MILTON JINGER

On ističe da je postojanje vrhunskih vrijednosti kojima se ljudi rukovode

od bitnog značaja. Te vrijednosti moraju da odgovore na suštinske
probleme,a najprije na problem smrti.
On religiju određuje kao sistem vjerovanja i vjeroispovijedne prakse koji
se odnosi na suštinske probleme života. Ona je pokušaj da se objasni ono
što inače ne može da se objasni,da se ostvari moć kad sve druge moći
zakažu. Ne misli da će religija nestati dostizanjem određenog nivoa
zrelosti,osnovni problemi će uvijek postojati bez obzira na dostignut nivo
razvoja.
Po Jingeru je svaki vjersk sistem koji ljudima pomaže u rješavanju
suštinskih problema njihovog života-religija,bilo da liči na nju ili ne. On
zastupa mišljenje da se takvi vjerski sistemi mogu naći i u najsekularnijim
društvima.svi ljudi drže do određenih vrhunskih vrijednosti koji daju neku
vrstu odgovora na suštinske probleme. Zato je on sklon da komunizam i
nacionalizam svjesno uvrsti u kategoriju religije.
Očigledno je da su potrebe koje religija zadovoljava psihološke,ali Jinger
istovremeno prihvata mišljenje d aje religija prvenstveno društvena pojava.
O religiji se može govoriti tek ako neka grupacija prihvati neko učenje ili
vjeroispovijednu praksu. Religija dobija dvostruke korijene jer zadovoljava
potrebe pojedinca i grupacije. Potrebe grupacije zadovoljava uglavnom
onim što čini za pojedinca. Slaže se sa Dejvisom da religija podupire
moralni red u društvu.
- To isticanje dvostrukog korijena religije je upravo glavna teškoća
njegovog pristupa.
Odanost religiji motivisana ličnim potrebama može doći u sukob s
potrebama društvene kohezije. Religija je nerijetko sila koja dijeli
koliko i spaja,a religijska vjerovanja često dovode do antidruštvenih
stavova i ponašanja. On tvrdi da postoje situacije u kojima ona nije u
stanju da vrši svoju suštinsku ulogu i navodi 6 takvih situacija,ali smatra
da ti činioci umanjuju njenu integrativnu moć.
- Sledeća protivrječnost u njegovom pristupu jeste s njegovim opisom
društvene funkcije religije u smislu da ona opravdava lišavanje i
 nepravdu time što nudi ciljeve koji nisu predmet konkurencije i
dostupni su svima poput SPASENJA.
Ako religija obećava spasenje u narednom životu,pod uslovom mirnog
prihvatanja nepravde u ovom,moglo bi se reći da iako pruža neku vrstu
utjehe,ipak odmaže pojedincu time što sprečava djelanje u smjeru
promjene i otkrivanja pravednijeg društva.
- Tvrdeći da religija doprinosi društvenoj integraciji on ne tvrdi
istovremeno da je ta integracija uvijek dobra i poželjna. Integracija
može da znači razrešenje sukoba procesom ubjeđivanja,uzajamnog
prilagođavanja,i kompromisa ili može da označava
manipulaciju,prevaru itd.Svjesno,nesvjesno ili posledično može da
ima ovu drugu ulogu. Problem u njegovom pristupu je što on čini da
ova dva procesa izgleda kao da su isti.