Tanja Hrvatin Šimičić

ODGOJ
S MANJE STRESA
Alati za poticanje cjelovitog
razvoja djece, preveniranje
snažnih emocionalnih reakcija i
dobivanje suradnje

Priručnik za roditelje
(i one koji rade s djecom)
 Što kada dijete na postavljenu granicu reagira snažnim emocijama?

Dosljednost

Plakanje, vriskanje i bilo koje vrste emocija koje dijete snažno

izražava nisu, niti bi smjele biti razlog da odustanemo od svoje
granice, popustimo i učinimo ono što smo prvotno odbili učiniti
samo kako bi dijete prestalo. Dakle, sada kada znamo zašto se
tantrumi javljaju, zašto nam predstavljaju toliki stres, možemo
ostati ustrajni u svojim granicama, a istovremeno dati djetetu sve
što mu treba. Ne što želi, već što mu treba. To je velika razlika.

U praksi vrlo često nailazim na popuštanje roditelja zbog straha od

protesta djece. Evo jednog primjera:

Obitelj ruča za stolom. Dječak od 2.5 godina, koji je već pojeo, želi
upaliti svijeću na adventskom vijencu. Mama mu dade da upali
(upali s njim naravno) i onda on puhne i ugasi ju. Dječak želi to
učiniti ponovno, mama baš i ne želi i govori mu da je dosta. On
inzistira. Mama kaže „može, ajde još jednom“. Upale svijeću, dječak
puhne. Ali, on želi još jednom. Mama je već nervozna, objašnjava
mu kako ne može više, ali ga na kraju pusti da još jednom to
napravi. Dakle učinio je radnju tri puta iako je mama htjela samo
jednom. Nakon ta tri puta, kada ona više nije dala, počela ga je
izvlačiti iz stolice u kojoj jede, a on je isfrustriran stao lupati
nogama prema vijencu.

78
 Odgoj s manje stresa

Pitala sam ju što bi se dogodilo da je nakon prvog puta rekla da je

gotovo s paljenjem. Rekla je da bi krenuo u tantrum. Ovdje se vidi
popuštanje zbog straha od reakcije djeteta. Ako djetetu adekvatno
postavimo granicu te ostanemo dosljedni, ono tada postaje
sigurno u odnosu s nama. Ono nauči i zna da kad nešto kažemo
onda smo mi sigurni oko toga i to se i dogodi pa nemaju toliko
potrebu testirati naše granice.

Kada konstantno testiraju naše granice, to je zato što ih ne

postavljamo dobro i dosljedno pa oni traže tu sigurnost i
dosljednost od nas. Djeca koja konstantno testiraju granice žude
za nježnim liderstvom, žude da im pokažemo do kuda mogu.

Djeca koja odrastaju s roditeljima koji dosljedno postavljaju

granice su djeca koja se osjećaju sigurnije i stoga imaju manje
nepoželjnih ponašanja. Ta djeca su više usmjerena na istraživanje,
učenje i igru, a manje na konstantno preispitivanje nas i naših
granica. U ovoj situaciji s vijencem, može se jako dobro iskoristiti
prva strategija iz ovog rada, a to je - predvidljivost ali i granice koje
trebaju biti što više unaprijed postavljene, točnije da su
konstantne. Dakle: U redu, možeš upaliti svijeću samo jednom.
Nakon što jednom upališ svijeću i ugasiš, ja ću vijenac skloniti (na
drugi dio stola, u kuhinju, bilo gdje) i onda ćeš jesti (ili s obzirom da
je pojelo - ići se igrati i sl.). Tako dijete zna unaprijed što ga očekuje
i imat će manju potrebu „kopati“ za još i još i još. Znati će što se od
njega očekuje. Kada dugoročnije odgajamo na taj način, dijete
postaje sigurnije, slobodnije i manje testira.

79
 Što kada dijete na postavljenu granicu reagira snažnim emocijama?

Svako je testiranje granica posljedica neke potrebe koju to dijete

pokušava zadovoljiti. To može biti iz potrebe za istraživanjem i
učenjem, ali to može kod djeteta koje konstantno plače i ima
tantrume biti i zadovoljavanje potrebe za „vidi me istinski, mene,
prihvati me, pokaži mi da sam siguran i ok takav kakav jesam“.
Svaka situacija ima dublju pozadinu od onog što isprva vidimo.

80
 Odgoj s manje stresa

Kada na taj način tek krećemo unositi promjene u naš odnos,

možemo u početku očekivati i još veći otpor kod djece. Još veće
emocionalne izljeve. Zato treba biti dosljedan kako bi se dijete
uvjerilo u to da smo im mi sigurna i stabilna zona, kako bi
uspostavilo novi način odnosa s nama koji će mu dati mnogo više
sigurnosti i vještina za budući život.

Nakon što je dijete upalilo i ugasilo jednom svijeću mama može

reći: „Jednom si upalio. Sada možeš… (ono što smo prethodno rekli

„
da će raditi nakon što upali)“ - i to i napravi. Dakle makne vijenac i
upaljač. Ukoliko dijete snažno reagira, na roditelju je da uvaži te
osjećaje i bude uz dijete onako kako je opisano gore. Tada će
dijete za neke sljedeće pute znati da postoji granica i mnogo će
lakše moći kontrolirati svoje ponašanje.

Svako kritiziranje djeteta, održavanje „lekcija“ i

kažnjavanje zbog snažnih emocionalnih ispada i
ponašanja dovodi do odnosa u kojem nema
povjerenja, zbog čega će dijete pokazivati još više
nepoželjnih ponašanja te neće moći izrasti u
emocionalno stabilnu i mentalno snažnu osobu.

Vjerujem da se sada već pitate „No kako da reagiram smireno kad

me potpuno izbaci iz takta neko njegovo ponašanje?!“ Reagirati
morate tako da se u tim situacijama prvenstveno usmjerite na
sebe i svoje emocije. Jer odgajamo svojim bićem, svojom
nutrinom, svojim postupcima i osjećajima, a da toga uopće nismo
svjesni.

81
 KAKO REAGIRATI
SMIRENO?

Roditeljstvo je emocionalno najzahtjevniji posao i

zato nije uvijek jednostavno ostati smiren.
 Odgoj s manje stresa

V
rlo često govorim o tome kako i zašto se događa određeno
ponašanje djece, govorim o njihovim potrebama
skrivenima ispod tog ponašanja i ulazim u dubinu kako
biste dobili bolje razumijevanje i širu slike te onda i reagirali
adekvatnijim odgojnim postupcima koji će dovesti i do trenutnog
rezultata ali i do onih dugoročnih koje želimo za svoje dijete. Kojeg
god roditelja pitamo što želi za svoje dijete, on kaže: da je
snalažljivo, sigurno u sebe, odgovorno, fleksibilno, da ima
samokontrolu, da je uspješno, sretno i tako dalje. Ali kad
pogledamo u postupke prema djeci, oni vrlo često ne potiču
razvoj vrijednosti, osobina i vještina koje želimo za našu djecu.

Zašto je to tako? Prvo jer je roditeljstvo jedan od emocionalno

najzahtjevnijih poslova. Drugo, kada u tim emocionalno teškim
situacijama nemamo alate i znanje (a njih ne dobivamo samo time
što postajemo roditelji) onda gubimo kontrolu i reagiramo u
afektu. I to je u redu. Bit će jako puno takvih situacija. Ne možemo
biti savršeni roditelj. Ono što je važno je da djetetu pokažemo kako
smo uvidjeli svoju pogrešku i da ćemo nešto naučiti iz nje. Kada
pokažemo svoju ranjivost u tom smislu, dijete će nas više
poštovati. Nećemo biti tamo negdje na drugoj autoritarnoj strani,
nego na istoj strani na kojoj je i ono. Umjesto da smo „bezgrešni
roditelj“ i tako se postavljamo pred djecom - pokažimo da smo i mi
ljudi koji pogriješe. Tada će nas djeca mnogo više poštovati, manje
će se boriti protiv nas, a i naučiti će da je u životu u redu i pogriješiti,
važno je što smo naučili iz pogreške i kako smo dalje postupili.

83
„ Najveći problem u odgoju nisu emocije i ponašanje
djece - jer su oni razvojno prihvatljivi i/ili su
posljedica našeg odnosa s njima - problem su naše
emocije i naša samokontrola jer oni odgajaju i
njima se trebamo baviti. Zato vam želim pružiti
neke od alata koji pomažu da ostanemo sabrani
kada nas dijete izbaci iz takta. Pa krenimo!
E-priručnik Odgoj s manje stresa otišao je
u 3000 obitelji u samo dvije godine.
Pridruži se roditeljima koji mijenjaju svoje domove,
zaustavljaju svakodnevne borbe u obitelji i odgajaju
otpornu i uspješnu djecu.

Draga Tanja, počela sam primjenjivati tvoj ebook i ovo je čudo!

Moje dijete se okrenulo za 180 stupnjeva, ja sam se okrenula za 180
stupnjeva. Njegovi tantrumi su rjeđi, ja sam opuštenija i manje pod
stresom. Hvala ti do neba i još i više!

Draga Tanja, htjela sam ti samo reći da je knjiga koju sam kupila
Odgoj s manje stresa, toliko čarobna. Toliko me smirila, otvorila mi
oči i nekako pokazala put kako da budem roditelj kakav sam
oduvijek htjela biti. Smiren i razuman i uvijek tu za svoje dijete. Ovo
je najbolji poklon koji sam si mogla pokloniti. Sve primjeri koje baš
prolazimo s curicom. Lijepo je što postojiš!

Od kad sam ga pročitala i počela primjenjivati, život s

dvogodišnjakom je sto puta lakši!

ŽELIM E-PRIRUČNIK ODGOJ S MANJE STRESA