1. Opasni otpadi?

2. Kako se saniraju divlja odlagališta?

3. Podjela otpada prema svojstvima?
4. Gospodarenje građevinskim otpadom?
5. Kriteriji za izbor tehničkog rješenja sanacije odlagališta?
6. Zakon o postupanju otpadom?
7. Nadzorni organ i u pogledu postupanja sa građevinskim otpadom?
8. Odgovorni za provođenje plana postupanja sa građevinskim otpadom?
9. Saniranje odlagališta građevinskog otpada?
10. Obaveze lokalne samo uprave u postupanju sa građevinskim otpadom?

Izrada

1. Opasni otpad je otpad koji posjeduje jedno ili više opasnih svojstava određenih Dodatkom III.
ovoga Zakona. – U Dodatku III. Je opisan otpad koji sadrži opasna svojstva.

Pod opasnim otpadom se smatra materijal koji:

•sadrži opasne komponente (azbest, katran, olovo, ljepila),

•nakon dužeg boravka u agresivnim sredinama postaju agresivni (npr. Objekti koji proizvode ili
koriste kemikalije),

•nisu očišćeni od agresivne tvari ili su pomiješani s istim.

Na novijim objektima možemo naći opasni i potencijalno opasni građevinski otpad, a neke vrste tih
otpada su: ljepila, izolacijski materijali, materijali na bazi azbesta, hidroizolacija, tekućine na bazi
katrana, tehnološki obrađeno drvo, neke boje i premazi. Otpad koji možemo naći nakon rušenja
objekata je materijal na bazi azbesta, električna oprema, drvo s raznim premazima, materijali na bazi
azbesta, izolacijski materijali. Materijal predstavlja opasni otpad ako ima jednu ili više karakteristika
koje se podijeljene u 4 grupe: zapaljivost, reaktivnost, korozivnost i toksčinost. Zapaljivost može
uzrokovati ili pospješiti plamen, reaktivnost reagira s drugim materijalima pri čemu može nastati
eksplozija, korozivnost oštećuje metal, a toksičnost djeluje negativno po zdravlje čovjeka i okoliš.

4. Gospodarenje građevinskim otpadom je skup aktivnosti i mjera kojima je obuhvaćeno odvojeno

skupljanje,smanjenje količine otpada i/ili njegovog štetnog utjecaja na okoliš, oporabu i/ili
zbrinjavanje građevinskog otpada. Gospodariti građevinskim otpadom podrazumijeva pravilno
gospodarenje građevnim otpadom kako bi se smanjio njegov negativan utjecaj na okoliš i zdravlje
ljudi. Pravilnim gospodarenjem, odnosno recikliranjem građevnog otpada dobivamo vrijednu korisnu
sekundarno sirovinu koja se može koristiti u različite namjene u građevinarstvu, te se smanjuje
količina građevnog otpada koja se odlaže na odlagalište i tako ne zauzimamo nepotrebnog prostora
na odlagalištu. Građevinski otpad moramo odložiti na lokacijama koje su predviđene za taj otpad a
nikako ne smijemo odlagati na mjestu nastanka kao niti na ostalim lokacijama koje nisu predviđene
za to. Posjednik, odnosno vlasnik građevine, investitor, izvođač ili neka treća osoba kojoj je vlasnik
građevine odnosno investitor prenio pravo raspolaganja građevnim otpadom, dužan je snositi sve
potrebne troškove za gospodarenje građevnim otpadom, te je dužan osigurati konačno zbrinjavanje
ili oporabu skupljenog opasnog građevinskog otpada. Ukoliko građevni proizvod koji je nastao
oporabom građevinskog otpada udovoljava normama i uvjetima propisanim posebnim propisom,
može se ponovno koristiti u građevinske svrhe. Kada se građevinski otpad ne može materijalno i/ili
energetski oporabiti i ponovno upotrijebiti i kad taj građevinski otpad nastaje uklanjanjem bespravno
izgrađenih građevina tada se može odlagati građevinski otpad te ga predati ovlaštenim osobama koje
upravljaju legalnim odlagalištima otpada sukladno s propisima.

3. Prema svojstvima koje sadrži otpad možemo podijeliti u 3 skupine:

•opasni otpad,

•neopasni otpad,

•inertni otpad.

2. Sanacija divljih odlagališta je skup posao, pa je nakon provedenih radova potrebno razraditi
sistem izvještavanja o zatvaranju lokacije na koju su se stanovnici navikli odlagati otpad.
Postavljanjem ekoloških otoka i reciklažnih dvorišta na prikladnim mjestima vjerovatno bi se
smanjilo odlaganje korisnog otpada na divljim lokacijama ili u prirodu. Sistemskim
upoznavanjem stanovništva, stručnjaka i upravnih struktura trebaju se provoditi posebni
programi radi podizanja znanja , a tome bi trebalo pristupitiiz razvojnih, istraživačkih i
djelatnih razloga.

10. Jedinica lokalne samouprave (općina i grad), dužna je sudjelovati u sistemu sakupljanja
građevinskog i azbestnog otpada. Jedinica lokalne samouprave (općina i grad), dužna je na
svom području u planskim dokumentima planirati dovoljan broj lokacija na kojima se može
izgraditi reciklažno dvorište za građevinski otpad, te obavljati djelatnosti sakupljanja, povrata
komponenti i zbrinjavanjab građevinskog otpada u skladu sa odredbama Zakona i ovog
Pravilnika

Jedinica lokalne samouprave dužna je uputiti poziv putem sredstava javnog saopštenja ili na drugi
odgovarajući način, vlasnicima odnosno korisnicima građevina u kojima se nalazi azbest i od njih
pribaviti podatke o lokacijama na kojima se nalazi azbest na području te jedinice lokalne samouprave
i dostaviti ih Fondu u roku od godinu dana od dana stupanja na snagu ovog pravilnika

6. Zakon o postupanju otpadom je krovni zakon koji obuhvata sve sfere i oblasti postupanja
otpadom, što uključuje dozvole i načineza postupanje neopasnim, industrijskim i drugim vrstama
otpada, načela prevencije i reciklaže ali i kaznene odredbe. Jedna od najbitnijih stavki ovog zakona je
planiranje postupanja sa otpadom koje delegira odgovornost na različite nivoe upravljanja

7. nadzorni organ vršit će monitoring za odlaganje i tretman otpada, koji se odnosi na poštovanje
mjera zaštite okoliša, nadzor nad radom građevinskih strojeva, načinom skladištenja i postupanja sa
opasnim i štetnim materijama te nadzor nad primjenom Plana postupanja otpadom i Plana
upravljanja građevinskim otpadom.
8. za odlaganje i tretman otpada kao i provođenje Plana postupanja građevinskim otpadom
odgovorni su:

 Izvođač radova,
 Ovlaštena osoba odgovorna za upravljanje otpadom
 Nadzorni organ
 investitor

9. Postojeća odlagališta otpada mogu se sanirati in situ ili ex-situ metodom. Za izbor tehničkog
rješenja sanacije ključni kriteriji su utjecaj na okoliš (50%), tehničke karakteristike lokacije (30%) i
ekonomske karakteristike lokacije (20%). Ovisno o odabranom tehničko – tehnološkom rješenju
potrebno je predvidjeti odgovarajuću infrastrukturu: dovesti struju i vodu, izgraditi bazen procjednih
voda, kanale oborinske odvodnje, vagu, portirsko mjesto, postaviti ogradu oko cijelog odlagališnog
prostora, izvesti protupožarnu cestu te zasaditi visoki zeleni pojas.

Ex-situ metoda

Ova metoda podrazumijeva prebacivanje kompletnog otpada na neku drugo uređeno odlagalište
otpada. Prednost ove metode je što se u konačnici postiže da sav otpad bude zbrinut na adekvatan
način, a lokacija dovedena u prvobitno stanje. Nedostatak ove metode su znatna sredstva za sanaciju
ako se radi o velikoj količini otpada ili velikoj udaljenosti do uređenog odlagališta za prihvat otpada.

In-situ metoda

Prva opcija in-situ metode je da se uz staro tijelo odlagališta na istoj lokaciji adekvatno uredi nova
ploha za prihvat otpada. Na novu plohu bi se zatim preselio sav postojeći, stari otpad. Isto tako nakon
iskopa i preseljenja starog otpada, na istu, novu plohu bi se nastavilo sa odlaganjem komunalnog
otpada do zatvaranja odlagališta otpada što bi uslijedilo nakon puštanja u rad županijskog ili
regionalnog centra za gospodarenje otpadom. Prednost ove opcije je činjenica da se sav otpad, stari i
novoodloženi nalazi na adekvatno uređenom temeljnom brtvenom sloju čime se u potpunosti
otklanja mogućnost negativnog utjecaja procjednih voda na okoliš. Druga opcija in-situ metode
predlaže da se unutar postojeće granice odlagališta adekvatno uredi nova ploha za prihvat
komunalnog otpada. Stari otpad se ne seli na novu plohu nego ostaje na sadašnjoj lokaciji, ali uz
sanaciju na način da se ugradi sistem plinskih bunara za pasivno otplinjavanje, te da se prekrije
pokrovnim brtveni slojem i ozeleni kako bi se minimaliziralo daljnje nastajanje procjednih voda,
odnosno emitiranje štetnih tvari u okoliš. Nedostatak druge opcije je što se ne predviđa uređenje
temeljnog brtvenog sustava ispod starog otpada, stoga potencijalno postoji mogućnost negativnog
utjecaja procjednih voda na okoliš.

5 Za izbor tehničkog rješenja sanacijeključni kriteriji su uticaj na okolinu (50%), tehničke

karakteristike lokacije (30%) i ekonomske karakteristike (20%)

EŠREF MUSTAJBEGOVIĆ 870/17