Razmještaj stanovništva na Zemlji

Početkom 2013. u svijetu je živjelo oko 7 milijardi ljudi. Taj se broj povećava pa se pretpostavlja da će
potkraj prve četvrtine 21. stoljeća na Zemlji biti otprilike 8 milijardi, a sredinom stoljeća 10 milijardi
stanovnika.
Od ukupne površine Zemlje (510 milijuna km 2) gotovo tri četvrtine zauzima more (361 milkijun km 2),
a samo četvrtinu kopno (149 milijuna km 2). Naseljeni dio kopna (bez Antarktike) zahvaća 134 milijuna
km2 i naziva se ekumena. Prema tome, gustoća naseljenosti Zemlje je različita. Velike gustoće
naseljenosti posljedica su različite prirodne osnove, gospodarske razvijenosti i društvenog ustroja
prostora.
Gustoća naseljenosti, kao stupanj omjera površine i brojnosti ljudi ovisi o razvijenosti, o uređenju
životne okoline i o suradnji ljudskih zajednica.
Geografski determinizam – pristup je prema kojemu prirodno-geografski elementi imaju odlučujuću
ulogu za razmještaj stanovništva, njegove djelatnosti i način života.
Geografski posibilizam – pristup je prema kojemu utjecaj prirodne osnove nije odlučujući jer joj se
čovjek može prilagoditi i u njoj naći odgovore na sve izazove.
Regionalna raznolikost – karakteristična je za razmještaj stanovništva svijeta.
Gustoća naseljenosti primorskih područja veća je nego unutrašnjih kontinentalnih područja.
Primorska su područja zbog privlačnijih reljefnih, klimatskih i biljno-geografskih obilježja od davnina
privlačila čovjeka.
Litoralizacija – proces ubrzanog razvoja gospodarstva i drugih sastavnica društvenog života na
obalama svjetskog mora.
Velika neravnomjernost napučenosti ekumene i njezinih dijelova nameće potrebu stalnog
razmišljanja o mogućem sporazumijevanju svjetske zajednice glede prerazmještaja u daljnjoj
budućnosti. Tu će doći do izražaja posibilizam homo technicusa.

Promjene broja stanovnika na Zemlji

Promjene broja stanovnika ovise o prirodnim i društvenim činiteljima. Od svoje pojave na Zemlji,
čovječanstvo se sporo množilo, prostorno širilo i nesigurno opstajalo.
Prvi veći porast stanovništva, koliko se zasad zna, zbio se u dijelu ekumene što spaja Afriku s Azijom
(„križište čovječanstva“). Bilo je to prije otprilike 10 000 godina (8. tisućljeće prije Krista). Tada su se
pojavila stalna ili sedentarna naselja, ratarstvo i domaće životinje (ovca, govedo, perad, pas i sl.).
Ljudi su živjeli u malim zajednicama (obitelji, rodovi, plemena) i u ograničenom prostoru.
Čovječanstvu je bilo potrebno milijun godina (cijeli paleolitik) da dosegne milijun stanovnika.
Prirodne nepogode (poplave, suše, nerodne godine, slab lov, slab urod) te društvene pošasti (ratovi,
glad, bolesti i dr.) bili su uzrokom veoma visoke smrtnosti.
Na prijelazu iz 20. u 21. stoljeće, stopa se rasta stanovništva u svijetusmanjuje, ali ne i porast
apsolutnog broja stanovnika.
Promjena udjela stanovništva kontinenata u stanovništvu svijeta u 20. stoljeću svjedoči o
populacijskoj polarizaciji razvijenog i nerazvijenog dijela čovječanstva. Te su promjene nastale
nejednakim prirodnim prirastom, razlikama u stopama rađanja i umiranja, te seobama s jednoga
kontinenta na drugi, pretežito iz Staroga svijeta u Novi svijet.

Prirodno kretanje stanovništva na Zemlji

Odrednice (determinnante) prirodnog kretanja su: rodnost (natalitet), smrtnost (mortalitet) i prirast
(inkrement) te plodnost i živost (vitalnost). Fertilitet označava broj živorođene djece u odnosu na
žensko stanovništvo u fertilnoj dobi, tj. u dobi od 15-49 godina.
Živost ili vitalitet upućuje na određene elemente potencijalne biodinamike stanovništva.
Godišnja stopa rodnosti jest broj rođenih na tisuću stanovnika. Godišnja stopa smrtnosti jest broj
umrlih na tisuću stanovnika, a godišnja stopa prirodne promjene razlika je između stope rođenih i
stope umrlih. Razlika je većinom u korist rođenih, pa se broj stanovnika povećava. U nepovoljnim
društvenim okolnostima broj umrlih je kadšto veći od broja rođenih, pa je razlika negativna (prirodna
depopulacija ili prirodni pad).
Prosječne godišnje stope rođenih, umrlih i prirodne promjene svojevrstan su pokazatelj razvijenosti
društva i drugih posebnosti. Razvoj neke društvene zajednice očituje se u razvoju stope prirodnog
kretanja njezina pučanstva. Zato je korisno pratiti prirodno kretanje stanovništva. Praćenjem broja
rođenih, umrlih i prirodne promjene te izračunavanjem godišnjih stopa bavi se demografska
statistika.
Demografska statistika bavi se također popisom stanovništva, a rezultate objavljuje u posebnim
knjigama ili elektroničkim zapisima koji se čuvaju u elektroničkim, magnetnim, optičkim ili drugim
uređajima za pohranu podataka.
Stopa rodnosti (rođenih) izračunava se tako da se broj rođenih (živorođenih) pomnoži s tisuću i
podijeli s ukupnim brojem stanovnika u godini za koju se stopa računa.
Formula glasi: n= N/P * 1000, gdje je N broj živorođenih, a P broj stanovnika. Formula za računanje
stope smrtnosti glasi: m= M/P * 1000, gdje je M broj umrlih, a P broj stanovnika. Tako se računa i
stopa prirodne promjene (prirasta) pa formula glasi: r = N-M/P * 1000.
Fiziološki natalitet – proistječe iz spontane želje za potomstvom, te iz dobnoga i spolnog sastava
određenog pučanstva, kao i iz pravila što vladaju nekom ljudskom zajednicom.
I smrtnost je u nerazvijenim zajednicama (patrijarhalnim, tradicionalnim) redovito visoka. Posebice je
vrlo visoka stopa smrtnosti dojenčadi (infantilni mortalitet).
U razvijenim zemljama stope su drukčije. Rodnost je obično niska, kao i smrtnost pa je prirast nizak. U
Republici Hrvatskoj je 2011. godine rođeno 41 197 djece (9,4 ‰), a umrlo 51 019 osoba (11,6‰) tako
da je prirodno kretanje stanovništva imalo negativan predznak (-2,2 ‰).

Demografski prijelaz

Promjene u prirodnom kretanju rodnosti, srtnosti i prirastu stanovništva označavaju demografski

prijelaz. Ta je pojava u uskoj svezi s društvenim i gospodarskim razvojem.
Demografska tranzicija ima nekoliko karakterističnih etapa koje se mogu sažeti u tri glavne etape: 1.
smanjuje se stopa smrtnosti, a stopa rodnosti ostaje visoka, 2. smanjuje se stopa rodnosti i smrtnosti,
3. usporava se smanjivanje stope rodnosti i smrtnosti gotovo do jednakih vrijednosti.
Do početka demografskog prijelaza stope rodnosti i stope smrtnosti bile su vrlo visoke, a prirodni
prirast malen i nestalan. Nakon demografskog prijelaza stope rodnosti i smrtnosti vrlo su niske i
prirast malen. Demografski prijelaz jest prijelaz s visokih stopa rodnosti i smrtnosti na niske stope
rodnosti i smrtnosti s malim i postojanim prirodnim prirastom stanovništva.
Politika stanovništva može biti: pronatalitetna (podupire visoku rodnost), antinatalitetna (sputava
visoku rodnost), redistributivna (podupire preseljavanje) i eugenička (podupire poboljšanje osobina
čovjeka i ljudskih zajednica utjecajem na začeće i život prije rođenja).
Deagrarizacija – dio stanovništva napušta poljoprivredu i selo
Egzodus – iseljavanje
Demografska eksplozija – proces naglog povećanja broja stanovnika u nekom području i njegovo
naglo širenje u prostoru što je usko povezano s demografskom tranzicijom.

Selidba i ukupno kretanje stanovništva

Glavni smjerovi, jačina i oblici selidba ili migracija mijenjali su se ovisno o posebnostima prostora i
vremena.
Selidba – prostorno kretanje iz jednog mjesta u drugo.
Selidba je pratila razvoj ljudskog roda od pamtivijeka. Poznati su mnogi valovi preseljenja, izgoni iz
zavičaja i domovine. Sve se to zbivalo pod djelovanjem sklopa potisnih i privlačnih činitelja odnosno
faktora.
Selidbe (migracije) se obično mogu razvrstati prema uzroku (kauzalnosti), dometu i trajanju.
Prema uzroku selidbe su osvajačke, političke (bijeg zbog političkog neslaganja), vjerske, kulturne,
etničke, gospodarske i socijalne.
Domet selidbe može biti od lokalnog do globalnog: unutrašnji (mjesni) ili internacionalni, vanjski.
Trajanje selidbe može biti dnevno (kretanje između mjesta stanovanja i mjesta rada ili školovanja),
sezonsko (uvjetovano sezonskim poslovima), privremeno i konačno (definitivna promjena
prebivališta).
Ako se migracija u prostoru i vremenu sažme i uopći, onda je gospodarski uzrokovana selidba
najzastupljenija.
Gospodarsku (ekonomsku) migraciju treba shvatiti kao široku i složenu druptvenu pojavu kojom se ne
mijenja samo razmještaj pučanstva i naseljenosti nego se mijenja i sastav stanovništva. Takvu selidbu
prati odljev mozgova iz nerazvijenih krajeva, zemalja i kontinenata u razvijene

Opće (ukupno) kretanje stanovništva

Odrednice ukupnog ili općeg kretanja stanovništva su prirodno kretanje i prostorno kretanje
(selidba). Ovisno o tome dobiva li ili gubi neki prostor selidbom, uz prirodno kretanje dio
stanovništva, razlikuju se dva osnovna tipa općega (ukupnoga) kretanja stanovništva: 1. imigracijski
(imaju više useljenih nego iseljenih) i 2. emigracijski (imaju više iseljenih nego useljenih). Prvi dobivaju
stanovništvao vlastitim prirodnim prirastom i useljavanjem, a drugi gube dio svog stanovništva
iseljavanjem.
Vrlo je važno poznavati i proučavati opće (ukupno) kretanje stanovništva, jer je ono demografski
indikator društvenih zbivanja, gospodarskog razvoja i opće (ne)privlačnosti nekog prostora u
određenom vremenu.

Sastav stanovništva na Zemlji

Sastav (struktura), uz kretanje (dinamiku), druga je važna osobina stanovništva (populacije). Razlikuju
se glavni sastavi prema spolu i dobi (biološki), prema gospodarskoj djelatnosti (ekonomski), prema
etničkoj (nacionalnosti), rasnoj i prema nekoj drugoj pripadnosti, prema vjeri (religijski), jeziku,
kulturi, baštini i drugim obilježjima.
Biloški sastav stanovništva je sastav prema spolu i dobi. Sastav po spolu pokazuje brojčani omjer
muškoga i ženskoga stanovništva. Mjeri se udjelom muškaraca na sto ili tisuću žena (koeficijent
maskulininteta) i udjelom žena na sto ili tisuću muškaraca (koeficijent feminiteta). Ako je omjer
prema spolu uravnotežen (podjednak broj muškaraca i žena), okvir je za opstanak, podjelu rada i za
razvoj cjeline stanovništva povoljan. Ako omjer nije uravnotežen, onda se to može nepovoljno
odraziti na podjelu rada, pravilno funkcioniranje prostora i na obnovu stanovništva. U prirodnim i
neporemećenim uvjetima života omjer je uglavnom 1:1 (odstupanje je najviše do 6%). Ljudskom je
rodu svojstveno podjednako rađanje muških i ženskih potomaka. Prema podatcima svjetske
demografske statistike o broju rođenih, 5% je u korist muške djece (diferencijalni natalitet). No to se
ubrzo smanji i izjednači različitom stopom smrtnosti na štetu muškaraca u starijim dobnim
skupinama (diferencijalni mortalitet).
U nerazvijenim zemljama najčešće je više muškaraca nego žena, a u razvijenim zemljama je više žena
nego muškaraca što je posljedica društvene okoline (sredine).
Dobni sastav (starosna struktura) stanovništva jest druga osnovna odrednica biološke strukture
stanovništva. Sastav prema dobi je okvir biološke moći stanovništva, pokazatelj njegove mladosti,
zrelosti ili starosti. U promatranju i ocjeni dobnog sastava, stanovništvo se razvrstava po godištima,
po petogodištima, po velikim dobnim skupinama, po radnom uzrastu, po školskom uzrastu i po
skupinama plodnosti za žene (fertilnost).
Ako obris dobno-spolnog sastava (piramide) ima oblik istokračnog trokuta, onda je to znak da je
stanovništvo prema tipu dobnog sastava mlado (ekspanzivno).
Ako se katete trokuta povijaju tako da podsjećaju na stog sijena, tada stanovništvo ima zreli sastav
(stacionaran). Ako je uz to osnovica trokuta sužena, pa oblik postaje trbušast, onda je stanovništvo
svojim dobnim sastavom staro (konstriktivno). Prema udjelu glavnih dobnih skupina u ukupnom
stanovništvu, razlikuje se mladi tip, zreli tip i stari tip stanovništva. Udio mladih (0-19 godina) u
pojedinim je zajednicama od 20%-50%, a starih (više od 65 godina) od 5% do 40% stanovništva.
U tradicionalnim, najčešće nerazvijenim zajednicama udio mladog stanovništva vrlo je velik, a udio
starog veoma malen.

Gospodarski sastav

Gospodarski sastav je sastav stanovništva prema djelatnosti. Djelatnost većinom pokazuje stupanj
gospodarske razvijenosti i lepeze rada. Ako se gospodarski sastav stanovništva proširi odabranim
društvenim pokazateljima, onda je to društveno-gospodarska (socijalno-ekonomska) struktura
pučanstva.
Stanovništvo se većinom dijeli na djelatno (aktivno) i uzdržavano (neaktivno). Djelatno stanovništvo
se bavi nekim aktivnim zanimanjem (ono privređuje) i tako osigurava sredstva za život. Aktivnim se
smatraju i osobe koje traže zaposlenje ili ispunjavaju vojnu obvezu. Uzdržavano (neaktivno)
stanovništvo čine osobe koje nemaju vlastite prihode i izdržavaju ih roditelji, rođaci itd. Važna je i
treća skupina, a to su osobe koje žive od rente (umirovljenici).
Agrarnu civilizaciju smanjila je industrijska, a industrijsku tercijarna ili uslužna civilizacija.
Ako se sastav djelatnosti stanovništva pojednostavni, onda se iskazuju tri glavna sektora djelatnosti:
prvi (primarni), drugi (sekundarni) i treći (tercijarni) te četvrti (kvartarni) sektor.
Prvi sektor – obuhvaća stanovništvo koje radi u primarnim djelatnostima (ratarstvo, lov, ribolov,
stočarstvo i šumarstvo).
Drugi sektor – obuhvaća stanovništvo koje je zaposleno u tzv. sekundarnim djelatnostima (industrija,
rudarstvo, građevinarstvo, proizvodni obrt).
Treći sektor – obuhvaća stanovništvo koje radi u neproizvodnim djelatnostima (uslužni obrt, promet i
trgovina).
Četvrti sektor – obuhvaća upravu, obranu, školstvo, znanost, zdravstvo itd.
Nekoć je bilo nezamislivo da će 4% stanovništva hraniti preostalih 96% te da će tri četvrtine
zaposlenih raditi u uslužnim djelatnostima.
Težnja da se prevlada primarna civilizacija, prođe drugom industrijskom civilizacijom i uđe u treću
uslužnu civilizaciju. Četvrta informatička civlizacija još je san velikog dijela čovječanstva.
Tipizacija zemalja prema udjelu stanovništva u glavnim sektorima djelatnosti: 1. poljoprivredni tip
(redoslijed sektora: I., II., III.), 2. industrijski tip (redoslijed sektora: II., III., I.), 3. uslužni tip (redoslijed
sektora: III., II., I.) i 4. kvartarni tip (redoslijed sektora: IV., III., II., I.).

Rasna i etnička obilježja

Rasna pripadnost (boja kože, opći izgled) prva je formalna prepoznatljivost ljudi. Iz jedinstvenoga
ljudskog roda proistekle su tri velike rasne skupine: europeidna (bijela), mongolidna (žuta) i
australidna (crna) rasa.
U europeidnoj skupini razlikuje se europski, indijski i prijelazni tip; u mongolidnoj azijski i američki tip,
a u australidnoj skupini afrički (negridni) i australsko-melanezijski tip. Podskupine koje su nastale
miješanjem rasa su: mulati (mješanci bijele i crne rase), mestici (mješanci bijele i žute rase) i zambo
(mješanci crne i žute rase).
Glavne rasne razlike pojavile su se već u početnimi etapama razvoja ljudskog roda i njegovih
zajednica.
Ljudski je rod jedan i jedinstven pa zato mora težiti vlastitom skladu, razumijevanju i prožimanju jer je
čovjek jedino razumno stvorenje na Zemlji. Vidljive razlike u boji kože i obličja ne negiraju jedinstvo
ljudskog roda. Iz rasa su se razvili veliki etnosi i kasnije narodi i nacije. Sada na Zemlji živi otprilike
dvije tisuće naroda.
S obzirom na jezik danas postoje anglofonske zemlje Afrike, Azije, Oceanije i Amerike (u kojima se
govori engleskim jezikom), frankofonske zemlje (one u kojima se govori francuskim jezikom) Afrike,
Azije, Oceanije i Amerike, iberofonske zemlje (govori se španjolskim i portugalskim jezikom) Afrika,
Azija, Amerika i Oceanija,
Kultura je vrlo osobito duhovno i materijalno obilježje, različito u pojedinim dijelovima ekumene.
Kultura je ukupnost tvorbi čovjeka u prostoru i vremenu.

Religijski sastav

Vjera i kultura idu zajedno. One se prožimaju, no ne mora sveš što je kulturno biti i vjersko.
Prema podatcima iz 2012. godine 33,39% svjetskog stanovništva pripadalo je kršćanskoj religijskoj
zajednici (18,85% rimokatolici, 8,15% protestanti, 4,96% pravoslavci, 1,26% anglikanci). Islamskoj
vjerskoj zajednici pripadalo je 22,74%, hinduističkoj 13,8% dok je nereligioznih bilo 9,66%, a ateista
2,01%.
Velike religiija s mnogo milijuna sljedbenika: brahmanizam (hinduizam), budizam (mahajana,
hinajana), kršćanstvo, islam te judaizam (vjera Židova).
Na stupnju opće nerazvijenosti i podređenosti prirodi čovjek je stvorio i slijedio mnogoboštvo
(politeizam). Sve je imalo božansku moć, i živa i mrtva priroda (panteizam). Postupnim i dugotrajnim
oslobađanjem od posvemašnje podređenosti sužavao se „svijet bogova“. Pojavljuje se jednoboštvo
(monoteizam – judaizam, kršćanstvo, islam).

Stanovništvo i razvijenost na Zemlji

Nerazvijene zemlje, većinom poljoprivredne, imaju višu stopu rodnosti, više mladoga, a manje
staroga stanovništva u ukupnom stanovništvu. Obično imaju i višu smrtnost, posebice dojenčadi.
Razvijene zemlje, većinom industrijalizirane, imaju nižu stopu rodnosti, razjenro mali udio mladog, a
velik udio starog stanovništva u ukupnom stanovništvu. Imaju razmjenro visoku stopu umiranja
starovječna stanovništva, a nisku stopu smrtonsti dojenčadi i djece te nisku stopu prirodnog prirasta.
Prosječno trajanje života (vjerojatnost doživljene dobi) važan je pokazatelj društvene razvijenosti,
standarda života i općeg zdravlja stanovnika. Što je razvijenije društvo bolje uređeno, prehrana
zdravija i zdravlje zaštićenije, prosječno trajanje života stanovnika je dulje.
Stopa smrtnosti dojenčadi u nerazvijenim je zemljama mnogo veća nego u razvijenim zemljama.
Međuzavisnost gospodarske razvijenosti i stanovništva prikazuje se usporedbom podataka o
nacionalnom dohotku ili bruto domaćem proizvodu po stanovniku. Iz toga glavnog podatka vidi se
mogući životni standard (razina, kakvoća i način života).
Bruto domaći proizvod (BDP) – je vrijednost svih gotovih proizvoda i usluga proizvedenih u jednoj
državi tijekom jedne godine bez salda uvoza i izvoza.
Za određivanje stupnja gospodarskog razvoja pojedinih zemalja upotrebljvaju se i podatci o paritetu
kupovne moći – PKM po stanovniku, pri čijem se izračunavanju uzimaju u obzir razlike u plaćama i
troškovima života u pojedinim zemljama.
Ujedinjeni narodi su 1990. –ih, kao jedan od pokazatelja razvijenosti države uveli Human
Development Indeks (HDI), sustav rangiranja država koji proizlazi iz stupnja obrazovanja, očekivanog
trajanja života i nacionalnog dohotka. Prema HDI-u Hrvatska zauzima 48 mjesto.

Demografski činitelji i kakvoća prostora na Zemlji

Porast svjetskog stanovništva i dinamika njegova porasta imaju vrlo velik utjecaj na ekosustave
globalnih i užih razmjera.
Prosjek od 2300 m2 obradivih površina po stanovniku svijeta, koliki je bio 2002. godine i koji se u
međuvremenu još više smanjio, pri sadašnjim agrotehničkim dostignućima i posebno načinu
raspodjele nije dovoljan za normalnu opskrbu svjetskog stanovništva poljoprivrednim i drugim
proizvodima.
Prema procjenama, više od 50% kopnene površine Zemlje zahvaćeno je promjenama koje su
posljedica izravnog ili neizravnog, svjesnoga ili nesvjesnog djelovanja ljudske vrste.
Naglašenija uloga ljudske vrste u ekosustavima u odnosu na druge u istoj životnoj okolini zasniva se
na: 1. izradbi i uporabi raznolikih alata i pomagala koji čovjeku služe za lov, obradbu zemlje, izradbu
odjeće i sl.; 2. promjenama prehrambenih lanaca te 3. promjenama u protoku energije; 4. utjecajem
na evoluciju (čovjek je neke biološke vrste smanjio na kritičnu razinu), 5. onečišćenjem ekosustava
krutim, plinovitim i tekućim tvarima.
Suvremene države po pravilu imaju prostorne planove ili druge dokumente vezane za strategiju
razvoja. Tako je Sabor Republike Hrvatske 1997. godine donio Strategiju prostornog uređenja
Republike Hrvatske, na temelju koje je Zavod za prostorno planiranje izradio Prijedlog Programa
prostornog uređenja Republike Hrvatske.