Život i uloga Božjeg poslanika Muhammeda ibn Abdullaha, alejhisselam

Čak i površnim poznavateljima islama poznato je ime čovjeka za kojeg se vezuje

početak vjere islama. Iako, tehnički gledano, islamska teologija ističe da nije ispravno
Muhammeda, a.s. (alejhisselam – u prijevodu: neka je na njega Božji mir), imenovati
„osnivačem islama“ jer muslimani smatraju da je islam bio vjera svih ranijih od Boga
poslanih poslanika, počevši od prvog čovjeka na Zemlji Adema (Adama), pa sve do
Muhammeda, a.s., kao posljednjeg Božjeg poslanika. U tom nizu su imena dobro poznata i u
drugih religijskim tradicijama poput Nuh (Noa), Musa (Mojsije), Ibrahim (Abraham), Isa
(Isus), Ishak (Izak), Harun (Aron)… Svi navedeni likovi pripadaju, po islamskoj teologiji,
časnom nizu Božjih poslanika koje je Dragi Bog slao ljudima kao donositelje uputstava,
smjernica i savjeta za provođenje života na ovome svijetu.

Kao posljednji Božji poslanik („pečat vjerovjesnika“), Muhammed a.s. ima posebnu
ulogu u islamu. Rođen je 570. godine n.e. u gradu Mekki (današnja Saudijska Arabija) u
uglednoj obitelji koja je vodila brigu o drevnom hramu (Ka'ba) oko kojeg se i razvio taj grad.
Već od svoga djetinjstva, Muhammed je pokazivao određenu posebnost svojim ponašanjem i
različiti učeni i duhovni ljudi tog vremena govorili su njegovoj obitelji da od njega mogu
očekivati velike stvari. Otac Muhammeda, a.s., imena Abdullah, umro je prije nego se
Muhammed rodio na nekoliko mjeseci. Njegova majka Amina umrla je kad je on imao šest
godina i sve navedeno je itekako utjecalo na malog Muhammeda. U takvom društvu odrastati
bez roditelja nije bilo nimalo lako. Brigu o njemu je preuzeo ugledni djed Abdul Muttalib
koji, također, umire dvije godine kasnije i Muhammeda preuzima njegov amidža Ebu Talib
kod kojeg Muhammed ostaje sve do ženidbe u dvadeset i petoj godini. U međuvremenu, dok
je boravio kod amidže Ebu Taliba, Muhammed se počinje baviti trgovačkim poslom u kojem
je bio vrlo uspješan, ponajprije zbog moralnih kvaliteta i poštenja po kojem je postao
prepoznatljiv. Ta razina moralne kvalitete je bila tako visoka da je čak dobio nadimak „El-
Emin“, što znači pošteni ili pravedni. Moralne kvalitete nisu mogle biti neprimjećene, i to je
zapelo za oko i Hatidži bint Huvejlid, uglednoj ženi mekkanskog društva. Ona je kod svog
zaposlenika Muhammeda primijetila mnogo pozitivnih osobina i, iako je sama odbijala
mnoge prosce, ona je bila ta koja je Muhammedu ponudila brak. Brak je sklopljen između
supružnika i od tad počinje skladni život ovog bračnog para. Zanimljivo je spomenuti da je
Hatidža bila starija od Muhammeda, a.s., petnaestak godina.
 Miran i obiteljski Muhammedov život, uz financijsku i svaku drugu stabilnost, biva
promijenjen u njegovoj četrdesetoj godini. Naime, u tom razdoblju Muhammed je osjećao da
društvo zahtijeva promjenu jer tadašnje društvene i moralne navike nisu mogle trajati
unedogled. Mekka je bila društvo strogo orijentirano prema trgovini i prema onome što bi mi
danas nazvali konzumerizmom. Isključivo materijalna dobra su smatrana važnim, a duhovna i
moralna komponenta je gurana u zapećak. Muhammedu je to smetalo, siromašni su bili bez
prava, siročad su bila bez prava, žene su bile bez ikakvih prava, ropstvo je bilo uobičajeno…
U takvoj situaciji, Muhammed se počinje povlačiti i dubinski razmišljati o stanju društva,
tragajući za promjenom. U toj situaciji događa se prvi susret između Muhammeda i
donositelja Božje objave meleka Džibrila (arhanđela Gabrijela). Od tad, 27. noći mjeseca
ramazana 610. godine pa sve do smrti Muhammeda, a.s., dvadeset i tri godine kasnije trajala
je objava Kur'ana. Melek Džibril je donosio Božju objavu, ponekad nekoliko riječi, ponekad
nekoliko stranica i na taj način je sačinjen Kur'an. Muhammed, a.s., kao osoba koja nije znala
čitati ni pisati, diktirala je svojim sljedbenicima kur'anski tekst koji je odmah zapisivan i učen
napamet (i danas postoje milioni i milioni muslimanki i muslimana koji znaju cijeli tekst
Kur'ana napamet – zahvaljujući tome, tekst Kur'ana nije doživio apsolutno nikakvu promjenu,
ni za jedno slovo).

Kur'anski tekst je odgajao Muhammeda i njegove sljedbenike i vodio ih ka tome da

budu što korisniji društvu te da rade na popravljanju općeg duhovnog, moralnog i svakog
drugog stanja društva. Od samih početaka, u učenju vjere islama je strogi monoteizam, tj.
vjera u postojanje Jednog, Jedinog Boga. Riječ „Allah“ je arapski naziv za Boga. Ovakvo
učenje je stajalo nasuprot idolopoklonstvu stanovnika Mekke koji su vjerovali u kipove, tako
da ih je bilo više od tri stotine u samoj blizini Ka'be. Naravno, takva situacija dovodi do
sukoba mišljenja s vladajućim elitama koje su stremile ka tome da sačuvaju svoje trenutne
pozicije u kojima su eksploatirali sve druge, ponajprije kroz ekonomsko iskorištavanje
idolopoklonstva.

Trinaest godina misije Muhammeda, a.s., u Mekki trajalo je jačanje zajednice i

duhovno učvršćivanja na pozitivnim odgojnim elementima. Nakon tih trinaest godina, dolazi
do preseljenja Muhammeda a.s. iz Mekke u Medinu što se naziva hidžra. Do hidžre je došlo iz
jednostavnog razloga: elite grada Mekke su dogovorile da Muhammed isuviše smeta njihovim
interesima i da je vrijeme da na njega bude izvršen atentat. Muhammed, a.s., napušta Mekku i
odlazi u grad Jesrib koji od tad mijenja ime u Medina (skraćeno od Medinetu nebijj – grad
Božjeg poslanika). Muhammed i njegovi sljedbenici napustili su Mekku, ostavljajući sav svoj
imetak, ostavljajući svoj grad i kreću u izgradnju zajednice u novim okolnostima. Kroz
sljedećih deset godina dolazilo je do različitih vrsta sukoba s mekkanskim elitama koje su na
sve načine pokušavale privoliti Muhammeda i muslimane na povratak u Mekku i napuštanje
vjere u Jednog Boga.

Zajednica muslimana u Medini kreirana je oko ljudskog bratstva, omogućavajući

brojna prava različitih skupinama unutar društva koje su dotad bile sustavno potiskivane.
Žene su dobile prava poput mogućnosti posjedovanja imovine, nasljeđivanja imovine,
samostalnog izbora bračnog partnera, društveno korisnog rada i tako dalje. Spajani su ljudi iz
različitih plemena i naroda što je u tadašnjem društvu bilo nezamislivo jer je plemenski
identitet bio iznad svega. Čak je i briga o životinjama bila na daleko višoj razini. Mekkanskim
elitama je sve to bilo neprihvatljivo. Ipak, svi njihovi pokušaju su propali i osme godine
poslije Hidžre, Muhammed a.s. se pobjednički vraća u Mekku, uklanja sve kipove oko Ka'be i
proglašava opću amnestiju. Prilikom oslobođenja Mekke nije bilo nikakve osvete, iako su
ratovi vođeni protiv muslimanske zajednice u Medini i bilo je mnogo pokušaja atentata na
samog Muhammeda, a.s. Desete godine po Hidžri Muhammed, a.s., obavlja hadž (hodočašće
u Mekku) što na simbolički način označava kraj njegove misije.

Počevši od vlastite kuće u kojoj je prva muslimanka postala njegova supruga Hatidža,
Muhammed, a.s., obavlja hadž zajedno sa više od sto tisuća ljudi koje poziva da posvjedoče
da je on obavio svoju misiju, da im je prenio vjeru i da im je prenio Božju riječ kroz Kur'an.
Na Ahiret je preselio (ovo je islamski izraz za glagol „umrijeti“) u šestdeset i trećoj godini
života, 632. godine nove ere.