Nukic 2018

UNIVERZITET U SARAJEVU
GRAĐEVINSKI FAKULTET
ODSJEK ZA KONSTRUKCIJE
NERMIN NUKIĆ
2D NUMERIČKE ANALIZE UTJECAJA INTERAKCIJE TLA I

OBJEKTA VISOKOGRADNJE TEMELJENOG NA PLOČI
ZAVRŠNI RAD
Sarajevo, 2018.
UNIVERZITET U SARAJEVU
GRAĐEVINSKI FAKULTET
ODSJEK ZA KONSTRUKCIJE
2D NUMERIČKE ANALIZE UTJECAJA INTERAKCIJE TLA I

OBJEKTA VISOKOGRADNJE TEMELJENOG NA PLOČI
ZAVRŠNI RAD
Mentor: Student:
Doc.dr Adis Skejić dipl. inž. građ. Nermin Nukić
Sarajevo, 2018.
GRAĐEVINSKI FAKULTET U SARAJEVU
Odsjek za konstrukcije
Kandidat: Nermin Nukić
Mentor: doc. dr. Adis Skejić
PRIJEDLOG TEME ZAVRŠNOG RADA:
2D NUMERIČKE ANALIZE UTJECAJA INTERAKCIJE TLA I OBJEKTA

VISOKOGRADNJE TEMELJENOG NA PLOČI
OBRAZLOŽENJE TEME:
U novije vrijeme sve veći broj objekata visokogradnje temelji se na pločama. Ovakav način
temeljenja u većini praktičnih slučajeva rezultuje većim faktorom sigurnosti protiv sloma tla,
te manjim diferencijalnim i ukupnim slijeganjima. Pored toga, bitna prednost temeljenja na
ploči u odnosu na temeljenje na trakama je olakšano izvođenje funkcionalne hidroizolacije.
Pravilnim dimenzioniranjem plitko temeljnih ploča mogu se ostvariti značajne uštede u količini
ugrađene armature u odnosu na aproksimativne analize koje zanemaruju utjecaj
nadkonstrukcije na raspodjelu kontaktnih napona i posljedično momenata savijanja. U ovom
radu će se jednostavnim 2D numeričkim analizama istražiti utjecaj interakcije tla i objekta
visokogradnje temeljenog na ploči na dimenzioniranje temeljne ploče objekta visokogradnje.
Cilj rada je da se na osnovu rezultata numeričkih simulacija daju preporuke za praktično

dimenzioniranje temeljne ploče koje obuhvata utjecaj interakcije objekta i tla.
Doc. dr Adis Skejić, dipl.ing.građ.

Sažetak
Prilikom projektovanja u praksi se teži za jednostavnijim metodama koje će uz manje

potrošenog vremena dati zadovoljavajuće tačne rezultate. Iz tog razloga će se u ovom radu
prikazati rezultati numeričkog proračuna, te analiza i usporedba metoda koje se najčešće koriste
u praksi.
U prvom dijelu je opisan zadatak ovog rada, modeli i parametri koji će se koristiti u analizi, te
uvodni sadržaj. Nadalje će biti prikazani rezultati statičke analize metoda koje su analizirane i
uspoređene u ovom radu. Na kraju je dat konačan zaključak koji predstavlja rezultat ovog rada
i date su preporuke pri praktičnom dimenzioniranju temeljne ploče.
Ključne riječi: Temeljna ploča, metoda iteracije, utjecaj spratnosti, konstantan koeficijent
posteljice, varijabilan koeficijent posteljice.
SADRŽAJ
1.0 PREGLED POJMOVA I PRORAČUNSKIH POSTUPAKA ............................................. 1

1.1. OPĆENITO O TEMELJNIM KONSTRUKCIJAMA .................................................... 1
1.2.TEMELJNA PLOČA ....................................................................................................... 3
1.2.1 Faze izvođenja temeljne ploče ................................................................................... 4
1.3 INTERAKCIJA TLA I OBJEKTA VISOKOGRADNJE ................................................ 6
1.4 DIMENZIONIRANJE TEMELJNE PLOČE ................................................................... 7
1.4.1 Metoda zamjenskih traka ........................................................................................... 8
1.4.2 Izolovana ploča na konstantnim oprugama................................................................ 9
1.4.3. Kompletna konstrukcija na konstantnim oprugama ................................................. 9
1.4.4 Metoda iteracije ....................................................................................................... 11
1.4.5 Kompletna konstrukcija na poluprostoru ................................................................. 14
1.5. MODELI TLA ............................................................................................................... 14
1.5.1. Mohr–Coulombov model ........................................................................................ 16
2.0. O ZADATKU .................................................................................................................... 18
2.1. O MODELU KONSTRUKCIJE I TLA ........................................................................ 18
2.1.1 Numerički model 1 .................................................................................................. 20
2.1.2 Numerički model 2 .................................................................................................. 21
2.1.3 Numerički model 3 .................................................................................................. 22
2.1.4 Numerički model 4 .................................................................................................. 23
2.1.5 Numerički model 5 .................................................................................................. 24
2.2. ANALIZA OPTEREĆENJA ......................................................................................... 25
2.2.1. Stalno opterećenje ................................................................................................... 25
2.2.2. Korisno opterećenje ................................................................................................ 25
3.0.PRIKAZ REZULTATA ..................................................................................................... 26
3.1. REZULTATI KOMPLETNOG OBJEKTA NA POLUPROSTORU ........................... 26
3.2. REZULTATI MODELA SA N-ETAŽA I PRIPADAJUĆIM OPTEREĆENJEM....... 27
3.2.1. Rezultati modela temeljne ploče sa pripadajućim opterećenjem ............................ 28
3.2.2. Rezultati modela sa 3 etaže i pripadajućim opterećenjem ...................................... 29
3.2.3. Rezultati modela sa 7 etaža i pripadajućim opterećenjem ...................................... 30
3.2.4. Usporedba rezultata ................................................................................................ 31
3.2.5. Analiza slučajeva za modeliranje same temeljne ploče .......................................... 35
3.3. REZULTATI METODE ITERACIJE ........................................................................... 37
3.4. REZULTATI KOMPLETNOG OBJEKTA NA KONSTANTNIM OPRUGAMA ..... 42
4.0. DISKUSIJA REZULTATA .............................................................................................. 47
4.1. VRIJEDNOSTI MOMENATA I POTREBNA ARMATURA ..................................... 47
4.2. DISKUSIJA ................................................................................................................... 49
5.0. ZAKLJUČAK ................................................................................................................... 51
6.0. LITERATURA .................................................................................................................. 52
Lista slika
Slika 1.1. 1 - Temelj samac (lijevo) i temeljna traka (desno) .................................................... 1

Slika 1.1. 2 - Temeljni roštilj (lijevo) i temeljna ploča (desno) ................................................. 2
Slika 1.1. 3 - Grupa pilota sa naglavnom pločom (lijevo) i temeljna ploča sa pilotima (desno) 2
Slika 1.2. 1 - Ponašanje temeljne ploče ...................................................................................... 3

Slika 1.2. 2 - Vrste temeljnih ploča ............................................................................................ 4
Slika 1.2. 3 - Izvođenje temeljne ploče ...................................................................................... 5
Slika 1.2. 4 - a) Temeljna ploča prije betoniranja; b) Zidovi ukopanog dijela objekta.............. 5
Slika 1.2. 5 - Utjecaj iskopa na pomake temeljne spojnice ........................................................ 6
Slika 1.4. 1 - Zamjenske trake u oba pravca .............................................................................. 9

Slika 1.4. 2 - Položaj karakteristične tačke prama Kany-u ...................................................... 10
Slika 1.5. 1 - σ - ε dijagrami modela tla .................................................................................. 15

Slika 1.5. 2 - Prikaz glavnih napona u prostoru za klasične teorije sloma ............................... 15
Slika 1.5. 3 - Mohr-Coulombov-a anvelopa ............................................................................. 16
Slika 2.1. 1 - Analizirana konstrukcija ..................................................................................... 20

Slika 2.1. 2 - Numerički model 1 ............................................................................................. 21
Slika 2.1. 4 - Numerički model 3 (n = 4) ................................................................................. 23
Slika 3.2. 1 - Raspored pripadajućeg opterećenja .................................................................... 27

Slika 3.2. 2 - Položaj tačaka A i B ........................................................................................... 31
Lista tabela
Tabela 3.2. 1 - Vrijednost pripadajućeg opterećenja ................................................................ 28
Tabela 4.1. 1 - Pregled vrijednosti momenata i potrebne armature ......................................... 48
Lista dijagrama
Dijagram 3.1. 1 - Vrijednosti momenata savijanja modela 1 ................................................... 26

Dijagram 3.1. 2 - Vrijednosti slijeganja modela 1 ................................................................... 27
Dijagram 3.2. 1 - Vrijednost momenata savijanja modela 3 (0 etaža) ..................................... 28

Dijagram 3.2. 2 - Vrijednosti slijeganja modela 3 ( 0 etaža ) .................................................. 29
Dijagram 3.2. 3 - Vrijednosti momenata savijanja modela 3 ( 3 etaže ) .................................. 29
Dijagram 3.2. 4 - Vrijednosti slijeganja modela 3 ( 3 etaže ) .................................................. 30
Dijagram 3.2. 5 - Vrijednosti momenata savijanja modela 3 ( 7 etaža ) .................................. 30
Dijagram 3.2. 6 - Vrijednosti slijeganja modela 3 ( 7 etaža ) .................................................. 31
Dijagram 3.2. 7 - Vrijednosti momenata savijanja u tački A za N etaža ................................. 32
Dijagram 3.2. 8 - Procentualna vrijednost razlike momenata savijanja u tački A za N etaža . 32
Dijagram 3.2. 9 - Vrijednosti momenata savijanja u tački B za N etaža................................. 33
Dijagram 3.2. 10 - Procentualna vrijednost razlike momenata savijanja u tački B za N etaža 33
Dijagram 3.2. 13 - Vrijednosti slijeganja temeljne ploče za slučaj tla 1 .................................. 34
Dijagram 3.2. 14 - Vrijednosti slijeganja temeljne ploče za slučaj tla 2 .................................. 35
Dijagram 3.3. 1 - Aproksimacija napona za slučaj tla 1 ( Iteracija 1 ) ..................................... 37

Dijagram 3.3. 5 - Vrijednost momenta savijanja metode iteracije ........................................... 39
Dijagram 3.3. 6 - Vrijednost slijeganja metode iteracije......................................................... 40
Dijagram 3.3. 7 - Vrijednost momenta savijanja za slučaj tla 1............................................... 40
Dijagram 3.3. 8 - Vrijednost slijeganja za sličaj tla 1 .............................................................. 41
Dijagram 3.3. 9 - Vrijednost momenta savijanja za slučaj tla 2............................................... 41
Dijagram 3.3. 10 - Vrijednost slijeganja za slučaj tla 2 ........................................................... 42
Dijagram 3.4. 1 - Vrijednosti momenta savijanja modela kompletnog objekta na konstantnim

oprugama ................................................................................... 44
Dijagram 3.4. 2 - Vrijednosti slijeganja modela kompletnog objekta na konstantnim oprugama
................................................................................................... 44
Dijagram 3.4. 3 - Vrijednosti momenta savijanja za slučaj tla 1 ............................................. 45
Dijagram 3.4. 4 - Vrijednost slijeganja za slučaj tla 1 ............................................................. 45
Dijagram 3.4. 5 - Vrijednosti momenta savijanja za slučaj tla 2 ............................................. 46
Dijagram 3.4. 6 - Vrijednosti slijeganja za slučaj tla 2 ............................................................ 46
Dijagram 3.5. 1 - Procentualna vrijednost razlike momenata u odnosu na slijeganje tačka A 36

Dijagram 3.5. 2 - Procentualna vrijednost razlike momenata u odnosu na slijeganje tačka B 36
1.0 PREGLED POJMOVA I PRORAČUNSKIH POSTUPAKA
1.1. OPĆENITO O TEMELJNIM KONSTRUKCIJAMA
Temelji predstavljaju najniži konstruktivni element građevina. Oni zalaze u tlo te povezuju
građevinu sa tlom i određuju njezino stalno mjesto na zemlji. Zadatak i svrha temelja je da
preuzme cijelo opterećenje sa građevine i prenesu ga sa dovoljnom sigurnosti na temeljno tlo,
a da pri tome ne dođe do slijeganja tla koja bi štetno djelovala na sigurnost objekta i njegovo
ponašanje u toku eksploatacije (funkcionalnost). Obzirom na svoju svrhu, temelji su od velike
važnosti za građevinsku konstrukciju jer od njihove valjanosti ovisi stabilnost građevine. Zbog
toga temelji moraju biti vrlo pomno i stručno projektovani, proučavani i izvedeni. Nosivo tlo
se može nalaziti na većoj ili manjoj dubini ispod objekta, te prema tome, razlikujemo
površinsko (plitko) , duboko i kompenzirano fundiranje, odnosno temeljenje.
a) Plitki temelji
Plitki temelji se predviđaju za slučaj postojanja tla dovoljne nosivosti na maloj dubini.
Vrste plitkih temelja su
- Samci ili pojedinačni temelji - za temeljenje pojedinih stubova

- Temeljne grede - za temeljenje jednog niza stubova
- Temeljne trake - za temeljenje zidova
- Roštilj temeljnih greda - za temeljenje više nizova stubova
- Temeljna ploča - za temeljenje zidova u dva smjera ili više nizova stubova
Slika 1.1. 1 - Temelj samac (lijevo) i temeljna traka (desno)1
1
V. Szavits-Nossan, Mehanika tla i stijena, 10. predavanje, str.2
1
Slika 1.1. 2 - Temeljni roštilj (lijevo) i temeljna ploča (desno)2
b) Duboki temelji
Kod tla loše kvalitete, kada plitki temelji ne omogućuju dovoljnu nosivost odnosno podnošljiva
slijeganja, treba pribjeći dubokom temeljenju. Pomoću pilota (šipova) opterećenje se prenosi
na nosivo tlo, koje može biti i na znatnoj dubini. Za razliku od plitkog temeljenja koje se ćesto
može izvesti vrlo jednostavno (npr. ručni iskop, laka oprema), duboko temeljenje uvijek
zahtjeva složenu opremu i posebne strojeve.
Slika 1.1. 3 - Grupa pilota sa naglavnom pločom (lijevo) i temeljna ploča sa pilotima (desno)3
c) Kompenzirani temelji
Primjenjuju se na objektima sa većim brojem podzemnih etaža pri čemu se temelji plitkim
temeljima ali se temelj ukopava do znatne dubine. Na određenoj dubini, postoje određeni
naponi u tlu, bilo to od sopstvene težine samog tla ili nekog dodatnog opterećenja na površini.
2
3
2
Uklanjanjem iskopanog tla te izgradnjom objekta na tom mjestu, ti naponi se mogu
kompenzirati, u zavisnosti od težine objekta, vrste tla, dubine temeljenja itd. U tom slučaju veća
je vrijednost koeficijenta posteljice i manje je slijeganje što dovodi do ujednaćenijih napona u
temeljnoj ploči.
Izbor načina fundiranja zavisi, uglavnom, od konstruktivnog sistema objekta, karakteristika tla,
veličine opterećenja, dubine na kojoj se nalazi tlo na kojem se vrši temeljenje i drugih uslova.
1.2.TEMELJNA PLOČA
Temeljna ploča se predviđa kada su u pitanju sljedeći slučajevi:
- Kada je ukupno opterećenje zgrade veliko

- Kada je temeljno tlo slabo
- Kada se očekuju nejednaka slijeganja u slučaju odvojenih temelja
- Kada se podrum nalazi ispod nivoa podzemne vode
Temeljna ploča po čitavom tlocrtu zgrade predviđa se katkad i kada nije neophodna zbog
nabrojanih razloga, nego zato što omogućava lakšu izvedbu. Za razliku od rješenja sa trakama,
moguć je širok mašinski iskop zemlje. Osim toga temeljna ploča, ujedno predstavlja i ploču
poda podruma ili prizemlja, koju je pri rješenju sa trakama potrebno posebno izvesti. Konačno,
temeljna ploča daje mogućnost čistog rada na daljnjoj izgradnji, kao i skladištenja materijala.
Temeljna ploča ponaša se kao obrnuti strop (tzv. „kontra“ ploča) sa naponima tla kao
opterećenjem, te zidovima ili stubovima kao osloncima ( slika 1.2.1 ).
Slika 1.2. 1 - Ponašanje temeljne ploče
Temeljna ploča zajedno sa podrumskim zidovima i pločom stropa nad podrumom, čini vrlo krut
sandučasti presjek, pa može poslužiti za raspodjelu nejednakih opterećenja i „premoštenje“
nejednolikih svojstava tla.
Vrste temeljnih ploča:
a) Ravna ploča
3
b) Ploča zadebljana ispod stubova
c) Ploča ojačana gredama u oba pravca
d) Ploča sa proširenjem na dnu stubova
e) Ploča sa podrumskim zidovima kao sastavnim dijelovima
Slika 1.2. 2 - Vrste temeljnih ploča4
1.2.1 Faze izvođenja temeljne ploče
Izvođenje temeljne ploče podrazumijeva nekoliko faza. Prva faza je iskop do kote dna
temeljenja (to može biti iskop do minimalne dubine temeljenja ili iskop za potrebe izgradnje
podzemnih etaža). Izvođenje iskopa obično počinje nakon što se izvrši obilježavanje kontura
ploče (iskolčavanje). Nakon iskopa, treba pregledati temeljno tlo, te donijeti odluku o
usklađenosti sa pretpostavkama iz projektne dokumentacije. Ako se temeljenje izvodi na
materijalima osjetljivim na promjenu vlažnosti (npr. koherentni materijali, meke stijene kao što
je lapor i sl.) neposredno nakon iskopa treba ugraditi podložni beton da se onemogući
površinska degradacije ovakvih materijala. Nakon potvrde da je temeljno tlo adekvatno
(vizuelni pregled, testiranje površinske zbijenosti) može se pristupiti ugradnji podložnog betona
i hidroizolacije. Hidroizolacija i zaštita hidroizolacije se postavljaju na podložni beton, a nakon
betoniranja ploče hidroizolaciju treba nastavljati uz bočni dio ploče i ukopane zidove, zaštititi
4
Skejić 4,A., (2007.) - Diplomski rad, Studija uticaja modeliranja na dimenzioniranje temeljne ploče objekta
vidokogradnje, Građevinski fakultet u Sarajevu, Odsjek za konstrukcije, Bosna i Hercegovina, str. 4
4
je (obično čepastom folijom) i na kraju zasuti privremeni iskop. Da bi se omogućilo postavljanje
oplate, a kasnije hidroizolacije, široki iskop treba biti najmanje pola metra širi od ruba ploče
(slika 1.2.3). Nakon završetka radova na ukopanom dijelu objekta, može se vršiti zasipanje.
Zasipanje treba vršiti pažljivo da se ne ošteti hidroizolacija, bez obzira što je ona u pravilu
zaštićena.
Slika 1.2. 3 - Izvođenje temeljne ploče5
Kada se završi ugradnja oplate ili ponekad paralelno sa radovima na ugradnji oplate, vrši se
ugradnja armature, nakon čega je moguće betonirati temeljnu ploču. Ugradnja armature
obuhvata kompletno armiranje ploče i veze sa zidovima i stubovima iznad ploče (ankeri). Donja
zona armature treba biti postavljena na distancere, a gornja oslonjena na specijalno oblikovane
držače od armaturnih šipki („jahači“). Zaštitni sloj za donju zonu obično iznosi 5.0 do 8.0 cm.
Armatura ploče treba biti čvrsto fiksirana da ne dođe do većih pomaka prilikom betoniranja.
Kada je objekat ukopan ispod površine terena (objekat sa podzemnim ili suterenskim etažama)
neophodno je po cijelom obodu izvoditi AB zidove. Povoljno je da debljina ovih zidova bude
minimalno 30.0 cm. Obično se temeljna ploča izvodi sa istakom (prepust) van zida kako bi se
olakšalo postavljanje oplate prije betoniranja zidova (slika 1.2.4-b).
Slika 1.2. 4 - a) Temeljna ploča prije betoniranja; b) Zidovi ukopanog dijela objekta6
Kod procjene slijeganja temeljnih ploča ne treba zanemariti faze izvođenja. Npr. iskop do kote
dna temeljenja uzrokuje rasterećenje a time i izdizanje dna iskopa (slika 1.2.5). Za većinu
materijala to izdizanje se ostvaruje relativno brzo i prije betoniranja temeljne ploče. To znači
5
Skejić A., Mehanika tla i stijena 2, Skripta za akademsku 2018./2019. godinu, str. 116
6
5
da nije opravdano pretpostaviti da će slijeganja objekta početi tek kada naponi od dodatnog
opterećenja dostignu intenzitet rasterećenja. Za uobičajne iskope od oko 3.5 m (objekat sa
podrumskom etažom) rastrećenje iznosi nezanemarivih 70.0 kPa (γ∙3.5 = 20 kN/m3∙3.5 m =
70.0 kPa).
Slika 1.2. 5 - Utjecaj iskopa na pomake temeljne spojnice7
Prednost ukopanih objekata sa aspekta veličine slijeganja je da do stepena opterećenja na

temeljnoj spojnici koje je vladalo u tlu prije rasterećenja, slijeganja prirastaju sporije. Naime,
krutost tla pri rasterećenju/ponovnom opterećenju je oko 3 do 5 puta veća od krutosti pri prvom
opterećenju. Ovaj utjecaj treba obuhvatiti pri procjeni slijeganja uzimajući u obzir krutost tla
pri rasterećenju i prvom opterećenju u slučaju većih iskopa (preko 5 metra). U slučaju manjih
dubina iskopa (do 3 metra), ovaj efekat se može zanemariti jer se time ostaje na strani sigurnosti
i predviđena slijeganja su veća od stvarnih.8
1.3 INTERAKCIJA TLA I OBJEKTA VISOKOGRADNJE
Konstrukcija, temelj i tlo čine jedan jedinstveni sistem koji zahtijeva zajedničke pomake,
rotacije, deformacije i kontaktna naprezanja na njihovim međusobnim spojevima. To među-
djelovanje konstrukcije, temelja i tla naziva se interakcijom.9
Kontaktni napon na temeljnoj spojnici je stvarni pritisak koji se prenosi sa temelja na tlo.
Raspodjela ovog pritiska zavisi mnogo faktora kao što je vrsta tla, krutost konstrukcije, položaja
i intenziteta opterećenja, a može se prognozirati, analitičkim i naponsko deformacionim
numeričkim analizama. Raspodjela kontaktnih napona prvenstveno zavisi od raspodjele
opterećenja i relativne krutosti sistema temelj-tlo.
U literaturi postoji nekoliko izraza za relativnu krutost temelja (K) koji dovode u vezu krutost
temelja (debljina, dimenzije, modul elastičnosti, Poisson-ov koeficijent) i krutost tla (Young-
ov modul, Poisson-ov koeficijent). Ti izrazi se koriste pri procjeni raspodjele kontaktnih napona
jer naizgled fleksibilna stopa može se ravnomjerno slijegati ako je oslonjena na izazito mekano
tlo i obratno. Jedan od primjera ovog izraza za četvrtaste temeljne konstrukcije je koeficijent
relativne krutosti iz Pravilnika o tehničkim normativima za temeljenje građevinskih
konstrukcija (izvorno se naziva koeficijent apsolutne krutosti):
7
8
Skejić A., Mehanika tla i stijena 2, Skripta za akademsku 2018./2019. godinu, str. 115-117
9
6
E d
K=
12E L
Gdje je :
E – modul deformacije materijala od kojeg je izrađena temeljna konstrukcija u kPa
E – modul deformacije temeljnog tla ili stijene u kPa
d – debljina temeljne konstrukcije u metrima
L – dužina temeljne konstrukcije u metrima
Visoke vrijednosti ovog koeficijenta znače kruću konstrukciju, a niske fleksibilnu (savitljivu).
Jedinstveni stav o raspodjeli kontaktnog napona ispod krutih temelja nije moguće donijeti ni
kada se sagledaju objavljena istraživanja mjerenja kontaktnih napona. Ova, relativno
kompleksna mjerenja najčešće su provođena za pjeskovita tla i krute stope, a rezultati nažalost,
ne pokazuju konzistentnost.
Zbog toga što savremene temeljne konstrukcije nisu ni fleksibilne a ni krute, potrebno je da se
kod dimenzioniranja uzme u obzir tlo, temeljna konstrukcija i nadkonstrukcija kao jedna
cjelina. Jedino na taj način možemo ispravno odrediti uticaje u elementima temelja i
nadkonstrukcije.
1.4 DIMENZIONIRANJE TEMELJNE PLOČE
Proračun temeljnih nosača na deformabilnoj podlozi predstavlja veoma opširnu oblast teorije
konstrukcije. Mnogi autori su radili na rješavanju ovog aktuelnog problema. Kao što je poznato
raspodjela reaktivnog opterećenja ispod temeljnog nosača zavisi od mnogo faktora koji su
nabrojani u prethodnom poglavlju. Značajan napredak u prošlosti napravljen je uvođenjem
Winkler-ove hipoteze prema kojoj, deformabilnu podlogu čini sistem posebnih međusobno
nezavisnih elastičnih opruga. Zbog svoje jednostavnosti metode koje se zasnivaju na ovoj
hipotezi veoma mnogo se primjenjuju u praktičnim proračunima.
Dalji korak u razvoju metoda proračuna temeljnih nosača jeste uvođenje pretpostavke prema
kojoj se tlo tretira kao homogen, elastičan i izotropan poluprostor. Po ovim metodama
proračuna, koje su znatno komplikovanije od prethodnih, dobijaju se uticaji u temeljnom
nosaču koji su puno bliži stvarnim. Međutim, naročito kada su temeljni nosači kruti, javljaju
se zone u kojima su izražene znatne koncentracije napona u tlu. Ove zone su obično na ivicama
nosača. Kako do ovih koncentracija u realnom tlu ne može da dođe, jer predstavljaju nemoguće
naponsko stanje u tlu, pa je stoga bilo potrebno uvesti nove metode koje vjernije opisuju
ponašanje tla. Poznato je da modul deformacije tla zavisi od stanja napona u posmatranoj tački
tla. Ako je stanje napona bliže uslovu loma u tlu, tada se vrijednost modula deformacije znatno
smanjuje u odnosu na inicijalnu vrijednost. Uvođenjem pretpostavke o promjenjivom modulu
deformacije tla u zavisnosti od nivoa napona, posmatrani problem postaje fizički nelinearan
7
problem. Pošto se ovakvi problemi ne mogu riješiti u zatvorenom obliku, za njihovo rješavanje
se koriste numeričke metode. Primjenom numeričkih metoda u otvorenim domenima i sa
uvođenjem pretpostavki o fizičkoj nelinearnosti problema, u prošlosti je zahtjevao veliki
utrošak rada računara kao i rada na pripremi ulaznih podataka.10 Danas se najviše primjenjuje
metoda konačnih elemenata (MKE) i uz današnju tehniku koja je mnogo napredovala utrošak
rada računara prilikom obrade modela je mali. Međutim utrošak vremena prilikom pripreme i
unosa ulaznih podataka je problem, pa se stoga i dalje poseže za jednostavnijim metodama koje
će nam dati dovoljno tačne rezultate.
Daljim razvijanjem metoda, razmatrana je ploča kao sastavni dio konstrukcije, što predstavlja
još realniji model. Tada nadkonstrukcija svojom krutošću redukuje diferencijalna slijeganja
ploče, što za posljedicu ima smanjenje momenata u ploči. Na osnovu tog saznanja pri proračunu
temeljne ploče, prilikom modeliranja je potrebno uzeti u obzir i uticaj nadkonstrukcije koji će
realnije prikazati uticaje u ploči. U nastavku su pojašnjene neke od metode koje se koriste u
praksi.
1.4.1 Metoda zamjenskih traka
Ovo je približna metoda za dimenzioniranje temeljnih ploča. Temeljna ploča je podijeljena u

trake opterećene reakcijom tla usljed djelovanja opterećenja nadkonstrukcije. Ova metoda se
može koristiti u slučaju veoma krute temeljne ploče i u slučaju pravilnog položaja stubova u
oba pravca. U slučaju da postoje značajna diferencijalna slijeganja između pojedinih stubova,
metoda daje pogrešne rezultate. Zbog velikog broja pretpostavki na kojima se zasniva i zbog
velikog broja savremenijih metoda, koje su nam na raspolaganju, ova metoda se ne preporučuje
za proračun temeljnih ploča.
Očita ogranićenja ove metode su:

- Zanemaren uticaj torzionih momenata (mxy)
- Nije ispunjen uslov kompatibilnosti na mjestu spoja traka
10
M. Lazović,R. Hajdin, N. Mojsilović, Proračun temeljnih nosača na deformabilnoj podlozi za nelinearnu vezu
napona i deformacija, Saopštenje drugog savetovanja društva za mehaniku tla i fundiranje SR Srbije, 8,9 i 10
novembar 1984. Donji Milanovac, str. 213
8
Slika 1.4. 1 - Zamjenske trake u oba pravca
1.4.2 Izolovana ploča na konstantnim oprugama
Ova metoda proračuna se oslanja na Winkler-ov koncept idealizacije poluprostora

koeficijentom posteljice. Iako je koncept dosta atraktivan on ima ograničenja. Opruge su
nezavisne jedna od druge i vezuju se samo za temeljnu konstrukciju, pa ne mogu obuhvatiti
uticaj jednog dijela temelja na drugi, kao ni uticaj okolnog tla i/ili opterećenja na slijeganja
temelja. Drugi problem je to što ovaj način modeliranja ne obuhvata uticaj nadkonstrukcije na
temeljnu konstrukciju. Kao što je već pomenuto, svojom nedkonstrukcija ne dozvoljava
značajnija diferencijalna slijeganja, pa time redukuje momente savijanja u ploči. Zbog
postojanja drugih načina koji vjernije opisuju ponašanje temeljne ploče, ova metoda se jako
rijetko koristi u praksi.
1.4.3. Kompletna konstrukcija na konstantnim oprugama
Razlika u odnosu na model iz prethodnog poglavlja jeste što uzima u obzir uticaj
nadkonstrukcije. Prilikom projektovanja u praksi i danas se najčešće koristi model sa
konstantnim oprugama. Za koeficijent posteljice koji će se aplicirati preko opruga u ovom
modelu, uobičajeno je da se dobije tako što se prosječno opterećenje (q) podijeli sa slijeganjem
u Kany-evoj tački. Kany-eva tačka je karakteristična tačka, tj. četiri karakteristčne tačke koje
se jednako sliježu pod jednoliko opterećenom fleksibilnom pločom i krutom pločom. Udaljena
je od rubova za 13% dužine, odnosno širine temelja.
9
Slika 1.4. 2 - Položaj karakteristične tačke prama Kany-u11
Kontaktni pritisak se smatra konstantnim. Veličina mu je jednaka sumi vertikalnih reakcija

uklještenih stubova, podijeljenih sa tlocrtnom površinom temeljne ploče. Navedenom
opterećenju je dodata i stalna i korisna težina temeljne ploče. Pa izraz za prosječno opterećenje
glasi:
∑
q= ∙
+g +q
Na osnovu proračunatog prosječnog opterećenja je potrebno odrediti slijeganje u navedenim

tačkama. Proračun se najčešće vrši preko numeričkih metoda u nekom od programskih paketa
za proračun geotehničkih kontrukcija (Plaxis 2D, Phase...). Nakon što se podijeli prosječno
opterećenje sa slijeganjem u Kany-evoj tački dobije se potrebni koeficijent posteljice.
Dobijena vrijednost koeficijenta posteljice se pomnoži sa pripadajućom površinom opruge i
dobije se konačna vrijednost krutosti opruga.
Koefijent posteljice
K=
Krutost opruga
k=K ∙ A
Gdje je:
q - Prosječno opterećenje [kN/m2]
11
Tanja- Roje-Bonacci, Mehanika tla, Univerzitet u Splitu, 2007. Split, str. 99
10
Uy - Slijeganje [m]
K - Koeficijent posteljice [ kN/m3]
k - Krutost opruga [kN/m']
A - Pripadajuća površina opruga [m2]
Iako ova metoda uzima u obzir utjecaj nadkonstrukcije, problem sa konceptom Winlerovih
opruga i dalje je prisutan. Rješenje tog problema, pri kojem se zadržava koncept sa oprugama,
su varijabilne krutosti opruga. Metoda koja se najčešće koristi u praksi i koja ima za cilj da
odredi krutost varijabilnih opruga koje će što realnije prikazati sliku kontaktnih napona, a time
i slijeganja se naziva metoda iteracije.
1.4.4 Metoda iteracije
Kao što je već poznato da krutost nadkonstrukcije značajno utječe na raspodjelu slijeganja ispod
ploče. Kao posljedica, dolazi do preraspodjele sila, pa i promjene momenata u ploči. Kontaktni
pritisak izaziva slijeganja, a njegova raspodjela ne zavisi samo od vrste tla, već od dosta
parametara koji su nabrojani u prethodnim poglavljima. Danas već postoji mnogo programskih
paketa koji se razvijaju i olakšavaju posao projektanta. Postoje programski paketi za proračun
konstrukcija, te isto tako programski paketi za proračun geotehničkih konstrukcija, koji nisu
zahtjevni i praktični su za svakodnevnu inženjersku primjenu. Trenutno postoje programi koji
mogu objediniti te dvije domene, ali su nisu za svakodnevnu inženjersku upotrebu. Zbog
nedostatka praktičnog i nezahtjevnog programskog paketa koji objedinjuje proračun
konstrukcije i geotehničkih konstrukcija, najbolja opcija predstavlja metoda iteracije. Metoda
iteracije predstavlja most koji povezuje napredne osobine sa dva nezavisna programska paketa.
Zbog toga za metodu iteracije je neophodno napraviti dva modela. Jedan model za proračun
konstrukcija u kojem je modelirana temeljna ploča sa nadkonstrukcijom oslonjena na opruge
(u ovom radu to predstavlja numerički model 4). Drugi model za proračun geotehničkih
konstrukcija u kojem je modelirano tlo na koje je aplicirano opterećenje (u ovom radu to
predstavlja numerički model 5). Metoda iteracije ustvari uzima u obzir krutost nadkonstrukcije
i nastoji pronaći što realniju sliku kontaktnih pritisaka, a time i stvarnih slijeganja. Krajnji cilj
je da odredimo krutost opruga koje će dati što realnije uticaje u ploči. Potrebno je naglasiti da
je u ovom radu korišten samo jedan softverski paket (Plaxis 2D), koji je praktičan za
geotehničke konstrukcije, ali je korišten i za modeliranje nadkonstrukcije zbog toga što je
analizirani 2D model jednostavan, te zato što je usporedba rezultata vjerodostojnija.
Praktični tok proračuna metodom iteracije se sastoji u sljedećem:
a) Određivanje početne vrijednost krutosti opruga u čvorovima za fleksibilnu ploču

𝑞
𝑘, =
𝑠,
b) Izvrši se proračun cjelovite konstrukcije pri čemu se dobiju kontaktni pritisci
𝑄
𝑞, =
𝐴
11
c) Za kontaktne pritiske iz b) izračunamo slijeganje, odakle dobijamo nove
koeficijente posteljice.
𝑞
𝑘 , =
𝑠,
d) Ovako dobijene nove opruge uvode se u model i ponavlja se postupak
Postupak se vodi do izjednačenja kontaktnog pritiska, pri čemu se dopušta razlika do 10 %, u

odnosu na prethodnu iteraciju.
𝑘, - početna vrijednost krutosti opruga

𝑘 , - nova varijabilna vrijednost krutosti opruga
𝑞 - konstantni kontaktni napon
𝑞 - aproksimirani kontaktni napon
𝑠 - slijeganje čvorova 𝑖 od kontaktnog pritiska 𝑞 ( i= 1,....,n n= broj čvorova )
𝑄 - sila u opruzi
𝐴 - pripadajuća čvorna površina
a) Određivanje početne vrijednost krutosti opruga u čvorovima za fleksibilnu ploču
Bitno je naglasiti da se apsolutno kruti temelj sliježe jednako u svim tačkama. Za taj slučaj
kontaktni pritisak raste od centra prema rubovima za idealno elastično tlo. Ako pretpostavimo
da je ploča fleksibilna, onda kontaktni pritisak se smatra konstantantnim.
Stoga kao početnu vrijednost napona uzimamo konstantni napon po površini ploče.
Kao početni kontantni napon uzimamo prosječni napon, koji se dobija tako što se ukupno
opterećenje konstrukcije podijeli sa površinom temeljne ploče. Potrebno je odrediti vrijednosti
slijeganja usljed navedenog prosječnog napona. U modelu sa modeliranim tlom sa apliciranim
navedenim prosječnim naponom na mjestu temeljne ploče (numerički model 5), nakon
statičkog proračuna su dobijene vrijednosti slijeganja. Dobijene vrijednosti slijeganja imaju
maximalnu vrijednost na sredini ploče a minimalnu na krajevima ploče. Stoga da bi dobili što
tačniju aproksimaciju napona, potrebno je da ploču podjelimo po zonama. Podijelimo li
konstantni pritisak sa veličinom slijeganja po pripadajućim zonama, kao rezultat ćemo dobiti
vrijednosti koeficijenta posteljice za svaku zonu.
𝑞
𝑘 , =
𝑠,
Gdje je:
𝑞 - konstantni kontaktni napon
𝑘 , - početna vrijednost krutosti opruga
b) Dobijanje aproksimiranih kontaktnih pritisaka
12
Na osnovu vrijednosti varijabilnog koeficijenta posteljice dobijenih iz prethodnih izraza,
određuje se krutost opruga na osnovu pripadajuće površine. U model sa modeliranom
nadkonstrukcijom oslonjenom na opruge (numerički model 4), pridružujemo dobijene
vrijednosti krutosti opruga. Rezultat statičkog proračuna u tom modelu predstavljaju verikalne
reakcije u oprugama, pri čemu veličine tih sila daju predstavu o tačnosti pretpostavke o
konstantnoj raspodjeli napona prtiska na tlo. Da je pretpostavka o konstantnoj raspodjeli
kontaktnih napona ostvarena, sile bi bile približno jednake, što sile više osciliraju to je ta
pretpostavka manje tačna. Na osnovu sila u oprugama izračunat je kontaktni pritisak iznad
svake opruge. Kontaktni pritisak se dobija dijeljenjem sile u opruzi sa pripadajućom površinom:
𝑄
𝑞 , =
𝐴
Gdje je:
Q - sila u opruzi
𝐴 - pripadajuća čvorna površina
c) Dobijanje novih koeficijenata posteljice
Na osnovu izračunatih novih vrijednosti slijeganja (po već navedenom postupku) i pripadajućih
kontaktnih pritisaka, izračunate su vrijednosti novog varijabilnog koeficijenta posteljice.
𝑞
𝑘 , =
𝑠,
Gdje je:
𝑘 , - nova varijabilna vrijednost krutosti opruga
Nakon što apliciramo nove vrijednosti krutosti opruga u model nadkostrukcije oslonjene na
opruge (numerički model 4), taj model će predstavljati finalni model ako je razlika vrijednosti
kontaktnih pritisaka u odnosu na prethodnu iteraciju manja od 10 %.
d) Ponavljanje postupka
Postupak od a) do c) predstavlja jednu iteraciju, koja se ponavlja sve dok se ne dođe do

približno tačnog rješenja, tj. sve dok je razlika vrijednosti kontaktnih pritisaka u odnosu na
prethodnu iteraciju dovoljno tačna. Dakle treba izvršiti toliko iteracija dok navedema tačnost
ne bude zadovoljena.
13
Potrebno je napomenuti da se početna vrijednost koeficijenta posteljice može pretpostaviti
umjesto navedenog proračuna, što je i urađeno u ovom radu, gdje je postupak rada pojašnjen u
poglavlju 3.3. zajedno sa rezultatima proračuna. Vrijednosti se pretpostave na osnovu iskustva
pri čemu najveća posljedica može da bude 1 iteracija više u odnosu na prikazani postupak.
1.4.5 Kompletna konstrukcija na poluprostoru
Za razliku od metoda iz prethodnih poglavlja, ovdje je riječ o modeliranju kompletne

konstrukcije, tj. temeljna ploča sa kompletnom nadkonstrukcijom koja je oslonjena na
elastoplastični poluprostor. Poluprostor je model tla koji je definisan sa Mohr-Coulumb-ovim
konstitutivnom modelom koji se najčešće koristi u praksi i koji je detaljno opisan u narednom
poglavlju. Kod dimenzioniranja ovim modelom se uzma u obzir tlo, temeljna konstrukcija i
nadkonstrukcija kao jedna cjelina. Rezultati ovog načina modeliranja smatraju „tačnim“ jer su
obuhvaćeni svi bitni uticaji temeljne ploče. Ovakav način određivanja uticaja u temeljnoj ploči
se smatra isravnim, ali kao što je već bilo govora, očit nedostatak ovog modela je vrijeme koje
se potroši na unos parametara i samo modeliranje konstrukcije. Zbog toga se poseže za
praktičnijim i bržim metodama.
1.5. MODELI TLA
Da bi bilo moguće predvidjeti ponašanje tla, potreban je odgovarajući model koji će što realnije
prikazati prirodne pojave, fizikalne procese i druge događaje u prirodi. U mehanici tla se
pokazuje velika potreba za izradom modela koji će opisati ponašanje tla pri promjeni stanja
naprezanja. Proračun deformacija u tlu, koje nastaju pod utjecajem vanjskog opterećenja ili
djelovanjem unutrašnjih sila, značajan je zadatak koji treba riješiti, jer sigurnost građevine ovisi
o deformacijama koje se javljaju tokom njene izgradnje i trajanja.12
Tlo nije linearno elastično ni potpuno plastično. Stvarno ponašanje tla je nelinearno, vrlo
složeno i promjenjivo, te ovisno o uvjetima kojima je izloženo, a to ima veliki utjecaj pri
odabiru parametara tla za geotehničke proračune. Zbog mnogobrojnih varijacija u ponašanju
tla, stanje tla se ne može u potpunosti opisati jednim matematičkim modelom, te se određeni
modeli prilagođavaju, tako da se sa zadovoljavajućom tačnošću primjenjuju za određena
rješenja u mehanici tla. Za slom se primjenjuje plastični model, a za stanja daleko ispod razine
sloma, elastični model.
12
T. Roje-Bonacci, A. Lasić, Z. Talić, Modeli tla ili konstitutivne jednadžbe, str. 1
14
Slika 1.5. 1 - 𝜎 - 𝜀 dijagrami modela tla13
Elastični modeli:
a) Linearno – elastičan model
b) Duncan – Chang model ( nelinearni hiperbolični elastični model )
c) Anizotropno elastičan model (model ispucale stijene)
Plastični modeli
a) Mohr – Coulombov model
b) Drucker – Pragerov model
c) Von Misesov model
d) Tresca model
Slika 1.5. 2 - Prikaz glavnih napona u prostoru za klasične teorije sloma14
13
14
15
U sklopu ovog zadatka će se koristiti samo Mohr-Coulombov plastični model, pa se u nastavku
stavlja fokus samo na taj navedeni model.
1.5.1. Mohr–Coulombov model
Mohr – Coulombov kriterij sloma tla je jedan od najčešće primjenjivanih kriterija, koji se
zasniva na tome da do sloma dođe usljed kritične kombinacije normalnog i smičućeg napona,
a ne uslijed nezavisnog djelovanja bilo smičućeg ili normalnog napona, tj. slom je kontrolisan
smičućim naprezanjem, pri čemu smičuće naprezanje zavisi od normalnog naprezanja.
Mohr – Coulomb-ov kriterij loma glasi:
τ = c + σ tanφ
c - kohezija za totalne napone

φ - ugao smičuće otpornosti (ugao trenja) za totalne napone
σ - totalni normalni napon koji djeluje na ravan smicanja tj. ravan loma
Osnovni parametri čvrstoće tla na smicanje su kohezija i ugao unutrašnjeg trenja. Kohezija
ustvari predstavlja odsječak na osi smičućeg napona, dok ugao unutrašnjeg trenja predstavlja
ugao koji zaklapa pravac čvrstoće sa osom koja predstavlja normalni napon. U opštem slučaju
i ugao trenja i kohezija su različiti od nule. Ukoliko je kohezija jednaka nuli, tada čvrstoća
zavisi isključivo od trenja, a kada je ugao unutrašnjeg trenja jednak nuli tada je čvrstoća
konstantna i neovisna od normalnih napona.
Slika 1.5. 3 - Mohr-Coulombov-a anvelopa15
Za bilo koju kombinaciju glavnih napona 𝜎 i 𝜎 naponsko stanje elementa se može prikazati
Mohr-ovim krugom. Ukoliko usvojimo da je bočni napon 𝜎 konstantan, pri različitim
15
16
vertikalnim naponima 𝜎 ( ) , 𝜎 ( ) , 𝜎 ( ) , dobit ćemo naponsko stanje predstavljeno serijom
krugova. Pri nekoj graničnoj vrijednosti doći će do sloma tla i tom naponskom stanju odgovara
granična Mohrova kružnica, koja tangira pravac kriterija loma, odnosno čvrstoće pri slomu.
Mohrovi krugovi ispod granične linije predstavljaju stanje napona kod kojih slom tla još nije
nastupio.
Mohr – Coulombov kriterij se u prijašnjem razmatranju odnosio na totalne napone.

Totalni napon σ može se razdvojiti na dva dijela :
- efektivni napon i
- porni pritisak .
Voda u povezanim porama prima jedan dio ukupnog napona i predstavlja porni pritisak. Porni
pritisak djeluje istim intenzitetom u svim pravcima. Ostatak totalnog napona, prenose čestice
tla u tačkama dodira. Totalni napon je znači jednak:
𝜎 =𝜎 +𝑢
Ovo je jedan od fundamentalnih izraza, jer čvrstoća tla i stišljivost zavise isključivo od
efektivnih napona. Terzgahi uvidjevši značaj elektivnih napona, je modifikovao Mohr –
Coulombov kriterij sloma, pa on sada ima oblik:
𝜏 = 𝑐′ + 𝜎 ′𝑡𝑎𝑛𝜑′
gdje je:
𝜏 - čvrstoća na smicanje
c' - efektivna kohezija
φ′ - ugao smičuće otpornosti (ugao trenja) za efektivne napone
σ′ - efektivni normalni napon smicanja koji djeluje na ravan smicanja tj. ravan loma
Prema ovom kriteriju čvrstoća na smicanje se sastoji od:

- c' - efektivna kohezija, koja se može definisati kao čvrstoća na smicanje pri
normalnom naponu jednakom nuli (𝜎 ′=0). Kod koherentnog tla ima
određenu vrijednost (𝑐 ≠ 0), dok kod nekoherentnih je jednaka nuli ( 𝑐 = 0).
- φ - unutrašnji ugao trenja koji je proporcionalan normalnom naponu
Gotovo svako tlo se ponaša nelinearno sa krutošću koja opada od maksimalne početne
vrijednosti. Mnoge uočene pojave ponašanja tla pri smicanju ali i hidrostatskom deformisanju
ne mogu se opisati linearno elastičnim modelom. Moh-Coulomb-ov model predstavlja
najjednostavniji način da se opiše pojava nepovratnih plastičnih deformacija i koji se najčešće
primjenjuje u praksi, te će se on primjenjivati prilikom izrade ovog zadatka.
17
2.0. O ZADATKU
Analiza i usporedba rezultata će se vršiti na osnovu analiza provedenih na 2D modelu objekta

visokogradnje koji se sastoji od 10 etaža. Objekat je temeljen na ploči.
Zadatak je definisan tako da se:
- analizira utjecaj spratnosti objekta na presječne sile u temeljnoj ploči
- analizira konstrukcija metodom iteracije
- analizira konstrukcija čija je temeljna ploča oslonjena na konstantni koeficijent posteljice
Nakon provedenih analiza, dato je poređenje pojedinih proračunskih postupaka, te su doneseni

odgovarajući zaključci. Pored toga, date su preporuke za praktično dimenzioniranje temeljne
ploče koje obuhvataju uticaj interakcije objekta i tla.
2.1. O MODELU KONSTRUKCIJE I TLA
Temeljna ploča, stropne ploče i zidovi su modelirani kao linearno elastični elementi grede.
Debljina temeljne ploče je 0,8 m, a debljina stropnih ploča kao i debljina zidova iznosi 0,15 m.
Rasponi ploča su 5,0 m, a visina svih etaža iznosi 3,0 m (Slika 2.1.1). Pored vlastite težine ploča
i zidova, na površinu svake ploče aplicirano je ravnomjerno raspodjeljeno opterećenje od 2,0
kPa koje simulira korisni teret tipičan za stambene objekte. Prikaz detaljne analize opterećenja
je priložen u poglavlju 2.0. Proračun je izvršen pomoću programskog paketa Plaxis 2D, pri
čemu je definisano 5 modela koji su detaljnije opisani u nastavku poglavlja.
Analizirana su dva osnovna slučaja temeljnog tla, „Slučaj tla 1“ koji predstavlja mekše tlo i
„Slučaj tla 2“ koji predstavlja kruće tlo. Tokom izrade rada su analizirana još dva slučaja tla,
„Slučaj tla 3“ i „Slučaj tla 4“, čiji će se rezultati prikazati u poglavljima 3.2.4 i 3.2.5. u sklopu
rezultata analize uticaja spratnosti. Jedan od rezultata analize dodatnih slučajeva tla je
donošenje zaključaka analize uticaja spretnosti modela u funkciji relativne krutosti sitema
temeljna ploča – tlo. U sklopu prikazanih parametara tla za pojedine slučajeve tla, prikazane su
i vrijednosti relativne krutosti K koje su proračunate pomoću formule koja je prikazana u
poglavlju 1.3.
Krutost temeljnog tla je opisana modulom deformabinosti koji raste sa dubinom. Parametri i
njihove vrijednosti su prikazane u tekstu ispod.
Slučaj tla 1: γ=20 kN/𝑚 ; E=15 000 kPa; ν=0,3; c=5 kPa; φ=26 °; E =2 000 kPa/m'
K=0,010667
18
K=0,0016
K= 0,008
K= 0,0032
Temeljna ploča: elastični elementi grede; d=0,8 m; EA=2,400E+07 kN/m'; EA=1,280E+06
kN/m'; w= 12 kN/m/m'; γ=25 kN/𝑚 , E=30 000 000 kPa i ν=0,2
Stropna ploča: elastični elementi grede; d=0,15 m; EA= 4,500E+06kN/m'; EI= 8437,500
kN/m'; w= 3,750 kN/m/m'; γ=25 kN/𝑚 , E=30 000 000 kPa i ν=0,2
Zidovi: elastični elementi grede d=0,15 m; EA= 4,500E+06 kN/m'; EA= 8437,500
kN/m'; w= 3,750 kN/m/m'; γ=25 kN/𝑚 , E=30 000 000 kPa i ν=0,2
Opruge: elastični elementi štapa, Ls=1,0 m; L=1,0m; EA=var(x)
19
Slika 2.1. 1 - Analizirana konstrukcija
Temeljno tlo je modelirano na različite načine u zavisnoti od analize. Općenito je za model tla
kao poluprostora korišten Mohr-Coulumb-ov konstitutivni model. Kada je oslanjanje
modelirano oprugama, onda su primjenjeni linearno elastični štapni elementi. Dalje u nastavku
su opisani detalji pojedinih numeričkih modela koji su analizirani u ovom radu.
2.1.1 Numerički model 1
Model 1 predstavlja kompletno modeliran objekat od 10 etaža gdje su ploče i zidovi modelirani
elementima grede, pri čemu je objekat oslonjen na 2D poluprostor (trougaoni konačni elementi
sa 15 čvorova i 12 tačaka integracije). Vrijednosti momenta i slijeganja dobijeni iz ovog modela
će se koristiti kao vrijednosti tačnog modela jer predstavlja najrealnije modeliranu konstrukciju
sa svim pripadajućim opterećenjima te na tlu koje obuhvata uticaj plastifikacije tla (elasto
20
plastični konstitutivni model). Vrijednosti presječnih sila i slijeganja utvrđeni ovim modelom
će se upoređivati sa ostalim rezultatima koji će biti prikazani u nastavku ovog rada. Na slici je
prikazan numerički model formiran programskim paketom Plaxis 2D sa generisanom mrežom.
Elementi grede
Spriječeno horizontalno
pomjeranje
pomjeranje
Trougaoni konačni elementi sa 15
čvorova i 12 tačaka integracije
Spriječeno vertikalno i horizontalno pomjeranje
Slika 2.1. 2 - Numerički model 1
Model 2 predstavlja kompletan objekat koji je uklješten u visini temeljne ploče. Predstavlja prvi
analizirani model iskorišten za utvrđivanje ukupne težine objekta koja stalni i pokretni teret na
pločama prenosi preko zidova etaža do temeljne ploče. Elementi ploča i zidova su modelirani
sa elementima grede. S ciljem da se utvrde opterećenja na temeljnu ploču i na pojedinačne
etaže, spriječeno je slijeganje temeljne ploče tako što je iskorištena opcija „total fixities“ u ravni
temeljnje ploče. Na slici je prikazan numerički model formiran programskim paketom Plaxis
2D.
21
Elementi grede
Model 3 predstavlja model sa n-etaža (0 < n < 10) i pripadajućim opterećenjem. Modelira se n-
etaža i aplicira se pripadajuće opterećenje koje zamjenjuje preostale etaže koje nisu modelirane
u tom modelu. Modelirane su etaže od 1 do 9, te slučaj sa samom temeljnom pločom (n = 0), a
pripadajuće opterećenje je aplicirano kao linijsko opterećenje (to je linijsko linijsko opterećenje
jer se sve modelira na 1 m širine) na mjestu zidova, zbog toga što se preko zidova opterećenje
prenosi na etaže ispod i tako sve do temeljne ploče. Aplicirano opterećenje je proračunato i
preuzeto iz numeričkog modela 2 (model sa uklještenjem u visini temeljne ploče), a vrijednosti
modela su prikazane u tabeli 3.2. 1, (poglavlje 3.2., tabela broj 1). Model 3 predstavlja objekat
modeliran sa n etaža gdje su ploče i zidovi modelirani elementima grede, pri čemu je objekat
oslonjen na 2D poluprostor (trougaoni konačni elementi sa 15 čvorova i 12 tačaka integracije).
Na slici je prikazan numerički model formiran programskim paketom Plaxis 2D sa generisanom
mrežom.
22
Elementi grede
pomjeranje
pomjeranje
Slika 2.1. 4 - Numerički model 3 (n = 4)
Model 4 predstavlja kompletno modeliran objekat od 10 etaža gdje su ploče i zidovi modelirani
elementima grede, pri čemu je objekat oslonjen na opruge, koje su modelirane štapnim
elementima fiksiranim na jednom kraju. Na slici je prikazan numerički model formiran
programskim paketom Plaxis 2D. Ovaj model se koristi u metodi iteracije koja je detaljno
opisana u poglavlju 1.4.4.
23
Elementi grede
Elementi štapa
Model 5 predstavlja model tla sa opterećenjem na mjestu temeljne ploče. Model tla predstavlja
2D poluprostor (trougaoni konačni elementi sa 15 čvorova i 12 tačaka integracije). Model se
koristi u sklopu metode iteracije (poglavlje 1.4.4), pri čemu su vrijednosti napona koji se
aplicira u modelu proračunati i preuzeti iz Numeričkog modela 4.
Spriječeno horiz. pomj.
Spriječeno horiz. pomj.

24
2.2. ANALIZA OPTEREĆENJA
2.2.1. Stalno opterećenje
Linijsko opterećenje
Dodatno stalno opterećenje za ravni krov
- Šljunak (8cm)................................................................gK1 = 0,08*17 = 1,36 kN/m'

- Hidroizolacija (1cm)..................................................... gK2 = 0,01*14 = 0,14 kN/m'
- Nagibni beton (6cm)..................................................... gK3 = 0,06*22 = 1,32 kN/m'
- PVC folija .................................................................... gK4 = --------- = ----- kN/m'
- Termoizolacija (8cm)....................................................gK5 =0,08*1,7 = 0,136 kN/m'
- Spusteni strop................................................................gK7 = --------- = 0,5 kN/m'
---------------------------------------------------------------------------------------------------
Ukupno:......................................................................................... gK = 3,456 kN/m'
Dodatno stalno opterećenje za međuspratnu ploču
- Pregradni zidovi (rigips)............................................ gK1 = --------- = 0,5 kN/m'

- Parket (2,2cm)............................................................ gK2 = 0,022*7,2 = 0,158 kN/m'
- Estrih (5 cm).............................................................. gK3 = 0,05*22 = 1,1 kN/m'
- PVC folija ................................................................. gK4 = ---------- = ---- kN/m'
- Termoizolacija (3cm)................................................. gK5 = 0,03*1,7 = 0,051 kN/m'
- Spusteni strop............................................................. gK7 = ---------- = 0,5 kN/m'
---------------------------------------------------------------------------------------------------
Ukupno:...............................................................................................gK = 2,3 kN/m'
Dodatno stalno opterećenje za temeljnu ploču
- Pregradni zidovi (rigips)......................................... gK1 = --------- = 0,5 kN/m'

- Parket (2,2cm)......................................................... gK2= 0,022*7,2 = 0,1584 kN/m'
- Estrih (5 cm)........................................................... gK3 = 0,05*22 = 1,1 kN/m'
- PVC folija .............................................................. gK4 = ----------- = ------- kN/m'
- Termoizolacija (3cm).............................................. gK5 = 0,03*1,7 = 0,051 kN/m'
---------------------------------------------------------------------------------------------------
Ukupno:.............................................................................................gK = 1,81 kN/m'
2.2.2. Korisno opterećenje
Ukupno:................................................................................................qK = 2,0 kN/m
25
3.0.PRIKAZ REZULTATA
Na dijagramima u ovom radu će biti prikazani rezultati samo jedne polovine ploče zbog
simetrije. Od dužine ukupne ploče koja iznosi 20 metara bit će prikazani rezultati za raspon od
10 do 20 metara. Na apscisi su prikazane vrijednosti dužine ploče X u navedenom rasponu, a
na ordinati vrijednosti momenata M i slijeganja Uy u zavisnosti od tipa dijagrama. Vrijednosti
momenata M su prikazane u kNm, a vrijednosti slijeganja Uy u centimetrima.
U ovom poglavlju fokusirat će se na prikaz rezultata proračuna, te usporedba rezultata pojedinih

metoda koje su navedene u opisu zadatka sa rezultatima kompletnog objekta na poluprostoru
koji predstavlja tačan rezultat.
3.1. REZULTATI ANALIZA KOMPLETNOG OBJEKTA NA POLUPROSTORU
X [m]
10 12,5 15 17,5 20
400
12,50; 138,92 17,81; 293,48 18,13; 195,28
300
200
12,50; 61,50
M [kNm/m']
100
-100 Slučaj tla 1

10,00; -197,80 15,00; -141,93 Slučaj tla 2
-200
10,00; -254,52 15,00; -235,66
-300
Dijagram 3.1. 1 - Vrijednosti momenata savijanja modela 1
26
X [m]
10 12,5 15 17,5 20
0
-0,5
-1 20,00; -0,56
10,00; -0,64
-1,5
Uy [cm]
-2 Slučaj tla 1
-2,5 Slučaj tla 2
-3
10,00; -3,78
-3,5 20,00; -3,97
-4
-4,5
Dijagram 3.1. 2 - Vrijednosti slijeganja modela 1
3.2. REZULTATI MODELA SA N-ETAŽA I PRIPADAJUĆIM OPTEREĆENJEM
U nastavku će biti prikazane vrijednosti pripadajućih opterećenja pojedinačno po etažama

(tabela 3.2.1). Vrijednosti opterećenja su proračunate pomoću numeričkog modela 2 (model sa
uklještenjem u visini temeljne ploče). Također u nastavku su prikazani rezultati modela sa 3 i
7 etaža, te same temeljne ploče sa pripadajućim opterećenjem.
N1 N2 N3 N4 N5
Slika 3.2. 1 - Raspored pripadajućeg opterećenja
27
Opterećenje od nadkonstrukcije
N1 N2 N3 N4 N5
Etaže [kN] [kN] [kN] [kN] [kN]
x=0 m x=5 m x=10 m x=15 m x=20 m
9 -32,89 -58,77 -56,93 -58,77 -32,89
8 -64,17 -110,29 -108,58 -110,29 -64,17
7 -95,2 -162,14 -160,08 -162,14 -95,2
6 -126,24 -213,96 -211,6 -213,96 -126,24
5 -157,24 -265,83 -263,1 -265,83 -157,24
4 -188,19 -317,76 -314,6 -317,76 -188,19
3 -219,09 -369,75 -366,07 -369,75 -219,09
2 -249,92 -421,82 -417,52 -421,82 -249,92
1 -280,71 -473,93 -468,97 -473,93 -280,71
0 -311,24 -526,35 -520,33 -526,35 -311,24
Tabela 3.2. 1 - Vrijednost pripadajućeg opterećenja
3.2.1. Rezultati modela temeljne ploče sa pripadajućim opterećenjem
X [m]
10 12,5 15 17,5 20
400
12,65; 205,57 17,65; 339,06 18,20; 199,87
300
200 12,65; 60,91

M [kNm/m']
100
-100 Slučaj tla 1

10,00; -138,95 15,00; -65,26
-200 Slučaj tla 2
10,00; -259,42 15,00; -231,79
-300
Dijagram 3.2. 1 - Vrijednost momenata savijanja modela 3 (0 etaža)
28
X [m]
10 12,5 15 17,5 20
0
-0,5
-1 10,00; -0,64 20,00; -0,56
-1,5
Uy [cm]
-2 Slučaj tla 1
-2,5 Slučaj tla 2
-3
10,00; -3,75
-3,5 20,00; -4,21
-4
-4,5
Dijagram 3.2. 2 - Vrijednosti slijeganja modela 3 ( 0 etaža )
3.2.2. Rezultati modela sa 3 etaže i pripadajućim opterećenjem

X [m]
10 12,5 15 17,5 20
400
17,70; 314,04 18,13; 197,42
300
12,50; 169,18
200
12,50; 61,20
M [kNm/m']
100
-100 Slučaj tla 1

10,00; -171,09 15,00; -106,38 Slučaj tla 2
-200
10,00; -257,62 15,00; -235,16
-300
Dijagram 3.2. 3 - Vrijednosti momenata savijanja modela 3 ( 3 etaže )
29
X [m]
10 12,5 15 17,5 20
0
-0,5
-1 10,00; -0,64 20,00; -0,56
-1,5
Uy [cm]
-2 Slučaj tla 1
-2,5 Slučaj tla 2
-3
10,00; -3,77
-3,5 20,00; -4,09
-4
-4,5
Dijagram 3.2. 4 - Vrijednosti slijeganja modela 3 ( 3 etaže )
3.2.3. Rezultati modela sa 7 etaža i pripadajućim opterećenjem

X [m]
10 12,5 15 17,5 20
400
18,25; 196,30
17,75; 302,08
300 12,50; 152,18
200
12,50; 61,50
M [kNm/m']
100
-100 Slučaj tla 1
-200 10,00; -185,70 15,00; -127,69 Slučaj tla 2

10,00; -255,64 15,00; -235,49
-300
Dijagram 3.2. 5 - Vrijednosti momenata savijanja modela 3 ( 7 etaža )
30
X [m]
10 12,5 15 17,5 20
0
-0,5
-1 20,00; -0,56
10,00; -0,64
-1,5
Uy [cm]
-2 Slučaj tla 1
-2,5 Slučaj tla 2
-3
-3,5 10,00; -3,78 20,00; -4,02
-4
-4,5
Dijagram 3.2. 6 - Vrijednosti slijeganja modela 3 ( 7 etaža )
3.2.4. Usporedba rezultata
U nastavku je prikazana usporedba rezultata objekta sa n etaža na poluprostoru i pripadajućim

opterećenjem sa rezultatima kompletnog objekta na poluprostoru.
3.2.4.1. Momenti savijanja
Momenti savijanja su prikazani u dvije tačke, a to su su momenti savijanja ispod srednjeg zida
(tačka A) i momenti savijanja u kranjem polju (tačka B).
A B
Slika 3.2. 2 - Položaj tačaka A i B
31
N [spratova]
0 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10
0
-50
Slučaj tla 1
-100 Slučaj tla 2
M [kNm/m']
-138,95
-161,03
-150 -176,27 -183,03 -186,74 -197,61
-152,37
-200 -171,01 -182,56 -185,54 -190,51
-259,42 -258,11 -257,63 -256,17 -255,34 -254,52
-250
-258,68 -257,63 -256,57 -255,65 -254,64
-300
Dijagram 3.2. 7 - Vrijednosti momenata savijanja u tački A za N etaža
Pored osnovnih slučajeva tla ,„Slučaj tla 1“ i „Slučaj tla 2“, na dijagramu 3.2.8. i 3.2.10. dodata
su još dva analizirana slučaja tla, „Slučaj tla 3“ i „Slučaj tla 4“, sa prikazanim vrijednostima
relativne krutosti sistema temeljna ploča - tlo.
N [spratova]
0 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10
1,48
1,42 K=0,01067 (Slučaj tla 1)
K=0,00800 (Slučaj tla 3)
1,38 K=0,00320 (Slučaj tla 4)
1,30
1,28 1,23
M / Mn [-]
1,16
1,18 1,12
1,08 1,08 1,07
0,99 1,06
1,08 1,04 1,00
0,98 0,98 0,99 0,99 0,99 1,00 1,00 1,00 1,00
0,98
1,00
0,94 0,95 0,95 0,95 0,96 0,96 0,96 0,97 0,98 0,99
0,88
Dijagram 3.2. 8 - Procentualna vrijednost razlike momenata savijanja u tački A za N etaža
32
N [spratova]
0 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10
400
350 339,06 319,69 310,20 302,97 298,36 293,48
300
327,80 314,04 306,50 300,24 295,45
250
M [kNm/m']
199,87 198,05 197,26 196,06 195,80 195,28

200
150 198,50 197,42 196,80 195,55
195,90
100
Slučaj tla 1
50 Slučaj tla 2
0
Dijagram 3.2. 9 - Vrijednosti momenata savijanja u tački B za N etaža
N [spratova]
0 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10
1,02
0,99 0,99 0,99 0,99 0,99 0,99 1,00 1,00 1,00 1,00
1
0,98 0,99 1,00
0,99 0,99
0,99 0,99 0,98
0,96 0,98 0,97 0,98 0,98 0,98
0,98 0,97
M / Mn [-]
0,94 0,97 0,98 0,99 0,96

0,97 0,95
0,92 0,93
0,9 0,92
0,88 0,90 K=0,00800 (Slučaj tla 3)
0,86 K=0,00320 (Slučaj tla 4)
0,87 K=0,00160 (Slučaj tla 2)
0,84
Dijagram 3.2. 10 - Procentualna vrijednost razlike momenata savijanja u tački B za N etaža
Iz prikazanih rezultata je bitno zaključiti da je potrebno modelirati 5 spratova da se dobije

rezultat koji odstupa manje od 10% od „tačnog“ za mekša tla čija je vrijednost relativne krutosti
veća od K=0,01. Za slučajeve tla čija vrijednost relativne krutosti je manja od K=0,8, bilo bi
dovoljno modelirati samu temeljnu ploču. Očito je da broj etaža koje treba modelirati zavisi od
relativne krutosti sistema tlo konstrukcija, tj. više etaža je potrebno modelirati za tla sa
vrijednostima relativne krutosti većim od K=0,8, dok je za manju navedenu vrijednost dovoljno
modelirati samu temeljnu ploču. Ono što je bitno naglasiti, da navedena formula ne obuhvata
parametre čvrstoće tla koji u velikoj mjeri umanjuju vrijednost modula deformabilnosti nakon
što se naponi u tlu približe graničnoj vrijednosti. Prema tome ne znače veoma visoki moduli
33
deformabilnosti tla, ako su parametri čvrstoće tla mali. Pa bi se stoga ove navedene predložene
vrijednosti relativne krutosti ne mogu koristiti kao jedini uslov, pa je stoga izvršena analiza na
tu temu u sljedećem poglavlju 3.2.5..
3.2.4.2. Slijeganje
Vrijednosti slijeganja temeljne ploče za pojedine etaže neće biti prikazane zbog toga što je
razlika između modela sa samom temeljnom pločom na poluprostoru (0 etaža) i kompletnog
objekta na poluprostoru veoma mala. Zbog toga je u nastavku prikazena usporedba vrijednosti
slijeganja dva navedena modela.
X [m]
10 12,5 15 17,5 20
-3,6
10,00; -3,75
-3,7
20,00; -3,97
-3,8
10,00; -3,78
-3,9
Uy [cm]
-4
-4,1 Cijeli model

-4,2 Temeljna ploča
20,00; -4,21
-4,3
Dijagram 3.2. 11 - Vrijednosti slijeganja temeljne ploče za slučaj tla 1
34
X [m]
10 12,5 15 17,5 20
-0,52
20,00; -0,56
-0,54
-0,56
20,00; -0,56
-0,58
Uy [cm]
-0,6 10,00; -0,64
-0,62 Cijeli model

-0,64 Temeljna ploča
10,00; -0,64
-0,66
Dijagram 3.2. 12 - Vrijednosti slijeganja temeljne ploče za slučaj tla 2
Razlika vrijednosti slijeganja u slučaju tla 2 (kruće tlo) je zanemarivo mala, a kod „Slučaja tla
1“ (mekše tlo) najveća razlika vrijednosti slijeganja iznosi 2 mm. Na osnovu toga se može
zaključiti da je za potrebe proračuna slijeganja ploče sasvim dovoljan model sa samom
temeljnom pločom i pripadajućim opterećenjem od nadkonstrukcije, ali i naglasiti da je kod
mekšeg tla povećano diferencijalno slijeganje.
3.2.5. Analiza slučajeva za modeliranje same temeljne ploče
Pored prikazanih analiza, u nastavku će se razmotriti mogućnost modeliranja izolovane

temeljne ploče sa pripadajućim opterećenjem (bez nadkonstrukcije). U takvim slučajevima
projektantu bi se u velikoj mjeri olakšao posao. Iz tog razloga je izvršena analiza na osnovu
koje je zaključeno da se jednostavnim proračunom slijeganja može zaključiti da li je opravdano
modelirati samu temeljnu ploča sa pripadajućim opterećenjem. Ideja je bila da se pomoću
jednostavnih metoda za proračun slijeganja ili korištenjem nekog programskog paketa skrati
relativno složen postupak modeliranja kompletne konstrukcije.
Analizirani su kompletno modelirani objekti od 10, 15, 20, 25 i 30 etaža kao što je već opisani
„Numerički model 1“ (poglavlje 2.1.1.), te model same temeljne ploče sa pripadajućim
opterećenjem navedenog broja etaža kao što je već opisan „numerički model 3“ (poglavlje
2.1.1.) . Analiziran je veći broja etaža da bi se uzeo u obzir veći raspon intenziteta opterećenja
na temeljnu konstrukciju i tlo. Analiza je izvršena za četiri slučaja tla koji su navedeni u ovom
radu (poglavlje 2.1.).
U nastavku su prikazana dva dijagrama na kojima ordinata predstavlja procentualnu razliku

momenata (u karakterističnim presjecima A i B) između same temeljne ploče i kompletno
modeliranog objekta, a apscisa predstavlja procentualni odnos ukupnog slijeganja i dopuštenog
35
slijeganja. Vrijednost ukupnog dopuštenog slijeganja iznosi 5,0 cm što je usvojeno na osnovu
preporuka Pravilnika o tehničkim normativima za temeljenje građevinskih konstrukcija.
Uy/Uy,dop
0 0,25 0,5 0,75 1 1,25 1,5 1,75 2
250 10 etaža - slučaj tla 1
10 etaža - slučaj tla 2
Mn/M0 [%]

Dijagram 3.5. 1 - Procentualna vrijednost razlike momenata u odnosu na slijeganje tačka A
Uy/Uy,dop
0 0,25 0,5 0,75 1 1,25 1,5 1,75 2 2,25 2,5
Mn/M0[%]

Dijagram 3.5. 2 - Procentualna vrijednost razlike momenata u odnosu na slijeganje tačka B
36
Na osnovu dva prikazana dijagrama, pokazano je da rezultati utvrđeni na modelu same temeljne
ploča sa pripadajućim opterećenjem ne odstupaju značajno od rezultata utvrđenih na modelu
kompletne nadkonstrukcije u slučaju kada ukupna slijeganja ne prekorače 30 % u odnosu na
ukupna dopuštena slijeganja koja iznose 5,0 cm.
Potrebno je naglasiti da je kriterij dozvoljenog sliejganja kod temeljnih ploča često vezan za
diferencijalno slijeganje zbog raspodjele opterećenja sa nadkonstrukcije. Ipak, u analiziranom
slučaju (objekat simetričan i opterećen ravnomjerno raspoređenim opterećenjem), mjerodavno
je ukupno slijeganje objekta.
3.3. REZULTATI METODE ITERACIJE
Za razliku od uvodnog poglavlja gdje je već detaljno opisana metoda iteracije, početna
vrijednost koeficijenta posteljice u ovom radu je pretpostavljena. Za prvu iteraciju je
pretpostavljen konstantan koeficijent posteljice od K0 = 10 000 kN/m za oba slučaja tla na
modelu koji je oslonjen na opruge. Opruge su postavljene na razmaku od 0,5 m, što znači da
početna vrijednost krutost opruga iznosi k0 = 5 000 kN/m u unutrašnjoj zoni, a na ivicama
ploče k0 = 2 500 kN/m u skladu sa pripadajućom površinom. Izvršen je proračun napona, te je
izvršena aproksimaciju dijagrama napona gdje je temeljna ploča podijeljena po zonama. Za
mekše tlo je sasvim dovoljna aproksimacija sa dvije zone, a kod krućeg tla su potrebne tri zone,
razlog će se pojasniti u drugom dijelu.
X [m]
10 12,5 15 17,5 20
-50
-70
-90 17; -120
20; -139
-110
σ [kN/m2/m']
-130
-150
-170
Napon
-190
Aproksimacija
-210
-230
-250
Dijagram 3.3. 1 - Aproksimacija napona za slučaj tla 1 ( Iteracija 1 )
37
X [m]
10 12,5 15 17,5 20
-50
-70
-90 17; -120 19,875; -139
-110
σ [kN/m2/m']
-130
-150
-170 20; -153
Napon
-190
Aproksimacija
-210
-230
-250
U numeričkom modelu 5 aproksimirani napon se nanosi na tlo u obliku opterećenja i odredit će

se vrijednost slijeganja u sredini svake pojedine zone. U svakoj zoni pojedinačno naponi će se
podijeliti sa slijeganjima pri čemu će se dobiti nove vrijednosti koeficijenta posteljice. Nakon
što je izvršen proračun nove vrijednosti krutosti opruga po zonama, tada je završena iteracija
1. Taj isti postupak se ponavlja za iteraciju 2. Na taj način iteracije se nastavljaju sve dok razlika
napona između zadnje dvije iteracije ne bude ispod 10 %. Da bi navedeni uslov bio zadovoljen,
za mekše tlo su bile dovoljne 3 iteracije, a za kruće tlo bilo je dovoljno 7 iteracija.
Aproksimacija napona u finalnim iteracija za oba slučaja tla je prikazana u nastavku.
X [m]
10 12,5 15 17,5 20
-105
-115 17; -118

σ [kN/m2/m']
-125
-135 Napon
Aproksimacija 20; -146,5
-145
-155
38
X [m]
10 12,5 15 17,5 20
0
17; -112 19,875; -138
-100
-200
σ [kN/m2/m']
-300
-400 Napon
Aproksimacija
-500
20; -475
-600
Proračunate vrijednosti momenata savijanja i slijeganja metodom iteracije za slučaj tla 1 i 2 su

prikazane u nastavku. Nakon toga je izvršena usporedba rezultata sa rezultatima „tačnog“
modela.
X [m]
10 12,5 15 17,5 20
400
12,50; 156,71 18,00; 318,63 18,00; 215,88
300
200 12,50; 52,13
100
M [kNm/m']
0
-100
-200 Slučaj tla 1
10,00; -185,34
Slučaj tla 2
-300 10,00; -270,88 15,00; -240,71 15,00; -122,59
-400
Dijagram 3.3. 5 - Vrijednost momenta savijanja metode iteracije
39
X [m]
10 12,5 15 17,5 20
-0,3
-0,8 20,00; -0,53
10,00; -0,64
-1,3
-1,8
Uy [cm]
-2,3
-2,8 Slučaj tla 2
-3,3 10,00; -3,75 Slučaj tla 1
20,00; -4,04
-3,8
-4,3
Dijagram 3.3. 6 - Vrijednost slijeganja metode iteracije
3.3.1.1. Slučaj tla 1
X [m]
10 12,5 15 17,5 20
400
18,00; 318,63 17,81; 293,48
300 12,50; 156,71
200 12,50; 138,92

M [kNm/m']
100
-100 Cijeli model

10,00; -185,34 Metoda iteracije
-200
10,00; -197,80 15,00; -122,59 15,00; -141,93
-300
Dijagram 3.3. 7 - Vrijednost momenta savijanja za slučaj tla 1
40
X [m]
10 12,5 15 17,5 20
-3,65
-3,7 10,00; -3,75
-3,75
-3,8
10,00; -3,78
Uy [cm]
-3,85
-3,9
-3,95 Cijeli model 20,00; -3,97
-4 Metoda iteracije
20,00; -4,04
-4,05
-4,1
Dijagram 3.3. 8 - Vrijednost slijeganja za sličaj tla 1
Nakon što se usporede vrijednosti dijagrama momenata i slijeganja za slučaj tla 1, možemo reći
da metoda iteracije daje dovoljno tačne rezultate u odnosu na kompletan model, tačnije razlika
momenata u krajnjem polju je 25 kNm, što je manje od 10 %. Najveća razlika vrijednosti
slijeganja je 0,7 mm (~ 1,8 %).
3.3.1.1. Slučaj tla 2
X [m]
10 12,5 15 17,5 20
300
18,13; 195,28 18,00; 215,88
200
12,50; 61,50
100
M [kNm/m']
12,50; 52,13
0
-100
Cijeli model
10,00; -254,52
-200 Metoda iteracije
10,00; -270,88 15,00; -240,71 15,00; -235,66
-300
Dijagram 3.3. 9 - Vrijednost momenta savijanja za slučaj tla 2
41
X [m]
10 12,5 15 17,5 20
-0,45
20,00; -0,53
-0,5
-0,55
Uy [cm]
10,00; -0,64
20,00; -0,56
-0,6
Cijeli model
-0,65
10,00; -0,64 Metoda iteracije
-0,7
Dijagram 3.3. 10 - Vrijednost slijeganja za slučaj tla 2
Ono što je karakteristično kod temeljenja na krućem tlu je da su naponi na ivici ploče vema
visoki o odnosu na ostali dio ploče. Kad se uzme aproksimacija napona kao što je prikazana za
mekše tlo, bile to 2 zone ili više zona, razlika momenata u krajnjem polju je iznosila ~ 50-100
kNm (~20-35%). Da bi se prevazišao taj problem, potrebno je obuhvatiti visoke vrijednosti
napona na ivici ploče tako što se formira dodatna zona na ivici ploče sa malom širinom. U ovom
modelu čiji rezultati su prikazani, formirana je zona širine 0,125 m. Nakon što se formira
navedena zona i nakon što se uporede vrijednosti dijagrama momenata i slijeganja za slučaj tla
2, možemo reći da metoda iteracije daje dovoljno tačne rezultate u odnosu na kompletan model,
tačnije razlika momenata u krajnjem polju je 20,6 kNm, što je približno 10 %. Najveća razlika
vrijednosti slijeganja je 0,3 mm (~6%).
3.4. REZULTATI KOMPLETNOG OBJEKTA NA KONSTANTNIM OPRUGAMA
Kao što je već objašnjeno u uvodnom dijelu poglavlja, potrebno je odrediti krutost opruga tako
što se prosječno opterećenje (q) podijeli sa slijeganjem u Kany-evoj tački.
Prosječno opterećenje iznosi:
∑
q= ∙
+ g + q = 133,586
Na osnovu proračunatog prosječnog opterećenja, pomoću numeričkog modela 5 proračunato je

i slijeganje u Kany-evoj tački za slučaj tla 1 i 2. Nakon što je određena vrijednosti slijeganja
onda se proračunava koeficent posteljice, te potrebna vrijednost krutosti opruga koje će se
aplicirati na kompletni objekat oslonjen na opruge (numerički model 4).
42
Za Slučaj tla 1
U = -3,928 cm – vrijednost slijeganja u Kany-evoj tački za slučaj tla 1
,
K= = ,
= 3 400,86
Krutost rubnih opruga
k =K ∙ A =3 400,86 ∙ 0,25 = 850,2
Krutost srednjih opruga
k =K ∙ A =3 400,86 ∙ 0,5 = 1 700,43
Za Slučaj tla 2
U = -0,625 cm – vrijednost slijeganja u Kany-evoj tački za slučaj tla 2
,
K= = ,
= 21 373,76
Krutost rubnh opruga
k =K ∙ A =21 373,76 ∙ 0,25 = 5 343,44
Krutost srednjih opruga
k =K ∙ A =21 373,76 ∙ 0,5 = 10 686,88
43
X [m]
10 12,5 15 17,5 20
400
12,50; 252,03 17,50; 322,91 18,00; 305,72
300
12,50; 144,27
200
M [kNm/m']
100
-100 10,00; -88,31 Slučaj tla 1

-200 Slučaj tla 2
10,00; -198,87 15,00; -125,70 15,00; -62,49
-300
Dijagram 3.4. 1 - Vrijednosti momenta savijanja modela kompletnog objekta na konstantnim

oprugama
X [m]
10 12,5 15 17,5 20
0
-0,5
-1 10,00; -0,54
20,00; -0,79
-1,5
Uy [cm]
-2 Slučaj tla 1
-2,5 Slučaj tla 2
-3 10,00; -3,52
-3,5 20,00; -4,09
-4
-4,5
Dijagram 3.4. 2 - Vrijednosti slijeganja modela kompletnog objekta na konstantnim oprugama
U nastavku je prikazana usporedba vrijednosti momenata i slijeganja modela sa konstantnim

oprugama i kompletnim objektom na poluprostoru. Na osnovu prikazanih rezultata, za slučaj
mekšeg tla (slučaj tla 1) razlika momenata u unutrašnjem polju i na mjestu srednjeg zida je
dosta velika. Razlika momenata u unutrašnjem polju iznosi ~115 kNm (~45% ) više u odnosu
na cijeli model, a razlika momenata na sredini ploče iznosi ~110 kNm (~125%) što je više nego
44
duplo manje u odnosu na kompletan model. Razlika slijeganja na sredini ploče je 2,6 mm
(~7%), a na ivici ploče je ta razlika manja i iznosi 1,2 mm (~3%).
X [m]
10 12,5 15 17,5 20
400
17,81; 293,48 17,50; 322,91
300 12,50; 252,03
12,50; 138,92
200
M [kNm/m']
100
0
10,00; -88,31
-100 15,00; -62,49
10,00; -197,80
-200 15,00; -141,93 Cijeli model
Model sa konstantnim oprugama
-300
Dijagram 3.4. 3 - Vrijednosti momenta savijanja za slučaj tla 1
X [m]
10 12,5 15 17,5 20
-3,3
10,00; -3,52
-3,5
-3,7
20,00; -3,97
Uy [cm]
-3,9 10,00; -3,78

-4,1 Cijeli model
Model sa konstantnim oprugama
-4,3 20,00; -4,09
-4,5
Dijagram 3.4. 4 - Vrijednost slijeganja za slučaj tla 1
Na osnovu prikazanih rezultata, za slučaj krućeg tla (slučaj tla 2) su također velike razlike
momenata u unutrašnjem polju i na mjestu unutarnjeg zida. Razlika momenata u unutrašnjem
polju iznosi ~75 kNm (~55% ) više u odnosu na cijeli model, a razlika momenata na ispod
unutarnjeg zida iznosi ~110 kNm (~87%) što je znači da je skoro pa duplo manja vrijednost u
45
odnosu na cijeli model. Razlika slijeganja na sredini ploče je 1 mm (~18,5%), a na ivici ploče
ta razlika iznosi 2,3 mm (~41%).
X [m]
10 12,5 15 17,5 20
400
18,13; 195,28 17,75; 304,35
300
12,50; 144,27
200
12,50; 61,50
M [kNm/m']
100
0
Cijeli model
-100
Model sa konstantnim
10,00; -198,87 oprugama
-200
10,00; -254,52 15,00; -235,66 15,00; -125,70
-300
Dijagram 3.4. 5 - Vrijednosti momenta savijanja za slučaj tla 2
X [m]
10 12,5 15 17,5 20
-0,5
-0,55
10,00; -0,54
-0,6 20,00; -0,56
-0,65
Uy [cm]
10,00; -0,64
-0,7
Cijeli model
-0,75
Model sa konstantim oprugama
-0,8 20,00; -0,79
-0,85
Dijagram 3.4. 6 - Vrijednosti slijeganja za slučaj tla 2
Za proračun temeljne ploče sa konstantnim koeficijentom posteljice možemo reći da je

konzervativan. Treba posebno da se obrati pažnja na momente ispod zidova, jer su vrijednosti
momenata 127% manje kod mekšeg tla i 87% manje kod krućeg tla. Taj podatak nam govori
da bi vrijednosti momenata ispod zidova izrazito podcijenjeni. Vrijednosti momenata u polju
su su ~50% veće u odnosu na cijeli model, što će dovesti do predimenzioniranja u gornjoj zoni.
46
Sa jedne strane bi se moglo reći da je ovaj princip dimenzioniranja temeljne ploče relativno
opasan zbog podcijenjenih momenata ispod zidova, ali sa druge strane isti model precjenjuje
momente savijanja u polju ploče. U slučaju nedovoljnog armiranja zone ispod zida, moment se
preraspodjeljuje u polja, a polja su svakako jače armirana, tako da ipak projektovani objekti,
uzimajući u obzir i koeficijente sigurnosti, uglavnom nemaju problema sa proračunatim
temeljnim pločama na ovaj način.
4.0. DISKUSIJA REZULTATA
4.1. VRIJEDNOSTI MOMENATA I POTREBNA ARMATURA
Vrijednosti potrebne armature su proračunate prema EC2 za definisane klase materijala i

statičku visinu presjeka d=72 cm.
Materijali:
Beton C25/30
Armature B500
Treba napomenuti da su do ovog poglavlja prikazane vrijednosti momenata savijanja, slijeganja

i napona dobijene na osnovu apliciranog karakterističnog opterećenja, tj. vrijednosti bez
odgovarajućih koeficijenata sigurnosti. Iz tih razloga su vrijednosti momenata savijanja u tabeli
pomnožene sa faktorom sigurnosti. Korišten je faktor sigurnosti FS=1,425 koji predstavlja
srednju vrijednost između koeficijenta sigurnosti za stalno i korisno opterećenje. Fokus u ovom
dijelu rada je na poređenju vrijednosti potrebne armature, da bi se prikazala razlika za pojedine
slučajeve određivanja uticaja u temeljnoj ploči. Vrijednost minimalne armature iznosi minAs =
12 cm2/m' gdje bi u konačnici za sve presjeke čija potrebna armatura je manja od minimalne,
bilo usvojena minimalna.
Metoda iteracije nije uzeta u razmatranje u ovoj tabeli jer je već ranije rečeno da metoda
iteracije daje skoro iste rezultate kao i tačan model.
Prikaz potrebne armature za pojedine slučajeve koji su navedeni u tabeli je izvršen za 4

karakteristična presjeka koja se nalaze na jednoj polovini ploče zbog simetrije. Razmatrani
dio ploče se nalazi u rasponu od 10m do 20 m.
47
Slučaj tla 1 Slučaj tla 2
Presjek Model Md pot As M pot As
[kNm] [cm2/m'] [kNm] [cm2/m']
Model kompletne konstrukcije na
-281,87 9,28 -362,691 12,01
poluprostoru
Model sa 5 etaža i pripadajućim
Sredina -264,55 8,70 -365,6265 12,11
opterećenjem na poluprostoru
ploče Model sa temeljnom pločom i
x=10m pripadajućim opterećenjem na -198,00 6,48 -369,6735 12,25
poluprostoru
Model sa konstantim oprugama -125,84 4,09 -283,3898 9,33
197,96 6,47 87,6375 2,84
poluprostoru
221,26 7,25 87,153 2,82
Unutrašnje opterećenjem na poluprostoru
polje Model sa temeljnom pločom i
x=12,5m pripadajućim opterećenjem na 292,94 9,65 86,79675 2,81
poluprostoru
Model sa konstantim oprugama 359,14 11,89 205,58475 6,73
-202,25 6,62 -335,8155 11,10
poluprostoru
-171,91 5,61 -336,015 11,11
Unutrašnji opterećenjem na poluprostoru
zid Model sa temeljnom pločom i
x=15m pripadajućim opterećenjem na -93,00 3,02 -330,3008 10,91
poluprostoru
Model sa konstantim oprugama -89,05 2,89 -179,1225 5,85
341,26 11,28 278,274 9,16
poluprostoru
435,35 14,51 279,585 9,2
Krajnje opterećenjem na poluprostoru
polje Model sa temeljnom pločom i
x≈18m pripadajućim opterećenjem na 483,16 16,17 284,81475 9,38
poluprostoru
Model sa konstantim oprugama 460,15 15,37 433,69875 14,45
Tabela 4.1. 1 - Pregled vrijednosti momenata i potrebne armature
48
4.2. DISKUSIJA
Proračuni temeljnih ploča kao što je već prikazano u radu mogu biti odrađeni na nekoliko
različitih načina. Jedan od najjednostavnijih načina jeste temeljnu ploču razmatrati kao obrnutu
armiranobetonsku ploču koja je opterećena ravnomjerno podijeljenim opterećenjem koje je po
intenzitetu jednako reaktivnim naponima ispod konstrukcije, uzrokovano gravitacionim silama
od stalnog i promjenjivog opterećenja na konstrukciji. Međutim, s obzirom da je u današnje
vrijeme proračun pomoću nekog programskog paketa postao standardan i raširen u praksi, do
izražaja dolaze numeričke metode proračuna, zasnovane na modeliranju tla oprugama
određene, ograničene krutosti, za razliku od klasičnog hijerarhijskog principa svođenja
opterećenja od krova do temelja, pri kojem se razmatraju apsolutno kruti oslonci, a onda
dobijene presječne sile se svode na temelje i temelji se rade odvojeno od same konstrukcije.
Najrašireniji princip modeliranja tla jeste modeliranje sa oprugama konstantne krutosti, pri
čemu se teži što manjoj krutosti, da bi proračun bio na strani sigurnosti jer fleksibilnije tlo
dopušta fleksibilnije ponašanje temeljne konstrukcije, koja u tom slučaju bude jače napregnuta.
U ovom radu pokazano je da je takav proračun relativno opasan jer potcjenjuje momente
savijanja ispod armiranobetonskih zidova. Međutim, sa druge strane isti model precjenjuje
momente savijanja u polju ploče, tako da i u slučaju nedovoljnog armiranja zone ispod zida,
moment se prepraspodjeljuje u polja, a polja su svakako jače armirana, pa uzimajući u obzir i
koeficijente sigurnosti možemo reći da uprkos tome projektovani objekti uglavnom nemaju
problema sa proračunatim temeljnim pločama na ovaj način. Činjenica jeste da naponi ispod
temeljne ploče nisu uopće ravnomjerno raspoređeni, nego njihov raspored vrste opterećenja,
relativne krutosti sistema temelj-tlo, itd.
U uvodnom dijelu rada, objašnjen je princip modeliranja tla poluprostorom i oprugama

određene krutosti. Razmatran je princip modeliranja tla u poluprostoru i pri tome, utjecaj
modeliranja nadkonstrukcije na momente i slijeganja u temeljnoj ploči. Odvojeno je razmatran
princip modeliranja tla oprugama konstantne krutosti, ali i metoda iteracije koja se može uzeti
kao najbolja metoda iz sljedećih razloga. U principu, najbolja moguća metoda, i metoda koja
bi dala najrealnije rezultate bi bila metoda modeliranja cjelokupne konstrukcije sa svim
pripadajućim opterećenjima na tlu modeliranom kao 3D medij koji bi imao svoje parametre,
nekog složenijeg konstitutivnog modela, barem MC, da bi se na taj način obuhvatio i utjecaj
plastifikacije tla. Međutim, programski paketi za proračun konstrukcije i programski paketi za
proračun geotehničkih konstrukcija, iako se razvijaju, ne idu u istom smjeru potpuno, tako da
ne postoji konkretan programski paket koji može dovoljno brzo i precizno modelirati i jedan i
drugi problem. Osim toga, tako složen model, tražio bi računare veoma velikog kapaciteta
obrade podataka. Pretpostavka jeste, da će se u bližoj budućnosti, sukladno brzom razvoju
tehnologije, razvijati programski paketi koji objedinjuju i konstrukciju i tlo. Do tada preostaje
modeliranje na neki od mogućih načina. Najjednostavniji, a dovoljno tačan jeste način
modeliranja oprugama konstante krutosti. Međutim, princip nezavisnih opruga nije fizički
opravdan jer daje nerealan oblik slijeganja i nešto je konzervativniji od metode iteracije koja
predstavlja najbolji spoj konstrukterstva i geotehnike za sada. Geotehnička znanja o ponašanju
49
tla se u nekoliko iteracija i brzoj konvergenciji prenesu u programski paket za proračun
konstrukcije i dobiju se realniji uticaji u ploči. Princip metode iteracije je već objašnjen u radu,
a zasniva se na korištenju svih naprednih osobina nekog karakterističnog geotehničkog
software-a, npr. Plaxisa 2D, Plaxisa 3D i nekog karakterističnog programa za proračun
konstrukcije. U biti, metoda iteracija predstavlja most između dva nezavisna programska paketa
za proračun tla i konstrukcije, u nedostatku modela koji bi to dvoje sjedinio.
U radu je pokazano da u slučaju krućeg tla, modeliranje cjelokupne konstrukcije ne igra toliku
ulogu, tj. može se modelirati sama temeljna ploča sa pripadajućim opterećenjem u tom slučaju,
pa je stoga data preporuka vezane za slijeganje. Objekti sa 30 % manjim ukupnim slijeganjem
u odnosu na dopuštenie se mogu modelirati samom temeljnom pločom i pripadajućim
opterećenjem. Ovaj slučaj je posebno interesantan jer bi olakšao projektovanje temeljne ploče,
a princip provjere je veoma jednostavan. Ostali slučajevi ne bi bili praktični, tj. za mekša tla,
kao što je već prikazano u radu, gdje bi bilo potrebno modelirati barem 50 % nadkostrukcije,
bila bi puno bolja opcija metoda iteracije koja daje približno tačne rezultate u svakom slučaju.
Gdje modeliramo cjelokupnu konstrukciju u programu za proračun konstrukcije (s obzirom da
je Plaxis 2D za to nepraktičan) i metodom iteracije dimenzioniramo temeljnu ploču.
+/- Dobre strane Loše strane

Model
Cijeli model -Model koji oslikava realno - Proces modeliranja cijele
(Cijela nadkonstrukcija stanje u tlu i konstrukciji konstrukcije i unošenje
oslonjena na poluprostor) parametara oduzima dosta
vremena
N etaža sa pripadajućim -Model koji oslikava - Približno tačni rezultati ali
opterećenjem približno tačne rezultate za mekše tlo zahtjevaju da se
(dio nadkonstrukcije sa -Kod krućeg tla je dovoljno modelira značajan dio
pripadajućim opterećenjem modelirati samo ploču sa nadkonstrukcije (oko
oslonjen na poluprostor) pripadajućim opterećenjem polovina objekta za
analizirani slučaj)
Metoda itereacije -Model koji oslikava - Potrebno je napraviti više
približno tačne rezultate modela i iteracija
Model sa kontantnim Brz i jednostavan proračun - Kontantan koeficijent
koeficijentom posteljice posteljice nije tačan model
(cijela nadkonstrukcija - Rezultati značajno
oslonjena na opruge) odstupaju od tačnih, a na
mjestu zidova su
podcijenjeni
50
5.0. ZAKLJUČAK
Na osnovu prikazanih rezultata mogu se izdvojiti sljedeći zaključci:
- Na osnovu analize objekta sa kontantnim oprugama, jasno je da su momenti savijanja ispod

armiranobetonskih zidova uveliko podcijenjeni u odnosu na vrijednosti utvrđene modelom
kompletne konstrukcije na poluprostoru.
- Na osnovu analize slučajeva za modeliranje same temeljne ploče zaključeno je da za objekte

čija je vrijednosti slijeganja manja od 30% u odnosu na dopušteno ukupno slijeganje koje iznosi
5 cm, dovoljno je modelirati samu temeljnu ploču sa pripadajučim opterećenjem koja je
oslonjena na poluprostor. Za objekte čija vrijednost ukupnog slijeganja prelazi 30 % u odnosu
na dopušteno ukupno slijeganje , za mekša tla puno je bolja opcija korištenje metode iteracije.
- Na osnovu analize metode iteracije, pokazalo se da način aproksimacije kontaktnih napona

igra značajnu ulogu na rezultat. Konkretno, za mekše tlo su dovoljne dvije zone da bi se
približno tačan rezultat, tačnije širina krajnje zone da bude L/6-L/10. Također sa tačnijom
aproksimacijom (sa više zona) dobija se rezultat sa zanemarivim odstupanjem od tačnog
rješenja.
- Na osnovu analize metode iteracije, za kruće tlo su dovoljne tri zone sa naglaskom da širina
krajnje zone bude L/100-L/250 zbog koncentracije napona na ivici ploče. Također sa tačnijom
aproksimacijom (sa više zona) i dovoljno malom širinom krajnje zone može se dobiti rezultat
sa zanemarivim odstupanjem od tačnog rješenja.
51
6.0. LITERATURA
1. SAOPŠTENJA DRUGOG SAVETOVANJA DRUŠTVA ZA MEHANIKU TLA I

FUNDIRANJE SR SRBIJE
2. Vlasta Szavits – Nossan: Mehanika tla i stijena, Predavanja
3. Š. Gopčević: Mehanika tla, Predavanja
4. Adis Skejić (2007), Diplomski rad, Studija uticaja na modeliranje temeljne ploče objekta
visokogradnje, Građeviski fakultet u Sarajevu, Odsjek za konstrukcije, Bosna i
Hercegovina
5. Tanja Roje-Bonacci, Ana Lasić, Zlatan Talić, MODELI TLA ILI KONSTITUTIVNE
JEDNADŽBE (https://www.researchgate.net)
6. Vlasta Szavits - Nosan, Mehanika tla i stijena, Predavanja (https://www.grad.unizg.hr)
7. Tanja Roje-Bonacci (2007), Mehanika tla, Univerzitet u Splitu, Hrvatska
8. Skejić A., Mehanika tla i stijena, Skripta za akademsku 2018./2019. godinu
52

Nukic 2018

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Nukic 2018

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

UNIVERZITET U SARAJEVU

2D NUMERIČKE ANALIZE UTJECAJA INTERAKCIJE TLA I

2D NUMERIČKE ANALIZE UTJECAJA INTERAKCIJE TLA I

Doc.dr Adis Skejić dipl. inž. građ. Nermin Nukić

PRIJEDLOG TEME ZAVRŠNOG RADA:

2D NUMERIČKE ANALIZE UTJECAJA INTERAKCIJE TLA I OBJEKTA

Cilj rada je da se na osnovu rezultata numeričkih simulacija daju preporuke za praktično

Doc. dr Adis Skejić, dipl.ing.građ.

Prilikom projektovanja u praksi se teži za jednostavnijim metodama koje će uz manje

1.0 PREGLED POJMOVA I PRORAČUNSKIH POSTUPAKA ............................................. 1

Slika 1.1. 1 - Temelj samac (lijevo) i temeljna traka (desno) .................................................... 1

Slika 1.2. 1 - Ponašanje temeljne ploče ...................................................................................... 3

Slika 1.4. 1 - Zamjenske trake u oba pravca .............................................................................. 9

Slika 1.5. 1 - σ - ε dijagrami modela tla .................................................................................. 15

Slika 2.1. 1 - Analizirana konstrukcija ..................................................................................... 20

Slika 3.2. 1 - Raspored pripadajućeg opterećenja .................................................................... 27

Tabela 3.2. 1 - Vrijednost pripadajućeg opterećenja ................................................................ 28

Tabela 4.1. 1 - Pregled vrijednosti momenata i potrebne armature ......................................... 48

Dijagram 3.1. 1 - Vrijednosti momenata savijanja modela 1 ................................................... 26

Dijagram 3.2. 1 - Vrijednost momenata savijanja modela 3 (0 etaža) ..................................... 28

Dijagram 3.3. 1 - Aproksimacija napona za slučaj tla 1 ( Iteracija 1 ) ..................................... 37

Dijagram 3.4. 1 - Vrijednosti momenta savijanja modela kompletnog objekta na konstantnim

Dijagram 3.5. 1 - Procentualna vrijednost razlike momenata u odnosu na slijeganje tačka A 36

1.1. OPĆENITO O TEMELJNIM KONSTRUKCIJAMA

Vrste plitkih temelja su

- Samci ili pojedinačni temelji - za temeljenje pojedinih stubova

Slika 1.1. 1 - Temelj samac (lijevo) i temeljna traka (desno)1

Temeljna ploča se predviđa kada su u pitanju sljedeći slučajevi:

- Kada je ukupno opterećenje zgrade veliko

Slika 1.2. 1 - Ponašanje temeljne ploče

Vrste temeljnih ploča:

Slika 1.2. 2 - Vrste temeljnih ploča4

1.2.1 Faze izvođenja temeljne ploče

Slika 1.2. 3 - Izvođenje temeljne ploče5

Slika 1.2. 5 - Utjecaj iskopa na pomake temeljne spojnice7

Prednost ukopanih objekata sa aspekta veličine slijeganja je da do stepena opterećenja na

1.3 INTERAKCIJA TLA I OBJEKTA VISOKOGRADNJE

E – modul deformacije materijala od kojeg je izrađena temeljna konstrukcija u kPa

E – modul deformacije temeljnog tla ili stijene u kPa

d – debljina temeljne konstrukcije u metrima

L – dužina temeljne konstrukcije u metrima

1.4 DIMENZIONIRANJE TEMELJNE PLOČE

1.4.1 Metoda zamjenskih traka

Ovo je približna metoda za dimenzioniranje temeljnih ploča. Temeljna ploča je podijeljena u

Očita ogranićenja ove metode su:

1.4.2 Izolovana ploča na konstantnim oprugama

Ova metoda proračuna se oslanja na Winkler-ov koncept idealizacije poluprostora

1.4.3. Kompletna konstrukcija na konstantnim oprugama

Kontaktni pritisak se smatra konstantnim. Veličina mu je jednaka sumi vertikalnih reakcija

Na osnovu proračunatog prosječnog opterećenja je potrebno odrediti slijeganje u navedenim

1.4.4 Metoda iteracije

Praktični tok proračuna metodom iteracije se sastoji u sljedećem:

a) Određivanje početne vrijednost krutosti opruga u čvorovima za fleksibilnu ploču

Postupak se vodi do izjednačenja kontaktnog pritiska, pri čemu se dopušta razlika do 10 %, u

𝑘, - početna vrijednost krutosti opruga

a) Određivanje početne vrijednost krutosti opruga u čvorovima za fleksibilnu ploču

b) Dobijanje aproksimiranih kontaktnih pritisaka

c) Dobijanje novih koeficijenata posteljice

Postupak od a) do c) predstavlja jednu iteraciju, koja se ponavlja sve dok se ne dođe do

1.4.5 Kompletna konstrukcija na poluprostoru

Za razliku od metoda iz prethodnih poglavlja, ovdje je riječ o modeliranju kompletne

1.5. MODELI TLA

Slika 1.5. 2 - Prikaz glavnih napona u prostoru za klasične teorije sloma14