UNUTRASNJE DETE

Svatko od nas ima u sebi unutrašnje dijete, kojeg većina ignorira jer je ono podsjetnik na
sve ono što u svom životu želimo zaboraviti. To maleno unutrašnje dijete je ostavljeno da
se samo nosi sa svim neugodnim situacijama koje su nam se desile u životu. Zamislimo
neko djetešce od 3 godine kako stoji napušteno i samo, u mraku, bez ljubavi, njege,
hrane, kako ga nitko ne vidi, svi ga ignoriraju, kao da ne postoji. Ono je željno i gladno
ljubavi i pažnje, brige i radosti, no sve što ima je ono samo, bez nade, bez oslonca, bez
znanja postoji li sutra i kakvo je. I ne samo da je puno prošlih neugodnih iskustava, nego
mu tovarimo i sva nova, sve ono što zelimo udaljiti od sebe jer nas podsjeća na nešto iz
prošlosti i boli kao živa rana.

Što bismo napravili odraslom čovjeku za kojeg znamo da se tako ponaša prema
trogodišnjem djetetu? Ne želim niti misliti kako bismo ga razapeli optužbama, razvlačili
po svim novinama i vijestima, smišljali koja je kazna za njega najbolja kako bi dugo
patio. Ne bismo prema takvoj osobi imali milosti niti ljubavi, smatrali bismo da je zvijer.
Pomislimo sada da takva osoba sjedi u svima nama i da se zove naša unutrašnja odrasla
osoba. To je ona koja uredno ignorira dijete u sebi i ne vodi brigu o njemu. U nama
postoje 2 osobe, dijete i odrasla, i najčešće su nepovezane. Rezultat toga je i život ovakav
kakav najčešće živimo, pun neizjesnosti, straha, patnje, boli, ljubomore, ljutnje, različitih
ovisnosnosti, nesređenih privatnih i poslovnih situacija,… Djeluje tako jednostavno, da
se čini nemogućim. Zar je moguće da se mir nalazi u tome da odrasla osoba konačno
osvijesti dijete i da počne brinuti o njemu? Netko će reći, glupost.

No, probajte, čisto fore radi, pomisliti da u vama čuči jedno malo ostavljeno djetešce.
Svaki put kad ste uplašeni pomislite da je uplašeno djetešce u vama i umjesto da se bavite
rješavanjem svog straha, bavite se svojim unutrašnjim djetetom. Zamislite da dolazite do
njega, da ga grlite, mazite, pitate ga zašto je uplašeno, tješite ga ili samo držite u krilu,
možda mu i govorite da će sve biti dobro, da ste uz njega i da ga više nikada nećete
ostaviti. Možete mu se i ispričati i reći da ste ga dugo zanemarivali, ali da odsada s
ljubavlju i pažnjom brinete o njemu i da se ničega više ne mora bojati. Mozda vam neće
vjerovati, no budite ustrajni i pružite mu ljubav i pažnju.

Nakon nekog vremena ćete vidjeti kako u vašem srcu više nema straha, nego golema
ljubav i golema sigurnost i moć. Ne samo da ste uspjeli utješiti dijete u vama, nego se
osjećate moćni jer ste uspjeli utješiti sebe, u situaciji koja vas plaši ste kao odrasla osoba
preuzeli brigu o malenom djetetu i to vam je dalo osjecaj moći. Više nema situacije u
kojoj se možete bojati jer uvijek znate da se to boji dijete u vama i da u vama uvijek ima
dovoljno snage da ga utješite i brinete o njemu. Ako to možete, onda možete sve. Vaše
malo dijete odrasta sigurno i sretno, a time automatski u vama nema nesigurnosti i
nesreće. Vi stasate u sigurnu i stabilnu odraslu osobu koja s mirom i sigurnošću kroči
kroz život.