Kanlic 2018

UNIVERZITET U SARAJEVU
GRAĐEVINSKI FAKULTET
ODSJEK ZA KONSTRUKCIJE
Kandidat: Kanlić Ajdin

Mentor: doc.dr. Skejić Adis, dipl. inž. građ.
ZAVRŠNI RAD
Tema: NUMERIČKE SIMULACIJE PONAŠANJA PLITKO

TEMELJENIH KONZOLNIH POTPORNIH ZIDOVA
Sarajevo, maj, 2018. godine

GRAĐEVINSKI FAKULTET U SARAJEVU
Odsjek za konstrukcije
Kandidat: Ajdin Kanlić
Mentor: doc. dr. Adis Skejić
PRIJEDLOG TEME ZAVRŠNOG RADA:
NUMERIČKE SIMULACIJE PONAŠANJA PLITKO TEMELJENIH

KONZOLNIH POTPORNIH ZIDOVA
OBRAZLOŽENJE TEME:
Konzolni potporni zidovi su najčešće izvođene geotehničke konstrukcije u loklanoj

praksi. Bez obzira na obučenost lokalnih izvođača u izradi ovakvih konstrukcija, nije rijetkost
da se svjedoči slomu konzolnih potpornih zidova. Shvaćanje interakcije tla i zida, te mehanizma
njihovog sloma može doprinijeti smanjenju ovakvih slučajeva.
Dokaz stabilnosti i upotrebljivosti zidova najčešće se provodi analitičkim proračunskim

postupcima koji se znasivaju na pretpostavkama metoda granične ravnoteže. Ovakve analize ne
obuhvataju utjecaj relativne krutosti sistema tlo-zid, te utjecaj faza izvođenja na rezultat
(hirozontalni pritisci, odnoso presječne sile u zidu).
U ovom radu će se provesti niz numeričkih naponsko deformacionih analiza konzolnih

potpornih zidova. Rezultati će se uporediti sa analitičkim procjenama, te rezultatima
eksperimentalnih istraživanja. Pored toga, rezultati će biti upoređeni i sa zaključcima sličnih
numeričkih analiza objavljenih u literaturi.
Cilj rada je da se na osnovu rezultata numeričkih simulacija daju preporuke za

dimenzioniranje ovih zidova jednostavnim analitičkim metodama na principu granične
ravnoteže.
Adis Skejić
Rezime
Metode koje se danas koriste za proračun konzolnih potpornih zidova bazirane su na

Rankine-ovim i Coulomb-ovim klasičnim teoretskim formulacijama, sa Terzaghy-evom
pretpostavkom da će horizontalno pomjeranje zida biti uzrok dejstvima iza zida. Na osnovu
ovih pretpostavki dolazi se do relativno jednostavne jednačine za raspodjelu aktivnog pritiska.
Fenomeni kao što su parametri deformacija ispune, svojstva konstrukcije, fleksibilnost zida i
ostali kompleksni uslovi nisu uzeti u razmatranje.
U ovom radu je upotrijebljena metoda konačnih elemenata kako bi se istražilo ponašanje

konzolnih potpornih zidova napravljenih od armiranog betona. Analiziraju se faze izvođenja,
utjecaj čvrstoće krutosti temeljnog tla, pomjeranja zida i temeljnog tla, zbijanje slojeva zasipa
na veličinu i tok raspodjele horizontalnih pritisaka koji djeluju na zid. Složena interakcija zida
i okolnog tla može se, donekle, uzeti u obzir metodom konačnih elemenata. Dok je u klasičnim
proračunima zanemarena.
Proveden je niz numeričkih naponsko deformacionih analiza konzolnih potpornih

zidova za slučajeve lošeg temeljnog tla, dobrog temeljnog tla, veoma dobrog temeljnog tla,
zasipanje materijala iza zida bez zbijanja i sa zbijanjem. Rezultati su poređeni sa analitičkim
procjenama za aktivno stanje i stanje u mirovanju, te rezultatima sličnih numeričkih analiza
objavljenih u literaturi.
Na osnovu rezultata numeričkih simulacija ponašanja konzolnih potpornih zidova date su

preporuke za dimenzioniranje ovih zidova jednostavnim analitičkim metodama na principu
granične ravnoteže, koja je još uvijek u projektnoj praksi najviše zastupljena.
Ključne riječi: konzolni potporni zid, numerička analiza, horizontalni pritisci, faze izvođenja,
temeljno tlo, interakcija, zbijanje.
ZAHVALNICA
Zahvaljujem svom mentoru doc. dr. Adisu Skejiću na strpljenju, nesebičnoj pomoći,
dragocijenim savjetima i sugestijama, ali i na vodstvu pri izradi samog rada.
Također, veliko hvala svim mojim kolegama i prijateljima na nesebičnoj podršci, kao i
na divnim godinama zajedničkog studiranja i druženja.
Najveću zahvalnost dugujem mojoj porodici za bezrezervnu podršku i razumijevanje

tokom izrade ovog rada, kao i cijelog mog školovanja.
Mnogo Vam hvala !

SADRŽAJ
1. Uvod ................................................................................................................................... 1
2. Potporne konstrukcije ......................................................................................................... 4
2.1. Konzolni potporni zidovi ............................................................................................. 5
3. Pritisci tla na zidove i granična stanja ................................................................................ 8
3.1. Potrebni pomaci za potpuno aktiviranje graničnih pritisaka ..................................... 12
4. Fizičko (Huang 2009) i numeričko modeliranje konzolnog potpornog zida ................... 14
4.1. Podaci o eksperimentu ............................................................................................... 14
4.2. Horizontalni pritisci koji djeluju na zid ..................................................................... 17
4.3. Slijeganja temeljnog tla ............................................................................................. 18
4.4. Numerički model umanjenog eksperimenta .............................................................. 18
4.5. O modelu ................................................................................................................... 18
4.6. Modeliranje faza izvođenja i opterećenja .................................................................. 20
4.7. Rezultati numeričkih simulacija i poređenje sa mjerenjima ...................................... 21
5. Numeričke analize zida stvarne veličine .......................................................................... 24
5.1. Model 1 ...................................................................................................................... 27
5.1.1. Modeliranje faza izvođenja – model 1 ............................................................... 27
5.1.2. Rezultati ............................................................................................................. 29
5.2. Model 2 ...................................................................................................................... 31
5.2.2. Rezultati ............................................................................................................. 31
5.3. Model 3 ...................................................................................................................... 32
5.3.2. Rezultati ............................................................................................................. 33
5.4. Model 4 ...................................................................................................................... 35
5.4.2. Rezultati ............................................................................................................. 38
6. Poređenje rezultata numeričkih simulacija ...................................................................... 41
6.1. Horizontalni pritisci ................................................................................................... 41
6.2. Pomjeranja zida ......................................................................................................... 42
6.3. Utjecaj zbijanja .......................................................................................................... 45
6.4. Ukupna rezultujuća sila ............................................................................................. 47
6.5. Klizne plohe ............................................................................................................... 48
6.6. Potrebna armatura u dnu zida .................................................................................... 49
7. Zaključak .......................................................................................................................... 54
8. Literatura .......................................................................................................................... 56
Lista slika
Slika 1: Betoniranje konzolnog potpornog zida...........................................................................1

Slika 2: Drenažne cijevi potpornog zida......................................................................................2
Slika 3: Barbakane.......................................................................................................................2
Slika 4: Slom potpornih zidova....................................................................................................3
Slika 5: Preporučene vrijednosti dimenzija za AB zidove T i L..................................................4
Slika 6: Nazivi dijelova T i L zida................................................................................................5
Slika 7: Sile koje djeluju na zid...................................................................................................5
Slika 8: Položaj armature u presjeku............................................................................................7
Slika 9: Naponu u poluprostoru tla kod stanja mirovanja...........................................................8
Slika 10: Aktivni pritisak i pasivni otpor....................................................................................9
Slika 11: Odnos između pokreta zida i pritisaka tla. Aktivni i pasivni slučaj............................10
Slika 12: Rankine-ovo stanje aktivnog pritiska tla.....................................................................11
Slika 13: Umanjeni model zida; Lokacija i izgled dodatnog (q) opterećenja na vrhu zida........14
Slika 14: Mohr-ovi krugovi i anvelopa sloma za čelične štapove; Mohr-Kulonova
anvelopa sloma dobijena iz testa direktnog smicanja za čelične štapove 1.96φ..........15
Slika 15: Šematski prikaz konzolnog zida.................................................................................16
Slika 16: Posmatrana smičuća ravan konzolnog zida za Kv = ∞ kPa/mm, q=17 kN/m2;
Posmatrana smičuća ravan konzolnog zida za Kv = 3.6 kPa/mm, q=17 kN/m2.........16
Slika 17: Dijagram horizontalnih pritisaka – Eksperiment........................................................17
Slika 18: Dijagram slijeganja – Eksperiment.............................................................................18
Slika 19: Numerički model zida.................................................................................................19
Slika 20: Faze numeričkog proračuna........................................................................................20
Slika 21: Ukupni dijagram horizontalnih pritisaka....................................................................21
Slika 22: Ukupni dijagram slijeganja.........................................................................................22
Slika 23: Model 1 – zid stvarne veličine....................................................................................27
Slika 24: Faze numeričkog proračuna – model 1.......................................................................28
Slika 25: Model 1 - Deformacije zida nakon zasipanja ispune; Vektor pomjeranja
tijela zida po fazama..................................................................................................29
Slika 26: Dijagram horizontalnih pritisaka – model 1...............................................................30
Slika 32: Numeričko modeliranje zbijanja (Mirmoradi 2018)...................................................36
Slika 33: Simulacija zbijanja sloja u numeričkom modelu 4.....................................................36
Slika 35: Faze numeričkog proračuna........................................................................................38
Slika 38: Dijagram horizontalnih pritisaka – utjecaj temeljnog tla............................................42
Slika 39: Tok pomjeranja kroz faze izvođenja nasipa – dobro i veoma dobro
temeljno tlo................................................................................................................43
Slika 40: Tok pomjeranja kroz faze izvođenja nasipa – loše temeljno tlo.................................43
Slika 41: Vrijednosti slijeganja temeljne stope..........................................................................44
Slika 42: Primjer sloma zida usljed prekoračenja nosivosti na savijanje...................................45
Slika 43: Dijagram horizontalnih pritisaka – utjecaj zbijanja....................................................46
Slika 44: Rezultujuće sile koje djeuluju na zid..........................................................................47
Slika 45: Klizne plohe analiziranih modela 1, 2, 3.....................................................................48
Slika 46: Dijagrami momenata savijanja konzolnog zida posmatranih modela.........................49
Lista tabela
Tabela 1: Horizontalni pomaci potrebni za potpuno aktiviranje aktivnog pritiska i pasivnog

otpora (prema Eurokod 7)..........................................................................................13
Tabela 2: Krutost opruge...........................................................................................................15
Tabela 3: Karakteristike materijala............................................................................................19
Tabela 4: Karakteristike čelične ploče.......................................................................................20
Tabela 5: Karakteristike numeričkih modela.............................................................................24
Tabela 6: Karakteristike tla........................................................................................................25
Tabela 7: Karakteristike zasipa – model 1,2,3,4........................................................................25
Tabela 8: Karakteristike zida – model 1,2,3,4............................................................................25
Tabela 9: Vrijednosti kontakt elementa (interface)
prema Van Langen, H. Vermeer P.A (1991).............................................................26
Tabela 10: Potrebni horizontalni pomaci za aktivno stanje (Eurokod 7)...................................44
Tabela 11: Pregled rezultata dimenzioniranja konzolnih zidova...............................................52
1. Uvod
Svi građevinski objekti oslanjaju se na tlo i u cijelom periodu svog funkcionisanja u

neposrednoj su vezi sa tlom. Potporni zidovi su građevinske konstrukcije koje služe za bočno
pridržavanje tla privremeno ili trajno, prihvatajući opterećenje od tla. Izgradnjom potpornog
zida mijena se konfiguracija terena formiranjem iskopa i usjeka, promjena nivoa i filtracije
podzemne vode, površinska i podzemna erozija i slično. Primjena ovih konstrukcija je veoma
široka, primjenjuju se u građevinarstvu gdje njihovom izgradnjom ostvarujemo potrebne
denivelacije terena, osiguravamo usjeke na saobraćajnicama (slika 1), kod portala na ulazu u
tunel, zatim ih primjenjujemo kod regulacije vodotoka, kod sanacije nestabilnih padina terena,
i drugi.
Slika 1. Betoniranje konzolnog potpornog zida
Pri projektovanu potpornih zidova neophodno je dobro poznavanje geomehaničkih

osobina tla, postupaka dimenzioniranja armiranobetonskih konstruktivnih elemenata,
interakciju tla i zida, te tehnologiju izvođenja zidova i radova u tlu. Ovakve konstrukcije moraju
biti projektovane tako da mogu primiti sva opterećenja koja djeluju na njih, kao što su vlastita
težina zida, aktivni i pasivni pritisak tla, hidrostatski pritisak vode i drugi (npr. dodatno
1
opterećenje na površini iza zida). Pri tome treba voditi računa da budu zadovoljeni uslovi
stabilnosti: stabilnost zida na prevrtanje, stabilnost zida na klizanje, dokaz protiv prekoračenja
dozvoljenih napona ispod stope zida i globalna stabilnost.
Voda u tlu, zavisno od pojavljivanja, bilo da je podzemna, kapilarna ili površinska

predstavlja poseban problem prilikom projektovanja i izvođenja potpornih zidova. Osnovni
princip je da se eliminiše pritisak vode, tj. da se voda na neki način odvede što dalje od zida.
To se radi na način da se postavi drenaža (slika 2) ili da se na samom zidu ostave otvori (cijevi)
koje se nazivaju barbakane (slika 3). Bez obzira što danas postoji veliki spektar vrsta i tipova
drenaža, osnovna podjela je po položaju koji može biti horizontalan, vertikalan i u nagibu.
Slika 2. Drenažne cijevi potpornog zida
Slika 3. Barbakane ( Grabovac A. Završni rad (2011))
2
U historiji građevinarstva mogu se pronaći mnogi primjeri rušenja objekata nastala zbog
toga što nije uspješno riješeno oslanjanje objekta na tlo ili zbog toga što su zahvatom u tlu
uzrokovane promjene koje su ugrozile i sam objekat. Također, česti su primjeri oštećenja
objekata kao što su naginjanje i pucanje uslijed neravnomjernih slijeganja što značajno
umanjuje funkcionalnost i vrijednost, a u nekim slučajevima u potpunosti onemogućava
eksploataciju objekta (slika 4).
Slika 4. Slom potpornih zidova
Zadatak ovog rada je da se na osnovu rezultata numeričkih simulacija ponašanja

konzolnih potpornih zidova daju preporuke za dimenzioniranje ovih zidova jednostavnim
analitičkim metodama na principu granične ravnoteže, koja je još uvijek u projektantskoj praksi
najviše zastupljena. U novije vrijeme, sa napretkom programskih paketa na principu metode
konačnih elemenata, u mogućnosti smo provoditi složenije proračune. Ovim proračunima može
se uzeti u obzir mnogo više faktora koji utječu na ponašanje konstrukcije. Ovaj rad biće
usmjeren u tom pravcu.
S obzirom na to da tlo ili zemljani materijal po svojoj prirodi sadrži mnogo više
nepoznanica nego ostali elementi konstrukcije objekta, dobro poznavanje i uspješna primjena
rješenja mehanike tla i fundiranja imaju poseban značaj. Staro pravilo geotehničkog
inžinjerstva kaže: „Bolje je koristiti jednostavnu analizu sa mjerodavnim parametrima tla nego
složenu analizu sa nepouzdanim parametrima“ (Ivšić T. 2012).
Zaključci ovog rada i praktične upute za projektovanje su date u vidu smjernica i

preporuka, te kao takve se mogu primjenjivati samo za zidove sa sličnom geometrijom i
uslovima temeljenja.
3
2. Potporne konstrukcije
Potporne konstrukcije obično služe za bočno pridržavanje tla privremeno ili trajno kad
god to izgradnja neke građevine ili uređenje zemljišta zahtijeva. Mogu se izvoditi od različitih
materijala, statičkih sistema i namjena. Na izbor vrste i dimenzija potporne konstrukcije, osim
njene konačne namjene, važan utjecaj ima i način njene izgradnje, jer odgovarajući kriteriji
pouzdanosti moraju biti zadovoljeni za obje te faze. U ovom radu fokus će biti na konzolnim
potpornim zidovima.
Za izgradnju konzolnih zidova potrebno je osloboditi prostor na kojima se oni mogu
nesmetano graditi, da bi se nakon završetka gradnje prostor iza zida zasipao nekim pogodnim
zemljanim materijalom. Prije izgradnje ovih konstrukcija potrebno je provesti određene
proračune stabilnosti (provjere) i to:
1) Provjera protiv prevrtanja

2) Provjera stabilnosti na klizanje
3) Provjera globalne stabilnosti protiv sloma tla
4) Provjeru dopuštenog slijeganja temelja potpornih konstrukcija
Proračun se obično izvodi uz pojednostavljene pretpostavke obzirom na trodimenzionalni

karakter problema. Slika 5 prikazuje armiranobetonske T i L konzolne zidove. Stabilnost zida
se postiže oblikovanjem samog zida kao i težinom tla koja pritišće stopu u pozadini zida. Na
slici 5 su prikazane okvirne dimenzije takvih zidova kao prvi korak njihovog konačnog
oblikovanja i dimenzioniranja.
Slika 5. Preporučene vrijednosti dimenzija za AB zidove T i L (Ivšić1, T. (2012))
1
Ivšić, T. (2012), Potporne konstrukcije 1 – radna verzija, Zagreb, Hrvatska.
4
2.1. Konzolni potporni zidovi
Konzolni potporni zidovi su potporne konstrukcije koje prihvataju zemljani pritisak.

Njihova primjena je jako rasprostranjena u praksi zbog svoje jednostavnosti, kako u
konstrukterskom oblikovanju i dimenzioniranju tako i u praktičnom izvođenju. Najčešće su to
armiranobetonski zidovi. Dijelovi i nazivi „T“ i „L“ zida su prikazani na slici 6.
Slika 6. a) Nazivi dijelova „T“ zida ; b) Nazivi dijelova „L“ zida
Osnovni princip projektovanja ovakvih konstrukcija je eliminirati pritisak vode. To se uspijeva

dobro izvedenim drenažama.
Slika 7. Sile koje djeluju na zid (Szavitz2, N. (2006))
2
Szavitz, N. (2006), Potporne konstrukcije – radna verzija, Hrvatska.
5
Drugi korak je odrediti sile koje djeluju na zid (slika 7) i njihove intenzite, a neke od njih
su:
a) Vlastita težina zida

b) Aktivni pritisak od materijala ispune
c) Pasivni otpor tla ispred stope zida
d) Hidostatski pritisak vode
e) Hidrodinamičke sile vode
Stabilnost konzolnih zidova podrazumijeva dokaz protiv prevrtanja i klizanja, dokaz protiv
prekoračenja dopuštenih napona, kao i dokaz protiv globalnog sloma tla pri čijem otporu zid
učestvuje svojom težinom ali ne učestvuje armatura. Mogu biti raznih oblika poprečnih
presjeka. U podužnom smjeru mogu biti promjenjljive visine. Također i temeljna stopa može
biti promjenjljive širine u zavisnosti od konfiguracije terena na kojem se zid gradi.
1. Armatura L konzolnog potpornog zida
6
2. Armatura T konzolnog potpornog zida
Slika 8. Položaj armature u presjeku zida
Ovi zidovi se uglavnom uvijek izvode kao samostalni potporni zidovi, najčešće za pridržavanje
nasipa i osiguravanje usjeka i zasjeka. Potrebno je svaki zid dimenzionirati u zavisnosti o
horizontalnom opterećenju, a što zavisi o vrsti tla iza zida, nagibu površine terena iza zida,
teretu koji se može pojaviti u poleđini zida i svim ostalim opterećenjima koja se mogu pojaviti.
Uglavnom su to trajne konstrukcije. Prilikom armiranja treba se voditi računa o zaštitnom sloju
betona, u zavisnosti od uslova okoline u kojima se zid nalazi, da bi se spriječila korozija
armaturnih šipki. Preporuka je da se armiranje vrši sa armaturnim šipkama a ne mrežama. Profil
šipki se usvaja na osnovu statički potrebnih uticaja. Na slici 8 je prikazan položaj armature u
poprečnom presjeku nekih najčešće korištenih zidova u praksi.
7
3. Pritisci tla na zidove i granična stanja
Jedan od najznačajnijih problema u mehanici tla je određivanje sila koje djeluju na

inžinjerske konstrukcije koje su u kontaktu sa zemljanom masom. Poznavanje ovih sila je od
suštinske važnosti za projektovanje potpornih zidova. Pritisak tla označava napone koji se
javljaju na kontaktnoj površini tla i konstrukcije. Njegova veličina zavisi od osobina tla i
konstrukcije, kao i karakterom i veličinom apsolutnih i relativnih pomjeranja i deformacija.
Različiti pokreti dovode do različitih raspodjela pritisaka. Problemi pritisaka tla mogu se
klasificirati u tri osnovne grupe.
Prva grupa uključuje sve slučajeve kod kojih se masa tla nalazi u stanju mirovanja, ne
javljaju se pomjeranja niti deformacije. Ovaj uslov dosljedno je ispunjen kod poluprostora u
stanju mirovanja. Naponsko stanje za ovaj slučaj prikazano je na slici 9.
z
v
h h
zx = xz =0 v
Slika 9. Naponi u poluprostoru tla kod stanja mirovanja (Sarač3 (1989))
Dok određivanje vertikalnog napona, koji se javlja kao rezultat djelovanja sopstvene težine
materijala ne predstavlja problem, određivanje horizontalnih napona nosi mnogo više
neodređenosti. Za ovo naprezanje Jaky (1944) je predložio teoriju koja u pojednostavljenom
obliku daje slijedeći odnos horizontalnog i vertikalnog naprezanja (koja su ujedno i glavna
naprezanja), koji se još naziva i koeficijent horizontalnog pritiska u stanju mirovanja.
v
Ko   1  sin  (1)
h
gdje je, Ko – koeficijent horizontalnog pritiska u stanju mirovanja;

σv – vertikalni napon;
σh – horizontalni napon;
Jaky-eva teorija se, izgleda, pokazala neutemeljenom, ali su kasnija eksperimentalna

istraživanja pokazala prihvatljivost izraza (1) za normalno konsolidirana tla. Za sitnozrna tla u
3
Sarač, Dževad (1989), Mehanika tla, Građevinski fakultet u Sarajevu, Bosna i Hercegovina
8
novijim istraživanim, EC 7 predlaže sljedeći empirijski izraz za koeficijent horizontalnog
pritiska u stanju mirovanja
K0  K0nc OCR  (1  sin ) OCR (2)
gdje je Konc – koeficijent mirnog pritiska za normalno konsolidirano tlo, izraz (1), a OCR – je
koeficijent prekonsolidacije (OCR=σp/σv0; σp – je pritisak prekonsolidacije, σpv0 – je vertiklno
naprezanje u horizontalno uslojenom tlu). Za koeficijent horizontalnog pritiska u stanju
mirovanja u tlu nagnutom pod uglom β ≤ φ ponekad se u praksi koristi vrijednost iz EC 7
Ko;  K0 (1 sin ) (3)
Ovaj izraz vrijedi za proračun pritisaka na horizontalno nepomične konstrukcije kad se površina
tla uzdiže s udaljavanjem od zida. Koeficijent horizontalnog pritiska u stanju mirovanja u praksi
se koristi za proračun horizontalnog pritiska na konstrukcije kad je iz bilo kojeg razloga
spriječeno njihovo horizontalno pomjeranje. Eurokod 7 pod horizontalno nepomičnom
konstrukcijom smatra onu koja se horizontalno pomiče manje od 0,05 % svoje visine.
Koeficijent pritiska u stanju mirovanja daje znatno veći pritisak na konstrukciju od aktivnog
pritiska.
Kod druge grupe od primarnog su interesa horizontalni pritisci koji se javljaju pri
izvjesnim pomjeranjima i deformacijama konstrukcija. To su problemi potpornih zidova,
upornjaci mostova itd. U slučaju kada je u pitanju ekspanzija (širenje) tla, govorimo o aktivnom
pritisku, a kada je u pitanju kompresija (zbijanje) tla o pasivnom pritisku ili otporu tla (slika
10).
+ -
Ea Ep
a) b)
Slika 10. Aktivni pritisak (a) i Pasivni otpor (b) (Sarač Dž. (1989))
9
Veličina aktivnog ili pasivnog pritiska funkcija je izvršenih pomjeranja. Odnos između
pomjeranja i sile koja djeluje na zid prikazan je na slici 11. Kada nema pomjeranja (u=0)
djelovaće na konstrukciju pritisak u stanju mirovanja E0. Pozitivna rotacija, odnosno odmicanje
zida od mase tla smanjuje silu pritiska, jer se u masi tla mobiliše otpornost na smicanje koja
djeluje suprotno od kretanja mase tla koje je usmjereno prema zidu. Za određeno pomjeranje
zida u tlu će se desiti slom i formirat će se klizna površina duž koje je iskorištena ukupna
otpornost na smicanje. U ovom trenutku, sila koja djeluje na zid poprima minimalnu vrijednost
Ea koju nazivamo aktivnim pritiskom.
-s +s
A k tiv n o s ta n je
Ep P o lo ž a j z id a u
P a s iv n o s ta n je s ta n ju m iro v a n ja
M iro v a n je
E0
-s +s
Ea
sp sa P o m je ra n je
Slika 11. Odnos između pokreta zida i pritisaka tla. Aktivni i pasivni slučaj (Sarač Dž. (1989))
Sa druge strane, ako se zid ili dio zida pomjera prema tlu, mobilizira se otpor tla koji se
suprotstavlja daljem pomjeranju. Negativna rotacija zida može se održati samo ako se poveća
vanjska sila. Ako sila dostigne vrijednost kojoj masa tla ne može da se suprotstavi javlja se
slom, odnosno u tlu se razvija klizna površina duž koje je mobilizirana ukupna čvrstoća na
smicanje. U ovom trenutku sila između zida i tla dostiže maksimalnu vrijednost Ep, koju
nazivamo pasivnim otporom. Prema tome i aktivni pritisak i pasivni otpor predstavljaju
granična stanja. Oni pripadaju onoj klasi problema kod kojih se razmatra slom u tlu, odnosno
granična stanja ravnoteže.
Treća grupa su slučajevi kod kojih su od dominantnog značaja vertikalni naponi i sile.
Ovdje značajno mjesto imaju tuneli i podzemne konstrukcije. Međutim, treba napomenuti, da
se i ovdje razmatraju aktivna i pasivna naponska stanja, zavisno od karaktera deformacija.
Prema modifikovanoj Rankine-ovoj teoriji iza zida, koji se može pomicati od tla, stvara
se u tlu klin u kojem je u svakoj tački tlo u stanju sloma. Ako se pretpostavi da između vertikalne
poleđine zida i tla nema trenja te da je površina tla iza zida horizontalna, na ravninama koje su
10
nagnute pod uglom θcr = θa = ±(45º + φ/2) nastat će slom tla kad naprezanje na smicanje dostigne
čvrstoću tla izraženu kao τf = c + σ×tgφ.
Slika 12. Rankinevo stanje aktivnog pritiska tla (Szavitz, N. (2006))
Iz Mohr-ovog dijagrama sa slike 12 proizilazi tada sljedeća jednakost
1
(v  h)
2  sin  (4)
1
(v  h)  c  cot 
2
gdje je, Kv – vertikalno naprezanje u tlu ( za homogeno tlo jedinične težine γ, σv = γz; ovdje se
pretpostavlja da nema pritiska vode u porama), σh – horizontalno naprezanje u tlu u slučaju
aktivnog sloma ili aktivni pritisak, c – kohezija, φ – ugao unutrašnjeg trenja. Sređivanjem izraza
(2) slijedi za pritisak na zid ili aktivni pritisak:
a  vKa  2c Ka (5)
gdje je, Ka – koeficijent aktivnog pritiska i u slučaju Rankine-ovog uslova ima vrijednost
1  sin  
Ka   tg 2 (45  ) (6)
1  sin  2
Na sličan način može se dobiti i izraz za pasivni otpor tla pri Rankine-ovom pasivnom stanju
sloma, kad se zid rotacijom oko dna utiskuje u tlo
 p   v K p  2c K p (7)
gdje je koeficijent pasivnog otpora:
11
1  sin   1
Kp   tg 2 (45  )  (8)
1  sin  2 Ka
U tom su slučaju ravnine na kojima dolazi do sloma tla, odnosno na kojima naprezanje na
smicanje dostiže čvrstoću, nagnute su u odnosu na horizontalu pod uglom θcr = θp = ±(45º - φ/2).
Rankine u svoje vrijeme nije znao za princip efektivnog naprezanja kojeg je mnogo kasnije
predložio Terzaghi. Danas, kad je on općenito prihvaćen, izraze (3) i (5) danas pišemo za
efektivna naprezanja, a isto tako parametre čvrstoće izražavamo preko efektivnih naprezanja.
3.1. Potrebni pomaci za potpuno aktiviranje graničnih pritisaka
Sa stanovišta potrebnih a ekonomičnih dimenzija potporne konstrukcije povoljno je

računati s punom mobilizacijom aktivnog pritiska koji je bitno manji od horizontalnog pritiska
u stanju mirovanja u horizontalno uslojenom tlu. Računajući da će na potpornu konstrukciju
djelovati aktivni pritisak znači iskoristiti čvrstoću tla u potpunosti i prepustiti tlu da preuzme
dio horizontlanog pritiska inače prisutnog u tlu. Međutim, to smanjenje horizontalnih efektivnih
naprezanja popraćeno je odgovarajućim horizontalnim deformacijama. Ukoliko one nisu
omogućene, do smanjenja horizontalnih pritisaka ne može doći. Slično je s pasivnim otporom.
Utiskivanjem zida u tlo raste horizontalni otpor do granične vrijednosti pasivnog otpora kad je
tlo iza zida u slomu, kad je u potpunosti iskorištena čvrstoća tla. Da bi se to stanje postiglo,
potrebni su odgovarajući pomaci.
Eksperimenti i iskustvo uče da su pomaci potrebni za aktiviranje pune veličine pasivnog

otpora obično za oko red veličine veći od onih potrebnih za puno aktiviranje aktivnog tlaka.
Eurokod 7 daje okvirne podatke o potrebnim pomacima vertikalnih zidova za aktiviranje kako
aktivnog pritiska tako i pasivnog otpora s kojima treba računati pri njihovom punom aktiviranju
(Tabela 1). Ukoliko iz nekih razloga ti pomaci nisu omogućeni, pritisci na zidove će biti veći
od aktivnih ili manji od pasivnih, ovisno o veličini i smjeru pomaka. Iz navedene tabele uočljivo
je da mobilizacija pasivnog otpora ne ovisi linearno o nametnutom pomaku, već je ta zakonitost
izrazito nelinearna. Pedeset postotna mobilizacija pasivnog otpora zahtjeva oko šest puta manji
pomak od onog potrebnog za puno aktiviranje pasivnog otpora. O tome treba svakako voditi
računa pri određivanju pritisaka na zid i dimenzioniranju samih zidova. Isto se tako upozorava
da je potreban veći pomak za aktiviranje pasivnog otpora ako se tlo nalazi pod vodom, nego
ako je iznad razine podzemne vode.
12
Tabela 1. Horizontalni pomaci potrebni za potpuno aktiviranje aktivnog pritiska i pasivnog otpora ( prema
Eurokod 7)
13
4. Fizičko (Huang 2009) i numeričko modeliranje konzolnog potpornog zida
Huang i Luo4 su izveli eksperimentalno istraživanje ponašanja umanjenog fizičkog

modela konzolnog zida oslonjenog na model tla različitih krutosti. Mjerili su slijeganje zida,
horizontalne pomake zida, te intenzitet horizontalnih pritisaka na osnovu kojeg su odredili
veličine koeficijenata horizontalnih pritisaka. Analizirano je ponašanje zida sa i bez nanošenja
opterećenja (slika 13a i 13b). Pored toga utvrdili su ravni sloma prouzrokovane opterećenjem
na površini zasipa iza zida. Njihovi rezultati su objedinili dosadašnja saznanja i dali određene
smjernice za dalja istraživanja potpornih konstrukcija kao što su konzolni zidovi.
Slika 13. a) Umanjeni model konzolnog zida; b) lokacija i izgled dodatnog opterećenja (q) na vrhu zasipa
4.1. Podaci o eksperimentu
Napravljen je model konzolnog potpornog zida sa visinom ispune od 500 mm (slika 13).
Da bi se što bolje izvršila simulacija ponašanja temeljnog tla na dnu modela postavljeno je 6
opruga. Rastojanje između opruga je 260 mm, dok su rubne opruge postavljene na 100 mm od
kraja modela. Korištene su opruge sa različitim krutostima ali je u ovom radu izdvojen jedan
model sa kojim će se porediti rezultati numeričkih simulacija. Krutost opruge je izračunata
povratnom analizom, tako da dobijena slijeganja u numeričkom modelu odgovaraju
slijeganjima provedenog eksperimenta (tabela 2). Ove opruge treba da simuliraju slijeganja
temelja. Dvodimenzionalna ispuna potpornog zida je konstruisana polaganjem 1.96 mm φ x
150 mm – dugih čeličnih cilindara postavljenih na gustom razmaku. Čelični cilindri imaju
zapreminsku težinu 68.5 kN/m3, što je 4 puta više nego zapreminska težina tla ( 17 kN/m3).
Zid visine 2.4 m je predstavljen modelom 0.6 m, proto-tip šljunka sa ujednačenom veličinom
4
Ching-Chua Huang; Woei-Ming Luo
14
7.84 mm ( =1.96 mm x 4), koji je klasifikovan kao fini šljunak u pravilniku ASTM D2487.
Prednost korištenja rombičnih pakovanja jednakih čeličnih cilindara kao idealizacija
dvodimenzionalnog (2-D) zatrpavanja je da će dobro izveden i homogen zasip osigurati
kvalitetu eksperimentalne studije.
Tabela 2. Krutost opruge
Opruga
Krutost opruge (N/mm) 1,3
Naponi smicanja [kN/m2]
Normalni naponi [kN/m2]

Naponi smicanja [kN/m2]
Normalni naponi [kN/m2]
Slika 14. a) Mohr-ovi krugovi i anvelopa sloma za čelične štapove ; b) Mohr-Kulonova anvelopa sloma
dobijena iz testa direktnog smicanja za čelične štapove 1.96φ
Mehaničke osobine, uključujući ugao unutrašnjeg trenja i svojstva napon-dilatacija čeličnih

cilindara istražen je od strane Huang (1999). Njegov izvještaj da je ponašanje čeličnih cilindara
sličan ponašanju tla i Mohr-Coulomb-ov kriterij sloma su upotrijebljeni da se opiše smičuća
čvrstoća sloma snopa čeličnih cilindara. Slika 14. pokazuje rezultate testa (Huang 1999).
Eksperimentalno je potvrđeno da je prosječna vrijednost ugla unutrašnjeg trenja idealno
upakovanih čeličnih cilindara φs =35° (Huang 1999). Slika 14(b) prikazuje uglove unutrašnjeg
trenja dobijenog u testu direktnog smicanja također dato u (Huang 2007) za iste materijale
korištene u prikazanoj studiji (Huang 1999).
Zbog spriječavanja propadanja ispune, tj. čeličnih cilindara na vrh šest opruga je
postavljena čelična ploča debljine 3 mm, dužine 1500 mm i 150 mm širine, kako je prikazano
na slici 14. da posluži kao oslonac između ispune i temelja (opruge). Deset odvojenih blokova
15
je spojeno zavrtnjima na dva trougaona, kruta čelična okvira i tako formiraju lice zida koje je
se ne može savijati. Čelična ploča (150 mm široka, 300 mm duga, i debljine 50 mm) je spojena
zavrtnjima za čelični okvir i tako formira temelj konzolnog zida. Odnos između širine temelja
(B = 300 mm) i ukupne visine zida ( H = 600 mm) je 0.5. Mjerači pomaka su postavljeni na zid
i na temelje kako bi mjerili pomjeranja.
Mjerači
LVDT-mjerači pomaka
Mjerači
Jedinica: mm
Čelična ploča
Opruga 1 opruga 2 opruga 3 opruga 4 opruga 5 opruga 6
Slika 15. Šematski prikaz konzolnog zida
Nosivost na klizanje je povećana izvođenjem smičućeg „zuba“. Na osnovu analize metodom

granične ravnoteže, model konzolnog zida ima faktor sigurnosti protiv klizanja FSs = 2.98, i
faktor sigurnosti protiv prevrtanja FSo = 3.44 za uslove opterećenja (q=0); FSs = 1.68 i FSo =
2.21 za uslove opterećenja q=17 kN/m2.
Slika 16. a) Posmatrana smičuća ravan konzolnog zida za Kv = ∞ kPa/mm, q=17 kN/m2;
b) Posmatrana smičuća ravan konzolnog zida za Kv = 3.6 kPa/mm, q=17 kN/m2;
Ovi proračuni su bazirani na teoriji Coulomb-ovog aktivnog pritiska i pasivnog otpora za φ =

35° i δ = φ/2 (δ - ugao trenja interfejsa između zida i ispune). Par smičućih ravni se učestalo
pojavljuje tokom trajanja testa. Nagibi ovih smičućih ravni u potpunosti odgovaraju Rankinovoj
16
kliznoj plohi, maksimalni pravci napona su 45°+φs/2 = 45°+17.5° = 62.5° od horizontale, slika
16. (a) i (b). Također, na slici 16 se mogu vidjeti deformacije čelične ploče smještene iznad
opruga.
4.2. Horizontalni pritisci koji djeluju na zid
Horizontalni pritisci koji će biti analizirani u ovom dijelu su mjereni neposredno uz zid.
Dijagram na slici 17 prikazuje horizontalne pritiske mjerene tokom ekserimenta. Kako bi se
izvršilo poređenje na dijagramu su dati i Rankine-ovi horizontalni pritisci za aktivno granično
stanje, Ka = 0,247, prije i poslije nanošenja opterećenja, q = 17 kN/m2.
Dijagram horizontalnih pritiska

1
0.9
0.8 nakon zasipanja ispunom

q=17 kN/m2
0.7 Rankine, Ka
Rankine + opt
Visina zida ( % )
0.6
0.5
0.4
0.3
0.2
0.1
0
0 5 10 15 20
Horizontalni pritisak (kN/m2)
Slika 17. Dijagram horizontalnih pritisaka – Eksperiment
Izmjereni pritisci koji djeluju na lice zida su veći od Rankine-ovih nakon nanošenja opterećenja,
dok su približno jednaki Rankine-ovim za slučaj opterećenja samo vlastitom težinom cilindara.
17
4.3. Slijeganja temeljnog tla
Slika 18. prikazuje intenzitet i smijer slijeganja čelične ploče debljine 2 mm, dužine
1500 mm i 150 mm širine, oslonjene na opruge.
Dijagram slijeganja
0 0.1 0.2 0.3 0.4 0.5 0.6 0.7 0.8 0.9 1 1.1 1.2 1.3 1.4 1.5
0
Dubina [mm]
-5
-10
-15
Dužina ploče
Nakon zasipanja za Kv=3,6 - Huang q=17 kN/m2 - Huang
Slika 18. Dijagram slijeganja - Eksperiment
Analizom rezultata dobijenih mjerenjem slijeganja čelične ploče može se zaključiti da su

slijeganja ispred zida 5 mm, uglavnom prouzrokovana samom težinog čeličnih cilindara. Do
skoka u krivoj slijeganja dolazi na mjestu ispod pete temelja zida i iznosi 7 mm prije
opterećenja, dok je poslije nanošenja opterećenja q = 17 kN/m2 povećano na 11 mm. Zbog
malog opterećenja, slijeganja u zoni ispred zida nisu značajna.
4.4. Numerički model umanjenog eksperimenta
U sklopu ovog rada je napravljen numerički model umanjenog zida i njegovi rezultati
su poređeni sa rezultatima stvarnog umanjenog eksperimenta. Numerički model je formiran po
uzoru na podatke iz provedenog eksperimenta. Modeliranje je izvršeno u programskom paketu
Plaxis 8.5. 2D. Numerički model je napravljen za ravno stanje deformacija, sa trougaonim
konačnim elementima koji imaju 15 čvorova sa 12 tačaka Gaussove integracije.
4.5. O modelu
Numerički model konzolnog potpornog zida dimenzija temelja 300 x 50 mm, dimenzije
tijela zida 500 x 50 mm i zub dimenzija 50 x 50 mm prikazan je na slici 19. Konturni uslovi
modela odgovaraju eksperimentu. Spriječena su horizontalna pomjeranja na lijevom i desnom
kraju, dok se zasip vertikalno oslanja na čeličnu ploču dužine 1500 mm i debljine 3 mm. Ploča
18
stoji na 6 opruga koje imaju krutost EA/L = 1,30 x 10-3 kN, L = 1 mm, a Lspacing = 1 mm, koja
je usvojena povratnom analizom. Razmak opruga konstantan i iznosi 260 mm.
900
L-E model zida
650 450
M-C model tla
200
[mm]
1500 Čelična ploča
Slika 19. Numerički model zida
Osobine i parametri modeliranih materijala dati su u tabeli 3. Ispuna je modelirana Mohr –

Coulomb-ovim modelom tla. Prema ovom modelu do sloma materijala će doći usljed kritične
kombinacije normalnog i smičućeg napona, tj. vrijedi:
 f  c ' '  tg'
gdje je: c' – kohezija

φ' – efektivni ugao unutrašnjeg trenja
σ' – efektivni normalni napon
Tabela 3. Karakteristike materijala
γunsat γsat Eref ν Cref φ Ψ Interfejs

Naziv Model Vrsta
[kN/m3] [kN/m3] [kN/m2] [º] [º] [Ri]
Ispuna M-C Drenirano 68,5 68,5 50 000 0,15 0 35 5 0,80
Zid L-E Drenirano 78 78 200 000 0,15 1,0
19
Tabela 4 prikazuje karakteristike čelične ploče dimenzija 1500 x 150 x 2 mm.
Tabela 4. Karakteristike čelične ploče
Model EA EI D
[kN/m] [kNm2/m] [mm]
Čelična ploča
Elastično 400 000 133 000 2
[1500 x 150x 2]
4.6. Modeliranje faza izvođenja i opterećenja
Ukupno 4 faze proračuna su primjenjene u svrhu simulacije izvođenja zida te nanošenja

opterećenja na vrhu zasipa. Te faze su ilustrativno naznačene na slici 20, a obuhvataju:
 FAZA 1: Postavljanje opruga i čelične ploče

 FAZA 2: Nasipanje ispune do kote dna zida
 FAZA 3: Izvođenje zida i zasipanje ispune
 FAZA 4: Nanošenje opterećenja q = 17 kN / m2
Slika 20. Faze numeričkog proračuna
20
4.7. Rezultati numeričkih simulacija i poređenje sa mjerenjima
Rezultati nakon 3. i 4. faze su upoređivani sa rezultatima eksperimenta. Prikazano je

poređenje horizontalnih pritisaka, a zatim i slijeganja čelične ploče oslonjene na 6 opruga. Radi
upoređivanja dijagrama horizontalnih pritisaka, na slici 21 su dati horizontalni pritisci za slučaj
Rankine-ovog aktivnog stanja, mjereni horizontalni pritisci na umanjenom modelu i
horizontalni pritisci dobijeni pomoću metode konačnih elemenata u programskom paketu
Plaxis 8.5. 2D.
Dijagram horizontalnih pritisaka

1
0.9
nakon zasipanja -
0.8 Eksperiment
q=17 kN/m2 - Eksperiment
0.7
Visina zida [ % ]
Rankine, Ka
0.6
0.5 Rankine + opt
0.4 q=17 kN/m2 - MKE
0.3 nakon zasipanja - MKE
0.2
0.1
0
0 5 10 15 20 25
Horizontalni pritisak [ kN/m2]
Slika 21. Ukupni dijagram horizontalnih pritisaka
Kao što se može vidjeti iz dobijenih dijagrama, rezultati numeričkog modela i

eksperimenta odgovaraju jedan drugome kvalitativno. Može se reći da numerički model
predstavlja dobar model stvarnog ponašanja zida. Postoje zanemarivo mala odstupanja u
kvantitativnom smislu, što se može pripisati ograničenju Mohr – Coulomb-ovog modela
homogenog i izotropnog kontinuuma da opiše ponašanje diskretnog fizičkog modela sa
cilindrima. Da bi u potpunosti odgovarali i kvalitativno trebalo bi detaljnije ispitati osobine svih
korištenih materijala i pronaći numerički model koji će dovoljno dobro to i opisati.
21
Dijagrami horizontalnih pritisaka pokazuju izrazito povećanje horizontalnog naprezanja
na zid kada je na površini apliciran dodatni teret. Druga stvar koju je vrijedno spomenuti je ta
da vrijednosti dobijene numeričkim proračunom odgovaraju u velikoj mjeri Rankine-ovoj
pretpostavci raspodjele aktivnih horizontalnih pritisaka pri vrhu zida i to 2/3 visine zida, dok su
za 1/3 donjeg dijela zida dobijeni nešto veći horizontalni pritisci korištenjem numeričkih
metoda. U donjoj 1/3 zida intenzitet horizontalnih pritisaka dobijenim metodom konačnih
elemenata se povećao za oko 35 % u odnosu na intenzitete izmjerenih horizontalnih pritisaka.
Dijagrami koji su utvrđeni mjerenjima na realnom modelu umanjenog eksperimenta bolje
odgovaraju numeričkom proračunu nego Rankine-ovoj pretpostavci. Rankine-ova teorija ne
uzima u obzir temeljno tlo, već samo materijal koji je u dodiru sa zidom.
S druge strane, kada se doda opterećenje intenziteta q = 17 kN/m2 dobijaju se nešto veća
odstupanja od Rankine-ovog aktivnog stanja. U donjoj 1/3 zida vrijednosti horizontalnih
pritisaka dobijenih metodom konačnih elemenata dostižu veće vrijednosti za oko 69 % u
poređenju sa Rankine-ovim vrijednostima horizontalnih pritisaka. Ovo može biti posljedica
uticaja krutosti temeljne stope zida, koja metodama granične ravnoteže nije uzeta u obzir. Zbog
nemogućnosti ostvarenja dovoljnih pomjeranja u toj zoni nije se aktivirao aktivni pritisak u
potpunosti, a kao posljedicu toga imamo veće vrijednosti horizontalnih pritisaka.
Dijagram slijeganja
0 0.1 0.2 0.3 0.4 0.5 0.6 0.7 0.8 0.9 1 1.1 1.2 1.3 1.4 1.5
Slijeganja [mm]
0
-2
-4
-6
-8
-10
-12
Dužina ploče [m]
Nakon zasipanja - Eksperiment nakon zasipanja - MKE
Slika 22. Ukupni dijagram slijeganja
Dobijena slijeganja čelične ploče prikazana su na slici 22. Slijeganja čelične ploče
pokazuju da se sve bitne deformacije i kretanja tla dešavaju iza zida u zasipu i ispod temelja
zida. Čelična ploča u umanjenom modelu eksperimenta predstavlja temeljno tlo na nekoj
dubini, i zavisno od njene krutosti zavisiti će vertikalna pomjeranja tla. Pomjeranja tla su od
velike važnosti za ponašanje potpornih zidova. U slučaju dobrog tla ispod potpornog zida,
temeljna stopa zida ne bi se mogla dovoljno slijegati, a kao rezultat tih spriječenih pomjeranja
ne bi došlo do aktiviranja aktivnog stanja i horizontalni pritisci bi bili veći.
22
Iz dijagrama slijeganja sa slike 22 može se vidjeti da su dobijeni rezultati kvantitativno
nešto veći nego oni izmjereni na umanjenom eksperimentu. Jedan od razloga može biti taj što
metoda konačnih elemenata koristi poluprostor kao kontinuum, dok su čelični cilindri diskretne
kuglice. Međutim, može se iskoristiti oblik krive slijeganja, koji u potpunosti odgovara krivoj
dobijenoj u mjerenim tačkama. Također i ova kriva pokazuje skok u slijeganjima ispod temeljne
stope zida, koja zadržava određenu vrijednost sve do kraja ploče ispod ispune zida.
Proračuni zasnovani na pretpostavkama granične ravnoteže temelje se na pretpostavci

da su ostvarena dovoljna pomjeranja zida i da tlo iza zida dostiže aktivno granično stanje, što
opravdava korištenje Rankine-ovog koeficijenta aktivnog pritiska (Ka) u proračunu ovakvih
konstrukcija. Međutim, utjecaj temeljnog tla se ne uzima u obzir kod ovih proračuna. S druge
strane, metodom konačnih elemenata direktno se može uzeti u obzir ovaj utjecaj. Zbog toga je
prilikom projektovanja potpornih zidova potrebno obuhvatiti utjecaj karakteristika temeljnog
tla na horizontalne pritiske, jer ovaj faktor u velikoj mjeri utječe na slijeganje potpornog zida,
a posljedično i horizontalna pomjeranja. Također, pored navedenih utjecaja u proračunu sa
metodom konačnih elemenata možemo uzeti i utjecaj faza izvođenja radova, koja mogu
doprinjeti pri procjeni stvarnog ponašanja konstrukcije.
23
5. Numeričke analize zida stvarne veličine
Numerička analiza provedena je u programskom paketu Plaxis 8.5. 2D. Izvršena je

diskretizacija kontinuuma pomoću konačnih elemenata. Parametri deformacija ispune i
temeljnog tla, svojstva konstrukcije, fleksibilnost zidova, kompleksni početni uslovi, interakcija
između različitih materijala, utjecaj faza izvođenja, utjecaj zbijanja i drugi utjecaji biće uzeti u
obzir prilikom ovih numeričkih proračuna za razliku od proračuna prema konvencionalnim
metodama koje to ne ili ne obuhvataju ili obuhvataju indirektno.
Osmišljena su 4 modela zida stvarne veličine i izvršeno je poređenje rezultata dobijenih

numeričkim analizama metodom konačnih elemenata. Sva četiri modela zida imaju iste
dimenzije zida i poprečni presjek zida. U stvari, ova četiri modela su jedan model primjenjen
na četiri različita slučaja konfiguracije terena u prirodi. Analizom dobijenih rezultata
numeričkim proračunom posmatrane su deformacije zida i ispune.
Geometrijske karakteristike zida i geotehnički parametri tla usvojeni su na način da

analizirani zidovi imaju faktor sigurnosti između 1 i 2.5 što pokriva zonu faktora sigurnosti
realnih zidova kakvi se izvode u praksi.
Karakteristike numeričih modela prikazane su u tabeli 5.
Tabela 5. Karakteristike numeričkih modela
Model Temeljno Materijal Nasipanje u Zbijanje Prisustvo

zida tlo nasipa slojevima slojeva vode
Elemenat
Model 1 Tlo 2 Tlo 5 Da Ne Ne
grede
Elemenat
grede
Elemenat
grede
Elemenat
Model 4 Tlo 3 Tlo 5 Da Da Ne
grede
Karakteristike tla za pojedine modele date su u tabeli 6.
24
Tlo je modelirano Mohr-Coulomb-ovim modelom tla. Prema ovom modelu do sloma
materijala će doći usljed kritične kombinacije normalnog i smičućeg napona, tj. vrijedi:
 f  c '  ' tg '
Gdje je: c' - kohezija

φ' – ugao unutrašnjeg trenja
σ' – efektivni normalni napon
Tabela 6. Karakteristike tla
Model γunsat γsat Eref ν cref φ Ψ Interface

Naziv Vrsta
tla [kN/m3] [kN/m3] [kN/m2] [kPa] [º] [º] [Ri]
Drenir 0, 2
Tlo 1 M-C 20 20 15 000 15 0 0,8
ano 3 5
Drenir 0, 2
Tlo 2 M-C 20 20 7 500 5 0 1
ano 3 2
Drenir 0, 2
Tlo 3 M-C 20 20 100 000 50 0 1
ano 3 7
Drenir 0, 2
Tlo 4 M-C 20 20 30 000 20 0 1
ano 3 2
Nakon iskopa materijala za izgradnju predviđenog zida potrebno je zasipanje vršiti sa

materijalom boljih karakteristika. Izborom materijala koji će biti korišten prilikom nasipanja
može se doprinjeti većem faktoru sigurnosti. Najčešće se nasipanje vrši granularnim
materijalima, zbog osobine procjeđivanja vode ako bi se kojim slučajem ona pojavila iza zida,
a u proračunu nije uzeta u obzir. Karakteristike zasipa prikazane su u tabeli 7. Zasip je
modeliran Hardening Soil modelom koji uzima u obzir očvršćavanje materijala prilikom
prethodnog naprezanja i rasterećenja. HS model koristi različite module elastičnosti za
slučajeve kada imamo opterećivanje i rasterećivanje materijala. Razlog zbog kojeg je korišten
HS model tla je taj da možemo na adekvatan način uzeti u obzir uticaj zbijanja koji će biti
analiziran u slučaju za model 3.
Tabela 7. Karakteristike zasipa – model 1,2,3,4
γunsat γsat E50,ref Eur,ref ν Cref φ Ψ

Naziv Model Vrsta
[kN/m3] [kN/m3] [kN/m2] [kN/m2] [kPa] [º] [º]
Zasip HS Drenirano 20 20 50 000 150 000 0,3 1 38 8
25
U numeričkom modelu konzolni potporni zid je modeliran iz dva dijela. Prvi dio je
temelj zida modeliran plate elementom (elemenat grede). Drugi dio je tijelo zida također
modelirano plate elementom (elemenat grede) karakteristika prikazanih u tabeli 8.
Tabela 8. Karakteristike zida – model 1, 2, 3, 4
EA EI D W
Naziv Model ν
[kN/m] [kNm2] [m] [kN/m/m]
Temelj zida Elastičan 15 000 000 312 500 0,5 2 0,2
Tijelo zida Elastičan 15 000 000 312 500 0,5 7 0,2
Mreža konačnih elemenata je ista za sva četiri modela, te je na taj način eliminisan
utjecaj ove veličine na rezultate. Utjecaj krutosti zida nije uzet u razmatranje u ovom radu, tj.
koristi se jedna krutost zida za sva četiri modela. Ta krutost je uobičajena za ove konstrukcije
(debljina zida od oko 0.1H, gdje je H visina zida).
Spoj (kontakt, interface) između zida i tla uzet je u obzir preko koeficijenta interakcije
(Ri). Ovim parametrom se definiše čvrstoća spoja (ugao unutrašnjeg trenja i kohezija) i krutost
spoja (Gi = Ri2∙Gtla). U literaturi se mogu pronaći razne preporuke za modeliranje kontakta tla
i konstrukcije. Karakteristike elemenata kontakta (interface elemenat) su odabrane prema
preporukama Van Langen, H. Vermeer P.A. (1991) tabela 9.
Tabela 9. Vrijednosti kontakt elementa (interface) prema Van Langen, H. Vermeer P.A. (1991)
pijesak/beton glina/beton
Rinter 1,0-0,8 1,0-0,7
Numerički modeli su analizirani za ravno stanje deformacija, sa trougaonim konačnim

elementima koji imaju 15 čvorova sa 12 tačaka Gauss-ove integracije. Konturni uslovi sva četiri
modela odgovaraju realnom problemu, na rubovima desno i lijevo spriječeno je horizontalno
pomjeranje, a na dnu modela spriječeno je i horizontalno i vertikalno pomjeranje.
Nakon što je definisano početno stanje naprezanja (izračunato K0 procedurom),

uslijedio je proračun po fazama. Nivo podzemne vode je postavljen na dno numeričkog modela
za sva četiri slučaja, tj. utjecaj podzemne vode je eliminisan.
Rezultati provedenih numeričkih analiza obuhvataju slijeganja zida i horizontalne

pritiske na zid.
26
5.1. Model 1
Prvi model koji će biti analiziran je slučaj temeljnog tla lošijih osobina, tj. mekše tlo.
Takvo tlo sklono je većem slijeganju tla i dovodi do većih deformacija zida, što će biti prikazano
u nastavku.
40 m
5 TLO 1
10
3,6
5 TLO 2
Slika 23. Model 1 - zid stvarne veličine
Dimenzije zida i slojevi tla za model 1 prikazani su na slici 23. Dimenzije modela su: širina 40
m i visina 10 m. Karakteristike materijala svih slojeva tla za model 1 dati su u tabeli 6. Zasip je
modeliran granularnim materijalom, čije su karakteristike date u tabeli 7. Zid je modeliran
elementima grede (plate elementima). Karakteristike elemenata grede su date u tabeli 8. Spoj
između zida i ispune modeliran je elementima spoja (interface elementima), čije vrijednosti
zavise od slučaja do slučaja i date su u tabeli 9.
5.1.1. Modeliranje faza izvođenja – model 1
Numeričkim proračunom konzolnih potpornih zidova moguće je uzeti u obzir utjecaje

faza izvođenja zida, te za svaku fazu provjeriti stabilnost konstrukcije. Simulacija izvođenja
zida i provjera stabilnosti zida proračunata je sa ukupno 8 faza. Te faze su ilustrativno
naznačene na slici 24, a obuhvataju:
 FAZA 1: Iskop do kote dna temelja zida

 FAZA 2: Izvođenje zida
 FAZA 3: Nasipanje ispune – 1. sloj
 FAZA 8: φ/c redukcija – proračun globalne stabilnosti zida (FS)
27
Slika 24. Faze numeričkog proračuna – model 1
28
5.1.2. Rezultati
Analiza rezultata je izvršena nakon svake faze. Na svim modelima praćene su

deformacije, horizontalna i vertikalna pomjeranja tijela zida i temeljne stope zida, intenzitet
horizontalnih pritisaka, ukupna rezultujuća sila i faktor globalne stabilnosti zida nakon izvedne
svih faza izgradnje zida.
a) b)
Slika 25. Model 1: a) Deformacije zida nakon zasipanja ispune; b) Vektor pomjeranja tijela zida po fazama
Deformacije zida nakon zasipanja ispune prikazane su na slici 25a, a vektor pomjeranja u
pojedinim fazama prikazan je na slici 25b. U prvim fazama proračuna utvrđeno je pomjeranje
vrha zida prema tlu, a donji dio se pomjerao u smjeru od tla. To je posljedica nasipanja
materijala u slojevima. Opterećivanje samo donjeg dijela zida ima za posljedicu blago rotiranje
zida. Ovo je moguće u slučajevima kada je zid dovoljno krut da se ne savija značajno usljed
opterećenja. Temeljna stopa zida se diferencijalno slegla prilikom nanošenja opterećenja od
težine zasipa. Peta zida ima veće slijeganje u odnosu na konzolni istak, što je posljedica
opterećivanja zida materijalom ispune.
Na slici 26 prikazan je dijagram horizontalnih pritisaka nakon izgradnje zida i nasipa. Pored
horizontalnih pritisaka dobijenih metodom konačnih elemenata dat je i dijagram horizontalnih
pritisaka za Rankine-ovo aktivno stanje, Ka = 0,238 i Jaky-evo stanje mirovanja K0 = 0,384
(nasip, φ = 38º). Na osnovu ovog dijagrama jasno se vidi da horizontalni pritisci dobijeni
numeričkom simulacijom metodom konačnih elementa kvalitativno skoro u potpunosti
odgovaraju horizontalnim pritiscima Rankine-ovog aktivnog stanja. Kriva Rankine-ovog
pritiska je linearna sa dubinom, dok kriva pritisaka dobijena metodom konačnih elemenata je
nelinearna. Mala odstupanja su primjećena u donjoj 1/3 zida. U donjoj 1/3 zida metodom
konačnih elemenata dobijeni su horizontalni pritisci za oko 25 % veće nego za slučaj Rankine-
29
ove teorije. Razlog za to je što Rankine-ova teorija zanemaruje utjecaj krutosti temeljne stope i
interakcije zida sa temeljnim tlom, dok metoda konačnih elemenata to uzima u obzir pri
proračunu. Dijagram horizontalnih pritisaka za stanje mirovanje (K0) značajnije odstupa od
pritisaka za granično aktivno stanje (Ka) i pritisaka utvrđenog metodom konačnih elemenata.

5
4.5
4
Model 1 - lošije temeljno tlo
(MKE)
3.5
Jaky K0
3
Visina zida [m]
Rankine Ka
2.5
1.5
0.5
0
0 5 10 15 20 25 30 35 40 45
Horizontalni pritisak [kPa]
Slika 26. Dijagram horizontalnih pritisaka – model 1
Ukupna rezultujuća sila koja djeluje na zid dobijena metodom konačnih elemenata iznosi S1 =
62 kN/m'.
Cilj osme faze, odnosno φ/c redukcije jeste smanjivanjem parametara čvrstoće dobiti globalni
faktor sigurnosti i on iznosi za ovaj model FS = 1,030. Ovo ukazuje da zid ne zadovoljava
uslove stabilnosti, tj. da nije najpravilnije oblikovan za postojeću konfiguraciju terena i
karakteristike tla. Sljedeći korak u projektovanju bi bio promijeniti dimenzije zida i ponoviti
proračun. Donja granica faktora sigurnosti ispod koje se ne bi trebalo projektovati je definisana
pravilnicima, a okvirno treba da iznosi preko 1,5. Treba napomenuti da je ovaj zid izabran kao
primjer zida sa malim faktorom sigurnosti.
Predviđeno slijeganje kompletnog zida iznosilo je cca 35 mm nakon završetka svih radova.
30
5.2. Model 2
Napravljen je numerički model sa poboljšanim karakteristikama temeljnog tla u odnosu

na model 1. Može se reći da model 2 predstavlja neki uobičajeni slučaj koji se često susreće u
praksi. Karakteristike materijala tla korištenih u modelu 2 date su u tabeli 6. Dimenzije zida i
slojevi tla prikazani su na slici 27.
40 m
5 TLO 1
10
5 3,6 TLO 4
Slika 27. Model 2 – zid stvarne veličine
Materijal zasipa je korišten kao u slučaju za model 1. Karakteristike nasipa su date u tabeli 7.
Zid je modeliran iz dva dijela sa plate elementima (elemenat grede), kao i u modelu 1.
Karakteristike grednog elementa su date u tabeli 8. Vrijednosti kontakt elemenata (interface
elemenat) date su u tabeli 9.
Numeričko modeliranje faza izvođenja u četvrtom modelu u potpunosti odgovara

fazama izvođenja prvog modela (vidi: model 1). Provjera stabilnosti je izvršena za sve faze.
Posmatrana su pomjeranja i intenziteti horizontalnih pritisaka nakon završetka posljednje faze,
tj. nakon zasipanja kompletnog zida.
5.2.2. Rezultati
Rezultati su prikazani za fazu nakon završetka izvođenja kompletnog zasipa. Slika 28

prikazuje dijagrame horizontalnih pritisaka nakon izgradnje zida i nasipa. Prikazani su
dijagrami dobijeni:
a) metodom konačnih elemenata – Tlo 4,

b) za Rankine-ovo aktivno stanje (Ka=0,238),
c) za stanje mirovanja (K0 =0,384)
31
5
4.5
3.5
3
Visina zida [m]
2.5 Jaky K0
Rankine Ka
2 Model 2 - dobro tlo (MKE)
1.5
0.5
0
0 5 10 15 20 25 30 35 40 45
Dijagram na slici 28 prikazuje da horizontalni pritisci dobijeni za ovaj slučaj odgovaraju

Rankine-ovoj pretpostavci za aktivno stanje (Ka) u gornjoj 1/3 zida i kvalitativno i
kvantitativno. Dok za donje 2/3 zida imamo odstupanja, gdje se horizontalni pritisak na dnu
zida povećao za 32 %. Vrijednosti horizontalnog pritiska u dnu zida se približavaju
vrijednostima pritisaka dobijenih za stanje mirovanja (K0).
Ukupna rezultujuća sila koja djeluje na zid iznosi S2 = 66 kN/m'.
Faktor sigurnosti za slučaj 2 iznosi FS = 1,53.
5.3. Model 3
U nastvaku rada napravljen je numerički model sličan modelu 1, s tim da je sada

temeljno tlo modelirano sa boljim karakteristikama tla, tj. tlo je mnogo kruće. Iskoristit će se
isti model, gdje će ostati ista mreža konačnih elemenata. Na taj način je isključen utjecaj mreže
konačnih elemenata na rezultate proračuna.
Dimenzije zida i slojevi tla su prikazani na slici 29.
32
40 m
5 TLO 1
10
3,6
5 TLO 3
Karakteristike tla date su u tabeli 6. Materijal zasipa je korišten kao u slučaju za model 1.
Karakteristike nasipa su date u tabeli 7. Zid je modeliran iz dva dijela sa plate elementima
(elemenat grede), kao i u modelu 1. Karakteristike grednog elementa su date u tabeli 8.
Vrijednosti kontakt elemenata (interface elemenat) date su u tabeli 9.
Numeričko modeliranje faza izvođenja u drugom modelu u potpunosti odgovara fazama

izvođenja prvog modela (vidi: model 1). Provjera stabilnosti je izvršena za sve faze. Posmatrana
su pomjeranja i intenziteti horizontalnih pritisaka nakon završetka posljednje faze, tj nakon
zasipanja kompletnog zida.
5.3.2. Rezultati
Rezultati proračuna (pomaci i horizontalni pritisci na lice zida) su prikazani za finalnu

fazu zasipanja, tj. kada su radovi izvođenja zida završeni. Pomaci zida nakon zasipanja ispune
prikazane su na slici 30a, a vektor pomjeranja za dvije karakteristične faze prikazan je na slici
30b.
33
a) b)
Slika 30. Model 3: a) Deformacije zida nakon zasipanja ispune; b) Vektor pomjeranja tijela zida po fazama
Na slici 30 se vidi da su pomjeranja zida manja za slučaj krutog temeljnog tla nego u slučaju
modela 1 (nepovoljnije temeljno tlo). Ovakvo temeljno tlo za razliku od mekanog tla ne
dozvoljava velika pomjeranja. Slijeganja temeljne stope zida su sada ravnomjernija nego za
slučaj lošeg temeljnog tla.
Slika 31 prikazuje dijagrame horizontalnih pritisaka nakon kompletnog zasipanja.

Prikazani su dijagrami dobijeni:
a) metodom konačnih elemenata - MKE,
c) za stanje mirovanja (Ko =0,384).
Sa prikazanog dijagrama možemo vidjeti da su horizontalni pritisci dobijeni metodom

konačnih elemenata nešto veći u odnosu na aktivno Rankine-ovo stanje, a manji u odnosu na
stanje mirovanje. Razlog većih vrijednosti horizontalnih pritisaka za 2/3 donjeg dijela zida je
nedovoljno veliko pomjeranje zasipa u toj zoni zbog krutog temeljnog tla. Kruće tlo ne
dozvoljava slijeganja i rotaciju, a kao rezultat toga su veći horizontalni pritisci.
34
5
4.5
3.5 Model 3 - veoma dobro tlo

(MKE)
3
Visina zida [m]
Jaky K0
2.5
Rankine Ka
1.5
0.5
0
0 5 10 15 20 25 30 35 40 45
Ukupna rezultujuća sila koja djeluje na zid za model 2 iznosi S2 = 70 kN/m' što je za 16 % veće
nego u slučaju kada imamo tlo lošijih karakteristika.
Faktor sigurnosti za ovaj slučaj iznosi FS = 2,148. S obzirom, da kruće tlo ima veću nosivost,
slom tla u ovom slučaju nije mjerodavan, već treba obratiti pažnju na dimenzije i armaturu zida.
5.4. Model 4
Četvrti model predstavlja model 3 kojem su dodani utjecaji od zbijanja. Materijal ispune
je nasipan u slojevima od po 1,0 m visine. Zatim je vršeno zbijanje nasutog materijala. Zbijanje
u numeričkom modelu je simulirano na način da se na vrh i na dno sloja aplicira opterećenje od
50 kPa suprotnog smjera, kako bi se izbjegao utjecaj da se to opterećenje prenese na ostatak
terena (Mirmoradi, 2012, 2018). Time se simulirala izvršena kompakcija odabranog sloja (slika
32). Intenzitet opterećenja od 50 kPa usvojen je na osnovu preporuka iz literature (Hatami i
Bathurs, 2006) a odgovara uobičajenim mašinama za zbijanje koje se mogu primjenjivati pri
izgradnji sličnih potpornih zidova.
35
Sloj n+1
Sloj n Proračun
Elastično
rješenje
Sloj n-1
Sloj n+2
Slika 32. Numeričko modeliranje zbijanja (Mirmoradi, 2018)
Slika 32 prikazuje dijagrame:
1) vertikalni napon u tlu od vlastite težine;

2) dodatni naponi u tlu od zbijanja prema rješenju za elastični poluprostor i za slučaj
modela koji se primjenjuje u radu;
3) vertikalni napon u tlu od vlastite težine;
4) naponi od zbijanja ako bi se ono modeliralo kao dodatno opterećenje na cijeloj
površini bez opterećenja suprotnog smjera na dnu sloja.
Na slici 33 je prikazan jedan karakteristični sloj i pripadajuće opterećenje korišteno pri

numeričkim simulacijama zbijanja.
Karakteristični sloj
Slika 33. Simulacija zbijanja sloja u numeričkom modelu 4
Dimenzije zida i slojevi tla su prikazani na slici 34.
Karakteristike materijala date su u tabeli 6, a karakteristike zasipa u tabeli 7. Zasip je

modeliran Hardening Soil (HS) modelom tla koji ima mogućnost uzimanja u obzir očvršćavanje
tla, koje je nekad ranije bilo izloženo naprezanju pa se vremenom rasteretilo. HS modelom smo
36
modelirali zasip koji će biti zbijan nakon ugradnje. Zid je modeliran plate elementima (elementi
grede) , kao i u modelu 2. Karakteristike elemenata grede su date u tabeli 8.
40 m
5 TLO 1
10
3,6
5 TLO 3
Numerički model 4 ima ukupno 8 faza. Faze proračuna su ilustrovane na slici 35, a
obuhvataju:
 FAZA 1: Iskop do kote dna temelja zida

 FAZA 2: Izvođenje zida
 FAZA 3: Nasipanje ispune i zbijanje – 1. sloj
 FAZA 8: φ/c redukcija – proračun globalne stabilnosti zida (FS)
37
Slika 35. Faze numeričkog proračuna – model 4
5.4.2. Rezultati
Rezultati su prikazani za fazu nakon treće faze i nakon završetka izvođenja kompletnog
zasipa. Na slici 36a prikazani su pomaci zida nakon zasipanja i zbijanja ispune, a na slici 36b
je prikazan vektor pomjeranja za dvije faze izvođenja zida (faza 3 i faza 7).
38
a) b)
Slika 36. Model 4: a) Deformacije zida nakon zasipanja i zbijanja ispune; b) Vektor pomjeranja tijela zida po
fazama
Slika 36 prikazuje da su pomjeranja zida zanemarivo veća u slučaju kada se modelira utjecaj
zbijanja nego pomjeranja zida bez zbijanja i iznosi cca 2 mm. Temeljno tlo zbog velike krutosti
ne dozvoljava značajnija slijeganja pa je većina energije (dodatni pritisak) od zbijanja prenesena
na tijelo zida. Slijeganja temeljne stope su ravnomjerna. Razlika pomjeranja zida u pojedinim
fazama je mala i skoro neprimjetna, tako da za slučaj krutog temeljnog tla nema velikih razlika
u pomjeranju u različitim fazama.
Slika 37 prikazuje dijagrame horizontalnih pritisaka nakon izgradnje zida i nasipa. Prikazani su
dijagrami dobijeni:
a) metodom konačnih elemenata,

c) za stanje mirovanja (K0 =0,384)
Dijagram na slici 37 prikazuje da horizontalni pritisaci dobijeni metodom konačnih elemenata

sa uzimanjem u obzir efekata zbijanja odstupa od horizontalnih pritisaka za aktivno stanje. U
gornoj 1/3 zida predviđene su veće vrijednosti horizontalnih pritisaka zbog utjecaja zbijanja
slojeva nasipa. U donje 2/3 zida dobija da se horizontalni pritisak dobijen metodom konačnih
elemenata povećao za 40 %, što je više nego u slučaju bez zbijanja. Ovaj fenomen povećanja
se pripisuje povećanju dodatnog vertikalnog napona kao posljedica zbijanja nasutog materijala,
koji je uzet u obzir modeliranjem HS modela zasipa. Također, krutost spoja između temeljne
stope zida i tijela zida ne dozvoljava deformaciju. Sve ove nabrojane pretpostavke nisu
ostvarene u konvencionalnoj Rankine-ovoj teoriji.
39
5
4.5
3.5
Jaky Ko
3
Rankine Ka
Visina zida [m]
Kruće tlo sa zbijanjem - MKE

2.5
1.5
0.5
0
0 5 10 15 20 25 30 35 40 45
Ukupna rezultujuća sila koja djeluje na zid iznosi S3 = 80 kN/m' što je za 14% veća nego kad
nije simulirano zbijanje, dok je za slučaj slabog temeljnog tla veća za 30 %.
Faktor sigurnosti za slučaj kada imamo zbijanje iznosi FS = 2,43 što je za 10 % veći nego u
slučaju kada nemamo zbijanje. Ovaj podatak opravdava potrebu zbijanja slojeva zasipa u praksi
izvođenja ovakvih i sličnih konstrukcija.
40
6. Poređenje rezultata numeričkih simulacija
Pritisci i otpor tla u unutrašnjosti mase tla ili na kontaktnoj površini sa konstrukcijom,
zavise prije svega od osobina tla, vrste konstrukcije, te o veličini i karakteru apsolutnih i
relativnih pomjeranja. Različiti pokreti tla i konstrukcije dovode do različitih ravni klizanja i
različite raspodjele pritisaka. Svi ovi utjecaji se mogu uzeti u obzir u proračunu pomoću metode
konačnih elemenata, dok to nije slučaj sa metodama granične ravnoteže koja ove faktore
obuhvata indirektno. Međutim, uprkos brojnim faktorima koji utječu na naprezanje zida, a u
proračunu konvencionalnim metodama nisu uzeti u obzir, većina zidova bez problema ostaje
na mjestu bez ikakvih vidljivih oštećenja. Razlog tome je korištenje konzervativnih
pretpostavki u proračunu koji pokrivaju sve ono što se na neki način ne može uzeti u obzir. Ovo
za posljedicu ima usvajanje većih dimenzija zida, a to direktno utiče na cijenu izgradnje.
Metodom konačnih elemenata se direktno mogu obuhvatiti realni konturni uslovi i time
optimizirati trošak izgradnje, a pri tome obezbjediti potrebnu stabilnost i upotrebljivost
konstrukcije.
U ovom radu su analizirana 4 numerička modela istih dimenzija poprečnog presjeka,

iste mreže i veličine konačnih elemenata. U nastavku je izvršeno poređenje sljedećih veličina:
- Horizontalnih pritisaka
- Pomjeranja zida
- Utjecaja zbijanja
- Ukupnih rezultujućih sila
- Kliznih ploha
- Momenata savijanja (Presječne sile)
- Potrebne armature u dnu konzolnog zida
6.1. Horizontalni pritisci
Dijagram horizontalnih pritisaka za prva tri slučaja u poređenju sa horizontalnim

pritiscima u aktivnom stanju i stanju mirovanja prikazan je na slici 38. Sa dijagrama na slici 38
može se primjetiti da intenzitet horizontalnih pritisaka zavisi u velikoj mjeri od karakteristika
temeljnog tla. Za slučaj temeljnog tla boljih karakteristika, odnosno sa većim faktorom
sigurnosti protiv vanjskog sloma spriječena su velika pomjeranja temeljne stope jer takvo tlo
ima veću nosivost. Slijeganja ispod temeljne stope zida su ravnomjernija i manja, jer takvo tlo
ne dozvoljava da se temelj sliježe. U slučaju temeljnog tla lošijih karakteristika slijeganja ispod
41
stope su generalno veća i nisu ravnomjerna. Također, kada je temeljno tlo mekše moguća je i
značajnija rotacija temeljne stope. U slučaju modela 2 ( dobro temeljno tlo) karakteristike tla
su između vrijednosti lošeg i veoma dobrog temeljnog tla. Ovaj model je izabran kao model
koji se najčešće susreće u praktičnom projektovanju i izvođenju konzolnih zidova. Horizontalni
pritisci utvrđeni na ovom modelu značajnije odgovaraju vrijednostima horizontalnog pritiska
utvrđenih u modelu 3 ( veoma dobro temeljno tlo) nego za horizontalne pritiske u modelu 1 (
loše temeljno tlo).

5
Model 1 - loše temeljno tlo (MKE)

4.5
Model 2 - dobro temeljno tlo (MKE)
4
Model 3 - veoma dobro temeljno tlo
3.5 (MKE)
Jaky K0
3
Visina zida [m]
Rankine Ka
2.5
1.5
0.5
0
0 5 10 15 20 25 30 35 40 45
Slika 38. Dijagrami horizontalnih pritisaka – utjecaj temeljnog tla
6.2. Pomjeranja zida
S obzirom da zid ne može ostvariti potrebna pomjeranja za aktiviranje graničnog stanja,

horizontalni pritisci su nešto veći. Da bi se dostiglo granično stanje aktivnog pritiska potrebno
je da se zid pomjera. U uvodnom dijelu rada su date vrijednosti veličina pomjeranja zida koje
su potrebne da se dostigne granično stanje aktivnog pritiska, prema EC 7 (0,8 (u/H) – 1,0 (u/H)
%, tabela 1), određene na osnovu eksperimenata. Veličine horizontalnih pritisaka se nalaze
između vrijednosti za aktivno stanje i stanje mirovanja.
42
222,0 m nasipa Nakon završenog nasipanja
Slika 39. Tok pomjeranja kroz faze izvođenja nasipa – dobro i veoma dobro temeljno tlo
222,0 m nasipa Nakon završenog nasipanja
Slika 40. Tok pomjeranja kroz faze izvođenja nasipa – loše temeljno tlo
Posmatran je i utjecaj faza izvođenja za ova tri slučaja, tj. praćeni su horizontalni pritisci
i pomjeranja nakon nasipanja svakog sloja od po 1,0 m debljine. Kod dobrog i veoma dobrog
temeljnog tla utjecaj nasipanja u slojevima na veličinu horizontalnog pritiska je manje izražen
jer su dobijena mala pomjeranja, šematski prikazano na slici 39. Razlika između vertikalnih
pomjeranja za slučajeve dobrog i veoma dobrog temeljnog tla je cca 1 mm. Dok je za slučaj
mekšeg tla ovaj faktor imao većeg utjecaja na pomake i horizontalne pritiske zida. Kada je
izvršeno nasipanje prva dva sloja, ukupno 2,0 m visine zid se zarotirao prema tlu, a peta temelja
se slegla, dok se konzolni istak izdigao, šematski prikazano na slici 40. Nakon nasipanja i
ostalih slojeva, zid se zarotirao u suprotnom smjeru od prethodnog, tj. od tla i razlika između
slijeganja temeljne pete i konzole su se donekle ujednačila. Ipak je slijeganje temeljne stope
ostalo neravnomijerno, dok su za slučaj veoma dobrog temeljnog tla dobijena ravnomijerna
slijeganja. Vrijednosti slijeganja temeljne stope prikazane su na slici 41a za slučaj lošeg
temeljnog tla i na slici 41b za slučaj veoma dobrog temeljnog tla.
43
a) b)
Slika 41. Vrijednosti slijeganja temeljne stope
Vrijednosti horizontalnog pomjeranja dobijene numeričkim proračunom upoređene su

sa vrijednostima datim u Eurokodu 7 za potpuno aktiviranje aktivnog stanja. Za slučaj lošijeg
tla koje je zbijeno EC 7 daje granice između 0,2 – 0,5 v/h ( gdje je v-pomjeranje, a h -visina
zida), pa je:
8, 42
v/h =  100 = 0,168
5000
Tabela 10. Potrebni horizontalni pomaci za aktivno stanje (EC 7)
Aktivno Pasivno
Oblik pomjeranja v/H (%) v/H (%)
zida
Rahlo tlo Zbijeno tlo Rahlo tlo Zbijeno tlo
0,8 - 1,0 0,2 - 0,5 6 - 15 5-6
Također, na osnovu dobijenih diferencijalnih slijeganja temeljne stope, mogu se utvrditi

i vrijednosti rotacije temeljne stope koja iznosi za slučaj lošijeg temeljnog tla r = 0,06º, a za
slučaj boljeg temeljnog tla r = 0,02º.
44
Slika 42. Primjer sloma zida usljed prekoračenja nosivosti na savijanje
Za slučaj lošijeg tla stabilnost zida ugrožena je slomom temeljnog tla (globalna
stabilnost), dok je kod boljeg temeljnog tla stabilnost zida zavisi od krutosti zida i njegovih
dijelova. Prilikom dimenzioniranja i armiranja ovakvih konstrukcija treba obratiti pažnju na
utjecaj interakcije, jer slabo armirani zidovi mogli bi doživjeti slom usljed prekoračenja
savijana prije nego globalni slom (slika 42).
6.3. Utjecaj zbijanja
Kao još jedan faktor koji ima utjecaja na ponašanje zida i njegovu stabilnost, posmatran
je efekat zbijanja nasipa iza zida. U praksi, često postoji potreba zbijanja nasutog materijala iza
zida. Zbijanje tla izvodi se odgovarajućim mašinama, statičkim ili vibro-valjcima. Time se
lokalno ispod valjka povećava površinsko opterećenje tla. Ovo opterećenje povećava lokalno
vertikalna i horizontalna naprezanja u tlu. Zbog elasto-plastičnih svojstava tla, nestankom tog
opterećenja u tlu ostaju „zaostala“ horizontalna naprezanja.
Nakon svakog sloja nasipa od 1,0 m vršeno je zbijanje tog materijala.
45
5
4.5
3.5
bez zbijanja
3
Visina zida [m]
sa zbijanjem
2.5 Rankine Ko
Rankine Ka
2
1.5
0.5
0
0 10 20 30 40 50
Slika 43. Dijagram horizontalnih pritisaka – utjecaj zbijanja
U numeričkom modelu nasip je modeliran kao HS konstitutivnim modelom koji uzima u obzir
različitu krutost tla pri opterećivanju, rasterećivanju i ponovnom opterećivanju.
Na slici 43 prikazan je dijagram horizontalnih pritisaka za slučaj bez zbijanja i sa

zbijanjem i uz poređenje sa aktivnim Rankine-ovim pritiskom i Jaky-evim u stanju mirovanja.
Horizontalni pritisci dobijeni modelom koji uključuje efekat zbijanja su veći u gornjoj 1/3 zida
za 100 % i odgovaraju teoretskoj pretpostavci koju je predložio Mirmoradi (2012, 2014). Za
donje 2/3 pritisci su jednaki dok u samom dnu zida dobijamo nešto veće vrijednosti za slučaj
sa zbijanjem za 15 %. Vrijednosti horizontalnih pritisaka za oba ova slučaja su između
graničnih vrijednosti, tj. između aktivnog stanja i stanja u mirovanju.
Pomjeranja zida za oba slučaju su praćena kroz faze izvođenja zida. Nisu uočena veća
odstupanja u vrijednostima, osim u gornjoj 1/3 zida gdje su također i pomjeranja veća za 100%
za slučaj sa zbijanjem. Ova pomjeranja su posljedica povećanih opterećenja na površini iza
zida.
46
6.4. Ukupna rezultujuća sila
Na osnovu vrijednosti dijagrama horizontalnih pritisaka određena je ukupna rezultujuća

sila koja djeluje na konstrukciju. Vrijednosti rezultujućih sila prikazani su na slici 44.
Rezultujuća sila koja djeluje na zid
100
95
90
80
80
Rankine Ka
70
70 66
60 62 Loše temeljno tlo
60
Dobro temeljno tlo
50
40 Veoma dobro temeljno tlo
30 Veoma dobro temeljno tlo - sa

zbijanjem
20
Jaky K0
10
Slika 44. Rezultujuće sile koje djeluju na zid
Na osnovu intenziteta rezultujuće sile moguće je odrediti ukupna horizontalna naprezanja na

zid. Sa slike 44 se vide da je naprezanje najveće u slučaju kada se koristi pretpostavka stanja u
mirovanju, zatim slučaj dobro temeljnog tla pri čemu je nasuti materijal zbijan u svim fazama
nasipanja. Za slučaj temeljnog tla lošijih karakteristika naprezanja koja se dešavaju u zidu su
manja, a razlog tome je veća deformabilnost čestica temeljnog tla lošijih karakteristika.
Rezultati pokazuju da je pretpostavka o stanju mirovanja za proračun horizontalnog

opterećenja na lice zida opravdana u slučaju temeljenja zida na veoma krutom čvrstom tlu.
Opravdanost pretpostavke s aspekta rezultujućeg pritiska na zid se smanjuje sa smanjenjem
krutosti temeljenog tla.
47
6.5. Klizne plohe
U nastavku rada su prikazane klizne plohe za analizirane slučajeve lošeg , dobrog i

veoma dobrog temeljnog tla.
a) Klizna ploha – Model 1 ( loše temeljno tlo)
b) Klizna ploha – Model 2 ( dobro temeljno tlo)
c) Klizna ploha – Model 3 ( veoma dobro temeljno tlo)
Slika 45. Klizne plohe analiziranih modela 1, 2, 3 (inkrementi smičućih deformacija)
Sa slike 45 uočava se da klizne plohe kvalitativno odgovaraju jedna drugoj za sva tri
slučaja. Također, jasno se vidi da je najdublja klizna ploha u slučaju modela 1 (loše temeljno
tlo) zbog nešto lošijeg kvaliteta tla. Sa poboljšanjem kvalitete temeljnog tla klizna ploha je plića
i praktično odgovara klizanju zida za slučaj modela 3 (veoma dobro temeljno tlo).
48
6.6. Potrebna armatura u dnu zida
Kod projektovanja i dimenzioniranja konzolnih potpornih zidova jedan od proračunskih

dokaza podrazumijeva dokaz unutrašnje nosivosti koja se ostvaruje debljinom zida i
armaturom. Da bi se usvojila armatura potrebno je da se odrede statički utjecaji koji djeluju na
zidu. Potrebna armatura se usvaja na osnovu dobijenih intenziteta momenata savijanja, koji su
za modele 1,2 i 3 prikazani na slici 46.
Slika 46. Dijagrami momenata savijanja konzolnog zida posmatranih modela
U nastavku rada će se izvršiti dimenzioniranje konzolnog potpornog zida za 5 slučajeva,

tj. za slučaj veoma krutog temeljnog tla, krutog temeljnog tla i mehkog temeljnog tla, te za
stanje mirovanja (K0) i aktivno stanje (Ka) i uporediti potrebna armatura. Prilikom
dimenzioniranja razmatrati će se dvije proračunske kombinacije. Kombinacija 1 u kojoj se
statički uticaji, tj. momenti savijanja množe odgovarajućim parcijalnim koeficijentima za
opterećenje (prema EC: γ=1,35 za stalno opterećenje i γ=1,50 za korisno opterećenje). Druga
kombinacija je za slučaj redukovanih parametara čvrstoće FS = 1,25.
Rezultati dimenzioniranja su prikazani u nastavku.
49
Slučaj 1º - loše temeljno tlo (Model 1)
Statički uticaji
M1 = 86 kNm/m'
Kombinacije
Kombinacija 1: Med = 1,35 × 86 kNm/m' = 116 kNm/m'
Materijal
30
- Beton: C30/37 → fcd = = 20 N/mm2 = 2,0 kN/cm2
1, 5
500
- Armatura : BSt500S→ fcd = = 435 N/mm2 = 43,5 kN/cm2
1,15
Potrebna armatura – mjerodavna kombinacija 1
M ed 11600
Μeds = = = 0,0286 → tab 2a → ω = 0,0306
b  d  f cd 100  452  2, 0
2
f cd 2, 0
potAs = ω × b × d × = 0,0306 × 100 × 50 × = 7,03 cm2/m'
f yd 43,5
USVOJENO: Φ12/15 cm (stvAs = 7,54 cm2/m')
Slučaj 2º - dobro temeljno tlo (Model 2)

Statički uticaji
M1 = 105 kNm/m'
M2 = 95 kNm/m'
Kombinacije
Materijal
30
1, 5
500
1,15
50
M ed 14100
Μeds = = = 0,035 → tab 2a → ω = 0,0306
b  d  f cd 100  452  2, 0
2
f cd 2, 0
potAs = ω × b × d × = 0,0306 × 100 × 50 × = 7,03 cm2/m'
f yd 43,5
Slučaj 3º - veoma dobro temeljno tlo (Model 3)

Statički uticaji
M1 = 163 kNm/m'
M2 = 105 kNm/m'
Kombinacije
Materijal
30
1, 5
500
1,15
M ed 22000
Μeds = = = 0,054 → tab 2a → ω = 0,0515
b  d  f cd 100  452  2, 0
2
f cd 2, 0
potAs = ω × b × d × = 0,0515 × 100 × 50 × = 11,84 cm2/m'
f yd 43,5
51
Slučaj 4º - stanje mirovanja (K0)
Statički uticaji
M1 = 160 kNm/m'
Kombinacije
Materijal
30
1, 5
500
1,15
M ed 21600
Μeds = = = 0,053 → tab 2a → ω = 0,0515
b  d  f cd 100  452  2, 0
2
f cd 2, 0
potAs = ω × b × d × = 0,0515 × 100 × 50 × = 11,84 cm2/m'
f yd 43,5
Slučaj 5º - aktivno stanje (Ka)
Statički uticaji
M1 = 100 kNm/m'
Kombinacije
Materijal
30
1, 5
500
1,15
52
M ed 13500
Μeds = = = 0,033 → tab 2a → ω = 0,0306
b  d  f cd 100  452  2, 0
2
f cd 2, 0
potAs = ω × b × d × = 0,0306 × 100 × 50 × = 7,03 cm2/m'
f yd 43,5
Najmanji utjecaji na zid su u modelu 1, zbog toga što lošije karakteristike temeljnog tla
dozvoljavaju veće pomake i rotaciju zida i na taj način smanjuju naprezanje na zid. U druga
dva modela za slučajeve temeljnog tla dobrih karakteristika, koje ne dozvoljava veća
horizontalna pomjeranja i slijeganja. Posljedica toga su nešto veći dijagrami momenata. U ova
dva slučaja bi se usvojio nešto veći procenat armiranja. Sumirane vrijednosti potrebne armature
za proračunske kombinacije radi lakšeg upoređivanja prikazane su u tabeli 11. Položaj glavne
armature kod potpornih zidova dat je uvodnom dijelu rada na slici 4.
Tabela 11. Pregled rezultata dimenzioniranja konzolnih zidova
Potrebna Stvarna
Mjerodavna M Med
Armatura Usvojeno Armatura
Kombinacija [kNm/m'] [kNm/m']
[cm2/m'] [cm2/m']
Model 1 Komb. 1 86 116 7,03 Φ12/15 cm 7,54
Model 2 Komb. 1 105 141 7,03 Φ12/15 cm 7,54
Model 3 Komb. 1 163 220 11,84 Φ16/15 cm 13,40
Slučaj 4
Komb. 1 160 216 10,65 Φ16/15 cm 13,40
(K0)
Slučaj 5
Komb. 1 100 135 6,33 Φ12/15 cm 7,54
(Ka)
Na osnovu dobijenih vrijednosti potrebne armature uočava se da je za model 3 (veoma

dobro temeljno tlo) potrebna najveća armatura u zidu. Razlog tome je nemogućnost potpornog
zida da se pomjera, jer mu kruto tlo ne dozvoljava. Potrebna armatura u ovom slučaju je nešto
veća od potrebne armature za slučaj čistog aktivnog stanja. Dok je za modele 1 i 2 (loše i dobro
temeljno tlo) potrebna duplo manja armatura, jer se zid pomjera i na taj način unutrašnje
naprezanje na zid je manje. Potrebna armatura za čisto stanje mirovanja odgovara potrebnoj
armaturi dobijenoj za slučaj temeljnog tla boljih karakteristika.
53
7. Zaključak
Ponašanje plitko temeljenih armiranobetonskih konzolnih potpornih zidova je

analizirano koristeći metodu konačnih elemenata. Metoda konačnih elemenata omogućava
analizu interakcije između tla i konstrukcije kroz faze izvođenja radova tipične za izradu
ovakvih konstrukcija.
Istaraživanjima u sklopu ovog rada su provedene studije za nekoliko glavnih faktora

koji utječu na naprezanje konzolnih potpornih zidova uključujući utjecaj krutosti temeljnog tla,
te deformacije zida i ispune. Analiza metodom konačnih elemenata potvrđuje da pomjeranja
zida i tla značajno utječu na raspodjelu horizontalnog pritiska tla na zid.
U prvom dijelu rada, numeričkim simulacijama je izvršena analiza umanjenog

eksperimenta provedenog od strane Huang (2009), za jedan od ispitanih fizičkih modela. Iako
su neki rezultati uspješno simulirani numeričkim modelom, analize pokazuju da model sa
kontinuumom ne može obuhvatiti sve faktore diskretnog modela zasipa pri fizičkom modelu.
Diskretni čelični cilindri kao model zasipa imali su za posljedicu utvrđivanje trendova koji nisu
isti kao oni utvrđeni numeričkim simulacijama što ukazuje na ograničenje navedenog fizičkog
modela. Mjerenjima na fizičkom modelu Huang (2009) vrijednosti horizontalnih pritisaka od
vlastite težine zasipa rastu sa smanjivanjem krutosti temeljnog tla, odnosno poboljšavanjem
karakteristika temeljnog tla dobijaju se manji horizontalni pritisci što je suprotno od numeričkih
rezulatata provedenih u ovom radu. Rezultati proizašli iz ovog rada govore da povećavanjem
krutosti temeljnog tla dolazi do povećanja intenziteta horizontalnih pritisaka, a što je u skladu
sa dosadašnjm saznanjima.
Jedan od problema u analizama i dimenzioniranju konzolnih potpornih zidova je pitanje

veličine i raspodjele horizontalnih pritisaka na zid. Pokazalo se da se horizontalni pritisci na
tijelo zida dobro slažu sa klasičnim Rankine-ovim aktivnim pritiskom za gornje 2/3 visine zida.
U donjoj 1/3 zida pritisci su veći od Ka aktivnog stanja i na dnu dostižu vrijednosti Ko stanja
mirovanja.
Temeljeno na rezultatima provedenog dimenzioniranja može se zaključiti i dati

preporuka da se prilikom projektovanja i proračuna konzolnih zidova temeljenih na tlu lošijih
karakteristika (mekša tla) opravdano mogu koristiti uslovi aktivnog stanja, tj. prilikom
proračuna horizontalnog pritiska koristiti koeficijent aktivnog stanja (Ka).
Za proračun konzolnih zidova temeljenih na tlu boljih karakteristika predlaže se

korištenje pretpostavke o stanju mirovanja, zbog nemogućnosti ostvarenja dovoljnih
54
deformacija zida tj. prilikom proračuna horizontalnog pritiska koristiti koeficijent za stanje
mirovanja (K0), što je na strani sigurnosti.
U praktičnom projektovanju konzolnih zidova („L“ i „T“ zidovi) mogu se zanemariti

faze izvođenja jer se time pravi zanemariva greška u veličini horizontalnih pritisaka na zid.
Konkretno, za analizirani slučaj razlika u pomjeranjima kada se uzima u obzir faze izvođenja i
kada se projektuje bez da se uzima u obzir utjecaj faza izvođenja su manja od 2 mm. Sa druge
strane, prilikom zbijanja nasutog materijala dodatno se povećava vertikalni pritisak. Na osnovu
rezultata dobijenih u ovom zadatku, a po uzoru na druge studije u literaturi može se zaključiti
da se utjecaj zbijanja može zanemariti. Rezultati su pokazali da su ovi pritisci, u području
djelovanja mašine za zbijanje, veći i od pritisaka izazvanih pritiskom u stanju mirovanja.
Vrijednosti horizontalnih pritisaka koji djeluju u gornjoj 1/3 zida treba se dodati 100 %
vrijednosti dobijene za Rankine-ovo aktivno stanje. Iako su intenziteti horizontalnih pritisaka
pri vrhu zida generalno mali, ipak treba biti pažljiv u dimenzioniranju za slučaj kada imamo
veće površinsko opterećenje. Vrijednosti u donje 2/3 mogu se zanemariti, jer se taj utjecaj gubi
sa dubinom.
Zaključci ovog rada i praktične upute za projektovanje koje su date u vidu smjernica i
preporuka, te kao takve se mogu primjenjivati samo za zidove sa sličnom geometrijom i
uslovima temeljenja kao što su analizirane u ovom radu.
55
8. Literatura
1. Goh, Anthony T.C. (1993), Behavior of cantilever retaining walls, Journal of

geotehnical Engineering, Vol 119. No 11, str. 1751-1770.
2. Huang, Ching – Chuo; Luo, Woei – Ming (2009), Behavior of soil retaining walls on
deformable foundations, Engineering Geology 105, str. 1-10.
3. Ivšić, Tomislav (2012), Potporne konstrukcije 1 – radna verzija, Zagreb, Hrvatska.
4. Jaky, J. (1944), The coefficient of earth pressure at rest, Journal of the Hungarian
Society of Architects and Engineers, 25: 355– 358.
5. Mirmoradi S.H. (2014), Modeling of the compaction-induced stresses in numerical
analyses of grs walls, Federal University of Rio de Janeiro, Brazil.
6. Mirmoradi S.H. (2018), Numerical simulation of compaction-induced stress for the
analysis of RS, Federal University of Rio de Janeiro, Brazil.
7. Plaxis 2D (2011), Version 8 Reference Manual, Holandija.
8. Sarač, Dževad (1987), Fundiranje, Građevinski fakultet u Sarajevu, Bosna i
Hercegovina
9. Sarač, Dževad (1989), Mehanika tla, Građevinski fakultet u Sarajevu, Bosna i
Hercegovina
10. Szavitz, N. (2006), Potporne konstrukcije – radna verzija, Hrvatska.
56

Kanlic 2018

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Kanlic 2018

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

UNIVERZITET U SARAJEVU

Kandidat: Kanlić Ajdin

Tema: NUMERIČKE SIMULACIJE PONAŠANJA PLITKO

Sarajevo, maj, 2018. godine

Kandidat: Ajdin Kanlić

Mentor: doc. dr. Adis Skejić

PRIJEDLOG TEME ZAVRŠNOG RADA:

NUMERIČKE SIMULACIJE PONAŠANJA PLITKO TEMELJENIH

Konzolni potporni zidovi su najčešće izvođene geotehničke konstrukcije u loklanoj

Dokaz stabilnosti i upotrebljivosti zidova najčešće se provodi analitičkim proračunskim

U ovom radu će se provesti niz numeričkih naponsko deformacionih analiza konzolnih

Cilj rada je da se na osnovu rezultata numeričkih simulacija daju preporuke za

Metode koje se danas koriste za proračun konzolnih potpornih zidova bazirane su na

U ovom radu je upotrijebljena metoda konačnih elemenata kako bi se istražilo ponašanje

Proveden je niz numeričkih naponsko deformacionih analiza konzolnih potpornih

Na osnovu rezultata numeričkih simulacija ponašanja konzolnih potpornih zidova date su

Najveću zahvalnost dugujem mojoj porodici za bezrezervnu podršku i razumijevanje

Mnogo Vam hvala !

Slika 1: Betoniranje konzolnog potpornog zida...........................................................................1

Tabela 1: Horizontalni pomaci potrebni za potpuno aktiviranje aktivnog pritiska i pasivnog

Svi građevinski objekti oslanjaju se na tlo i u cijelom periodu svog funkcionisanja u

Slika 1. Betoniranje konzolnog potpornog zida

Pri projektovanu potpornih zidova neophodno je dobro poznavanje geomehaničkih

Voda u tlu, zavisno od pojavljivanja, bilo da je podzemna, kapilarna ili površinska

Slika 2. Drenažne cijevi potpornog zida

Slika 3. Barbakane ( Grabovac A. Završni rad (2011))

Slika 4. Slom potpornih zidova

Zadatak ovog rada je da se na osnovu rezultata numeričkih simulacija ponašanja

Zaključci ovog rada i praktične upute za projektovanje su date u vidu smjernica i

1) Provjera protiv prevrtanja

Proračun se obično izvodi uz pojednostavljene pretpostavke obzirom na trodimenzionalni

Slika 5. Preporučene vrijednosti dimenzija za AB zidove T i L (Ivšić1, T. (2012))

Konzolni potporni zidovi su potporne konstrukcije koje prihvataju zemljani pritisak.

Slika 6. a) Nazivi dijelova „T“ zida ; b) Nazivi dijelova „L“ zida

Osnovni princip projektovanja ovakvih konstrukcija je eliminirati pritisak vode. To se uspijeva

Slika 7. Sile koje djeluju na zid (Szavitz2, N. (2006))

a) Vlastita težina zida

1. Armatura L konzolnog potpornog zida

Slika 8. Položaj armature u presjeku zida

Jedan od najznačajnijih problema u mehanici tla je određivanje sila koje djeluju na

Slika 9. Naponi u poluprostoru tla kod stanja mirovanja (Sarač3 (1989))

gdje je, Ko – koeficijent horizontalnog pritiska u stanju mirovanja;

Jaky-eva teorija se, izgleda, pokazala neutemeljenom, ali su kasnija eksperimentalna

K0  K0nc OCR  (1  sin ) OCR (2)

Ko;  K0 (1 sin ) (3)

Slika 12. Rankinevo stanje aktivnog pritiska tla (Szavitz, N. (2006))

Iz Mohr-ovog dijagrama sa slike 12 proizilazi tada sljedeća jednakost

gdje je koeficijent pasivnog otpora:

3.1. Potrebni pomaci za potpuno aktiviranje graničnih pritisaka

Sa stanovišta potrebnih a ekonomičnih dimenzija potporne konstrukcije povoljno je

Eksperimenti i iskustvo uče da su pomaci potrebni za aktiviranje pune veličine pasivnog

Huang i Luo4 su izveli eksperimentalno istraživanje ponašanja umanjenog fizičkog

4.1. Podaci o eksperimentu

Tabela 2. Krutost opruge

Normalni naponi [kN/m2]

Normalni naponi [kN/m2]

Mehaničke osobine, uključujući ugao unutrašnjeg trenja i svojstva napon-dilatacija čeličnih

Opruga 1 opruga 2 opruga 3 opruga 4 opruga 5 opruga 6

Slika 15. Šematski prikaz konzolnog zida

Nosivost na klizanje je povećana izvođenjem smičućeg „zuba“. Na osnovu analize metodom

Ovi proračuni su bazirani na teoriji Coulomb-ovog aktivnog pritiska i pasivnog otpora za φ =

4.2. Horizontalni pritisci koji djeluju na zid

Dijagram horizontalnih pritiska