1

ARAPSKI SVIJET I USPON ISLAMA

Predislamska arabija
Prije pojave islama Arapi su živjeli u plemenskim organizacijama kao stočari-nomadi.
Glavar plemena bio je šeik, koji nije imao izvršnu vlast nego
je bio prvi među jednakima. Plemena su često bila
međusobno sukobljena, ponajviše zbog izvora vode.
Situacija na Arapskom poluotoku počinje se mijenjati
razvojem trgovine, a ponajviše posredničke trgovine
između Bizanta i Indije, jer se glavni trgovački put zbog
sukoba Bizanta i Perzije prebacuje na Arabiju. U toj
posredničkoj trgovini obogatilo se pleme Korejšita, koji su
kontrolirali veći dio najrazvijenijeg područja Arabije –
pokrajine Hedžas u kojoj se nalazi najjači gradski centar,
Meka. Radi sigurnije trgovine Korejšiti su jako
zainteresirani za ujedinjenje arapskih plemena, što bi
smanjilo česte sukobe među njima. Sami nisu bili dovoljno
moćni da bi ostvarili svearapsku političku moć, pa su
pokušali ostvariti jedinstvo Arapa na temelju zajedničkog Slika 1: Arapski šeik u trenucima
vjerskog kulta, što je očiti utjecaj okolnih monoteističkih dokolice nakon dobre rasprodaje.
religija – kršćanstva i židova. Središte tog kulta postao je hram u Meki, ili Kaaba (Ćaba), koja
je bila plemensko svetište Korejšita.
Utjecaj monoteističkih religija posebno je vidljiv kod jedne predislamske monoteističke
sekte među Arapima, tzv. hanife, čiji su pobornici vjerovali u jedno vječno i svemoćno
božanstvo – Allah (al-ilah = Bog).

Muhamed i začetak islamske vjere

Muhamed je rođen u Meki oko 570.g, a Meka je tada već bila centar arapske trgovine,
ali i hodočasničko središte, jer su mnogi Arapi
dolazili moliti pred Kaabu, koja je, kako sam
već naveo, postala glavno svetište arapskog
svijeta. Meka je pružala i određenu sigurnost
svim posjetiocima, jer se oružje moralo
ostavljati podalje hrama, tako da su se ljudi
mogli mirno posvećivati svojim poslovima.
U svojoj ranoj mladosti Muhamed je radio
kao gonič deva među beduinima, a nešto
kasnije već je postao uspješan trgovac, koji je
vodio karavane preko pustinje. S oko 25
godina oženio je bogatu udovicu Hadidžu,
koja mu je omogućila puno lagodniji život i
više slobodnog vremena, a s time i više
promišljanja o svijetu u kojem živi.
Slika 2: Pećina na gori Hira. Prema muslimanskom vjerovanju na
ovom mjestu se Muhamedu obratio anđeo Gabrijel, a prvi puta se to Muhamed postaje Božji prorok
dogodilo u mjesecu Ramadanu, zbog čega je Ramadan i danas vrlo
Muhamed je bio strašno razočaran
važan u islamskoj kulturi. U gornjem desnom uglu slike napisano je
Muhamedovo ime kaligrafijom. stanjem duha Mekanskog društva,
posebno pohlepom, koja je obuzimala
mnoge. Zbog promišljanja o takvim stvarima često je odlazio u pećinu na gori Hira, gdje se
bavio meditacijom. Prema islamskom vjerovanju, u jednoj od čestih meditacija obratio mu se
 2

anđeo Gabrijel, koji ga je pozvao da

postane Božji prorok i glasnik. Navodno je
Muhamed bio prestrašen i zbunjen, jer kako
će on nepismeni trgovac postati Božji
glasnik? Ali Hadidža ga je ohrabrila da
pristane, a ona sama postala je prva vjernica
nove vjere islama. Sama riječ islam na
arapskom znači pokoravanje Bogu.
Muhamed se od tog trenutka posvetio
širenju islama. Uvjeravao je Arape da se
odreknu poganskih bogova i idola, te da se
podvrgnu volji jednog pravog Boga,
odnosno Allaha, što je
arapska riječ za Boga. Slika 3: Današnji prikaz Medine odnosno Yathriba, gdje su sigurnost našli
Istovremeno je zagovarao Muhamed i njegovi pristalice nakon bijega iz Meke. U Medini je Muhamed
društvenu jednakost svih odmah započeo gradnju bogomolje u kojoj je kibla (koja označava smjer
muslimana (muslimi = klanjanja) bila okrenuta prema Jeruzalemu, a razlog tome bila je
Muhamedova želja da za svoje učenje privuče bogate medinske židove.
pokorni Bogu), a time izaziva Kako se židovi nisu uključivali u muslimansku zajednicu, promijenio se i
mržnju bogatijih slojeva u odnos Muhameda prema židovima. Položaj kible usmjerava se prema
Meki, kojima Muhamed Meki, kako je ostalo do danas.
počinje smetati, jer se boje
gubitka svog bogatstva, pa počinje pritisak na Muhameda i njegove pristaše.

Hidžra – presudan događaj u islamskoj povijesti

Takav pritisak rezultirao je jednim od najvažnijih događaja u povijesti islama. Muhamed
i njegovi pristaše morali su napustiti Meku, a taj dan (16. VII 622. g.) naziva se hidžra ili seoba
muslimana u Medinu ("prorokov
grad") i taj dan uzima se kao prvi dan
u islamskom računanju vremena.
Gotovo sva arapska plemena u okolici
Medine pristupila su islamu, pa je
tamo nastala prva muslimanska
zajednica ili umma. Mekanski vođe u
početku su se odupirali prihvaćanju
islama, pa je neprijateljstvo između
Meke i Medine bilo vrlo otvoreno,
uključujući i ratne sukobe, ali do
totalnog rata nije došlo jer su u Meki
shvatili da je otpor islamu
Slika 4: Kaaba (Ćaba) u Meki. Oponašajući obredne radnje koje je uzaludan, pa je sklopljen
nekada sam Prorok činio, hadžije (hodočasnici) moraju i danas sedam
puta obilaziti oko Kaabe. Za vrijeme ophoda ljube sveti crni kamen, kompromisni sporazum:
postavljen u jednom zidu. Poslije ophoda moraju se hodočasnici, trčeći Muhamed je priznao Meki
između brežuljaka Safe i Marve, popeti na brdo Arafat. Na povratku kod položaj svetog grada, ali je
el–Mine, ceremonijalno kamenuju vraga, žrtvuju ovce i deve. Tako
Kaaba predstavlja početak i kraj propisanog hodočasničkog obreda. Kaaba morala postati svetištem
jedinog boga Allaha.
 3

Učenje islama
Kao kršćanstvo ili judaizam, i islam je monoteistička religija, temeljena na vjeri u
jednoga Boga. Osim što je vjerski sistem, islam je ujedno i način života, koji propisuje etičke
norme i utječe na obiteljske odnose. Islam ne zahtjeva svećenstvo koje će posredovati između
ljudi i Boga, ali naglašava da je svaki pojedinac odgovoran za svoje postupke. Naglasak je na
jednakosti svih vjernika, bez obzira na rasu, spol, društveni status ili bogatstvo. Islam se
nadovezuje na ostale monoteističke religije, jer muslimani vjeruju da su kršćani i židovi
iznevjerili objavu koju im je Bog dao preko
proroka Abrahama, Mojsija i Isusa. Zato
je Bog (Allah) poslao zadnjeg i najvećeg
proroka, Muhameda, koji je imao zadatak da
istinski Božji nauk očisti i objavi svom
narodu na arapskom jeziku, a Arapi na taj
način postaju izabrani narod.

Sveta knjiga islama - Kuran

Sva vjerska, socijalna i politička Slika 5: Prikaz stranica Kurana. Muslimani vjeruju da
učenja islama sačuvana su u svetoj knjizi se Kuran ne smije prevoditi s originalnog arapskog
jezika, pa će i ta činjenica dovesti do većeg jedinstva u
islama – Kuranu. Prema tradiciji tekst islamskom svijetu, ali i do stvaranja barijere između
Kurana nastao je zapisivanjem Allahovih islama i kršćanskog svijeta. Za potrebe pisanja Kurana
riječi, koje je svojim pratiocima diktirao usavršena je prekrasna arapska kaligrafija, koja ima i
vjersku ulogu, jer islam zabranjuje prikazivanje
Muhamed koji je bio u kontaktu s Allahom svetaca, pa će izvaci iz Kurana pisani arapskom
preko anđela Gabrijela. Muslimani vjeruju kaligrafijom ukrašavati vjerske objekte. Široke margine
da tekst Kurana čine nepromjenjive riječi na stranicama Kurana osiguravaju da prsti čitatelja ne
bi dodirivali sveti tekst.
Božje. Kako značenje i pjesnička ljepota
teksta Kurana počiva na arapskom jeziku, tako svi muslimani, da bi mogli čitati Kuran u
originalu, uče arapski jezik. Ta činjenica bitno pomaže u povezivanju muslimana širom svijeta.

Vjerske obveze muslimana

Stalnu svijest o zajedništvu muslimana treba održavati sustav obreda, za koje cijeli
islamski svijet zna da ih u istom trenutku vrše svi vjernici bez obzira gdje se i u kakvim
okolnostima nalazili. Glavne dužnosti muslimana-vjernika mogu se sumirati u tzv. Pet stupova
vjere: 1) uvjerenost u jedinstvo Boga i proroka Muhameda; 2) pet puta dnevno izvršiti
molitvena klanjanja, prethodno opranih ruku, nogu i lica. Čelo se pri klanjanju okreće prema
Meki, a u džamijama prema kibli.; 3) obveza davanja milodara za sirotinju; 4) obvezan post u
svetom mjesecu ramadanu (tada je Muhamed dobio prvu objavu od Allaha); 5) barem jednom
u životu otići na hodočašće (hadž) u Meku.
Ponekad se među obveze muslimana uključuje i obveza odlaska u sveti rat (džihad)
protiv nevjernika, ali to ne spada među stupove vjere.

Šerijatsko pravo
Tijekom vremena, islamski su učenjaci razvili specifično zakonodavstvo, koje se bazira
na interpretaciji Kurana, na primjerima iz Muhamedova života i na muslimanskoj tradiciji.
Slično kao zakoni kod židova, Šerijatsko pravo određuje etičke standarde, oblikuje obiteljski
život, poslovne običaje, vlast i sve ostale aspekte života pojedinca i zajednice. Šerijatsko pravo
određuje npr. da muškarac može imati najviše četiri žene; da se zabranjuje kockanje, određuje
način oblačenja i obvezan hijab, postavlja pravila po pitanju higijene ...
 4

Stvaranje golemog islamskog carstva

Prvi problemi u islamskom svijetu nastali su nakon smrti proroka Muhameda, 632.g.,
jer on nije odredio svog nasljednika koji će predvoditi muslimansku zajednicu. Po tom pitanju
dogodila se podjela muslimanskog svijeta koja traje do danas.

Vjerska podjela nakon Muhamedove smrti

Šiiti Jedna skupina muslimanskih vjernika bila
je uvjerenja da je Muhamed odredio svog zeta
Aliju kao svog nasljednika. Naziv šiiti dolazi od
arapskog termina shi'at Ali, što znači Alijini
pratitelji ili Alijina stranka. Šiiti su uvjerenja da
pravi nasljednici proroka Muhameda mogu biti
samo potomci Alije i njegove žene i
Muhamedove kćeri Fatime. Ti nasljednici
poznati pod nazivom imami, Božjom voljom i
providnošću vodili bi
muslimansku zajednicu, i kao Slika 6: Šiitsko hodočašće u Karbali. Svake godine šiiti u Karbali
takvi jedini bi imali moć na obilježavaju rođendan imama Huseina, Muhamedovog unuka koji je
ubijen 680. tijekom ustanka protiv Omejada, i time je postao šiitski
pravilan način interpretirati mučenik. Šiiti za razliku od sunita vjeruju da je Muhamed odredio svog
tekst Kurana i djela nasljednika, te da je to bio njegov zet, Ali ibn Ali Talib (Alija). Naime, kako
Muhamedova. Oko 10% je samo Bog mogao odrediti proroka, tako samo Bog može odrediti i
njegovog nasljednika, a kako je Muhamed (navodno) imenovao Aliju
današnjih muslimana pripada svojim nasljednikom on je, dakle, samo provodio Božju volju. Šiiti prema
šiitskoj grani, a najbrojniji su u tome vjeruju da potomci Muhamedovi jedini mogu biti istinski lideri
Iranu, Libanonu, Iraku i islama.
Jemenu.
Suniti Većina muslimana ili oko 90%
prihvatilo je ideju po kojoj Muhamedov
nasljednik može biti bilo koji iskreno
pobožni musliman. Izabranik muslimanske
zajednice postaje kalif ili vjerski i politički
vođa muslimanske zajednice. Za razliku od
šiita, suniti ne vjeruju da kalif ima bilo kakve
božanske ili proročke ovlasti, kako o svojim
imamima razmišljaju šiiti. Suniti uz Kuran,
kao temelj islamske vjere priznaju i Sune
(tradicija), koje su nastale nakon
Muhamedove smrti, a daju
Slika 7: Vrteći derviš. Osim šiita i sunita, islamski svijet podijelio se na
još puno manjih skupina, a jedna skupina je sufizam. Sufiji predstavljaju objašnjenja nekih nejasnoća u
mistike koji komuniciraju s Bogom na razne načine, meditacijom, Muhamedovom učenju.
postom i raznim drugim ritualima. Najpoznatiji i najatraktivniji su po
plesu koji izvode kao oblik molitve.

Omejadska dinastija i osvajačka politika

Period najveće ekspanzije islama zbio se odmah nakon smrti Muhameda, u vrijeme
vladanja prva četiri kalifa. To je i razdoblje konačnog vjerskog ujedinjenja Arapa, što je
okončalo stalne međusobne sukobe između arapskih plemena, a od ujedinjenih Arapa s jednim
vođom stvorilo respektabilnu silu. Arapski muslimani išli su iz pobjede u pobjedu protiv dva
velika carstva na svojim granicama – Bizanta i Perzije. Oba ova Carstva još donedavno su se
sukobljavala oko kontrole arapskih zemalja, ali nakon ujedinjenja Arapa, uloge su izmijenjene.
Arapi su u tom periodu osvojili bizantske prostore Siriju i Palestinu, uključujući
 5

tamošnje važne gradove, Jeruzalem i Damask, a uskoro su pokorili i Egipat. Perzija je u

kratkom roku u potpunosti pregažena.
Tijekom tih velikih osvajanja i
uspjeha, moćni mekanski klan uspio je
uspostaviti nasljednu kalifsku vlast, pa
je time nastala dinastija Omejada sa
prijestolnicom u Damasku. Omejadska
dinastija nastavlja sa spektakularnim
osvajanjima, pa su Arapsko Carstvo
proširili do Španjolske i Maroka na
zapadu, te do doline Inda na istoku.
Jedini ratni neuspjesi u tom razdoblju
tiču se poraza od Franaka, 732. kod
Toursa (Poitersa), kada je
zaustavljeno širenje Arapa Slika 8: Hram na stijeni u Jeruzalemu. Kažu da je to najstarija sačuvana
dublje u Europu, i islamska građevina. Građenje je počelo ubrzo nakon muslimanskog osvajanja
Jeruzalema, jer je prema muslimanskom vjerovanju, Muhamed uznesen na
bezuspješnog opsjedanja nebo sa stijene koja se nalazi unutar hrama.
Konstantinopolisa, čije su
zidine bile nepremostiva prepreka. Omejadska osvajanja omogućila su ubrzano širenje islama i
postavila temelje za novu kulturu koja će se razviti na tim prostorima, a često se naziva arabo-
islamska kultura.

Razlozi uspjeha arabo-islamske ekspanzije

Nekoliko je faktora utjecalo na vrlo brzo širenje islama u prvom stoljeću njegova
postojanja.
„Pustinjska mornarica“
Osvajanja su olakšana
činjenicom da Arapi
ujedinjeni pod islamom
predstavljaju snažnu vojnu
silu, a osim toga bili su
majstori pustinjskog
ratovanja u kojem se njihovi
protivnici koji se oslanjaju na
konje nisu mogli nositi sa
devama, koje su nazivali i
„pustinjskim brodovima“.
Arapi su koristeći deve mogli
napasti na najsurovijim
Slika 9: Tijek Arabo-islamskog osvajanja do VIII stoljeća
pustinjskim područjima, te se
povući u okrilje pustinje ako im ratna sreća ne ide na ruku.
Jezične i kulturne sličnosti Prvi arapski susjedi, Bizant i Perzija iscrpili su se međusobnim
sukobima, a upade Arapa na njihova područja olakšavao je i veliki broj semitskog stanovništva
unutar Bizanta i Perzije, koji su jezično i kulturno bliski s Arapima pa su lakše prihvaćali poruku
islama.
Vjerski faktor Arapi su uspijevali osvojiti i kontrolirati veliki teritorij zahvaljujući
naglašenom vjerskom fanatizmu, jer je islam kao vjera podučavao sljedbenike da pokušaju
preobratiti nevjernike ili osvojiti njihov teritorij. Svaki sudionik svetog rata (džihada) protiv
 6

nevjernika mogao je očekivati, u slučaju pogibije veliku nagradu u vječnom životu, što u
potpunosti odstranjuje strah od smrti pa islamski borci pokazuju nevjerojatnu hrabrost.
Tolerancija prema „Narodima knjige“ Arapska osvajanja dovela su mnoštvo naroda pod
njihovu upravu. Muslimanski vođe pokazivali su zavidan stupanj tolerancije prema Kršćanima,
Židovima i Zoroastrijancima, kojima je na osvojenom teritoriju bilo dopušteno živjeti pod
vlastitim vjerskim i svjetovnim zakonima, ali su bili dužni plaćati posebne poreze za takvu
privilegiju. Članovi Omejadske dinastije nisu pokušavali preobratiti te tzv. „Narode knjige“,
jer njihovo plaćanje poreza ipak je održavalo vojne snage koje Arapi moraju držati na
osvojenom području.

Slom Omejadske dinastije

Kako se teritorij pod kontrolom islama povećavao bilo je gotovo pitanje trenutka kada
će buknuti prve iskre nezadovoljstva među mnoštvom naroda koji se našao unutar arapske
kontrole. Nezadovoljstvo su iskazivali gotovo svi nearapski narodi, jer sva moć u vrijeme
Omejadskog kalifata bila je u rukama Arapa, a ostali su imali znatno manja prava, iako su bili
muslimani kao i Arapi. Osim toga,
kritike su išle i na račun luksuznog
životnog stila Omejadskih kalifa,
koji se udaljio od jednostavnosti
prvih kalifa. Najveće
nezadovoljstvo ispoljit će iranski
muslimani, pa će s te strane i
krenuti pobuna i rušenje
Omejadske dinastije. Damask je
razoren, a za novog kalifa izabran
je Abul – Abbas as-Saffah
(krvolok), osnivač nove dinastije
Abasida, koji je krvnim srodstvom
povezan s Muhamedovim
ujakom. Nadimak krvolok Slika 10: Velika džamija u Cordobi. Sagrađena je u Cordobi, 784.,
tijekom vladavine kalifa Abd al – Rahmana, koji je kontrolirao Cordobski
stekao je poubijavši sve članove kalifat ili al – Andaluz. Na slici se vide poznati lukovi u džamiji koji su
Omejadske dinastije koje je izgrađeni od mramora, onyxa i granita, te predstavljaju značajan
u graditeljstvu. Kao što se obično događa sa vjerskim
mogao uhvatiti. Damask je napredak građevinama kada se politički autoritet promijeni, tako je i ova džamija
razoren, a Abasidi uskoro u Cordobi postala kršćanska katedrala u XIII st., ali sa samo malim
premještaju središte svog strukturalnim promjenama. U XVI st. džamija je predviđena za rušenje,
kalifata u Bagdad, koji će da bi se napravilo mjesta za pravu katedralu, ali narod Cordobe digao je
pravu revoluciju, pa je tadašnji vladar, španjolski kralj i car SRC, Karlo
postati centar islamske kulture i V, naložio da se džamija sačuva, te da se uz nju veže jedna gotička kapela.
znanosti.

Islamska kultura u Španjolskoj

Jedan član dinastije Omejada ipak je uspio izbjeći pokolj i neoštećen umaknuti iz
Damaska. Bio je to Abd al – Rahman, koji je pobjegao najdalje što je mogao - u Španjolsku, i
tamo u gradu Cordobi osnovao Cordobski kalifat. Muslimanski vladari u Španjolskoj mogli
su se pohvaliti sjajnim kulturnim, znanstvenim i tehničkim postignućima. Bili su tolerantniji
prema drugim vjerama nego kršćanski vladari u to vrijeme. Španjolski gradovi postali su
obrazovni i znanstveni centri, u koje su dolazili i kršćanski studenti iz ostatka Europe, pa je
preko Španjolske i zapadno kršćanstvo došlo u dodir s islamom i izvuklo od njega mnoge
koristi, naročito u znanosti. Židovi su također imali važnu poziciju u društvu islamske
Španjolske, što dovoljno govori o tolerantnoj vjerskoj politici. Današnji, vrlo opipljivi dokaz
 7

sjajne srednjovjekovne islamsko-španjolske civilizacije vidljiv je kroz nekoliko sjajnih

arhitektonskih dostignuća – džamija u Cordobi (sada katedrala) i palača Alhambra u Granadi.

Abasidski kalifat ili Bagdadski kalifat

Abasidska dinastija pokušala je ostvariti carstvo koje se bazira na prvotnoj ideji islama,
a to je jednakost svih muslimana. Novi vladari zaustavili su daljnja osvajanja i prekinuli
dominaciju Arapa u vojnom, političkom i vjerskom životu. Mirniji razvitak omogućio je da
razdoblje Abasidskog kalifata ostane
poznato po ogromnom bogatstvu i moći što
je dovelo do procvata islamske civilizacije.
Centar Abasidskog kalifata
premješta se u Bagdad, koji postaje
primjer luksuza, glamoura i sjaja palača,
džamija, kupališta itd., s time što se mora
naglasiti da ništa od opisa Bagdada nije
preuveličano. Pjesnici, znanstvenici,
filozofi pa i zabavljači sjatili su se sa svih
strana islamskog svijeta u Bagdad,
doprinoseći njegovoj veličanstvenosti.
Tijekom IX i X st., u doba najveće moći
Abasidskog kalifata, Bagdad je
premašio Konstantinopolis u Slika 11: Aristotel podučava muslimanske znanstvenike. Priča kaže da je
jedne noći kalif al-Mamun imao živopisan san u kojem je u njegovu sobu ušao
veličini i bogatstvu. i sjeo na kauč nepoznati plavooki muškarac. „Tko si ti“? upita kalif.
Najpoznatiji Abasidski kalifi iz „Aristotel“, kaže stranac. Kalif je bio oduševljen i zasuo filozofa gomilom
tog vremena bili su Harun al- pitanja o etici, razumu i religiji. Kada se probudio, san ga je potaknuo na
akciju. Okupio je znanstvenike i naložio im da prikupe najznačajnija djela
Rašid i njegov sin al-Mamun, antičkog svijeta i prevedu ih na arapski. Do 830. kalif al-Mamun utemeljio je
a obojica su bili posvećeni „Kuću Mudrosti“, biblioteku i sveučilište, što je bilo od ogromnog značaja za
napretku znanosti, pa je al- razvoj znanosti i tehnološki napredak, kako islamskog svijeta, tako i Zapada.
Mamun ostao poznat i po utemeljenju opservatorija za astronome, a osnovao je i "Kuću
Mudrosti", prvu islamsku instituciju visokog obrazovanja, gdje su se između ostalih prevodila
i djela grčkih filozofa, a postojala je i bogata knjižnica. Oni koji su posjetili Bagdad bez sumnje
su podržavali titulu koju je Bagdad imao u islamskom svijetu – „Grad mira, Božji dar i
Ovozemaljski raj“.

ZLATNO DOBA ISLAMSKE CIVILIZACIJE

Pod Abasidima, islamska civilizacija žedno je upijala tradicije mnogih kultura. U tom
procesu procvala je nevjerojatno bogata i rascvjetana kultura u gradovima kao što su Bagdad,
Cordoba, Kairo (utemeljitelj je neki Hrvat Djawhar)... U usponu islamske civilizacije
sudjelovali su svi narodi koji su živjeli pod islamskom vlašću, uključujući židove i kršćane.
Sjajna znanstvena djela muslimanskih znanstvenika i filozofa imala su važan utjecaj i na našu
Zapadnu civilizaciju, jer su europski znanstvenici proučavali djela muslimanskih kolega, a
preko njih upoznali i znanja prikupljena od strane starih Grka i Rimljana.
 8

Izgradnja trgovačke mreže

Trgovci su bili posebno
cjenjena ekipa u islamskom društvu,
djelom i zbog toga što je Muhamed bio
trgovac, a same riječi proroka
Muhameda govore o značaju trgovaca:
„Preporučam vam trgovce, jer oni su
širitelji horizonata i vjerni Božji sluge
na Zemlji“.
Između VIII i XV st. trgovci su
stvorili nevjerojatnu trgovačku mrežu
po islamskim zemljama, ali i šire.
Karavane deva ili „Pustinjski
brodovi“, s lakoćom su prelazili Slika 12: Današnji istanbulski bazaar. U bilo kojem gradu
Saharu. Muslimani, Židovi, Kršćani... islamskog svijeta i u današnje vrijeme tržnica predstavlja jednu od
svi su sudjelovali u lukrativnoj trgovini ključnih točaka u gradu. Uvijek su na cijeni bili kvalitetni obrtnički
proizvodi ili roba sa dalekih tržišta. Sablje iz Damasca, koža iz
po Putu Svile prema Kini. Monsunski Cordobe, pamučna tkanina iz Egipta, tepisi iz Perzije i sl.
vjetrovi omogućavali su brzu brodsku
vezu arapskih moreplovaca od istočne Afrike do Indije. Mnogi trgovci stekli su ogromna
bogatstva.
Trgovina je donosila potrebne proizvode, širila tehnologiju, znanje i kulturu.
Muslimanski trgovci upoznali su zapadni svijet s Indijskim brojkama, koje su nama od tada
poznate kao Arapske brojke. Iz Indije je dopremljen šećer, koji postaje jako atraktivna roba, a
iz Kine tajna proizvodnje papira. Trgovački duh mogao se osjetiti u svakom gradu islamskog
svijeta, a tako je i danas. U svim tim gradovima mogli su se kupiti proizvodi sa raznih strana
svijeta i to na njihovim vrlo živahnim
tržnicama ili bazaarima.
Sve razvijenija trgovina zahtijevala
je prilagođavanje financijskog sustava, pa
se u islamskim zemljama vrlo rano
pojavljuju trgovačka društva koja
zajednički financiraju zahtjevnije poslove.
Roba se mogla kupovati i prodavati na
kredit, a novooformljene banke osmislile
su bankovne čekove, što je olakšavalo
plaćanje širom svijeta. Takve sisteme će
zapadni trgovci donijeti u Europu, što će
Slika 13: Priče iz Tisuću i jedne noći. Priča kaže da je svaki biti jedan od faktora europskog
dan vladar ženio novu djevicu, a jučerašnju bi dao pogubiti. To
je radio jer je bio razočaran što mu je prva žena bila nevjerna. ekonomskog uzleta.
Dao je pogubiti tisuću žena do dana kada mu je predstavljena
Šeherezada, perzijska princeza koja mu je trebala biti nova žena
i žrtva. Šeherezada je zamolila kalifa da dopusti da svojoj sestri
Islamska književnost
Davno prije Muhameda, u
ispriča priču, koja je kalifa toliko zainteresirala da je tražio da
nastavi, ali Šeherezada je stala taman kad je bilo arapskom svijetu postojala je bogata
najinteresantnije. Slijedeće noći završila je staru priču i
tradicija pjesništva. Pjesnici su opjevavali
započela novu, te se to tako ponavljalo tisuću i jednu noć. Na
opasnosti putovanja pustinjom, ljepote
kraju je kalifu rekla da nema više priča, ali on se već toliko
zaljubio da ju je poštedio pogubljenja. Zajedno su imali tri sina
ratničkog života ili slavu svoga plemena.
i živjeli sretno...
Najvažnija tematika – viteštvo i romantika
nomadskog života – neprestano se ponavlja u arapskom pjesništvu kroz stoljeća.
Arapi su bili strašni zaljubljenici u pričanje priča, pa je umjetnost stvaranja i pričanja
priča bilo temelj i islamske književnosti. Osim arapskih priča, one su se skupljale i iz indijskih,
 9

perzijskih, grčkih, židovskih, egipatskih i ostalih izvora. Najpoznatija kolekcija priča su

nesumnjivo Priče iz Tisuću i jedne noći, poznate u Europi i kao Arapske noći. Rijetko tko i
u današnje vrijeme nije čuo za neke od priča iz Tisuću i jedne noći, kao što su Ali Baba i 40
razbojnika, Sinbad Moreplovac ili Aladinova čarobna svjetiljka.

Islamska znanost
Iako Muhamed nikada nije naučio pisati i čitati, njegov respekt prema znanju i učenju
poticao je muslimane na proučavanje svega, pa su tako stigli veliki rezultati u filozofiji,
povijesti, matematici, geografiji... I
dečki i cure su od rane mladosti
dobivali osnove obrazovanja, jer je
svakom muslimanu bilo važno
naučiti čitati i pisati da bi mogli
samostalno proučavati Kuran.
Glavni obrazovni centri islamskog
svijeta nalazili su se u najvećim
gradovima, kao što su
Kairo, Cordoba, Slika 14: Podrijetlo arapskih brojeva. Arapske brojke prvotno su se razvile u Indiji i s
Timbuktu i naravno, vremenom su se malo izmijenile kako su ih prihvatili Muslimani, a zatim i Zapadni
Bagdad. Islamski svijet. Ogroman značaj za naše današnje korištenje ovim načinom označavanja brojeva
znanstvenici bili su ima genijalni arapski matematičar al-Khwarizmi (IX st.). On se priključio
znanstvenicima u bagdadskoj „Kući Mudrosti“, gdje se bacio na istraživanje indijskih
posebno zainteresirani rukopisa koji su pristigli u Bagdad tijekom kalifata Haruna al-Rašida. U toj hrpi
za prirodne znanosti rukopisa otkrio je nekoliko papira koji su mu bili izuzetno zanimljivi. Al Khwarizmi je
– astronomija, ugledao sistem simbola kojim Indijci predstavljaju vrijednosti nečega od 1 do 9, a
kombinacijom tih simbola mogu predstavljati vrijednosti do beskonačnosti, ali je u tom
matematika, tekstu zapazio da se vrijednosti nižu i na negativnu stranu, što je otvorilo sasvim novi
medicina…, a zbog nivo u matematičkoj apstrakciji. Svoje prevoditelje tražio je da mu objasne što znači
žudnje za znanjem (a mala točka u tom brojevnom znakovlju, a oni su mu odgovorili da taj znak znači ništa.
Mislio je da se zafrkavaju s njim, pa je tražio objašnjenje, a oni su mu opet odgovorili
što im islam nije da točka predstavlja vrijednost ili količinu ničega. Shvatio je da taj znak – nula
branio, za razliku od predstavlja pravu matematičku revoluciju, ali kako vi rasturate matematiku, onda vam
sve jasno. Al-Khwarizmi zasluženo nosi titulu Oca algebre (al-jabr), a i moderan pojam
crkve na Zapadu) je algoritma nastao je iskvarenicom njegovog imena (u stvari, etimološki bi bilo algorizam).
preveli su na arapski
sve važne grčke autore – Aristotela, Euklida, Arhimeda, Hipokrata, Galena…, čime su stvorili
temelje islamske znanosti.

Filozofija i povijest
Muslimanski znanstvenici kopirali su najznačajnije uratke grčkih filozofa i pod tim
utjecajem stavljali naglasak na pokušaje harmoniziranja grčkih ideja o razumu sa svojim
vjerskim uvjerenjima. U Cordobi je djelovao filozof Ibn Rushd, u Europi poznatiji kao
Averroës, koji je pod sumnju stavio kompletno znanje osim Kurana. Njegovi tekstovi o
Aristotelu snažno su utjecali na europske skolastičare u razvijenom srednjem vijeku.
Standarde za kritičko proučavanje povijesti postavio je Ibn Khaldun. Naglasak je
stavljao na ekonomske i društvene razloge kao uzročnike povijesnih zbivanja. Upozoravao je
na zajedničke pogreške mnogih povjesničara, ponajviše po pitanju pretjerivanja, pristranosti i
neprovjeravanju izvora o povijesnim događajima.
 10

Medicina
Gradeći na znanjima starih Grka, muslimanski znanstvenici napravili su značajan
napredak na polju medicine i javnog
zdravstva. Nije se bili tko mogao baviti
liječničkom profesijom, već su liječnici i
ljekarnici morali polagati redovite testove
kojima dokazuju svoje znanje i stručnost.
Vlast je u većim gradovima otvarala bolnice
gdje su ranjeni i oboljeli mogli dobiti
zdravstvenu skrb, nešto slično kao današnje
hitne službe. Liječnici su putovali po ruralnim
prostorima da osiguraju zdravstvenu pomoć
onima koji ne mogu putovati u gradove, a čak
su redovito posjećivali i
zatvore. Slika 15: Mornarski kompas koji određuje pravac plovidbe. Pokazuje
Islamska medicina gdje je jug, a arapski trgovci donijeli su taj kompas iz Kine na Zapad
negdje u XII stoljeću. U islamskom svijetu sve vezano uz astronomiju i
otišla je toliko daleko da su bili geografiju bilo je od velike važnosti. Astronomija, a s njom u vezi
u mogućnosti raditi matematika zbog kompliciranog računanja vremena korištenjem
jednostavnije operacije oka, a lunarnog kalendara bila je vrlo napredna znanost. Omogućila je
muslimanskim moreplovcima lagano orijentiranje na morima i po
islamski farmaceuti bili su prvi trgovačkim rutama. Geografija od početka islama ima životnu vrijednost,
koji su gorke lijekove jer svaki Musliman u svakom trenutku mora znati gdje se nalazi i na kojoj
pretvarali u slatkaste i pitke je strani Meka. Zato su islamski kartografi izrađivali prve prave karte
poznatog svijeta.
sirupe.
Avicenna Najpoznatiji liječnik islamskog svijeta bio je Ibn Sina, ali na Zapadu je poznatiji
kao Avicenna (X st.). Bio je vrhunski liječnik, filozof, astronom i pjesnik. Iza sebe je ostavio
fantastično djelo za tako rano razdoblje – Medicinski kanon, enciklopediju medicinskog
znanja, koja se kao temeljni izvor informacija o liječenju koristila i šest stoljeća nakon njega.

Islamska umjetnost
Najveći dio islamske
umjetnosti ima neke predodređene
karakteristike, a glavni razlog leži
u vjerskoj zabrani prikazivanja
ljudi i životinja u vjerskim
umjetničkim temama. Kao
rezultat, Muslimani su se okrenuli
stilu prepoznatljivom po
arabeskama, koje se temelje na
cvjetnim i geometrijskim
uzorcima. Mnogi umjetnici
okrenuli su se kaligrafiji, ili
Slika 16: Arabeska sa cvjetnim uzorcima i primjer kaligrafije. Arabeska umjetnosti lijepog pisanja,
ima vjerske razloge, između ostalog da pokaže svemoć Boga i jedinstvo pretvarajući običnu pisanu riječ u
islama. Pojavljuje se na tepisima, tkaninama, staklenim proizvodima ...
Kaligrafija, s druge strane osim što je umjetnost sama po sebi, osnažuje pravu umjetnost.
svetost riječi koje su napisane na takav način.