Professional Documents
Culture Documents
net/publication/230866806
NARCIZAM I TUGOVANJE
CITATIONS READS
0 887
1 author:
Aleksandar Dimitrijevic
International Psychoanalytic University Berlin
52 PUBLICATIONS 168 CITATIONS
SEE PROFILE
All content following this page was uploaded by Aleksandar Dimitrijevic on 26 May 2014.
Istraživački rad
NARCIZAM I TUGOVANJE1
Aleksandar Dimitrijević
1
Tekst predstavlja rezultat rada na projektu “Psihološki problemi u kontekstu društvenih
promena”, br. 149018 D, čiju realizaciju finansira Ministarstvo nauke i zaštite životne sredine
Republike Srbije.
76 Psihijat.dan./2008/40/1/75-89/
Dimitrijević A. Narcizam i tugovanje
Uvod
Oba osnovna pojma iz naslova ovog rada po prvi put su izložena u
dva relativno kratka Frojdova teksta, njegovim poznatim uvođenjima u psi-
hoanalizu pojmova narcizma, odnosno tugovanja i melanholije. Mada postoji
mnogo razloga da verujemo da su pisani u razmaku od samo nekoliko me-
seci, ovi tekstovi objavljeni su u razmaku od tri godine: prvi 1914 [1], pred
sam početak Prvog svetskog rata, a drugi 1917 [2], u trenucima kada je rat
harao i kada je Frojda već zahvatio i lični i antropološki pesimizam.
Koliko god, međutim, ovi tekstovi bili presudno važni, jedan napisan
gotovo u isto vreme i objavljen “između” njih kao da predstavlja idealan
sažetak i odličnu osnovu za dalje bavljenje temom. Mislim na Frojdov ne-
uporedivo manje poznati tekst “O prolaznosti” [3], napisan po pozivu i ob-
javljen 1915. u velikom zborniku “Geteova zemlja”, knjizi koja je trebalo da
predstavlja deo proslave Geteove godišnjice i ukaže na to da je nemačka
kultura suštinski vezana za njegov lik i delo, ali i da obodri naciju u ratu.
Frojdov prilog ima otprilike hiljadu reči, vrlo je kratak i gotovo poetičan.
Tekst govori o Frojdovoj šetnji, do koje po svemu sudeći nikada nije došlo, s
mladim i već poznatim pesnikom i ćutljivom zajedničkom prijateljicom (de-
taljan prikaz pretpostavke o tome da se zapravo radi o Rilkeu i Lu Salome
može se naći u [4]; kvalitet te argumentacije diskutovao sam u drugom radu
[5]. Tokom šetnje i razgovora Frojd sučeljava mišljenja s to dvoje ljudi, jer
oni pate zbog prolaznosti svega lepog u prirodi i smatraju da prolaznost
obesmišljava lepotu. Frojd je drugačijeg stanovišta i izgovara mnogo puta
citiranu rečenicu po kojoj su prolazne stvari vredne upravo zbog toga što su
retke. Kada bi trajale dugo, kada ne bi bile prolazne, njihova bi vrednosti za
nas bila manja. Frojd zaključuje esej izvođenjem zaključaka o tome kako je
problem njegovih sagovornika zapravo u nemogućnosti da tuguju za onim
što prolazi, kako je užitak moguć samo ukoliko je moguće podneti svest o
njegovoj prolaznosti.
Ovaj tekst implicitno sumira najvažnija pitanja o odnosu narcizma i
tugovanja kojima se Frojd tada bavio: da li postoji više mogućih odnosa Ja-
libida i objekt-libida; da li se oni razlikuju po kvalitetu; da li se isključuju?
Frojdovo uverenje, ma koliko se mi danas od njega udaljavali kroz sasvim
drugačije konceptualizacije narcizma i tugovanja, ispravno ukazuje na to da
se radi o dva fundamentalno različita fenomena. Štaviše, razlika između njih
je tolika da bi se moglo reći da oni određuju različite, u velikoj meri među-
sobno isključive, razvojne periode, načine funkcionisanja ličnosti i psihopa-
tološke obrasce. Da bih ilustrovao makar neke od tih razlika, prikazaću uticaj
ovih fenomena na tri temeljne, gotovo egzistencijalne dileme:
1) Da li drugi ima sopstveni život?
2) Da li vreme teče?
3) Kako podneti mentalnu bol?
Psihijat.dan./2008/40/1/75-89/ 77
Dimitrijević A. Narcizam i tugovanje
2. Da li vreme teče?
Po Frojdovom određenju [18, str. 299], jedna od osnovnih odlika
nesvesnog jeste da za njega vreme ne postoji: “... Nesvesni mentalni procesi
su ‘bezvremeni’. To pre svega znači da oni nisu vremenski uređeni, da ih
vreme nikako ne menja i da ideja vremena ne može nikako da se primeni na
njih” [videti takođe 19, 1]. Princip zadovoljstva, primarni proces, Ono – ne
znaju za proticanje vremena, za odlaganje zadovoljstva, za razvojne
promene. Oni im jedino mogu biti nametnuti i to kroz dugotrajan i strog
proces socijalizacije.
Razvojni značaj koji usvajanje mogućnosti da se odlaže zadovoljstvo
– a samim tim i mogućnosti da se na razvojno najprimitivniji način doživi
razlika između sadašnjosti i budućnosti – ima za izgradnju strukture ličnosti,
toliki je da je Frojd smatrao da je jedno preduslov za drugo, da struktura
može da se gradi samo zahvaljujući tome što Ja putem poistovećenja vara
Ono i krade mu energiju neophodnu za razvoj: “Ja pokušava simbol da učini
80 Psihijat.dan./2008/40/1/75-89/
Dimitrijević A. Narcizam i tugovanje
osobe tako sve – adikcije, fizička bol, nasilje, psihotična stanja – bolje od
mentalne boli koju donosi separiranost.
Kao što fizička bol ima svoju jasnu funkciju, ima je i mentalna. Ona
nije, kao kod fizičke, u raspoznavanju ugrožavajućih stimulusa, već u tome
što nas pokreće na jasnu akciju. Nošenje s bolom, Frojdov “rad tuge”, pred-
stavlja osnovni podsticaj za rane oblike poistovećenja, koji po definiciji
zahtevaju separiranost [za detalje videti 34]. Tek kad nešto izgubimo, kad
nas nešto zaboli, pojavljuje se razlog da tražimo pomoć, a pošto sad prizna-
jemo postojanje celovitog drugog (sveta, ne-Ja) imamo i gde da je tražimo.
Tako struktura ličnosti nastaje kroz pokušaje da u sebi izgradimo ono što
počinje da nam nedostaje, kroz poistovećenje s izgubljenim objektom, na
temelju boli koju osećamo usled gubitka. Ovde se začinju naši selfovi. Dva
osnovna sačinitelja naših identiteta – pamćenje i formiranje narativa – prois-
tiču iz iskustava boli i poistovećenja. Prva pamćenja sebe kao izdvojene ce-
line povezana su s naizmeničnošću pozitivnih i negativnih iskustava i zahte-
vaju pouzdanu brigu koja se povremeno prekida. U slučaju bilo kojeg ek-
strema, beba naprosto nema šta da upamti: ili nema “pukotina” koje bi omo-
gućile prevođenje iskustva u koliko-toliko diskretne jedinice, ili je ambis
tako dubok da mu se dno ne vidi. Međutim, upamćivanje sebe, fizičkih i so-
cijalnih objekata kao celovitih i razdvojenih entiteta ne može se posmatrati
kao da je naprosto proizvod kognitivnog razvoja ili uravnoteženog roditeljstva.
Svaki narativ, pa i svaka svest o sebi, počiva na devijaciji [videti 35]: nemo-
guće je ispričati priču osim kroz odstupanja od uobičajenog, kroz ukazivanje
na retko, neočekivano, zabranjeno; nemoguće je upamtiti bilo šta osim kroz
referiranje na različitost; nemoguće je steći iskustvo osim kroz bol. Tako i
roditelji počinju bebi da pripisuju postojanje dispozicije za određeni tip rea-
govanja pričajući njoj i o njoj u terminima istrajnih odstupanja od uobičajenog.
Ova činjenica vodi nas do potencijalno razvojno najsavršenijeg
(“najzdravijeg”) načina da se suočimo s bolom. Nije, naime, stvar samo u
tome da je narativ moguć i potreban samo tamo gde ima bola, već je on u isto
vreme i pokušaj da se bol integriše i učini podnošljivom. Nije psihološka
suština kreativnosti u pokušaju da se prolaznost prevaziđe tako što se “ostavi
nešto iza sebe” (ili u sublimaciji nagonskih impulsa, ili u reparaciji oštećenih
objekata) koliko u potrebi da se traumatični rani gubitak uz pomoć talenta
prihvati, proradi i ‘odtuguje’. Brojne savremene psihoanalitičke studije geni-
jalno kreativnih umetnika pokazuju da su svi oni odrastali u porodicama koje
su pretrpele gubitak, najčešće smrt deteta, neposredno pre njihovog rođenja, da
su odrastali kao deca koja roditeljima predstavljaju zamenu za izgubljeno dete
(engleski termin je “replacement child”) i u celom svom stvaralaštvu se vraćali
na takve motive. Navešću samo nekoliko dobro istraženih primera. Jedan od
starije braće Judžina O'Nila umro je nedugo pre no što se kasniji nobelovac
rodio; lik kojim on u svojoj najutobiografskijoj drami predstavlja sebe nosi ime
preminulog brata (o ovome sam detaljno pisao u drugom radu [36]; najbolju
O'Nilovu biografiju napisao je psihoanalitičar - videti 37]. Gustav Maler
Psihijat.dan./2008/40/1/75-89/ 85
Dimitrijević A. Narcizam i tugovanje
Aleksandar Dimitrijevic
Abstract: This paper reviews conceptual, developmental, and clinical distinctions im-
plicitly present in the psychoanalytic notions of narcissism and mourning. Those notions are
discussed in the chronological range spanning from Freud’s basic papers on those topics, to
Winnicott’s and Kohut’s principles, to contemporary relational and intersubjective psychoana-
lytic theories. The text is organized so as to follow differences between narcissism and mourn-
ing on three levels: 1) through distinction between narcissism as a state of merging with the
other who represents merely an object of desire, and mourning as a state of recognition of the
other as a separate subject with independent agency and initiative; 2) through studying the
sense of subjective time, where persons with narcissistic (pregenital, preoedipal) structures
typically have problems in projecting their own future, delaying gratification, and gaining in-
sight into differences between generations, while developmentally more mature personality
types, besides the capacity to mourn, show capacities to experience time as linear, to function
outside “here and now,” and to face personal transience and mortality; 3) through comparison
of reactions to phenomenon of mental pain: this experience defines mourning, whereas narcis-
sism is one of the ways to evade it; furthermore, improvement in the capacity to bear mental
pain is one of the indicators of developmental or clinical improvement and forms a basis for
creative processes.
References
1. Freud S. On Narcissism. An Introduction. Standard Edition
1914;67-103.
2. Freud S. Mourning and Melancholia. Standard Edition 1917;237-58.
3. Freud S. On Transience. Standard Edition 1915;14:303-07.
4. Von Unwerth, M. Freud’s Requiem. Mourning, Memory, and the
Invisible History of a Summer Walk, New York, Riverhead
Books; 2005.
5. Dimitrijevic A. Freud's Requiem. Mourning, Memory, and the In-
visible History of a Summer Walk by Matthew von Unwerth.
American Imago 2006;63(4):513-19.
6. Kohut H. Četiri osnovna pojma psihologije selfa. U Psihoanaliza
između krivice i tragizma, Beograd, Zavod za udžbenike i
nastavna sredstva; 1999;289-304.
7. Kohut H. The Analysis of the Self, Madison, CT, International
Universities Press; 1971.
8. Hinshelwood RD. A Dictionary of Kleinian Thought, London,
Free Association Books; 1989.
9. Kristeva J. Melanie Klein, New York, Columbia University Press;
2001.
10. Kohut H. Razmišljanja o narcizmu i narcističkom besu. U Psiho-
analiza između krivice i tragizma, Beograd, Zavod za udžbenike i
nastavna sredstva; 1999;51-80.
11. Dimitrijević A. Psihoanalitička shvatanja (inter)subjektivnosti:
koncepti mentalizacije i afektivnog vezivanja, U Hanak N,
Dimitrijević A. (ur): Afektivno vezivanje. Teorija, istraživanja,
psihoterapija, Beograd, FASPER; 2007;241-59.
12. Dimitrijević A. Istorijski koreni i konceptualni okviri relacione
psihoanalize, U Erić Lj. (ur.) Psihodinamička psihijatrija, Beo-
grad, Službeni glasnik, 2008, navesti strane str. ??? ??.
13. Winnicot DW. Ego Distortion in Terms of True and False Self. U
The Maturational Process and the Facilitating Environment. Stud-
ies in the Theory of Emotional Development, London – New
York, Karnac; 1965;140-52.
14. Kohut H, Seitz F. Models and Theories in Psychoanalysis. U Orn-
stein PH (ur.) The Search for the Self. Selected Writings of Heinz
Kohut, 1950-1978, Vol. 1, International Universities Press, 337-
74.
15. Winnicot DW. Use of Object and Relating through Identification.
U Playing and Reality, Harmondsworth, Penguin Books, 1971;86-
94.
16. Bendžamin Dž. Prva veza. U Mirić J, Dimitrijević A. (ur.) Afek-
tivno vezivanje. Eksperimentalni i klinički pristupi, Beograd, Cen-
tar za primenjenu psihologiju, 251-86. (god.)
17. Benjamin J. The Bonds of Love: Psychoanalysis, Feminism, & the
Problem of Domination, New York, Pantheon; 1988.
88 Psihijat.dan./2008/40/1/75-89/
Dimitrijević A. Narcizam i tugovanje
__________________________
Doc. Dr Aleksandar DIMITRIJEVIĆ, Odeljenje za psihologiju, Filozof-
ski fakultet, Beograd