Ismet Dautbašić: Finansije i finansijsko pravo

GLAVA XXV

NEFISKALNI PRIHODI

1. Uopće o nefiskalnim (neredovnim) prihodima

Pored fiskalnih prihoda, kao redovnih novčanih sredstava kojima se finansiraju

različite društvene potrebe, sve države koriste i tzv. nefiskalne prihode, koji često
znaju biti veoma značajan dopunski izvor za pokriće rashoda u budžetima države i
njenih užih javnopravnih kolektiviteta.
Medu nefiskalne prihode, tj. prihode koji se ne zasnivaju kao fiskaini na
finansijskom suverenitetu države sili, u savremenim finansijama se ubrajaju ovi: javni,
odnosno državni zajam, emitovanje papirnog novca bez dgovarajućeg pokrića, prihodi
od prodaje državne imovine i državnih preduzeća, zatim prihodi koje državni organi
ostvare vršeći razne usluge ekonomskog karaktera — pokloni i pomoa, ratni plijen,
ratne štete i reparacije, novčane kazne i drugi prihodi.
0 svim ovim vrstama nefiskalnih prihoda biće riječi tokom narednih izlaganja i
to onim redosljedom kakav smo naveli, koji, čini nam se, predstavlja jednu zaokruženu
cjelinu.

2. Javni zajam ali kredit teorijski aspekt

Jedan od finansijskih instituta koji ulazi u okvir nefiskalnih prihoda države i

njenih užih jedinica jeste i javni, odnosno državni zajam ili kredit. Javni zajmovi su
danas najvažniji izvor vanrednih prihoda države. još su srednjovjekovni vladari često
uzimali javne zajmove, ali su tek u XIX stoljeću, a narobto u posljednje vrijeme, oni
dobili svoj puni značaj.

2.1. Javni zajam i javni dug

Često se pojmovi javni dug i javni zajam izjednačuju. To nije isto. To su dvije
različite stvari. Javni dug je širi pojam od javnog zajma. Javni iii državni dug može da
nastane iz osnova javnog zajma, ali i iz drugih osnova. Tako, na

306
Javne finanslie 111D 0: Javnl prihodi
primjer, dug za državu može nastati iz pričinjene štete i na osnovu toga sudske
odluke, zatim obaveza po osnovu ugovora, ratnih reparacija i raznih administrativnih
obaveza i sl. Javni dug označava obavezu i teret države i drugih javnopravnih tijela i
kao posljedicu toga izdatke iz državnog budžeta. Suprotno, pak, javni zajam, u
stvari, predstavlja za državu novčani primitak, a rashod, tj. otplata javnog zajma će
nastati tek nakon izvjesnog vremena, kad dospije rok otplate glavnice i kamate, tj.
anuiteta. Zato javni dug i javni zajam ne treba poistovjećivati.

3. javni i privatni zajmovi

Radi potpunijeg sagledavanja materije vezane za fenomen državnih, odnosno

javnih zajmova, evo na početku nekih usporedbi izmedu javnib. privatnih zajmova,
onako kako ih je dr: J. Lovčević dao u svorne udžbeniku Institucžje javnih
finansija.211
Prvo, zajam privatnog lica je realan, zajam države personalan. Kod privatnog
lica on zavisi od garancija, materijalnih dobara i imovine tog lica i to kako visina
koja se može zajmiti, tako i ostali uvjeti zajma. Međutim, zajam d_ržave danas irna
za podlogu povjerenje. Važan elemenat za dobivanje zajma je da li je poredak u
državi stabilan, kakav ugled uživaju državne finansije dotične zernlje i tom slično.
Drugo, kod privatnog lica izvršenje obaveza po dugu može se postići
prinudnim putem. Prema državi se tako ne može postupati u postupku naplate duga.
Državni dugovi su svetinja za državu, ali podsjećaju malo na dugove stvorene
kockom, koji se takoder ne mogu prinudnim putern naplatiti. To je tako kad su
povjerioci državljani zemlje dužnika. Drugačije stvari stoje kad su zajrnovi uzeti u
inozemstvu. Tu više nije u pitanju bespomoćno privatno lice, podanik, već suverena
država, koja vrši pritisak na državu dužnika. U historiji su poznati primjeri
"demonstracije flotom", koje poduzima država povjerilac prema državi dužniku kad
ova ne izmiruje svoje obaveze iz zajma.
Treće, državni dug je vezan za princip dugoročne egzistencije države, za
vječitu njenu imovinu, a ne za ovu ili onu vladu. Dok u privatnom sektoru nasljednik
pasivnog nasljeda nema nikakve obaveze prema povjeriocima dekujusa, dotle je kod
države bez presedana u historiji finansija da jedna vlada ne prihvati dug zaključen od
strane prethodne vlade. Dakle, tu je dug nasljedan. Ali, ovdje treba razlikovati dug
države od duga režima. Kao klasičan primjer u
7,11
Prof. dr. J. Lovčevie: Institucije javnih finansija, knjiga I., str. 164-165, Zavod za izdavanje
udžbenika S. Srbije, Beograd, 1963. godina.
Ismet Dautbašić: Finansije i finansijsko pravo

finansijskoj historiji nepriznavanja dugova se navodi slučaj odbacivanja duga vezan za

SSSR. Nairne, 1917. godine socijalistička revolucija odbacila je dugove zaključene od
strane carskog režima, koji je do tada vladao u ovoj zemlji.212
I četvrto, država može vršiti izmjenu ugovora o zajmu (rokovi, kamate dr.),
dok kod zajmova ugovor o zajmu ne može se vršiti jednostrano.

4. Teorije o djejstvu javnog zajma

U nauci o javnom zajmu postoje dvije sasvim različite koncepcije o efektima,

koje javni zajmovi izazivaju i u privredi i u društvu. To su klasična koncepcija i
savremena koncepcija javnog zajma.
Izmedu klasične finansijske teorije inspirirane liberalizmom i individualističkim
gledanjima na privredna kretanja i savremene teorij e koja svoja posmatranja vrši sa
.

gledišta čitave nacionalne privrede, po pitanju ekonomskog djejstva javnog duga ne

postoji saglasnost. Naime, za finansijske teoretičare liberalne epohe zajam je
predstavljao anticipaciju javnih prihoda, čiji teret pada na buduće generacije, jer će ga
one i otplaćivati.
Nasuprot ovakvorn shvatanju, imamo moderno shvatanje, koje smatra da je
javni dug u obliku državnog zajma stvarni državni prihod, čiji teret podnosi sadašnja
generacija koja ga i plaća."3
Klasična finansijska teorija, kao što smo napomenuli već ranije, smatrala je da
javni dug znači umanjivanje nacionalne akumulacije i da ga zato treba što je moguće
više izbjegavati. •
Savremena teorija, pak, što se tiče nacionalne akumulacije i njenog umanjenja
preko javnog duga, ne smatra da je samo on može umanjiti, već da to mogu i ostali
javni prihodi, što će sve zavisiti u krajnjoj liniji od načina upotrebe javnih prihoda. Da
objasnimo malo šire obje ove koncepcije.214

4.1. Klasična koncepcija

Medu teoretičare klasične koncepcije o javnom zaduživanju ubrajamo A. Smit,

D. Rikarda, Sexa, D. Humea (Dejvid Hjum) i dr.215

212
Op. cit. str. 165.
213
Prof. dr. A. Perić: Finansijska teorija tpolitlka, str. 279, Naučna knjiga, Beograd, 1966.
godine.
214
Op. cit. str. 280.
215
Dr. J. Lovčević: Op. cit. str. 182.

308
Javne finansije DIO: Javni prihodi
Klasična koncepcija smatrala je da javni zajam predstavlja pravi javni prihod.
Do takvog objašnjenja ona je došla na osnovu sljedećeg rezonovanja: pošto javni
zajam pruža državni prihod u momentu kada se on zakijučuje, on u isto vrijeme
stvara obavezu za njegovo vraćanje.
Da bi se jedan državni zajam mogao vratiti, potrebno je organizirati interesnu
službu amortizacije zajma. Ova, pak, služba svoja sredstva dobija od poreza. Iz toga
su pisci iz liberalne epohe izvlačili zaldjučak da je državni zajam, u stvari, samo
anticipacija budućih poreza iz kojih će se on i isplatiti, kao od pravih javnih prihoda.
I, pošto se radi o budućim porezima, njihov dalji zaključak je bio da će zajam
mimoići sadašnju generaciju i pasti na buduću generaciju. Javni dug prema
gradanskim klasicima, dalde, predstavlja sredstvo za prenošenje finansijskog tereta
sa jedne generacije na drugu, utiče na lakomisleno opterećivanje državnih finansija,
zanernaruje štednju u trošenju sredstava zajma i sprečavanje privrednog razvoja.

4.2. Savremena koncepcija

Savremena koncepcija javnih zajmova ponikla je na kritici tzv. Idasične

koncepcije.216 Naime, moderna koncepcija ističe tezu po kojoj je sadašnja generacija
ta koja podnosi javne rashode koji se finansiraju preko javnog duga. Zabluda
klasične koncepcije, smatra moderna koncepcija, potiče od individualističkog
gledanja na onoga koji upisuje državni zajam, a ne sa gledišta cijele zajednice. Sa
gledišta cjeline, sa makro-aspekta, cijela sadašnja generacija je ta koja pokriva jedan
dio javnih rashoda preko javnog duga iz dohotka koji sama proizvodi. Prema tome,
kaže savremena koncepcija, pokrivanje javnog rashoda preko javnog duga znači, u
krajnjoj liniji, za sadašnju generaciju njihovo pokrivanje iz svog nacionalnog
dohotka, jer će za iznos zajma kupovna snaga gradana biti prenijeta na raspolaganje
državi. U tom pogledu državni zajarn je sličan porezu. Kod poreza, porezni
obveznici su ti koji jedan dio svoga dohotka, tj. jedan dio svoje kupovne snage,
prenose na državu, dok su kod zajma to zajrnodavci. Naravno, pri uporedbi oba ova
oblika prihoda ne radi se o istim licima, jer nije pravilo da se svaki porezni obveznik
u svim slučajevima javlja i kao upisivač zajma. Ali, ono što će se javiti kao pravilo,
ukoliko se ne radi o spoljnjem zajmu, to je, smatra ova koncepcija, da će sadašnja
generacija snositi fiskalni teret. Kao ilustracija za ovakvo rezonovanje obično se
navode sljedeći primjeri. Pretpostavimo da jedna generacija hoće da podigne škole,
da izgradi puteve, željezničke pruge, itd, iz svojih sredstava. Ako su za finansiranje
ovih objekata nedovoljna sredstva do kojih se dolazi preko poreza, pristupa se
216 Op. cit. str. 182.
ismet Dautbašić: Finansije i finansijsko pravo

zaključenju zajmova. Što će ovi zajmovi značiti? Ako se sredstvima koja se dobijaju
preko zajmova finansira izgradnja gore označenih objekata, oni će, u stvari, značiti
prenošenje jednog dijela kupovne snage gradana u korist države, kojirn će se
sredstvima plaćati materijal i radna snaga za izgradnju ovih objekata. Prema tome,
sadašnja generacija je ta koja finansira podizanje ovih objekata iz sopstvenog viška
proizvoda.
Po predstavnicima epohe ekonomskog liberalizma, državni zajam predstavijao
je opterećenje za svakog budućeg poreznog obveznika, jer su porezi morali pasti na
njih za visinu kamatne stope državnog duga. Savremena koncepcija suprotstavija se
ovakvom djejstvu jednog javnog duga, jer smatra da će korist od državnog zajma;
ukoliko se on racionalno upotrijebi, ekonomski da kompenzira izdatke zajma učinjene
u vezi sa plaćanjem kamata i otplatom njegove glavnice. Ono što će se pojaviti sa
otplatom zajma, to neće biti prenošenje njegovog tereta sa sadašnje na buduće
generacije, već samo izvjesna izrnjena, izvjesna redistribucija u raspodjeli nacionalnog
dohotka. Naime, preko poreza oduzeće se jedan dio dohotka poreznih obveznika, da bi
se njim isplatili kamate upisnicima zajma. Drugim riječima, od poreznih obveznika
oduzimaće se jedan dio njihove kupovne snage, da bi se preko državne službe i javnog
duga prenio na zajmodavce. Do ovog transfera, medutim, ne bi došlo, ako bi porezni
obveznici, iz čijih se davanja finansira plaćanje kamate, bili u isto vrijeme zajmodavci,
pošto bi porezom oduzeti iznosi kvantitativno bili vraćeni preko isplate kamate. Tu se
može, istina, govoriti samo o tome da se ovim transferom prebacuje dohodak iz jednih
u druge slojeve stanovništva, iz siromašnih srednjih u bogatije. Ovo zato što porez
plaćaju svi (naročito posredne), a zajmove upisuju, najčešće i najviše svote, oni koji
imaju veći dohodak i imovinu, dakle bogati. Takvi će upisnici putem kamate dobiti dio
dohotka od poreznih obveznika.

U pogledu odnosa javnog duga prema društvenoj akumulaciji, klasična

finansijska teorija je zaključivala da državni zajmovi znače smanjenje akumulacije.
Zbog toga su njeni predstavnici zahtijevali izbjegavanje njihove upotrebe. Savremena
teorija smatra da je do ovakvog turnačenja djejstva javnog duga kod gradanskih klasika
došlo zbog individualističkog gledanja. Ako jedan državni zajarn potiče iz potrošnog
fonda i ako se njegova sredstva upotrijebe za izgradnju proizvodnih objekata, u torn
slučaju neće doći do smanjenja akumulacije, već do njenog povećanja. Do smanjenja
akumulacije neće doći ni u slučaju ako država dobijena sredstva preko zajmova, koji
potiču iz viškova proizvoda, investiciono iskoristi. U ovom slučaju radiće se samo o
transferu akurnulacije. Dakle, pitanje ekonomske prirode zajma možemo ocijeniti samo
u zavisnosti od načina upotrebe zajmom dobijenih sredstava, da li produktivno ili ne.

310
Javne finansije III DIO: Javni prihodi
5. Karakteristike javnog zajma

Kao glavne karakteristike javnog zajma u finansijskoj literaturi navode se:

dobrovoljnost u ugovorenoj formi i povratnost sa kamatom kao naknadom. 217
Kada smo razmatrali pojam poreza i njegove osobine, onda smo naglasili da
je jedna od njegovih osobina i prinudnost, što znači da onaj koga država odredi da
plati porez, može biti prinuđen da to učini ako svoju poreznu obavezu ne izvršava
na vrijeme. Nasuprot porezu, kod državnog zajma odnos izmedu države i fizičkog
ili pravnog lica uspostavlja se u načelu na bazi jedne vrste ugovora. Pošto je upis
zajma slobodna stvar, to je svakome građaninu ostavljeno
i da slobodno odluči da ii će upisati zajam ili ne, shodno njegovim uvjetima i cilju
za koji se on upisuje. Međutim, javni zajam se u velikoj mjeri razlikuje i od
privatnog zajma, visina kamatne stope, oblik ernisije, rok otplate, itd. To znači da,
ako je javni dug jedan ugovorni Odnos izmedu država i upisnika zajma, njegove
uvjete jednostrano utvrđuje država. Pri tome, oria mora voditi račurta o općim,
ekonomskim i političkim uvjetima i ciljevima koje želi ostvariti.
Medutim, u praksi javnih zajmova nije uvijek postojala dobrovoljnost kod
upisa zajma. To odstupanje od dobrovoljnog upisa dalo je svoj i adekvatni naziv
takvom javnom zajmu. Takvi javni zajmovi nazivaju se "prinudni zajmovi". Oni
nastaju u situaciji kada javna vlast obavezuje svoje građane da obavezno moraju
upisati zajam shodno visini svoga dohotka ili imovine. U prošlosti ima mnogo
primjera za ovakve zajmove. U Francuskoj je, na primjer, četiri puta dolazilo do
upisa prinudnih zajmova. Za ovakve državne zajrnove postoji mišljenje da ih treba
izjednačiti sa porezima i to sa vanrednim porezima. 218 I kod nas je postojala ovakva
vrsta zajma.
Neld finansijski teoretičari razlikuju "poluprinudne zajmove". Do takvih
zajmova država dolazi u uvjetima tzv. dirigovane privrede. Takvi zajmovi su
načelno slobodni. Medutirn, zbog javnog (državnog) uticaja na kreditnu politiku
koja ograničava u priličnoj mjeri privatan kredit, slobodni novčani kapitali počinju
da se orijentiraju na javni kredit, odnosno državni zajam.
Kao drugu karakteristiku javnog zajma istakli smo postojanje njegove
povratnosti i protunaknade u obliku karnatne stope. To je, dakle, dalja razlika
izmedu javnog duga i ostalih javnih prihoda, u prvom redu poreza. Novčana
sredstva koja daju upisivači javnog zajrna državi, ne nestaju za njih, već se ona
vraćaju poslije izvjesnog vremenskog perioda i to uz kamatu.
Medutim, u prakfičnom životu može da se desi da do ove protunaknade ne
dođe. Takav slučaj može da nastupi kada država otplaćuje zajam obezvrijedenim
217
Op. str. 163.
218
Op. cit. str. 171
Ismet Dautbašić: Finansije i finansijsko pravo

novcem, mada ga je zakijučila u čvrstoj moneti. Najmarkantniji primjer ove vrste

imal.i smo slučaj u Njemačkoj poslije prvog svjetskog rata, kada je u 1923. godini
inflacija tako obezvrijedila marku prema•predratnorn stanju, da ova praktično nije
imala nikakvu protuvrijednost za upisnike zajma. Sličan slučaj imali smo i poslije
drugog svjetskog rata u Mađarskoj i Rumuniji. Naime, inflacija je u 1946. godini u
Mađarskoj dostigla takav stepen da je vrijednost jednog američkog dolara bila 29
milijardi penga mađarskih.
Pored ovih primjera, gdje je protunaknada potpuno izostala, imamo slučajeva
gdje ona djelomično izostaje. Ovaj slučaj može da se javi u dvjema varijantama i to
kao dobrovoljno smanjenje visine i kao prinudno smanjenje državnog zajma. Oba
ova slučaja analiziraćemo u dijelu u kome se razmatra pitanje konverzije javnih
zajmova.

6. Raziozi za zakijučivanje javnog zajnia

Zašto država pristupa zaključivanju javnih zajmova? Na to pitanje, kao što

SITIO mogli ranije vidjeti, u teoriji ne postoji jedinstven odgovor. Naime, za klasična
građanska shvatanja korištenje javnog zajma trebalo je da bude vrlo rijetko. Zato
zakijučivanje zajma treba praktikovati u vanrednim prilikama, kao što su rat, krize,
razne elementarne nepogode i slično.
Nasuprot takvom shvatanju, savremena građanska teorija zastupa koncepciju
korisne uloge državnih zajmova za održavanje povoljnih kretanja u privredi zemlje.
U situaciji kada kapitalistička privreda ulazi u stadij privrednog zastoja usljed
stagnacije u investicionoj djelatnosti, zbog opadanja prosječne profitne stope,
savremena građanska teorija smatra da državni zajmovi ovdje treba da odigraju
pozitivnu ulogu i da pomognu privredi da izađe iz takvog stanja na taj način što će
aktivirati neuposlene novčane kapitale, koji treba da omoguće ostvarenje tzv.
"totalnog rashoda". U tom smislu, kod donošenja odluke u upotrebi "državnog
zajma" polazi se od dvije pretpostavke: a) da postoje neuposleni novčani kapitali i
b) da su vlasnici ovih kapitala spremni da • ih stave na raspolaganje državi u vidu
zajma. Ova koncepcija počiva na učenju politike o očuvanju pune zaposienosti i
procesa proširene reprodukcije u savremenom kapitalizmu.
Među razloge i opravdanja za zaključivanje javnih zajmova treba ubrojati
vremensko nepoklapanje priliva prihoda i odliva rashoda u državni budžet,
nemogućnost države da zbog velikog poreznog pritiska poveća postojeće poreze,
iskrsle vanredne potrebe i, s tim u vezi, neophodna dodatna sredstva, zahtjev da se
teret izvršenja obaveza po zajmovima prebaci dijelom ili u cjelini na buduće
generacije i drugi.

312
Javne finansije DIO: Javni prihodi
U državama socijalističke orijentacije razlozi za zaldjučivanje javnih
zajmova nalazili su se u sklopu napora da se materijalna osnova na kojoj se društvo
razvija što prije i što snažnije uveća. Prema tome, ekonomsiki razlozi su
principijelno gledano ti koji uzrokuju zaključivanje javni.h zajmova. I u ovim
državama zajmovi mogu poticati kako iz nacionalnog dohotka sopstvene zemlje,
tako i iz nacionalnog dohotka druge zemlje. U prvom slučaju stanovnici i
preduzeća dotićne zemlje upisuju zajam, što znači da oni jedan dio svojih ušteda
prenose upisorn zajma na državu.
Razlozi za zaključenje inozemnih zajmova kod nas u predhodnom periodu
biii su takoder ekonomske prirode. Naime, preko njih dolazili smo do dopunske
akumulacije. Sredstva inozemnih zajmova su, u stvari, predstavijala kupovinu
opreme za mnoge privredne objekte i komunalnu infrastrukturu. Na taj način
ostvareni dohodak uveliko je premašio naše obaveze po tim zajmovima.
Neposredno pred raspad SFRJ ukupan iznos inozem.nog duga dostigao je
cca 16 milijardi dolara, i jedan dio ovog zaduženja je reprogramiran sporazumom
sa odgovarajućim bankama i državama uz nadzor Medunarodnog Monetarnog
Fonda.
Ismet Dautbašić: FinansUe I finansijsko pravo

GLAVA XXVI

NA
ČELA, GRANICE I KLASIFIKACIJA
JAVNIH ZAJMOVA

1. Načela javnih zajmova

Prilikom praktikovanja javnih zajmova i uopće zaduživanja, savremene države

trebale bi, prema zahtjevima finansijske nauke, voditi računa o nekim principima.
Prema profesoru dr. Božidaru Jelčiću, ti principi bi bili sljedeći:

1.1. Ravnomjerna raspodjela tereta zajma. Ovim načelom treba ostvariti

ravnomjernost javnog tereta i on se temelji na dva zahtjeva:
a) da naknadu za korištenje javnog dobra treba ueiniti onda kada se koristimo
tim dobrorn
b) treba poštivati zahfiev za pravednost u snošenju javnog tereta izmedu
sadašnjih i budućih generacija.
Prvi zahtjev traži da se dugoročna ulaganja u javna dobra (saobraćajnice, škole,
bolnice, komunalne objekte i dr.) finansiraju sredstvima zajmova, a da teret zajma bude
rasporeden na one koji će se koristiti tim javnim dobrima. Ostvarenje drugog zahtjeva
pretpostavlja finansiranje putem zajmova nekih vanrednih društvenih i prirodnih
teškoća i okolnosti, kao što su rat, kriza, zemljotresi, poplave, suše, požari, i si., iako s
tim neposredne koristi neće imati buduće generacije.219

1.2. Načelo rentabiliteta. Sredstva zajma treba koristiti, u produktivne svrhe, tako
da, nakon kraćeg ili dužeg vremenskog perioda, obaveze po zajmu se mogu lakše
otplatiti. Medutim, na ovom principu ne može se uvijek insistirati, na primjer, kada se
zajam mora utrošiti na pripreme i vodenje rata, te otklanjanje posljedica od ratnih
razaranja i tome slično.

1.3. Konjunkturno političko načelo. U prilikama kada privredna aktivnost u zemlji

-

jenjava, finansiranje javnih rashoda sredstvima javnog zajma može

219
Detaljnije vidjeti navedeni udžbenik prof. dra. Božidara Jelčića, str. 380-381.

314
Javne finansije H1D10: Javni prihodi
dovesti do povećanja tražnje na tržištu, tako da zajam ima ulogu instrumenta
ekspanzione finansijske politike i oživljavanja privrede u zemlji; nasuprot tome, u
uvjetima visoke konjunkture treba izbjegavati zaduživanje države, kako bi se time
uticalo na smanjenje potražnje za robom i uslugama, te tako omogućavalo
obezbjedenje privredne ravnoteže putem tzv. mjera kontraktivne ili restriktivne
monetarne politike.

1.4. Načelo preraspodjele dohotka i imovine. Zaduživanje države dovodi do

značajnih promjena u ekonomskoj snazi pojedinih fizičkih i pravnih osoba. Dok je
oporezivanjem obuhvaćen najširi krug osoba, to nijie slučaj kad je u pitanju javni
zajam. Ako se kao zajmodavci pojavljuju samo imućniji slojevi stanovništva
pravne osobe (banke, preduzeća i drugi) dolazi do pojave da sredstva siromašnijih
slojeva (poreznih obveznika) idu u džepove irnućnijih slojeva (upisnika zajma)
putem kamate, kao cijene upotrebne vrijednosti novca kao kapitala.

1.5. Načelo•privrednog rasta. Ulaganje sredstava javnog iajma mbže dobiti

pozitivnu ocjenu ako ta ulaganja utiču na povećanje društvene produktivnosti
barem toliko kolika je efektivnost kod investiranja u privatnom sektoru. Tu se misli
na ulaganja u nauku i njenu tehnološku primjenfivost, poboljšavanje kvalifikacione
strukture zaposlenih, ostvarivanje politike pune zaposienosti, ostvarivanje
privrednog rasta u stabilnim uvjetirna i tome siično.

2. Granice zaduživanja države

Sve češće i veće zaduživanje savremenih država stavlja na dnevni red pitanje
granica do kojih ovaj oblik prihoda može da ide u ukupnim budžetskim sredstvima
države. Predlagani su i predlažu se brojni i raznovrsni kriteriji mjerila za
utvrdivanje granice (limita) državnog duga. Evo nekih, prema citiranom djelu prof.
dr. Božidara Jelčića.

2.1. Zaduženje po glavi stanovnika (per capitc0. Ovaj indikator zaduženja države
ne uzima ekonomsku situaciju zajmoprimca i s tim u vezi mogućnost otplate duga u
obzir. Nije isto, naime, jednako zaduženje po glavi stanovnika u zemlji u kojoj
dohodak po stanovniku iznosi nekoliko hiljada dolara i u zemiji u kojoj taj dohodak
ne dostiže ni hiljadu dolara godišnje. Jedna je situacija u zemlji gdje je stopa
zaposlenosti relativno visoka, a druga u zemlji sa izrazitom nezaposlenošću. Ovo
mjerilo ne uključuje u analizu ni starosnu, obrazovnu, ni spolnu strukturu
stanovništva, kao ni druge relevantne ekonomske parametre, pa ga treba koristiL:
kao jedan, ali ne i odlučujući kriterij pri utvrdivanju granice zaduženosti države.
Ismet Dau bašič: Finansije i finansijsko pravo

2.2. Zaduženost u odnosu prema državnoj Oavnojj imovini. Tokom proteklog i

početkom ovog stoljeća države su se zaduživale u zavisnosti od vrijednosti državne
imovine, jer je ta imovina predstavijala neko obezbjedenje povjeriocima da će se
dug naplatiti. Medutim, u savremenim uvjetima ovaj kriterij ne igra više takvu
ulogu, već se zajmodavac pri donošenju odluke o upisu zajma više ne rukovodi
veličinom imovine u svojini države. Sada pretežu neki drugi kriteriji i rezoni.

2.3. Zaduženost prema budžetskim prihodima. Kako se anuitetska služba (otplata

dijela glavnice i kamata) vrši iz tekućih prihoda države, to za ocjenu granice
zaduženja države neld finansijeri predlažu kao kriterij učešće državnog zajma u
ukupnim budžetskirn prihodima. Ovaj kriterij ne uzima u obzir namjenu trošenja
sredstava od zajma, a to nikako nije nevažna činjenica. Nije isto ulažu Ii se ta
sredstva u tzv. realne javne rashode, investicione i transfere. Efekat je sasvim
različit i o tome smo govorili u dijelu koji se odnosi na javne rashode, pa to nećerno
ponavljati.
2.4. Odnos zajmodavca prema zajmoprimcu. jedan broj autora, kao najbolji
indikator za ocjenu gdje i da Ii je zaduženje došlo do plafona, granicu zaduženosti
vidi u spremnosti zajmodavca da zakijuči ugovor o zajmu. Ako je ekonomska i
politička situacija u zerniji dužnika povoljna, te da nema neidh drugih razloga da će
vraćanje zajma doći u pitanje, oni će lako pristati da povjere svoje uštedevine
zajmoprimeu. U suprotnom, oni će zaključiti da je granica dostignuta i da nema
opravdanja za zaldjučivanje novog zajma.

2.5. Odnos zaduženja prema nacionainom dohotku. Granicu zaduženja države treba
utvrdivati u odnosu prema nacionalnom dohotku, kao i prema učešću poreza i
doprinosa u novostvorenoj vrijednosti. U tom smislu treba imati u vidu kako učešće
ukupnog iznosa zajma u nacionalnorn dohotku, tako isto uč'ešće iznosa u
nacionalnom dohotku i u prihodima od naplaćenih poreza koji godišnje treba
i zdvojiti na ime otplate zajma. Sa rastom narodnog dohotka, može rasti i granica
.

zaduživanja države. Medutim, to povećanje je ograničeno postojećim poreznim

opterećenjem. Daide, uzimanje zajma i zavodenje poreza u direktonoj je vezi sa
stanjem u stvaranju i raspodjeli nacionalnog dohotka, pa otud i granicu zaduženja
treba dovesti u odnos prema ovom ekonomskom agregatu iz koga se zahvata za sve
potrebe zajednice, pa i za državu putem zajma.
Osim ovih kriterija, o kojima treba voditi računa pri utvrđivanju grartice
zaduženja države, od ništa manjeg značaja nisu ni sljedeće činjenice koje treba imati
u vidu, a to su, naprimjer:
podaci o raspoloživoj štednji stanovništva;
podaci o novčanom tržištu;

316
 Javne finansije ilIoio Javni prihodi
● podaci o potrebama privatnog sektora za novčanim sredstvima; podaci o
psihološkom stanju raspoloženju eventualnih zajmodavaca da povjere
svoja sredstva u privredi, povjerenje u zajmoprimca, iskustva sa ranijim
zajmovima, propisane mjere za očuvanje realne vrijednosti upisane sume
zajma, kao i visina kamatne stope, te raspodjele nacionalnog dohotka i
njegove visine po glavi stanovnika, kao i o namjeni angažiranja sredstava
zajma.
Problem zaduživanja država i utvrdivanje granica tog zaduženja druga
čije
se postavlja u razvijenim, a drugačije u zernijama u razvoju. Razvijene zemlje
potrebna sredstva nalaze na viastitom tržištu kapitala, što nije slučaj sa zemljarna
u razvoju. Kod ovih zemalja neophodno je voditi strogo računa o platnom
bilansu zemlje kad se utvrđuje granica zaduženja. Struktura, obim i dinamika
izvoza i uvoza od prvorazredne su važnosti pri odmjeravanju granice zaduženja.
Uz brojne kriterije utvrđivanja granice zaduženja države, od kojih ni
jedan sam za sebe nije dovoljan da se dobije čdgovor na pitanje o limitu za-
duženosti, u literaturi se sreće i mišljenje da ne postoji granica zaduženja države
kad je riječ o unutrašnjem dugu i produktivnom ulaganju sredstava zajma.
Naime, prerna tom mišljenju, unutrašnjim zajmom prikupljaju se sredstva od
jednih, da bi se dala drugima. Ako povećanje zaduženja dovodi do povećanja
nacionalnog dohotka i zarada stanovništva, koje omogućavaju da se unutar
● gornje granice oporezivanja podmiri obaveza vraćanja zajma, onda ne postoji neka
gornja granica zaduženja države. 22° Čitalac će se sjetiti teorije o općoj nadoknadi kod
objašnjenja opravdanja zavođenja poreza od strane države.
Zaduženje države u zemlji neće dostići plafon sve dotle dok dugoročni razvoj
određene vi sine prihoda omogućuje vraćanje zajma. Prostor za povećanje zaduženja
.

države može se povećati onda kada se poveća mogućnost poreznog opterećivanja.

Kada je riječ o granici zaduženja države na inozemnom tlu, stvari izgledaju
nešto drugačije. Ovdje je granica zaduženja mnogo jasnije određena. Tako, na
primjer, prema stavovima Međunarodnog monetarnog fonda maksimalna suma
zaduženja države prema inozemstvu ne bi smjela biti tolika da angažira više od 25%
njenog ukupnog godišnjeg deviznog priliva.
Medutim, "zakon nužde", zatim lakomislenost, odnosno odsustvo cjelovitog
uvida u finansijski i ekonomski položaj zemlje i perspektive njenog razvoja, dovode
i do toga da se ta granica pređe, što je slučaj naročito sa zemljama u razvoju, u koje
spada i naša država.

220
Božidar Jelčić: op. cit. str. 385.
Ismet Dautbašić: Finansije i finansijsko pravo

Radi ilustracije, evo nekih pokazatelja o zaduženosti savremenih visoko

razvijenih industrijskih zemalja Zapada u 1977. godini:
U Javni dug po glavi
češde javnog duga stanovnika u DM
Država u društvenorn proizvodu
SR Njemačka 27 5.300
Belgi 9.800
ja elleillffliffle 5.100
Dans
ka 29

Francuska
11111~1111 2.300
~1
Velika Britanija 63 6.300

Italija 1111111.11~ 3.600

Austrija illeillailleill 3.700

SAD 52 9.800

Učešće kamata u ukupnim izdacima finansiranja javnih rashoda:

Država 1976. 1977. 1980.
SR Njemačka 4,3 5,0 6,5
Belgija 7,3 7,7 9,7
Danska 1,9 1,6 7,3
Francuska 1,9 4,3
Velika Britanija 8,4 8,5 12,3
Italija 8,1 8,1
Japan 5,4 6,6 10,7
SAD 9,8 8,3

3. Klasifikadja javnih zajmova

Kao i kod ostalih finansijskih instituta i kod javnih (državnih) zajmova ima više
klasifikacija iIi podjela. Kao osnovnu za klasificiranje ovih zajmova izvjesni autori su
uzimali period za koji treba da se otplati zajarn, drugi teritoriju sa koje potiču sredstva
31 8
javnog zajma, treći razlog zbog kojeg se zajam zaključuje, četvrti prema postojanju
garancije za upisnike zajma, peti, prema načinu otplate, tj. vraćanja zajma, itd. Naprijed
navedene klasifikacije javnih zajmova biće predmet naših dalph razmatranja.
Javne inansile 111 010: Javn, prihodi
3.1. Kratkoročni, srednjoročni i dugoročni zajam. Ova klasifikacija, kao što se
vidi iz•njenog naslova, uzima za svoj osnov podjele vrijeme, odnosno broj koliko
godina treba da se zajam isplati, pa da on bude kratkoročan, srednjoročan ili
dugoročan. U finansijskoj Iiteraturi nemamo jedinstven odgovor. U starim
državama otplate su trajale 99 godina. Danas termin "dugoročan" označava
neuporedivo manji broj godina od navedenog. Po nekim autorima, kao dugoročan
zajam treba smatrati onaj zajam čije trajanje premašuje 30 godina, dok drugi pisci
smatraju da to vrijeme treba da bude do 50 godina.
Što se tiče termina "srednjoročni" zajam, u Iiteraturi ni tu ne postoji
jedinstveno stanovište. Medutim, danas većina finansijskih teoretičara smatra da se
takvim zajmom može označiti onaj zajam kredit čije se trajanje otplate kreće u
vremenskom razmaku od 3 do 10 godina.
I, na kraju, kad je riječ o "kratkoročnim" javnim zajmovima, prevladava
mišljenje da u savremenim prilikama njihovo trajanje ne bi trebalo biti duže od 3
godine.
U okviru kratkoročnih državnih •zajmova izvjesni autori uključuju i
razmatraju i tzv. leteči dug države. šta je, u stvari, leteći dug? Leteći dugovi
predstavljaju javne zajmove sa rokom otplate koji ne može biti duži od jedne godine
dana. Ove dugove zaključuje država kod centralne, emisione (narodne) banke u
slučajevima kad se dinamika i obim budžetskih prihoda ne poklapa sa dinamikom
javnih rashoda. Naime, u toku budžetske godine država može u izvjesnirn
periodima da više troši nego što pristiže sredstava u njen budžet. Da bi se pokrila
razlika i obezbijedila budžetska ravnoteža, država emitira tzv. kratkoročne trezorske
bonove i blagajničke zapise kao pravni oblik ovih zajmova. Karakteristika Ietećeg
duga je da on treba da bude vraćen u toku budžetske godine u kojoj je i zaključen.
Savremene države veoma često posežu za ovom formorn zaduživanja kod emisione
banke, stvarajući tako mogućnost finansiranja, koje može dovesti do inflatornih
pojava na tržištu, sa nizom negativnih posljedica po privredu, pa i njene finansije.
Podjela javnih zajmova, o kojoj je do sada bilo riječi, je veoma značajna sa
praktične strane javnog pozajmljivanja. Ovo stoga što od vremena rta koje je 'zajam
zaldjučen zavise i ostali bitni uvjeti zajma, u prvom redu visina kamatne stope koju
zajam nosi, zatim davanje odredenih garancija upisnicima zajma, obezbjeđivanje
određenih stimulacija za upisnike i tome slićno.

3.2. Unutrašnji i spoljni javni zajmovi. I ovdje se, također, vidi iz samog naslova
šta je osnov po kome je podjela izvršena. Naime, javni (državni.) zajmovi sa
gledišta teritoržje odalde potiču sredstva i sa gledišta Tica (fizičkih i pravnih) koja
ih upisuju, mogu se podijeliti na unutrašnje i spoljne, na čemu se i zasniva ova
podjela. Ako finansijska sredstva potiču iz nacionalne akumulacije i ako žh
Ismet Dautbašić: Finansije i finansijsko pravo

upisuju građani dotične zemlje, onda po ovoj klasifikaciji imamo unutrašnje zajmove
i unutrašnje povjerioce države. U suprotnom slučaju, tj., u slučaju da zajmovi potiču
iz inozemstva i da ih upisuju strani građani i strana pravna lica, onda imamo situaciju
gdje se radi o spoljnom ili inozemnom zajmu. Za ovu vrstu zajmova postoji i naziv
"medunarodni", koji se upotrebljava u slučaju kada zajam daju finansijsko-kreditne
ustanove iz nekoliko zemalja i1i medunarodne finansijske ustanove, kao što su
specijalizovane organizacije OUN (Medunarodna banka za obnovu i razvoj,
Međunarodni monetarni fond i dr.).
Kad je riječ o zajmovima gdje se kao povjerioci države pojavljuju strana fizička
i pravna lica treba reći i to da, kad se zajam zaključuje direktno sa vladom neke države,
onda se radi o mectudržavnom zajmu, a kada je ugovor sklopijen sa bankom ili
nekom sličnom finansijskom organizacijom ili, pak, sa preduzećem, onda se tu radi o
trgovinskom zajmu. Za ovu drugu vrstu zajmova država o čijem je dužniku riječ može
davati garancije povjeriocima zajma, pod uvjetom da oni to zahtijevaju.
Medutim, ova podjela zajmova nema samo za zadatak da omogući preglednost
državnog zajma po osnovu porijekla odakle sredstva potiču, već da omogući
odmjeravanje državnog zaduženja. Za jednu državu nije ista stvar da li veći dio javnog
duga čine spoljni ili unutrašnji zajmovi. Pošto se spoljni zajmovi, po pravilu, isplaćuju
u devizama, to država mora da vodi računa o fluktuaciji kursa valute u kojoj je
zakijučen zajam. Ako se poslije zaključivanja zajma odnos domaćeg novca u odnosu na
valutu u kojoj je zaldjučen zajam promjeni na štetu domaćeg novca, onda otplata
takvog zajm a ima i svoje teže posljedice. Zbog toga pribjegavanje inozemnom zajrnu
.

nalaže, najprije, racionalnu upotrebu njagovih sredstava, kako bi se preko njega

aktivirali ekonomski izvori, što treba da dovede i do povećanja nacionalne akumulacije
za odredeni iznos.221

3.3. Prinudni i dobrovoljni. zajmovi. Osnova ove klasifikacije je način na koji

država dolazi do zajma. Načelno, daide, ova klasifikacija vidi i konstatira dvije
mogućnosti: zajam se upisuje ili prinudno ili dobrovoljno.222
Slučaj upisa prinudnog zajma ima kada država propiše da svaki gradanin ima
upisati odredeni iznos u vidu zajma shodno visini svoga dohotka i imovine. To bi bio
slučaj tzv. javno-prinudnog zajma. Medutim, prinudni zajam, smatraju izvjesni pisci,
može da se javi i prikriveno. Taj slučaj imamo kada država, umjesto da isplaćuje svoje
povjerioce u novčanom obliku, to čini preko obveznica državnog zajma. U tom slučaju
zajam gubi odlike ugovorenog

Op. cit. str. 172.

222 Op.cit. str. 173.

320
Javne finansije DIO: Javni prihadi
odnosa. Prinudni zajam se preduzima samo u teškim pri.likama i znači rekviziciju
novca uz plaćanje kamate.
Ova klasifikacija nasuprot prinudnom zajmu stavija dobrovoljni zajam. Kao što
mu i samo ima kaže, zakijučivanje ovog zajma vrši se na slobodnoj osnovi. Onaj ko ima
novčanih sredstava može slobodno za njih da dobije obveznice državnog zajma. Ova
vrsta zajma može se javiti u dvije varijante koje, u stvari, predstavijaju pobude koje
rukovode gradane da upisuju zajam. Ako su te pobude patriotska osjećanja, kada upis
zajma predstavija i priliku za njihovu manifestaciju, tada imamo patriotske zajmove.
Prije raspisa takvih zajmova država objavljuje njegov cilj, iz koga se jasno može vidjeti
takav njegov karakter. Takvi zajmovi obično se zakijučuju u situaciji kada je potrebno
povećati sredstva zbog ugrožene nacionalne bezbjednosti ili kada je u pitanju obnova
zemlje ili kakve oblasti nastradale od elementarnih nepogoda i tome slićno.

Za razliku od dobrovoljnog zajma sa patriotskim motivima, druga vrsta

dobrovoljnog zajma predstavlja njegov slobodni upis, ali gdje pretežu elementi ličnog
interesa, tj. sigurnost plasmana uštedevine i odgovarajuća kamatna stopa koja se
očekuje.

3.4. Konsolidirani i nekonsolidirani javni zajmovi. Ova klasifikacija uzima za svoj

osnov finansijsko obezbjedenje (garanciju) upisnicima zajma.223 U tom smislu po ovoj
klasifikaciji razlikujemo javne zajmove gdje je to obezbjedenje učinjeno u
odgovarajućoj formi, od zajmova gdje toga obezbjedenja nema. Kao konsolidirane i
fundirane zajmove ova klasifikacija smatra najprije zajmove gdje je izdvajanjem
jednog javnog prihoda (porez, carine i sl.) i njegovim namjenjivanjem za otplatu zajma
ostvareno obezbjedenje imaocima obveznica takvog zajma. Medu takva garantovanja
državnog zajma navodi se obezbjedenje od prihoda državnih željeznica, šuma, carina i
dr. Porernećaji u vrijednosti novca, do kojih dolazi iz raznih razloga, dovode do toga da
je novčana jedinica u kojoj se vraća zajam niža od kupovne snage novca u kojoj je
zajam zakijučen. Da do ove pojave ne bi došlo, postoji shvatanje da pojam
konsolidiranje ili fundiranje treba da obuhvati i ovu pojavu, odnosno da je spriječi. Kao
praktična mjera u ovome cilju predlaže se zakijučivanje zajma u ziatnoj valuti ili na
bazi stalnih cijena. Zakijučivanje zajma u zlatnoj valuti danas je izgubilo svoj značaj i
niko ga ne praktikuje. Što se tiče drugog načina, tj. preko indeksa kupovne snage
novca, smatra se da je taj naćin mnogo efikasniji i sigurniji. Nasuprot ovakvom javnom
zajmu, prema ovoj klasifikaciji leteći dugovi države ne bi mogli imati navedene i
tražene osobine.

223
Op. cit. str. 175.
Ismet Dautbašić: FinansUe finansgsko pravo

3.5. Amortizacioni i rentni zajmovi. Ova podjela je izvršena prema načinu otplate
javnog zajma, odnosno državnog duga. Ako se zajmovi redovno otplaćuju prema
ugovoru i amortizacionom planu koji se nalazi na obveznici zajma, onda se radi o
tzv. amortizacionom zajmu, kod koga su uvjeti otplate fiksirani i nepromjenljivi.
Medutim, ako se radi o zajmu kod koga se država obavezala da će redovno
otplaćivati samo kamatu, a glavnicu kad nade shodno, onda se radi o tzv. rentnom
zajmu. Ovo je č'est slučaj kod reprogramiranja državnih dugova, kada država
dužnik kod povjerioca uspije isposiovati ovakav status i olakšati svoje obaveze po
dugu.

322
Javne finansije III DIO: Javni prihodi
GLAVA XXVII

PRAVNO-TEHNIČKA PITANJA JAVNIH ZAJMOVA

Nauka o javnim (državnim) zajmovima insistira na rješavanju niza pravno-

tehničkih pitanja vezanih za proces zaključivanja, korištenja i otplate javnih
zajmova. Tako postoje brojna pitanja pravno-tehničke prirode bez čijeg
sagledavanja i rješavanja je nemoguće ovaj složeni posao uspješno obaviti. To su
pitanja vezana za esencijalne elemente svakog zajma i to : monetu u kojoj se zajam
zaključuje, ,karnatu koju zajam nosi, zgoditke i stimulanse kojima se upisnici
stimuliraju da povjere svoje uštedevine državi itd.

I. Moneta javnog zajma

Pošto vrijednost nacionalne valute zavisi od razvoja privrede i finansija

zemlje i pošto se ta vrijednost u toku dužeg trajanja jednog zajma može izmijeniti,
pogoršati, to povjerilac koji je pozajmio svoj novac državi rizikuje da mu kapital u
roku bude vraćen u depresiranoj vrijednosti, bilo da je novac metalan ili papirni.
Dosadašnja praksa pokazuje da svaka moneta može biti izložena depresijaciji, pa i
one najjače i najstabilnije. Postoji, dakle, opravdan zahtjev državnih povjerilaca da
se zaštite od eventualnih gubitaka prouzrokovanih vraćanjem kapitala u
obezvrijeđenom novcu.
Tu zaštitu ima ako se država obaveže u ugovoru o zajmu da će glavnicu, pa i
samu kamatu, plaćati u zdravom novcu, zlatu ili u stranom novcu ravnom zlatu,
odnosno u nacionalnom novcu po njegovom tečaju prema zlatu. Ali, postavlja se
pitanje, šta ta ugovorena klauzula vrijedi, ako država prinudno promijeni kurs svoje
valute? To ona čini u raznim nenormalnim prilikama, kao što su krize, ratovi, i sl.,
emitirajući papirni novac bez odgovarajućeg pokrića njime otplaćuje svoje obaveze,
pa i obaveze po javnim zajmovima.
Zlatna Idauzula, ako se ugovori, pokreće niz problema, među kojima su
najznačajniji pravni, ekonomsko-finansijski i socijalni. 2"

224
Op. cit. str. 183.
Ismet Dautbašić: Finansije i finansijsko pravo

Sa pravne tačke gledišta, državi se ne može zamjeriti što bi anuitetsku službu po

zajmu vršila u papirnom novcu (depresiranom), ako u ugovoru o zajmu nije
predvidena zlatna Idauzula. Teret za državu će biti lakši, ali povjerioci će imati štetu i
tu se radi o tzv. moralnom bankrotstvu države.
U drugom slučaju, ako je predviđeno vraćanje u zlatu ili stranoj moneti,
uvođenje prinudnog kursa ne može izmijeniti primljenu obavezu države. Ona mora
ugovor ispoštovati. U suprotnom, više se ne bi radilo o moralnom, već o totalnorn
bankrotstvu države, a što je za nju neuporedivo teža posljedica.
Sa ekonomskog i finansijskog gledišta postojanje zlatne klauzule ima dobar
efekat. Naime, ekonomski gledano, zlatna klauzula podiže ugled države u očima
povjerilaca i otidanja se sumnja da će se zajam vratiti u obezvrijeđenoj valuti. Sa
finansijskog aspekta klauzula je također potrebna, a evo zašto.
Ako građanin zemlje koja je raspisala zajam nije siguran da će država vršiti
anuitetsku službu u zdravom novcu, on neće kupovati obveznice svoje države, već će
svoju uštedevinu upotrijebiti za kupovinu stranih obveznica. To je onda za domaću
državu negativan efekat, jer kao posljedica toga dolazi nužda da država mora zajam
potražiti na strani i to pod sasvim drugačijim, težim uvjetima.
Sa socijalnog gledišta, suprotno ekonomsko-finansijskom interesu, zlatna
klauzula nema podršku.
Ako se država obavezala nacionalnim povjeriocima da ih isplaćuje u zlatu, onda
će u finansijskim krizama i teškoćama u očima javnosti glavni krivci za depresijaciju
papirnog novča biti povjerioci države, koja će morati, da bi ih isplatila u ziatu, da
smanjuje metalno pokriće svojih novčanica. Ove optužbe teško je razbiti, čak i kad su
uzroci depresijacije papirnog novca, recimo, u slaboj ekonomskoj politici, 225 a ne na
strani otplate zaključenih zajmova. Drugim riječima, svaki zajam znači preraspodjelu
nacionalnog bogatstva iz siromašnih u bogatije slojeve stanovništva, a kada je riječ o
zlatnoj klauzuli, ta preraspodjela je još naglašenija.
U pogledu primjene zlatne klauzule, praksa u svijetu je različita:
● SAD su sve svoje zajmove emitirale sa ziatnom klauzulom;
● Francuska sve svoje zajmove veže za strane devize;
● naši unutrašnji zajmovi nisu imali valutnu garanciju, ali su je imali zajmovi
zaključeni u inozemstvu — dalde, bili su u stranoj valuti, 226 što praktično
znači da, naprimjer, u dolarima USA primaš, u dolarima USA vraćaš obaveze
po zajmu.

225
Op. cit. str. 184.
226
Op. cit. str. 184.

324
Javne finansije III oio: Javni prihodi
2. Kamate javnih zajmova

Utvrđujući elemente zajma, zakonodavac, pored visine zajma i trajanja,

određuje i kamatu koju država mora platiti.
Tu ima niz kombinacija. Država želi da sa što nižom cijenom dobija kapital,
a povjerioci obratno.
Kamata, bila mala ili velika, kombinira se obično sa drugim elementima, kao
zgodicima ili emisijom ispod pariteta u slučaju male kamate iIi kad je riječ o visokoj
kamati sa ustanovom konverzije. Te slučajeve ćemo razmotriti.
Visina kamate koju država plaća može biti 2-3% i 7-8%, pa i više. Sve zavisi
od ugleda koji država uživa. Jer, sve države, prirodno, nemaju isti kreditni ugled,
niti ista država u ražličitim periodima. Na primjer, u ratu po skupljoj kamati
zakijučuje zajarn, s obzirom na premiju koju zajmodavci naplaćuju za rizik.
kamatne stope zavisi ne samo od kredita, odnosno države, već i od
roka zajma i visine pozajmljene sume. Ako je zajam kratkog roka ona je niža
obratno. Država solidnog ugleda može praviti izbor izmedu tri kombinacije: visoke,
srednje i niske kamate.227
Visoka kamata će sigurno privući zajmodavce i zajam će uspjeti, što je
najglavnije. Ta kamata može biti samo privremena, jer čim nastanu povoljni uvjeti
moći će se izvršiti konverzija, tj. visoka pretvoriti u nisku kamatu.
Ali, visoka kamata ima i mana. Koristi imućnijoj klasi. Ona je znak slabog
materijalnog položaja države.
Kakve su koristi od niske kamate, a kakve štete? Malo tereti privredu
poreznog obveznika, ali malo interesuje štediše. Nisku kamatnu stopu nose prinudni
i patriotski zajmovi.
I naročito: niska kamatna stopa najčešće je vezana za emisiju ispod pariteta,
a ona znači žrtvu za državu, za porezne obveznike, jer efektivan dug države veći je
od stvarnog primljenog zajma. Niska kamata je smetnja za konverziju duga, jer
obveznici takvog zajma ne ispunjavaju osnovni uvjet za konverziju, tj. da im kurs
dode do nominale-i pređe je.
Ostaje srednja kamata. Ona ima najviše izgleda da bude prihvaćena, jer
podjednako zadovoljava obje ugovorne strane i omogućuje konverziju.

227
Op. cit. str. 185.
 ismet Dautbašić: Finansije 1 finansijsko pravo

3. Zgodici

U želji da privuče upisnike zajmova država nekad kombinira kamatu sa

zgodicima. To je mogućno na dva načina. Prvi način je da država ne plaća nikakvu
kamatu, mjesto nje ona periodično, svakih 6 mjeseci iIi godišnje, organizira Iutrijsko
izvlačenje, pri čemu izvučene obveznice dobijaju odredene zgoditke. Drugi način je da
država isplaćuje kamatu, ali ne u tržišnoj visini, već nižu, od ostatka se formira fond
koji se pretvara u zgoditke. Dakle, lutrijski zajmovi su dugoročni zajmovi podijeljni na
obveznice, gdje se jedan dio ali sav iznos kamata po zajmu isplaćuje u vidu lutrijskih
zgoditaka. Brojevi amortizacionih obveznica se "izvlače" i vlasnicima izvučenih
obveznica se, pored vrijednosti obveznica, isplaćuje i zgoditak.
Lutrijski zajmovi trebaju zajam učiniti interesantnim za široke mase.
Za zajmodavce praksa sa zgodicima može biti od interesa onoliko koliko su
državljani neke zemlje uopće zainteresirani za igru na sreću, jer u tom pogledu nisu svi
narodi isti.
Ima država koje se ni sada ne služe Zajmovima sa zgodicima, to su SADi
Švicarska, još neke. Naša ih je praksa poznavala, kao praksa niza drugih država.

4. Nominaina i realna kamata

Prije svega, treba razlikovati nominalnu kamatu od realne. Nominalna je kada se

posmatra u odnosu na iznos zajma koji država priznaje za svoj dug, a realna je kamata
ako se posmatra u odnosu na sumu koju je država efektivno primiIa od povjerioca. Ova
dva iznosa ne moraju uvijek biti jednaki, može stvarno primljeni kapital biti manji od
onog kojeg država priznaje za svoj dug.
Kad država emitira zajam, ona može da postupi dvojako: iIi da emitira zajarn
"ai pari", ili da odstupi od toga, da zajarn emitira ispod, odnosno iznad pariteta.
Kod "al pari" emisije država prima tačno onoliko koliko nominalna svota glasi
na obveznici. Kod ovakvog zajma nominalna kamata poklapa se sa realnom kamatom.
Prilikom isplate duga niti država što gubi, niti povjerilac što dobija, jer se vraća ista
suma kolika je primljena. To bi bilo slučaj kada bi država za svoju 5% obveznicu od
nominalnih 100 KM dobila - efektivnih 100 KM. Ovo je najprihvatIjivija emisija sa
gledišta finansijske nauke.
Država vrlo često zajmi na drugi način: ona pristaje da za svoju obveznicu primi
manji iznos, ali pod uvjetom da na to plati manju nominalnu kamatu. To bi

326
 Javne finansije II DIO: Javni prihadi
se ostvarilo onda kada bi za svoju obveznicu od 100 ICM primila samo 80 KM, ali
nominalna kamata ne bi bila više 5% već 4%. Ovo je slučaj emisije ispod pariteta.
Najzad, ernisija "iznad pariteta" nastaje kada država izabere kamatnu stopu
višu do tržišne. U tom slučaju zajmodavac mora obveznicu da plati većom sumom
no što je njena nominalna. Na primjer, ako je tržišna kamata 5% zajam se može
emitovati po 6% za svakih 100 KM nominale. Upisnik će za svakih 100 KM u
obveznici primiti 6 KM kamata, ali će za obveznice od 100 nominale platiti 120
KM. To je rezultat sljedeće proporcije:

100 : 120 = x 6 = 100 x 6 5 %

120

5. Stimulansi za upisivanje zajmova

Državi je cilj da joj zajam uspije. Da bi to postigla ona zajmodavcima pruža

različite stimulanse u vidu povlastica. To su kamata i emisija ispod pariteta, ali ima i
drugi.h. Neke od njih predviđalo je i naše finansijsko zakonodavstvo i to:
1. Obveznice mogu biti primane na ime kaucije na svim državnim
blagajnama po nominali. U ove obveznice mogla su se ulagati dugoročna
sredstva;
2. Lica su rnogla svoje rezerve i imovinu (maloljetnika) uložiti u državne
hartije od vrijednosti i tako dobivati kamatu;
3. Jedna povlastica, koja je poznata i u našoj praksi, jeste u pravu imalaca
obveznica da njome plaćaju po nominali određene poreze. Nije korisna za
državu. Ona to čini najčešće u ratu;
4. Jedna od najvažnijih privilegija vezanih za državne papire sastoji se u
oslobadanju od poreza prihoda iz državnih zajmova, koje su u praksi često
primjenjivale zemlje koje su raspisivale javne zajrnove.
Historija javnih zajmova poznaje oslobodanje za neko vrijeme, a i za
"oslobodenje od svih sadašnjih i budućih poreza i taksa". Ovo drugo je veoma
i

rijetko. To je stimulans za upisnike, i to veliki.

Kao poseban stimulans za upis zajmova jeste pitanje o njenom ugledu. Ako je
dr.žava prinudena da daje druga obezbjedenja svojim povjeriocima sem ona
uobičajena ugovorom u javnom zajmu, onda su njen ugled i povjerenje poljuljani.
Kod velikih savremenih država garancija je izuzetak. To je samo kod onih
koje su u krizama. U srednjem vijeku mogle su se davati i peronalne zaloge, a
davali su ih prinčevi i vladari za svoje zajmove. Sada su takve garancije rijetke.
ismet Dautbašić: Finansile i finansijsko pravo

Svi spoljni zajmovi naše prijeratne države bili su garantovani (gažirani). Na

primjer, Blerov zajam je predviđao garancije ito zaloga na čiste prihode clržavnih
monopola i carine, a tako isto i na sve bruto prihode Državnih željeznica.
To je bio svakako znak da davalac zajmova nije htio rizikovati, pa se
osiguravao ovakvim zalogom, što je bio veoma ćest slučaj kad se radilo o
nerazvijenim zemljama, kakva je u to vrijerne bila i naša država.

328
 Javne finanslie ID 0; Javni prihodi
GLAVA XXViii

EMITIRANJE JAVNIH ZAJMOVA

1. Obveznice javnih zajmova

Vrste. Iznos zajma je podijeljen na odgovarajući broj obveznica, koje

predstavljaju m.aterijalnu formu o učešću zajmodavca u državnom zajmu. To su
hartije od vrijednosti ili"efektni papiri". Tehnički, svaka obveznica ima 3 dijela:
plašt, kuponski tabak i talon.
Plašt, koji je za svaki zajam drukčije boje i crteža, sadrži glavne oznake
zajma. nominalni iznos obveznica, nominalnu kamatu, povlastice (ako su date
zajmu), seriju i broj obveznica, kao i druge podatke. Na poledini plašta obično je
odštampan amortizacioni plan zajma.
Kuponski tabakje dio obveznice, sastavljen iz odredenog broja kupona, a
svaki od ovih kupona sadrži podatke o visini iznosa na koji glasi, kamati koju nosi,
valuti u kojoj se isplaćuje i dr.
•

Talon je treći dio obveznice. On je dio kuponskog tabaka. Na osnovu talona

poviači se novi kuponski tabak, ako je stari iscrpljen.
Obveznice zajma se štampaju u različitim apoenima (iznosima), od malih
iznosa (10 KM), do krupnih svota, što zavisi od koga se očekuje odziv pri
raspisivanju zajma.
Obveznice koje ne nose kamatu, već igraju na pogotke, nazivaju se lozovi.
Njih dijelimo na: obveznice na donosioca i na obveznice na ime. Sa prvima je lakš'e
u prometu disponirati, pa su i češće u p"rimjeni.

2. Metode emisije zajma

Emitiranje zajma, tj. uručivanje obveznica raspisanog zajma upisnicirna zajma

može da se vrši na više načina, a osnovna su dva i to: direktan i indirektan metod
emisije. Emitiranje obveznica zajma je u nadležnosti vlade. Direktna emisija se još
naziva "subskripcija"ili javni upis, a indirektna emisija "submisija" ili negocijacija.
Ismet Dautbašić: Finansije i finansijsko pravo

Pošto u direktnu emisiju ulaze još dva istina manje značajna metoda emisije
javnih zajmova to ćemo iz pedagoških razloga prvo razmotriti indirektnu emisiju, pa
tek nakon toga pristupiti analizi direktne emisije javnih zaj mova.

2.1. Indirektna emisija "submisija". Metod posredne emisije sastoji se u ustupanju

zajma, po utvrdenoj cijeni, jednoj bankarskoj kući ili sindikatu banaka (konzorciju).
Banka na svoj rizik kupuje od države cio zajam, najčešće isplaćujući ga državi u
cijelom iznosu odmah, pa tek docnije preprodaje obveznice zainteresovanim licima, s
tim da na razlici kursa zaradi. Obraćajući se bankarna, država može ustupiti zajam
odredenoj banci ili poslužiti. se "submisijom", tj. natjecanjem između banaka, koja će
povoljnije uvjete otkupa zajma ponuditi državi, pa ustupiti zajam onom ponuđaču koji
bude najpovoljniji. Ovaj metod primjenjuje se naročito u Velikoj Britaniji i SAD.
Ovom metodom emi5ije zajma država sebi obezbjeduje niz olakšica, rnedu:
kojima naročito očekivanu sumu zajma i to•odmah bez rizika da Ii će zajam uspjeti.
Zajmovi države zakbučeni u inozemstvu drukčije ne mogu biti ni zaključeni nego
preko banaka, odnosno konzorcija banaka. Taj metod je rjecle u primjeni.
Ovaj metod ima jednu negativnost, jer on omog-ućava bankama da na račun
upisnika zaraduju velike sume na razlici kurseva obveznica, kupujući ih od države
jeftinije i prodajući ih upisnicima skuplje. Zato se ovim metodom države služ e samo
onda kada nisu sigurne da će zajam plasirati direktnim metodom.

2.2. Direktna emisija ("javni upis"). U državama u kojima je privreda napredna, koje
raspolažu razvijenom štednjom, metod javnog upisa je najboiji najefikasniji način
emitiranja zajma. On daje državi obilne svote, a da država nije prinudena da bankama
plaća velike provizije. Javni upis obezbjeduje definitavan prelaz obveznica u ruku
štediše i time eliminira berzansku špekulaciju nad obveznicima, na kojoj počiva
indirektna emisija ili tzv. negocijacija kao metod emisije.228
Kod javnog upisa država se obraća neposredno imaocima uštedevine, pozivajući
ih da upisuju zajam i odreduje mjesta upisa, koja mogu biti državne ustanove i11
banke. Jer, banke mogu da budu od velike koristi kod javnog upisa, ali samo putem
svojih "šaltera" koje stavijaju državi na raspolaganje.229

228
229 Op. cit. str. 194.
Op. cit. str. 194.

330
Javne finansije 111DIO: Javni prihodi
U normalnoj situaciji država raspisuje zajam za postizanje odredenog cilja. Ona,
prema tome, zna koliku sumu želi zajmom da dobije. Iz toga razloga unaprijed
utvrduje obim zajma koji se upisuje. To, na primjer, znači da država emitira zajam od I
milijarde i kada ona bude upisana, emisija se zaključuje. To je ograničena emisija. Ali
u vanrednim okolnostima, na primjer za vrijeme rata, kada su državi potrebna
ogromna sredstva i kada zajmovi postaju gotovo jedini ili glavni izvor prihoda, onda
se država rnože poslužiti i neograničenom emisijorn, tj. ostavlja se upisnicima da
upisuju neograničene sume zajma, koliko ko hoće. U tom slučaju nikakve se teškoće u
dodjeljivanju obveznica ne javljaju, jer svaki upisnik zna da će dobiti onoliko
obveznica koliko je upisao zajma. To je neograničena emisija.
Kod ograničene emisije, medutim, mogu se javiti izvjesne teškoće, koje
nastupaju kao posljedica "preupisivanja" zajma. Riječ je o ovome. Kod upisivanja
zajma sa utvrdenim iznosom (plafonom) mogu nastati dva slučaja. 23° ,Prvi, da zajarn ne
bude u cjelini upisan od gradana. U ovom slučaju upisnik će dobiti on'oliko obveznica
koliko je upisao, država će, naravno, morati naći načina da nekupljene obveznice
nekako proda. Drugi je slučaj da zajam bude upisan zaveću sumu no što je država
tražila. Može da bude preupisan 2, 3, 4 puta i više. Teškoća nastaje oko toga kako onda
raspodijeliti zajam na upisnike. Na prvi pogled izgledalo bi da je najbolje rješenje
smanjiti proporcionalno svačiji upis 4 milijarde, onda zahtjeve svih svesti na 1/4
milijarde. Kod ovakve situacije proporcionalna redukcija, smanjenje ponuda, bila bi
nepravilna, jer bi favorizirala velike kapitaliste na štetu mladih štediša. Izlaz iz ove
situacije je: malim upisnicima priznati sav upis, a velikirn reducirati iznos.

Ranije je bilo riječi o manama indirektne misije, ali njih ima i direktna emisija.
Tako, na primjer, ako je država slabog kredita, postoji opasnost da ne uspije plasirati
sav zajam bude li zaobišla banke. Od štediša se nikada ne zahtijeva da zajam moraju
pisati odjednom, već im se daju rokovi, ali ako su državi sredstva potrebna odmah,
lakše i brže joj ih mogu pružiti banke i druge finansijske ustanove nego da ih prikupi
metodom direktnog upisa.
Ponekad savremene države, da bi izbjegle manu i jednog i drugog sistema, oba
ova sistema kombiniraju. Jedan dio zajma ustupaju bankarskom konzorciju, a drugi
iznose na javni upis. Tako država postaje sigurnom za jedan dio zajma, a drugim
dijelom umanjuje rnogućnost bankama da špekuliraju.'"
Poseban vid direktne emisije jeste upis zajma preko efektnih berzi. Pomoću
emisije preko berze država rasprodaje obveznice nekog zajma po

230
231 Op. cit. str. 195.
Op. cit. str. 194.
 332
lsmet Dautbašić: Finansije i finansysko pravo

tekućem berzanskom kursu. Ona to može obavljati preko svojih organa ili preko
berzanskih agenata. Ali, ovako država ne može da postupi sa svakim zajmom, već
samo sa zajmom čije su obveznice već ranije u opticaju. Sem toga, ove berzanske
emisije moraju ostati male, jer kada bi se na tržištu pojavio veliki broj ovih
obveznica, njihov berzanski kurs bi od toga trpio i pao bi. Mana je ovog metoda i u
tome što država ne može da računa sa unaprijed odredenim sumama prinosa zajma
kao u ranijim slučajevima. Nikad se sa sigurnošću unaprijed ne zna kako će
obveznice kotirati na tržištu.232
I upis u glavnu knjigu državnog duga predstavlja direktan metod emisije, jer
to je, u stvari, permanentan javni upis. Zajmodavci mogu svoje uštede da ulažu u
društvenu rentu kada hoće i koliko hoće. Ističemo da je u Francuskoj državna renta
na ovaj način postala papir u svojini i najširih slojeva štediša. 233 Medutim, ovakav
metod upisa je više stvar prošlosti i finansijske historije, pa se na njemu nećemo
duže ni zadržavati.
233 232 Op. cit. str. 195.
Op. cit. str. 195.
 Javne finanstje 111 o: Javni prihodi
GLAVA XXIX

KONVERZIJA JAVNOG ZAJMA

1. Pojam konverzije

Konverzija zajma predstavlja izmjenu uvjeta pod kojima je javni zajam

zaključen. Postoji konverzija u užem i u širem smislu. Konverzija u užem smislu
riječi predstavlja izmjenu, po pravilu, smanjivanje kamatne stope po zakijučenom
zajmu. U širem smislu riječi konverzija znači pretvaranje obveznica zajma na ime u
obveznice na donosioca i obratno. Ova konverzija postoji onda kada se zajam sa
obveznicama pretvara u zajam upisan u glavnu knjigu državnog duga. Konverzija u
širem smilsu znači i pretvaranje tzv. rentnog zajma u amortizacioni dug ili obratno.
1, na kraju, postoji još jedna radnja države koju možerno, takoder, smatrati ovom
vrstom konverzije, ali se sreće i pod imenom konsolidadje državnog duga. Neki
finansijski teoretičari pod konsolidacijom smatraju unifikaciju državnih zajmova,
tj. sjedinjavanje raznih državnih zajmova sa različitim osobinama (kamata, rok i
sl.), u jedan novi unificirani državni dug. Odredeni broj autora pod pojmom
konsolidacije podrazumijeva pretvaranje kratkoročnih i dugoročnih zajmova, pa se
za ovu radnju sreću i novi nazivi, kao što je, na primjer, fundiranje dugova.
Najčešće, država pristupa konsolidaciji, pa tek onda konverziji. Ovo stoga
što se konsolidacijom prvo oslobađa nezgodnih rokova, tj. onih sa kratkim rokom,
pa zatim nezgodnih, u pravilu visokih kamatnih stopa.
Tako je NR Jugoslavija 1946. godine jednim zakonom sprovela nad
zajmovirna sklopljenim na domaćem tlu jednu finansijsku operaciju u kojoj postoje
elementi i konsolidacije i konverzije. Torn mjerom svi njeni unutrašnji dugovi
unificirani su u jedan dug sa rokom otplate od 30 godina, a umjesto različitih
kamatnih stopa po tim dugovima od 5, 6, 7 i 870 izdate su nove obveznice sa
jedinstvenom i smanjenom stopom od 3%.

2. Uvjeti za konverziju
Država pristupa konverziji kad nastanu odredeni uvjeti. Ti uvjeti su osnovni i
pornoćni. Osnovni uvjet je pad kama•ne stope na tržištu kapitala u
Ismet Dautbašić: Finansije i finansijsko pravo

odnosu na onu po kojoj je država zajam ranije zaključila. Dakle, kad kapital pojeftini.
Pomoćni su: finansijski, pravni i socijalni. Finansijski uvjet traži da je u zemlji stabilno
stanje, bez inflacije, bez mogućnosti seljenja kapitala u druge zemlje i tome slič'no.
Pravni uvjet insistira da se konverzija može vršiti kod onih zajmova koji su snabdjeveni
sa "Idauzulom o konverziji". Ako to država nije osigurala, ona ne može ovu mjeru
provoditi. Zato se amortizacioni zajmovi, u kojima je ugovoren rok vraćanja i drugi
uvjeti, ne mogu konvertirati. Inače, pravni aspekt konverzije se iscrpljuje u otkazu
ponudi isplate duga po ranijem zajmu i ponudama da se zaključi novi zajam sa nižom
kamatom.
Što se tiče socijalnog uvjeta nužnog za konverziju, on se svodi na apel državi da
ne konvertira i one upise koji su lzvršlll socijalno slabiji slojevi stanovništva, sitne
štediše. Inače, imućniji slojevi kapitalističkog društva uvijek su protiv konverzije.

3. Vrste konverzije

Konvezija može biti dobrovoljna i prinudna. Dobrovoljna konverzija postoji

kad na nju pristanu i upisnici zajma. O prinudnoj konverziji govorimo kada država
jednostrano pristupa izmjeni uvjeta pod kojima je zajam zaključen. Dobrovoljnu
konverziju srećemo i pod imenom reprogramiranje dugova.
Konverzija može biti sprovedena na više načina: po paritetu, iznad pariteta, sa
izravnanjem, sa progresivnim smanjenjem kamatne stope i kao obrnuta konverzija.
Konverzija po paritetu ("ai pari") je najjednostavniji oblik konverzije i sastoji
se u tome što država nudi upisnicima, zajma izbor isplate po minimalnoj vrijednosti ili
njegovu konverziju, pri čemu nominalna vrijednost obveznica ostaje ista. Ovo je
klasičan oblik konverzije.
Konverzija iznad pariteta postoji kada se dobije najoptimalnije snižavanje
kamate posredstvom uvećanja glavnog duga.
Konverzija sa izravnanjem omogućava da država ne umanji teret po kamati,
već da konverzijom pribavi dodatna sredstva.
Konverzija sa progresivnim smanjenjem kamatne stope postoji kada se zajam
od 8% konvertira u zajam sa 7,5%, ali pri tome povjerioci primaju kamatu od 7,5%
samo jedno ograničeno vrijeme, poslije čega se stopa smanjuje na 7%, pa na 6,5% itd.
Obrnuta konverzija u stvari nije prava konverzija, jer povjerioci, umjesto
obveznice sa manjim pogodnostima, dobijaju obveznice sa većim stimulansima.

334
Javne finansije DIO: Javni prihodi

GLAVA XXX

AMORTIZACIJA ILI OTPLATA ZAJMA

Amortizacija ili otplata zajma je posljednja faza u procesu finansjranja države

putem zajma.234

1. Raziozi zbog kojih treba amortizirati zajmove

Vanredna finansijska sredstva dobivena zajmom država sada zamjenjuje
definitivnim sredstvima — porezima i prihodima od svoje privrede i gradana,
pomoću kojih se rješava svoje obaveze iz zajrna. U prilog otplati zajma govore ne
samo pravni i etički razlozi, nego i finansijsiki i ekonomski, koji su kod državnih
zajmova još važniji nego kod privatnih zajmova. J. Lovčević medu razloge za
vraćanje zajmova ubraja sljedeće:
Prvo, upotreba zajmova u savremnoj državi postala je bezmalo redovan način
finansiranja. Prema tome, ako se dugovi ne budu otplaćivali, njihova će masa
neprek•dno da raste i anuitetska služba će da zaguši budžet, jer će sve veci dio
sredstava države ići na otplatu dugova.
Drugo, bez smanjivanja duga kredit države prestaje biti elastičan.
Nevraćanjem duga država će odbiti od sebe zajmodavce i u trenucima teške krize
moraće da zaključuju zajmove pod vrlo nepovoljnim uvjetima.
Treće, amortizacija je potrebna iz ekonomsldh razloga. Neamortizovati znači
dovesti svoju privredu do zastoja: bez zajma država nije u stanju da privredno
razvija i podigne zemlju na viši nivo. Samo redovnim prihodirna, od dažbina i
sopstvene državne privrede, to se ne može postići. Poznato nam je da visoke
dažbine ne favorizuju proizvodnju, već obratno, koče njen razvoj i interes za
naprezanjem.
I, najzad, četvrto, ne treba zaboraviti da zajmovi igraju odlučnu ulogu u
finansiranju rata. Država mora da čuva svoj kredit i za momente rata i krize. Tačno
je rečeno, treba amortizovati za vrijeme mira, da bi se moglo zajmiti za vrijeme
rata.235

234
235 Op. cit. str. 201.
op. cit. str. 201.
Isrnet Dautbašić: Finanslje i finansijsko pravo

Motivi koji su istaknuti rukovode državu da svoje zajmove otplaćuje onda kada
ugovorom na to nije obavezna, tj. u slučaju rentnog zajma (odnosno vječne rente),
Situacija u kojoj se nalaze zemlje u razvoju graniči se sa kritičnom: mnoge
zemlje već moraju da izdvajaju i više od 70% svog budžeta za otplatu stranih zajrnova,
a većina, posebno najsiromašnijih, za otplatu daje oko polovine svojih prihoda od
izvoza. Neke zemlje se čak zadužuju da bi obezbijedile sredstva za otplatu strarih
zajmova. Tako je za dobar dio zemalja u razvoju kreditiranje njihovog razvoja postalo
začarani krug najgore vrste, prava "dužnička zamka" — kao što kaže Janez Stanovnik,
bivši izvršni sekretar ekonomske komisije UN za Evropu (ECE).

2. Vrste amortizacije

Postoji nekoliko vrsta amortizacije, odnosno otplate zajma. To su direktna,

indirektna, ugovorna, automatska, fakultativna i monetarna amortizacija.
Direktna amortizacija postoji kada se zajam vraća neposredno povjeriocima
putem lutrijskog izvlačenja ili anuitetskog zajma.
Indirektna amortizacija je slučaj kada se obveznice zajma otkupljuju na
berzama i to obveznice vječnog rentnog zajma.
Ugovorna amortizacija (sa kojom smo već upoznati) je ona amortizacija kod
koje su rokovi otplate i isplate utvrdeni ugovorom o zajmu. Kako rokovi .otplate
dospijevaju tako se i država oslobađa dijela glavnice i kamate po odnosnom zajmu.
Automatska amortizacija se vrši putem ustanove specijalne "amortizacione
kase", koju država svakogodišnje dotira odredenim sumama. Pomoću ovih sredstava
kasa redovno otkupljuje na berzi državne obveznice. Te obveznice mogu biti odmah
uništene ili sačuvane.
Fakultativna amortizacija. Danas se najveći broj stručnjaka u svijetu slaže u
torne da amortizacija rente može da se sprovede samo kada u budžetu postoje stvarni
viškovi, kada su rashodi manji od prihoda. Ovo je najlogičniji metod amortiziranja, jer
samo se onda može pristupiti otplati dugova, kada se za to imaju sredstva, tj. kada ovaj
budžet stavlja na raspolaganje, a ne kada se prave novi dugovi da bi se isplatili stari.
Ovaj način otplate omogućavao je da se za vrijeme velikih kriza i ratova prestane sa
amortizacijom, ali se odmah nastavljalo sa prestankom tih, po društvo nenormalnih
prilika.
Monetarna amortizacija. Jedan od mogućih načina amortizacije je kroz
depresijaciju novca. Iako neprihvatljiv sa socijalnog stanovišta, taj metod

336
Javne fin nsije 11 DIO: Javni prihodi
gašenja obaveza, sproveden ne ugovorom, nego posrednim faktičnim putem, u
praksi ipak postoji. Jer, ukoliko nacionalna moneta gubi od vrijednosti (a to je
zakon i najjačih novčanih jedinica), utoliko i teret po unutrašnjern dugu postaje sve
lakši, pošto je obaveza države da anuitetsku službu vrši samo u nominalnoj
vrijednosti. Presedani inflacije, one "galopirajuće", pokazali su da nacionalni dug
može biti totalno anuliran, kakav je bio slučaj Austrije i Njemačke poslije prvog
svjetskog rata i Madarske poslije drugog svijetskog rata. Danas, stoga, neki autori sa
optimizmom gledaju na redukciju zaduženja u svijetu. "Problem amortizacije, koji
je mučio klasike finansija kaže prof. Duverger praktično je bez važnosti:
amortizacija se vrši sama po sebi".236 Treba podvući činjenicu da je monetarna
amortizacija moguća samo kod onih zajmova koji nisu snabdjeveni ziatnom
klauzulom.

3. Bankrotstvo, anuliranje moratorij oproštaj

kupoprodaja državnih dugova

Jedan od načina da se država oslobodi duga jeste i bankrotstvo. Amortizacija

je po teoriji i praksi ispravno oslobodenje, ali bankrotstvo nije. Bankrotstvom je u
teoriji finansija nazvan slučaj kada država mimo ugovorne odredbe prestane da vrši
službu po kamati, odnosno otplati duga. Historija državnih dugova je puna ovakvih
slučajeva izbjegavanja obaveza po zajmu. U toku XIX stoljeća postojala je čitava
"epidemija" bankrotstva, po nekoliko puta Austrija, Turska, Portugalija, Grčka,
Španija čak 8 puta.237
Bankrotstvo može da ima različite oblike. Može da bude djelimično totalno.
Djelimično (moralno) bankrotstvo postoji onda kada država pristupa odlaganju
plaćanja obaveza po dugu, zatim kad pristupi oporezivanju prihoda od kamata koje
daje upisnicima zajma, vrši otplatu zajma u obezvrijedenom novcu itd. Totalno
(potpuno) bankrotstvo ili"repudijacija duga" je slučaj kada država obustavi svaku
aktivnost oko amorizacije svoga duga. Kod bankrotstava finansijski loše stojećjh
država, države povjerioci, obično odgovaraju sprovodenjem finansijske kontrole
nad državom dužnikom, uzimajući u svoje ruke izvjesne prihode države dužnika
(carine, prihode od državnih monopola, željeznice i sl.), kontrolirajući njihovo
ubiranje i namirujući se za pristigiu glavnicu i kamate. 238
236
Op. cit. str. 203.
237
Op. cit. str. 203.
238
Obavještenje 19.4.1998., Bukurešt (BHP) - Zbog neplaćanja dugova u lukama širom svijeta
blokirano je 50 rumunskih brodova koji pripadaju nacionainim pomorskim
Ismet Dautbašić: Finansije i finansijsko pravo

Dok je pojava bankrotstava obično posljedica nezdrave finansijske politike

jedne države, koja se završava poravnanjem "konkordatom" sa državnim
povjeriocima, dotle je anuliranje dugova tj. njihovo brisanje, rezultat revolucionarnih
promjena u savremenom svijetu. Tako, na primjer, navodi se slučaj brisanja dvije
trećine državnog duga starog režima u Francuskoj za vrijeme velike buržoaske
revolucije. Totalno odbacivanje državnog duga starog režima sprovela je i Lenjinova
vlada za vrijeme Oktobarske revolucije u Sovjetskom Savezu.
U teoriji prevladava stav da je pri promjeni režima dozvoljeno anuliranje
dugova ranijeg režima, iako imamo slučajeva u praksi koji su suprotni ovakvom stavu.
Takav primjer je prihvatanje duga predratne Jugoslavije od strane uspostavljenog
novog socijalističkog režima.

4. Razlika izmedu državnog bankrotstva

moratorija državnih dugova

Od državnog bankrotstva treba razlikovati moratorij državnih dugova, što znači

da država blokira, tj. odgađa plaćanje svojih dugova za odredeno vrijeme zbog teškoća
i vanrednih događaja koje su je zadesile. Ukoliko se moratorij vrši prinudno, onda je
dosta sličan moralnom ili prikrivenom bankrotstvu, a o čemu smo naprijed govorili.
Postoji mogućnost i oproštaja javnog duga, kada se on faktički pretvara u
poklon. Ima slučajeva da vlade visoko razvijenih zemalja, pošto se uvjere u
nenaplativnost duga od zemalja u razvoju, isti poklanjaju, tj. odriču se prava na duženi
iznos. To su činile vlade SAD, švedske, SR Njemačke i dr. Isto to je činila i
Međunarodna banka za obnovu i razvoj, kao i Međunarodni monetarni fond.
Kao i svi dugovi i javni (državni) dugovi mogu zastariti nakon proteka
određenog roka, kada nastupa relativna, odnosno apsolutna zastara potraživanja po
ovom osnovu.

kompanijama, a na njima se, u teškim uvjetima za život, nalazi više od 1.000 zarobljenih
mornara. Na 12 od tih brodova mornari žive na samoj ivici egzistencije, pošto raspolažu
minimainim zalihama vode za pić.e, a hrane se isključivo ribom koju sami ulove, izjavio je
član izvršnog komiteta Slobodnog sindikata pomoraca iz konstance Adrijan Miholcoju, a
prenose•nazavisna bukureštanska Ziva.

338
Javne anansije Itl oio: Javni prihodi
5. Kupoprodaja državnih dugova

Jedan od načina da država učini svoj spoljni dug elastičnim, da ga smanji ili
pretvori iz deviznog u dug vlastite valute, jeste i mogućnost prodaje i otkupa njenog
duga na tzv. sekundarnom finansijskom tržištu. To je naročito čest slučaj kada neke
banke xz zemalja povjerilaca žele da se oslobode prevelikog rizika u naplati
potraživanja po osnovi javnog duga. Druge banke su spremne da rizik prihvate uz
uvjet da imaju izgleda za zaradu. Tako je stvorena svojevrsna medunarodna berza
za kupovinu dugova velikih svjetskih dužnika, na kojoj banke povjeroci prodaju
kredite jeftinije od njihovih norninalnih vrijednosti. Kao i na svakoj pijaci, cijena tih
dugova formira se u zavisnosti od ponude tražnje, te od kvaliteta "robe" koja se
prodaje, u ovom slučaju zajma duga.
Cijene po kojima se prodaju zajmovi dugovi postale su svojevrstan barometar
stanja države čiji se dugovi prodaju. Raspon popusta u cijeni je zaista veliki: dugovi
nekih država mogu se kupiti čak i za 80% jeftinije, što znači dug od jedne rnilijarde
neke afričke ili latinoameričke države može da se kupi za samo dvije stotine
rniliona dolara. Jugoslovenski dug je u junu mjesecu 1990. godine kotirao sa 68% u
odnosu na svoju nominalu, a pred kraj iste godine cijena n -tu je pala na oko 50%
nominale, zbog poznatih teškoća u kojima se zemlja nalazila.
Najnoviji podaci pokazuju da na ovom specifičnom tržištu, najveću cijenu od
zemalja u razvoju imaju alžirski dugovi, koji se prodaju najskuplje — samo 5%
ispod nominale, a od razvijenih zemalja sa najvećim rejtingom su Japan sa cijenom
od 95,4%, zatim SR Njemačka 94,1%, Švicarska sa 93,1% itd.
Sa stanovišta ekonomskih mogućnosti države dužnika privatni bankari
razlikuju neli.kvidnost i nesolventnost zemlje. Ako je zbog recesije i grešaka u
domaćoj ekonomskoj politici (pri čemu bankari posebno zamjeraju budžetskim
deficitima, nerealnom kursu domaće valute i disparitetu cijena) neka zemlja
trenutno nelikvidna, to za njih još uvijek ne znači da je i nesolventna. Njena
nesolventnost se mjeri unutrašnjim ekonomskim potencijalon -t i resursima
sposobnim da ubuduće vraćaju svoje dugove.
 Ismet Dautbašić: Finansije i finansijsko pravo

GLAVA XXXI

EMISIJA PAPIRNOG NOVCA

KAO IZVOR PRIHODA

1. Razlozi i mogućnosti za ovu emisiju

Drugi nefiskalni izvor prihoda za savremenu državu jeste emisija papirnog

novea bez odgovarajućeg pokrića. Pošto država u slučaju prinudnog tečaja koji
postoji kod papirnog važenja nije obavezna da imaocu njene novčanice ispIati na
njegov zahtjev odredenu koiičin zlata, zbog nekonvertibilnosti paprinog i sitnog
kovanog novca, postoji realna mogučnost da država za ižravnavanje svojih prihoda
sa rashodima posegne i za papirnim novcem iz nove (primarne) emisije koji nema
odgovarajuće pokriće. U savremenim uvjetima ovo je veoma čest način dolaska do
sredstava sa kojima država oskudijeva.
Poznato je, da je, i prije papirnog važenja, u feudalnim državama bilo sličnih
pojava. Naime, poje4ini vladari imali su pravo regala, tj. pravo kovanja novca, što je
često dovodilo i do raznih zloupotreba. Izvjestan broj feudalaca je često falsificirao
metalni novac na taj način što su kovali novac sa manjom sadržinom i finoćom
plemenitog metala nego što je to bilo propisano. Na taj način su dolazili do
dopunskih prihoda, oduzimajući dio dohotka od širokih slojeva stanovništva na
osnovu razlike izmedu nominalnog iznosa metala u novcu i njegove stvarne težine.

2. Koristi i štete od emisije paprinog novca bez pokrića

Baš kao što su feudalci, koji su se poistovjećivali sa državorn, jedan dio svojih
prihoda dobivali na naprijed navedeni način, tako i moderna drž'ava u izvjesnim
slučajevima formira svoje prihode za pokriće javnih potreba izdavanjem nove
emisije papirnog novca. Razlozi zbog kojih savremene države koriste ovaj put za
svoje prihode su najčešće prirodni ili društveni poremećaji u zemIji, kao što su
požari, suše, poplave, rat, ekonomska kriza, rješavanje raznih ciljeva društvene
reprodukcije i sl. Mada se danas smatra da je ovo jedan od

340
ismet Dautba§16: Finansije I finansijsko pravo Monetarne finansije
GLAVA I

MONETARNA TEORIJA I POL TIKA

OSNOVNI POJMOVI

1. Uvod

U skladu sa programom usvojenim za predmet Finansije i finansijsko pravo

na Pravnom fakultetu u Sarajevu, preteni dia proue'avanja vezan je javne, odnosno
drugtvene finansije, tj. finansijsku teariju i politiku u uIem smislu, zato to je to
podrule u najvaoj mjeri pod uticajem drZ'avne, odnosno njene direktne intervencije,
pa je u torn podruju vrlo giroka I pravna regulativa, koja i opredjeljuje strukturu
cjelokupnog nastavnog progrania ovog predmeta."'
Medutim, u savremenom razvoju d_rugtva i njegovih institucija problem
finansija i finansijskog prava ne maze se izuavati, a da se ne daju I osnove iz veoma
znk'ajnog podrue'ja koje jes6esto vezano sa tim pitanjima i koje takocler sve vie
podlije'Ze regulativi, a to je podruCje monetarnog sistema i politike. Naime,
monetarni sistem i politika su od velikog znaC -aja za drugtvenoekonomski razvoj i
sistem svake zemlje, pa i u savremenom kretanjima imaju sve vedu ulogu, to se
odraava i na funkciju drlave, koja pravnim normama reg -ulira osnovna pitanja i sa
tog podruCja. Tako je danas regulativa drave u ovoj oblasti organiena na reguliranje
samo nekih osnovnih pitanja, ipak su bag ona veoma znk'ajna za drukveno-
ekonomski razvoj svake zemlje. U savremenim uvjetima nezarnisliva je aktivnost
samo jedne ad navedenih politika, to jest monetarno-kreditne iii fiskalne. One
moraju da djeluju uporedo i sinhronizirano, ako se "ele postidi odgovarajua ciljevi.
Prije nego to se prede na razmatranje pojedinih pitanja iz osnovne monetarne
teorije i monetarne politike, zatim novanog, deviznog, bankarskog, kreditnog i
sistema osiguranja irnovine i lica, potrebno je uaniti nekoliko uvodnih napomena,
kako bi se odredili okviri I svrha ovih izlaganj a.
Problematika monetarnog, kreditnog i bankarskog sistema i sistema osiguranja
imovine i lica veoma je giroka, jer obuhvata niz pitanja koja, direktno
272
Prof. dr. Asim Stranjak: Monetarne finansije; Mostar, 1979., str. 256

421
Ismet Dautbatie: Finansije i finansijsko pravo

ili indirektno, utiCiu na privredni i drugtveni razvitak. Istovremeno, treba imati u

vidu da monetarno-kreditni sistem iii politika proizilazi iz drugtveno-ekonomskog
sistema odredene zemlje, odnosno institucionainih okvira koje taj sistem daje.
Mater* monetarne teorije i politike i kreditnog i bankarskog sistema i politike
za nas je interesantna iz aspekta konkretnih procesa obnove i razvoja nage zemlje,
koja je u procesu tranzicije.
Polazea od toga da monetarno-kreditni sistem i politika predstavljaju veoma
vane faktore u funkcioniranju svakog, pa tako i nageg drugtvenoekonomskog
sistema i ostvarivanja ciljeva ekonomske politike, zbog unaprijed odredenog
karaktera i cilja ovih iziaganja naga panja bide koncentrirana, prije svega, samo na
osnovna pitanja od kojih zavisi razumijevanje materije o kojoj je ovdje ri.jeL

2. Pojam i sadriina monetarne teorije

rnonetarno-kreditne politike

2.1. Monetarna teorija proue'ava sugtinu i ulogu novca u najgirem smislu (gotovog
novca, 2iralnag novca, kreditnog novca itd.), kao i njegov uticaj na privrednu
ravnoteLl i razvoj. S tim u vezi, izu&Aranje se u osnovi vrgi u domenu uticaja
koli6ine novca u opticaju na privrednu stabilnost, privredni razvoj, zaposlenost, obim
i strukturu proizvodnje i potrognje, na uvjete privredivanja, platni bilans, itd. Nau&te
analize pitanja vezanih za ulogu novca i kredita predstavljaju ne samo polaznu
osnovu za efikasniju primjenu monetarnokreditnog sistema, nego i za odredivanje
ciljeva monetarne i kreditne politike.

2.2. Monetarna politika predstavlja skup mjera i akcija koje na tok privrednog
iivota utiaeu stvaranjem, ponigtavanjem, raspodjelom i preraspodjelom nov&ne
kupovne snage, a kreditna politika utvrduje naein kreiranja nows!anih sredstava,
preteno kroz kreditni odnos, kao i naan usmjeravanja tilt sredstava za odredene
potrebe drugtvene reprodukcije.
Monetarna politika i kreditna politika su usko povezane, pa se, po pravilu,
jedinstveno i promatraju. Medutim, one se mogu i razdvojiti na mjere monetarne i
mjere kreditne politike, bez obzira na to gto i jedne i druge mogu da ostvaruju
ciljeve i monetarne i kreditne politike. Prije svega, kreditna politika mora sluNti
ostvarivanja monetarne politike. Medutim, kreditna politika ima sarnostalne i
posebne funkcije, osobito na podruju ostvarivanja selektivnih ciljeva ekonomske
politike. Kada se radi o mjerama koje su usmjerene na reguliranje koliane novca u
opticaju, onda govorimo o kvantitativnim ciljevima

422
 Monetarne finansije

kreditne politike, to opet znaai ostvarivanje zadataka monetarne politike. Kada se

radi o mjerama kreditne politike koje su usmjerene na ostvarivanje selektivnih
zadataka ekonomske politike. (unapredenje odredene proizvodnje, stimulirarije i
usmjeravanje izvoza i uvoza, zaposlenosti), onda govorirno o kvalitativnim
ciljevima kreditne politike. Stabilan privredni razvoj, uz otklanjanje inflatornih
pojava i sliano, mote se postizati samo ako su kvalitativni kvantitativni ciljevi
kreditne politike usaglageni i ako jedni druge dopunjuju.
S obzirom na medusobnu povezanost monetarne i kreditne politike, u praksi
se, po pravilu, primjenjuje pojam monetarno-kreditna politika, pa se kao takav
pojavljuje i u struanim i nauanim radovima.
No, prije nego to predemo na analizu zadane grade, neophodno je negto reai i
o monetarnom pravu. Izlaganja koja slijede upravo su posveaena tome.

3. Monetarno pravo

3.1. Pojam i predmet monetarnog prava

Termin monetarno pravo susreae se veoma aesto u pravnoj literaturi, a
posebno u privrednoj i drugoj praksi. Medutim, na pravnim fakultetima u nagoj
zemlji ova grana prava se nije oformila u posebnu nastavnu i nauano-pravnu
disciplinu. Izuzetno na postdiplomskim i specijalistiakim sttudijima, kada to neki
posebni razlozi zahtijevaju, izuaavaju se posebna pitanja iz ove oblasti i to mahom u
sldopu drugih nastavnih disciplina.
Istina, ukupan obim znanja o moneti i monetarnom pravu koja diplomirani
pravnici dobijaju u toku studija nije zanemarujua au i se ona ne stiau sistematski,
kao jedna cjelina, nego se ova materija predaje i izuaava u nekoliko disciplina, kao
to su Uvod u ekonomiju, Ekonomska politika, Privredno pravo, Medunarodno
privatno pravo, Nauka o finansijama, i dr. Otuda se mo2e, s pravom, izvuai
zaldju.aak da nagi diplomirani pravnici nisu u dovoljnoj mjeri osposobljeni da, po
zavrgenom redovnom studiranju, mogu da se odmah ukljuae u rad banaka i drugih
finansijskih institucija koje obavljaju novaane, bankarske, kreditne, berzanske I
druge sliane poslove.
U pravnoj literaturi ne postoji neka jedinstvena definicija monetarnog prava.
Jedna od najsa2etijih je, svakako, definicija koju daju francuski pisci Rodiere i
River Langc, a koja glasi da je "monetarno pravo skup pravila koja se odnose na
monetarno-bankarske operacije i na one koje ih obavljaju u vidu zanimanja." 273
273 Rene Rodiere et Jean-Louis Rivers Lange: Draft bancarie; Paris, 1973., str. 1.

423
Ismet Dautbagio: Finansije I finanslisko pravo

Ovakva definicija je svakako vrlo saleta i vrlo jasna, au nam se 6ini da je

nepotpuna. Zato bi se moglo reel da je monetarno pravo skup pravnih normi kojima
je reguliran pravni polo±"aj (status) nove'anih, kreditnih, bankarskih drugih
organizacija koje obavljaju poslove sa novcem, zatim pravnih normi kojima je
reguliran odnos izmedu tih organizacija i organa javnopravnih kolektiviteta
(drugtveno-politi6kih zajednica) i, na kraju, pravnih normi kojima je reguliran
medusobni odnos ovih organizacija i institucija na jednoj strani njihov odnos prema
drugim pravnim i fizi&im osobama na drugoj strani.
Iz navedenog proistk'e da i u ovoj oblasti (kao i Privrednom pravu cjelini)
postoje tri osnovne grupe pravnih normi i to:
Norme kojima je reguliran pravni status ovih organizacija i to prvenstveno
njihova unutragnja organizacija, organi upravljanja i drugi organi, sredstva, osnivanj
e, udruZlivanje, prornj ene pravnog statusa, prestanak ovih organizacija i dr.;
Norme kojima su regulirani odnosi izmedu organizacija koje obavljaju
finansijsko-bankarske poslove i organa i organizacija dr2ave, dakle norme koje
odreduju pravne okvire djelatnosti monetarnih organizacija i drugih institucija
Norme kojima su regulirani pravni odnosi u koje stupaju monetarne
organizacije prilikom obavljanja monetarnih (bankarskih) poslova, sa drugim
pravnim iii fizi&im osobama kao i kolizione norme kojima se utvrduje mjerodavno
pravo za reguliranje monetarnih (bankarskih) poslova sa stranim elementom.
Otud klasie'no shvatanje stop i ovdje, tj. da se sve ove norme mogu promatrati
kao: 1. statusno pravo (o op6em pravnom poloZ'aju monetarnih drugih organizacija
koje obavljaju monetarne poslove); 2. reglementarno pravo (o odnosu ovih
organizacija prema drugIvenoj zajednici) i 3. materijalno pravo (o sarnim
monetarnim poslovima).

3.2. Izvori monetarnog prava

U okviru monetarnog prava, kao to je raeno, dolazi do primjene (neposredno

Ili posredno) mnogih normi koje vode svoje porijeklo iz razliZitih grana prava.
Razumijivo je to da sve grane imaju svoje izvore (materijaine I formalne), pa bi nas
daleko odvelo kada bismo ih sve naveli. Zbog toga eino se ograniEti sarno na
izlaganje o onim izvorima prava koji su specifia'ni sarno za monetarno pravo. To su
medunarodni I domad izvori.

3.2.1. Meclunarodni izvori. U prvom redu treba ukazati na tzv. enevske

konvencije o deku, trasiranoj i sopstvenoj mjenici, iz 1930. godine. Zatim, tu su
tzv. Hagko-Visbyska pravila iz 1968. godine. Pravila Meclunarodne trgovinske

424
 Monetame finansije

kornore (sa sjedigtem u Parizu), tzv. Jednoobrazna pravila za ugovorne garancije

(1978.), Pravila Medunarodne banke za obnovu i razvoj Medunarod nog monetarnog
.

fonda i dr.

3.2.2. Dornaa (nacionalni) izvori. To su zakoni, zatim tzv. podzakonski akti,

obi6ajno pravo, akti ovlakenih organizacija i sudska praksa.
Zakoni i u ovoj oblasti i danas predstavljaju u velikoj ve6ini zemalja
najvasiniji izvor prava. U nagoj zemlji, nesumnjivo, medu najvaInije zakone iz ove
oblasti spadaju akon o novcu, Zakon o bankama, Zakon o finansijskim poslovima,
Zakon o raC'unovodstvu (knjigovodstvu), Zakon o mjenici i
Zakon o devizarna, Zakon o Centralnoj band BiH, Zakon o osiguranju imovine
lica, Zakon o vrijednosnim papirima, Zakon o obligacionim odnosima, itd.
Tzv. podzakonslki akti mogu da budu isto tako od velikog znaa'aja, s obzirom
na to da uglavnom reguliraju i konkretiziraju pitanja predvidena zakonom.
Pomenu&mo samo nekoliko, kao to su: Odluka o monetarnokreditnoj politici (za
svaku kalendarsku godinu), Odluka o deviznoj politici, Odluka o izdavanju
blagajniddh zapisa Centralne banke BiH, Uredba o opdm uvjetima za davanje
potrogaadh kredita, Odluka o uvjetima za odobravanje reeskontnih, odnosno
dokumentarnih kredita poslovnim bankama, instrukcije upustva za implementaciju
zakonskih propisa i dr.

3.2.3. Obkaji i obkajno pravo igraju veoma valnu ulogu u oblasti monetarnih
odnosa, bez obzira na postojanje giroke dr`Zavne regulative. Cinjenica je da danas
dolazi do stvaranja novih obf6aja prilagodenih potrebama savremenog finansijskog
sistema i platnog prometa. Ovi obi6aji imaju poseban znaC'aj u medunarodnom
platnom prometu, au ne treba potcjenjivati ni njihov znk`aj u unutragnjem
finansijsko-pravnom prometu. Jednoobrazna pravila, koja je donijela Medunarodna
trgovinska komora, o bankarskom poslovanju, predstavljaju, u sugtini, sakupljanje,
sistematiziranje i objavljivanje medunarodnih bankarskh obiC'aja, tj. medunarodnih
bankarskih uzansi.
Medunarodni bankarski obia'aji mogu da budu lokalni, dr'Zavni regionalni.

3.2.4. Akti ovlakenih organizacija (odnosno njihovih organa) mogu, takoder, da

poslu2e kao jedan od izvora monetarnog prava. Takav je sluC`aj, na primjer, u nagoj
zemiji sa pojedinim odlukama Centralne banke Bosne i Hercegovine, koje mogu
imati obaveznu pravnu snagu za sve poslovne banke, privredne I druge organizacije,
pa i za gradane. San° pravo centralne narodne banke postoji i u mnogim drugim
drIavama. U nagem finansijskom sistemu v€_,oma znabjnu ulogu ima i Agencija za
bankarstvo Bosne i Hercegovine i njeni akti.

425
Ismet Dautba§ia: Finansfie i finansijsko pravo

Ponekad ovu mogu6nost, po odrectenim pitanjima, imaju i izvjesna bankarska

udruIenja, s tim gto njihovi akti, po pravilu, mogu da budu obavezni samo za
e'lanice tih udru2enja. Takav je slutaj, na primjer, sa Bankarskom federacijom
Evropske unije i druge.

3.2.5. Sudska praksa u monetarnom pravu ne igra onako znatajnu ulogu kao u
nekim drugim granama Privrednog prava (na primjer kod poslova prometa robe i
usluga). Razloge za ovo ne treba traziti u vet" tradicionalnom sporu koji postoji u
pravnoj teoriji o pitanju da li je sudska praksa uop6e izvor prava iii nije. Razlozi za
ovu situaciju u oblasti monetarog prava su dosta Vrlo t'esto je banka to koja (kroz
bankarsku tehniku, op6e uslove za obavijanje bankarskih poslova i sl.), praktie`no
diktira sackiinu cijelog ugovora izmedu nje i klijenta. Ti ugovori su formalni i, po
pravilu, adhezioni (po pristupu). S druge strane, klijent je e'esto zavisan od banke,
slabo poznaje propise, bankarsku tehniku i obitaje, pa nema velikih izgleda na
uspjeh u eVentualnom sudskom sporu sa bankorn. Medutim, treba istad da ni banke
u vedni slut'ajeva ne zele da sudskim putem rjegavaju nastale sporove (u prvom
redu radi poslovnog ugleda banke). iz ovih drugih razioga relativno rijetko dolazi do
sudskih sporova u vezi sa monetom, a narotito bankarskim poslovima, pa samim tim
i sudske odluke u ovoj oblasti dosta su rijetke, osim o nekim posebno znat'ajnim
pitanjima.
Medutim, bez obzira na navedeno, mislim da sudska (kao i arbitralna) praksa
predstavljaju izvor monetarnog prava i to iz istih razloga kao i u ostalim granama
prava, posebno privrednog (trgovinskog) prava.

426
 Mone ame finansije

G L AVA II

MONETA

1. Pojam, nastanak i razvoj

Izraz moneta upotrebljava se razlielto, ali su osnovna tri njegova zna6aja.

Izrazom moneta ozna'ava se doma6e nov6ano vale*, odnosno nov6ani sistem, strana
nov6na jedinica i dan dospje6a nekog potraivanja.
Nova'ani sistem svake zemlje oznat'ava se prema moneti koja je zakonsko
sredstvo pla6anja u toj zemlji. U novije vrijeme, napugtanjem metalistiaog pla6anja
uveden je papirni novani sistem, kome je prethodilo zlato (1 srebro) kao temelj
metalnog sistema.

2. Nastanak, sugtina i funkcija novca

Novac se pojavio kao nu2an pratilac robne razmjene. U prvobitnoj zajednici,

kada nije bilo vigka proizvoda, pa ni robne razmjene, nije bilo ni potrebe za ovim
sredstvom. Medutim, raspadom prvobitne zajednice i pojavom robovlasnikva
pojavljuju se vigkovi proizvoda. U prvo vrijeme, dok su vigkovi pojedine robe bili
relativno mali i trite nerazvijeno, njihova se razmjena obavljala neposredno,
trampom. Medutim, daiji razvoj proizvodnih snaga drugtva omogudo je stvaranje
yeah vigkova robe koju su njihovi viasnici eljeIi da razmijene, ali je proces razmjene
bio ote2an zbog toga to je viasnik jedne robe morao da nade vlasnika druge robe,
odnosno razmjena je zavisila od obostranog interesa, vrste robe i njene koliane.
U nastojanju da rijege problem procesa razmjene, koja nije mogla da se zadr2i
na prvobitnoj trampi, pojavili su se proizvodi koji su po nekim svojim osobinama
poe1i da slue kao posrednici u razmjeni. Viasnik koji je imao vigak proizvoda I 2elju
da ih razmijeni, kada vee nije bio u moguanosti da izvrgi neposrednu razmjenu,
privremeno je uzimao takvu, op6epoznatiju i postojaniju robu, koju je kasnije mogao
lake da zamijeni za robu koja mu je bila potrebna.
Ivinogo vremena je proglo u traIenju prave robe koja bi olakala razmjenu. U
pojedinim periodima tu funkciju vrgili su razni proizvodi, kao to su: stoka,

427
Ismet Dautbagio: Finansije I finansijsko pravo

krzno, sol, tekstil i drugi. Kada se pojavio metal, s obzirom na tehnologiju njegove
proizvodnje i upotrebnu vrijednost, i on je sluZlo kao posrednik u razmjeni. U prvo
vrijeme za razmjenu su sIui1i odredeni komadi metala sa odredenom te2inom, a
kasnije se preglo na utiskivanie odredenih znakova na takav metal. Prvi sistem
nazivao se penzatorskim, a drugi numerkkim.
Pojava zlata kao plemenitog metala u ulozi op6eg ekvivalenta umnogome je
rijekla problem funkcioniranja razmjene. Ziato, odnosno njegove osobine
(postojanost, rijetkost u prirodi, djeljivost, pri C'emu se ne mijenja odnos zbira
dijelova i cjeline i druge), bilo je veoma pogodno da vrgi funkciju op6eg
ekvivalenta. Ono ima posebnu osobinu to istovremeno predstavlja i vrijednost i
upotrebnu vrijednost. Ziato ima vrijednost zato to je za njegovu proizvodnju
potrebno ulaganje rada. Istovremeno, kao plemeniti metal, zlato ima giroku
upotrebnu vrijednost.
Ziato kao roba posebne vrste, koje vrgi funkciju opeeg ekvivalenta, dugo je
imalo dominantnu-ulogu novca jog je uVijek ima, au ne u tolikoj Mjeri. Pored
novca u zlatu iii novca sa ziatnim pokri6em, danas postoje razne vrste novca, kao to
su papirni novac, kreditni, depozitni novae, kvazi novae I druge vrste.
U razvoju drugtva i drukvenih odnosa, s obzirom na va2nost koju novac, ima
pojavila se dr2ava koja je preuzela poslove reguliranja pitanja oko novca.
Savremene dr2ave preuzimaju poslove u vezi sa izdavanjem i reguliranjem
novca i nov&nog sistema uop&, vode politiku koja im najvige odgovara mogu, to je
najC/ega sltft'aj, da proglase odredenu robu iii papir za novae koji predstavlja
zakonsko sredstvo pla6anja. Pored novca, bilo da je papirni sa zlatnim pokrkem ili
bez njega, danas postoje i druga sredstva pla6anja, kao to su mjenice, elek,
obraamski i iralni novae, koji predstavljaju surogate novca.

3. Novani sistem

Novb.ni sistem je pojam iji se sadriaj mijenjao, odnosno progirivao tokom

historijskog razvoja novca i niza pojava koje su s njim povezane.
Novani (monetarni, valutni) sistem u u2em smislu je skup propisa i mjera
kojima nadleni dr2avni organ utvrduje i ureduje sva pitanja i uvjete zna'ajne za
cirkulaciju novca.
U historiji razvoja novca razlikuju se dva osnovna novcana sistema, a to su
metalistRki sistem (metalistiaIa valuta ili metalistMko vaIenje) i papirni novae
(papirno vaIenje).

428
 Monetarne finansUe

4. Metalistieki noveani sistem

MetalistiZki novZani sistem je takav noveani sistem u kojem, kao mjera

vrijednosti i sredstvo prometa, cirkulira metalni novae. Od najstarijih vremena na
ovamo razni metali s1uiii su kao noveani metali, au su najeeke tu funkciju imala tri
metala: zlato, srebro i bakar. 0 garolikosti na podrueju kovanja metal-nog novca
svjedoei i podatak da je do poeetka ovog stolje6a bib otkriveno 140.000 tipova
samo grekog novca.
Metalistieka se moneta javijala u razlieitim oblicima. Ako se valutni novae
kovao od samo jednog metala (npr. ziato), onda govorimo o monometalistRkoj iii
nominalistitloj moneti. Kuje Ii se punovalan novae od dva metala (npr. ziata i
srebra), koji onda istodobno cirkulira u prometu s unaprijed utvrdenim medusobnim
vrijednosnim odnosima, govorimo o bimetalistieloj moneti.
I bimetalistieka i monometalistieka (nominalistieka) moneta historijski su se
razvile iz tzv. paralelne monete. Paralelna moneta je noveani sistem u kojern u
prometu kao zakonsko sredstvo plaeanja cirkuliraju u neogranieenim kolieinama
dvije vrste monetarnog novca iskovanog od dvije razlieite vrste metala (zlata i
srebra), au tako da medu njima nema zakonski utvrdenog medusobnog odnosa
vrijednosti, nego se on formira na trligtu prema zakonirna ponude i potra2nje.
Paralelna moneta nastala je kao rezultat nedovoljno sredenih prilika u razvoju
novca, koje su do naroeitog izralaja dole u Engleskoj tokom XVII stoljeea. Osnovne
potegkoee u sistemu paralelne monete poticale su od'einjenice da se moralo
neprestano raeunati sa dvije vrste novca promjenjivih medusobnih odnosa. Stoga
sistem paralelne monete danas promatramo samo kao historijsku kategoriju, jer se u
savremenorn svijetu nigdje vie ne primjenjuje. (U Engleskoj je restrikcija kovanja
srebrenog novca prvi put provedena 1774. godine, a njegovo kovanje potpuno je
ukinuto 1798. godine.).
Na ovom mjestu vaija spomenuti i monetarni sistem tzv. hrome monete, koji
je uveden 1878. godine u okviru tzv. latinske noveane unije. 274 U njemu se — kao i
kod bimetalizma novae kuje od dva metala. Medutim, za razliku ad eistog
bimetalizma (odnosno sistema paralelne valute), u sistemu hrome valute samo je
jedan novae, koji i u prometu cirkulira kao zakonsko sredstvo pla&nja u
neogranieenirn kolieinama i sluE samo kao pomothlo, odnosno dopunsko sredstvo
pla6anja.
Zemlje latinske noveane unije trasirale su put sistemu hrome zlatne monete
odlukom o kontigentiranju kovanja srebrenog novca (1873. godine),

271 .
Latmska noveana unija stvorena je 1865. g. U nju su ugle Francuska, Italija, Belgija
Svicarska, a kasnije su joj pristupile Spanija, Gr&a, Rurnunija, Bugarska i Srbija.

429
Ismet. Dautbagia: Finansije finansijsko pravo

Clme je po'6eo proces demonetizacije srebra, a. time i likvidacije bimetalizma.

Hromu ziatnu monetu zemalja latinske nov6ane unije karakterizirala je injenica da
je, uz monetarni zlatni novac, u prometu cirkulirao i srebreni novac (u Francuskoj
predstavljen kovanicom od 5 franaka), kojim se moglo pla6ati u neograniC'enim
kolie'inama.
Bimetalistiad monetarni sistem bio je izlo2en ozbiljnim tegko6ama, koje su na
kraju dovele i do ukidanja, odnosno do zamjene monometalisti&dm monetarnim
sistemom. Radilo se, uglavnom, o potegko6ama vezanim uz nemogua'nost
definitivnog finansiranja vrijednosnih odnosa izmedu dviju moneta iskovanih u dvije
razliate vrste metala. Ovaj stalni vrijednosni odnos nije se mogao utvrditi zato to se
proizvodnja zlata i srebra, kao i produktivnost u toj proizvodnji, stain° mijenjala, a to
je uzrokovalo neprestane promjene u vrijednosti i zlata i srebra. Prema tome, kao
osnovna smetnja u funkcioniranju bimetalisti6ke monete javljala se neprestano nova
potreba za utvrdivanjem vrijednosnih odnosa izmedu zlata srebra.
U ovakvim je prilikama odvijanje monetarnih transakcija je bilo sve
kompliciranije, te se ozbiljno pristupilo iznalaIenju novih mogu6nosti. Nova
tehnologka rjegenja, kao i otkri6a novih zemalja i u njima novih nalazigta srebra,
dovodi do umanjenja upotrebe srebra u odnosu na zlato, tako da srebro sve vige gubi
znaCienje prometnog sredstva. Kao posijedica ovakvog razvoja sve je vige zemalja
koje prihva6aju samo jedan metal kao zakonsko sredstvo plabmja, mada i dalje kuju
sitan novac od manje vrijednog metala. Time su stvoreni uvjeti za prijelaz s
bimetalizma na monometalizam, koji je u nekim zemljama bio najprije uveden kao
monometalizam srebra (tamo gdje uvjeta za monometalizam zlata jog nije bilo), da
bi ubrzo ve6 krajem XIX stoljaa, odnosno paetkom XX stolje6a - monometalizam
zlata postao, uglavnom, op6enito prihvaeen kao monetarni sistem.

5. Dena moneta

Unatoe' a'injenici da se u nekim driavama svijeta zbog raznih okolnosti

relativno dugo zadnala monometalistaa moneta srebra (npr. 70-tih godina XIX
stoljet'a u njemae`ko-austrijskoj uniji i Nizozemskoj, jog po6etkom XX stoljeea u
Austriji i Rusiji, a ''ak 30-tih godina ovog stolje6a u Indiji, Kini i Meksiku), ipak
prevladavajuce mjesto kao zamjena kako za bimetalisti6ku, tako i za
monometalistialu monetu srebra zauzirna monometalistiCika moneta zlata. Taj svoj
poloZ'aj zlato zahvaljuje C'injenici da se njegova vrijednost pokazala najstabilnijom.
Monometalizam zlata zove se jog i zlatni standard. Poetkom njegova
uvoclenja smatra se 1774. godina, kada je u Engleskoj ograniC'eno plaeanje

430
 Monetarne finansije

izlizanim srebrenim novcern. Ina&, zlatni standard kao monometalizam zlata u

pravom smislu prva uvodi takoder Engleska 1816. godine.
Zlatni standard se moe promatrati kroz tri njegove najzna'ajnije razvojne
etape, koje ustvari predstavljaju tri posebna noviana sistema. To su isti zlatni
standard i zlatnodevizni standard.
5.1. isti ziatni standard (gold specie standard) predstavlja onu razvojnu fazu
monometalizma zlata u kojoj u prometu cirkulira zlatni novae. Uz zlatan novac u
prometu cirkuliraju i banknote, all one e'ine, bar u po6etku, beznae'ajan dio
monetarne mase. Karakteristike astog zlatnog standarda jesu:
− kovanje i cirkuliranje u prometu zlatnog novca;
− svakodobna potpuna (100%-tna) konvertibilnost banknota za ziatni novae;
− neogranie'ena sloboda kovanja zlatnika i za privatni main i
− sloboda uvoza i izvoza zlata.
Ove karakterisike omogu&.vale su u najve&)j mjeri automatsko reguliranje
potrebne koliedine novca u opticaju.
Naroa'ito znacenje istorn zlatnom standardu davala je neogranf6ena sloboda
kovanja zlatnika, jer je ona omogu6avala automatsko odf±avanje pariteta izmedu
vrijednosti zlata kao novca i zlata kao robe. Takav ravnote2ni sistern izmedu
vrijednosti zlata kao robe i zlata kao novca proizilazilo je iz sljedee'eg mehanizma:
Ako bi vrijednost zlata kao novca postala znatno via od vrijednosti zlata kao
robe, u kovnice bi se, radi iskivanja zlatnika, donosilo zlato toliko i tako dugo dok
se obje vrijednosti ne bi (gotovo) izjednaale. Sada, naime, ziato u obliku novca ne bi
vrijedilo vie od zlata u obliku robe, a novac ne bi, drugim rijed.ma, predstavljao
precijenjeni znak vrijednosti koju je stvarno predstavljao. Jednako 6e se tako
uspostavljati ravnote2a u vrijednosnim odnosima zlata kao novca i zlata kao robe u
slue`aju kad zlatnik predstavlja potcijenjeni znak vrijednosti koju stvarno
predstavlja. U takvim slue'ajevima, kada se ziatnikom mote kupiti manje zlata nego
to ga on stvarno sadrIava, proces uravnotaenja vrijednosnih odnosa ii e obrnutim
putern zlatnici e'e se donositi u kovnicu i dati prekovati u zlatne poluge (dakle u
zlato kao robu), sve dok se na taj nk"in iz prometa ne povue toliko zlatnika da cijena
padne gotovo do granice ravnote2e.
Sistem &stog zlatnog standarda osiguravao je i ravnote2u odnosa vrijednosti
izmedu razliCitih moneta u medunarodnom prometu. Ovu ravnote'Zu osiguravao je
mehanizam tzv. zlatnih tablca, unutar kojih se zlato moglo za medunarodna
dugovanja potraZ1vanja upotrijebiti kako u obliku novca, tako i u obliku robe,
ovisno o vrijednosti jednog, odnosno drugog njegovog pojavnog oblika.

431
Ismet Dautba Finansije I finansijsko pravo

5.2. Ziatopoluini standard (gold bullion standard). Mada je sistem eiste zlatne
monete relativno dugo i dobro funkcioniraa, ipak se, vee ubrzo nakon njegova
uvodenja, poeinje stvarati — a kasnije sve vie poveeavati raskorak izmedu robne
proizvodnje i razvoja tthgta s jedne strane, a s druge strane takvoj proizvodnji i
tr'Zigtu odgovarajuee kolieine zlata, kojeg je bib potrebno sve vie, zbog poveeanih
potreba za opticajnim sredstvima. Sve osjetljivije pomanjkanje opticajnih sredstava
pogodovalo je vrlo bujnom razvaju noveanih nadomjestaka, odnosno depozitnog
novca, a s tim u vezi sve osjetljivijem smanjenju zlatnog pokriea, odnosno njegovu
svodenju na procentualno pokriee.
Ovakve prilike vee u drugoj polovini XIX stoljeea dovele su u pitanje
moguenosti punog funkcioniranja eistog zlatnog standarda. Medutim, naroeit
poticaj za poduzimanje mjera koje bi dovele do sredivanja vee haotienih manetarnih

prilika u svijetu, dao je prvi svjetski rat, odnosno njegove posljedice. Jog

five posIjedice na automatizam u funkcioniranju eistog ziatnog standarda bile su

glavni pokretae Zfelja da se valutne prilike srede kakvim-takvim vraeanjern na
ziatni standard. Kako vraeanje na eisti standard vie nije bilo moguee (pomanjkanje
monetarnog zlata, poremeeeni odnosi u posjedovanju rezervi monetarnog zlata,
promjene dominantnih pozicija u podjeli trita i proizvodnje u odnosu na stanje prije
prvog svjetskog rata i sl.), uspostavijen je novi tip zlatne
nepotpune) monete, poznate pod nazivom ziatnopoluini standard.
Karakteristike zlatnopoluinog standarda jesu:

− novac se ne kuje vie od zlata i

− zlatno pokriee se dr2i u zlatnim polugama, koje su se mogle konvertirati

za novac, odnosno novac za poluge.

Jedina karakteristika zlatnopolunog standarda prenijeta iz eistog zlatnog

standarda jest konvertibilnost. Medutim, ovdje govorimo o konvertibilnosti koja je,
ustvari, bila ogranieena time to vlasnici (odnosno partneri) novca nisu mogli
zamijeniti (konvertirati) za zlato bilo koju koliinu novca. Praktieki je
konvertibilnost u zlatnopolu2nom standardu znaeila rnoguenost vlasnika novca da
svoj novac zamijeni najmanje u onoj kolieini koja je odgovarala vrijednosti jedne
poluge zlata. Te'Zina zlatne poluge u pravilu je iznosil a vie od 1 kg.
.

Pokugaji uspostavljanja zlatnog standarda do2ivjeli su konaeni poraz nakon

velike svjetske ekonomske krize (1929-1933). Zlatni standard ukinut je definitivno u
Engleskoj i Japanu 1931. godine, u SAD 1933. godine, u Belgiji Italiji 1935. godine,
u Francuskoj, Nizozemskoj i Svicarskoj 1936. godine.

432
 Monetarne finansiie

6. Papirni nuaani sistem

Papirni nov'&ni sistem ill papirno vaienje je takav nov6ani (monetarni)

sistem u kojem u opticaju cirkulira kao dominantno sredstvo pla6anja papir koji
nema svog metalnog pokrMa. Njegova se vrijednost, stoga, ne ve'±e uz metal
va±"enja (ziato, srebro), kao to je to bio slu6aj u monometalizmu s konvertibilnim
novanicama. U sistemu papirne monete nekadagnji se surogati metalnog (ziatnog i
srebrenog) novca iz konvertibilnih nov6anica pretvaraju u pravi (dsti) papirni
novae, koji u prometu cirkulira kao definitivno i zakonsko sredstvo pla6anja, koje se
u zemiji u kojoj vrijedi mora primati u neogranienim koliinama. U sistemu papirne
monete nema ni formalnog ni materijalnog temelja da se u prometu papirna
noNi6anica zamjenjuje za ziato iii neki drugi plemeniti metal, odnosno
punovrijedniji novac.
NovCianica u vrijeme monometalistk'kog vaIenja samo zamjenjuje
punovrijedni metalni novac i ona je samo nadomjestak novca, a ne pravi novac.
NovC-anica se iz surogata za punovrijedni metalni novac pretvara u pravi papirni
novac u onom e'asu kada je ukinuta konvertibilnost nove'anica za zlato. Danagnji
papirni novac nije vie konvertibilan i smatra se pravim novcem, dakie novcem s
prisilnim te6ajem. Kolidna papirnog novca u opticaju morala bi biti ograni6ena
zakonima samo nov6anog opticaja.
Papirni novac, jednako uspjegno kao i punovrijedniji novac, obavlja funkcije
prometnog i platenog sredstva unutar nacionalnih granica. Cak se moe red da se
vrijednost papirnog novca osigurava i pove6ava ukoliko se vie razliate robe za njega
mc]4'e nabaviti. Tako vrijednost papirnog novca ovisi njegovom pokrku.
Kao posijedica ogranie'ene mogucnosti konvertiranja novca za zlato smanjila
se potra2"nja za zlatnim polugama, pa je tako jedan njihov dio ostao slobodan i
omogudo vecu emisiju novca. Zlatno pokri& je tako ve6 krajem XIX stolje6a
svedeno na svega 30-40%-tno zlatno pokri6e.

6.1. Ziatnodevizni standard (gold exchange standard). Drugi pokugaj

uspostavljanja zlatnog standarda uanjen je valutnom reformom koja je odmah nakon
prvog svjetskog rata uspostavila novu formu ziatnog standarda, nazvanog
zlatnodevizni standard. On je oznado daljnju liberalizaciju u sistemu emisije novca
i obaveze pokri6a novca. Teoretski, zlatnodevizni standard formuliran je
preporukama ekonomske konferencije odeiane u Genevi, a prvi put primijenjen je
1924. godine u Njemaekoj, u okviru tzv. Dawesova plana. Monetarnim reformama
zlatnodevizni standard uveden je 1928. godine u Danskoj, Norvegkoj i Portugalu.

433
Ismet Dautba§i6: Finansije 1 finansijsko pravo

Karakteristika zlatnodeviznog standarda je u tome da nova'anice sve vie

poprimaju karakter papirnog novca, a da se konvertibilnost javlja u novom, jog
ogranienijern obliku. Konvertibilnost papirnog novca postoji i dalje, ali ona za
banku ne zna8 obavezu konvertiranja doma&g novca u zlato (ni za zlatni novac kao
u sistom zlatnom standardu, ni za poluge kao u zlatnopoliiInom standardu), ve6 za
devize koje su glasile na valute to su uivaie medunarodno povjerenje, zbog svoje
solidarnosti i koje su bile neposredno zamjenjive za zlato. Ovakve su valute
nazvane rezervnim valutama (reserve currencies), a bile su to engleska funta i
ameried dolar. U sistemu zlatnodeviznog standarda vrlo je znaajna bila jedinstvena i
direktna zavisnost valuta zemalja s ovim valutnim sistemom u odnosu na rezervne
valute. Nairne, promjene vrijednosti rezervnih valuta neposredno su utjecale na
adekvatne promjene vrijednosti monete zemalja sa zlatnodeviznim standardom.
Tako je, na primjer, svaka devalvacija, odnosno deprecijacija rezervne valute
automatski sa sobom povukla I sve one monete koje su na njima osnivale svoju
medunarodnu likvidnost. Nesigurnost tog monetarnog sistema povaana je
ieinjenicom da je jedna jedinica zlata sIuiIa kao istodobno pokrie vaem broju
moneta, robi, rija je, dakle, o kvantitativnim i kvalitativnim sposobnostima i mog -
u6nostima proizvodnje.
Ako se u promet pusti papirnog novca vie nego je potrebno za pokrie, nastaje
inflacija. U obrnutom slue'aju, kad u prometu cirkulira papirni novac u kolielnama
manjim od pokrka, nastaje deflacija. Kao pokrke papirnom novcu
privredni potencijal neke zemlje, a naroe'ito raspoloLve kolidne odredene
robe.
U medunarodnom prometu papirni novac gubi svojstvo punovrijednog
novca u funkciji platenog i prometnog sredstva, kakve s uspjehom obavija u
nacionalnoj privredi.

7. Novano polake

U svakom nove'anom sistemu postoje i potrebna su neka ogranieenja u

emisiji novca, kako bi se odr2ala i postigla ravnotaa u nacionalnoj privredi i u
njezinim odnosima sa inozemstvom. Ogranie'enja u emisiji novca bila su razlialta u
razlie'itim novanim sistemima.
U sistemu punovrijednog novca, dakle u sistemu u kojem je noveana
jedinica samo nove'ani surogat, emisija nove'anica ogranieena je i kontrolirana
pokrkem u monetarnom materijalu.
Problematiku emisije noveanica i njihova pokrka potrebno je sagledati na
osnovi dvije teorije, odnosno naeela, koja su se razvila u XIX stoljau. To su bile

434
 Monetarne finansije

tzv. nov&na teorija (teorija cirkulacije) i bankarska teorija. Kombinacijom tih

dviju teorija, odnosno njihovim isprepletanjem, nastali su razni sistemi emisije.
Razlike izmedu nov&me i bankarske teorije nastale su na temeiju razmimoilaIenja
stavova njihovih autora i pristalica o tome koliko mora biti ziatno pokri6e
emitiranih papirnih no-aanica.

8. Nove`ana teorija (teorija cirkulacije, currency theory)

Nov6ana teorija nastala je kao rezultat potenciranog nepovjerenja u nov&.nice

i pove6anja njihove disthje u odnosu prema zlatnom novcu, to se u Engleskoj
manifestiralo u doba ratovanja s Napoleonom. Drava je tada - dovedena u
finansijske potegko6e - posegla i za sredstvima kod Bank of England, to je
kumuliralo sa, u takvim prilikama uobis6ajenim, zamagnim konvertiranjem
banknota, dovelo do suspendiranja konvertibilnosti novanica (banknota) za ziato.
Ova je situacija aktualizirala rasprave o tome na koji bi man valjalo organizirati i
regulirati ernisiju novca i njegovu cirkulaciju, stvorivgi tako sistem lien problema
vezanih za nestabilnost novca.
Osionivgi se na teorije A. Smitha i D. Ricarda, formiran je stay da bi trebalo
izdavati samo zlatan novac, a papirnati novae - promet prikladniji od ziatnog - samo
ako bi bio pokriven zlatom. Ovako formulirane ideje pretoC'ene u tzv. nov6anu
teoriju, prema kojoj je samo ziato jedini i stvarni novac, a kolidna novca u opticaju
mora imati 100%-tno pokri6e u zlatu. U skladu s tim stavom zastupnici nova'ane
teorije smatrali su da se opticaj novca u prometu smanjuje, odnosno pove6ava u
odnosu i u ovisnosti prema pove6aniu, odnosno smanjenju ziatnog pokri&.. lz ovog
u6enja proizilazi i turnaenje veze izmedu kretanja kolidne novca u opticaju I cijene.
Zagovornici no-vane teorije smatrali su da se izvozorn zlata smanjuje kolidna novca
u opticaju, pa zbog toga cijene robe padaju. U obrnutom sluC'aju, cijene C'e robe
porasti ako se uslijed uvoza ziata poveava na torn ve&m zlatnom pokriC'u temeljna
kolidna emitiranog novca.
Smithov I Ricardov pristup problemu nova'anog opticaja i stabilnosti novca
donekle se razlikovalo. Smith je smatrao da vrijednost novca i plemenitih metala
proizilazi iz trogkova proizvodnje, odnosno radnog vremena utrogenog za njihovo
dobivanje, a neiskupivi je papirni novac to bezvrijedniji to su manji izgledi za
njegovu kasniju iskupivost, odnosno za njegovu upotrebu za plat'anje. Ricardo je
smatrao da novelani opticaj treba vezati uz kvantitativnu teoriju novca, iime se
pokazuje i dokazuje da se o novC'anoj stabilnosti mote govoriti samo onda kad je
novac vezan uz ziato. Ta uska povezanost sa ziatom pretpostavka je za automatsko
reguliranje kolidne novca u opticaju, to se

435
Ismet Dautba§16: Finansije I finansijsko pravo

manifestira kako u okvirim.a nacionalne privrede, tako i u uvjetima internacionalne

razmjene.
Prema toj se teoriji, automatsko reguliranje kolkine novca u opticaju u
nacionalnoj privredi obavlja na slijeded nadn: zbog pove6ane proizvodnje
monetarnog metala (zlata) u opticaju 6e se nad pove6ana kolkina novca, to dovodi
do pove6anja cijena robe, a to predstavlja valjan impuls da se izvrgi orijentacija na
proizvodnju te robe. To 6e dovesti do relativnog smanjenja nova'anog opticaja i
uspostavljanja potrebne ravnote2e. Nastane ii obrnuta situacija — kad padaju cijene
robe, vie 6e se isplatiti proizvodnja metala, kojem 6e pri danoj koiiini cijena pasti, a
drugim proizvodima relativno rasti.
Automatsko reguliranje kolkine novca u opticaju posredstvom
internacionalne razmjene odvija se ovako: porastu ii cijene, dod e do logkne
orijentacije na uvoz strane jeftinije robe iz zemalja s manje novca. Kako c'e se taj
uvoz pla&ti valutnim metalom (zlatom), smanjit e se koli6ina novca u prometu,
zbog koje je doglo do porasta domadh cijena. U obrnutom sl&aju, izvozom domae
robe kojoj je cijena pala dolazi do valutnog metala kojim se ovaj izvoz pla6a, to
dovodi do 2eljene stabilizacije.
"Currency principle" bio je 1810. godine i sluTheno uzet kao vode6a ideja
prilikom utvrdivanja principa za reguliranje novanog opticaja u Engleskoj. Ovu su
teoriju zastupali i razradivali Samuel Jones Lloyd (Lord Overstone), Robert
Torrens i George Norman, a njezine je principe prihvatila Bank of England za
vrijeme vlade Roberta Peela, kada su na temelju zakona (The Peel Act, 1844.)
uvedena, pored novanica koje su u prometu cirkulirane u 100%-tno pokrke, i
emisije nova'anica bez pokrka (tzv. fiducijarne nova'anice) u iznosu od 14 milijuna
funti.

9. Bankarska teorija (Banking theory)

Bankarska teorija kao teorija pokrka emisije nov6a.nica i reguliranja

nova'anog opticaja javljala se kao rezultat neslaganja sa stavovima i principima koje
su u torn pogledu proklamirali zastupnici nove`ane teorije. Osnovna ideja bankarske
teorije sastoji se u tome da, suprotno 100%-tnom zlatnom pokrku novcanica u
opticaju koje je traiIa novelana teorija nov&tnice u prometu moraju biti samo
djelomkno pokrivene zlatom, tj. samo u odredenom postotku. Na tome su
zagovornici bankarske teorije odbacili zahtjev nova'ane teorije, prema kojem bi
koli6ina novca u opticaju bila podlona kolkinskim promjenama metalnog pokrka.
To, drugim rije6ima, znad da se oni nisu slagali sa zahtjevima da u prometu moZ"e
cirkulirati samo ona kolfdna banknota za koju postoji zlatno

436
 Monetarne finansije

pokri6e. Osnovna je karakteristika ideja bankarske teorije u zna'enju koje je ona

pridavala kreditnirn instrumentima za koje su se zalagali, da na isti man kao zlato,
uz samo ziato, slue kao pokri6e nov6anicama.
Zaetnikom bankarske teorije mote se ozna&ti prof. Th. Tooke, koji je svoje
stavove protiv shva6anja i principa zastupanih u novCianoj teoriji iznio upravo u
vrijeme kad su oni i slu'Zbeno prihvat'eni donogenjem Peelova zakona. On i njegovi
istomigljenici i sljedbenici (npr. J. St. Mill, Fullarton, A. Wagner) iznijeli su stay da
se novCiani opticaj i cijene ne moraju mijenjati zbog prelijevanja plemenitih metala
iz jedne zemlje u drugu, te da nije koliina novca ta koja odreduje cijene, ve6 upravo
obrnuto, cijene odreduju kolkinu novca u opticaju, to je dovelo do logi'nog zakijudo
da centralna banka ne moke prema svojoj autonomnoj volji pove6avati, odnosno
smanjivati novC'ani opticaj.
Bankarska je teorija upozorila da:
1. pove&na potreba za novcem mote biti posljedica porasta cijena, kojem
uzrok treba traifi u samoj sebi;
2. da novac izlazi iz optic* kad se nalazi u funkciji blaga;
3. da privreda nastoji povu6i stvarno potreban novac pla6anjem vaih
kamata
4. da privreda posae za noWanim surogatima (mjenicama, ekovirna, itd.), to
je dovelo do formuliranja zahtjeva da novac treba emitirati elastie'no,
respektiraju6 potrebe privrede, a ne oslanjajua se samo na pokri& ziatom.
Iz ovoga slijedi da nov6nice moraju biti emitirane tako da su one zlatom
pokriven.e samo djelomk'no, s tim da je ostatak osiguran tzv. bankovnim pokri6em,
naime robnim i ostalim likvidnim vrednotama.
Istovremeno, sa pojavom kovanog i papirnog novca, o semu je u dosadagnjirn
iziaganjima bilo vie rije6i, biljai se i sve ve6e u&g6e razlieltih oblika nova'anih
surogata, odnosno zamjenika gotovog novca.
U savremenim uvjetima, sa razvojem bezgotovinske tehnike plabnja i
razvojem kreditnog mehanizma, opticaj novC/anica i kovanica zauzima vrlo uske
okvire, tako da u strukturi novane mase vie od 90 odsto otpada na u&g6e
iralno-depozitnog novca. Ina6e ira1ni novac predstavlja potra'Zivanja njegovog
imaoca prema banci i nastaje po osnovu deponovanja novca, odobravanjem kredita i
time uve6anja potraZivania na teku6em rk'unu, te prenosom sredstava po osnovu
dugovanja sa drugog rahma."'

275
Prof. dr. K. I. Begi6: Ekonomska politika; Sarajevo, 2002. g., str, 263.

437
Ismet Dautbagi6: F nansije I finansijsko pravo

GLAVA III

NOVtANA MASA I NOVtANA AKUMULACIJA

1. Uvod

Finansiranje privrednog razvoja svake zemlje vezano je za obezbjedenje

potrebnog obima nov6anih sredstava, odnosno novane akumulacije koja bi
kao osnova blleg privrednog rasta. Medutim, ukoliko sredstva iz raspodjele
dohotka nisu dovoljna, onda dolazi, s jedne strane, do pritiska da se ona obezbijede
kr oz monetarni sistern, u vidu povaanja emisije novca iii, s druge strane, preko
.

zadu2enja u inozemstvu. Ove tri komponente obezbjedivanja sredstava za privredni

razvoj (samofinansiranje, doma6a kreditna sredstva i zajmovi u inozemstvu)
potrebno je odfiati u skladnim odnosima, kako bi se obezbijedio stabilan privredni
razvoj.
Doma& akumulacija iz raspodjele dohotka formira se iz aktivnosti privrede,
dr'Zave i stanovnigtva. Ova akumulacija treba da obezbijedi potreban obim
sredstava za progirenu reprodukciju.
U ostvarivanju ovih zadataka sa aspekta monetarnog, kreditnog i bankarskog
sistema, noV6ana masa predstavija jedan od bitnih elemenata procesa reprodukcije,
posebno progirene reprodukcije, dakie, predstavlja osnovu za funkcioniranje ovih
sistema. Sadr2ina novane mase obuhvatala je u razvoju novanog sistemb. razHite
elemente, polevgi od gotovog novca, pa do niza depozita i raC'una u bankama, koji
slue kao sredstvo pla6anja. Pogto su u odnosu na gotov novac sve ve6i znaZaj imali
depoziti, to je polazna osnova za sva izu'6avanja i prakti'6nu primjenu bila nov6ana
masa.
U razvoju nageg nov&nog sistema razlikujemo gotov novac (papirni, kovani
novac), zatim nov6anu masu u koju ulazi gotov novac i depoziti po videnju kod
banaka, koji slue kao sredstvo pla6anja, au i depoziti koji ne siuZ'e kao sredstvo
pla&nja, au se mogu pretvoriti u depozite po videnju, dakle, likvidna sredstva. Od
1965. godine u noveianu masu ulaze depozitni novac, gotov novac u opticaju i
sredstva u platnom prometu, od kojih su prva dva bila najvaZ"nija, jer su obuhvatala
oko 95% novane mase.
Pored novane mase, 'esto se pojavijuje I primarni novac, pod dime se
podrazumijeva ukupan iznos likvidnih obaveza centralne banke u odnosu na
poslovne banke, stanovnigtvo i ostale nebankarske sektore. Prema tome, u

438
 Monetame finanslie

novcanu masu ulaze: depoziti po videnju nebankarskih sektora kod poslovnih

banaka i gotov novac, a u primarni novac ulaze depoziti poslovnih banaka
neposrednih komintenata kod centralne banke dr2ave i gotov novac. 276
U vezi s ovim od posebnog su zna6aja •mjere reguliranja nove'ane mase, kao
i uticaja na tokove kreiranja primarnog novca.

2. Monetarni faktori

Na obim i kretanje novCane kupovne snage utiai mnogobrojni monetarni

faktori, tj. oni privredni fenomeni, instrumenti, akcije i mjere koje nov'6anu
kupovnu snagu stvaraju, ponigtavaju, raspodjeljuju i preraspodjeljuju.
2.1. Faktori stvaranja novane kupovne snage mogu biti:
● bankarski, novani krediti, iz emisije novca, ekspanzija kredita;
● upotreba monetarnih rezervi kupovinom zlata i deviza, uz davanje, pri
tome, novianih sredstava doma& monete;
● politika otvorenog trligta putem koje se, kupovinom obveznica na trLgtu,
pove6ava novLna kupovna snaga na trfZIgtu;
● smanjivanje stope obavezne rezerve kod poslovnih banaka,
● smanjenje poreskih tereta i dr.
2.2. Faktori ogrankavanja, odnosno smanjivanja novLne kupovne snage:
● kontrola tendencija porasta monetarne mase, na primjer putem povaanja
stopa obaveznih novLnih rezervi poslovnih banaka i restrikcijoni kredita;
● ogranRenje raspolaganja nov6anim sredstvima za odredeno vrijeme
(fondova, bud'ieta, depozita i si.);
● tezauracija novca koja se sprovodi i mjerama ograniLvanja raspolaganjem
zahtjevima za povraaaj odobrenih kredita
● pove,b.njem poreza, pojavom bucR'etskih suficita i zakljuavanjem dravnih
zajmova i dr.
2.3. Faktori raspodjele nov6ane kupovne snage jesu:
● cijene robe i usluga;
● raspodjela nacionalnog dohotka na pojedine sektore (potro§nja,
akumulacija, rezerve),
● 1i6ni dohoci (pla6e) zaposlenih, i dr.
276
Prof. dr. Sead Kreso: Pinansije, I dio: Monetarno kreditna politika; Sarajevo, 2001. g., str. 2-
-

3.

439
Ismet Dautba§la: Finansije i finansijsko pravo

2.4. Faktori preraspodjele nov't'ane kupovne snage realiziraju se:

● preko izvedenih dohodaka, kada se jedan dio nacionalnog dohotka iz
proizvodnih djelatnosti preliva u neproizvodne djelatnosti za razne usluge,
putem budIeta, fondova, posebnih rauna i sl.,
● preko varijacije u kupovnoj snazi novca inflacija,
● preko drlavnih dugova koji su rezultat zadu2enja za dopunu budIetskih
prihoda (kamata)
● preko redistribucije novane kupovne snage koja se vrgi kroz transfere, tj,
nepovratna davanja (socijaino osiguranje, zdraystvo i porno socijaino
ugrofienim i dr.).
Navedeni monetarni faktori utis6u na sve segmente drugtvene reprodukcije,
naroato na privredni razvoj i stabilnost u zemiji. Zato je potrebno upoznati odredene
fenomene iz tog domena.

3. Monetarna ravnoteia

Problerni monetarne ravnote2e bili su predmeti izu6avanja mnogih

teoreti'6ara, pa tako i poznatog ekonomiste J. M. Kejnsa. (Opkta teorija zaposlenosti,
kamata i novca) i brojnih stranih i domaah teoreti6ara. U savremenim teorijama
postoji vise shvatanja u pojmu ove ravnote2e, a koja su vezana, prije svega, na
privrednu, a time i finansijsku stabilnost.
Medutim, nas ovo podruCje interesira sa stanovigta nekih fenomena koji se
javljaju u savremenim kretanjima i na koja je nufino podsjetiti bar u najkra6im
crtama. Radi se, zapravo, o problemima vezanim za monetarnu neravnotthi, koja se
ogleda u dvije osnovne finansijske pojave inflaciji i deflaciji.

3.1. Infladja

Terrnin inflacija potie od latinske rijeci inflatio, gto u prevodu znaC'i

"napuhivanje", "nadimanje".
Kod mnogih teoretit'ara je za pojam inflacije vezan porast novanog optic* i
ukoliko taj porast nije pra6en porastom proizvodnje, dolazi i do porasta cijena.
Medutim, u savremenim uvjetim a, inflacioni pritisak mote nastati i kada ne dolazi
•

odmah do porasta cijena uslijed djejstva monopola, drlavne intervencije i si., all se
mote uoati u proizvodnji, investicijama, stepenu zaposlenosti, stanju i strukturi
platnog bilansa itd. Zbog toga se, u savremenim teorijama, nova shvatanja pojma
inflacija, pored inflacije prvobitnog tipa, zasnivaju na analizi odnosa izmedu
agregatne ponude i potra2Znje na tthgtu, u "emu se pod

440
 Ma e arne finansife

inflacijom podrazumijeva svako stanje u korne efektivna nova'ana traInja

preovladuje nad ponudom robe i usluga, bez obzira na to da Ii se takvo stanje
odralava iii ne na pov&anje opgteg nivoa cijena. Ipak se, u praksi, kao faktor
postojanja i tempa inflacije uzima porast cijena.
Inflacija se, prema stanovigtu od koga se polazi, mae podijeliti u vie vrsta.
Ako se ogleda na njen intenzitet, onda inflacija moie biti: latentna iii potencijalna
(spori porast cijena), zatim srednja (koja se pojavljuje pri napregnutorn
privrednom razvoju i ima privredni karakter) i galopirajub Ili hiperinflacija iii
katastrofalna inflacija, koja se zavrgava potpunom katastrofom novanog sistema.
Sa gledigta duk'ine trajanja, inflaciju mo'Zemo podijeliti na hronkne iii sekularne
(Iatentne, slabije i dugog trajanja), jednokratne (koje se javljaju naglo i prestanu sa
otklanjanjem uzroka koji ih je izazvao, na primjer naglo zadu2enje dr2ave kod
emisione banke), zatim hronRne (koje traju due vremena, ali su v&eg stepena od
iatentnih inflacija). Post* jog podjele prema porijeklu (doma& i inozemne) i
prema virtuelnosti (aktivne i neaktivne, slobodne i prigugene).
Jedno od najvasZnijih pitanja pri analizi inflacije predstavljaju, svakako,
uzroci inflacije. Ima ih vie i kratko bismo naveli samo osnovne uzroke koji dovode
do inflacionih pojava kao to su:
● inflacija efektivne nove"ane trashlje (putem kreditiranja, deblokiranja
oro&nih sredstava i sl);
● nesrazmjera u raspodjeli realnog nacionalnog dohotka, tj. izmedu
bucaetske i investicione potrognje;
● smanjivanje proizvodnje, promjene u njenoj strukturi i snabdijevanju,
● u vezi sa spoljno-trgovin.skom razmjenorn
● u odredenim slu26ajevima i pozitivni platni bilans.
Inflacija ima zna6ajan uticaj na: proizvodnju, promet, raspodjelu, potrognju,
spoljne ekonomske odnose, gtednju, investicije, i dr.
Od inflacije imaju Atetu: ulagad kapitala, radnici i sluApenici, penzioneri,
uZ'ivaoci mirovinsko-socijalnih porno6i itd. usljed pada vrijednosti njihovih
prirnanja. Istovremeno, korist od inflacije imaju: preduzimaa koji dobijaju vanrednu
dobit, dunici koji plaCaju dugove u obezvrijedenorn novcu, poljoprivrednici zbog
skoka cijena njihovih proizvoda i sl. Stetu imaju svi oni koji imaju relativno stalan
dohodak, a korist oni koji imaju prornjenjiv dohodak.

3.2. Deflacija
Dok je inflacija vigaknovt'ane trafrtje nad ponudom robe i usluga, dude se
deflacija manifestira u vigku ponude robe i usluga nad novanom tranjom. Ona

441
Ismet Dautba'Sio: Finansije I finansijsko pravo

izaziva opadanje cijena, smanjenje plaCa i nadnica, smanjenje proizvodnje,

zaposlenosti i nacionalnog dohotka. Gotovo svako je izloIen velikim gubicima.
Prema tome, radi se o faktorima i posljedicama koje su uglavnom suprotne inflaciji.
U teoriji i praksi deflacija je ocijenjena kao veCe zlo od inflacije. U
savremenom razvoju privrede rijetko dolazi do pada cijena. Izravnanje cijena vrgi se
kroz njihov postepeni porast, zato to je u savremenoj privredi daljni prosperitet
vezan i za nivo zaposlenosti.

3.3. S tagflacij a

Risje stagflacija dolazi od rijeCI "stagnacija" i "inflacija", to je relativno nov

tip inflacije, koji se oblikuje istovremeno sa porastom cijena i nezaposlenosti.
Inflacija je obia'no povezana sa stanjem koje je vrlo blisko punoj
zaposlenosti. Nivo proizvodnje .se priblilava svom punom kapacitetu. Proizvodne
jedinice preduzimaju nove investicije, otvaraju se nova radna mjesta i do zaposlenja
se lako dolazi. Obim ponude i traInje raste. Cijene rastu izmedu trenutaka kada
poslovni ljudi kupuju i kada prodaju svoju robu. Profiti i nadnice rastuesto brie nego
trogkoVi Z'ivota. Polet je uvijek pra6en poveCanjem monetarne mase izazvan
kreditnom i monetarnom politikom. Od razumne monetarne i fiskalne politike zavisi
da iiCe se inflacija ogrankiti i biti kontrolirana iiiCe se stihijski razvijati i prerasti u
galopirajuCu inflaciju. Dakie, inflacija je pratilac konjunkturnog kretanja privrede I
stanja pune zaposlenosti.
U periodu visoke konjunkture, poveCana traZ'enja povlae za sobom
pove&mje cijena i poveCanje trogkova proizvodnje. U razdoblju recesije, prema
migljenju veCine ekonomista, cijene se ne snizuju zbog krutosti nadnica i jakih
poIitikih presija usmjerenih na iznalalenje pogodnih uvjeta za o2ivljavanje
konjukture i poveCanje zaposlenosti. Tako nastaje proces permanentne inflacije.
Ovaj tip inflacije danas pogada sve ekonomije, a naro&to — nedovoljno razvijene
zemlje. Dakle, stagflacija je fenomen koji podrazumijeva situaciju u kojoj je
inflacija sa visokom nezaposlenoku i kada su neophodne sve vie i vie stope rasta
cijena da bi ona mogla da izvrgi stimulativan uticaj na privredu zaposlenost.
I na teorijskom finansijsko-ekonomskom planu zbio se velik obrt. Kenzijevci
su smatrali da u vrijeme inflacije valja poveCati poreze, kako bi se smanjio pritisak
potrognje, a kad nastupa recesija porezni se ventili moraju otpugtati za oiivljavanje
privrede. lako je zapaena jog u XIX stoljeCu, pa i ran*, po'Cetkom osamdesetih
godina ovog stoljeCa, stagflacija je izbila na povrginu u svom punom sjaju i u
takvim uvjetima problem se pokugao rjegavati novom supplyside ekonomikom
(ekonomikom ponude). U vrijeme inflacije smanjuju se

442
 Monetarne finansife

porezi: gradani bi trebali vie gtedjetiti, privreda bi vie investirala, oivjela bi privredna
aktivnost i ponuda, pa bi se tako suzbila inflacija. Model se samo djelimi6no pokazao
uspjegnim u Sjedinjenim Ameri6kim DrZ'avama. Privreda je o2ivjela, ali na main
deficita dr2avnog buclIeta. Privredna aktivnost nije, ipak, bila dovoljna da sa manjom
poreskom stopom donese u df2avnu blagajnu i veeu masu poreza. OC'ito je izlaz opet
iii u poveanju poreza iii u smanjivanju drZ'avnih trogkova.

3.4. Devalvacija
Pored inflacije, deflacije i stagflacije postoje i dvije finansijske operacije
karakteristine za novac, njegovu ulogu, kretanje, obim i zna6aj, a to su devalvacija I
revalvacija.
Devalvacija predstavlja osnovnu korekturu mectunarodnog pariteta radi
uravnote2enja dama6eg nivoa cijena sa inozemnim, a sastoji se u zakonskom • sni2enju
ranijeg pariteta.
Devalvacija se javlja kao posljedica inflacionog procesa, kada se i formalno
priznaje postojece stvarno stanje i time obezbjeduju uvjeti za normalne odnose sa
inozemstvom, pa postaje jedan od bitnih faktora povaanja izvoza, uz istovremeno
smanjenje uvoza.
Poznat je niz devalvacija koje su izvrgene od 1931. godine, na Celu sa
Engleskom, koja je vrijednost doma6e monete u odnosu na dolar smanjila za 38%.
Drugi talas devalvacije je 1949. godine i zahvatio je velild broj zemalja. Daljne
devalvacije izvrgene su 1967. i 1977. godine.
Devalvacija se u nagaj zerniji sprovodila u okviru razvoja privrednog sistema, a
sa ciljem stvaranja uvjeta za uspjegniju spoljnotrgovinsku razmjenu za prelazak na
konvertibilnost domaee valute. Dakle, "pojeftinjenje doma6e valute" u odnosu na dru.ge
valute naziva se devalvacijom.
Drava pristupa devalvaciji svoga novca onda kada je na to prisiljena, kada se
dotadagnji paritet vie ne mo2e odr2ati, odnosno kada se na medunarodnom trEgtu
pokaIe da je cijena njene monete prevelika, suvige vjegta&a, pa to prianjava gtetu
njenoj privredi.
Najnoviji procesi u privredi i razmjeni, kao i problem monetarnog sistema
zasnovanog na fiksnim kursevima, doveli su i najrazvijenije zemlje u pozicije da predu
na sistem fluktuirajueih kurseva, na koji je pregla i naga zemlja. Ovaj sistem, bez obzira
na razne prigovore, djeluje vie godina I pokazao je pozitivne efekte, a sastoji se u
mogu6nosti odstupanja od utvrdenog pariteta navige iii nani2e u odredenom procentu.
Ve6a odstupanja od toga zahtijevaju primjenu devalvacije iii drugih institucija
monetarnog sistema.

443
Ismet Dautbagia: Finansije finansijsko pravo

Devalavcija novane jedinice je jedna od mjera koje u odredenim uvjetima

treba da doprinese stabilizaciji privrede, jer se devalvacijom ne utvrduje samo nova,
realnija cijena te jedinice, nego je njeno djejstvo za privredu mnogostruko. Tako
devalvacijom roba na inozemnom tritu post* jeftinija, a roba strane proizvodnje,
koja se prodaje kod nas, mora poskupjeti. U tim uvjetima dolazi do porasta izvoza, a
smanjenja uvoza, to je tenja ekonomske politike svake zemlje.

3.5. Revalvacija
Revalvacija je finansijska operacija kojom se vrijednost doma&g novca u
odnosu na zlato iii konvertibilnu valutu pove6ava. Revalvacija zna6 zakonsko
pove6anje medunarodnog pariteta domac'eg novca, obi6no na nivou koji je u
odredenom vremenu ve6 postojao. Ona uzrokuje smanjenje izvoza i povaanje uvoza,
to znaa da je moe primjenjivati samo zemija sa aktivnim bilansom plaanja i koja ima
visoku produktivnost rada. Revalvacija se vrlo rijetko praktikuje, jer je nakon te
operacije privreda zemlje izloena konkurenciji inozemne robe koju tegko izdrlati. SR
Njema'ka je od 1969. godine pod pritiskom drugih zemalja izvrgila dvije revalvacije
marke, jer je njena privreda imala dominantan polotaj u Evropskoj uniji i svijetu.
Revalvacija se mote vrgiti i postepeno, putem deflacije, to je dugoro'6nog
karaktera. Ovakav main revalvacije bio je poznat u XIX stolje6u, kada je, poslije
Napoieonovih ratova, trebalo oko 25 godina da se engleska funta vrati na raniji
paritet. U savremenim uvjetima ovu metodu niko ne praktikuje.

3.6. Denominacija
Denominacija je finansijska operacija neophodna u odredenim situacijama, a
vrgi se smanjenjem tri nule kod nacionalne valute.
Ova se operacija primjenjuje kada se ne mo2e devalvacijom postiC1
odgovaraju6a vrijednost domae valute u odnosu na zlato i konvertibilnu valutu. Na
primjer: denominacija je izvrgena brisanjem tri nule na dinaru SFRJ pretvaranjem
starog u novi dinar, tako da je od 1.000 starih dinara utvrdena vrijednost od samo 1
novog dinara.

444
 Monetarne finansije

GLAVA IV

CILJEVI, WERE I INSTRUMENTI

MONETARNO-KREDITNE POLITIKE

1. Ciljevi, instrumenti i mjere monetarno-kreditne politike,

pojam, nastanak i vrste

Ciljevi monetarno-kreditne politike su sastavni dio ciljeva gire ekonomske

politike u cjelini. Ciljeve ekonomske politike, koji su usmjereni na porast
proizvodnje, porast zaposlenosti, porast standarda, stabilnost privrednih kretanja i
doma& valute, a vrge se nizom mjera kao to su politika raspodjele, politika cijena,
fiskalna politika, politika rezervi itd., mo2emo svrstati u kvalitativne
(prestruktuirane privrede, pove6anje zaposlenosti, izvoza, itd.) i kvantitativne
(pove6anje iii smanjenje noV6ane mase u opticaju i sl.).
Ono to je pri tome najbitnije, jeste neophodnost othlavanja uravnote2enih
odnosa u privredi, a tu novac i 'credit igraju vrlo zna&Ljnu ulogu. No, kada
govorimo o stabilnosti privrednih kretanja, ne mislimo na apsolutnu stabilnost, nego
na onu koja doprinosi daljnjem razvoju privrede, naro8to odr2avanjem kretanja
cijena u stabilnim normalnim okvirima.

Fizkke i monetarne mjere

Opgta ekonomska politika mo'e biti usmjerena iii prema oblastima
(industrijska politika, agrarna politika, saobra6ajna politika itd.) iii prema kriteriju
prirode odredenih mjera i zahvata. Naime, ove mjere mogu biti fizkke prirode, kao
to su: racionalizacija potrognje, zabrana izvoza i uvoza, obavezni otkup, obavezni
plan proizvodnje, obavezni plan sjetve i sl. iii monetarne prirode, kao to su mjere
kreditne, devizne i fiskalne politike.
U savremenom razvoju, monetarno-kreditne mjere su dominantne, a fizi6ke
se vrlo rijetko primjenjuju i u specifR'nim uvjetima. Mjere monetarne politike
preduzimaju se uz ()stale mjere ekonomske politike, a posebno udru2ene sa
mjerama fiskalne politike, ove mjere obezbjeduju najefikasnije rezultate. U novije
vrijeme se ponovo pojavljuju i izvjesne mjere fiziZke prirode, kao to su razne
intervencije dr2ave, naro6ito u spoljno-trgovinskoj razmjeni, ali one su samo
dopunskog karaktera.

445
 Ismet. Dautbašić: Finansije i finansijsko pravo

Svake godine najviši organ državne vlasti donosi odluku o ciljevima i

zadacima monetarno-kreditne politike. Ovakva situacija je i u našoj zemlji.
I u skladu sa očekivanim elementima rnjera ekonomske politike predstojećom
ekonomskom reformom, odredenim državnim aranžmanima sa Medunarodnim
Monetarnim Fondom i drugim medunarodnim finansijskim organizacijama, kao i
mjerama i zadacima koji proističu iz Opšteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i
Herecgovini, ovom odlukom se bliže utvrduju ciljevi i zadaci monetarno-kreditne
politike za svaku godinu.

2. Djejstva i efekti monetarno-kreditne politike

Djejstvo monetarno-kreditne politike zavisi od faktora koji su djelovali na

privredna kretanja, odnosno na njihov poremećaj. Ako su uzroci poremećaja u
efektivnoj novčanoj tražnji, onda su ove mjere veoma snažne, jer se putem čitavog
niza monetarnih mjera novčana tražnja može ne samo ograničavati, nego i
usmjeravati. Medutim, ako su poremećaji uzrokovani povećanim troškovima
proizvodnje, odnosno poslovanja i slično, onda mjere monetarnokreditne politike ne
mogu imati odlučujući uticaj, osim uz istovremeno djejstvo drugih mjera
ekonomske politike. Druge mjere ekonomske politike moraie bi, dakIe, biti
usmjerene u pravcu stvaranja uvjeta za efikasnije privredivanje, odnosno
obezbjedivanje povećanja produktivnosti rada. Te mjere se odnose na stvaranje
uvjeta za modernizaciju proizvodnje, integracione procese, uključivanje u
medunarodnu podjelu rada, bolje plate, smanjenje troškova društvene proizvodnje i
sl.

3. Instrumenti monetarno kreditne politike

-

Ciljevi monetarno-kreditne politike odnose se na preduzeća, njihove poslovne

i druge asocijacije, odnosno društveno-političke zajednice, u okviru plana i opšte
ekonomske politike države. Medutin -t, sprovodenje monetamokreditne politike u
zemlji obavlja se, po pravilu, preko centralnih banaka Agencije za bankastvo i dr.
Sprovodenje ove politike preko centralnih banaka proističe iz njenih funkcija koje su
specifične u odnosu na raspolaganje instrumentima kojima utiče na visinu kreditnog
potencijala i kretanja novčane mase. To se posebno ogleda u odobravanju kredita,
kretanju monetarnog volumena, zaduženjima, kamatnim stopama i općoj likvidnosti
u privredi. U ovom dijelu izlaganja pokušali bismo ukazati samo na osnovne
karakteristike osnovnih instrumenata monetarno-kreditne politike uopće i kod nas.
 Monetarne finansiie

3.1. Eskontna politika

Eskontna politika je instrument monetarne politike koji se sastoji u
reguliranju visine eskontno-kamatne stope po kreditima koj e centralna banka
.

odobrava poslovnim bankama. Promjena ove zvanične kamatne stope utiče, sasvim
prirodno, i na visinu stope koje poslovne banke naplaćuju na kredite odobrene
onima koji ih traže.
Eskontna politika je jedan od najstarijih i dugo vremena glavni instrument
monetarne politike. Primjenjivao se u čitavom nizu razvijenih zemalja, naročito u
Engleskoj. Povećanjem kamatne stope ograničavala se potražnja kredita, čime se
utiče na volumen kredita i količinu novca u opticaju, a time i na opšti nivo cijena.
Osim toga, povećanje kamatne stope iznad one koja važi u drugim zemljama
privlačila bi inozemna sredstva u zemlji i tirne ublažavalo otklanjalo deficit platnog
bilansa. Konačno, što je tek naknadno uočeno, putem diskontne politike utiče se na
investicionu djelatnost, tj. na odnos izmedu investicija i štednje.
S druge strane, smanjivanjern eskontne stope, što se sprovodi u uvjetima
pomanjkanja novčanih sredstava u prometu, utiče se na ekspanziju novčanog
opticaja, povećanje tražnje kredita, ali uz istovremeni odraz na porast cijena na
unutrašnjem tržištu i na odliv kapitala iz zemije.
Prema torne, reguliranje novčanog opticaja putem pornjeranja eskontne stope
ernisione banke daje značajne efekte, ali u daljnjem razvoju privrede ovo sredstvo
nije moglo biti jedino, a u nekim periodima ni odlučujuće. Medutim, efikasnost
diskontne politike zavisi, uglavnom, od dva momenta: od jač'ine pozicija centralne
banke i od stepena usklađenosti zvanične kamatne stope sa tržišnom. Odatle, pri
snažnim centralnim bankama u pojedinim zemljama, u odnosu na komercijalne
banke, ova mjera je bila moćno sredstvo za postizanje određenih ciljeva. Prema
tome, ona može dati različite efekte, zavisno od uticaja centraine banke i pravima
komercijalnih banaka.

3.2. Poiitika otvorenog tržišta

Pod politikom otvorenog tržišta podrazumijevaju se kupovine i prodaje

državnih hartija od vrijednosti (rjede bankarskih akcepata i drugih papira) od strane
centralne banke radi uticaja na povećanje ili smanjenje novčane mase, kao i na
stabilnost kurseva državnih papira. Mada se politika otvorenog tržišta prvi put
pojavila u Engleskoj poslije prvog svjetskog rata i dopunjavala diskontnom
politikom, ipakje dominantan značaj ove politike u SAD, zato što su pretpostavke o
primjeni ove politike u SAD najizrazifije, tj. pot -nj cganizirano novčano i kapitalno
tržište i postoje pogodni papiri za taj posao. Ova mjera je u

447
Ismet Dautbašić: Finansije i finansijsko pravo

Zapadnoj Njemačkoj počela da se primjenjuje tek 1955.. godine, a u Francuskoj

samo privremeno, sa ciljem da se otkloni povremene teškoće.
Između diskontne politike i otvorenog tržišta postoji načelna razlika u
činjenici da kod diskontne politike inicijativa za korišćenje mogućnosti •koje ova
politika pruža leži kod kornercijalnih banaka, a u politici otvorenog tržišta ova
inicijativa je u rukama centralne banke. Politika otvorenog tržišta i u
kapitalističkim zemljama, izuzev SAD, ima još uvijek sporedni i dopunski karakter,
uz ostale mjere monetarne politike.
U vezi sa ovim, a u cilju sprovođenja politike otvorenog tržišta, centralne
banke su dobile pravo da trguju ne samo državnim hartijama od vrijednosti, već i
specijalnim hipotekarnim založnicama i privatnim papirima.
Ovaj instrument, promatran kroz sistem kupoprodaje državnih vrijednosnih
papira na otvorenom tržištu, nije bio prihvatljiv za naš raniji društvenoekonomski
sistem. Međutim, u novim uvjetima on će biti značajan za reguliranje
• _
novčanih tokoVa tržišta hovca i kapitala.

3.3. Politika obaveznih rezervi banaka

Obavezne rezerve treba da utiču na stvaranje i poništavanje novčane kupovne
snage na specifičan način i na specifičnom mjestu. Naime, poslovna banka uplaćuje
na svoj račun kod centralne banke obavezan procenat od primljenih depozita, čiji je
cilj da se na taj način neposredno djeluje na smanjenje kreditnog potencijala tih
banaka. Određivanje obaveznih rezervi je mjera upravljanja protiv mjere
multiplikacije depozita, koja ima kao posljedicu da se postojeći depoziti, prenosom
sa jedne na drugu banku, umnožavaju i na taj način omogućavaju povećanje
ukupnog kreditnog volumena. Obavezni iznos, odnosno procenat izdvajanja za
rezerve, zavisan je od monetarne politike i ciljeva koji se žele postići, pri čemu su
obično procenti veći za kratkoročne, a niži za dugoročne depozite. Osim toga, prave
se razlike izmedu veličine banaka, u pravcu većeg procenta za banke u većim
mjestima.
Propisivanje obaveznih rezervi dobija značaj ulogu tek nakon velike
privredne krize i u novije vrijeme se sve više proširuje. Krajem 1977. godine bilo je
50 država u kojima su uvedene ove mjere, bilo zakonskim propisima ili
sporazumima između centralne banke i komercijalnih banaka.
Ovaj instrument monetarne politike je efikasno sredstvo ostvarivanja
monetarno-kreditne pa je već duže vremena korišćen i u našoj zemiji. I sada ga
koristi Centralna banka Bosne i Hercegovine i iznosi 10-15% u odnosu na kreditni
potencijal poslovnih banaka.

448
 Monetame fin nsije

3.4. Selektivna i neposredna kontrola

kao instrument monetarno-kreditne politike
Pored iznesenih mjera koje djeluju u pravcu stvaranja općih uvjeta za sve
korisnike kredita i sl., selektivna i neposredna kreditna kontrola usmjerena je na
određene zahtjeve u razvoju grana, oblasti raznih aktivnosti, kao i specifičnih
operacija. To se sprovodi putern posebnih direktiva od strane rnonetarnih vlasti i
putem neposrednog propisivanja uvjeta kreditiranja i plasiranja sredstava poslovnih
banaka. Ove mjere imaju, prema tome, (kvalitetno) obilježje, stvaraju posebne
režirne za odredene potrebe, pa time dopunjavaju i opće rnjere krechtne politike. U
vezi s ovim, selektivna kreditna kontrola može obezbijediti forsiranje odredene
proizvodnje, usmjeravanje i povećanje izvoza, ograničavanje uvoza, djejstvo na
životni standard putem potrošačkih kredita itd.
Prema tome, radi se, ustvari, o kreditnoj aktivnosti narodne (centralne) banke,
koja, u našim uvjetima, može da se ostvaruje na sljedećim.osnovama:
prop' isivanjem uvjeta kratICoročnog bankarskog kredihranja privrede i
stanovništva;
● selektivnim reeskontnirn kreditiranjem poslovnih banaka

● linearnim kreditiranjem poslovnih banaka.

U vezi sa ovim zakon izričito ovlašćuje narodnu (centralnu) banku za
utvrđivanje visine, rokova korišćenja i vraćanja i drugih uvjeta za davanje
kratkoročnih kredita u tačno odredenim slučajevima (na osnovu hartija od vrijednosti
preduzeća, inozernnih hartija od vrijednosnih preduzeća, inozemnih hartija od
vrijednosti i drugih isprava) i daje pravo na izuzetno kvantitativno ograničavanje
visine plasmana banaka i drugih finansijskih organizacija.

3.5. Politika zlata i deviza kao instrument monetarne politike

Nekada je zlato bilo prvoklasan faktor monetarne politike, jer je od njega, u

prvom redu, zavisilo stvaranje, poništavanje, raspodjela i preraspodjela novčane
kupovne snage, i to u svjetskim razmjerama. Medutim, u proteklom periodu zlato
gubi svojstvo isključivo monetarnog faktora i postaje sarno jedan od instrumenata
monetarne politike, i to od 1914. godine, kada, ustvari, prestaje sistem klasičnog
zlatnog važenja. Isto tako, značajan datum predstavlja 1934. godina, kada su SAD
uvele sterilizaciju zlata i kada je, ustvari, završen pokušaj da se zlatno važenje
ponovo uvede. Naime, u torn periodu četiri petine svjetskog monetarnog zlata
nalazile su se u SAD, pa je bilo nužno da američke monetarne vlasti ne dozvole da
ono posluži kao baza kreditne ekspanzije. U vezi sa tirn, količina novca u jednoj
zemlji nije se kretala samo zavisno od ziata, nego se

449
Ismet Dautbašić: Finansije i finansijsko pravo

nezavisno od količine zlata kretala i u zemljama koje ga imaju previše, kao i u

onima koje ga uopće nemaju.
Medutim, zlato je i. dalje ostalo sredstvo medunarodne likvidnosti rezerva
medunarodnog pIaćanja, a tu funkciju potpomaže i Medunarodni Monetarni Fond.
U vezi sa ovirn, otvoreno je u Londonu 1954. godine svjetsko tržište zlata, preko
koga dolazi do prilivanja zlata u druge zernlje, naročito u Evropi. U vezi sa tim,
zlato se opet pojavljuje kao potencijalni faktor koji utiče na novac u opticaju u
mnogim državama, pošto te države raspolažu i sa većim količinama zlata. U
najnovije vrijeme došlo je do takve situacije u svijetu da je cijena zlata u odnosu na
dolar porasla što je izazvalo pometnju u cjelokupnom svjetskom monetarnom
sistemu. Najnovije mjere išle su u tom pravcu da se zvanični obračuni vrše izmedu
banaka na bazi utvrdenog odnosa dolara i zlata, a i uz adekvatno prihvatanje nove
uloge prava vučenja Medunarodnog Monetarnog Fonda,
Kupovinom i prodajom zlata i deviza centralna banka nastoji obezbjediti
optimalnu količinu novca u opticaju, uz istovremeno obezbjedenje potrebnih rezervi
zlata i deviza za učešće u medunarodnoj ekonomskoj razmjeni.
SAD su zemlja sa najvećim zlatnirn rezervama u svijetu.
Poslije SAD, čije zlatne rezerve iznose 8.140 tona, na ovoj listi nalazi se
Njernačka sa 2.960 tona, zatim slijede švicarska sa 2.590 tona zlatnih rezervi,
Francuska sa 2.547 tona i Italija na petom mjestu sa 2.073 tone zlatnih rezervi.
Engleska je tek na šestom mjestu.

3.6. Preporuke i savjeti -

Preporuke i savjeti koje centralna banka daje ostalim finansijskirn
ustanovama mogu biti značajan instrument monetarno-kreditne politike, što zavisi
od uloge i autoriteta centralne banke u finansijskom sistemu odredene zemlje.
Tako, na primjer, preporuke i savjeti se odnose na poštovanje finansijske
discipline, dostavljanje raznih podataka potrebnih centralnoj banci, informacije o
kreditiranju preduzeća, razvoja pojedinih grana i sl. Nijedan od navedenih
instrumenata nije u stanju da omogući ostvarivanje ciljeva monetarno-kreditne
politike, pa je neophodna sinhronizacija svih instrumenata, i ne samo ovih
instrumenata, nego i sadjejstvo fiskalnih instrumenata (tj. poreza, zajmova, carina,
budžeta itd.).

450
 Monetame finansiie

GLAVA

ANKE

1. Pojam banke i bankarstva

Bankom se naziva specijalizovana organizacija koja uzima i daje kredite,

obavlja platni promet i vrši druge slične poslove za svoje komintente. Kreditni
poslovi kojima se bave banke u širem smislu, obuhvataju prikupljanje dobivenjh
novčani.h sredstava, slobodnih u smislu njihove neangažovanosti za odredeno
vrijeme, u vidu štednje ili uzimanjem kredita od drugih banaka, sa jedne strane i
plasiranjem prikupljenih sredstava, s druge strane. Poslovi platnog prometa koje
banke obavljaju za svoje komintente spadaju u posredničke poslove. Medutim, iako
kreditni poslovi imaju elemenata posredničkih poslova, oni ipak to nisu, jer banke
ove poslove obavijaju u svoje ime i za svoj račun. Samostalnost banaka je izražena
na poslovima prikupljanja, kao i na poslovima pia.siranja sredstava. Isto tako, banke
obavljaju i druge poslove, ali su oni od manjeg značaja i obima, tako da je
adekvatna definicija po kojoj su one organizacije koje se bave kreditnim poslovima
i poslovima platnog prometa, jer izražavaju suštinu njihove djelatnosti i
postojanja.276a
276a
Šta su to banke i bankarstvo?
"Bankari su kao i svi drugi, samo bogatiji". (Ogden Noš).
"Proces kojim banke stiču novac toliko je jednostavan da vam pamet stane". (Dž.
K. Galbraith).
"Vedina nacija je prihvatila kao neminovnost potrebu za institucionaliziranjem banaka: i
ove su se pokazale kao najsrećnija mašina koja je ikada konstruisana za pokretanje točkova
proizvodnje". (Aleksandar Hamilton, 1781.)
"Banke su načinile više rana religiji, rnoralu, spokojstvu, prosperitetu, čak i nacionalnim
bogatstvima, nego što su ikada učinile ili će biti u stanju da učine dobroga". (Džon Adams,
1819.)
"Bankarstvo je možda najsubjektivniji od svih velikih poslova". (Martin Majer) "Arapi su
mudro staviti njujorške banke u prvi red rizika.Drugim riječima, ako Zairu ode glava, Cejs
Menhetn će biti u nevidenoj frci". (Pol Edman)
"Nijedno upozorenje ne može spasiti ljude koji su odlučiii da se brzo obogate". (Lord
Overston, 1796-1883.)
"Kljud problema leži u pitanju: da li su lideri industrijskog i svijeta u razvoju, emocionalno
i inteicktuano, prihvatili ideju da pripadaju jednom istom, meduzavisnom svijetu?" (Li
451
Kuan Jeu, premijer Singapura)