POJAM I DEFINICIJA FAKTORA NASTAVE

Najorganiziranije plansko obrazovanje izvodi se u nastavi, i to zbog toga što su u nastavi

obuhvaćena tri glavna faktora: nastavnik, učenik i nastavni sadržaj.

Nastavnik je kvalificirani stručnjak koji poučavanjem učenika organizira efikasan proces

obrazovanja, pa i nastave u cjelini.Učenik sistematskim poučavanjem nastavnika i
samostalnim učenjem stječe obrazovanje.Nastavnim sadržajima, odnosno obrazovnim
sadržajima, određuje se program obrazovanja koji je potrebno ostvariti.Nastavnik, učenik i
nastavni sadržaj jesu oni faktori nastave koji čine tzv. Didaktički trokut. Izostavi li se jedan od
tih faktora, to više nije nastava.Međutim, u suvremenom obrazovanju sve više dolazi do
izražaja i tehnika kao poseban faktor nastave, što je povezano sa obrazovnom tehnologijom,
pa se zato didaktički trokut proširuje na didaktički četverokut.1

NASTAVNI PLAN I PROGRAM

Sadržaj obrazovanja u određenoj školi propisuje se školskim planom i programom, odnosno

sadržaj obrazovanja u nastavi – nastavnim planom i programom.

a) Nastavni plan je školski dokument u kojem se u obliku tabele propisuju:

- odgojno-obrazovna područja, odnosno predmeti koji će se obučavati u određenoj
školi,
- redoslijed obučavanja tih područja, odnosno predmeta po razredima i semestrima,
- tjedni broj sati za pojedino područje, odnosno nastavni predmet.
Didaktičkom preradom pojedinih znanstvenih grana dobivaju se nastavni predmeti.
Budući da se nastavni predmeti odabiru na temelju znanstvenog sistema, razumljivo je da
zbog neprestane njegove dinamičnosti postoje teškoće u izboru nastavnih predmeta.
Znanost se u nastavni predmet didaktički transformira s obzirom na psihofizičke snage
učenika pojedine dobi.

Nastavni predmeti u nastavnom planu raspoređeni su za vrijeme školovanja po razredima.

Taj poredak može biti sukcesivni, simultani i njihova kombinacija.

Sukcesivni raspored predmeta znači da se za vrijeme školovanja u određenoj školi

nastavni predmeti proučavaju postupno jedan za drugim, tj. sukcesivnim slijedom, po
1
Poljak, V. (1990), Didaktika, Zagreb, Školska knjiga

2
čemu i naziv tom rasporedu. Najprije se potpuno prouči jedan predmet, nakon toga se
prelazi na drugi, itd.

Simultani raspored predmeta u nastavnom planu znači da se istodobno proučava više

predmeta.

Spretnom kombinacijom jednog i drugog iskorištavaju se njihove prednosti i prevladavaju

slabosti.

Broj sati tjedno za pojedini predmet u nastavnom planu određuju se prema njegovoj
obrazovnoj i odgojnoj važnosti za školovanje, složenosti i težini predmeta, ako i prema
dopuštenom ukupnom vremenskom opterećenju učenika u pojedinom razredu.

b) Nastavni program jest školski dokument kojim se propisuje opseg, dubina i redoslijed
nastavnih sadržaja. Drugim riječima, nastavnim programom propisuju se konkretni
sadržaji pojedinog nastavnog predmeta, pa je nastavni program konkretizacija
nastavnog plana.
Opseg, dubina i redoslijed tri su bitne karakteristike nastavnog programa, odnosno to su tri
osnovne didaktičke dimenzije obrazovanja.

Opsegom nastavnog programa obuhvaćena je širina znanja i sposobnosti koje učenici

moraju steći u nastavi pojedinog predmeta. On se odnosi na kvantitetu činjenica,
generalizacija i aktivnosti koje učenici moraju steći i razviti.

Dubinom ili intenzitetom se određuje dubina obrazovanja, to znači dubina znanja i

kvaliteta sposobnosti. Odrediti dubinu nastavnih sadržaja, a samim time i dubinu znanja,
znači odrediti odnosi li se nastavni sadržaji samo na upoznavanje vanjske pojavnosti ili će
se ići dalje do sadržajnih molekula, ili jođ dalje do sadržajnih atoma, itd.

Redoslijedom ili strukturom nastavnog programa određuje se kojim će se redom obrađivati

nastavni sadržaji pojedinog predmeta u jednom razredu, pa i redoslijed sadržaja tog
predmeta u nekoliko razreda. Postoje tri načina kako se raspoređuju nastavni sadržaji, a to
su:

a) Linijski ili sukcesivni raspored – znači da se tematika jednog predmeta u toku školske
godine u jednom razredu ili u nekoliko razreda u kojima se po nastavnom planu taj
predmet obučava sukcesivno niže jedna za drugom.

3
 b) Koncentrični način raspoređivanja znači da se nastavni sadržaji iz razreda u razred
raspoređuju u obliku koncentričnih krugova
c) Kombinirani način raspoređivanja jest kombinacija sukcesivnog i koncentričnog
raspoređivanja.
Da bi se bolje razumjeli pojedini dijelovi nastavnog programa treba poznavati posebnu
didaktičku terminologiju i pravilno je poimati. Ovamo pripadaju pojmovi kao što su
predmetno područje, nastavna cjelina, nastavna tema i nastavna jedinica.

Predmetno područje čine relativno zasebni dijelovi nastavnog programa istog predmeta, a
izvedeni su na temelju strukture dotične znanosti.

Nastavnu cjelnu čine kompleksniji dijelovi nastavnog programa u kojima dominira

određena središnja tematika prožeta nekom osnovnom idejom (idejnom, metodološkom,
znanstvenom, ekonomskom, itd.)

Nastavna tema je kao pojam po sadržajnom određenju veoma nalik na pojam nastavne,
odnosno predmetne cjeline, a ta sličnost proizlazi odatle što među njima ima mnogo
zajedničkog a veoma malo razlika. Cjelina je u pravilu šira od teme, ali se može i
poklapati sa temom.

Nastavna jedinica jest opseg nastavnog sadržaja odmjeren za jedan nastavni sat ili
dvostruki sat. ,jerilo dužine nastavnog sata je 45min.2

2
Poljak, V. (1990), Didaktika, Zagreb, Školska knjiga

4
 Učenikovo opterečenje nastavom

U ovom radu istaknuto je učenikovo opterećenje nastavom kao jedan od temeljnih faktora
razredno-nastavne atmosfere.Učenikovo opterećenje nastavom oblikuju direktni i indirektni
faktori.
Direktni faktori učenikova opterećenja nastavom :
 nastavnik,
 satnica,udžbenici i očekivanja roditelja,

a indirektni su:

 uvjeti i stanja u školi,

 uvjeti života u obitelji,

 izvan školske aktivnosti i domaća zadaća.

Faktori učenikovog (pre)opterećenja nastavom

Dosadašnja istraživanja i iskustvo rada u školi upućuju na zaključak da postoje direktni i

indirektni faktori učenikovog opterećenja nastavom.

Direktni faktori učenikovog opterećenja nastavom su:

 Učitelj/nastavnik
 Satnica
 Udžbenici
 Očekivanja roditelja

A indirektni faktori učenikovog opterećenja su:

 Uvijeti i stanja u školi

 Uvijeti života u porodici

5
  Vanškolske aktivnosti
 Domaća zadaća

Škola jeste napor,ona opterećuje učenika tijekom svih stepena šklovanja.Usvajanje

znanja,razvijanje sposobnosti,prihvaćanje normi ponašanja i sl.,zahtijeva određenu razinu
opterećenja.Međutim,opterećenje učenika nastavom nastaje s učiteljima/nastavnicima,ostaje i
mijenja se. Od učitelja/nastavnika oćekuje se umijeće da učenika opterete u skladu sa
njegovim intelektualnim i fizičkim potencijalima.

„Uvođenje suvremenih i djelotvornih strategija, metoda i tehnika učenja i organiziranja

odgojno-obrazovnih procesa imperativ je vremena u kojem živimo“3

Iako nastava nikada ne može pružiti učeniku sve, osobito ne ono i onoliko što bi odgovaralo
njegovim razvojnim potrebama i interesima,4 od učitelja/nastavnika očekuje se da vladaju
svojom ulogom, da osvještavaju svoje (nastavno) ponašanje u organizaciji nastave,
ocjenjivanju, načinu komunikacije, korištenju izvora znanja..., s ciljem da u nastavno
događanje unose više elemenata koji prihvaćaju izvorne potrebe učenika (vjerodostojnost
učenja/nastave), koji ne ograničavaju stvaralačke mogućnosti i potrebe učenika te koji
istodobno sužavaju preopterećenje učenika nastavom.5
Drugim riječima, od učitelja/nastavnika očekuje se da se ”okrene što više prema primarnim
izvorima znanja i socijalnim oblicima stvaralačkog rada umjesto sekundarnim vrelima,
sredstvima i pomagalima za pasivno učenje i poučavanje“6

Učitelji moraju primijetiti promjene u okruženju (vrtoglave promjene u razvoju tehnike i

tehnologije) i kontinuirano tragati za konceptima,tehnikama i tehnologijama poučavanja i
učenja jer na taj način izravno sprečavaju moguću izolaciju škole od zbivanja iz okruženja.

3
Cindrić, M. (2003) Timsko učenje (nastava)-od didaktičkog spektakla do pedagoške
svakodnevice. Zbornik Učiteljske akademije u Zagrebu. Vol. 5. br. 2 (6).
4
Previšić, V. (1996) Suvremena škola: Odgojno-socijalna zajednica. U: H. Vrgoč. (ur.).
Pedagogija i hrvatsko školstvo jučer i danas za sutra. Zagreb: HPKZ.
5
Jelavić, F. (1998) Didaktika. Jastrebarsko: Naklada Slap.
6
Previšić, V. (2000) Suvremeni modeli i sadržaji obrazovanja i usavršavanja pedagoga.

6
Takav pristup nastavi pridonosi smanjivanju učenikove bezvoljnosti, frustracija svih vrsta i
školske monotonije kao pozadine preopterećenja nastavom te povećavanju učenikova
zadovoljstva nastavom.

Nastava sagledana s aspekta individualnog zadovoljstva primarno je povezana s učenikovim

učenjem i ponašanjem. Temeljni kriterij na kojem prolazi učiteljeva teorija i praksa nastave
jest zadovoljstvo učenika nastavom.7

Mnogi učitelji ostaju u učenikovu pamćenju veoma dugo i nakon školovanja. Učenici pamte
njihovu boju glasa, geste, ali i brojne situacije međusobnog ophođenja. Od učitelja se očekuje:
da budu ljubazni, da promatranjem i uživljavanjem nastoje otkriti i zadovoljiti potrebe svakog
učenika,da se ne ljute na pojedinca i na razred, odnosno da se, ako se već moraju ljutiti,
ljute na situaciju i akciju, da ne grde učenike jer grdnja traži manu i stvara otrovnu atmosferu,
da prihvaćaju svakog učenika, da ne budu okrutni jer nije dopušteno kažnjavanje i nanošenje
boli po vlastitoj želji, da ne dovode učenika u neugodne situacije jer u odgajanju učenika ne
pomaže iznošenje njegovih mana, čak i kad učenik čini pogreške i sl.8

Kada govorimo o uspjehu odgojno-obrazovnog djelovanja, mislimo da je bitno istaknuti kako

učitelji i učenici moraju zajedno stvarati podržavajuće razredno-nastavno ozračje.
Podržavajuće razredno-nastavne atmosfere potiče učenike na učenje, a učitelje na djelotvorno
i kreativno poučavanje, jer u krajnjoj instanci, priroda komunikacije i interakcije određuje
kvalitetu odgojno-obrazovne okoline zbog pojačanih posljedica na pojedina ponašanja .9 10

Drugi direktni faktor učenikova opterećenja nastavom jest vrijeme provedeno u školi
(satnica). Vremenska zauzetost učenika raste prema razredima.Već u prvom razredu, osim
redovite nastave, učenicima se nudi rano učenje stranog jezika, rano učenje informatike,

7
Jurić, V. (1992) Zadovoljstvo učenika nastavom - školom.
8
Bognar, L., Matijević, M. (1993) Didaktika. Zagreb: Školska knjiga.
9
Moos, R. (1979) Evaluating Educational Environments. Procedures, measures,
fi ndings and policy implication. San Francisco: Jossey-Bass.
10
Ennis, C. D. i dr. (1989) Educational climate in elective adult education: Shared
decison making and communication patterns. Adult Educatio Quarteriv. Vol. 39.
br. 2: 76-88.

7
dodatna nastava, izvannastavne aktivnosti, izborna nastava iz vjeronauka pa se satnica popela
na dvadeset i pet sati sedmično.
Prema završnim razredima osnovne škole satnica se penje i do trideset i pet sati tjedno.
Sjedenje, u prosjeku pet do sedam sati (predmetna nastava) dnevno, na školskoj nastavi ima
štetne posljedice na učenikovo tjelesno zdravlje. Mnoga djeca imaju probavne tegobe, ne vole
jesti, česta su pojava iskrivljenje kralježnice, oštećenje vida i sl.11
Vremenska zauzetost pet do sedam sati školske nastave izaziva učenikov umor, izostaje
koncentracija, zanimanje za rad, povećava se žamor i ometanje nastave posebice na zadnjim
nastavnim satima, bez obzira na to o kojem je nastavnom predmetu riječ. Na satnicu,
kao činitelja učenikova opterećenja nastavom, utječe raspored sati, redoslijed nastavnih sati
tijekom dana te dolazak učenika na izbornu nastavu u suprotnu smjenu. Nije svejedno imaju li
učenici dnevno sate u kojima prevladava provjeravanje i testiranje, u kojima se samo obrađuje
novo gradivo ili je taj omjer u prihvatljivom skladu. Isto su tako važni skladni omjeri
“...usmene aktivnosti učitelja tijekom nastavnog sata (izlaganje, postavljanje pitanja,
razredna rasprava i sl.) i aktivnosti učenika (praktične aktivnosti učenika, istraživačke
aktivnosti i sl.)”12

Treći direktni faktor učenikova opterećenja nastavom jesu udžbenici.Pojedini autori

(znanstvenici) pišu udžbenike teškim stilom, neki pišu opsežno(neprilagođeno dobi učenika) i
slično. Dakako, i takvi udžbenici ne bi bili činitelj učenikova opterećenja nastavom kada se od
učenika ne bi tražilo da nauči i zapamti sve što je u udžbeniku.
Četvrti direktni faktor učenikova opterećenja nastavom jesu očekivanja roditelja. Često
roditelji svoja očekivanja ne usklade s djetetovim potencijalima.Očekuju od djeteta školski
uspjeh izražen visokim ocjenama. Često su im samo „petice“ mjerilo dobrog đaka.
Kad govorimo o indirektnim faktorima učenikova opterećenja nastavom, mislimo na uvjete i
stanja u školi: neodgovarajući prostor, loše higijenske prilike, manjkava oprema, previše
učenika u razredu, loši međuljudski odnosi u školi te na uvjete življenja u obitelji: loše
higijenske, socijalne, materijalne i moralne prilike.13
Neki roditelji, u želji da „pruže djetetu što više“ dijete upisuju u brojne škole izvan redovite
škole, primjerice u školu stranoga jezika, glazbenu školu, školu nogometa, školu tenisa i

11
Internet (2006.), http:/ (www.vjesnik.hr/Html/2001/11/28/Clanak.asp?r=gle&c=6).
12
Kyriacou, Ch. (1997) Temeljna nastavna umijeća. Zagreb: Educa.
13
Internet (2006.), http:/ (www.vjesnik.hr/Html/2001/11/28/Clanak.asp?r=gle&c=6).

8
slično, pa izvanškolske aktivnosti učenicima otežavaju učenje, pisanje domaće zadaće i
preopterećuju ih. Zbog takva (pre)opterećenja učenici ne stignu izvršiti sve postavljene
obveze i počinju razvijati “...obrambene mehanizme, svoje obveze obavljaju selektivno,
površno i formalistički, prepisuju zadatke, kampanjski uče za ocjenu, pribjegavaju raznim
isprikama i obmanjuju učitelje i roditelje, gubeći tako pozitivan i kvalitetan odnos prema
učenju i školi”14
Učenje i pisanje domaće zadaće u roditeljskom domu nužno je. Howe (2002) upozorava na to
da će dijete koje se kod kuće ne priprema za školu, čak i uz najboljeg učitelja na svijetu,
gotovo neizbježno biti u lošijem položaju u usporedbi s djecom koja to čine. Međutim,
neprimjerena količina domaće zadaće te domaća zadaća zadana za vikend i praznike također
može biti činitelj učenikova preopterećenja nastavom.

Nastava s etapama ili čvrsto definirana didaktička artikulacija nastavnoga sata

Čini se važnim primijetiti da pojedini didaktičari u nas i u svijetu postavljaju čvrsto definiranu
didaktičku artikulaciju nastavnoga sata (priprava, obrada, vježbanje, ponavljanje,
provjeravanje) gdje je mogućnost u osmišljavanju zajedničkih aktivnosti učenika i učitelja
sužena, posebice kod manje kreativnih učitelja. Međutim, susrećemo se i s drukčijim
zalaganjem u osmišljavanju nastave.Primjerice, Bognar i Matijević (1993) predlažu nastavu s
etapama:
 dogovaranje,
 realizacija
 evaluacija.
Te etape uzimaju u obzir zahtjev za međusobnim prihvaćanjem učitelja i učenika čime se
istodobno u obzir uzima zahtjev za prihvatljivim razredno-nastavne atmosfere.Potpunija
učenikova aktivnost u nastavi očituje se u aktivnijem odlučivanju o tome što želi naučiti,kako
će to naučiti i je li uopće postignuto neko učenje.
Glasser (2000) upozorava da se u školi od učenika traži učenje i pamćenje činjenica koje ni za
koga, pa ni za učenike, u stvarnom svijetu nemaju prave vrijednosti ili da se učenike prisiljava
na to da ovladavaju znanjima koja možda u stvarnom svijetu imaju neku vrijednost, ali nisu ni
približno toliko vrijedna da bismo svakog učenika prisiljavali da ih nauči. Prisiljavanje
učenika nikada nije bilo uspješno pa ipak se ono, u uvjerenju da je ispravno, čini. To
destruktivno, pogrešno uvjerenje koje ne pridonosi pozitivnu razrednu atmosferu i
14
Koraj, Z. (1999) Epifenomenologija odgoja i obrazovanja.
9
zadovoljstvu nastavom Glasser naziva ‘školanje’. “Školovanje je ono protiv čega se učenici
bune, čak i mnogi dobri učenici. Ako padnu ili odbiju loše ocjene zbog te pobune, mnogi
potpuno prestanu raditi, pa ne samo što iz svog svijeta kvalitete izbace ‘školanje’, nego i
učitelje koji ‘školaju’. Da bi bili pravični, potrebno je spomenuti da mnogi učitelji vjeruju da
prisiljavajući sustav koji vlada školama i njih prisiljava na to da ‘školaju’ učenike, pa bi i oni
bili kažnjeni kad to ne bi činili. Ako se želimo riješiti ‘školanja’, moramo prestati defi nirati
obrazovanje kao naučeno znanje”15 Vrijednost je, ističe Glasser, u korištenju onoga što smo
naučili te se u tom pravcu škole moraju usmjeravati.
Obično se od učenika traži da naučene informacije i faktore pokažu na testu znanja, koji ne
traže da ta stečena znanja i zadrže. Kao što je rekao Linus u stripu Snoopy: “Razlika između
učenika koji dobije peticu i onoga koji dobije jedinicu jest u tome što odličan učenik zaboravi
gradivo pet minuta nakon testa, a nedovoljan pet minuta prije testa”

Učitelj u ulozi “učitelja stražara reda i discipline” ili učitelj u ulozi “učitelja voditelja”

Uloga učitelja “stražara” reda i discipline u nastavi nije u funkciji razvoja učenikovih
potencijala. Međutim, uloga “učitelja-voditelja” jest u funkciji razvoja učenikovih potencijala
jer se temelji: na prepoznavanju učenikovih individualnih potreba i mogućnosti u učenju
(razumijevanju učenikova stila učenja), na potpori učenikovih aktivnosti (razumijevanju
učenikova načina ponašanja),na smirenosti i strpljenju (razumijevanju za tijek učenikova rasta
i razvoja),na komunikaciji (slušanju, pitanjima, raspravi), na optimističkom očekivanju,u
težnji da bude dio “razrednog tima” i slično. Stručno i pedagoško umijeće učitelja u ulozi
“učitelja voditelja” očituje se: u oblicima rada, u načinu i kvaliteti upravljanja i vođenja
razreda, u praćenju djelotvornosti plani ranih aktivnosti, u strategiji postizanja postavljenih
nastavnih dometa, u uspostavljanju kriterija za mjerenje učinaka i slično. Metode rada učitelja
u ulozi “učitelja voditelja” očituju se: u održavanju učenikove pozornost u nastavnim
događanjima (koja nisu preduga, prebrza ili prespora), odnosno u “osjećaju” za sve ono što se
događa u razredu i u potrebi odgovarajućega reagiranja te u traj nom učenikovu zanimanju za
sudjelovanje u radu tijekom nastavnoga sata.
Međusobnim integriranjem strukturnih komponenta u artikulaciji sata na načelima logičkoga
nadovezivanja komponenti (nastava s etapama: dogovaranje, realizacija i evaluacija) postiže
se zanimljivost nastavnoga procesa. Ispravna kombinacija u broju, redu, trajanju međusobnom
15
Glasser, W. (2000) Teorija izbora. Zagreb: Alinea.

10
skladu strukturnih komponenata nastave s etapama, nastavni sat, kao osnovna organizacijska
vremenska jedinica, ima svoju posebnost u izravnom djelovanju na smanjenje monotonije,
pasivnosti, nepotpune učenikove “zaposlenosti” i slično.
(Pre)opterećenje učenika koji ima smanjene mogućnosti, a velika očekivanja, može ga poticati
da ulazi u sukob sa svima oko sebe (zbog straha od neuspjeha), ne birajući načine da dođe do
očekivanoga postignuća. To, dakako, snižava razinu zadovoljstva učenika u razredu, što može
dovesti do izolacije takvih učenika. Preopterećeni učenik niske razine mogućnosti i niskih
očekivanja ili se povlači ili ometa nastavu. S druge strane učenik visokih mogućnosti i visokih
očekivanja u pravilu ostvaruje bolje kontakte sa suučenicima i učiteljima,opterećenje
doživljava u blažem obliku, u stalnoj je aktivnosti, često pita, govori,traži pojašnjenje i u
stanju je od nastave dobiti maksimum, njemu nijepotreban jači nadzor učitelja i njegova je
veća. Sve to upućuje na nužan oprez i umijeće učitelja u ostvarenju primjerene i uravnotežene
nastaveza barem tri skupine učenika u istom razrednom odjelu (iznadprosječni,prosječni i
ispodprosječni).
“Važan cilj aktivnosti u razredu je uspjeh u učenju, a on se lako može od natjecateljskog i
suradničkog cilja pretvoriti u zajednički cilj dostiživši putem suradnje”16

Učenikovo opterećenje nastavom u funkciji „zdravog opterećenja”

Učenici vole učiti i aktivno se uključivati u nastavne aktivnosti kad ih se potiče, kad se cijeni
njihov rad, kad se poštuje njihova osobnost, kad im se pristupa s poštovanjem i uvažavanjem,
kad u razredu prevladava međusobno razumijevanje,tolerancija i sigurnost te kad nisu
preopterećeni.
Preopterećenje učenika školskim obvezama nije problem samo današnje škole, preopterećenje
učenika prisutno je od kada škola postoji. Dakako, s tim se ne smijemo pomiriti. Potrebno je:
trajno prilagođavati oblike, metode, sredstva i sadržaje dobi i mogućnostima učenika
(moderniziranje poučavanja i učenja), izbjegavati zadavanje mnogo domaće zadaće, timskim
radom povezivati nastavne predmete, izabirati najvažnije iz udžbenika (čistiti), razvijati
prihvatljive uvjete življenja i rada u školi i u obiteljskom domu, ostvarivati konstruktivnu
suradnju roditelja i škole u vezi s otklanjanjem učenikove preopterećenosti i slično.
„Pedagoška poruka glasi: zdravo opterećenje – da, ali preopterećenje – ne. Zdravo
opterećenje učenikove snage radi pospješivanja njegova ukupnoga razvitka dobro je i nužno.
Međutim, preopterećenje je višestruko štetno. Učitelji i roditelji moraju djecu ‘zdravo’
16
Čudina-Obradović, M. (1995) Mirotvorni razred. Zagreb: Znamen.

11
opteretiti, a to znači opteretiti primjereno njihovim interesima i psihotjelesnim mogućnostima.
To ne znači stvarati od škole igraonicu i ‘ljenčarionicu’, nego mjesto gdje se razvijaju i
jačaju učenikove stvaralačke sposobnosti”17

17
Internet (2006.), http:/ (www.vjesnik.hr/Html/2001/11/28/Clanak.asp?r=gle&c=6).

12