Teorija refleksivne modernizacije: Ulrich Beck

Teorija refleksivne modernizacije

• doprinosi trojice teoretičara: • Ulrich Beck, Anthony Giddens, Scott Lash

• kao paradigmatski primjer teorijskog promišljanja i raščlambe modernog stanja

• kontekst: 1990-e

• globalizacija

• slom socijalističkog modela modernizacije

Ulrich Beck (1944.-2015.)

• jedan od najpoznatijih njemačkih i europskih sociologa

- važnija djela

1980. (s Brater i Daheim) Sociologija zanimanja

1986. Društvo rizika. Na putu u drugu modernu

1988. Protuotrovi – organizirana neodgovornost

1993. Pronalaženje političkoga: prilog teoriji refleksivne modernizacije

1996. (ur. s Giddens i Lash) Refleksivna modernizacija

1997. Djeca budućnosti (ur.)

1997. Što je globalizacija?

2002. (s Beck-Gernsheim) Individualizacija

2002. Moć protiv moći u doba globalizacije: nova svjetskopolitička ekonomija

2004. (s Grande) Kozmopolitska Europa

2007. Svjetsko društvo rizika: u potrazi za izgubljenom sigurnošću

Teza: dvije modernosti

• teza: u drugoj polovici 20. stoljeća nastao veliki prijelom u modernitetu

• u posljednjim desetljećima 20. stoljeća modernizacijski procesi razradili industrijsko društvo

i oblikovali jednu novu modernost koja se više ne može razumjeti u terminima industrijskog
društva

• zato: dvije modernosti:

• 1. prva (jednostavna, industrijska) i

• 2. druga (refleksivna)

• prva modernost:

• modernizirala tradiciju,

• osigurala prijelaz iz tradicionalnog, predmodernog društva u moderno industrijsko društvo,

• druga modernost:

• moderniziranje industrijskog društva,

• moderniziranje same modernosti

• stvara novi tip društva: društvo refleksivne modernosti

• razlikuje dvije epohe modernosti: jednostavnu, industrijsku modernu i refleksivnu

modernu

• pod refleksivnom modernizacijom Beck upućuje na „okolnost da industrijska modernizacija

u visokorazvijenim zemljama mijenja okvirne uvjete i osnove industrijske modernizacije“

• prva, jednostavna modernizacija dovela do rastakanja strukture feudalnog društva u 19.

stoljeću, a refleksivna modernizacija rastvara strukture industrijskog društva i dovodi do
druge modernosti

• Što dijeli prvu od druge moderne? „nemogućnost revidiranja nastalog globaliteta“; proces
refleksivne modernizacije usko povezan s globalizacijskim procesima
• Što je potkopalo prvu modernost?

• međusobno povezani procesi globalizacije  individualizacije  rodne revolucije (gender

revolution)  promjene u strukturi rada i zaposlenosti (destandardizacija rada i zaposlenja) 

nastajanje globalnih rizika (ekoloških, financijskih i sl.)

• zato: nužan novi referentni okvir  teorija refleksivne modernizacije  redefiniranje

sociologije

refleksivnost

• refleksivnost: sposobnost samokonfrontacije

• riječ je o tome da se modernost dramatično konfrontira sa samom sobom, modernizirajući

samu sebe i oslobađajući se predmodernih (i protumodernih) primjesa

•  sustav rodnih uloga, obitelji, rada i zanimanja, pozitivističke vjere u znanost i tehnički
napredak – sve potrebno preispitati

• ključni pokretač društvenih promjena nije više instrumentalna racionalnost nego „sporedni
učinci”  globalni rizici, opasnosti, individualizacija i globalizacija

1986. Društvo rizika. Na putu u drugu modernu

• klasična sociološka pitanja promijenjena zbog globalnih suvremenih problema:

atomska energija

zagađenja okoliša

zaraze

ozonske rupe

 genske tehnologije i sl.

• karakteristika “druge moderne”

= rizik umjesto raslojavanja

• Beckova knjiga „Društvo rizika: Na putu u drugu modernu” objavljena 1986.

• iste godine: černobilska nuklearna katastrofa

• 1980-ih postepeno raste svijest o učincima industrijske proizvodnje po okoliš rizik

• koncept rizika: „sistematski način suočavanja s opasnostima i nesigurnostima koje izaziva i

uvodi modernizacija“ (Beck, 1992: 21).

• rizik > budućnost > procijenjena opasnost • zato: pojam rizika nije postojao u
tradicionalnim društvima koja nisu bila orijentirana na budućnost kao što su to moderna
društva

• proizvedeni rizici (npr. zagađenje okoliša, nuklearno oružje, globalno zatopljenje): zato
refleksivna modernost više ne poznaje bezgraničnu vjeru u znanost i tehnički napredak

Svjetsko društvo rizika

• rizici djeluju globalno: svjetsko društvo rizika

• Beck: „Kisele kiše ne zaustavljaju se na granicama Njemačke”

• među prvima počeo pisati o nužnosti transnacionalnog promišljanja

• pored izloženosti globalnim rizicima, život u drugoj modernosti podrazumijeva i neprestano

suočavanje s nizom individualnih rizika i neizvjesnosti, koji su rezultat rastvaranja temeljnih
institucija prve modernosti, uključujući rad i zaposlenje te obiteljske i rodne uloge

• posljedica: moramo se sami nositi s posljedicama svojih odluka, odnosno suočavati se s

osobnim rizicima (npr. gubitak posla)

Od klasnog raslojavanja do rizika

• „siromaštvo je hijerarhijsko, a smog demokratičan” (Beck, 1996: 36)

• premda su neki ljudi više pogođeni rizicima, moderni rizici neizbježno pogađaju i one koji
ih proizvode ili iz njih mogu izvući profit
individualizacija

• teza: u društvima druge modernosti sve su temeljne institucije industrijskog društva – rad,
zaposlenje, profesije, obitelj, rodne uloge, brak, klase – izgubile nekadašnju formu i sigurnost
• refleksivna modernizacija prouzročila „trostruki učinak individualizacije“ (Beck, 1992: 128)

• individualizacija: oslobađanje pojedinaca od institucionalnih ograničenja industrijskog

društva

Individualizacija: tri dimenzije

• (1) dimenzije oslobađanja od zadanih društvenih oblika i obveza

• (2) dimenzije razočaranja u smislu gubitka tradicionalnih izvora sigurnosti

• (3) dimenzije reintegracije u neke nove oblike društvenog povezivanja

• Beck također razlikuje:

a) objektivne, situacijske uvjete procesa individualizacije (npr. Životnu situaciju pojedinaca);

b) subjektivne aspekte koji se reflektiraju u individualnim identitetima i svijesti pojedinaca

• u zapadnim državama blagostanja, procesi refleksivne modernizacije rastvaraju

institucionalne temelje industrijskog društva: klasnu kulturu i svijest, rodne i obiteljske uloge

• procesi društvene detradicionalizacije i individualizacije transformaciju klasnih biografija u

refleksivne biografije

• pojedinci se moraju oslanjati sami na sebe u planiranju vlastite profesionalne biografije

• ulazak u svijet rada povezan je s oslobađanjem od tradicionalnih mreža obiteljskih,

prijateljskih, susjedskih i klasnih odnosa koji, kao i spone s lokalnom kulturom, stvaraju
prepreke individualnoj mobilnosti koju zahtijeva globalno tržište rada

• kapitalizam bez društvenih klasa, s individualiziranim društvenim nejednakostima

• umjesto klasno specifičnih životnih stilova – individualizacija životnog stila

• problemi društvenog sustava prikazuju se kao individualni problemi

• npr. nezaposlenost - od društvenog problema ili problema kapitalističkog sustava postala

problemom pojedinaca i ogledalom njihovih osobnih neuspjeha

----------------------------------------------------
• kontekst: razdoblje 1990-ih (globalna ekonomija na vrhuncu, relativno niske stope
nezaposlenosti u europskim državama)

• Beck odbacuje pojmove klase kao i sve hijerarhijske modele društvene stratifikacije

• društva druge modernosti = društva „s one strane klase i statusa“

• oslobađanje pojedinaca od rodno zadanih uloga i odnosa - „dogovorne obitelji“ u kojima

muškarci i žene moraju dogovarati vlastite uloge i odnose

• posljedica: pluralizacija životnih formi, „postobiteljska” obitelj, individualizacija životnog

stila

• nestajanje kolektivnih aktera  obitelji i klase  koji više ne predstavljaju osnovne jedinice
reprodukcije društva

• individualne biografije kao refleksivni projekti

• kontradiktornost procesa individualizacije: ona ne znači konačnu emancipaciju pojedinca,

prisutna i tendencija institucionalizacije i standardizacije načina života koji dovode do novih
oblika društvene kontrole

• oslobođeni tradicionalnih spona, pojedinci postaju istovremeno ovisni o tržištu rada, sustavu
obrazovanja, potrošnji, i različitim mehanizmima društvene regulacije

Promjene rada i zaposlenja

• dinamično tržište rada kao „motor“ novog procesa individualizacije

• sustav pune zaposlenosti u prvoj modernosti: standardno radno vrijeme, standardno radno
mjesto i ugovorom zaštićen radni odnos.

• fleksibilizacija i destandardizacija rada + sve veći utjecaj informacijsko-komunikacijskih

tehnologija = fleksibilno radno vrijeme, nesigurnost zaposlenja, umreženi rad od kuće i sl.
Individualizacija i novi oblici zajedništva

• na temeljima detradicionaliziranih i individualiziranih načina života nastaju novi oblici

zajedništva

• među njima Beck posebnu pažnju posvećuje novim društvenim pokretima kojima su
uzroci istovremeno i individualni i društveni (npr. ekološki, mirovni pokreti, pokret za prava
LGBT zajednice…)

• nastaju kao rezultat potrage za novim oblicima osobnih identiteta, dok istodobno
predstavljaju način kolektivnog suočavanja s rizičnim situacijama

• Beck: individualizaciju ne vidi kao društvenu atomizaciju ili otuđenje

• oslobađa pojedince od unaprijed zadanih i obveznih odnosa,

• otvara mogućnost za nove tipova udruživanja i povezivanja „djece slobode“ (Beck i Beck-
Gernsheim, 2002), i to kroz „subpolitičko“ djelovanje i stvaranje različitih formalnih i
neformalnih društvenih mreža

subpolitika

• „povratak pojedinaca u politiku“

• nadilazi okvire institucionalizirane politike, time što otvara političku pozornicu za

individualne aktere, kao i za različite građanske inicijative, profesionalne grupe, stručnjake i
širu javnost

• društveni pokreti kao primjer subpolitičkog djelovanja (npr. Black lives matter)

Ulrich Beck o globalizaciji

Beckov doprinos teorijskim raspravama o globalizaciji i novom globalnom poretku

1997. Što je globalizacija?

2002. Moć protiv moći u doba globalizacije: nova svjetskopolitička ekonomija

2004. Kozmopolitska Europa: društvo i politika u drugoj moderni (koautor: Edgar Grande)

2007. Svjetsko društvo rizika: u potrazi za izgubljenom sigurnošću

U. Beck: „Što je globalizacija?” (1997.)

• globalizacija = multidimenzionalni procesi koji dovode do otvaranja svjetskog horizonta,

„intenziviranja transnacionalnih prostora, događaja, problema, konflikata, biografija“ (2003:
206)

• globalizam = „ideologija vladavine svjetskog tržišta, ideologija neoliberalizma“

Beck: globalizacija, globalizam, globalitet

• globalitet = stanje koje označava izlazak iz zatvorenih nacionalnih kontejnera

= svjetsko društvo u kojem zatvaranje unutar granica nacionalnih država postaje nemoguće

= stanje globaliteta danas je neopozivo

Globalitet: modernost

• Ono što dijeli prvu od druge modernosti je „nemogućnost revidiranja nastalog globaliteta“
(Beck, 2003: 28),

• proces refleksivne modernizacije, kako ga shvaća Beck, ali i Giddens, usko povezan s
globalizacijskim procesima

• Beck je otvoreno kritičan prema globalizmu kao alatu neoliberalnog kapitalizma ( zablude
globalizma)

• zagovornik ideje o nužnosti repolitizacije – kozmopolitizam i kozmopolitska država

potrebni radi nadilaženja globalnih rizika

• razmatra različite dimenzije globalizacije i njihove međuutjecaje – ekonomski, ekološki,

kulturni, politički, civilno-društveni

Što globalitet čini neopozivim?

1. geografsko širenje međunarodnog djelovanja, globalna umreženost financijskih tržišta

2. revolucija informacijsko-komunikacijskih tehnologija

3. univerzalni zahtjevi za ljudskim pravima

4. globalizirana medijska industrija

5. policentrična svjetska politika

6. pitanja globalnog siromaštva

7. globalno uništavanje okoliša

8. transkulturni sukobi

U. Beck: „Moć protiv moći u doba globalizacije: nova svjetskopolitička ekonomija”

(2002.)

• svijet čije se granice i osnove stalno mijenjaju

• društvene institucije i elite nesposobne za uočavanje nove društvene stvarnosti, drugačije od

one u prvoj modernosti, a koja je podrazumijevala

svijet pune zaposlenosti

nacionalne politike nad nacionalnim gospodarstvom

jasne granice

jasne teritorijalne suverenosti

jasne identitete (nacionalne, etničke, vjerske)

• Kako druga moderna može postati kozmopolitska?

 kroz stvaranje alternativnog društvenog poretkla, u čijem su središtu: politička sloboda

socijalna i gospodarska pravda ne zakoni svjetskog tržišta

nova politička paradigma: kozmopolitizam nakon povijesno istrošenih velikih ideja europske
moderne (nacionalizma, socijalizma, komunizma, ali i neoliberalizma)

kozmopolitski realizam

= nova svjetska politika kozmopolitizma

• uključuje nove i stare aktere:

svjetsko gospodarstvo i države

nadnacionalne organizacije

nacionalne vlade i države

transnacionalni pokreti civilnog društva

terorističke mreže

• pitanja kozmopolitskog realizma:

- kako postupati s manjinama i izopćenima

- redefinicija države i uloge države

- kako spriječiti izbijanje nasilja

kozmopolitizam ≠ univerzalizam

• kozmopolitizam ≠ (zapadni) univerzalizam “modernizacije” i “razvojne politike”

 on priznaje različitost i jednakost drugih  kozmopolitski zdravi razum  duh priznavanja

drukčijosti (ne samo različitosti) = pitanje preživljavanja čovječanstva

• kozmopolitizam: borba za kulturu čovječanstva i suživot različitih tradicija

Nikakav zid ne može zaštititi središnje zemlje od humanitarnih katastrofa u drugim dijelovima
svijeta (Beck, 2002: 14)

Globalizacija i kozmopolitizam

globalizacija:

• uspostavljaju je moćni protiv siromašnih

• znači organiziranu neodgovornost čija se metamoć ogleda u principu TINA (There Is No

Alternative)

Beck: globalizacija nije sudbina, može se oblikovati

• umjesto nacionalnog motrišta potreban kozmopolitski horizont

nužna integracija u saveze kozmopolitskih država kozmopolitizam: univerzalni interes

čovječanstva za sebe samo

Nacionalno i kozmopolitsko motrište

Nacionalno kozmopolitsko

nacionalno/internacionalno → transnacionalna optika

nacionalnodržavni režim → kozmopolitski režim

nacionalna država → kozmopolitska država

legalna vlast → translegalna vlast

nacionalna homogenost → kulturna različitost

(kritička integracija)

Osnovno pitanje: kako druga moderna može postati kozmopolitska?

• kraj ustroja svijeta kojim vladaju nacionalne države

• dalekosežne posljedice po unutarnju i vanjsku politiku, ljudska prava, sigurnost, rad i

zapošljavanje…

• kozmpolitski pogled povezuje poštivanje dostojanstva kulturno različitih s interesom za

preživljavanje svake individue

• svjetska politika obilježena je paradoksalnim meta-igrama moći: susreću se stara svjetska

politika nacionalnih država i nova politika koja mijenja pravila

• stara igra s „nacionalnom državom”, „nacionalnom sigurnosti”, „nacionalnom ekonomijom”

itd. više nije moguća
Beckova kritika neoliberalizma

• neoliberalni program je pokušaj institucionalnog učvršćivanja trenutačnih povijesnih

dobitaka mobilnog kapitala

• zavodljivo obećanje: ono što je dobro za kapital dobro je za sve (svi će u konačnici
profitirati) pa socijalna država postaje suvišna

• ali, neoliberalni program inzistira na nejednakosti u pogledu prava na postavljanje i

mijenjanje pravila

• „U novoj meta-igri kapital ima dvije pločice i dva poteza. Svi drugi, kao i do sada, raspolažu
jednom pločicom i jednim potezom.” (Beck, 2007: 25)

• Tko se može suprotstaviti?

• globalno civilno društvo kao protusila

• kozmopolitske države
• „stara igra više nije moguća”

• „nacionalna država”, „nacionalno industrijsko društvo”, „nacionalni kapitalizam”,

„nacionalni suverenitet” više nisu mogući

• s globalizacijom se mijenjaju pravila igre, pojavljuju se novi igrači i mijenja se konfiguracija

geopolitičkih odnosa

• to ne znači da nacionalne države više nisu važne, nego nisu više jedini relevantni akteri na
svjetskoj pozornici

• terorističke skupine kao novi globalni akteri

• napad na tornjeve World Trade Center 11. rujna 2001.

• radikalne islamističke skupine (npr. AlQuade)

• Kozmopolitska Europa

• „Europa mora primiti u sebe ‘američki san’ koji kaže: Možeš postati netko drugi. Nisi
determiniran podrijetlom, staležom, bojom kože, nacijom, religijom ni spolom!”
• Beck o britanskom euroskepticizmu (puno prije izlaska Velike Britanije iz EU)

• „Ono što bi trebalo kritizirati u euroskepsi tih otočana po mom mišljenju nije ustrajanje u
vlastitoj nacionalnoj civilizaciji, već nesposobnost da shvate da se kozmopolitska Europa ne
ukida, nego njeguje. Europa bez britanskog civilizacijskog koncepta ne bi bila Europa.” (str.
140).

• demokraciju treba iznova promišljati i jačati u kontekstu kozmopolitske države

• Beck smatra da su predviđanja o slabljenju demokracije u uvjetima „postnacionalne

konstelacije” pogrešna

• isto tako, nejednakosti treba istraživati u globalnom kontekstu

• globalne nejednakosti (npr. Sjever/Jug), a ne unutardržavne nejednakosti (npr. analiza

društvenih nejednakosti u Hrvatskoj) trebaju biti u fokusu

• Pretjerani fokus sociologa na nacionalna društva („metodološki nacionalizam”) uzrokuje

sljepilo za globalne probleme i perspektive

• Posljednjih godina odvijaju se procesi koji ponovno jačaju nacionalnu optiku

• npr. Brexit

• npr. vladavina Donalda Trumpa

• npr. izostanak jasne migrantske politike na razini EU

• npr. jačanje izolacionističkih politika (Mađarska, Poljska)

• npr. posljedice pandemije COVID-19 (međunarodna mobilnost)

• Je li Europska unija postala uistinu kozmopolitska ili svjedočimo procesu deglobalizacije?

Hrvatsko društvo kao „mješovito društvo” – istodobni procesi karakteristični za prvu i

drugu modernost

• o mogućnostima za uspostavljanje refleksivne modernizacije u kontekstu hrvatskog društva

• Kako opisati procese modernizacije hrvatskog društva u tranzicijskom i posttranzicijskom

razdoblju?
• Tomić-Koludrović i Petrić: hrvatsko društvo kao „mješovito”, istodobno se odvijaju procesi
prve i druge modernosti

• Tomić-Koludrović, Inga i Petrić, Mirko (2007). Hrvatsko društvo – prije i tijekom tranzicije,
Društvena istraživanja, 16 (4-5): 867–889.