Metode istraživanja u arheologiji

1) Mjerenje u navigaciji: Zamišljanje udaljenosti i vremena u Neolitiku – Helen Farr

- koje su vještine i znanje bili potrebni za pomorstvo u neolitiku i kako su
udaljenost i vrijeme bili zamišljeni i mjereni u odnosu na kopno i more?

- Neolitik u srednjem Mediteranu  analiza neolitičkih konstrukcija brodova,

pomorstva i navigacije

- dokazi za pomorstvo  pomorska cirkulacija sirovih materijala, uglavnom

opsidijana – vrsta vulkanskog stakla  bitan sirovi materijal u neolitiku,
cirkulirao je po Mediteranu  četiri izvora u srednjem Mediteranu: na otocima
Lipari, Pantelleria, Palmarola i Monte Arci na Sardiniji

- najvjerojatnije su neolitički brodovi korišteni s veslima što ima direktne posljedice

za interpretaciju daleke udaljenosti morske trgovine i razmjene kao što je
dokazano pojavom drugačije vrste opsidijana na pojedinim otocima  također,
značajno je poznavanje energije i vremena za pokretanje broda s veslima

- za gradnju broda potrebno je znatno planiranje  mjerenje debljine stabla,

razumijevanje težine i raspodjele težine (za veličinu broda, za prijenosni
kapacitet)  neolitički brodovi su prevozili ljude, sirove materijale, hranu, vodu i
životinje, a za uspješnost navedenog potrebno je razumijevanje i kvantifikacija
težine i stabilnosti

- moguće je zaključiti minimalnu udaljenost putovanja individualca ili grupe iz

minimalne udaljenosti od kopna do otoka (npr. preko Jadrana)  znanje o
spacijalnoj svjesnosti, poznavanje krajolika i sposobnosti navigacije, socijalnoj
organizaciji, uključujući trajanje i vrijeme koje su pomorci proveli daleko od sela

- neolitička aktivnost u regiji oko otoka Tremitisa, Palagruže i dalmatinskih otoka

 mreža izmjene opsidijana – udaljenost križanja je oko 100 nautičkih milja
(185.2 km)  potrebna za pristajanjem na otocima što više moguće  brzina
 pretpovijesnih brodova – 2 čvora ( 3.7 km/h) što indicira da bi trebalo između 24 i
60 sati za putovanje do Palagruže (vidljivost ovog otoka ovisi o vremenu, što
znači da bez sposobnosti orijentacije i sposobnosti bilježenja proteklog vremena i
smjera, do otoka se ne bi moglo doći)

- konstrukcija brodova u neolitičkom svijetu bi uključivala razumijevanje mjerenja

veličine broda te težine i debljine trupa  nadalje, prijelaz između kopna i otoka
zahtjeva konceptualno znanje o mjestu i udaljenosti, znanje o vjetrovima, brzini i
smjeru

- navigacija uključuje znanje o kopnu i moru, lunarnim ciklusima (mogućnost

planiranja unaprijed), zvjezdanim tokovima i pozicijom Sunca (percepcija
proteklog vremena) i navigacijsko znanje kako bi se omogućilo računanje brzine,
zanošenja i smjera

2) Datiranje arheoloških artefakata metodom 14C

- metoda određivanja starosti materijala radioaktivnim izotopom ugljika C 
14

pogodna za apsolutno datiranje materijala organskog podrijetla starosti do oko 50

000 godina

- nakon smrti organizma prestaje i izmjena tvari, pa se koncentracija 14C smanjuje

radioaktivnim raspadom, te je moguće odrediti koliko je vremena proteklo od
smrti organizma
- zbog nejednolike produkcije 14
C u atmosferi u prošlosti, potrebno je vršiti
dendrokronološku kalibraciju izmjene 14C starosti

- zbog niske aktivnosti 14C u uzorcima kojima se određuje starost, te niske energije
elektrona koji nastaje radioaktivnim raspadom 14C, potrebne su posebne tehnike
obrade i pripreme uzorka u oblik pogodan za mjerenje, te posebne osjetljive
tehnike mjerenja

- izotop 14C  1947. William Libby

- metoda omogućila određivanje vremenske skale kasnog ledenog doba, te

vremenske skale pojave čovjeka i njegove aktivnosti širom Zemlje

- mjerenjem preostale aktivnosti 14C u nekom materijalu organskog podrijetla može

se odrediti koliko je vremena prošlo od časa kad je nastupila smrt, tj. kad je
prestala izmjena tvari

- 14
C određuje starost materijala, a ne predmeta koji je od tog materijala izrađen

- dendrokronologija  metoda određivanja apsolutne starosti mjerenjem godova

drveta i njihovim međusobnim odnosima  do 14
C metode bila je jedina za
precizno određivanje starosti  potrebno imati neprekinuti zapis (dendrogram)
oblika i širine godova od sadašnjosti što dalje u prošlost

- kombinacijom dendrokronologije i 14
C metode ustanovljene su varijacije u
prirodnoj produkciji 14C u atmosferi  pravilna interpretacija 14C starosti ne ovisi
samo o preciznosti mjerenja, nego i o ispunjenju uvjeta o poznatoj 14C aktivnosti
atmosfere u prošlosti

- konačni rezultat 14C datiranja sadrži konvencionalnu 14C starost (u godinama BP) i
dendrokronološki kalibriran vremenski raspon izražen u cal AD/cal BC (cal –
kalibrirana starost)

- tri osnovne tehnike mjerenja 14C aktivnosti u materijalima: dvije su radiometrijske

ili klasične (GPC i LSC) te akceletorska masena spektrometrija (AMS)
 - metode su destruktivne  potrebno je uzorak spaliti i dalje pripremiti u obliku
pogodnom za mjerenje 14C aktivnosti

- uvjeti: uzorak ne smije biti kontaminiran, mora biti jasno povezan s određenim
arheološkim događajem i biološkog podrijetla

3) Stabilni izotopi
- ugljik ima dva stabilna izotopa: 12C i 13C
- omjeri stabilnih izotopa ugljika (13C, 12C) u mekim i koštanim tkivima
sisavaca pokazuju razliku povezanu s tipom prehrane
- vrijednosti δ 13C razlikuju se za određene grupe biljaka označene kao
C4 (biljke suhe i vruće klime) i C3 (biljke umjerenog pojasa)
- C4 raspon vrijednosti za δ 13C iznosi -22 ‰ do -38‰ (-26 ‰)
- C3 raspon vrijednosti za δ 13C iznosi -9 ‰ do -21‰ (-12,5 ‰)
- ljudi konzumirajući više jedan ili drugi tip hrane ostavljaju njihov
“zapis” u koštanom materijalu

- omjeri stabilnih izotopa dušika (14N, 15N) u mekim i koštanim tkivima

životinja pokazuju razliku povezanu s tipom prehrane
- pokazuju razliku između morskih i kopnenih izvora hrane
- osnovna razlika je u načinu dobivanja dušika; dok neke biljke i
bakterije dušik uzimaju iz zraka, druge ga biljke dobivaju iz zemlje
raspadom bakterija
- višu vrijednost δ 15N (za 2 ‰) i nižu δ 14N imaju biljke koje dušik dobivaju iz
zemlje
- vrijednosti ovise o većem broju faktora (pr. klima), primjer više vrijednost δ
- 15N za kosti zahvaćene osteoporozom s nalazišta iz Nubije
- razdoblje laktacije donosi povećanje δ 15N vrijednosti (za 3 ‰) kod djeteta, no
mesožderi imaju višu δ 15N vrijednost od biljoždera
- kosti osoba oboljelih od osteoporoze imat će višu δ 15N vrijednost
- metoda se često kombinira s metodom analize stabilnih ugljikovih izotopa
4) Prvi farmeri
- glavni centri domestikacije biljaka i životinja: Mezoamerika, jugozapadna Azija,
Kina

- Jugozapadna Azija  najraniji i najvažniji globalni centar domestikacije

o neolitički farmeri – pšenica, ječam, žito, mahunarke + grašak, leća;
životinje: goveda, ovce, koze, svinje, psi
o ekonomska produktivnost + nova socijalna organizacija  neolitička
revolucija  početak holocena – povećanje populacije i napredak u
materijalnoj kulturi
o indikacija da su životinje živjele u krdima, a ne lovljene
o predlončarski neolitik  razvijena sela nastala su na „plodnom
polumjesecu“
o tranzicijska faza eksperimentiranja iz lovca-sakupljača u agrikulturu

- Kina i Južna Azija

o tijekom kasnog pleistocena i ranog holocena južnoistočna Azija bila je
unutar pokrajine hoabinbian agrikulture  manjak početka uzgoja riže
o rana manipulacija divlje riže odvijala se na rubovima prirodnog raspona 
u kineskim Yangtze nizinama
o Yangtze nizine  najranije zajednice (koje su uključivale rižu kao znatnu
prehranu) bile su u ranom Neolitiku
o Hemudu  na mjestu su pronađene i divlja i domesticirana riža te motike
napravljene volovih lopatica i kostiju vodenog bivola  uzgoj se bazirao
na hortikulturi
o kineska neolitička mjesta također uključuju niz drugih pripitomljenih vrsta
kao svinja, kokoši i vodenih kestena, ali i divljih vrsta kao kornjača, jelena
i žira
o hrana koja dolazi od lova, pecanja i traganja nije kompletno zamijenjena
kao u južnozapadnoj Aziji
- Mezoamerika
o glavni usjev žitarica u novom svijetu  kukuruz (vjerojatno podrijetlo –
centralna Mezoamerika)
o nije bilo žurbe napustiti lovačko-sakupljački život već su kukuruz, tikvica,
čili paprika i avokado dodani u postojeće oblike nabave hrane  proces
prelaska na agrikulturu oko 3500 godina
o sjeverno od Mexica  podrijetlo suncokreta

- Zaključak
o poljodjelstvo se osamostalilo u najmanje četiri različita navrata tijekom
prve polovice holocena, a nije tijekom prethodnog pleistocena što sugerira
da je poljodjelstvo razvijeno od strane anatomski modernih ljudi
o tijekom druge polovice holocena, Mezoamerika, Južnozapadna Azija i
Istočna Azija rodile su kompleksnim kulturama i civilizacijama kao što su
Asteci, Sumerani i Han  korijen uspjeha je dobra i obilna prehrana koja
je reflektirana u meksičkoj, mediteranskoj i kineskoj kuhinji koje su i dalje
među najboljima u svijetu