VODIČ KROZ

griženje, udaranje i
bacanje

Tanja Hrvatin Šimičić

mag.praesc.educ., psihoterapeut u
edukaciji, edukator i coach

@TANJAHRVATIN.SIMICIC
www.tanja.hr
Usmjeri se na sebe 1.
Prvi korak ka učenju djeteta kontroli svog ponašanja je da
smo mi svjesni svog tijela i svojih emocija.

1. Osjeti svoje tijelo.

2. Gdje ti je napetost?
3. Osjeti stopala na podu.
4. Što ti se događa u tijelu dok osjećaš
stopala na podu?

Fokusiraj se na emociju ne
na ponašanje
2.
Dijete koje udari tebe ili nekog
drugog, ne radi to tebi ili jer je
zločesto, ono izražava neku
potrebu ili emociju koju zbog
razvojne razine nije moglo izraziti
na drugi način u tom trenutku.
Postavi granicu
ponašanju
3.
"Ne dozvoljavam
da me udaraš."
...i zatim pomaknemo dijete,
zaustavimo ga,
odmaknemo predmete koje baca, odemo na
mirnije mjesto, napravimo što smo rekli (npr.
uzmemo sladoled ako smo rekli da sada nije
vrijeme)...

Validiraj emociju i iskustvo 4.

.
Vidim da se osjećaš _____

Što je tvoje dijete - ljuto, tužno, u strahu,

razočarano, uzbuđeno?

Sve te emocije kao i druge mogu biti razlog

ponašanja.

Jeli dijete gladno? Što je zadnje i kada

pojelo?
Pruži mu pomoć da se
regulira uz tebe
5.
Djeca nemaju sposobnost reguliranja svog
živčanog sustava. Za to im treba roditelj koji je
reguliran u tom trenutku. Tako, opetovanim
priužanjem regulacije svom djetetu, ono se uči s
godinama regulirati samo - razvija sposobnost
kontrole svog ponašanja i emocija. Razvija svoju
emocionalnu inteligenciju i pozitivnu sliku o sebi.

Pruži mu sigurnu
luku, zagrljaj,
prisutnost, govor
tijela koji kaže:

"Voljen si i kad ne
možeš kontrolirati
svoje ponašanje".
Kako postaviti granice

Ako želiš osjećati sigurnost i znati kako se točno

postaviti kod nepoželjnih ponašanja djece i biti
dosljedan i kad dijete kaže "neću", pročitaj više o
video edukaciji "Što ako ne kazna - Kako postaviti
granice djeci" 💕

Granice su izrazito važan dio

odgoja. Osim što nam
olakšavaju svakodnevicu u
roditeljstvu, granice u odgoju
utječu na funkcioniranje
djeteta, razvoj emocionalne
regulacije, tolerancije na
frustraciju, samokontrolu
ponašanja, učenje poželjnog
ponašanja i osjećaj sigurnosti.