Ammār ibn Yasir , zbog svoje odane predanosti islamu, smatra se jednim od najvjernijih i

najdražih pratilaca Muhammeda i muslimana ; tako, on zauzima položaj najvišeg značaja u

islamu . Povijesno gledano, Ammar ibn Yasir je prvi musliman koji je izgradio džamiju .
Muslimani Ammarovu konačnu sudbinu smatraju jedinstvenom među sudbinama
Muhammedovih pratilaca, jer njegovu smrt u bitci kod Siffina doživljavaju kao presudnu razliku .
ʻAmmar je pripadao plemenu Banu Makhzum . Rođen je godine slona , koja je bila iste godine
kada je rođeno Muhammad a.s , u Meki i bio je jedan od posrednika u Brak Muhammeda sa
Hatidžom. Njegov otac, Yasir ibn Amir , bio je iz plemena Kahtan u Jemenu , migrirao je u Meku i
tamo se nastanio nakon što se oženio sa Sumayyah, Ammar i njegovi roditelji, Yasir i Sumayyah,
bili su robovi Ebu Huzaife, ali nakon njegove smrti, Abu Dzehl - koji je kasnije postao jedan od
najbrutalnijih islamskih neprijatelja i zloglasni mučitelj Ammara i njegovih roditelja - uzeo ih je
preko kao njegovi robovi. Ammarovo povjerenje i znanje o vjerodostojnosti Muhammeda, čak i
prije njegovog poslanstva, ohrabrilo ga je da slijedi Muhamedove proročke vizije kao jedan od
najranijih obraćenika.
`Amar je prešao na islam 614. godine. ili 615 pod izravnim utjecajem Ebu Bekra . To se
poklopilo s razdobljem kada su Kurejšije progonili muslimane nižeg sloja. Kao što je Ammar
kasnije rekao svom unuku: "Sreo sam Suhejba ibn Sinana na vratima kuće dok je u njoj bio
Allahov Poslanik. Pitao sam ga, 'Šta želiš?' Rekao mi je: 'Što želiš?' Odgovorio sam: 'Želim otići
do Muhammeda i slušati šta on govori.' Rekao je, 'To je ono što želim.' Ušli smo i on nam je
predstavio islam i postali smo muslimani. Zatim smo proveli dan do večeri i izašli skrivajući se ".
Ammarov otac, majka i brat također su postali muslimani, ne na poziv Ebu Bekra.
Kad je Kurejš saznao za prelazak Jasirove obitelji na islam, bili su među "žrtvama koje su mučili u
Makki kako bi se povukli. ". pleme Makhzum znao je po vrućini izvoditi Ammara ibn Jasira sa
svojim ocem i majkom i izlagati ih vrućem okruženju Meke i mučiti ih u žaru otvorene vatre, a
Muhamed je prolazio pored njih. i govoreci: "Strpljenje, o obitelji Yasir! Tvoje mjesto sastanka
bit će Dzennet" i "O vatra! Budi hladna i bezazlena za Ammar na isti način na koji si postala
hladna i bezopasna za Ibrahima;" posljedično, Ammar je na tijelu imao ožiljke od mučenja do
kraja života.
Ammar je bio mučen "dok nije znao što govori", kao i njegov prijatelj Suhayb; u tom je stanju na
kraju je okrznuo Muhammeda i dobro govorio o poganskim bogovima. Nakon toga je otišao k
Muhammedu i priznao svoje povlačenje. Muhammad je pitao: "Kako pronaći svoje srce?" Kad je
Ammar odgovorio da je u svom srcu još uvijek musliman, Muhammed je rekao da je sve to Pa,
ajet iz Kur'ana, "neko ko je na to prisiljen čije srce ostaje u svojoj vjeri" (16: 106), odnosi se na
Ammara. Ammarovu majku ubio je Ebu Džehl zbog njenog odbijanja da napusti islam: ona se
smatra prvim muslimanskim šehidom . Početni stihovi sure Al-Ankabut (poglavlje 29: Pauk)
objavljeni su kao odgovor na ovaj tragični događaj.
Ammar, r.a., je bio vrlo hrabar ali i dosjetljiv ashab. Njegovo mišljenje su mnogi uvažavali i držali
do onoga što on kaže. To potvrđuje i hadis u kojem  Allahov Poslanik, s.a.v.s., kaže: „Kada bi god
Ammar bio u dilemi da izabere neku stvar uvijek bi izabrao onu koja je ispravnija.“

Također od njegovih vrlina je da ga je Allah zaštitio od šejtana, na što ukazuje slijedeća predaja.

U jednoj predaji stoji da je Ammar rekao: „Borio sam se sa Allahovim Poslanikom i protiv ljudi i
protiv džinna. Neko ga upita o tome a on reče: -Bili smo jednom prilikom sa Poslanikom,
s.a.v.s.,  pa smo odsjeli na nekom mjestu. Ja sam uzeo posudu za vodu i krenuo prema izvoru da
donesem vode. Tada mi Poslanik reče: -Pazi, doći će ti kod vode neko ko će te spriječiti da je
zagrabiš. Kada sam stigao do bunara pomoli se neki crni čovjek poput vještog ratnika i reče: -
Tako mi Allaha, nećeš danas zagrabiti vode. Došlo je do borbe i ja sam ga oborio, zatim sam mu
kamenom razbio glavu i nos. Nakon toga sam napunio posudu vodom i došao do Poslanika, pa
me on upita: -Je li ti ko došao kod vode. Ja mu ispričah šta se desilo, a on me upita: -A znaš li ko
je to bio? Rekoh da ne znam, a Poslanik mi reče: -To je bio šejtan.

Allahov Poslanik, s.a.v.s., je posebno cijenio i volio Ammara, pa je i druge podsticao da ga vole.
Jednom prilikom se nešto desilo između Halida ibn Velida i Ammara, r.a., pa se on požalio
Poslaniku, s.a.v.s., na što Poslanik reče: „Ko se bude protivio Ammaru taj se protivi i Uzvišenom
Allahu, a ko bude mrzio Ammara, toga će Allah zamrziti.“[6] Halid ibn Velid je odmah izgladio
odnose sa Ammarom želeći time postići Allahovo zadovoljstvo.

U drugom hadisu Poslanik, s.a.v.s., kaže: „Ammarova krv i meso su zabranjeni džehennemskoj
vatri.“