Pitanje opravdanosti upotrebe životinja u znanstvenim istraživanjima kojima je krajnji cilj korist za

čovjeka, predmet je brojnih biomedicinskih rasprava i samo korištenje ekperimentalnih životinja u

biomedicinskim istraživanjima se smatra etički upitnim. Nedvojbeno je da su pokusi na životinjama
omogućili izuzetno važna dostignuća u medicini, poput, primjerice, otkrića cjepiva protiv uzročnika
dječje paralize, difterije, hripavca, moderne anesteziologije, transplantacije organa, te različitih
suvremenih dijagnostičkih, terapijskih i kirurških postupaka. Nadalje, bez njih se niti u budućnosti ne
može očekivati značajniji napredak u sprečavanju, dijagnosticiranju i liječenju bolesti ljudi. Razvojem
biomedicinskih znanosti, a time i istraživanja u tom području, značajno je porastao opseg korištenja
životinja kako u biološkim istraživanjma (ispitivanja osnovnih bioloških procesa, ponašanja, fiziologije i
slično), tako i kao modeli za proučavanje i razumijevanje ljudskih bolesti, kao modeli za razvoj i
testiranje cjepiva, drugih bioloških proizvoda (protutijela, hormoni i sl.) a naravno u okviru naše
farmakologije i kao modeli za razvoj i testiranje lijekova jer smo prošli put naučili da je istraživanje i
razvoj novih lijekova jako dug i složen proces, pa tako postoje faze u razvoju novog lijeka:
1. Otkriće lijeka: molekuli, kandidati za lijekove, biraju se na osnovu farmakoloških osobina
2. Pretklinički razvoj: uključuje in vitro i in vivo istraživanja pri čemu se istražuju farmakodinamičke,
farmakokinetičke i toksikološke osobitosti molekule. In vitro (lat. = u staklu) istraživanja se izvode na
stanicama ili biološkim molekulama kao što su proteini, ćelijske kulture i to u epruvetama, bocama,
Petrijevoj posudi. In vivo (lat. = unutar živog) se izvode na živim organizmima, obično na
eksperimentalnim životinjama.
3. Klinički razvoj: sve rezultate pretkliničkih ispitivanja (učinkovitosti i neškodljivosti) potrebno je
dostaviti regulatornim tijelima prije odobrenja kliničkih studija koja podrazumijevaju ispitivanja na
ljudima, zdravim dobrovoljcima i bolesnicima pri čemu kliničko ispitivanje prolazi kroz nekoliko faza.
Dakle, korištenje ekperimentalnih životinja u toksikološkim istraživanjima smatra se etički upitnim, a
kako je još uvijek nemoguće izbjeći korištenje laboratorijskih životinja pri istraživačkim i razvojnim
projektima farmaceutskih kompanija i ostalih institucija koje se bave biomedicinskim istraživanjima,
razmatranjem načina kojima bi se nehumanost mogla izbjeći, došlo je do razvoja 3R „3R“ pravila,
jednog od temeljnih načela u suvremenim biomedicinskim pokusima, kojeg po prvi puta spominju
William Russell i Rex Burch 1959. godine u knjizi The principles of Human Experimental Technique.
Skraćenica „3R“ potječe od engl. riječi: replacement – zamjena, reduction – smanjenje i refinement –
oplemenjivanje (poboljšanje). Ovo načelo ujedno i definira alternativne pokusne metode kao: „Sve
postupke koji rezultiraju u potpunoj zamjeni i smanjenju broja korištenih životinja ili smanjenju boli,
patnje i stresa životinja tijekom pokusa“.
Princip zamjene odnosi se na zamjenu in vivo pokusa na kralježnjacima in vivo pokusima na životinjama
na nižem stupnju filogenetskog razvoja, biljkama, izoliranim organima, kulturama stanica i tkiva ili u
najboljem slučaju neživim materijalom.
zamjena (engl. Replacement) - životinjski modeli se zamjenjuju alternativnim metodama ako je to
moguće, to su in vitro metode testiranja na staničnim kulturama, in silico modeli koji se provode na
računalnim sustavima te zamjena naprednijih životinja nižim životinjama, odabir manje razvijenih
životinja, poput beskralježnjaka i nižih kralježnjaka, gljiva, protista i porokariota umjesto kralježnjaka.
Princip smanjenja broja životinja u pokusima uglavnom se postiže primjenom principa zamjene,
zatim korištenjem najkvalitetnijih životinja ako je njihova upotreba neizbježna, uzorkovanjem
materijala od istih životinja za veći broj različitih analiza, standardizacijom analitičkih i mjernih
metoda, primjenom najpogodnijih statističkih metoda za obradu rezultata pokusa i dr.
smanjenje (engl. Reduction) - smanjuje se broj životinja na najmanji mogući broj. Dva nova pristupa
smanjenju broja životinja su sekvencijalno testiranje i integrirano testiranje sa strategijama
odlučivanja ( ITDS, engl. Integrated Testing and Decision Strategies)
Sekvencijalno testiranje se uspješno provodi u kombinaciji s inovativnim statističkim metodama, za
testove iritacije oka i kože, kod kojih se test smatra završenim u trenutku kad se kod jedne ili dvije od
životinja pojave teže lezije ili dvije životinje pokažu jednak negativan rezultat. Budući da se ne
tretiraju sve životinje odjednom, ukupno vrijeme testa je produljeno
Druga strategija, integrirano testiranje sa strategijama odlučivanja, može smanjiti uporabu životinja
korištenjem i razmatranjem veće količine podataka i dostupnih informacija prije uporabe životinja.
Princip oplemenjivanja podrazumijeva poboljšanje životnih uvjeta pokusnih životinja, manju
invazivnost postupaka i zahvata, uz minimaliziranje boli, patnje i stresa životinja.
To se postiže primjenom načela dobrobiti životinja „5 sloboda“. Prema ovom načelu svaka životinja
mora biti:
 slobodna od gladi i žeđi, pristupom dovoljnim količinama kvalitetne hrane i vode, osim u
slučaju kada je to kontraindicirano pokusu, ali ne i vremenski toliko da ugrozi dobrobit
životinje uslijed gladi i žeđi,
 slobodna od neudobnosti, osiguravanjem smještaja u odgovarajućoj nastambi, uključujući
zaklon i udobno područje za odmaranje,
 slobodna od boli, ozljeda i bolesti njihovim sprječavanjem ili brzom dijagnozom te
liječenjem,
 slobodna izražavati vrsti specifično ponašanje ostvarivanjem fizičkog, vizualnog, auditornog
i olfaktornog kontakta s jedinkama iste vrste te obogaćivanjem okoliša strukturnim i dr.
podražajima, i
 slobodna od straha i stresa osiguravanjem uvjeta koji ne uzrokuju patnju.

poboljšanje (engl. Refinement) svako smanjenje učestalosti ili ozbiljnosti nehumanih postupaka
primjenjivih na one životinje koje se i dalje moraju koristiti. Briga o životinjama je bitan čimbenik kod
istraživanja na životinjama te je pravilnom skrbi i njegom, korištenjem potrebnih lijekova i
stvaranjem ugodnog okruženja za životinje moguće znatno pridonijeti njihovom blagostanju, ali i
postići vjerodostojnije rezultate istraživanja. Strategije za smanjenje ili potpuno izbjegavanje boli i
patnje kod životinja su:
ranije krajnje točke - eksperiment se prekida ranije, prije no što dođe do patnje i boli pokusne
životinje, a dok se još uvijek mogu dobiti traženi eksperimentalni podaci. Idealna krajnja točka je ona
kod koje još nije došlo do pojave boli i patnje kod životinje, a postiže se cilj znanstvenog istraživanja.
korištenje lijekova za suzbijanje boli - postupci se na životinjama moraju provoditi pod lokalnom ili
općom anestezijom ukoliko je ona kompatibilna s ispitivanjem i nije značajnije traumatična za
životinju od samog ispitivanja, odnosno potrebno je pravilno odabrati vrstu analgetika, s
prihvatljivim mehanizmom djelovanja i prihvatljivim eventualnim interakcijama, kako primjena
analgetika ne bi utjecala na istraživački postupak. Analgetici se primjenjuju preventivno ili
postoperativno kada popusti djelovanje anestezije.
pružanje odgovarajuće veterinarske i potporne njege - životinje treba držati primjereno hidrirane,
moraju imati pristup vodi i hrani te čist i suh okoliš
Danas se životinjama bilo u znanstvene ili terapijske svrhe operacijski zahvati obavljaju u anesteziji s
odgovarajućom analgezijom. Često istraživači smatraju da bi primjena analgetika mogla utjecati na
istraživački postupak i ispitivane parametre. Uz to se životinjama koje nemaju dobru prognozu, kod
kojih je neizvjestan oporavak ili kojima je tijekom pokusa zdravstveno stanje toliko ugroženo,
osigurava odgovarajuće humano usmrćivanje, odnosno eutanazija.. Da bi smrt u životinja nastupila
bezbolno i bez stresa, gubitak svijesti treba prethoditi gubitku motorne aktivnosti.
Kako bi se moglo ispoštovati „3R“ pravilo, od znanstvenika koji provode pokuse na životinjama
zahtijeva se i odgovornost (engl. responsibility), čime ovo načelo dobiva oblik „4R“.
Sva istraživanja na laboratorijskim životinjama moraju biti u skladu s legislativom i propisanim
pravilnicima (European Convention for the Protection of Vertebrate Animals used for Experimental
and Other Scientific Purposes Zakon o zaštiti životinja, Pravilnik o zaštiti životinja koje se koriste u
znanstvene svrhe, Guide for the Care and Use of Laboratory Animals Farmaceutske kompanije imaju
svoje pravilnike i police (najnovije “Bioethics Policy”) kojima propisuju način brige i korištenja
laboratorijskih životinja.
Mnogo je organizacija koje daju smjernice za postupanje sa životinjama, bilo da se radi o brizi za
životinje, njihovom uzgoju, prehrani, transportu, ali ponajviše o uporabi životinja u laboratorijskim
eksperimentima. Neke od tih organizacija su ICH (engl. International Council for Harmonisation of
Technical Requirements for Pharmaceuticals for Human Use), CPCSEA (engl. Committee for the
Purpose of Control And Supervision of Experiments on Animals) i OECD (Doke i Dhawale, 2015).
FELASA (engl. Federation of European Laboratory Animal Science Associations) je institucija kojoj je
cilj zagovaranje odgovornog znanstvenog ponašanja u radu sa životinjama u znanosti te objedinjuje
interese zemalja u Europi i izvan nje.
Osim uvjeta koje je potrebno zadovoljiti da bi se pokus mogao provoditi, zakonskim odredbama izričito
su navedene situacije kada se životinje ne smiju koristiti u pokusima. Tako je zabranjena uporaba
životinja pri testiranju oružja, streljiva i/ili pripadajućeg pribora, ratne opreme, kao i općih učinaka
radijacije, istraživanju ili razvoju duhanskih proizvoda, kemijskih sredstava za pranje i dezinfekciju
predmeta opće uporabe, istraživanju ili razvoju sastojaka, kombinacije sastojaka i gotovih kozmetičkih
proizvoda, istraživanju učinaka alkohola i droga, osim u slučaju kad ne postoje druge znanstvene
metode kojima se zamjenjuje korištenje životinja
Procedure rada na laboratorijskim životinjama mogu provoditi isključivo tehničari i znanstvenici
osposobljeni kroz odgovarajuće treninge i edukacije (FELASA6 “Continuing education for persons
involved in animal experiments”) u posebnim institucijama kojima je zakonom dozvoljen
eksperimentalni rad, a te institucije imaju kvalifikovano osoblje i opremu.
Eksperimentalna životinja treba da se odgaja u prostorijama u kojima će najbolje napredovati, jer su
dobijeni podaci validni samo ako se radi na zdravoj, dobro njegovanoj eksperimentalnoj životinji.
Manipulacija sa životinjama mora da bude što manje gruba sa nastojanjem da životinja minimalno pati,
osjeća bol i da minimalno doživljava stres, ukoliko ispitivanje stresa nije namjera eksperimenta
Od ukupnog broja životinja u znanstvenim istraživanjima, 80-85% čine miševi i štakori, dok 1-10%
otpada na ostale glodavce, ptice i ribe, a manje od 1% na pse, mačke i primate.
Nakon uvođenje 3R modela najupečatljiviji pokazatelj promjene stava o uporabi životinja u
znanstvenim istraživanjima bio je smanjenje broja korištenih životinja, prisutno u različitim omjerima
po pojedinim zemljama. U zapadnoeuropskim zemljama, u posljednjih 20 godina ukupan broj
korištenih životinja se prepolovio, dok je u SAD-u, gdje se godišnje koristi prosječno 18-22 milijuna
životinja, u istom periodu prepolovljen broj samo pasa i mačaka (obzirom da ove vrste čine najbrojniju
skupinu kućnih ljubimaca), broj primata ostao je nepromijenjen, a za male glodavce nema pouzdanih
podataka. Upravo bi, međutim taj podatak bio značajan, obzirom da od ukupnog broja životinja u
znanstvenim istraživanjima, 80-85% čine miševi i štakori, dok 1-10% otpada na ostale glodavce, ptice i
ribe, a manje od 1% na pse, mačke i primate. U SAD-u se, međutim, psi zamjenjuju drugim vrstama
životinja, poput svinja, krava i sl., dok su u Kanadi ribe zamijenile većinu sisavaca, posebno u
toksikološkim istraživanjima.
Razvoj molekularne biologije i molekularne genetike otvorio je vrata i genetskom inžinjeringu, u
kojem se najčešće koriste miševi. Transgenične životinje s ciljanim, umjetno načinjenim
modifikacijama određenih gena postale su jednim od glavnih modela u suvremenim biomedicinskim
istraživanjima. Ovi podaci upućuju na mogući rizik da će intenzivna istraživanja i golemi interes za
svakodnevni razvoj sve novijih transgeničnih sojeva zapravo dovesti do povećane uporabe životinja u
biomedicinskim istraživanjima
Čovjek je, međutim, otišao još jedan korak dalje. Vijest o janjetu nazvanom Dolly (čije ime, u
prijevodu "lutka", simbolično upućuje na igračku u rukama ljudi), prvoj životinji kloniranoj iz zrele,
diferencirane stanice odrasle ovce bila je svojevremeno (no, ne i danas) prava senzacija. Nedvojbeno
se radi o značajnom napretku u medicini, a određene prednosti prisutne su i s bioetičkog stanovišta,
npr. smanjuje se broj neuspjelih pokušaja pri razvoju transgeničnih životinja, pojednostavnjuje se
očuvanje genetski važnih sojeva i vrsta životinja i sl. Sasvim je jasno da ovaj postupak ima i ozbiljnih
negativnih strana, stoga je kloniranje odraslih životinja započelo pravu lavinu bioetičkih rasprava.
Premda su načela 3R modela osnovna za provođenje znanstvenih istraživanja na životinjama, sve je
očiglednije da ona ne pokrivaju etička pitanja nametnuta suvremenim dostignućima u biomedicini,
poput navedenih istraživanja na genetski promijenjenim i kloniranim životinjama, životinjama
uzgajanim samo kao model pojedinih bolesti, neprihvatljivosti određene razine oštećenja, broja ili
općenito uporabe određenih vrsta životinja u pokusima. Novije spoznaje upućuju, stoga, da klasična
3R načela treba vrlo pažljivo interpretirati, osuvremeniti i proširiti kako bi, u korak s vremenom,
zahvaćala i nadolazeće aktualne etičke probleme u istraživanjima na životinjama.
Međutim, primjena moralnih načela i 3R modela mora biti praćena i zakonskim propisima istih obveza,
te kontrolom njihove primjene. Pri tom je, naravno, sam čin donošenja zakona i njegov sadržaj određen
stupnjem razvoja pojedinog društva. Zakonske regulacije ove problematike razlikuju se od države do
države, a zemlje poput Velike Britanije, Njemačke i SAD-a nalaze se zbog svojih visokih standarda,
strogo određenih dopuštenih postupaka u radu sa životinjama, te još strože kontrole istih, na samom
vrhu ljestvice. Ti su standardi dijelom uvjetovani i udovoljavanjem kriterija za dobivanje dozvole za
izlazak novog lijeka na tržište, za objavljivanje znanstvenih radova u svjetski priznatim časopisima, a i
zaštitom od različitih društava za zaštitu životinja, među kojima neka poprimaju karakter gotovo
terorističkih organizacija.
Nedvojbeno je, dakle, da su istraživanja na životinjama nužna za trajni napredak medicine. Ipak, ne
smije se zaboraviti da se u tu svrhu znanost i biomedicinska istraživanja svakako moraju pravilno
usmjeriti, na način da ne sprečavaju napredak, ali da su pri tom zakonskim propisima primjereno
regulirana i kontrolirana.