Professional Documents
Culture Documents
1.
Sastav- delovi tj. elementi neke celine, struktura- nacin povezivanja tih elemenata.
DRUSTVENA STRUKTURA- cine je delovi jednog drustva (grupe, slojevi, klase) i odnosi medju
njima.
Uspostavlja se po hijerarhijskom i horizontalnom principu.
Problemi drustvene strukture:
1. Stabilnost i trajnost
2. Osnovni sastavni elementi
3. Uzajamni odnosi elemenata
2.
GRUPE- relativno postojane mreze statusnih polozaja, regulisane normama koje odredjuju
kako pojedinci na odredjenim polozajima treba da se ponasaju u skladu sa odgovarajucom
ulogom.
-Sastavljene su od susreta koji se ponavljaju tokom vremena izmedju istih ljudi.
-Smestene su unutar sirih drustvenih struktura(organizacije, kategorijalne jedinice,
zajednice, institucionalni sistemi)
-One su kanali kojima se uticaj kulture sirih struktura prenosi na susrete i interakciju
GRUPE- mala drustvena struktura sacinjena od nekoliko razlicitih statusnih polozaja, relativno
malog broja clanova, relativno cvrstih veza izmedju polozaja i jasnih kulturnih ocekivanja u
pogledu ponasanja.
Veci deo ponasanja i interakcije odvija se u okviru drustvene strukture ili organizovane mreze
polozaja, normi i uloga.
Zavisno od velicine, grupe mogu biti PRIMARNE i SEKUNDARNE; primarne su koherentnije, prisnije i
imaju visi stepen postovanja pravila.
Grupe imaju moc nad ljudima; namecu i ogranicavaju predstave, samopoimanje, vrednosti, uverenja,
osecanja, nacin igranja uloga.
Procesi u grupama:
GRUPNO MISLJENJE: proces donosenja odluka u grupi pri cemu pojedinci podrzavaju jedni druge
toliko da doneta odluka nema mnogo veze sa stvarnom situacijom.
HVATANJE KRIVINA: tendencija odredjenih clanova grupe da izbegavaju da rade i daju doprinos
postizanju cilja, a da istovremeno uzivaju u zaslugama drugih clanova.
KLIKE: podela clanova grupa na vise podgrupa u kojima postoje prisni odnosi medju clanovima.
PRIMARNA GRUPA: mala grupa sa neposrednim medjusobnim kontaktima, gde ljudi osecaju da su
bliski i slozni.
REFERENTNA GRUPA: predstave preuzete od grupa, kako onih u kojima ucestvujemo, tako i onih koje
su udaljene, a koje koristimo kao referentni okvir za samoprocenu i usmeravanje ponasanja.
SEKUNDARNA GRUPA: veca grupa, u kojoj nisu moguci neposredni kontakti clanova, sto dovodi do
smanjenja stepena prisnosti, sloznosti, trajanja; formalnije od primarnih.
SOCIOEMOCIONALNI VODJA: vodja koji smiruje napetost koja nastaje kada clanovi grupe nastoje da
ostvare grupni cilj.
VODJA ZADATKA: vodja koji usmerava i uskladjuje aktivnosti ostalih clanova grupe u cilju resavanja
zadatka.
3. OGIST KONT
Ogranicavali su ljudsko znanje na ono sto se moze doziveti i smatrali su da je naucni metod jedini
validni pristup znanju.
Kont je svoj sistem nazvao pozitivizam, jer je verovao da on pociva na sigurnom znanju izvedenom iz
uocenih cinjenica, pa je bio empirijski potvrdiv.
Otkrio „Zakon tri faze“. Smatrao je da ljudski um napredovao kroz tri velike istorijske faze: teolosku,
metafizicku i naucnu. Naucna faza je kulminirajuca, u njoj razum raskida sa svim iluzijama iz proslosti,
formulise zakone zasnovane na posmatranju empirijskog sveta i tako rekonstruise drustvo.
Ogist Kont- osnivac sociologije, jer se zalagao za naucno istrazivanje drustva; kritikovao natprirodnu
religiju.
Bekl nastavio Kontovu tezu i ljudsku kulturu video kao proizvod klime, tla i hrane; u drustvu vladaju
strogi zakoni koji se mogu otkriti statistickim proucavanjem.
4. EMIL DIRKEM
MEHANICKA SOLIDARNOST- ideja da primitivna drustva na okupu drzi nerazvijena podela rada i
cinjenica da svi obavljaju istu vrstu poslova.
DINAMICKA GUSTINA- broj ljudi i ucestalost njihove interakcije. Povecanje dinamicke gustine
dovodi do transformacije mehanicke u organsku solidarnost.
Promena mehanicke u organsku solidarnost pracena je promenama u kolektivnoj svesti; ona utice
na svakog i od velikog je znacaja za zajednicu u drustvima sa mehanickom solidarnoscu, dok je u
drustvima sa organskom solidarnosti manje ljudi pod njenim uticajem.
KOLEKTIVNA SVEST- verovanja i osecanja koja su zajednicka clanovima neke grupe, plemena ili
drustva.
KRIVICNO PRAVO- obelezje mehanicke solidarnosti; oblik prava u kojem ce prestupnici verovatno
biti ostro kaznjeni za svaki postupak koji cvrsto integrisana zajednica dozivljava kao prekrsaj snazne
kolektivne svesti.
RESTITUTIVNO PRAVO- obelezje organske solidarnosti i slabe kolektivne svesti. Taj oblik prava od
prestupnika zahteva da se drze zakona ili da nadoknade stetu onima koje su povredili svojim
postupcima.
DRUSTVENE CINJENICE- predmet proucavanja sociologije. Treba ih tretirazi kao stvari koje su za
pojedince spoljne i prinudne, i treba ih proucavati empirijski.
MATERIJALNE DRUSTVENE CINJENICE- drustvene cinjenice koje imaju materijalan (opipljiv) oblik.
NEMATERIJALNE DRUSTVENE CINJENICE- drustvene cinjenice koje su spoljne i prinudne ali koje
imaju nematerijalan oblik (norme i vrednosti).
ANOMIJA- stanje u kojem pojedinci ne znaju sta se od njih ocekuje i prepusteni su sami sebi, bez
jasnog i sigurnog uporista. Javlja se u organskim drustvima.
5. TALKOT PARSONS
Njegova teorija pociva na 4 zahteva svih sistema delanja ( shema APIL). To su: adaptacija, postizanje
cilja, integracija, latentnost ili odrzavanje obrasca.
ADAPTACIJA- sistem mora da se adaptira na okolinu i da je prilagodi svojim potrebama. Sistem mora
uspesno da izadje na kraj sa spoljasnjim opasnostima i nepredvidjenim situacijama.
POSTIZANJE CILJA- odnosi se na potrebu sistema da definise i ostvari svoje osnovne ciljeve.
INTEGRACIJA- odnosi se na potrebu sistema da regulise odnose izmedju svojih delova. Integracija
takodje obuhvata i upravljanje medjusobnim odnosima ostala 3 funkcionalna imperativa.
LATENTNOST- prvi aspekt Parsonsovog cetvrtog imperativa. Odnosi se na potrebu sistema da stvara,
odrzava i obnavlja motivaciju pojedinca.
PONASAJUCI ORGANIZAM- Parsonsov sistem delanja koji rukovodi funkcijom adaptacije, tako sto
prilagodjava i menja spoljni svet.
SISTEM LICNOSTI- Parsonsov sistem delanja koji vrsi funkciju postizanja cilja, tako sto definise ciljeve
sistema i mobilise resurse za njihovo ostvarenje.
DRUSTVENI SISTEM- sistem delanja koji vrsi funkciju integracije, tako sto kontrolise delove sistema;
skup pojedinaca koji ulazi u medjusobne interakcije u fizickom okruzenju.
KULTURNI SISTEM- sistem delanja koji vrsi funkciju lazentnosti tako sto obezbedjuje norme i
vrednosti koje aktere motivisu na delanje.
PROBLEM PORETKA- pitanje kako je u drustvu moguce eliminisati sukob, devijantnost i neslaganje i
uspostaviti saradnju i reprodukciju. Pitanje poretka sustinski zavisi od koncepta drustvene kontrole,
tj. zajednickih vrednosti koje prihvataju clanovi drustva.
ULOGA- ono sto akter radi na nekom polozaju, posmatrano u kontekstu njegovog funkcionalnog
znacaja za veci sistem.
POLITICKI SISTEM- podsistem drustva koji vrsi funkciju postizanja cilja tako sto ostvaruje drustvene
ciljeve i mobilise aktere i resurse koji su neophodni za njihovo ostvarenje.
STARATELJSKI POREDAK- podsistem drustva koji vrsi funkciju latentnosti i odrzavanja obrasca tako
sto prenosi kulturu (norme i vrednosti ) na aktere i brine se o njenoj internalizaciji.
DRUSTVENA ZAJEDNICA- podsistem drustva koji vrsi funkciju integracije tako sto koordinira razlicite
delove drustva.
ROBERT MERTON
ANNOMIJA- situacija u kojoj postoji ozbiljan prekid izmedju drustvene strukture i kulture, tj. izmedju
strukturalno kreiranih mogucnosti ljudi da delaju u skladu sa kulturnim normama i ciljevima i
vlastitim normama i ciljevima.
6. MARKSIZAM
Covek nije samo samosvest, vec i prirodno bice; priroda- osnov njegove delatnosti.
Radeci svesno i svrsishodno, a ne po nagonu, covek proizvodi sebe kao ljudsko prirodno bice; covek
svojom delatnoscu proizvodi sebe kao individualno i drustveno bice.
Proizvodni procesi- odnosi ljudi prema prirodi i medjusobni odnosi ljudi u proizvodnji, raspodeli,
razmeni. Vazni su im vlasnicki odnosi- odredjuju odnose u proizvodnji, potrosnji.
Proizvodeci svesno i svrsishodno, covek proizvodi sebe kao individualno i drustveno bice i time
stvara svoju istoriju.
Odnosi proizvodnje cine ekonomsku strukturu drustva, na koju se nadogradjuju politicka i pravna.
Razlika politicke i socijalne revolucije- politicka je uza od socijalne, socijalna menja celu drustvenu
strukturu.
Cetiri nacina proizvodnje- cetiri istorijske epohe: prvobitna zajednica, robovlasnistvo, feudalizam,
kapitalizam.
7. TEORIJE SUKOBA
Razliciti polozaji unutar drustva nose razlicitu kolicinu vlasti; vlast ne pripada pojedincima nego
polozajima.
Funkcije sukoba: ucvrscuje grupu, vodi saradnji medju grupama, preuzimanje aktivnije drustvene
uloge, komunikacija, uvid u relativnu snagu...
KVAZIGRUPA- mnostvo pojedinaca koji zauzimaju polozaje na osnovu kojih imaju isti interes.
INTERESNE GRUPE- za razliku od kvazigrupa, interesne grupe su prave grupe, u socioloskom smislu.
One imaju zajednicke interese, ali i strukturu, cilj, i clanstvo. Interesne grupe imaju sposobnost da
ucestvuju u grupnom sukobu.
LUMPENPROLETARIJAT- masa jako siromasnih ljudi koji se u kapitalistickom sistemu nalaze u losijem
polozaju i od samog proletarijata.
Holos (grc)- sav, citav, totalitet; verovanje da je celina nesto vise od pukog zbira delova koji je cine.
Holizam (METODOLOSKI REALIZAM) polazi od drustva kao celine i njegovih struktura koje prethode
individui. Pojedinci su deo tih struktura.
Razlicite ontoloske (da li se svet smatra necim sto postoji izvan individua, ili necim sto akteri u
interakcijama oblikuju; holisti- objektivisticka pozicija, M.I.- konstruktivisticka pozicija) i
epistemoloske (M.I.- pozitivisticko glediste; interpretativizam: ne postoji razlika izmedju metoda
prirodnih i drustvenih nauka, cilj-zakoni; ) osnove ova dva pravca.
Dva oblika realizma: EMPIRIJSKI (upotrebom odg.metoda, stvarnost se moze razumeti) i KRITICKI
(priznaje stvarnost prirodnog poretka, dogadjaja drustv.sveta, ali u cilju da se ona ne samo shvati,
nego i menja).
Interpretativizam- prave razliku izmedju metoda prirodnih i drustvenih nauka, u drustv.naukama cilj
nisu zakoni, nego da se drustv. Fenomeni razumeju kao proizvodi delanja individua, zajedno sa
njihovim motivima i znacenjem koje im pridaju.
Filozofsko stanoviste- sve sto se dogadja odredjeno je ili uslovljeno delovanjem spoljasnjih i
unutrasnjih okolnosti i cinilaca.
2 vrste elemenata u drustvenoj realnosti- prvi: vise postvareni (poprimili osobine stvari), pa su
cvrsce deterministicki povezani i podlozniji istrazivanju; drrugi: humanizovaniji, izlozeniji ljudskoj
kreativnosti i slobodi, pa se objasnjavaju kao stepeni verovatnoce.
Osobenost sociologije: covek je i subjekt i objekt naucnog proucavanja, pa nikad ne moze udaljiti
dovoljno predmet istrazivanja od sebe, nema potpune nepristrasnosti.
I pol: Dirkem (sociologizam): drustvo kao realnost za sebe ima karakter spoljasnjeg, objektivnog,
prinudnog u odnosu na pojedinacnost. Mi smo proizvod strukture, integracije i solidanosti, a ne
obrnuto. Akcije pojedinaca su unapred propisane. Strukturalizam- u potpunosti negira ljudsku akciju
(Fuko, Levi-Stros).
II pol: drustvena struktura je samo proizvod uzajamnih akcija ljudi; strukture postoje dokle i ljudske
akcije koje ih stvaraju. Covek- osnovni agens, pokretac, stvaralac, strukture- privremene tvorevine
coveka. Mi izgradjujemo drustvenu stvarnost, koju mozemo i da preoblikujemo.
Merton- „samoostvarujuce prorocanstvo“: situacija u kojoj ljudi svojim akcijama sami cine ono sto
ne bi zeleli da bude konacan ishod tih akcija.
Alfred Sic: ono sto karakterise ljudsku akciju ima svoje osnove u svesti aktera; ta svest odredjuje
akcije u terminima projekta koji se zeli realizovati.
CINJENICE I VREDNOSTI
KONTINUITET I PROMENA
Struktura i akcija su dve strane jedne iste medalje; ne mogu postojati jedna bez druge;
drustvene akcije stvaraju strukture.
„dvojnost strukture“- strukture cine akciju mogucom, ali drustvena akcija stvara te strukture.
Dva aspekta strukture: pravila i resursi.
PRAVILA- procedure koje pojedinci slede u drustvenom zivotu; oni ih mogu izmeniti.
RESURSI- takodje nastaju ljudskim akcijama, i mogu se menjati; imaju dva oblika: alokativni i
autoritativni.
ALOKATIVNI RESURSI- sirovine, zemlja, tehnologija, sredstva proizvodnje, dobra.
Postaju resursi tek pomocu ljudskih akcija, nisu dati od prirode.
AUTORITATIVNI RESURSI- nematerijalni resursi koji nastaju kao rezultat cinjenice da
neki pojedinci dominiraju drugima. Sposobnost da se drugi navede de ostvari necije
zelje, tako ljudi postaju resursi; mogu postojati samo ako ih stvori ljudska interakcija.
DRUSTVENI SISTEM- obrazac drustvenih odnosa koji postoji u nekom prostorno-vremenskom
okviru.
Ljudski akteri svojim akcijama stalno intervenisu u svet i time ga menjaju.; struktura utice na
ljudsko ponasanje zbog znanja koji subjekti imaju o svom drustvu.
Iz onog sto su naucili, akteri znaju kako da se ponasaju u svakodnevnom zivotu i kako da
ispune ciljeve. Svakodnevno ponasanje ne zahteva razmisljanje, jer se akteri oslanjaju na
znanje o drustvenim pravilima, koriste resurse. Ljudi imaju potrebu za izvesnim stepenom
predvidivosti drustvenog zivota.
Obrasci ponasanja se ponavljaju i tako se reprodukuje drustvo, drustveni sistem, institucije;
to ukljucuje i mogucnost promene drustva.
„refleksivno posmatranje akcija“- ljudi sposobni da razmisljaju o tome sto rade, i da
razmotre jesu li postigli svoje ciljeve.
Ljudi su samo u pojedinim situacijama potpuno ograniceni u postupanju. Pojavljuje se samo
kod upotrebe fizicke sile. Ogranicenja ne determinisu akcije, nego ogranicavaju niz opcija
koje ima subjekt.
U drustvu su ljudi ograniceni postojanjem odnosa moci. Svaka drustvena akcija ukljucuje
odnose moci.
„transformativna sposobnost“- moc je sposobnost da se ucini drugacije, da se stvari
promene onako kako inace ne bi.
Moc povecava slobodu delovanja za aktera koji je poseduje; ono sto jednu osobu ogranicava,
drugoj omogucuje da cini vise.
KRITIKA
Margaret Arcer: precvrto povezivanje akcije i strukture. Struktuta istice ogranicenja,
akcija- slobodnu volju, pa je to nepomirljivo.
Ljudi ne mogu da menjaju drustvo onako kako zele; nesto je izvan njihove kontrole.
12. INTERPRETATIVNA SOCIOLOGIJA
Vezje se za Maksa Vebera- definicija sociologije: nauka koja proucava drustveno delanje (delanje
kojem akteri pridaju subjektivno znacenje i ciji se tok orijentise prema delanju drugih aktera) je
temelj interpretativnog pristupa.
Razumevanje i objasnjenje- obavezni u soc.postupku.
Tri glavna pravca I.S. : simbolicki interakcionizam, fenomenologija, etnometodologija.
I.S. sredisnju ulogu pridaje znacenju ljudskog delanja, a razumevanje tj. tumacenje tog znacenja je
osnovni cilj socioloske analize.
Predmet soc.razumevanja je splet znacenjskih odnosa koje pojedinacni drustveni akter uspostavlja
prema drugim akterima, kulturnim objektima, ustanovama, grupama...
Drustvena realnost- kompleksan splet znacenja koja se ukrstaju, mire ili suprotstavljaju.
Biheviorizam- tezio preciznosti, logickoj strogosti, proverljivosti, dokazivosti i ponovljivosti
istrazivanja. Predmet drustvenih nauka- vidljivo ponasanje, ono sto se moze izmeriti.
Interpretativni pravci – u drustvenom zivotu ne postoji niz unapred formiranih fenomena; spolja
istovetno ponasanje nema uvek isto znacenje za aktere.
Istrazivacke tehnike u int.soc: sistematsko posmatranje i posmatranje sa ucestvovanje, „dubinski
intervjui“ umesto povrsne ankete.
Sukob sa funkcionalizmom (za njega je karakteristicna normativna paradigma), razlozi:
individualisticki momenat (subjektivno dozivljeno znacenje), mikroperspektiva(okrece se
situacijama, interaktivnim mikrosistemima, na osnovu njihove analize izvlaci zakljucke za
makronivo) int.soc.
DEFINICIJA SITUACIJE- zajednicko znacenje aktuelne situacije do kojeg ucesnici dolaze slozenim
procesom precutnog pregovaranja oko odgovora na pitanje sta se dogadja.
Naglasak na ljudsku kreativnost- „kreativna sociologija“; ljudsko bice se shvata kao kreativni tvorac
vlastite sudbine, i krupnih drustvenih tvorevina, koje mu se suprotstavljaju kao otudjene sile
prinude. Ova vizija coveka suprotna biheviorizmu i funkcionalizmu.
Interpretativna paradigma- delanja se ne mogu izolovati iz svog konteksta, njihovo intersubjektivno
znacenje uvek samo privremeno stabilizovano; normativna paradigma- mogucno je doci do
doslovnih opisa delanja.
ZNACENJE ljudskog delanja je konstitutivno za to delanje- izmedju aktera i svega sto cini ili mu se
dogadja uvek se umece tumacenje znacenja tih zbivanja, pogotovo postupaka drugih ljudi.
Sociologija tumaci vec protumaceni svet, na osnovu znacenja koja pridaju pojedinci, ona stvara
sopstveno znacenje drustvenog delanja.
INTERAKCIJA- kroz nju se znacenja formiraju, razmenjuju i modifikuju, ontogenski (kroz razvoj
pojedinceve licnosti), i kolektivno (formiranje osnove zajednickog zivota). Zato- sklonost ka
mikroanalizi.
Ljudi su bica obdarena SOPSTVOM (tacka preseka pojedinca i drustva); jednog nema bez drugog.
Ljudi su AKTERI (agensi), oni stvaraju drustveni zivot, poredak i strukturu.
Tendencija ka RAZLAGANJU kolektivnih struktura i „drustvenog poretka“.
Tezi se INDIVIDUALIZMU i zauzimanju stavova aktera.
REFLEKSIVNOST- stalno propitivanje uzemeljenja i nacina konstruisanja misaonih kategorija.