalud. Znate, u tim godinama
čovjek baš nije osobito pametan, mi još uvijek vjerujemo u nešto. U
noći 11. svibnja 1945. čujemo na cesti neko kretanje, jer cesta ide
paralelno uz prugu. Čujemo kretanje i neko frktanje konja, znate. To
se nešto dovuklo kraj nas. Ujutro kad je svanulo imamo šta da vidi-
mo: cesta zakrčena. Kola, konji, ljudi, vojska, civili. Gomila svijeta.
Mi se odlučujemo pridružiti. Uzimamo naše stvari i izlazimo iz va-
gona. Pojma nemam što se nakon toga zbivalo s onim ranjenicima,
tko se za njih brinuo i da li se uopće za njih brinuo, da li su možda
one bolničarke ostale s njima.
• Ranjenici ostaju u vagonima?
• Da.
• Tko sve ide s vama?
— Samo znam za nas dvije, za Ivanu i mene. Nas dvije napuštamo
vlak. Za druge ne mogu ništa reći. Prelazimo preko livade. Vidim
nekog vojnika i pitam ga: »Molim vas, je li možda znadete Dragu
Kumpfa, to je moj brat?« Za divno čudo, on na to odgovara: »Kako
da ga ne znam. Evo, tu je on, sad ću ja njemu javiti.« Moj brat je tada
bio intendant prve pukovnije PTS-a.
• Koliko je bio star?
• Rođen je 1922, bio je tri godine stariji od mene.
• Imao je čin?
— Poručnika. I stvarno oni njemu dojave^ Evo ga na konju! Mi se
ispozdravimo. On kaže: »Tu je i tata!« Koje li zapanjujuće slučajno-
sti! Zamislite, moj otac, koji je već trebao biti u mirovini i zbog toga
je išao u Zagreb, također se nalazio u toj nepreglednoj gomili.
Međutim, ja ne pamtim da sam se tada baš mnogo iznenadila. U ta-
kvim situacijama ne raspravljate, prihvaćate stvari onakve kakve jesu,
nema tu filozofiranja.
• Tati je ime?
— Mijo.
• Koje je on bio godište?
• 1894.
• Vaš otac je bio oružnik, to jest žandar, i s obzirojn na godine
službe trebao je biti u mirovini?
— Šta je još besmislenije, on je već posjedovao rješenje za penziju.
On je naime išao u Zagreb da isposluje to rješenje, i dobio ga je.
Vraćao se kući nakon toga i stigao do Slavonskog Broda. Ali tu je
bila fronta, pa on više nije mogao dalje, nego se vratio natrag u Za-
greb, i evo ga sad na cesti pred Celjem. Jedino je bila ostala još u
kući u Vukovaru mama, sama, samcata.
• Nalazite se s ocem?
— Da. Bio je u uniformi. I sada smo sve troje nas na cesti usred
meteža, nas troje i moja prijateljica Ivana. Svi zajedno nastavljamo
put. Penjemo se na neka kola koja izgledaju kao ona s Divljeg zapa-
da. A pošto je moj brat intendant, pa je imao sve preko sebe, misli-
mo: sad će tu svakako biti hrane. S druge strane, on opet kao vojnik
valjda je predvidio da može doći do neke gužve, pa je meni i Ivani
dao još dvopeka i koju konzervu, neka nam se nade.
• Vi vaše stvari nosite u naprtnjačama?
— Da, obadvije imamo ruksake.
• To su naprtnjače koje ste dobili još u Zagrebu?
• -
Da
• Svaka od vas šezdesetak je dobila isto takvu naprtnjaču?
— Da... A meni je bilo jako važno da mi unutra bude pidžama.
Ne znam zašto mi je to bilo toliko važno, ali to me je bilo jako pre-
okupiralo, moram paziti na pidžamu u naprtnjači! Poslije sam višak
izbacila iz ruksaka, ali pidžamu sam sačuvala. Po tome se najbolje
vidi kako sam ja sebi u svojoj mladenačkoj glavi zamišljala taj odla-
zak na zapad. Putujemo mi dalje cestom jedan dan, drugi dan, sve do
drugi dan predvečer.
• Na tim kolima?
— Jeste, na tim kolima. Drugi dan je naišao neki fijaker, i nas dvi-
je, Ivana i ja, prijeđemo. Putujemo na njemu kroz Sloveniju. Divota,
vrijeme krasno. Najedanput dođe jedan u kolonu mome bratu i ne-
 256':
što mu govori, ja osjetim da nešto nije kako treba. Noć prespavamo
na kaubojskim kolima. Ujutro prije svanuća, nema još sunca ali već
je vidno, kaže mi tata: »Hajde vas dvije izađite iz kola!«
• Koji je to bio dan?
— To je bilo ujutro 13. V. 1945. Izađem na cestu. Nemam veze ni
sa čim, šta ja znam šta se može dogoditi, kakva nam opasnost možda
prijeti. Najedanput čujem jedan glas: »Sestro, ležite!« Naime, ja
imam još uvijek na ruci onaj znak Crvenog križa. Skočim u jarak. Bit
će valjda neka borba, mislim. A tu je bila neka brvnara, vjerojatno
cestarska kućica. I ja i Ivana utrčimo u tu brvnaru. Sad više ne vodim
računa ni o tati, ni o bratu. U tim momentima nemaš nikoga, sam si.
Na tu brvnaru u koju smo se sklonile počne nešto padati, pik, pik,
pik... Pazi, kažem, zapodjenula se borba! Čuje se pucnjava. Tada ve-
lim Ivani: »Hajdemo mi dvije pobjeći!« Prijedlog mimo svakog zdra-
vog rasuđivanja. Ipak, za nas je bio spasonosan. Kažem: »Hajdemo
pobjeći!« Ivana se složi: »Ajdemo!« I možete zamisliti: nas dvije trči-
mo jedno dva kilometra kao bez duše, naravno naprijed na zapad.
Čujemo iza sebe i sa strane: piju-piju... Ne znamo, da to pucaju po
nama partizani iz šume. Trčimo tako dobra dva kilometra. Onako
bježeći sjećam se da sam vidjela jednog mrtvog konja, polupečenog,
bit će da je prethodno bio ranjen. Poslije ta dva pretrčana kilometra
šuma je prestala, i nas dvije stanemo. Situacija sljedeća: nigdje una-
okolo nikoga živog, niti šta čujemo, ma ni ptice, ma ništa! Sad zna-
mo sigurno samo jedno: po nama više nitko ne puca. Najedanput
jedan na konju, ne znam više da li vojnik ili civil, gleda nas i pita:
»Djevojke, otkud vi?« Ja kažem: »Mi smo pobjegle, tamo se puca!« A
tamo je zaista bilo strašno cijeli taj dan. Partizani su vjerojatno znali
da je tu opskrba i napadali, naša kolona je bila natovarena hranom...
• Gdje se to po prilici dogodilo?
— Poslije Celja... Produžavamo. Kad tamo: na jednom mjestu,
gdje je okuka, stoje kola. Stoje kola iz naše kolone. Idemo još malo
dalje i nađemo naša kola, evo i mog oca. Sad mi tek nije jasno kako
su oni ovamo dospjeli. A evo što je bilo: kočijaš je jednostavno
opucnuo konje i oni su projurili kroz onu vatru koju smo mi pretr-
čale. Prošli tako i oni. Voze nas dalje. Brat je ostao, morao je po svo-
joj vojnoj dužnosti. I opet se mi cijeli dan kotrljamo dalje, idemo,
idemo. Drugi dan ujutro stiže nas moj brat. Na njemu samo šatorske
krilo, znam da je rekao: »Konj je poda mnom poginuo.« Eto, i on se
uspio izvući. Čitavu noć je išao kroz šumu s jednom kolegicom bol-
ničarkom iz Slavonske Požege. No, ona se izgubila negdje u šumi i
on je došao bez nje. A kako da je pronađe? Ne smiješ vikati, ne smi-
ješ dozivati. Tako nas troje na onim našim kolima dolazimo do Dra-
vograda. Gomila svijeta, svega i svačega. Kažu: »Ne puštaju Bugari
preko!« Tada pada nečija odluka da se ide kroz šumu. Ne znam sad
tko je bio taj koji je riješio da idemo kroz šumu, uglavnom formirala
se nekakva kolona i mi smo u njoj, znate. Tu je bio moj tata, moj
brat, ja, Ivana, i tko zna tko sve još. Dakle, mi ćemo sad u šumu, pa
ćemo na drugom mjestu doći do granice. Isuse moj dragi! Oblaci su
se spustili nad šumu, takvo je nekakvo bilo vrijeme, a suma kao da
ide nebu pod oblake. Idemo u koloni po jedan. Spušta se noć. Ne
smiješ pisnuti. Ne mogu opisati tu jezivost. Hodali smo, hodali, ho-
dali. Do jutra, a kad je počelo svanjivati izašli smo na neku stazu.
• To je bilo 15. V. 1945?
— Da, bio je 15. V. 1945. Oko 11 sati smo zakoračili na cestu.
Sjećam se jednog interesantnog detalja, kad smo se našli na cesti.
Jedan mladi Dalmatinac je izvikivao: »Narode, dajte dobrovoljni pri-
log, kad prijeđemo preko sagradit ćemo crkvu sv. Anti!« Molim vas,
on je skupljao novac i bit će ga nakupio. Naravno da on nije kanio
dati taj novac za crkvu, nego ga je zadržao za sebe.
• U kakvoj uniformi je bio taj skupljač dobrovoljnih priloga na
austrijskoj granici?
— U nekakvoj je bio, ne sjećam se u kakvoj... Mi sada prelazimo
na drugu stranu ceste. Tu je šuma, pa malo uzvišenje i proplanak.
Posjedali smo, iznureni od hodanja. Nadlijeću nas engleski avioni.
• Jeste li sigurni da su bili baš engleski avioni?
— Sigurna sam, po oznakama. Mi ih promatramo i kažemo: »Broje
nas za ručak.« Ne znam koliko sam tako sjedila na tom proplanku
gdje počinje šuma. To je još uvijek bilo na našoj strani. Ispod je ceste
zakrčena konjima, ljudima, kao da je jedan veliki vašar. Tu nema više
nikakve odvojene formacije, sve je ispremiješano. Vidim na sredini
ceste, možda petnaestak-dvadesetak metara dalje, skupila se gomila i
dolazi neki kolega moga brata, kaže: »Čuj, Drago, dolje pripremaju
predaju!« Dodaje potom: »Znaš, s ove strane su domobranci, a s one
Englezi i partizani!« A moj brat, pitani se kako netko može biti takav
naivni idealist, kaže: »Ne, to poglavnik neće dozvoliti!« Molim vas:
kakva je to bila zanesenost, vjeruješ u nešto. Onaj nastavlja: »Tamo
dolje je Boban, i kad je čuo što se događa rekao je: 'Samo se vi pre-
dajte, ja znam kud ću!'«
• Doslovce tako je intepretirao Bobana?
• Da.
• Vi ste vidjeli tamo Bobana?
— Ne, ja ne znam kako on izgleda. Znam samo to, da je točno
tako taj čovjek to iznio mome bratu, jer da je bio kaže prisutan kad
je to ovako Boban izjavio. Ja najedanput vidim dižu se neke bijele
plahte. Svjesna sam toga, da više ne mogu dalje. Jednostavno, ne
mogu! Preda mnom je svakako bila još jedna noć nekog hodanja, i
tko zna čega. Ništa ne pitam, ništa ne povjeravam ocu kraj sebe. Sita
sam svega. Ja sam tatu inače jako volila. Samo kažem: »Tata, ja
 258
idem!« Tata odvraća: »Idi!« Nisam se s njim pozdravila, što inače ni-
kad nije bio običaj da ne bih poljubila tatu. I čim su počeli ići prvi
kamioni, ja i Ivana uskočimo u prvi koji je naišao.
• Ti kamioni su vozili prema unutrašnjosti naše zemlje ili u sup-
rotnom smjeru, unutar Austrije?
— Vozili su prema Austriji, bolje rečeno u Austriju. Uskočim. Iva-
na isto. Na kamionu su već bili neki domobranci. Svi su šutjeli. Ni-
kome više nije bilo ni do čega. Duboko sam uvjerena da nitko od
nas na tome kamionu nije ni o čemu posebno tada razmišljao. Osje-
ćao si se totalno jadan, izvaran, prevaren, napušten, prepušten sam
sebi. Dakako, ne znaš kud ideš, što će biti s tobom. Ispred i iza nas
kamioni, gore na kamionima sjedi partizan naoružan svojom mašin-
kom. Čitavu noć tako... Znam, kad smo prešli u Austriju, da nam je
s lijeve strane osvanula svijetloplava ploča, piše: »Pliberg«.
• Voze vas dublje u Austriju?
— Da. Kud^ smo se vozili cijelu noć nemam pojma, ne znam.
• Ovdje nešto zbunjuje: ti kamioni koji vas voze poslije predaje,
voze vas kroz Austriju?
— Znate, ja mislim da se oni nisu mogli vraćati natrag, jer je sve
bilo zakrčeno. Mi smo se vozili čitavu noć, ujutro kad je svitalo ka-
mioni su stali i mi smo izašli van. Kamioni su otišli, a mi smo ostali
na otvorenoj cesti.
• Gdje je to bilo?
• Ne znam, bit će negdje četrdeset kilometara prije Maribora, tu
su nas iskrcali ^poslije one kružne vožnje kroz Austriju. Bilo nas je
možda jedno šezdesetak, osamdesetak.
• Da li je to možda bilo u blizini Radija?
• Ništa ja ne znam, bila je noć. Rečeno nam je da imamo četrde-
set kilometara do Maribora.
• Ne pamtite da ste se možda vraćali mimo Dravograda?
— Ne. '~
• Natpis »Pliberk« vidjeli ste kao oznaku na ulazu u samo mjesto
a ne recimo kao natpis na putokazu?
— Ja sam to vidjela kao ploču mjesta, baš mjesta. Da li smo vraća-
jući se prešli negdje preko nekog mosta, nemam pojma. Noć je bi-
la. .. Točno je da smo mi zaobišli Dravograd, kad smo krenuli pre-
ma granici, ali gdje je došlo do predaje, ukrcavanja na kamione i ku-
da smo voženi natrag, ne znam. Za većeg dijela putovanja bila je noć.
Na tom kamionu se već nalazio partizan, koji je na nas pazio naoru-
žan šmajserom, bio je gore na kabini. Da li je također bio partizan za
volanom kamiona, ne znam. Partizan koji nas je vodio rekao nam je
kad smo sišli, da imamo 40 kilometara do Maribora.
• Da li možete odrediti koji je to bio dan kad ste nastavili pješice
prema Mariboru?
— To je svakako bilo 16. svibnja 1945. ujutro. Kad smo sišli, naj-
prije su pozvali oficire na stranu. S nama je bilo, kao što rekoh, do-
mobranaca, a da li je bilo i ustaša, koji su se vraćali s nama natrag, ne
znam. Mislim da ustaša nije bilo. Meni se čini da su bili samo domo-
branci. Kažu: »Oficiri, ovamo!« Bila je tu neka poorana njiva. Imam
dojam da ću čuti: tu-tu-tu! Sjela sam izmučena na onaj krupni ka-
men uz rub ceste i čekam. Čekam strijeljanje. Međutim, ništa ne ču-
jem. Okrenem se, gledam. Oni su njima održali neko partizansko
predavanje, i pustili ih. Polazimo. Jasno, pješke. Samo jedan partizan
ide s nama. Ima nas procjenjujem danas otprilike šezdesetak. I sad
jedan interesantan susret s Rusima, kod nekog malog šljivika, gdje
nam je naš partizan kazao: »Ajde, narode, da se odmorite!« Bilo je
tako negdje oko 5 sati popodne. Ulazimo mi u šljivik, kad najedan-
put jedan džip, a naš partizan kaže: »Au, narode, evo Rusa! Što god
od vas traže, dajte!« Ja si sad mislim što se to zbiva, nešto mi nije
jasno. Očekivala sam da se partizani i Rusi grle, ljube, pozdravljaju.
Sto je sad to? Kakvi su to odnosi? Kakvi su to partizani, koji ne vole
Ruse? Izađu iz tog džipa trojica Rusa. Vjerujte mi asocijacija: lovački
psi, koji traže plijen! Tako su banuli medu nas... Skinem moj sat,
imala sam zlatni ručni sat, kji mi je tata kupio u petom razredu. I
držim sat s dva prst apodalje od sebe. »Davaj časovnik!« Opljačkali su
nas, i kad su odlazili poveli su sobom jednog mladića, koji je valjda
nešto pokušao sakriti. I taj mladić viče nekom svom poznatom iz
onog džipa: »Kad dođeš kući, reci mojima kako sam završio!« Naš
partizan tada kaže: »E, sad će oni njega ubiti iza prvog ugla!« Poslije
toga su mi se Rusi jako zgadili. Puno sam putovala po svijetu, ali u
Sovjetski Savez nisam išla. Uvijek sam vidjela ispred sebe ta tri Rusa.
To je bio užasan doživljaj. Ti ubijaš čovjeka radi toga, što ti nije htio
dati nešto svoje.
• Daljnja sudbina tog odvedenog mladića?
— Ne znam jesu li ga ubili, ništa nismo čuli. Što se sa mnom do-
gađalo poslije ove pljačke, ne znam sve do Maribora. Sjećanje — ta-
bula rasa. Kako sam stigla u Maribor, ne znam. Vjerujem da sam
spavala hodajući, hodala i spavala, onako mrtva umorna. Samo znam
da sam najedanput bila u vojarni, u sobi u vojarni u Mariboru.
• U sobi samo sa ženama?
— Samo žene. Tu smo bile, ne bih znala točno kazati, valjda jedno
5-6 dana. Ja sam imala visoke cipele, jer sam znala da idemo u »turi-
zam« u Sloveniju. Vidim jednog dana ide kroz sobu neka partizanka
i gleda moje cipele, kaže: »Drugarice, hajde da se zamijenimo za ci-
pele!« Odmah zapažam da ona ima puno veću nogu, velim: »Dobro,
ali neće vam biti dobre, bit će vam tijesne.« Skinem moje lijepe cipe-
260 _ _ _.,..,„ .. ,,,„ —
le i dobijem vojne bakandže broj 43, tako nešto otprilike. Cipeletine
kao čamci.
• I u tim ćete zamijenjenim cipelama od Maribora dalje?
— Bogami, ne. Sutradan ili možda tog istog dana jedan partizan
opet gleda u te moje zamijenjene cipele i kaže: »Je li, drugarice, tebi
su prevelike ove cipele?« »Pa«, rekoh, »malo jesu veće.« »Ajde«, kaže,
»da se mi zamijenimo, meni su moje tijesne.« I onda dobijem cipele
otprilike broj 41. U tim sam tek cipelama poslije propješačila cijeli
put natrag. Tu sam imala jedan izvanredan susret s jednim školskim
kolegom. Jednoga dana jedan visoki partizan, lijepo obučen, s nekim
oznakama ali ja ne znam kakvim jer ne raspoznajem partizanske či-
nove, uhvati me za ramena i reče: »Slavice, zdravo!« Ja stala, gledam,
čini mi se poznat. Znate, kako je neugodno kad vas netko poznaje a
vi se ne možete prisjetiti tko je on i odakle se poznajete, plus ova
nemoguća situacija. Ja sjednem, kažem: »Zdravo!« Ono bio kolega iz
prvog razreda gimnazije u Slavonskoj Požegi. Nikad se poslije nisam
više s njime vidjela. Da objasnim: ja sam prvi razred gimnazije zavr-
šila u Slavonskoj Požegi, od drugog do sedmog razreda polazila sam
gimnaziju u Vinkovcima, onda sedmi i osmi razred u Vukovaru. Ka-
že: »Još ćemo se vidjeti, razgovarat ćemo.« Jedno poslije podne mi
predloži: »Hajde Slavice, da malo prošetamo.« Mi šetali, pričamo i
pričamo, pričamo... Shvatila sam: on je želio da ja njega molim da
mi pomogne. Međutim, ja to nisam htjela.
• To se sve događa u Mariboru?
— U Mariboru, u vojarni. Mislila sam da bi bilo jako ružno, kad
bih ja njega nešto za sebe molila. Takva su tada bila moja shvaćanja,
uostalom ne znam šta bih mu i rekla. Nakon tih nekih 5-6 dana,
čujemo: »Pripremite se.« Znači, odlazimo. Ali, prije nego što ćemo
otići prolazimo kroz jedan filter, a taj filter predstavlja jedan kome-
sar. Ima stolić u hodniku. Svakoga pita ime, prezime, uzima podatke.
• Bilježi te vaše podatke?
— Da. Imao je papir i olovku. Dođem i ja na red. On kaže: »Ti
ostaješ.« Prvo što mi je palo na pamet bilo je da nikad više neću vi-
djeti svoju mamu, da ću vjerojatno biti strijeljana, iako ne znam zbog
čega. To je tako, i valjda je on tako odredio. Bit će da izvjestan broj
nas mora ostati. Znam da su tu bile i ostale supruge nekih vojnih
lica, oficira, i još znam da je tu bila koliko se sjećam Irena Javor, ona
je bila predsjednica Hrvatske ženske loze (prof. Irena Javor bila je
»upravna zapovjednica Žensjce loze Hrvatskog Ustaškog pokreta« —
op.), to je bio kao neki AFŽ. Ja sam uvjerena, da ću biti strijeljana.
Ujedno očekujem da će mi netko reći zašto, zašto ću biti ubijena.
• No, ipak nije bilo tako?
— Da. Iza mene dolazi do komesara moja prijateljica i ona s njime
nešto priča, priča, priča. Onda on uzme olovku, neko vrijeme lupka
olovkom po stoliću, pa kaže: »Hajde i ti.« Sad ne znam: zašto me
opet neće strijeljati? Ja sarn tada tog čovjeka tako zapamtila, znate da
danas kad vidim jednog ovovremenog političara, ja vidim toga ko-
mesara. Izlazimo mi van. Ne znam koliko ih je bilo tamo ostalo, ne-
mam pojma... Kad sam ono pročitala da je Tito poslao brzojav, od-
nosno dao uputstva, naredio kako se mora postupati sa zarobljenici-
ma, zaključila sam da je svaki takav komesar bio Tito. Jer, na temelju
čega je on presudio, da ja trebam biti strijeljana.
• Kakva je bila prehrana u kasarni u Mariboru?
— Tamo smo uglavnom jeli grah s nekim mesom i rezancima, i
nešto slično. Možda nismo hranu baš dobivali redovito, ne sjećam
se... Još nešto sam vidjela u toj kasarni. Jedan dan idem ja krugom,
a netko me vuče za hlače. Gledam. Dolje na nosilima ležali su ranje-
nici. Za hlače me potezao jedan kolega iz Vinkovaca, Ivica Marinko-
vić. Domobranac je bio. Cučnem do njega. Oni su bili valjda dan
prije dopremljeni. Izmijenili smo par riječi, ne znaš šta da pričaš. On
veli: »Eto, sad nam kažu da ćemo u bolnicu, ali ja vjerujem u Dravu.«
Ivica se nije vratio kući... Kad smo izašli iz kasarne, kad smo već
očekivali da pođemo dalje, nekud kud su nam odredili, ja počinim
užasnu ludost. Mi se poredamo, jer da će se drug komesar s nama
pozdraviti. Meni je to bilo neizrecivo mrsko, kažem: neću mu pruži-
ti ruku, a ako će me strijeljati, neka me strijeljaju! Nisam baš bila
dobra narav, znate. Neka bude što bude, ali on je mene htio strijelja-
ti! Sad neka znam zašto me strijeljaju! A Ivana: »Pa, zašto si takva, on
će sad tebe zovnuti!« »Neka me zovne, ja mu neću pružiti ruku!« Ko-
mesar stoji poviše nekih stepenica, irnam dojam da me promatra.
Kako bilo da bilo, odustao je od rukovanja sa mnom, možda je ipak
cijenio to što sam takva, što ja znam. Do idućeg jutra ostali smo na
tome dvorištu na goloj zemlji. Najprije smo stajali, pa potom sjeli i
najzad legli i spavali. Na goloj zemlji. Bila je vedra noć, pun mjesec.
Ujutro kažu: pokret! Kažu idemo na vlak, međutim prolazimo mi
podalje od vlaka a vlak je tamo negdje sa strane, ne idemo mi na
vlak... Produžimo mimo dalje, sve tako, tapa, tapa, tapa, punih četr-
deset kilometara u onim mojim cipelama broj 41, možete si misliti.
Kad smo stali skrenuli su nas na neku livadu. Velim mojoj Ivani:
»Znaš, Ivana, ja ujutro neću moći dalje, neka me oni ubiju, ja dalje
ne mogu!« Kroz moje noge kao da je netko sipao žar niz kosti, a
kako i neće: 40 kilometara pješačiti u onoj neudobnoj obući, na koju
uopće nisi navikao. K tome sve one usputne tegobe, koje su nas
snalazile...
• U kojem smjeru ste pješačili?
— U smjeru Varaždina, kroz koji smo kasnije i prošli. Onda smo
nastavili kroz Podravinu. Sjećam se kad smo neko jutro ulazili u ne-
ko selo kako sam osjetila miris svježeg kruha, i sad osjetim taj miris.

Nešto prekrasno, a čovjek gladan i žedan, svakakav. Došli srao na
neku livadu, i kad sam malo odspavala, odmorila se, vidim da ja vise
ne mogu dalje.
• Kroz koja mjesta ste prolazili?
— Recimo kroz Virje, kao jedno od poznatih i većih. Onih u po-
četku se i ne sjećam. Išli srno pješice od Maribora do Podravske Sla-
tine, i dakako prošli kroz Varaždin. Te prve večeri na toj livadi naje-
danput se pojavljuje onaj moj kolega partizan iz Slavonske Požege i
nosi veliki komad kruha. Dakle, to je tada za mene bilo nešto izvan-
redno. Bez pretjerivanja, danas meni nitko ne može tako nešto po-
kloniti, nitko mi više nikad u životu nije mogao i ne može učiniti
nešto tako dobro, kao što je to on onda napravio. Tako da mi je Vla-
do Kocijan stvarno ostao zauvijek u sjećanju, nikad poslije nisam ni-
šta čula o njemu. On je sjeo do mene, pa smo pričali, pričali, pričali.
Drugi dan ga više nisam vidjela. Mi smo naše putovanje nastavili da-
nima i noćima, ne znam koliko dana. Ja sam vodila dnevnik na jed-
noj fotografiji jedne moje kolegice, što sam je imala uz sebe, među-
tim tu fotografiju sam poslije negdje izgubila. Znam da su nas češće
puta zaustavljali. Ne mogu jedne riječi reći na postupak, znate. Nika-
kvih grubosti, pucnjave, ubijanja, ništa. Korektno. Tako smo išli do
Podravske Slatine, i tu smo ušli u vlak, i prebacili se u Osijek a tamo
na Zeleno polje. Još ovo hoću da kažem: jednog dana su nas zausta-
vili na cesti. Pokraj ceste je tekao potok, mali potok, po njemu se
uhvatila sve neka žabokrečina. Partizani viču: »Narode, nemojte piti,
razbolit ćete se!« Jadna moja Ivana ode, napije se te vode i donese je
meni. Ja kažem: »Hvala, ja ne bih!« Pored sve one jake žeđi, ja nisam
mogla piti tu vodu.
• To je bilo u Podravskoj Slatini?
— Ne, nego na putu za Podravsku Slatinu. Svi koji su pili tu vodu
dobili su dizenteriju. Ja ne znam zašto, ne mogu objasniti, ja tu vodu
nisam mogla piti. Jednostavno nisam mogla i spasila se. Ivana je po-
slije i umrla od toga, od posljedica. Još bih vam ispričala jedan inte-
resantan slučaj, koji dokazuje da uvijek svugdje ima ljudi, ima dobrih
ljudi. Jedna kolegica iz Zagreba, koja je isto s nama pješačila, dobila
je upalu porebrice. I netko joj je savjetovao da priveže maramom ru-
ku uz tijelo, da joj ruka grije tijelo i da lakše hoda. A našu kolonu je
nadgledao jedan partizan na konju. Jednog dana joj kaže: »Druga-
rice, šta je tebi?« Ona veli: »Imam upalu porebrice.« Kako je ona
imala na sebi jahače hlače, budući da se isto kao i svi mi pripremila
za »izlet«, pa se i najbolje opremila koliko je mogla, on je gleda i
kaže: »Je li ti znaš jahati na konju?« Ona kaže: »Znam.« On kimne:
»Dobro, hajde da ti malo pomognem.« I on side s konja i nju popne,
pa je ona par kilometara tako projahala na konju. Znate, on to nije
morao napraviti, nije to bio dužan napraviti, je l' da?! Tako je to,
svugdje ima dobrih ljudi- Na žalost, ne ?nam njegovo ime, a trebalo
bi ga reći. Na kraju krajeva dospjeli smo u Podravsku Slatinu. Kroz
cijelo to vrijeme ja sam neprekidno imala dojam da se o nama, baš o
našoj grupi, netko brine. Ne znam, da li to možda mogu zahvaliti
onom mom školskom kolegi.
• Po čemu zaključujete da se naročito vodila briga o vašoj grupi?
— Recimo, jedan isto iz Slavonske Požege, koji je rekao da se zove
Joka, uvijek bi naišao na motoru kad god bi se mi odmarali. Stalno
bi nas zapitkivao: »Djevojke, kako ste?« I on bi znao podviknuti: »Na
ove djevojke da mi pazite . . . pazite na njih!« Nadalje, kad smo pro-
lazili kroz Varaždin, ti koji su nas pratili točno su znali gdje nas tko
čeka i kako nas čekaju.
• A s čime su vas čekali?
— Nekad i s kamenjem... Tako, prolazimo kroz Varaždin a grupa
partizanki stoji sa strane. Jedna od njih krikne: »Dajte nam jednu da
joj sudimo!« Joka ih opsuje, i mi dalje. Netko se za nas ipak brinuo,
netko je uvijek bio tu kad bi ustrebalo... Kad smo prolazili kroz se-
la, kroz Virje, naprimjer, u nedjelju, čekala nas je hrana u korpama.
Jedan kurir nam je ispričao da je nekoliko dana ranije netko neko-
me iz jedne slične kolone dodao zamotanu ručnu bombu. I taj ne-
sretnik kome se to iznenada našlo u ruci bio se zbunio, nije znao šta
će. Partizan iz pratnje je primijetio da se nešto događa, izveo ga van i
navodno su tog jadnika strijeljali. Zbog toga mi nismo smjeli direk-
tno primati hranu, nego ju je prvo primao partizan koji nas je spro-
vodio i onda kad bi provjerio dao bi nama. Pamtim da sam u Virju
razgovarala s jednim mladićem iz Slavonskog Broda iz naše kolone,
iako zapravo nismo smjeli razgovarati. Bio je student... Na cijelom
tom putu jela sam više nego skromno. Sjećam se da sam prezalogaji-
la svega jedan faširani šnicl i jedan komad štrudle sa sirom, smatrala
sam da je to meni dosta. Pitala sam onog partizana koji nam je doda-
vao hranu, nakon što bi je provjeravao: »Zašto vi ne uzmete nešto?«
Odgovorio je: »Ne, to je vaše, to ja ne smijem.«
• Nekih nezgoda na tom cijelom putu?
— Kad smo dolazili u Durdenovac, ovaj partizan što je pratio našu
kolonu kaže: »Kad vam kažem trčećim korakom, vi smjesta potrči-
te!« Ja mislim: Isuse moj dragi, vjerovala sam da si dobar čovjek, a
što je sada? Međutim, što je bilo: čekali su nas s kamenjem i tko zna
sve sa čim. Najedanput, on nam je dao nalog da trčimo. Nas dvije
smo bile na početku kolone, baš na samom početku kolone. Prije
nas je bilo šta ja znam koliko muškaraca, onda smo došle mi. I mi
smo svi prošli kroz mjesto trčećim korakom. Oni sa strane su se za-
bavljali na naš račun, njima je bilo smiješno kako teturajući trčimo.
Tako smo izbjegli kamenovanje, ja sam to tek naknadno shvatila.
Onda mi je i sinulo zbog čega je bilo potrebno da naglo potrčimo.
rt*'
204
Taj partizan nam je svakako htio dobro. Naposljetku smo se nekako
dovukli do Podravske Slatine. Odavde do Zelenog polja ne znam ka-
ko sam došla. Ne sjećam se ni ulaska u vlak, ni izlaska, dolaska na
željezničku stanicu u Osijeku, to ne znam. Bilo je predvečer kad
smo se skrasili na Zelenom polju. Čujemo: »Vi ćete u Bački Jarak!«
Obrađujemo se: pa, to je kod kuće, blizu Vukovara! Predvečer tako-
đer odrede: »Ove djevojke ćete odvesti tamo i tamo!« Po onome ka-
mo su namjeravali s nama, nije to bilo nimalo loše. Ujutro stvarno:
»Pokret, djevojke, hajde idemo!« Odveli su nas u jednu zgradu, pisalo
je tamo: »Ured za repatrijaciju«. Tu smo provele nekoliko dana, do-
bivale hranu. Dolazile su neke žene i kuhale nam. Šta smo još mogle
tražiti u onim okolnostima? Bile smo sretne da smo pod krovom i
na suhom, da dobijamo onaj grah i one rezance. Nakon onda jedno
četiri dana, valjda četiri dana, to je bilo 7. lipnja 1945, jer ja sam 8.
lipnja već stigla kući, ajde, izlazak, svaka će dobiti svoju otpusnicu. U
međuvremenu meni su na Zelenom polju moje kolegice sašile suk-
nju od one moje pidžame, jer sam do tada nosila hlače. Tako ja na
Zelenom polju bacim te hlače i obučem onu na brzinu sašivenu suk-
nju, i nju sam do danas uspjela sačuvati kao dragi suvenir i sjećanje
na te dane. Prije nego što ću otići kaže mi onaj partizan tamo da
pokažem šta sve imam uz sebe, to su sve bile neke beznačajne sitni-
ce koje ga nisu zanimale. Naposljetku kaže neka skinem cipele. I
ostanem u dokoljenicama, i bosa. Ali neizmjerno zadovoljna. Onako
bosa idem na željezničku stanicu. Uvijek ću se sjetiti mog tadašnjeg
zaprepaštenja kad sam vidjela na kolodvoru jednu lijepo obučenu
gospodu. Ima šešir, bijeli šešir s plavom vrpcom.
• Ovo se odnosi na osječki kolodvor?
— Da. Čudim se ja: zar još toga ima, ovakvih šešira i žena koje
nose osvakve šešire!... U Borovu smo izašle iz vlaka. Mrak. Noć. Što
je meni bilo prijeći pješice od Borova do Vukovara tih niti deset ki-
lometara, to više za mene nije predstavljalo nikakvu udaljenost, je l'
da, stekla sam ja dobru kondiciju u hodanju. I došle smo tako u noći
u Vukovar. Prolazim pored bivšeg Srpskog doma kod pravoslavne
crkve, tamo vojnik na straži, ali nije mogao čuti, a osim toga vjerojat-
no se bio naslonio i spavao. Osim toga, kako da me čuje onako bosu
i s mojih jedva četrdeset i nešto kila? Međutim, ja se ne bojim, jer
imam onaj svoj papir, svoju otpusnicu. Razmišljam: šta je bilo s ma-
mom? Uhvatim za kapiju i čujem našeg psa Bibicu, znači Bibica je
tu, dobro je. Vratim se natrag, kucam, mama otvara prozor. Škripne
prozor, mama se pomoli, ja samo istisnem: »Mama!« Ona nije htjela
pokazati zaprepaštenje kad me vidjela kako izgledam. Možete si mi-
sliti toliko dana nisam se ni prala, ni ljudski jela, niti bilo šta drugo.
Znate, što je posebno zanimljivo, čovjek u takvim situacijama niti
nema nikakvih fizioloških potreba. Nekako sve stane u čovjeku. Da
Uje to bilo zbog onog neprestanog straha, ne znam, Mi nismo ni Jeli,
ni pili, to je naprosto nerazjašnjivo. Bila sam sama kost i koža. Kad
bih se recimo uštinula za ruku, koža bi jednostavno ostala i dalje sta-
jati onako uštinuta. Sve se bilo osušilo na meni. Eto, takva sam se
bila vratila kući.
• Nekih većih zdravstvenih posljedica niste imali?
— Točno je da prije svega toga ja nisam bila navikla na bilo kakve
napore, ali činjenica je da sam ja to sve podnijela, sve prošla, da ni-
sam nijednom zakihnula, da nisam zakašljala. Ja sam se vratila kući
zdrava... Što se tiče prijašnjeg načina života doma, to je bilo ovako:
mama nije radila, ona je brinula o kući, ja nisam obavljala nikakve
domaćinske poslove, moja je osnovna dužnost bila da idem u školu.
• Jeste li se kasnije raspitivali za oca i brata?
• Ne.
• Jeste li se naprimjer obratili Crvenom križu ili nekoj drugoj
instituciji? Jeste li se uopće negdje službeno obratili s pitanjem što
se s njima dogodilo?
• Ne.
• A vaša majka, da li je ona pokušavala doznati o njima dvojici?
— Nije, sigurno. Kad sam bila u Španjolskoj 1970, obratila sam se
njihovom Crvenom križu, napisala sam im sve podatke, i kad sam se
vratila kući dobijem od njih odgovor da oni nemaju nikakvu eviden-
ciju iz tog vremena.
• Mislili ste da su možda na neki način dospjeli u Španjolsku?
— Da. Nadala sam se, jer ljudi su se kojekuda razilazili, međutim,
nikad ništa nisam doznala, niti mi je itko išta prenio o njima. Niti
glasa. Doduše, mama je čula od rođaka iz Grubišnog Polja, jer je ma-
ma otamo rodom iz Grubišnog Polja, da je u Gojilu, ja ne znam gdje
je to, bio jedan Kumpf. Znate, naše prezime je rijetko...
• Jeste se zanimali za brata medu njegovim vršnjacima i slično?
— Da. Nikad ništa.
• Nitko ga nigdje nije susreo, ni vidio, ni čuo za njega poslije va-
šeg rastanka?
— Ne. Ja sam se interesirala preko jedne kolegice koja je bila na-
umila u Argentinu, s obzirom da je ondje bilo dosta ljudi koji su
stigli odavde, ali nitko ništa nije znao. Možete to zamisliti: moj otac i
moj brat su nestali kao da nikad nisu postojali, nestali su zauvijek.
• Odakle su Kumpf ovi podrijetlom?
— Moj pradjed je došao iz Like u Slavoniju. Bili su i neki Kum-
pfovi u Mitrovici.
O Jeste li poslije rata imali poteškoća što ste se našli u svemu
tome?
— O, da. Najprije, nisam se nigdje mogla zaposliti. Imala sam za-
vršenu gimnaziju, što je onda bila jako velika stvar. Znala sam steno-
 grafiju, jer Sam je privatno naučila. Tata je imao pisaću mašinu, znala
sam na njoj pisati. To su bile kvalitete koje su bile potrebne gdjegod
sam došla, svejedno nitko me neće... Da znate što sam sve prošla
radi stana. Ali, nisam se dala. Moja je savjest bila i ostala čista, nisam
se dala, i napokon na jedvite jade uspjela sam se zaposliti. Počnem
raditi, kad poslije nekog vremena: »Mi ustaškinju ne trebamo!« Ipak,
našlo se dobrih ljudi, dobrih i poštenih ljudi koji su mi pomogli.
• A studij?
— Počinjala sam studirati, pa prestajala, pa opet počinjala itd.
Uplela sam se u računovodstvo, i to me je vuklo dalje. Svašta sam
preturila preko glave i konačno završila ekonomiju. Kažem: da sam
bila mlitava i da sam bila kako narod veli pitoma, još bih danas sjedi-
la u nekoj šupi, ne bi imala ovdje stan gdje ga danas imam.
• Koliko je ta ratna epizoda poremetila vaš privatni život?
— Jako puno.
• Niste se udavali?
— Ne. Bila sam tako reći žigosana do 1972. godine, kad mi je čak
policija pretresala stan.
• Zbog čega je bio taj pretres stana?
— Tražili su iskaznicu Matice Hrvatske, a ja u toj Matici uopće
nisam bila. Tamo gdje sam tada bila zaposlena zahtijevala sam red,
pa sam se tako očigledno nekome zamjerila i taj me lažno prijavio.
• Svakako ste imali neku simpatiju, nekoga do koga vam je bilo
osobito stalo?
— Sve je to propalo, prošlo, prešlo...
• Tko je bio taj mladić?
— Studirao je pravo, živio je u Zagrebu, bio je Zagrepčanin.
• Što se s njime dogodilo?
— Izgleda da je ostao u Zagrebu, i valjda završio tamo gdje i toliki
drugi, negdje na Savskoj cesti, ne znam gdje točno.
• A što je bio?
— Radio je u vojnom sudu i studirao. Bio je stariji od mene. Je li
nosio uniformu? Da, imao je uniformu. Stanovao je na Gornjem
gradu.
• Jeste li se raspitivali za njega?
— Jesam, znadete.
• Nikad niste pomišljali da napustite Vukovar?
— Zapravo, bila sam prisiljena ostati u Vukovaru. Ali, kako sam
mogla ostaviti majku poslije cijele te tragedije i otići u Zagreb, pa se
tamo nekako snalaziti. Tada se istini za volju moglo u Zagrebu i doći
do stana i do svega ostalog, međutim ja jednostavno nisam mogla
ostaviti mamu. Ja sam joj bila jedina preostala, od svih nas.
• Kad vam je umrla majka?
• 1965.
• Da H održavate veze s nekom od vaših kolegica iz vašega ratnog
razdoblja u Zagrebu?
— Ne. Znam samo za jednu jedinu kolegicu, koja sad živi u Za-
grebu. Za druge nemam pojma gdje su i što je bilo s njima, svaka je
otišla na svoju stranu... Zahvaljujući mojoj naravi, ja sam se održala,
uspjela održati i na radnom mjestu, i bila priznata na radnom mje-
stu. Bila sam svjesna toga da znam raditi, i nisam dala da mi se bilo
šta predbacuje i podmeće. Kad sve na kraju krajeva saberem, ispada
da su naši životi ovisili o volji drugih...
• Sačuvali ste za uspomenu suknju u kojoj ste se vratili iz zaro-
bljeničkog logora na Zelenom polju?
— Da... Moja mama je mislila da ja više nikad neću biti mlada, a
ja sam tada imala svega dvadeset godina. Bila sam sva isušena i jadna,
da je to bilo jezivo... Kad sam se vratila, majka mi je bila ponudila
bijelu kavu. Ja njoj: »Daj nešto konkretno.« Mama se zabrine: »Pa, ne
smiješ tako nešto odmah...« Uzme li se u obzir da smo ujesen 1944.
zaklali troje svinja, bilo je obilje mesa u kući, zaliveno mašću k
tome...
• Običavate reći da su vas obmanuli jednom skroz naskroz la-
žnom — »bajkom«?
— Baš bajkom, tako to ja kažem. Mi smo očekivali onako vjerujući
poglavniku, nekakvog svog Leonidu, koji će tamo biti s nama, i prije
svega da će održati svoju riječ. Kad smo vidjeli da od svega toga ne-
ma ništa, ne možete shvatiti kako nam je bilo pri duši: mi smo bili
jadna mlada stvorenja, koja su besramno prevarili nakon tolikog pu-
tovanja! Sve se u nama srušilo. I poslije toga ne znaš šta da vjeruješ,
kome da vjeruješ. Uvjerio si se na svojoj koži i na svoje oči da je sve
ono u što si vjerovao izigrano... Poslije smo se našli pred onom gro-
znom neizvjesnošću, prevareni kao i sav onaj običan svijet koji se
tamo našao. Ja mislim da o tome treba pripovijedati, ne radi toga da
bi se mrzilo i osvećivalo, nego zato da bi se znalo. Ako je bio Jaseno-
vac, to je nešto ružno i strašno, i o tome se treba pripovijedati, ali se
treba pričati i onoj drugoj strani. Dok god se ne bude pričalo i o
jednoj i o drugoj strani, neće biti dobro. Ja u sebi nemam nikakav
osjećaj mržnje, ni osvete, niti mi to pada na pamet. Mislim da je to
najniže kod čovjeka, ali treba pričati o tome što se dogodilo! Pogoto-
vo, neka pričaju oni koji su prošli daleko gore. Ovo moje je bilo te-
ško podnijeti, ali ja nisam čula nijednu grubu riječ, ja ne mogu kaza-
ti ništa loše. Prema nama se odnosilo dosta lijepo. Imali smo sreću.
Možda su nas uvažavali, vidjeli da smo stvarno krenuli kao ovčice.
Da je bilo strašno na svoj način, bilo je. Znate, kiša pada, zbiju nas
na jedno mjesto, legneš u vodu, ujutro ustaneš iz te vode i sve se na
tebi puši, pa onda se streseš i ideš dalje...
26* 269

• Jeste H gdje susreli neke druge zarobljenike, recimo kolone

njemačkih zarobljenika?
NAPOMENA
UZ 2. IZDANJE
— Ne, njemačke zarobljenike nismo susretali. Kad srno izlazili iz
Maribora, u Maribor je ulazila veća. grupa vezanih ustaša. Ne mogu
reći koliko ih je bilo, da li ih je bilo za jednu četu, manje ili više.
jedan od njih mi se javio. Poznavala sam ga, bio je inženjer i radio u
građevinarstvu, otamo sam ga znala. Bio je to čovjek koji nije vidio
borbu, izvanredno dobar čovjek. Eto, završio je kao da je ne znam
kakvo zlo radio. Očito da je uniforma određivala nečiju sudbinu...
Što se može: bilo je to jedno veliko vjerovanje u jednu veliku bajku
o Englezima i s Englezima. Kako nismo tada mogli zrelo razmisliti:
pa, šta ćemo mi svi sad tamo kod tih Engleza? Pa, tko će nas uopće
primiti tolike? Stvarno tako mislim: tko bi nas tolike primio? Da li
je postojao nekakav sporazum između ustaša i Engleza? Kažu: nije!
Na temelju čega je netko došao na takvu ideju da povede tolike lju-
de? Eventualno da je išla vojska, ali toliki drugi, obični civili... jjJJ

Brže i od naših optimističkih predviđanja, samo tri tjedna nakon

njegova izlaska iz tiska, našli smo se pred zadatkom da objavimo i
drugo izdanje zbornika »Bleiburg«. U tom kratkom razdoblju, naime,
rasprodana je cjelokupna naklada, a brojni upiti i pisma građana, no-
va svjedočanstva i prilozi što rasvjetljavaju razne aspekte slučaja »Ble-
iburg« dokazali su punu opravdanost ovog izdavačkog pothvata.
Plodotvornom se, također, pokazala i naša koncepcija »otvorenog
dossiera«, dakle takvog pristupa slučaju »Bleiburg« koji, ne pretendi-
rajući na cjelovitost i konačne ocjene, otvara mogućnost za valoriza-
ciju novih činjenica i svjedočanstava, daljnjeg razvoja stručne i poli-
tičke rasprave i, što je najvažnije, historiografskog, odnosno multidi-
sciplinarnog znanstvenog istraživanja tragičnih događaja na jugosla-
venskim zapadnim granicama u proljeće 1945.
Duboka opravdanost otvaranja »slučaja Bleiburg« nadilazi lokalne
interese i okvire, a pogotovo se odričemo objeda da bi izdavanje
»Otvorenog dossiera: Bleiburg« trebalo poslužiti u dnevnopolitičke
svrhe, odnosno u sklopu predizborne bitke u Hrvatskoj. Interes
stručne i šire javnosti za »slučaj Bleiburg« poklapa se s procesom op-
će demokratizacije i detabuizacije povijesti ne samo u našoj sredini
nego i na globalnom planu. Ta, upravo ovih dana, na medudržavnič-
kom susretu poljskog i sovjetskog predsjednika, Gorbačov je genera-
lu Jaruzelskom svečano uručio dokumentaciju koja dokazuje odgo-
vornost sovjetske tajne policije NKVD za pokolj 15.000 poljskih ofi-
f*"

čira, u proljeće 1940. godine! Odgovornim stručnjacima i

zainteresiranoj javnosti u Jugoslaviji ne bi se, u svjetlu takvih proce-
sa u svijetu, trebalo ni postaviti pitanje opravdanosti rasvjetljavanja i
otkrivanja pune historijske istine o događajima na jugoslavensko-au-
strijskoj granici u svibnju 1945!
Zbog svega toga, mi idemo dalje s našim projektom »Otvorenog
dossiera: Bleiburg«. U drugom izdanju ovog zbornika, pored već
objavljenih tekstova i analiza, stavljamo na uvid stručnoj javnosti i
svim citatima tri nova priloga. Dva potječu iz pera novinara Alek-
sandra Vojinovića, i u njima su osobna svjedočanstva očevidaca. Je-
dan od njih pripremio je inž. Vladimir Žerjavić, autor nedavno
objavljene i pozitivno ocijenjene studije »Gubici stanovništva Jugo-
slavije u drugom svjetskom ratu«. Potaknut prvim izdanjem našeg
zbornika, i na naš poziv, inž. Žerjavić prihvatio se teškog zadatka da
izvrši prve aproksimacije, da barem približno utvrdi broj poginulih
kvislinških vojnika i njihove civilne pratnje, u sklopu događaja oko
Bleiburga. Svoju analizu inž. Žerjavić utemeljuje na sveobuhvatnim
demografskim istraživanjima što ih je objavio u vlastitoj knjizi o
ukupnim gubicima jugoslavenskog stanovništva u drugom svjet-
skom ratu, te izvodi prethodne procjene o tome koliko je, od toga,
bilo gubitaka na samoj granici, u svibnju i lipnju 1945. godine. Na-
ravno, kao savjestan istraživač, inž. Žerjavić ne pretendira da su broj-
ke koje on navodi definitivne. To su prve procjene, koje /ahtijevaju
daljnju provjeru, upotpunjavanje novim činjenicama i dokumenti-
ma, kao i rezultatima istraživanja drugih znanstvenih disciplina.

• '" Ur. M
 :
\STAiT''lL2iilJ8G:'Otvoreniđossier f . : ' ' - ' . ' ;
Ur«4nikizdanja: MaštoGrčić
zr -ač: Vjesnik, Zagreb, OOUR Inlormativoo-
i ;akia izdanja, START magazin, Avenija bratstva i
j nstva 4
'i avni i odgovorni urednik: Marjan Jurleka
Tisak: Tisak revijalnih izdanja Zagreb, Avenija
bratstva i jedinstva 4
Grafička oprema: Dinko Žibrat
Adresa redakcije: START, Avenija bratstva i jedinstva 4,
41000 Zagreb; telefon: 515-555 ili 333-333; telex:
21-121;
telefax: 341-777 ili 341-778 (redakcijski: 342-082)