SUD

CVRIA
EUROPSKE UNIJE

SUD EUROPSKE UNIJE

I JEDNAKO POSTUPANJE

curia.europa.eu
UVOD

Sud Europske unije od 1952. nadzire poštovanje

i pravilnu primjenu prava Unije u državama
članicama. U mnogim je presudama utvrdio da
zabrane diskriminacije predviđene pravom Unije nisu
poštovane te ih je ojačao. U ovoj brošuri odabrane
su neke od najvažnijih presuda Suda te su razvrstane
prema vrstama diskriminacije.

Sud Europske unije i jednako postupanje

1
Diskriminacija
na temelju državljanstva

shutterstock.com
Zabrana diskriminacije na temelju državljanstva kamen je
temeljac europske integracije: građani Unije koji imaju zakonito
prebivalište ili zakonito borave u državi članici različitoj
od one koje su državljani mogu se pozvati na tu zabranu
u svim situacijama koje su obuhvaćene pravom Unije. Takva
diskriminacija može biti izravna, u smislu da je razlika
u postupanju izravno povezana s državljanstvom, ili neizravna,
na način da postupanje ovisi, primjerice, o zemlji boravišta.
Sud je o tome u više navrata odlučivao.

Sud je 1989. utvrdio da britanski turist kojeg su u pariškoj podzemnoj željeznici

napali i teško ozlijedili nepoznati počinitelji ima jednako pravo na to da mu francuska
država naknadi štetu kao i francuski državljanin. Naime, takav turist mora izvan
svoje zemlje imati pravo na korištenje uslugama te se stoga može pozvati na zabranu
diskriminacije na temelju državljanstva (presuda od 2. veljače 1989., Cowan, 186/87).

U poznatoj presudi Bosman iz 1995. Sud je, među ostalim, presudio da se

zabrani diskriminacije na temelju državljanstva protivi primjena pravila koja
su donijela sportska udruženja, a u skladu s kojima nogometni klubovi mogu
za natjecateljske utakmice koje ta udruženja organiziraju u momčad uvrstiti
samo ograničen broj profesionalnih igrača, državljana drugih država članica
(presuda od 15. prosinca 1995., Bosman, C-415/93).

Sud je 1998. uspostavio načelo da se svaki državljanin države članice može

pozvati na svoje europsko građanstvo kako bi se zaštitio od diskriminacije na
temelju državljanstva koju provodi druga država članica. Sud je tako presudio
da se majka, španjolska državljanka, koja zakonito boravi u Njemačkoj može
pozivati na zabranu diskriminacije na temelju državljanstva ako joj je odbijena
dodjela njemačke naknade za školovanje zbog toga što nema boravišnu
iskaznicu, iako se takav dokument ne zahtijeva od njemačkih državljana
(presuda od 12. svibnja 1998., Martinez Sala, C-85/96).

Sud je 2004. presudio da država članica diskriminira osobe koje su položile maturu
u drugim državama članicama ako im ne omogućava pristup visokoškolskom
obrazovanju pod istim uvjetima kao osobama koje su položile nacionalnu maturu
(presuda od 1. srpnja 2004., Komisija/Belgija, C-65/03).

Sud Europske unije i jednako postupanje

3
Diskriminacija
na temelju jezika

shutterstock.com
Uporaba 24 službena jezika u Uniji neizbježno je dovela do
postavljanja pitanja jezične diskriminacije, koja je Sud razmatrao
u svojoj sudskoj praksi.

Sud je 2012. presudio da objava obavijesti o natječaju za zapošljavanje dužnosnika

Europske unije na trima jezicima (engleskom, francuskom i njemačkom) i obveza
polaganja selekcijskih testova na jednom od tih triju jezika čini diskriminaciju na
temelju jezika (presuda od 27. studenoga 2012., Italija/Komisija, C-566/10).

Nadalje, u više slučajeva Sud je presudio da se načelu nediskriminacije protivi

to da znanje jezika potrebno za određeno radno mjesto mora biti stečeno
u predmetnoj državi članici ili dokazano potvrdom koju je izdala ta država članica
(presuda od 28. studenoga 1989., Groener, C-379/87 i presuda od 6. lipnja 2000.,
Angonese, C-281/98).

Osim toga, Sud je utvrdio da država članica ne može zahtijevati, pod prijetnjom
ništavosti, da svi prekogranični ugovori o radu sklopljeni s domaćim
poduzećem budu sastavljeni na službenom jeziku ili službenim jezicima te države
(presuda od 16. travnja 2013., Las, C-202/11).

Sud Europske unije i jednako postupanje

5
Diskriminacija
na temelju etničkog podrijetla

shutterstock.com
Pravo Unije nastoji suzbiti diskriminaciju na temelju rase ili
etničkog podrijetla, osobito u radnom okruženju i kad je riječ
o pristupu robi i uslugama. Sud je u svojoj sudskoj praksi imao
priliku pojasniti doseg te vrste diskriminacije.

Sud je 2008. utvrdio da postoji izravna diskriminacija kad poslodavac javno izjavi
da neće zapošljavati radnike određenog etničkog podrijetla. Predmet je proizišao
iz javnih izjava direktora poduzeća koji je izrazio svoje protivljenje zapošljavanju
stranaca zbog nevoljkosti klijenata da im omoguće pristup svojim domovima radi
ugradnje garažnih vrata (presuda od 10. srpnja 2008., Feryn, C-54/07).

Sud je 2015. presudio da se može utvrditi postojanje diskriminacije na osnovi

etničkog podrijetla kad su u četvrti gusto naseljenoj romskim stanovništvom brojila
električne energije ugrađena na nedostupnoj visini (šest do sedam metara), iako
su ta ista brojila u drugim četvrtima ugrađena na dostupnoj visini. Takva praksa
ne samo da iznimno otežava odnosno onemogućava pristup zainteresiranih osoba
svojem brojilu električne energije kako bi mogle provjeravati svoju potrošnju nego
ima i ponižavajući i stigmatizirajući karakter. Tim je povodom Sud pojasnio da
se načelo jednakog postupanja ne primjenjuje samo na osobe određenog etničkog
podrijetla, nego i na one koje nisu navedenog podrijetla, ali prema kojima se kao
i prema prvonavedenima nepovoljnije postupa (presuda od 16. srpnja 2015.,
CHEZ Razpredelenie Bulgaria, C-83/14).

Sud Europske unije i jednako postupanje

7
Diskriminacija
na temelju spola

shutterstock.com
Načelo jednakog postupanja prema muškarcima i ženama Sudu
je pružilo priliku da razvije bogatu sudsku praksu.

Sud Europske unije i jednako postupanje

9
Diskriminacija
na temelju spola

shutterstock.com
Diskriminacija žena na radu:
opća načela

Još 1976. Sud je presudio da načelo jednake plaće za muškarce i žene predviđeno
pravom Unije ima izravan učinak, tako da se na njega može izravno pozivati
u odnosu na poslodavca (presuda od 8. travnja 1976., Defrenne, 43/75).

Sud je utvrdio da isključenje zaposlenika s nepunim radnim vremenom iz strukovnog

mirovinskog sustava može činiti neizravnu diskriminaciju žena ako je njime
pogođen mnogo veći broj žena nego muškaraca i da se stoga ne temelji na objektivno
opravdanim čimbenicima koji nisu povezani ni s kakvom vrstom diskriminacije na
temelju spola (presuda od 13. svibnja 1986., Bilka, 170/84).

Naposljetku, Sud je potvrdio mogućnost da se prednost pri promaknuću dâ ženskim

kandidatima, kad na razini dotičnog radnog mjesta u okviru sektora javne službe ima
manje žena nego muškaraca („pozitivna diskriminacija”), a ženski i muški kandidati
jednako su kvalificirani za to mjesto, ako povoljnije postupanje nije automatsko,
a muškim se kandidatima jamči pristup testiranju bez a priori isključenja njihove
kandidature (presuda od 11. studenoga 1997., Marschall, C-409/95).

Sud Europske unije i jednako postupanje

11
Diskriminacija
na temelju spola

shutterstock.com
Diskriminacija žena na radu:
trudne radnice

Sud je 1990. presudio da odbijanje zapošljavanja žene zbog njezine trudnoće

te davanje otkaza radnici zbog istog razloga čine izravnu diskriminaciju
na temelju spola (presude od 8. s tudenoga 199 0., Dekker, C-177/88
i Handels- og Kontorfunktionaerernes Forbund, C-179/88). Kasnije je pojasnio da se
zabrana davanja otkaza radnici zbog njezine trudnoće primjenjuje neovisno o tome
je li ugovor o radu sklopljen na određeno ili neodređeno vrijeme. U skladu s time, Sud
je utvrdio da je neproduljenje ugovora na određeno vrijeme diskriminatorno ako je
obrazloženo radničinom trudnoćom (presude od 4. listopada 2001., Jiménez Melgar,
C-438/99 i Tele Danmark A/S, C-109/00). Također je presudio da je davanje otkaza
ženi tijekom njezine trudnoće zbog izostanaka uzrokovanih bolešću povezanom
s trudnoćom zabranjena diskriminacija na temelju spola (presuda od 30. lipnja 1998.,
Brown, C-394/96). Sud je nadalje pojasnio da je davanje otkaza ženi zbog njezine
trudnoće i/ili rođenja djeteta nezakonito čak i ako joj je priopćeno tek nakon njezina
povratka s rodiljnog dopusta (presuda od 11. listopada 2007., Paquay, C-460/06).

Sud je također presudio da davanje otkaza radnici koja se nalazi u odmakloj fazi
postupka izvantjelesne oplodnje i koja je zbog toga privremeno odsutna čini
izravnu diskriminaciju na temelju spola jer se takav postupak odnosi samo na žene
(presuda od 26. veljače 2008., Mayr, C-506/06).

Sud Europske unije i jednako postupanje

13
Diskriminacija
na temelju spola

shutterstock.com
Drugi primjeri diskriminacije na temelju spola:
osiguranja i oružane snage

Sud je 2011. ocijenio da je uzimanje u obzir osiguranikova spola kao čimbenika rizika
u ugovorima o osiguranju diskriminacija. Zbog toga se od 21. prosinca 2012. u Uniji
primjenjuju premije i naknade bez razlikovanja osiguranika po spolu (presuda od
1. ožujka 2011., Association belge des consommateurs Test-Achats i dr., C-236/09).

Sud je 1999. pojasnio da organizacija i upravljanje oružanim snagama moraju

biti u skladu s načelom jednakog postupanja prema muškarcima i ženama,
čak i ako se pristup određenim jedinicama može ograničiti isključivo na muškarce
zbog posebnih uvjeta djelovanja tih jedinica (primjerice, napadačke jedinice)
(presuda od 26. listopada 1999., Sirdar, C-273/97). U svakom slučaju, žene se ne
može u potpunosti isključiti s radnih mjesta u vojsci koja uključuju uporabu oružja
(presuda od 11. siječnja 2000., Kreil, C-285/98).

Sud Europske unije i jednako postupanje

15
Diskriminacija
na temelju spola

shutterstock.com
Diskriminacija na temelju promjene spolnog identiteta

Sud je 1996. presudio da davanje otkaza obrazloženo promjenom spola osobe ili
njezinom namjerom da promijeni spol čini diskriminaciju jer je ta osoba podvrgnuta
nepovoljnom postupanju u usporedbi s osobama spola za koji se smatralo da mu
je pripadala prije operacije (presuda od 30. travnja 1996., P./S., C-13/94).

Sud je 2004. presudio da se pravu Unije protivi nacionalni propis koji transseksualnim
osobama zabranjuje stupanje u brak tako što im ne priznaje novi spolni identitet
transseksualaca ako je njegova posljedica lišavanje tih osoba prava na mirovinu
udovca (presuda od 7. siječnja 2004., K.B., C-117/01). Sud je 2018. u tom smislu
odlučio da osoba koja je promijenila spol ne može biti prisiljena poništiti svoj
brak sklopljen prije te promjene kako bi mogla ostvarivati starosnu mirovinu
s navršenom dobi predviđenom za osobe koje pripadaju stečenom spolu
(presuda od 26. lipnja 2018., MB, C-451/16).

Sud Europske unije i jednako postupanje

17
Diskriminacija
na temelju spolne orijentacije

shutterstock.com
Sud je 2015. dao do znanja da trajno isključenje homoseksualnih i biseksualnih
osoba iz aktivnosti davanja krvi može činiti diskriminaciju, osim ako je znanstveno
dokazano da postoji visok rizik da se te osobe zaraze ozbiljnim zaraznim bolestima
kao što je, među ostalim, HIV i ako je poštovano načelo proporcionalnosti. Stoga
država članica ne može nametnuti trajno isključenje tih osoba a da ne ispita postoje
li druge, manje ograničavajuće, ali jednako učinkovite tehnike koje omogućavaju
otkrivanje HIV-a u krvi, bez obzira na postojanje razdoblja nakon virusne infekcije
tijekom kojeg biološki markeri koji se koriste u okviru testiranja davanja krvi ostaju
negativni unatoč davateljevoj infekciji (dijagnostički prozor). Nadalje, upitnik i osobni
intervju s davateljem mogli bi omogućiti preciznije utvrđivanje rizičnih seksualnih
ponašanja (presuda od 29. travnja 2015., Léger, C-528/13).

Sud je nadalje presudio da radnik koji je sklopio građanski pakt o solidarnosti

(PACS) s partnerom istog spola mora imati pravo na sve povlastice koje se dodjeljuju
heteroseksualnim radnicima povodom sklapanja braka, poput dana posebnog
dopusta i dodatka na plaću, ako homoseksualnim parovima nije dopušteno sklapanje
braka i ako PACS u pogledu tih posebnih dopusta ima istu pravnu vrijednost kao
brak (presuda od 12. prosinca 2013., Hay, C-267/12).

Sud Europske unije i jednako postupanje

19
Diskriminacija
na temelju invaliditeta

shutterstock.com
Iako je točno da je 2006. Sud prvi put definirao „invaliditet”,
ta je definicija izmijenjena 2013., kako bi uključila definiciju
predviđenu Konvencijom Ujedinjenih naroda o pravima osoba
s invaliditetom, koju je Unija ratificirala 2009. Sud je imao priliku
razmotriti više slučajeva diskriminacije na temelju invaliditeta,
u pravilu povezanih s davanjem otkaza.

Sud definira invaliditet kao ograničenje koje proizlazi osobito iz dugotrajnih tjelesnih,
mentalnih ili psihičkih oštećenja, čije međudjelovanje s različitim preprekama može
sprečavati puno i učinkovito sudjelovanje osobe u pitanju u profesionalnom životu
na ravnopravnoj osnovi s drugim radnicima. Sud je također istaknuo da se bolest
ne može jednostavno izjednačiti s invaliditetom. Nasuprot tomu, u slučaju da bolest
ili drugi zdravstveni problem odgovara toj definiciji (što, primjerice, može biti slučaj
s pretilošću), mora ih se, neovisno o njihovoj prirodi i izvoru, smatrati invaliditetom.

Stoga je osoba kojoj je otkazan ugovor o radu zbog razloga povezanih s takvom
bolešću žrtva diskriminacije na temelju invaliditeta (presude od 11. srpnja 2006.,
Chacón Navas, C-13/05; od 11. travnja 2013., Ring i Skouboe Werge, C-335/11 i
C-337/11; od 18. prosinca 2014., FOA, C-354/13).

Nadalje, Sud je 2008. presudio da pravo Unije štiti radnike koji trpe diskriminaciju
na temelju invaliditeta svojeg djeteta. Naime, zabrana izravne diskriminacije nije
ograničena na osobe s invaliditetom, nego obuhvaća i zaposlenike koji se moraju
skrbiti za svoje dijete s invaliditetom (presuda od 17. srpnja 2008., Coleman, C-303/06).

Sud Europske unije i jednako postupanje

21
Diskriminacija
na temelju dobi

shutterstock.com
Načelo nediskriminacije na temelju dobi primjenjuje se
u bitnome na područje zapošljavanja i obavljanja zanimanja,
bez obzira na to radi li se o razini zapošljavanja, obavljanja
djelatnosti ili prava na mirovinu.

Sud je od 2010. u više navrata presudio da u slučaju određenih zanimanja

u načelu nije moguće odrediti gornju dobnu granicu za zapošljavanje. Drukčije je
kad je posjedovanje posebnih fizičkih sposobnosti bitno i odlučujuće za obavljanje
određenog zanimanja (kao, primjerice, u slučaju vatrogasaca koji izravno sudjeluju
u suzbijanju požara ili policijskih službenika koji obavljaju poslove prilikom kojih
je nužna uporaba fizičke sile) (presude od 12. siječnja 2010., Wolf, C-229/08;
13. studenoga 2014., Vital Pérez, C-416/13; 15. studenoga 2016., Salaberria Sorondo,
C-258/15).

S druge strane, Sud je prepoznao da se prisilno umirovljenje u dobi od

65 godina može dopustiti ako mu je cilj bolja međugeneracijska raspodjela
pristupa zapošljavanju te osobito suzbijanje nezaposlenosti i ako predmetne
osobe ostvaruju odgovarajuću starosnu mirovinu (presuda od 16. listopada 2007.,
Palacious de la Villa, C-411/05). U skladu s time, Sud je ocijenio da je gornja dobna
granica od 65 godina predviđena pravom Unije za pilote u komercijalnom
zračnom prijevozu putnika, robe ili pošte valjana. Opravdana je ciljem jamčenja
sigurnosti civilnog zrakoplovstva (presuda od 5. srpnja 2017., Fries, C-190/16).
Ipak, Sud je presudio da potpuna zabrana obavljanja djelatnosti komercijalnim
pilotima nakon što su navršili 60 godina čini diskriminaciju na temelju dobi jer
prekoračuje ono što je nužno kako bi se zajamčila sigurnost zračnog prometa
(presuda od 13. rujna 2011., Prigge i dr., C-447/09).

Osim toga, Sud je presudio da se ciljem poticanja uključivanja na tržište rada

starijih nezaposlenih radnika ne može opravdati nacionalni propis koji bez
ograničenja omogućuje sklapanje ugovora o radu na određeno vrijeme sa
svim radnicima koji su navršili 52 godine starosti, neovisno o tome jesu li prije
sklapanja ugovora bili nezaposleni te koliko je trajalo razdoblje nezaposlenosti
(presuda od 22. studenoga 2005., Mangold, C-144/04).

Sud je također priznao postojanje diskriminacije u slučaju kad je zaposlenik

liš en otpremnine zbog toga š to može pr imat i s t arosnu mirov inu
(presuda od 12. listopada 2010., Andersen, C-499/08).

Naposljetku, Sud je istaknuo da nacionalni sud mora, čak i u sporu među pojedincima,
osigurati poštovanje načela nediskriminacije na temelju dobi, ako je potrebno,
ne primjenjujući sve odredbe nacionalnih propisa koje su protivne tom načelu
(presuda od 19. travnja 2016., Dansk Industri, C-441/14).

Sud Europske unije i jednako postupanje

23
Diskriminacija
na temelju vjere

shutterstock.com
Sud je donio više presuda o diskriminaciji na temelju vjere
prilikom zapošljavanja i davanja otkaza.

Kad je riječ o zapošljavanju, Sud je presudio da uvjet vjerske pripadnosti za radno

mjesto u crkvi ili vjerskoj organizaciji mora moći biti predmet djelotvornog nadzora
državnih sudova. Taj uvjet mora biti nužan i objektivno potreban, uzimajući u obzir
sustav vrijednosti crkve ili organizacije, za prirodu ili uvjete obavljanja profesionalne
djelatnosti o kojoj je riječ te mora biti u skladu s načelom proporcionalnosti
(presuda od 17. travnja 2018., Egenberger, C-414/16).

Kad je riječ o otkazivanju ugovora o radu, Sud je ocijenio da otkaz katoličke

bolnice katoličkom liječniku voditelju odjela zbog toga što je taj liječnik nakon
razvoda sklopio novi brak može činiti diskriminaciju na temelju vjere. Naime,
zahtjev da katolički liječnik voditelj odjela poštuje svetost i neraskidivost braka
u skladu sa shvaćanjem Katoličke crkve ne čini se bitnim, legitimnim i opravdanim
uvjetom za obavljanje zanimanja. Sud je također pojasnio da je zabrana svake
diskriminacije na temelju vjere obvezujuće naravi, kao opće načelo prava Unije
priznato Poveljom o temeljnim pravima, tako da se svaki pojedinac može pozivati
na tu zabranu u postupku koji se vodi u području obuhvaćenom pravom Unije
(presuda od 11. rujna 2018., IR, C-68/17).

U slučajevima u kojima je zaposlenicima bio otkazan ugovor o radu zbog toga što su
nosili islamsku maramu za glavu na radnom mjestu Sud je priznao da poduzeće
u pravilu može internim pravilom svojim zaposlenicima zabraniti vidljivo nošenje
svih političkih, filozofskih ili vjerskih simbola. Takva opća zabrana ne predstavlja
izravnu diskriminaciju. Ona, međutim, može činiti neizravnu diskriminaciju ako
osobe određene vjere dovede u neravnopravan položaj. Ipak, čak i u takvom slučaju
zabrana može biti opravdana kad poslodavac u odnosima sa svojim klijentima
slijedi politiku neutralnosti i kad se zabrana odnosi samo na zaposlenike koji su u
vizualnom kontaktu s klijentima. Ovisno o slučaju, poslodavac mora provjeriti može
li predmetnoj osobi ponuditi radno mjesto koje ne podrazumijeva takav kontakt.
Međutim, Sud je pojasnio da se sama poslodavčeva namjera udovoljavanja željama
klijenta da mu uslugu više ne pruža zaposlenica koja nosi islamsku maramu za
glavu ne može smatrati uvjetom za obavljanje zanimanja koji isključuje postojanje
diskriminacije (presude od 14. ožujka 2017., G4S Secure Solutions, C-157/15
i Bougnaoui, C-188/15).

Sud Europske unije i jednako postupanje

25
shutterstock.com
 Uprava za komunikaciju
Odjel za publikacije i elektroničke medije

Lipanj 2020.

shutterstock.com
Otisnuto na ekološkom papiru

QD-02-20-588-HR-N ISBN 978-92-829-3540-8 DOI 10.2862/069950