GRAĐANSKO PRAVO

PRAVOSUDNI ISPIT NA DRŽAVNOJ RAZINI

PARNIČNI POSTUPAK
IZVRŠNI POSTUPAK
VANPARNIČNI POSTUPAK
OBITELJSKO PRAVO
NASLJEDNO PRAVO
STVARNO PRAVO
OBVEZNO PRAVO
AUTORSKO PRAVO

PARNIČNI POSTUPAK

1
NAČELA PARNIČNOG POSTUPKA

(1) Načelo dispozicije stranaka

Parnični postupak se uvijek pokreće na zahtjev stranke, odnosno na inicijativu stranaka

Sud odlučuje u granicama postavljenog zahtjeva, a postupanje suprotno tome predstavlja

povredu odredaba parničnog postupka; izuzetak – sud odlučuje po službenoj dužnosti o zaštiti,
odgoju i uzdržavanju djece kada u bračnom ili paternitetskom sporu ni jedna od strana niej
postavila zahtjev u tom smislu;.

Stranke u postupku slobodno raspolažu svojim zahtjevom koji su stavile tijekom postupka,
tužitelj može tužbu povući, može se odreći tužbenog zahtjeva, tuženi može priznati tužbeni
zahtjev, a stranke mogu zaključiti i poravnanje i sl.. Jedino ograničenje postoji kad se radi o
tužbenom zahtjevu kojim stranka ne može slobodno raspolagati - zahtjev koji je protivan
prinudnom propisu i moralu društva (npr. netko podnio tužbu povodom ugovora o prodaji
nekretnina, koji je zaključen u pismenoj formi ali nije ovjeren kod notara i traži da se utvrdi
da je ugovor punovažan; sud mora ovakav zahtjev odbiti).

(2) Načelo usmenosti, neposrednosti i javnosti

Sud odlučuje o tužbenom zahtjevu na osnovu usmene, neposredne i javne rasprave;

usmenost znači usmeno izjašnjavanje stranaka i dr. sudionika postupka pred sudom; izuzetak
postoji kod presude zbog propuštanja, presude na osnovu priznanja, u pravilu kod redovnih i
vanrednih pravnih lijekova (odlučuje se na osnovu podnesaka);

neposrednost znači izvođenje dokaza na glavnoj raspravi i donošenje odluke od strane

vijeća/suca pojedinca pred kojim su dokazi izvedeni; izuzetak – zamoljeni sud može izvesti
neke dokaze, ali i u tom slučaju se na glavnoj raspravi čitaju svi zapisnici o dokazima koje je
sproveo zamoljeni sud;

javnost znači da na raspravi mogu sudjelovati svi punoljetni građani; izuzetak postoji samo u
određenim slučajevima kad to zakon predviđa(razvodi braka najčešće, radi zaštite djece).

(3) Načelo kontradiktornosti

Svaka stranka ima pravo da se izjasni o prijedlozima i zahtjevima protivne stranke; izuzetak –
sud ovlašten odlučiti o zahtjevu o kojem protivnoj stranci nije bila data mogućnost
izjašnjavanja samo onda kada je to zakonom određeno.

(4) Načelo ravnopravnosti jezika i pisma

U parničnom postupku se upotrebljava B/H/S jezik, a službena pisma su latinica i ćirilica.

(5) Raspravno načelo (umjesto ranijeg načela materijalne istine)

2
Stranke su dužne u postupku iznijeti sve činjenice na kojima zasnivaju svoje zahtjeve i
predložiti sve dokaze kojima se te činjenice utvrđuju; isključivo stranke iznose činjenice i
predlažu dokaze (npr. ako stranka ima ZK izvadak, a nije dostavila, sud tu ne može ništa
uraditi; isto tako ako u I.st. postupku stranka nije predložila neki dokaz, ne može ga predložiti
ni u žalbi, osim ako nije mogla znati za taj dokaz u I.st. postupku); raniji zakon - regulirao da
pored stranaka i sud, u skladu s načelom materijalne istine, provodi dokaze po službenoj
dužnosti.
Izuzetak - sud je ovlašten utvrditi i činjenice koje stranke nisu iznijele, ako iz rezultata
rasprave i dokazivanja proizilazi da stranke idu za tim da raspolažu zahtjevima kojima ne
mogu raspolagati (raspolaganja stranaka koja su protivna prinudnim propisima), ali u praksi
se ovo ne dešava.

(6) Načelo slobodne ocjene dokaza

Koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud na osnovu slobodne ocjene dokaza.
Sud će savjesno i brižljivo cijeniti svaki dokaz posebno i sve dokaze zajedno, (rukovodeći se
načelima logike i psihologije).
Ako je sud propustio da cijeni sve dokaze čini bitnu povredu parničnog postupka.

(7) Načelo ekonomičnosti

Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, i dužan je
onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

(8) Načelo koncentracije ročišta

Prvostupanjski postupak u pravilu se sastoji od dva ročišta: jednog pripremnog ročišta i

jednog ročišta za glavnu raspravu.
Sud može zakazati glavnu raspravu bez pripremnog ročišta u slučaju ako nakon ispitivanja
tužbe i odgovora na tužbu, utvrdi da među strankama nema spornih činjenica ili da zbog
jednostavnosti spora održavanje pripremnog ročišta nije potrebno.

(9) Prethodno pitanje u parničnom postupku

Kad odluka suda zavisi o rješavanju nekog prethodnog pitanja koje se odnosi na to da li
postoji neko pravo ili pravni odnos, a o tom pitanju još nije donio odluku sud ili neki drugi
nadležni organ, sud može sam riješiti to pitanje. (npr. postojanje nekog prava: tužitelj je
podnio tužbu kojom zahtjeva da se utvrdi da je vlasnik neke nekretnine i traži predaju u
posjed, a tuženi ističe prigovor da je stekao pravo vlasništva nad tim nekretninama po osnovu
dosjelosti; u ovom slučaju, sud mora prethodno da riješi da li je tuženi stekao pravo vlasništva
dosjelošću, prije nego donese konačnu odluku; npr. postojanje pravnog odnosa: tužitelj tuži
tuženoga da mu u izvršenju ugovora o prodaji plati cijenu; tuženi istakne prigovor da ugovor
uopće nije zaključen; u tom slučaju sud mora prethodno utvrditi da li je uopće zaključen
ugovor i postoji li taj pravni odnos);

Odluka suda kod prethodnog pitanju ima pravni učinak samo u parnici u kojoj je to pitanje
riješeno.

(10) Vezanost parničnog suda za presudu kaznenog suda

3
U parničnom postupku sud je u pogledu postojanja kaznenog djela i krivnje (ranije: kaznene
odgovornosti) učinitelja, vezan za pravosnažnu presudu suda kojom je optuženi proglašen
krivim (npr. tužitelj podnio tužbu protiv tuženog za naknadu štete zbog pretrpljenih bolova i u
tužbi kao dokaz navodi i prilaže kaznenu presudu kojom je tuženi oglašen krivim za
nanošenje povreda - sud u ovom slučaju ne treba odlučivati o krivnji jer je vezan odlukom
kaznenog suda)

SASTAV SUDA U PARNIČNOM POSTUPKU

U prvostupanjskom postupku i postupku po prijedlogu za ponavljanje postupka, sudi sudac

pojedinac.

U sporovima male vrijednosti, može postupati i odlučivati stručni suradnik, koji u ovom
slučaju može poduzimati sve radnje za koje je predviđeno da ih poduzima sudac pojedinac.

U drugostupanjskom postupku i postupku odlučivanja po reviziji, sudi vijeće od trojice sudac.

NADLEŽNOSTI

Apsolutna nadležnost - sud tijekom cijelog prvostupanjskog postupka pazi da li je za

rješavanje o zahtjevu nadležan sud ili neki drugi organ. Ako sud utvrdi ili ocijeni da je za
odlučivanje o zahtjevu nadležan neki drugi organ (u praksi je to najćešće organ uprave)
donijeće rješenje kojim tužbu odbacuje i ukida sve provedene radnje (slična je situacija kada
je nadležan strani sud, i u tom slučaju sud se proglašava apsolutno nenadležnim).

Stvarna nadležnost znači da sude u granicama svoje stvarne nadležnosti određene ovim ili
drugim zakonom Federacije, odnosno zakonom kantona.

Mjesna nadležnost

(1) Opća mjesna nadležnost – ako zakonom nije određena isključiva mjesna nadležnost
nekog drugog suda, nadležan je sud opće mjesne nadležnosti:
a. nadležan sud na čijem području tuženi ima prebivalište, a ako nema prebivalište, onda sud
na čijem području tuženi ima boravište, a ako ima i prebivalište, a i boravište onda se gleda
prema boravištu ako je boravak duži od godine dana;
b. u sporovima protiv FBiH, kantona, grada i općine – nadležan sud na čijem se području
nalazi sjedište njihovih zakonodavnih tijela, odnosno vijeća;
c. u sporovima protiv ostalih pravnih osoba – sud na čijem se području nalazi nihovo sjedište;
d. u sporovima protiv državljanina FBiH i BiH koji stalno živi u inostranstvu – sud njegovog
posljednjeg prebivališta u FBiH;

(2) Izberiva mjesna nadležnost - postoji u sporovima u kojim je pored suda opće mjesne
nadležnosti, nadležan i neki drugi sud. Izberiva nadležnost je predviđena:

a) u sporovima za naknadu štete - osim suda opće mjesne nadležnosti, nadležan je i sud
na čijem je području štetna radnja počinjena ili sud na čijem je području štetna
posljedica nastupila, a ako je šteta nastala zbog smrti ili teške tjelesne ozljede,
nadležan je i sud na čijem području tužitelj ima prebivalište, odn. boravište.

4
 b) nadležnost u sporovima radi zaštite prava na osnovu pisane garancije proizvođača –
Za suđenje u sporovima za zaštitu prava na osnovu pisane garancije protiv
proizvođača koji je dao garanciju nadležan je, osim suda opće mjesne nadležnosti za
tuženog, i sud opće mjesne nadležnosti za stvari uručio kupcu pisanu garanciju
proizvođača.
c) u sporovima za zakonsko uzdržavanje - ako je tužitelj osoba koja traži uzdržavanje,
nadležan je pored suda opće mjesne nadležnosti i sud na čijem području tužitelj ima
prebivalište, odnosno boravište.
d) u sporovima radi zaštite potrošača - pored suda opće mjesne nadležnosti, nadležan je
i sud na čijem području potrošač ima prebivalište, odnosno boravište.
e) u bračnim sporovima (radi utvrđivanja postojanja ili nepostojanja braka, poništaja
braka ili razvoda braka) - nadležan je, pored suda opće mjesne nadležnosti i sud na
čijem su području bračni drugovi imali posljednje zajedničko prebivalište.
f) u sporovima o utvrđivanju ili osporavanju očinstva ili materinstva - ako je tužitelj
dijete, nadležan je pored suda opće mjesne nadležnosti i sud na čijem području tužitelj
ima prebivalište, odnosno boravište.
g) u sporovima iz nasljednopravnih odnosa , dok ostavinski postupak nije pravomoćno
završen, te sporovima o potraživanjima vjerovnika prema ostavitelju - za suđenje je
pored suda opće mjesne nadležnosti mjesno je nadležan i sud na čijem se području
nalazi sud koji provodi ostavinski postupak.
h) nadležnost po mjestu plaćanja - za suđenje u sporovima imatelja mjenice ili čeka
protiv potpisnika nadležan je, pored suda opće mjesne nadležnosti, i sud mjesta
plaćanja.
i) u sporovima iz radnih odnosa - ako je u sporu iz radnog odnosa tužitelj zaposlenik, za
suđenje je nadležan, pored suda koji je opće mjesno nadležan za tuženog, i sud na
čijem se području rad obavlja ili se obavljao, odnosno sud na čijem bi se području rad
morao obavljati, te sud na čijem je području zasnovan radni odnos.
j) u sporovima zbog smetanja posjeda na pokretnim stvarima - nadležan je, pored suda
opće mjesne nadležnosti, i sud na čijem se području dogodilo smetanje.

(3) Isključiva nadležnost:

a) predviđena je u sporovima o nekretninama, gdje je u sporovima o pravu vlasništva i o

drugim stvarnim pravima na nekretninama, u sporovima zbog smetanja posjeda na nekretnini,
te u sporovima iz zakupnih ili najamnih odnosa na nekretnini, ili iz ugovora o korištenju stana
ili poslovnih prostorija, isključivo je nadležan sud na čijem se području nalazi nekretnina.
Ako nekretnina leži na području više sudova, nadležan je svaki od tih sudova.

b) predviđena je i za sporove u izvršnom i stečajnom postupku, pa je za suđenje u sporovima

koji nastaju u tijeku i u povodu sudskog ili administrativnog izvršnog postupka, odn. u tijeku i
u povodu stečajnog postupka, mjesno je isključivo nadležan sud na čijem se području nalazi
sud koji provodi izvršni ili stečajni postupak, odn. sud na čijem se području provodi
administrativno izvršenje.

c) predviđena je u sporovima o zrakoplovu i brodu – u sporovima o pravu vlasništva i

dr.stvarnim pravima na zrakoplovima, odn.brodovima i sporovima iz zakupnih odnosa na
zrakoplovu i brodu, isključivo je mjesno nadležan sud na čijem području se vodi registar u
koji je zrakoplov, odn.brod upisan, a u sporovima zbog smetanja posjeda na zrakoplovima
odn.brodovima, pored suda na čijem se području vodi registar nadležan je i sud na čijem se
području dogodilo smetanje.

5
(4) Supsidijarna mjesna nadležnost:

a) za suparničare – ako jednom tužbom tuženo više osoba u svojstvu materijalnih suparničara,
a za njih ne postoji mjesna nadležnost istog suda, nadležan je sud koji je mjesno nadležan za
jednog od tuženih;
b) za osobe za koje ne postoji opća mjesna nadležnost u FBiH – tužba o imovinsko-pravnim
zahtjevima protiv osobe za koju ne postoji opća mjesna nadležnost u FBiH, može se podnijeti
svakom sudu u FBiH na čijem području se nalazi bilo kakva imovina te osobe ili predmet koji
se tužbom traži; ako nadl.suda u FBiH postoji zato što obaveza nastala za vrijeme boravka
tuženog u FBiH – mjesno nadležan sud na čijem području obaveza nastala; za obaveze koje
treba ispuniti u FBiH – tužba se može podnijeti sudu na čijem području tu obvezu treba
ispuniti;
c) po mjestu gdje se nalazi zastupništvo strane osobe u FBiH – u sporovima protiv pravne
osobe koja ima sjedište u inozemstvu , u pogledu obveza koje su zasnovane u FBiH, ili im se
u njoj ima udovoljiti, tužba se može podnijeti sudu u FBiH na čijem se području nalazi njeno
stalno zastupništvo za BiH, odn.FBiH ili sjedište organa kojem je povjereno da obavlja njene
poslove.

(5) Određivanje mjesne nadležnosti od višeg suda: ako zbog izuzeća suca nadležni sud ne
može postupati, obavijestit će o tome neposredno viši sud, koji će odrediti da u tom predmetu
postupa drugi stvarno nadležan sud sa njegovog područja
a. kantonalni sud – može na prijedlog stranke ili nadl.općinskog suda, odrediti da u
pojedinom predmetu postupa drugi stvarno nadležan općinski sud s njegovog područja, ako je
očito da će se tako lakše provesti postupak ili ako za to postoje dr.opravdani razlozi;
b. Vrhovni sud FBiH – može na prijedlog stranke ili nadležnog suda, odrediti da u
pojedinom predmetu postupa stvarno nadležan sud u drugom kantonu, ako je očito da će se
tako lakše provesti postupak ili ako za to postoje drugi opravdani razlozi;
c. ako za suđenje nadležan sud u FBiH, ali se ne može utvrditi koji – Vrhovni sud FBiH
će, na prijedlog stranke, odrediti koji će stvarno nadležan sud biti mjesno nadležan;

(6) Sporazum o mjesnoj nadležnosti - Ako zakonom nije određena isključiva nadležnost
nekog suda, stranke se mogu sporazumjeti da im u prvom stupanju sudi sud koji nije mjesno
nadležan.

Sporazum stranaka o mjesnoj nadležnosti važi samo ako je pismeno sastavljen, ako su ga
potpisale sve stranke i ako se tiče određenog spora ili više sporova koji svi proistječu iz
određenog pravnog odnosa.

Pitanje prigovora na mjesnu nenadležnost - Tuženi može istači prigovor mjesne

nenadležnosti samo u odgovoru na tužbu, a sud se može po služb. dužnosti (odnosi se samo
na isključivu nadležnost) oglasiti mjesno nenadležnim samo do dostavljanja tužbe na
odgovor.

STRANKE I NJIHOVI ZASTUPNICI

Stranka u postupku – može biti svaka fizička i pravna osoba.

6
Posebnim propisima može se odrediti tko može osim fiz. i pr.osoba biti stranka u postupku jer
parnični sud izuzetno može priznati svojstvo stranke i onim oblicima udruživanja koji nemaju
stranačku sposobnost, ako utvrdi da, s obzirom na predmet spora, udovoljavaju uvjetima za
stjecanje stranačke sposobnosti, a osobito ako raspolažu imovinom na kojoj se može provesti
izvršenje. Pravni učinak priznavanja svojstva stranke postoji samo za tu određenu parnicu.

Parničnu sposobnost ima:

(i) stranka koja potpuno poslovno sposobna - može sama obavljati radnje u postupku;
(ii) punoljetna osoba kojoj je djelimično ograničena poslovna sposobnost – parnično je
sposobna u granicama svoje poslovne sposobnosti;
(iii) maloljetnik koji nije stekao potpunu poslovnu sposobnost – parnično je sposoban u
granicama u kojima mu se priznaje poslovna sposobnost;
(iv) zakonski zastupnik ako stranka nije parnično sposobna.

Zakonski zastupnik može u ime stranke poduzimati sve radnje u postupku;

- ako mora imati posebna ovlaštenja za neke radnje (npr.za podnošenje ili
povlačenje tužbe, za priznanje odn.odricanje od tužbenog zahtjeva, za zaključenje nagodbe ili
za poduzimanje dr.radnji u postupku) – te radnje može poduzimati samo ako ima takva
ovlaštenja;
- osoba koja se pojavljuje kao zak.zastupnik – dužna na zahtjev suda dokazati
da je zak.zastupnik;

U tijeku cijelog postupka – sud po službenoj dužnosti pazi: (i) može li osoba koja se
pojavljuje kao stranka u postupku biti stranka u postupku; (ii) da li je parnično sposobna; (iii)
zastupa li parnično nesposobnu stranku njen zak.zastupnik; (iv) ima li zak.zastupnik posebna
ovlaštenja kada su mu potrebna.

Privremeni zastupnik - tuženom ga postavlja sud ako se tijekom postupka pred

prvostup.sudom pokaže da bi redovan postupak oko postavljanja zak.zastupnika tuženom
trajao dugo, tako da bi zbog toga za jednu ili obje stranke mogle nastupiti štetne posljedice.
Privremeni zastupnik se naročito postavlja u slučajevima:
(i) ako tuženi nije parnično sposoban, a nema zak.zastupnika;
(ii) ako postoje protivni interesi tuženog i njegovog zak.zastupnika;
(iii) ako obje stranke imaju istog zak.zastupnika;
(iv) ako je prebivalište i boravište tuženog nepoznato, a tuženi nema
punomoćnika;
(v) ako su tuženi ili njegov zak.zastupnik, koji nemaju punomoćnika u FBiH, u
inozemstvu, a dostava se nije mogla obaviti;

Ako postoje uvjeti iz točke (i) i (ii) na strani tužitelja, sud može postaviti privremenog
zastupnika i tužitelju, a ako je postavljen privremeni zastupnik po točkama (iv) i (v), sud će
objaviti oglas.

Privremeni zastupnik ima sva prava i dužnosti zak.zastupnika koje obavlja sve dok se tuženi
ili njegov punomoćnik ne pojavi pred sudom, odn.dok organ starateljstva ne obavijesti sud da
je postavio staratelja.

Kad sud utvrdi da osoba koja se pojavljuje kao stranka ne može biti stranka u postupku, a
taj se nedostatak može otkloniti (nedostaci u tužbi), pozvat će tužitelja da izvrši potrebne

7
ispravke u tužbi ili će poduzeti druge mjere da bi se postupak mogao nastaviti sa osobom koja
može biti stranka u postupku;

Kad sud utvrdi da stranka nema zak.zastupnika ili da zak.zastupnik nema posebna
ovlaštenja kad su ona potrebna, zatražit će da nadl.organ starateljstva postavi staraoca
parnično nesposobnoj osobi, odnosno pozvat će zak.zastupnika da pribavi posebna ovlaštenja.

Ako se ovi nedostaci ne mogu otkloniti ili ako dati rok za uklanjanje nedostataka
bezuspješno protekne, sud će rješenjem ukinuti provedene radnje (ako su zahvaćene tim
nedostacima) i odbaciti tužbu ako su nedostaci takve prirode da sprječavaju dalje vođenje
parnice.

PUNOMOĆNICI

Stranke – mogu poduzimati radnje osobno ili preko punomoćnika;

- punomoćnik može biti:
(i) odvjetnik;
(ii) odvjetničko društvo;
(iii) uposlenik službe za besplatnu pravnu pomoć;
(iv) za pravne osobe uposlenik te pravne osobe;
(v) za fizičke osobe bračni, odn.vanbračni drug stranke ili srodnik stranke po krvi po pravoj
liniji do bilo kojeg stupnja, a u pobočnoj liniji do četvrtog stupnja zaključno, odnosno srodnik
po tazbini zaključno do drugog stupnja.

Ako u parnicama o imovinskopravnim zahtjevima vrijednost predmeta spora prelazi iznos

50.000 konvertibilnih maraka, punomoćnici pravnih lica mogu biti samo osobe koje imaju
položen pravosudni ispit.

U radnim sporovima radnika može besplatno zastupati i osoba uposlena za pružanje pravne
pomoći pri sindikatu, pod uvjetom da je diplomirani pravnik i ima položen pravosudni ispit.

Stranka može podnijeti reviziju putem punomoćnika koji je odvjetnik.

Izuzetno stranka može sama podnijeti reviziju ako ima položen pravosudni ispit, odnosno za
nju može reviziju podnijeti kao punomoćnik osoba koja je prema odredbama ovog ili kojeg
drugog zakona ovlaštena zastupati je u tom svojstvu iako nije odvjetnik, ako ima položen
pravosudni ispit.

Ovlaštenje punomoćniku – može biti ili za poduzimanje svih radnji u postupku, ili za
poduzimanje samo određenih radnji.

Ako je stranka izdala odvjetniku punomoć za vođenje parnice, a nije pobliže odredila
ovlaštenja u punomoći – odvjetnik je ovlašten na temelju takve punomoći:
(i) obavljati sve radnje u postupku – posebno:
(a) podnijeti tužbu,
(b) povući je,
(c) dati odgovor na tužbu,
(d) priznati tužbeni zahtjev,
(e) odreći se tužbenog zahtjeva,
(f) zaključiti nagodbu,
(g) podnijeti pravni lijek,

8
(h) odreći se ili odustati od pravnog lijeka,
(i) zahtijevati izdavanje mjera osiguranja;
(ii) stavljati zahtjev za izvršenje ili osiguranje i poduzimati potrebne radnje u
postupku povodom takvog zahtjeva;
(iii) od protivne stranke primiti dosuđene troškove;
(iv) pismeno ovlastiti drugog odvjetnika na poduzimanje samo pojedinih radnji u
postupku, osim zastupanja na gl.raspravi.

Odvjetnik kojem je stranka izdala punomoć – može, uz izričito ovlaštenje stranke,

zamjenjivati drugi odvjetnik, a pred sudom prvog stupnja i stručni suradnik i odvjetnički
pripravnik koji je kod njega zaposlen.

Ako punomoćnik nije odvjetnik, a stranka u punomoći nije pobliže odredila ovlaštenja –
punomoćnik može obavljati sve radnje u postupku, ali mu je uvijek potrebno izričito
ovlaštenje za:
(a) povlačenje tužbe,
(b) priznanje ili odricanje od tužbenog zahtjeva,
(c) zaključenje nagodbe,
(d) odricanje ili odustanak od pravnog lijeka,
(e) prenošenje punomoći na drugu osobu, i
(f) podnošenje vanrednih pr.lijekova.

Stranka koju zastupa punomoćnik – može uvijek doći pred sud i davati izjave pored svog
punomoćnika, ali suprotnu stranu, svjedoke i vještake može ispitivati samo preko
punomoćnika, ako je on prisutan na gl.raspravi.

Radnje u postupku koje puomoćnik poduzima u granicama punomoći imaju isti pravni učinak
kao da ih je poduzela sama stranka.

Stranka može izmijeniti ili opozvati izjavu svog punomoćnika na ročištu na kojem je izjava
data.

Ako je punomoćnik priznao koju činjenicu na ročištu na kojem stranka nije bila prisutna ili je
koju činjenicu priznao u podnesku, a stranka to priznanje kasnije izmijeni ili opozove, sud će
cijeniti obje izjave i cijeniti da li će te činjenice smatrati priznatim ili osporenim.

Izdavanje punomoći može biti pismeno ili usmeno na raspravni zapisnik.

Punomoćnik je dužan pri prvoj radnji u postupku podnijeti punomoć.

Sud može dopustiti da radnje u postupku privremeno obavi osoba koja nije podniejla
punomoć, ali će istovremeno narediti toj osobi da naknadno, u određenom roku, podnese
punomoć ili odobrenje stranke za obavljanje parničnih radnji.
Sud je dužan tijekom cijelog postupka paziti da li je osoba koja se pojavljuje kao punomoćnik
ovlaštena za zastupanje, a ako utvrdi da nije ovlaštena, sud će ukinuti parnične radnje koje je
ta osoba poduzela, osim ako te radnje stranka nije naknadno odobrila.

Prestanak punomoći

9
Stranka može u svako vrijeme punomoć opozvati; to se mora saopćiti sudu pismeno ili
usmeno na zapisnik; opoziv punomoći važi za protivnu stranku od trenutka kada joj je
saopćen.

Punomoćnik može u svako vrijeme punomoć otkazati; to se mora saopćiti sudu pismeno ili
usmeno na zapisnik; otkaz punomoći važi za protivnu stranku od trenutka kada joj saopćen;
Poslije otkaza punomoći, punomoćnik je dužan još 30 dana obavljati radnje za osobu koja mu
izdala punomoć, ako je potrebno da od nje otkloni kakvu štetu koja bi u to vrijeme mogla
nastati.

Ako stranka, odn.njen zak.zastupik, umre ili postane posl.nesposobna ili ako zak.zastupnik
bude razriješen dužnosti, a punomoćniku dato ovlaštenje da može obavljati sve radnje u
postupku, punomoćnik je ovlašten i nadalje poduzimati radnje u postupku, ali nasljednik,
odn.novi zak.zastupnik, može opozvati punomoć.
U slučaju da punomoćnik nije odvjetnik, uvijek mu prestaju ovlaštenja koja se moraju izričito
navesti (za povlačenje tužbe, priznanje iliodricanje od tužb.zahtjeva, zaključivanje nagodbe,
odricanje ili odustanak od pr.lijeka, prenošenje punomoći na dr.osobu, podnošenje vanrednih
pr.lijekova)
Prestankom pravne osobe prestaje i punomoć koju je ona izdala.
U slučaju stečaja, punomoć koju je izdao stečajni dužnik prestaje kad prema važećim
propisima nastupe pravne posljedice otvaranja steč.postupka.

POKRETANJE POSTUPKA I SPORNO PRAVNO PITANJE

Parnični postupak pokreće se tužbom, dakle podnošenjem tužbe, a parnica počinje teći (litis
pendencija) od dostave tužbe tuženom.

Ako u postupku pred prvostupanjskim sudom u većem broju predmeta postoji potreba da se
zauzme stav o spornom pravnom pitanju koje je od značaja za odlučivanje o predmetu
postupka pred prvostupanjskim sudovima, prvostepanjski sud će po službenoj dužnosti ili na
prijedlog stranke zahtjevom pokrenuti postupak pred Vrhovnim sudom Federacije radi
rješavanja spornog pravnog pitanja.

Sud koji je pokrenuo postupak za rješavanje spornog pravnog pitanja dužan je zastati sa
postupkom dok se ne okonča postupak pred Vrhovnim sudom Federacije.

Vrhovni sud Federacije rješava sporno pravno pitanje po pravilima postupka za usvajanje
pravnih stavova.
Vrhovni sud Federacije odbit će riješiti sporno pravno pitanje ako ono nije od značaja za
odlučivanje u većem broju predmeta u postupku pred prvostupanjskim sudom.
Vrhovni sud Federacije dužan je riješiti sporno pravno pitanje u roku 60 dana od dana prijema
zahtjeva.

TUŽBA I NJEN SADRŽAJ

U materijalnom smislu tužba je pravo na sudsku zaštitu nekog građanskog prava ili
građansko-pravnog zahtjeva ili odnosa, putem konačnog i neposrednog utvrđenja suda.
U procesno-pravnom smislu tužba je pismeni podnesak kojim tužitelj, kao subjekt nekog
ugroženog ili povrijeđenog prava ili odnosa, traži pokretanje parničnog postupka protiv
tuženog, koji mu to pravo vrijeđa ili ugrožava, u svrhu konačnog i nespornog dosuđenja,
odnosno utvrđenja spomenutog prava, pravnog zahtjeva ili pravnog odnosa;

10
Prema zaštiti koja se u tužbi traži, tužbe se dijele na:
(i) kondemnatorne (obavezujuće, osuđujuće) - glase na činidbu ili davanje; tužbe za osudu na
činidbu, u kojoj se od suda traži da tuženom naloži neko činjenje, trpljenje ili propuštanje;
(ii) konstitutivne (preobražajne) – preobražajne tužbe, tužbe kojima se traži ustanovljenje ili
promjena sadržaja ili prestanak nekog pravnog odnosa;
(iii) deklarativne (utvrđujuće) – utvrđujuće tužbe, kojom se traži utvrđenje postojanja ili
nepostojanja prava ili pravnog odnosa, povredu prava ličnosti ili utvrđenje istinitosti, odnosno
neistinitosti neke isprave. Tužba za utvrđenje može se podnijeti radi utvrđivanja postojanja,
odnosno nepostojanja činjenice ako je to predviđeno posebnim zakonom ili drugim propisom.

Parnični postupak pokreće se tužbom.

Tužba mora sadržavati:

(1) tužbeni zahtjev – određen zahtjev u pogledu glavne stvari i sporednih potraživanja;
(2) činjenice na kojima tužitelj zasniva tužbeni zahtjev;
(3) dokaze kojima se utvrđuju te činjenice
(4) naznaku vrijednosti spora;
(5) druge podatke koje mora imati svaki podnesak:
- oznaku suda;
- ime i prezime, odn.naziv pravne osobe;
- prebivalište ili boravište, odn.sjedište stranaka + njihovih zakzastupnika i
punomoćnika, ako ih imaju;
- predmet spora;
- potpis podnositelja.

Ako je tužitelj naveo pravni osnov, sud nije vezan za njega.

Isticanje više tužbenih zahtjeva u jednoj tužbi

Tužitelj može u jednoj tužbi istaknuti više zahtjeva protiv istog tuženog samo kad su svi
zahtjevi povezani istom činjenicom i pravnim osnovom.

Ako zahtjevi nisu povezani istom činjenicom i pr.osnovom – mogu se istaknuti u jednoj tužbi
protiv istog tuženog samo kad je isti sud stvarno nadležan za svaki od tih zahtjeva, kad je za
sve zahtjeve određena ista vrsta postupka i kad sud ocijeni da isticanje takvih tužbenih
zahtjeva u jednoj tužbi doprinosi ekonomičnosti postupka.

Tužitelj može u jednoj tužbi istaknuti dva ili više tužbenih zahtjeva koji su u međusobnoj vezi
i tražiti da sud usvoji sljedeći od tih zahtjeva, ako nađe da onaj koji je u tužbi istaknut ispred
njega nije osnovan. Uslov je da isti sud mora biti stvarno nadležan za svaki od tih zahtjeva i
za sve zahtjeve mora biti ista vrsta postupka.

Preinaka tužbe
Preinaka tužbe jeste promjena istovjetnosti zahtjeva, povećanje postojećeg zahtjeva, isticanje
drugog zahtjeva uz postojeći, promjena tuženog (umjesto prvobitnog tuženog tuži drugu
osobu, a ovu preinaku može učiniti sve do zaključenja glavne rasprave)

Tužba nije preinačena ako je tužitelj promijenio pravni osnov tužbenog zahtjeva, ako je
smanjio tužbeni zahtjev ili ako je promijenio/dopunio/ispravio pojedine navode.

11
Tužba se može preinačiti tužbu najkasnije do:
(i) zaključenja pripremnog ročišta;
(ii) ako pripremno ročište nije održano - do početka gl.rasprave;
(iii) nakon održavanja pripremnog ročišta, a prije zaključenja gl.rasprave – sud može dopustiti
preinaku tužbe samo ako ocijeni da preinaka nije usmjerena na odugovlačenje postupka i ako
tuženi pristane na preinaku;
(iv) sud može u prethodnom slučaju dopustiti preinaku i bez pristanka tuženog ako su
kumulativno ispunjeni uvjeti:
a. tužitelj bez svoje krivnje nije mogao tužbu preinačiti ranije;
b. tuženi je u mogućnosti da raspravlja o preinačenoj tužbi bez odlaganja gl.rasprave;

Smatra se da postoji pristanak na preinaku tužbe, kad se tuženi upusti u raspravljanje o

gl.stvari po preinačenoj tužbi, a nije se prije toga protivio preinaci;

Za preinaku tužbe tako da se umjesto prijašnjeg tuženog naznačuje novi tuženi potreban je
pristanak osobe koja treba da stupi u parnicu umjesto prvobitnog tuženog. Ako se prvobitno
tuženi već upustio u raspravljanje o gl.stvari, potreban je i njegov pristanak.
Osoba koja stupa u parnicu umjesto prvobitnog tuženog, mora primiti parnicu u onom stanju u
kojem se ona nalazi u trenutku kad u nju stupa.

Povlačenje tužbe

Tužitelj može povući tužbu bez pristanka tuženog prije nego što je tužba dostavljena tuženom.
Tužba se može povući i nakon dostave tuženom sve do zaključenja glavne rasprave, ako
tuženi na to pristane. Ako se tuženi u roku osam dana od dana obavijesti o povlačenju tužbe
ne izjasni o tome, smatrat će se da je pristao na povlačenje.
Tužba se, uz izričit pristanak tuženog, može povući i nakon zaključenja glavne rasprave do
pravomoćnosti odluke kojom se postupak pred prvostupanjskim sudom dovršava. U tom
slučaju tuženi svoj zahtjev za naknadu troškova postupka mora postaviti najkasnije u svojoj
suglasnosti za povlačenje tužbe. Ako u tom slučaju dođe do povlačenja tužbe prije nego što je
prvostupanjski sud donio svoju odluku, odnosno prije nego što je ona u povodu žalbe
dostavljena drugostupanjskom sudu, prvostupanjski sud će rješenjem utvrditi da je tužba
povučena, odnosno rješenjem utvrditi da je presuda bez pravnog učinka i utvrditi da je tužba
povučena. Tim će rješenjem odlučiti i o zahtjevu tuženog za naknadu troškova postupka.

Ako dođe do povlačenja tužbe pred prvostupanjskim sudom nakon donošenja prvostepene
odluke, dok je postupak u povodu žalbe u toku pred drugostupanjskim sudom, prvostepeni
sud će odmah obavijestiti drugostepeni sud da je došlo do povlačenja tužbe.
Ako dođe do povlačenja tužbe nakon što je predmet dostavljen drugostupanjskom sudu,
drugostupanjski sud će, ako prije toga nije odlučio po žalbi, rješenjem utvrditi da je presuda
bez pravnog učinka i da je tužba povučena. Istim rješenjem sud će odlučiti i o zahtjevu
tuženog za naknadu troškova postupka.

Tužitelj može svoju tužbu povući i na ročištu pred drugostupanjskim sudom.

Povučena tužba smatra se kao da nije ni bila podnesena i može se ponovo podnijeti.

Odricanje od tužbenog zahtjeva

12
Ako se do zaključenja glavne rasprave tužitelj odrekne tužbenog zahtjeva, sud će bez
daljnjeg raspravljanja donijeti presudu kojom se odbija tužbeni zahtjev (presuda na osnovu
odricanja).

Za odricanje od tužbenog zahtjeva – nije potreban pristanak tuženog;

Do donošenja presude tužitelj može, na ročištu ili u pisanom podnesku, opozvati odricanje od
tužbenog zahtjeva; ni za ovo nije potreban pristanak tuženog.

PRIPREMANJE GLAVNE RASPRAVE

Sud odmah nakon prijema tužbe počinje pripreme za glavnu raspravu.

Pripreme za glavnu raspravu – obuhvataju:
(i) prethodno ispitivanje;
(ii) dostavu tužbe na obavezni odgovor;
(iii) održavanje pripremnog ročišta; i
(iv) zakazivanje glavne rasprave;

U tijeku pripremanja gl.rasprave – (i) stranke mogu upućivati podneske (u kojima će

navesti činjenice na kojima zasnivaju svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te
činjenice)
Sud donosi odluke o upravljanju postupkom, a može donijeti presudu na osnovu priznanja,
odricanja ili propuštanja i primiti na zapisnik nagodbu stranaka;

Prethodno ispitivanje

Nakon prijema tužbe sud će prethodno ispitati tužbu u cilju utvrđivanja eventualnih
nedostataka tužbe, te će, ukoliko nađe da ima nedostataka, poduzeti potrebne mjere za
otklanjanje istih.

Ako je tužba nerazumljiva ili nepotpuna (ne sadrži potrebne elemente) – sud će tužitelju
vratiti tužbu radi ispravke ili dopune, uz navode šta treba ispuniti ili dopuniti,te će odredit rok
za ispravku ili dopunu tužbe, koji ne može biti duži od 8 dana; ako je dopunjena,
odn.ispravljena tužba predata sudu u roku, smatrat će se da je podnesena sudu onog dana
kada je prvi put bila podnesena; ako tužba ne bude vraćena u roku, smatrat će se da je
povučena; ako bude vraćena bez ispravke, odn.dopune, odbacit će se; ako tužba ili prilozi nisu
podneseni u dovoljnom broju primjeraka, sud će pozvati tužitelja da ih u određenom roku
podnese, a ako tužitelj ne postupi po nalogu – sud će ih odbaciti;

Ako postoje nedostaci koji se tiču parnične sposobnosti stranaka:

(a) ako se ti nedostaci mogu otkloniti – sud će pozvat tužitelja da u određenom roku izvrši
potrebne ispravke u tužbi ili će poduzeti druge mjere da bi se postupak mogao nastaviti s
osobom koja može biti stranka u postupku;
(b) ako se ti nedostaci ne mogu otkloniti ili ako određeni rok bezuspješno protekne – sud će
rješenjem ukinuti radnje provedene u postupku ako su zahvaćene tim nedostacima i odbaciti
tužbu ako su nedostaci takve prirode da sprečavaju daljnje vođenje postupka;

13
Ako postoje nedostaci u pogledu zak.zastupanja stranke ili nedostaci koji se odnose na
ovlaštenje zastupnika da pokrene parnicu, a kada je takvo ovlaštenje potrebno:
(a) sud će zatražiti da nadležni organ starateljstva postavi u određenom roku staratelja
parnično nesposobnoj osobi, odnosno pozvat će zak.zastupnika da u određenom roku pribavi
potrebna posebna ovlaštenja;
(b) ako se ti nedostaci ne mogu otkloniti ili ako određeni rok bezuspješno protekne, sud će
rješenjem ukinuti radnje provedene u postupku ako su zahvaćene tim nedostacima i odbaciti
tužbu ako su nedostaci takve prirode da sprečavaju daljnje vođenje postupka.

Nakon prethodnog ispitivanja sud donosi rješenje kojim se tužba odbacuje ako se utvrdi:
(i) da rješavanje o tužbenom zahtjevu ne spada u sudsku nadležnost;
(ii) da je tužba podnesena neblagovremeno, ako posebnim propisima određen rok za
podnošenje tužbe;
(iii) da o istom zahtjevu već teče parnica (litis pendencija);
(iv) da je stvar pravomoćno presuđena;
(v) da je o predmetu spora sklopljena sudska nagodba;
(vi) da se tužitelj pred sudom odrekao tužbenog zahtjeva;
(vii) da ne postoji pravni interes tužitelja za podnošenje tužbe za utvrđenje;
(viii) da tužitelj u roku koji je sud odredio nije otklonio nedostatke vezane za nerazumljivu ili
nepotpunu tužbu ili se ti nedostaci ne mogu otkloniti;

Ako sud utvrdi da nije stvarno ili mjesno nadležan da rješava o tužbenom zahtjevu, sud
donosi rješenje kojim se oglašava nenadležnim i predmet spora ustupa drugom sudu.

Dostava tužbe na odgovor

Tužba s prilozima dostavlja se tuženom na odgovor u roku od 30 dana od prijema ispravne i

potpune tužbe u sudu.

Od dostavljanja tužbe, parnica počinje teći (litis pendencija).

Nakon prijema tužbe s prilozima, tuženi je dužan najkasnije u roku od 30 dana dostaviti
pismeni odgovor na tužbu.
Prilikom dostavljanja tužbe tuženom, sud će poučiti tuženog: (i) o obavezi odgovora na tužbu
u datom roku, (ii) o tome što treba sadržavati odgovor na tužbu, i (iii) obavijestiti ga o
posljedicama nedostavljanja odgovora na tužbu u određenom roku.

U odgovoru na tužbu – tuženi će:

(a) istaći moguće procesne prigovore;
(b) izjasniti se da li priznaje ili osporava postavljeni tužbeni zahtjev;
(c) navesti druge podatke koje mora imati svaki podnesak u skladu sa ZPP-om.

Ako tuženi osporava tužbeni zahtjev, odgovor na tužbu mora sadržati i razloge iz kojih
se tužbeni zahtjev osporava, činjenice na kojima tuženi zasniva svoje navode i dokaze
kojima se utvrđuju te činjenice.

Ako sud utvrdi da je odgovor na tužbu nerazumljiv ili nepotpun, radi otklanjanja tih
nedostataka postupit će kao kod nerazumljive ili nepotpune tužbe, odn.svakog drugog
nerazumljivog ili nepotpunog podneska.

14
Ako tužitelj predložio u tužbi donošenje presude zbog propuštanja, a tuženi u zakonskom roku
ne odgovori na tužbu, sud će donijeti presudu kojom usvaja tužbeni zahtjev, osim ako je
tužbeni zahtjev očigledno neosnovan (presuda zbog propuštanja).

Protutužba i odgovor na protuvtužbu - tuženi može u odgovoru na tužbu, a najkasnije na

pripremnom ročištu, podnijeti protutužbu:

(a) ako je zahtjev protuvtužbe u vezi sa tužbenim zahtjevom; ili

(b) ako se ti zahtjevi mogu prebiti; ili
(c) ako se protuvtužbom traži utvrđenje nekog prava ili pravnog odnosa o čijem postojanju ili
nepostojanju zavisi u cjelosti ili djelimično odluka o tužbenom zahtjevu.

Nakon održavanja pripremnog ročišta, protutužba se može podnijeti samo ako tuženi (iz
protivtužbe) na to pristane i ako sud ocijeni da podnošenje protutužbe nije usmjereno na
odugovlačenje postupka.

Protutužba se ne može podnijeti, ako je za zahtjev iz protutužbe stvarno nadležan viši sud;
Tuženi iz protutužbe mora dati odgovor na protutužbu.

Pripremno ročište

Nakon prijema odgovora na tužbu, odnosno odgovora na protutužbu, sud će zakazati

pripremno ročište, a ono će se održat u pravilu najkasnije u roku od 30 dana od dana prijema
u sudu pismenog odgovora na tužbu, odn.od dana proteka roka za podnošenje odgovora na
tužbu, ili, ako je tuženi podnio protutužbu u roku od 30 dana od dana prijema odgovora na
protutužbu.
Održavanje pripremnog ročišta je obvezno, osim u slučajevima u kojima sud, nakon
ispitivanja tužbe i odgovora na tužbu, utvrdi da među strankama nema spornih činjenica ili da
zbog jednostavnosti spora održavanje pripremnog ročišta nije potrebno.

U pozivu za pripremno ročište, sud će obavijestiti stranke o posljedicama izostanka s

pripremnog ročišta i o tome da su dužne najkasnije na pripremnom ročištu iznijeti sve
činjenice na kojima zasnivaju svoje zahtjeve i predložiti sve dokaze koje žele izvesti u toku
postupka, te da su na pripremno ročište dužni donijeti sve isprave i predmete koje žele
upotrijebiti kao dokaz.

Tijek pripremnog ročišta:

(a) prvo tužitelj ukratko izlaže tužbu; zatim
(b) tuženi ukratko izlaže odgovor na tužbu. Ako stranka ili njen zakonski zastupnik nije u
stanju jasno i određeno izjasniti se o predmetu raspravljanja, a nema punomoćnika, sud će
upozoriti na potrebu da uzme punomoćnika;
(c) raspravlja se o pitanjima koja se odnose na smetnje za daljnji tijek postupka (o čemu se
mogu izvoditi i dokazi kad je potrebno) – sud će po prigovori stranke ili po službenoj dužnosti
rješenjem odbaciti tužbu ako utvrdi da postoje smetnje koje se ispituju kod prethodnog
ispitivanja tužbe; ako sud ne usvoji prigovor da postoji koja od smetnji za vođenje postupka –
odluku o prigovoru donijet će zajedno s odlukom o gl.stvari;
(d) u daljem tijeku pripremnog ročišta – raspravljat će se o prijedlozima stranaka i
činjeničnim navodima kojima stranke obrazlažu svoje prijedloge;
(e) prema rezultatima raspravljanja – sud će odlučiti o čemu će se raspravljati na gl.raspravi i
koji dokazi će se izvoditi na gl.raspravi; ako sud, na prijedlog stranke, odredi izvođenje

15
dokaza vještačenjem – uvijek će odrediti roku kojem vještak treba pripremiti i dostaviti svoj
nalaz i mišljenje ( pri određivanju tg roka, sud će voditi računa o tome da pism.nalaz i
mišljenje mora dostaviti strankama najkasnije 8 daana prije održavanja ročišta za gl.raspravu);
(f) ako pred istim sudom teče više parnica između istih osoba ili u kojima je ista osoba
protivnik raznih tužitelja ili raznih tuženih – sud može, na prijedlog stranaka ili po službenoj
dužnosti, rješenjem spojiti sve te parnice radi zajedničkog raspravljanja, ako bi se time
ubrzalo raspravljanje ili smanjili troškovi. Za sve spojene parnice sud će donijeti zajedničku
presudu. Sud, također, može uz saglasnost stranaka odrediti da se odvojeno raspravlja o
pojedinim zahtjevima iz iste tužbe, te će nakon završetka odvojenog raspravljanja donijeti
posebne odluke o tim zahtjevima.
(g) najkasnije na pripremnom ročištu – sud može, ukoliko ocijeni da je to svrsishodno s
obzirom na prirodu spora i dr.okolnosti, predložiti strankama da spor riješe u postupku
medijacije, kako je predviđeno posebnim zakonom; takav prijedlog mogu i stranke staviti
sporazumno do zaključenja gl.rasprave;
(h) budući da stranke mogu zaključiti nagodbu o predmetu spora u tijeku cijelog postupka do
njegovog pravomoćnog okončanja – sud će na pripremnom ročištu, i u tijeku cijelog
postupka, na način koji ne ugrožava njegovu nepristrasnost, nastojati da stranke zaključe
sudsku nagodbu; sudska nagodba može se odnositi na cijeli ili na dio tužb.zahtjeva; ne može
se zaključiti nagodba u pogledu zahtjeva kojima stranke ne mogu raspolagati (oni koji su
protivni prinudnim propisima); sporazum stranaka o nagodbi unosi se u zapisnik, a nagodba je
zaključena kada stranke potpišu zapisnik; sud.nagodba – snagu izvršnog naslova; može se
pobijati samo tužbom (u roku od 3 mjeseca od saznanja za razloge pobijanja, od.5 god.od
dana zaključenja nagodbe) i to ako je zaključena u zabludi ili pod utjecajem prinude ili
prevare; sud će u tijeku cijelog postupa po sl.dužnosti paziti da li se vodi parnica o predmetu o
kojem ranije bila zaključena sud.nagodba, pa ako jeste, odbacit će tužbu. Ako sudska nagodba
bude poništena, postupak se nastavlja kao da sudska nagodba nije ni bila zaključena.

Ako na pripremno ročište ne dođe tužitelj, a bio je uredno obaviješten, smatrat će se da je

tužba povučena, osim ako tuženi ne zahtijeva da se ročište održi.

Ako na pripremno ročište ne dođe uredno obaviješteni tuženi, ročište će se održati bez
njegovog prisustva.

Zakazivanje glavne rasprave:

Na pripremnom ročištu, sud će rješenjem odrediti:
(a) dan i sat održavanja glavne rasprave – gl.rasprava će se, u pravilu, održati najkasnije u
roku od 30 dana od dana održavanja pripremnog ročišta; sud može odrediti – da se gl.rasprava
održi odmah nakon pripremnog ročišta; ako se procijeni da će gl.rasprava trajati duže od
jednog dana – ročište će biti zakazano za onoliko dana uzastopno koliko je neophodno da se
rasprava održi u kontinuitetu;
(b) pitanja o kojima će se raspravljati na gl.raspravi,
(c) dokaze koji će se izvesti na gl.raspravi;
(d) osobe koje će biti pozvane na gl.raspravu;

Strankama koje nisu bile prisutne i svjedocima i vještacima koje će se pozvati, sud će
dostaviti ovo rješenje i pozvati ih na ročište za gl.raspravu, a u pozivu ih obavijestiti o
posljedicama izostanka sa ročišta.

Glavna rasprava

16
Tijek glavne rasprave

Sudac:
(1) otvara glavnu raspravu;
(2) objavljuje predmet raspravljanja;
(3) utvrđuje da li su došle sve pozvane osobe – ako nisu, provjerava da li su bile uredno
pozvane i imaju li opravdan razlog za izostanak:
(i) ako tužitelj bez opravdanog razloga ne dođe na ročište, a bio uredno pozvan – smatrat će se
da je povukao tužbu, osim ako se tuženi na tom ročištu ne upusti u raspravljanje;
(ii) ako tuženi bez opravdanog razloga ne dođe na ročište, a bio uredno pozvan – rasprava će
se održati bez njegovog prisustva;
(4) utvrđuje, po prigovoru stranke ili po sl.dužnosti, postoje li procesne smetnje za dalje
postupanje – postupa kao kod prethodnog ispitivanja tužbe;
(5) gl.rasprava se odvija sljedećim redom:
(i) tužitelj – ukratko izlaže sva bitna pitanja iz tužbe, uključujući izvođenje dokaza čitanjem
isprava;
(ii) tuženi – ukratko izlaže odgovor na tužbu uključujući izvođenje dokaza čitanjem isprava +
daje odgovor na bitne navode iz tužiteljevog izlaganja;
(iii) ako je bio stavljen prijedlog za izvođenje dokaza saslušanjem stranaka – saslušavaju se
stranke: prvo tužitelj, zatim tuženi;
(iv) saslušavanje svjedoka – prvo svjedoka tužitelja, zatim svjedoka tuženog;
(v) izvođenje ostalih dokaza, uključujući i vještačenje;
(vi) nakon izvođenja svih dokaza – pravo na završno izlaganje kojim se rezimiraju činjenični i
pravni aspekti predmeta: najprije tužitelja, zatim tuženog;
(vii) sud može dopustiti tužitelju - da se ukratko izjasni na završno izlaganje tuženog;
(viii) ako tužitelju dopušteno da se izjasni na završno izlaganje tuženog – i tuženi ima pravo
da se ukratko izjasni na konačne navode tužitelja;
(ix) izuzetno – sud može odrediti drugačiji redoslijed odvijanja gl.rasprave.

Stranke:
(1) u svojim izlaganjima – su dužne iznijeti sve činjenice potrebne za obrazloženje svojih
prijedloga + ponuditi dokaze potrebne za utvrđivanje tih navoda + izjasniti se o navodima i
ponuđenim dokazima protivne stranke;
(2) tijekom gl.rasprave mogu iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako
učine vjerojatnim da ih bez svoje krivnje nisu bili u mogućnosti iznijeti, odn.predložiti na
pripremnom ročištu;
(3) iznose i svoja pravna shvatanja koja se odnose na predmet spora.

Prilikom izvođenja dokaza saslušanjem stranaka, stranku prvo ispituje njen punomoćnik,
ako nema punomoćnika onda je ispituje sud, a nakon toga suprotna strana.
Ispitivanje svjedoka i vještaka od strane stranaka:
sudac prvo daje riječ stranci koja je predložila svjedoka ili vještaka, zatim suprotnoj strani, a
onda, ukoliko je potrebno, ponovo strani koja ih je predložila.

Sud:
(1) može postavljati pitanja strankama, svjedocima ili vještacima u svakoj fazi saslušanja;
(2) odbit će provođenje procesnih radnji koje nisu bitne za postupak;
(3) neće dopustiti postavljanje pitanja u kojima sadržano kako na njih treba odgovoriti
(sugestivna pitanja);

17
(4) neće dopustiti pitanja koja nebitna za predmet + pitanja na koja već dovoljno
odgovoreno;
(5) na zahtjev stranke – u zapisnik će se unijeti pitanja koja sud nije dopustio;
(6) neće dopustiti vrijeđanje i uznemiravanje stranaka, svjedoka i vještaka za vrijeme
ispitivanja;
(7) ako stranka zahtijeva, a svjedok još nije prisutan – sud može odlučiti da svjedoka koji
je već saslušan na istom ročištu za gl.raspravu, još jednom pozove na ponovno saslušanje;
(8) vodi računa da se gl.rasprava odvija na pravilan način, bez nepotrebnih odlaganja +
da se raspravlja samo o pitanjima bitnim za donošenje odluke;
(9) brine se o održavanju reda u sudnici i dostojanstvu suda + kaznit će osobe koje
narušavaju red u sudnici ili vrijeđaju dostojanstvo suda i drugih sudionika u postupku (u
skladu sa odredbama ZPP-a o nepoštivanju suda);
(10) nije vezan za svoje rješenje koje se odnosi na rukovođenje raspravom + na ova
rješenja nije dopuštena posebna žalba;
(11) nakon što budu okončane sve faze gl.rasprave i predmet bude spreman za presuđenje –
proglasit će da je gl.rasprava zaključena.

Javnost glavne rasprave

Glavna rasprava je javna, a na njoj mogu prisustvovati samo punoljetne osobe.

Sud može isključiti javnost za cijelu glavnu raspravu ili za njen dio:
(i) ako to zahtijevaju interesi čuvanja službene, poslovne ili osobne tajne;
(ii) ako to zahtijeva zaštita interesa maloljetnika;
(iii) ako to zahtijevaju interesi javnog reda ili razlozi morala;
(iv) kada se mjerama za održavanje reda predviđenim u ZPP-u ne bi moglo osigurati
nesmetano održavanje rasprave.

Isključenje javnosti se ne odnosi na stranke, njihove zakonske zastupnike, punomoćnike,

umješače i Ombudsmena.

Sud može dopustiti da gl.raspravi sa koje isključenja javnost prisustvuju pojedine službene
osobe i obrazovni i javni radnici, ako je to od interesa za njihovu službu, odn.naučnu ili javnu
djelatnost.

Sud će upozoriti osobe koje budu prisutne raspravi sa koje isključena javnost da su dužne kao
tajnu čuvati ono što su na raspravi saznale, a što nije već poznato javnosti + upozoriti ih na
posljedice odavanja tajne.

Odgoda, odlaganje i nastavak ročišta

Odgoda ročišta - sud može odgoditi zakazano ročište za glavnu raspravu prije njegovog
održavanja, ako utvrdi da nisu ispunjene zakonske pretpostavke za njegovo održavanje ili da
dokazi čije je izvođenje određeno neće biti pribavljeni do ročišta.
Kada odgodi ročište sud će o vremenu održavanja novog ročišta odmah obavijestiti sve
pozvane. Za razliku od odlaganja, kod odgađanja ročišta, ročište nije uopće započeto.
Sud može po službenoj dužnosti odgoditi zakazano ročište samo u slučajevima predviđenim
ovim zakonom.

18
Odlaganje ročišta - sud može na prijedlog stranke odložiti započeto ročište samo iz sljedećih
razloga:
(i) ako bez krivnje stranke koja predlaže odlaganje ročišta – nije bilo moguće na ročištu
izvesti neki od dokaza čije je izvođenje određeno, a koji je vezan za pravilno donošenje
odluke;
(ii) ako obje stranke predlažu odlaganje radi pokušaja mirnog rješenja spora ili zaključenja
sudske nagodbe;

Ako na ročištu nije moguće izvesti neki od dokaza čije izvođenje određeno, sud može odlučiti
da se rasprava nastavi, s tim da se naknadno, na novom ročištu, izvede samo taj dokaz i iznesu
navodi u vezi s njim.

Stranka može samo jednom tražiti odlaganje ročišta iz istog razloga, a kad se rošište odloži
sud će prisutnima odmah saopćiti vrijeme i mjesto novog ročišta.

Na novom ročištu zakazanom nakon odlaganja rasprave, radnje koje su već provedene ponovo
se provode samo ako se ročište drži pred novim sucom ili ako sud smatra da je to neophodno
za pravilno donošenje presude

Ako se ročište drži pred novim sucom sud može, uz suglasnost stranaka, odlučiti da se ponovo
ne saslušavaju svjedoci i vještaci i da se ne obavlja novi uviđaj, već da se pročitaju zapisnici o
izvođenju tih dokaza.

Nemoguće je odgoditi ili odložiti ročišta na neodređeno vrijeme;

Nemoguće je odgoditi ili odložiti ročišta na duže od 30 dana, osim ako se zbog izuzetnih
okolnosti ne može provesti dokaz u zak.roku;

Kada odgodi ili odloži ročište sud je dužan poduzeti sve radnje koje mu stoje na raspolaganju
kako bi se do sljedećeg ročišta otklonili uzroci koji doveli do odgode, odn.odlaganja.
Protiv rješenja suda kojim se prihvataju ili odbijaju prijedlozi stranaka za odgodu,
odn.odlaganje – nije dopuštena posebna žalba.
Nastavak ročišta – ako se započeto ročište ne može okončati u toku istog dana, sud će odrediti
nastavak ročišta za sljedeći radni dan.

Prekid, zastoj i obustava postupka

Prekid postupka je obvezan i sud mora donijeti rješenje kojim utvrđuje prekid postupka u
sljedećim slučajevima:
(1) kad stranka umre ili izgubi parničnu sposobnost; postupak se nastavlja – kad nasljednik
ili staratelj ostavštine preuzme postupak ili kad ga sud na prijedlog protivne strane pozove da
to učini;
(2) kad zak.zastupnik stranke umre ili prestane njegovo ovlaštenje za zastupanje;
postupak se nastavlja – kad novi zak.zastupnik preuzme postupak ili kad ga sud na prijedlog
protivne strane pozove da to učini;
(3) kad stranka koja je pravna osoba prestane postojati, odn.kad nadležni organ
pravomoćno odluči o zabrani rada; postupak se nastavlja – kad pravni sljednici pravne
osobe preuzmu postupak ili kad ih sud na prijedlog protivne strane pozove da to učine;
(4) kad nastupe pravne posljedice otvaranja stečajnog postupka; postupak se nastavlja –
kad stečajni upravitelj preuzme postupak ili kad ga sud na prijedlog protivne strane pozove da
to učini;

19
(5) kad zbog rata ili dr.uzroka prestane rad u sudu; postupak se nastavlja – na prijedlog
stranke, čim prestanu razlozi prekida;
(6) kad je to drugim zakonom određeno; postupak se nastavlja – na prijedlog stranke, čim
prestanu razlozi prekida.

Sud će odrediti prekid postupka, tj. sud će donijeti rješenje kojim određuje prekid
postupka u sljedećim slučajevima:
(1) ako sud odluči da sam ne rješava o prethodnom pitanju; postupak će se nastaviti – kad
se pravomoćno završi postupak pred sudom ili dr.nadležnim organom ili kad sud ustanovi da
više ne postoje razlozi da se čeka na njegov završetak;
(2) ako se stranka nalazi na području koje je zbog izvarednih događaja (poplave i sl.)
odsječeno od suda; ; postupak se nastavlja – na prijedlog stranke, čim prestanu razlozi
prekida.

Sud može odrediti prekid postupka, tj. donosi rješenje kojim određuje prekid postupka u
slučaju:
(1) ako se odluka o tužbenom zahtjevu ne može donijeti prije nego bude donesena odluka
u postupku povodom privrednog prestupa ili u krivičnom postupku.

Postupak se nastavlja na prijedlog stranke, čim prestanu razlozi prekida.

Ako je sud na ročištu odbio prijedlog za prekid postupka i odlučio da se postupak odmah
nastavi, protiv ovog rješenja nije dopuštena posebna žalba.

Za vrijeme trajanja prekida postupka:

(i) prestaju teći svi rokovi određeni za obavljanje parničnih radnji;
(ii) sud ne može poduzimati nikakve radnje u postupku; izuzetak - ako prekid nastupio poslije
zaključenja gl.rasprave – sud može na osnovu te rasprave donijeti odluku;
(iii) parnične radnje koje stranka poduzela za vrijeme trajanja prekida postupka – nemaju
prema drugoj stranci nikakav pravni učinak; njihov učinak – počinje tek nakon što postupak
bude nastavljen.

Rokovi koji su zbog prekida postupka prestali teći, počinju za zainteresiranu stranku teći u
cijelosti iznova, od dana kada joj sud dostavi rješenje o nastavljanju postupka.

Sud će zastati sa postupkom kada je to propisano zakonom. Rješenjem o zastoju postupka

sud određuje vrijeme trajanja zastoja. Protiv rješenja o zastoju postupka nije dozvoljena
posebna žalba. Sud nastavlja postupak po službenoj dužnosti čim prestanu razlozi koji su
izazvali zastoj postupka. Kada sud zastane sa postupkom, može poduzimati samo one radnje
za koje postoji opasnost od odgađanja. Zastoj postupka ne utječe na rokove za poduzimanje
parničnih radnji.
Postupak se obustavlja kada umre ili prestane postojati stranka u postupku o pravima koja ne
prelaze na njezine nasljednike, odnosno pravne sljednike. U tom slučaju sud će rješenje o
obustavi postupka dostaviti protivnoj stranci, te nasljednicima, odnosno pravnim sljednicima
stranke nakon što oni budu utvrđeni. Sud će nasljednicima umrle stranke, na prijedlog
protivne stranke ili po službenoj dužnosti, postaviti privremenog zastupnika kojem će
dostaviti rješenje o obustavi postupka ako ocijeni da bi ostavinski postupak mogao duže
trajati.
Rješenje o obustavi postupka doneseno iz razloga što je pravno lice prestalo postojati dostavit
će se protivnoj stranci i njenom pravnom sljedniku nakon što on bude utvrđen, a ako pravno

20
lice nema pravnog sljednika sud će na prijedlog protivne stranke ili po službenoj dužnosti
rješenje o obustavi postupka dostaviti pravobranilaštvu.
U rješenju o obustavi postupka sud će odlučiti da svaka stranka snosi svoje troškove u
postupku koji je prethodio donošenju rješenja o obustavi.
Na postupak o obustavi na odgovarajući način primjenjivat će se odredbe ovog ZPP-a o
prekidu postupka.

DOKAZI

Dokazna sredstva su:

(1) uviđaj;
(2) isprave;
(3) svjedoci;
(4) vještaci;
(5) saslušanje stranaka.

Svaka stranka dužna je dokazati činjenice na kojima zasniva svoj zahtjev.

Sud će slobodnom ocjenom dokaza utvrdit činjenice na osnovu kojih će donijeti odluku.
Sud će naložit strankama da izvedu i one dokaze koji su bitni za donošenje odluke, a koje
stranke nisu predložile, ako utvrdi da stranke idu za tim da raspolažu zahtjevima kojim ne
mogu raspolagati (oni zahtjevi koji su protivni prinudnim propisima). Ako stranka ne postupi
po nalogu suda, sud je ovlašten po službenoj dužnosti pribaviti i izvesti te dokaze.

Ne treba dokazivati:
(i) činjenice koje stranka priznala pred sudom tokom parnice; ako stranka porekne
činjenice koje priznala – sud će cijeniti da li će te činjenice smatrati priznatim ili osporenim;
(ii) činjenice čije postojanje zakon pretpostavlja – takođe ne treba dokazivati, ali se može
dokazivati da te činjenice ne postoje, ako zakonom nije drugačije određeno;
(iii) činjenice koje su općepoznate (notorne činjenice).

Primjena pravila o teretu dokazivanja – ako sud na osnovu ocjene izvedenih dokaza ne
može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju te činjenice zaklučit će se primjenom
pravila o teretu dokazivanja.

Dokazi se izvode na glavnoj raspravi.

Sud može, na prijedlog stranke koji je podnesen najkasnije na pripremnom ročištu odlučiti da
se dokazi izvedu pred drugim sudom (zamoljenim sudom); u tom slučaju, zapisnici o
izvedenim dokazima pročitat će se na gl.raspravi.
Sudac zamoljenog suda pri izvođenju dokaza ima sve ovlasti koje ima sudac kad se dokazi
izvode na gl.raspravi;

Ako se zbog izuzetnih okolnosti neki dokaz ne može izvesti u zakonom predviđenim rokovima
– sud može rješenjem odrediti duži rok za izvođenje dokaza; kad određeni rok protekne –
rasprava će se provesti bez obzira na to što određeni dokaz nije izveden.

Ako sudu nije poznato pravo koje važi u stranoj državi, zatražit će obavještenje od organa
uprave nadležnog za poslove pravosuđa.

21
Sud može i od stranke zatražiti da podnese javnu ispravu izdatu od nadležnog inozemnog
organa, kojom se potvrđuje koje pravo važi u stranoj državi.

Uviđaj

Uviđaj se poduzima kada je za utvrđivanje neke činjenice ili za razjašnjenje neke okolnosti
potrebno neposredno opažanje suda.
Uviđaj se može obavljati i uz sudjelovanje vještaka.
Ako u postupku treba razgledati stvar koja se nalazi kod jedne od stranka, kod treće osobe,
kod organa vlasti ili pr.osobe kojoj povjereno vršenje javnog ovlaštenja, na odgovarajući
način će se primjenjivati odredbe o podnošenju isprava koje se nalaze kod jedne od stranaka,
kod treće osobe, kod organa vlasti ili pr.osobe kojoj povjereno vršenje javnog ovlaštenja.

Isprave

Javna isprava je dokazno sredstvo koje dokazuje istinitost onoga što se u njoj potvrđuje ili
određuje;
Javna isprava je isprava koju je u propisanom obliku izdao organ vlasti u granicama svoje
nadležnosti ili isprava koju je u takvom obliku izdala pravna osoba u vršenju javnog
ovlaštenja koje joj je povjereno zakonom ili propisom zasnovanim na zakonu.
Dopušteno je dokazivati da su u javnoj ispravi neistinito utvrđene činjenice ili da je isprava
nepravilno sastavljena.
Stranka je dužna sama podnijeti ispravu na koju se poziva za dokaz svojih navoda;
Ako se isprava nalazi kod organa vlasti ili pravne osobe kojoj povjereno vršenje javnog
ovlaštenja, a sama stranka ne može isposlovati da se isprava preda ili pokaže, sud će, po
prijedlogu stranke, narediti tom organu, odn.pravnoj osobi, da isprave dostave sudu.
Ako se jedna stranka poziva na ispravu i tvrdi da se ona nalazi kod druge stranke – sud može
tu stranku pozvati da podnese ispravu, ostavljajući joj za to određeni rok; protiv ove odluke –
nije dopuštena posebna žalba;

Stranka ne može uskratiti podnošenje te isprave – (i) ako se ona sama u parnici pozvala na tu
ispravu za dokaz svojih navoda, ili (ii) ako je riječ o ispravi koju je po zakonu dužna
predati/pokazati, ili (iii) ako se isprava, s obzirom na njen sadržaj, smatra zajedničkom za obje
strane;
Na pravo stranke da uskrati podnošenje drugih isprava primjenjuje se na odg.način odredbe o
uskraćivanju svjedočenja i svjedokovom uskraćivanju odgovora na pojedina pitanja.

Ako se isprava nalazi kod treće osobe – sud može, na prijedlog stranke, narediti trećoj osobi
da podnese ispravu samo (i) kad je ona po zakonu dužna pokazati je ili je podnijet,i ili (ii) kad
je riječ o ispravi koja je po svom sadržaju zajednička za tu osobu i stranku koja se poziva na
ispravu;

Svjedoci

Svjedoci su dokazno sredstvo, a svaka osoba koja se poziva kao svjedok dužna je odazvati se
pozivu, a ako ovim zakonom nije drugačije određeno, dužna je i svjedočiti.

Kao svjedoci mogu se saslušati samo osobe koje su sposobne dati obavijesti o činjenicama
koje se dokazuju. (svjedok, dakle, ne mora biti punoljetan).

22
Ne može se saslušati kao svjedok osoba koja bi svojim iskazom povrijedila dužnost čuvanja
službene ili vojne tajne, dok je nadležan organ ne oslobodi te dužnosti. (dakle, u ovom slučaju
nema svjedočenja)

Svjedok može (ali ne mora) uskratiti svjedočenje:

1) o onome što mu je stranka kao svom punomoćniku povjerila;

2) o onome o čemu se stranka ili druga osoba svjedoku kao vjerskom ispovjedniku
ispovjedala;
3) o činjenicama koje je svjedok saznao kao odvjetnik, doktor ili u obavljanju nekog
drugog poziva ili djelatnosti, ako postoji obveza da se kao tajna čuva ono što se saznalo u
obavljanju tog poziva ili djelatnosti.

Svjedok može uskratiti odgovor na pojedina pitanja ako bi svojim odgovorom na ta pitanja
izložio opasnosti od kaznenog gonjenja sebe ili svoje srodnike po krvi u pravoj liniji do bilo
kojeg stupnja, a u pobočnoj liniji do 3. stupnja zaključno, svoga bračnog/vanbračnog druga ili
srodnike po tazbini do 2. stupnja zaključno i onda kad je brak prestao.

Svjedoka prvo ispituje stranka koja ga je predložila, a zatim suprotna stranka. Ako stranka
ima punomoćnika, onda samo punomoćnik može da postavlja pitanja.

Sud uvijek može postavljati pitanja svjedoku.

Svjedok će se uvijek pitati od kuda mu je poznato ono o čemu svjedoči.

Svjedoci se saslušavaju pojedinačno i bez prisustva svjedoka koji će se kasnije saslušavati.
Svjedok će se opomenuti da je dužan govoriti istinu, da ne smije ništa prešutjeti i upozorit će
se na posljedice davanja lažnog iskaza.
Svjedok dužan odgovore davati usmeno; ako je svjedok gluh – pitanja će mu se postavljati
pismeno; ako je nijem – pozvat će se da pismeno odgovara; ako se saslušanje ne može obaviti
na taj način – pozvat će se kao tumač osoba koja se sa svjedokom može sporazumjeti.
Svjedok koji ne zna jezik na kojem se vodi postupak, saslušat će se preko tumača;
Sud uvijek može postavljati pitanja svjedoku;

Troškovi – svjedok ima pravo na naknadu troškova nastalih usljed njegove obaveze da
svjedoči, i to:
(i) naknadu putnih troškova;
(ii) naknadu troškova za prehranu i prenoćište;
(iii) naknadu izmakle zarade;

Vještaci

Sud može, na prijedlog stranke, odrediti izvođenje dokaza vještačenjem kada je radi utvrđenja
ili razjašnjenja određenih činjenica potrebno stručno znanje kojim sud ne raspolaže.

Dakle, dokaz vještačenjem isključivo predlaže stranka. Stranka koja predlaže vještačenje
dužna je u prijedlogu naznačiti predmet i obujam vještačenja, te predložiti osobu koja će
obaviti vještačenje. Protivna stranka će se izjasniti o predloženom vještaku, kao i o predmetu i

23
obujmu vještačenja. Ako stranke ne postignu sporazum o osobi koja treba biti određena za
vještaka i predmetu i obujmu vještačenja, odluku o tome će donijeti sud rješenjem.

Vještačenje obavlja jedan vještak, a na prijedlog stranke sud može odrediti više vještaka za
različite vrste vještačenja. Vještaci se određju sa liste sudskih vještaka, a u složenijim
situacijama vještačenje se može povjeriti stručnim ustanovama.

Vještak svoj pismeni nalaz i mišljenje uvijek dostavlja sudu prije rasprave, i to najmanje 8
dana prije ročišta za glavnu raspravu. Vještak mora uvijek obrazložiti svoje mišljenje.

Kako je u ranijem zakonu vještačenje bio jedan od najvećih razloga dugog trajanja postupaka,
po ZPP-u postoje samo 2 slučaja kada se može odrediti ponovno vještačenje i to:

1) ako vještak u ostavljenom roku ne dostavi nalaz i mišljenje - u tom slučaju, sud će,
nakon proteka roka koji strankama ostavi da se o tome pismeno izjasne, odrediti
drugog vještaka.
2) ako vještak dostavi nalaz ili mišljenje koji su nejasni, nepotpuni ili protivrječni sami
sebi ili izvedenim okolnostima - u tom slučaju, sud će pozvati vještaka da ih dopuni,
odn. ispravi, i odrediti rok za ponovno dostavljanje nalaza i mišljenja, pa ukoliko
vještak ni po pozivu suda ne dostavi potpun i razumljiv nalaz i mišljenje, sud će, uz
prethodno izjašnjenje stranaka, odrediti drugog vještaka.

Saslušanje stranaka

Na prijedlog stranke sud određuje izvođenje dokaza saslušanje parničnih stranaka. Dakle, ovaj
dokaz se uvodi samo na prijedlog jedne od stranaka (ne može po službenoj dužnosti).

Sud može odlučiti da se sasluša samo jedna stranka ako se uvjeri da drugoj stranci, odnosno
osobi koja se ima saslušati za tu stranku nisu poznate sporne činjenice ili ako saslušanje te
stranke nije moguće.
Ako u toku postupka stranka umre ili ponovno saslušanje stranke nije moguće ili je otežano iz
drugih razloga, sud će pročitati zapisnik sa iskazom te stranke.

Stranku saslušava punomoćnik, a ako ga nema, onda je saslušava sud.

Ne mogu se primijeniti nikakve prisilne mjere prema stranci koja se nije odazvala pozivu
suda radi saslušanja niti se stranka može prisiliti na davanje iskaza.

OSIGURANJE DOKAZA

Ako postoji opravdana bojazan da se dokaz neće moći izvesti ili da će njegovo kasnije
izvođenje biti otežano može se prije pokretanja parnice ili tijekom parnice ili tijekom
postupka po prijedlogu za ponavljanje postupka predložiti da se taj dokaz izvede.
Ako prijedlog za osiguranje dokaza bude stavljen tijekom parničnog postupka – za
postupanje nadležan sud pred kojim je postupak u toku.
Ako prijedlog za osiguranje dokaza stavljen prije pokretanja postupka , te u izuzetnim
slučajevima i kada je postupak već u tijeku, nadležan je niži sud 1.stupnja na čijem se
području nalaze stvari koje treba razgledati, odn.sud na čijem području boravi osoba koju
treba saslušati.

24
U podnesku kojim se traži osiguranje dokaza, predlagač je dužan navesti:
(i) činjenice koje se imaju dokazati;
(ii) dokaze koje treba izvesti; i
(iii) razloge iz kojih smatra da se kasnije dokaz neće moći izvesti ili da će njegovo izvođenje
biti otežano;
Sud dostavlja podnesak protivniku, ako je poznat, ostavljajući mu i odgovarajući rok za
odgovor; izuzetno – ako postoji opasnost za osiguranje dokaza, sud će o prijedlogu odlučiti i
bez prethodnog izjašnjenja protivnika;
U rješenju kojim se usvaja prijedlog – sud će:
(i) odrediti ročište za izvođenje dokaza;
(ii) navesti činjenice o kojima će se izvoditi dokazi; i
(iii) navesti dokaze koji će se izvesti;
(iv) ako protivniku nije prije bio dostavljen poodnesak u kojem stavljen prijedlog za
osiguranje dokaza – dostaviće mu se zajedno sa rješenjem suda kojim se usvaja prijedlog za
osiguranje dokaza;

Protiv rješenja suda kojim se usvaja prijedlog za osiguranje dokaza, te protiv rješenja kojim se
odlučuje da izvođenje dokaza započne prije nego što se rješenje dostavi protivniku – nije
dopuštena žalba.

SUDSKE MJERE OSIGURANJA

SUDSKE MJERE OSIGURANJA

Zahtjev za privremenom mjerom osiguranja može se postaviti:

1. prije pokretanja parničnog postupka

2. i u tijeku tog postupka

Za odlučivanje o prijedlogu za osiguranje nadležan je sud koji postupa po tužbenom zahtjevu

(prvostupanjski sud), a neposredno viši sud kada je prijedlog za osiguranje podnesen u
postupku po pravnom lijeku.

Mjere osiguranja provodi sud koji bi bio nadležan za provođenje izvršenja pravomoćne
presude.

Uvjeti za određivanje mjere osiguranja:

1) predlagač treba učiniti vjerojatnim postojanje potraživanja ili prava, i

2) da postoji opasnost da bi bez takve mjere protivnik osiguranja mogao spriječiti ili znatno
otežati ostvarenje potraživanja, posebno time što će svoju imovinu otuđiti, prikriti,
opteretiti ili na drugi način njom raspolagati odnosno promijeniti postojeće stanje stvari
ili na neki drugi način štetno uticati na prava predlagača osiguranja.

Davanje jamstva za štetu

Sud će odrediti mjeru osiguranja samo pod uvjetom da predlagač osiguranja, u roku koji
odredi sud, prema odredbama zakona o izvršnom postupku, da jamstvo za štetu koja bi
protivniku osiguranja mogla nastati određivanjem i provođenjem mjere osiguranja.

25
Ako predlagač osiguranja ne da jamstvo u određenom roku, sud će odbiti prijedlog za
određivanje mjere osiguranja. Na njegov zahtjev, sud može osloboditi predlagača osiguranja
od obveze davanja jamstva ako sud utvrdi da on nije u financijskoj mogućnosti da preda
jamstvo.

Vrste mjera osiguranja

 radi osiguranja novčanog potraživanja

 radi osiguranja potraživanja određene stvari ili njenog djela
 radi održavanja postojećeg stanja

U suštini radi se o mjerama kojima se:

 zabranjuje protivniku osiguranja da otuđi, sakrije, optereti ili raspolaže određenom

imovinom u vrijednosti koja je dovoljna za osiguranje potraživanja predlagača
osiguranja. Ova zabrana će se zabilježiti u odgovarajućim javnim registrima;
 zabrana dužniku protivnika osiguranja da isplati protivniku osiguranja potraživanje ili
da mu preda stvar, kao i zabrana protivniku osiguranja da primi stvar, da naplati
potraživanje i da njime raspolaže. Ova zabrana se može izreći i svakoj drugoj osobi od
koje protivnik osiguranja može zahtijevati isplatu ili predaju stvari.
 čuvanje imovine na koju se odnosi zabrana iz točke 1. ovog stava i to polaganjem u
depozit suda ako je to moguće ili predajom u posjed trećoj osobi;
 predbilježba založnog prava na nekretnini protivnika osiguranja ili na pravu
uknjiženom na nekretnini do vrijednosti dosuđenog glavnog potraživanja sa kamatama
i troškovima.
Privremena mjera osiguranja – sud može, na prijedlog predlagača osiguranja, odrediti
privremenu mjeru osiguranja bez prethodnog obavještavanja i saslušanja protivnika
osiguranja, ako predlagač osiguranja učini vjerovatnim da je mjera osiguranja osnovana i
hitna i da bi se drugačijim postupanjem izgubila svrha mjere osiguranja;
Sud odmah dostavlja ovu odluku protivniku osiguranja.
Protivnik osiguranja može u roku od 3 dana osporiti razloge za određivanje privremene mjere
osiguranja, nakon čega sud mora zakazati ročište u roku od naredna 3 dana; odgovor
protivnika osiguranja mora biti obrazložen.
Nakon održanog ročišta sud može posebnim rješenjem ukinuti rješenje o određivanju
privremene mjere ili zamijeniti to rješenje novim rješenjem o određivanju mjere osiguranja.

SUDJELOVANJE TREĆIH OSOBA U PARNICI - UMJEŠAČ

Osoba koja ima pravni interes da u parnici koja teče među drugim osobama jedna od
stranaka uspije (umješač), može se pridružiti toj stranci.

26
Umješač može stupiti u parnicu u tijeku cijelog postupka sve do pravomoćnosti odluke o
tužbenom zahtjevu, te u tijeku postupka nastavljenog podnošenjem vanrednog pravnog lijeka.

Izjavu o stupanju u parnicu umješač može dati na ročištu ili pismenim podneskom;
podnesak se dostavlja objema parničnim strankama.

Svaka stranka – može umješaču osporiti pravo da sudjeluje u postupku i predložiti da se

umješač odbije;
Do pravomoćnosti rješenja kojim se odbija sudjelovanje umješača, umješač može
sudjelovati u postupku i njegove parnične radnje se ne mogu isključiti.
Protiv odluke suda kojom se usvaja sudjelovanje umješača, nije dopuštena posebna žalba.
Umješač mora primiti parnicu u onom stanju u kakvom se nalazi u ternutku kad se umiješa u
parnicu.

U daljnjem tijeku parnice, umješač je ovlašten stavljati prijedloge i poduzimati sve ostale
parnične radnje u rokovima u kojima bi te radnje mogla poduzimati stranka kojoj se pridružio.
Ako je stupio u parnicu do pravomoćnosti odluke o tužbenom zahtjevu, ovlašten je podnijeti i
vanredni pravni lijek;
Ako podnese pravni lijek primjerak njegovog podneska dostavlja se i stranci kojoj se
pridružio
Pravni lijek je dozvoljen ukoliko mu se stranka izričito ne protivi.
Parnične radnje umješača imaju pravni učinak za stranku kojoj se pridružio ako nisu u
protivnosti s radnjama stranke.
Nakon pristanka svih parničnih stranaka, umješač može stupiti u parinicu kao stranka umjesto
stranke kojoj se pridružio.
U parnici između stranke i umješača koji joj se pridružio, umješač ne može osporavati
utvrđeno činjenično stanje, kao i pravne kvalifikacije sadržane u obrazloženju pravomoćne
presude (intervencijski učinak presude).
Izuzetno, stranka koja je bila umješač ima pravo istaći prigovor da je stranka iz ranije parnice
kojoj se pridružio kao umješač pogrešno vodila prethodnu parnicu ili da je sud propustio
dostaviti joj pozive, podneske ili odluke.

Obavijest 3.lica o parnici

Ako tužitelj ili tuženi treba obavijestiti 3.lice o otpočetoj parnici da bi se time zasnovalo
određeno građansko-pravno djelovanje – mogu, sve do pravomoćnog okončanja parnice,
podneskom obavijestiti to 3.lice preko parničnog suda, a u podnesku navesti razloge
obavijesti i u kakvom se stanju nalazi parnica.
Stranka koja je 3.lice obavijestila o parnici, ne može zbog toga tražiti prekid otpočete
parnice, produženje rokova, odgodu ili odlaganje ročišta.

SUPARNIČARI

Suparničarstvo postoji u slučajevima kada se u ulozi tužitelja ili tuženog pojavljuje više lica.

Postoje 2 vrste suparničarstva:

1) materijalno suparničarstvo - postoji ako je više lica u pogledu predmeta spora u
pravnoj zajednici, (npr. više lica su u pravnoj zajednici kao nasljednici neke imovine
ili bračni drugovi u odnosu na zajedničku imovinu) ili ako njihova prava odn. obveze

27
 proistječu iz iste činjenične i pravne osnove (stvarna zajednica) (npr. iz iste činjenične
osnove - kada je u kafanskoj tuči sudjelovalo više lica, kojom prilikom je vlasniku
objekta uništen inventar, pa on ustaje sa tužbom za naknadu štete prema svim
akterima ove tuče, koji će se u ovom slučaju naći u položaju tuženog; (npr.iz iste
pravne osnove - na poslužnom dobru ima više suvlasnika, a neko ustaje sa tužbom i
traži da mu se prihvati pravo stvarne služnosti; u tom slučaju, tužbom moraju biti
obuhvaćeni svi suvlasnici poslužnog dobra, koji će se nalaziti u položaju tuženog)
Materijalno suparničarstvo izjednačava se sa nužnim suparničarstvom, što znači da se
istovjetna odluka mora donijeti u odnosu na sve suparničare!
2) formalno (obično) suparničarstvo - postoji ako njihova prava i obveze ne
proizilaze iz iste činjenične i pravne osnove, već iz bitno istovrsnog osnova, pod
uvjetom da je za njihove zahtjeve odn. obveze mjesno nadležan isti sud. (npr. više
uposlenika istog preduzeća potražuju neisplaćene plate; ili štediše potražuju staru
deviznu štednju kod Ljubljanske banke;)

Kod formalnog suparničarstva međusobni odnosi nastaju tek podnošenjem tužbe.

Svaki je suparničar u parnici samostalna stranka i njegove radnje ili propuštanja niti
koriste niti štete drugim suparničarima!!! Tako jedan suparničar može priznati tužbeni
zahtjev, a drugi ga osporiti (važi samo za formalno suparničarstvo).
Ako rokovi za izvršenje određene parnične radnje za pojedine jedinstvene suparničare ističu u
razno vrijeme, tu parničnu radnju može svaki suparničar poduzeti sve dok ma i za jednog od
njih još teče rok za poduzimanje te radnje.
Svaki suparničar ima pravo podnositi prijedloge koji se tiču toka parnice.

Nužno suparničarstvo postoji u slučaju kada se po zakonu ili zbog prirode pravnog spora
spor može rješiti na jednak način prema svim suparničarima. (npr. u postupku za utvrđivanje
očinstva suparničari na tužilačkoj strani su majka i dijete, jer se ovaj spor ne može drugačije
riješiti za majku i dijete, oni su zapravo jedna stranka; ili npr. stvarna služnost prolaza preko
nekretnine u suvlasništvu, kada tužitelj hoće da dokaže da mu pripada pravo služnosti i tada
tužbom mora obuhvatiti sve suvlasnike poslužnog dobra). Nužni (jedinstveni) suparničari
smatraju se kao jedna parnična stranka, tako da ako pojedini suparničari propuste koju
parničnu radnju učinak parničnih radnji koje su poduzeli drugi suparničari proteže i na one
koji te radnje nisu poduzeli.

SUDSKE ODLUKE

Sud donosi odluke na ročištu ili van ročišta.

Sud donosi odluke u obliku presude ili rješenja.

O tužbenom zahtjevu sud odlučuje presudom, a u postupku zbog smetanja posjeda rješenjem.
O svim drugim pitanjima(postupovna pitanja, troškovi…) sud odlučuje rješenjem.

Odluka o troškovima u presudi smatra se rješenjem.

1. Presuda

Opće odredbe

28
Presudom sud odlučuje o zahtjevu koji se tiče glavne stvari i sporednih potraživanja.

Rok za dobrovoljno izvršenje činidbe

Kad se stranci u presudi nalaže izvršenje kakve činidbe, odredit će se i rok u kojem je tu
činidbu dužna izvršiti. Rok za izvršenje činidbe je 30 dana (paricijski rok), ali za činidbe koje
se ne odnose na novčana davanja (npr. predaja stvari) sud može odrediti duži rok (npr. kad se
radi o predaji stvari može se odrediti i rok duži od 30 dana). U mjeničnim i čekovnim
sporovima taj je rok 15 dana. Ako ovaj rok protekne dolazi se u fazu izvršenja.

Rok za izvršenje činidbe počinje teći prvog dana nakon donošenja presude, odn. ako se
presuda dostavlja, prvog dana nakon dostave prepisa presude.

VRSTE PRESUDA

1. Presuda na osnovu priznanja

Ako tuženi do zaključenja glavne rasprave prizna tužbeni zahtjev, sud će bez daljnjeg
raspravljanja donijeti presudu kojom usvaja tužbeni zahtjev (presuda na osnovu priznanja).

Tuženi može opozvati priznanje sve do donošenja presude.

Sud ne može donijeti presudu na osnovu priznanja i kad je udovoljeno potrebnim uvjetima,
ako se radi o zahtjevu kojim stranka ne može slobodno rasplagati (raspolaganja stranaka koja
su protivna prinudnim propisima).

2. Presuda na osnovu odricanja

Ako se tužitelj do zaključenja glavne rasprave odrekne tužbenog zahtjeva, sud će bez daljnjeg
raspravljanja donijeti presudu kojom odbija tužbeni zahtjev (presuda na osnovu odricanja).
Za odricanje od tužbenog zahtjeva nije potreban pristanak tuženog.

Tužitelj može do donošenja presude, na ročištu ili u pisanom podnesku, opozvati odricanje od
tužbenog zahtjeva bez pristanka tuženog.

3. Presuda zbog propuštanja

Kad tuženi, kome je uredno dostavljena tužba u kojoj je tužitelj predložio donošenje presude
zbog propuštanja, ne dostavi pismeni odgovor na tužbu u zakonskom roku, sud će donijeti
presudu kojom se usvaja tužbeni zahtjev (presuda zbog propuštanja), osim ako je tužbeni
zahtjev očigledno neosnovan.

Dakle, postoje 3 kumulativna uvjeta koja se moraju ispuniti da bi sud mogao donjeti presudu
zbog propuštanja:

1. da je tužitelj predložio donošenje presude zbog propuštanja,

2. da tuženi u zakonskom roku nije dostavio pismeni odgovor na tužbu i
3. da postoji osnovan tužbeni zahtjev.

Tužbeni zahtjev je očigledno neosnovan:

1) ako je tužbeni zahtjev očigledno protivan činjenicama navedenim u tužbi;

29
 2) ako su činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev u očiglednoj protivnosti s
dokazima koje je sam tužitelj predložio ili s činjenicama koje su općepoznate.

Ako je zahtjev očigledno neosnovan, sud će donijeti presudu kojom se odbija tužbeni zahtjev.

Presuda zbog propuštanja ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog
činjeničnog stanja, a može se pobijati zbog povrede odredaba parničnog postupka ili zbog
pogrešne primjene materijalnog prava. Prije se nije mogla podnijeti žalba, samo se mogao
podnijeti prijedlog za povrat u prijašnje stanje, dok je prema zadnjim izmjenama omogućena
žalba.

Donošenje, pismena izrada i dostava presude

Sud će donijeti presudu i izraditi pismeni otpravak najkasnije u roku od 30 dana od dana
zaključenja glavne rasprave. Ukoliko sudac prekorači ovaj rok, o razlozima prekoračenja
dužan je izvijestiti predsjednika suda.

Nakon zaključenja glavne rasprave, sud će prisutne stranke obavijestiti o datumu donošenja
presude. Ako jedna od stranaka nije prisustvovala glavnoj raspravi, sud će je pismeno
obavijestiti o datumu donošenja presude.

Stranke, odnosno njihovi zastupnici ili punomoćnici, su dužni sami preuzeti presudu u zgradi
suda, te im sud neće dostavljati presudu u skladu s odredbama o dostavi.

U iznimnim okolnostima sud može na zahtjev stranke da se dostava presude obavi na način
predviđen odredbama o načinu dostave pismena. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o
datumu donošenja presude, sud će u svakom slučaju dostaviti presudu u skladu s odredbama
ovog zakona o dostavi.

Presuda zbog propuštanja i presuda drugostupanjskog suda donesena bez rasprave, dostavlja
se strankama u skladu sa odredbama ovog zakona o dostavi.

Ako su stranke bile uredno obaviještene o datumu donošenja presude, rok za žalbu protiv
presude počinje teći prvog narednog dana nakon donošenja presude.

Sadržaj presude

1. Uvod - uvod presude sadrži:

1) naziv suda, te ime i prezime sudije,
2) ime i prezime i prebivalište/boravište stranaka, zastupnika i punomoćnika,
3) kratku oznaku predmeta spora i njegovu vrijednost,
4) dan zaključenja glavne rasprave,
5) dan kad je presuda donesena.

2. Dispozitiv (izreka) - izreka presude sadrži - odluku o usvajanju ili odbijanju pojedinih
zahtjeva koji se tiču glavne stvari i sporednih potraživanja.

3. Obrazloženje - sud će izložiti: zahtjeve stranaka, činjenice koje su stranke iznijele i

dokaze koje su izveli, koje je od tih činjenica sud utvrđivao, zašto i kako ih je utvrdio,
a ako ih je utvrdio: dokazivanjem, koji su dokazi izvedeni, te kako ih je ocijenio. Sud

30
 će posebno navesti koje je odredbe materijalnog prava primijenio odlučujući o
zahtjevima stranaka, a izjasnit će se, ako je to potrebno, i o stavovima stranaka o
pravnoj osnovi spora, te o njihovim prijedlozima i prigovorima o kojima nije dao
svoje razloge u odlukama koje je već donio tokom postupka.

U obrazloženju presude zbog propuštanja, presude na osnovu priznanja ili presude na osnovu
odricanja, iznijet će se samo razlozi koji opravdavaju donošenje takvih presuda.

4. Uputstvo o pravu na izjavljivanje pravnog lijeka protiv presude.

Dopunska presuda

Ako je sud propustio odlučiti o dijelu zahtjeva ili o svim zahtjevima o kojima se mora odlučiti
presudom, a koji su već raspravljeni, - stranka može u roku od 30 dana podnijeti prijedlog
parničnom sudu da se presuda dopuni. U praksi, ovo se dešava najčešće u slučajevima kada se
jednom tužbom istakne više tužbenih zahtjeva, sud ih je sve raspravio, a donio je presudu
samo o jednom zahtjevu (npr. u radnom sporu – tužitelja vraća na posao, a nije odlučio o
naknadi plaće).

Neblagovremeni ili neosnovani prijedlog za dopunu presude odbacit će odnosno odbiti sud
bez održavanja ročišta.
Ako stranka ne predloži donošenje dopunske presude u roku, smatrat će se da je tužba u tom
dijelu povučena.

Kad sud nađe da je prijedlog za dopunu presude osnovan, bez ponovnog otvaranja glavne
rasprave donijeće, u roku od 8 dana, presudu o zahtjevu koji nije riješen (dopunska presuda).

Ako protiv odluke o dopuni presude bude podnesena žalba, ta žalba zajedno sa žalbom protiv
prvobitne presude dostavit će se drugostupanjom sudu.

Ako se prvostupnja presuda pobija žalbom samo zato što prvostupanjski sud nije presudom
odlučio o svim zahtjevima stranaka koji su predmet parnice, žalba će se smatrati prijedlogom
stranke da se donese dopunska presuda.

Ispravljanje presude

Pogreške u imenima i brojevima i druge očite pogreške u pisnaju sud će ispraviti u svako
doba. Sud će to učiniti posebnim rješenjem i dostaviti to rješenje strankama

Pravomoćnost presude

Presuda koja se više ne može pobijati žalbom postaje pravomoćna.

Sud tokom cijelog postupka po službenoj dužnosti pazi je li stvar pravomoćno presuđena i
ako utvrdi da je parnica pokrenuta o zahtjevu o kojem je već pravomoćno odlučeno, odbaciće
tužbu.

Sud je vezan za svoju presudu čim je donesena.

31
Presuda prema strankama ima učinak od dana donošenja, a u slučajevima u kojima strankama
presudu dostavlja sud – od dana kada im je dostavljena.

2. Rješenje

Sva rješenja koja se donose na ročištu objavljuje sudac.

Rješenje koje je na ročištu objavljeno dostavit će se strankama u ovjerenom prepisu samo u 3

slučaja:

a) ako je protiv toga rješenja dopuštena posebna žalba, ili

b) ako se na temelju rješenja može odmah tražiti izvršenje, ili
c) ako to zahtijeva upravljanje parnicom.

Rješenja koja sud donosi izvan ročišta saopćavaju se strankama dostavom ovjerenog prepisa
rješenja.
Sud je vezan za svoja rješenja ako se ona ne odnose na upravljanje parnicom ili ako ovim
zakonom nije što drugo određeno.

Kad se rješenje ne dostavlja pismeno, ono prema strankama ima učinak čim je objavljeno.

Rješenje mora biti obrazloženo ako se njime odbija prijedlog stranke ili ako se njime rješava o
prijedlozima stranaka koji su među sobom u opreci, a može biti obrazloženo i u drugim
slučajevima kad je to potrebno.

Pismeno rješenje treba sadržavati uvijek uvod i izreku, a obrazloženje samo ako mora biti
obrazloženo (tj. ako se njime odbija prijedlog stranke ili ako se njime rješava o prijedlozima
stranaka koji su međusobno oprečni).

POSTUPAK PO PRAVNIM LIJEKOVIMA

Redovni pravni lijek je žalba, a vanredni pravni lijekovi su revizija i prijedlog za ponavljanje
postupka.

REDOVNI PRAVNI LIJEKOVI

ŽALBA

PRAVO NA ŽALBU

Protiv presude donijete u prvom stupnju stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 30 dana
računajući od dana donošenja presude, odn. od dana dostave prepisa presude, ako se presuda
dostavlja u skladu s odredbama o dostavi. U mjeničnim i čekovnim sporovima taj rok je 15
dana.

Blagovremeno podnesena žalba sprječava da presuda postane pravomoćna u dijelu koji se

pobija žalbom.

Žalba se dostavlja prvostupanjskom sudu, a o žalbi odlučuje drugostupanjski sud.

32
Stranka se može odreći prava na žalbu od trenutka kad je primila presudu.

Do donošenja odluke drugostupanjskog suda, stranka može odustati od već podnijete žalbe.

Odricanje ili odustanak od žalbe ne može se opozvati.

SADRŽAJ ŽALBE

Žalba mora sadržati:

1. označenje presude protiv koje se izjavljuje žalba;

2. izjavu da se presuda pobija u cjelini ili u određenom dijelu;
3. razlog žalbe;
4. potpis podnositelja žalbe.

Ako žalba ne sadrži navedene podatke (nepotpuna žalba), prvostupanjski sud će - rješenjem
pozvati žalitelja da u roku od 8 dana dopuni ili ispravi žalbu, a ako žalitelj u ostavljenom
roku ne postupi po traženju suda, sud će rješenjem odbaciti žalbu kao nepotpunu.
U žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice i predlagati novi dokazi, osim ako žalitelj pruži
dokaze da ih bez svoje krivnje nije mogao iznijeti odn. predložiti do zaključenja glavne
rasprave. Pozivajući se na nove činjenice, žalitelj je dužan navesti dokaze kojima bi se te
činjenice utvrdile, a predlažući nove dokaze, dužan je navesti činjenice koje tim dokazima
treba utvrditi.

Prigovor zastare i prigovor radi prebijanja koji nisu izneseni pred prvostupanjskim sudom ne
mogu se iznositi u žalbi. Sud o ovim prigovorima ne vodi računa po službenoj dužnosti, već
po prigovoru stranke.

RAZLOZI ZBOG KOJIH SE PRESUDA MOŽE POBIJATI

Presuda se može pobijati:

1) zbog povrede odredaba parničnog postupka;

2) zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja;
3) zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

Presuda na osnovu priznanja i presuda na osnovu odricanja mogu se pobijati:

1) zbog povrede odredaba parničnog postupka ili

2) zbog toga što je izjava o priznanju, odn. o odricanju data u zabludi ili pod utjecajem
prisile ili prevare.

Presuda zbog propuštanja ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog
činjeničnog stanja.

Kada se presuda na osnovu priznanja i presuda na osnovu odricanja pobija zbog toga što je
izjava o priznanju ili odricanju data u bitnoj zabludi ili pod uticajem prisile ili prevare, stranka
može u žalbi iznijeti i nove činjenice, te predložiti nove dokaze koji se tiču tih mana u volji.

33
Povreda odredaba parničnog postupka postoji ako sud u tijeku postupka nije primijenio ili je
nepravilno primijenio koju odredbu ovog zakona, a to je bilo od utjecaja na donošenje
zakonite i pravilne presude.
Povreda odredaba parničnog postupka uvijek je od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne
presude u sljedećim slučajevima:
1) ako je u donošenju presude sudjelovao sudac koji je po zakonu morao biti isključen ili
izuzet (član 357. ZPP);
2) ako je odlučeno o zahtjevu koji nije u sudskoj nadležnosti (član 16. ZPP);
3) ako je sud odlučio o tužbenom zahtjevu za koji je stvarno nadležan viši sud;
4) ako je protivno odredbama ovog zakona sud zasnovao svoju odluku na nedozvoljenim
raspolaganjima stranaka (član 3. stav 3. ZPP);
5) ako je sud donio presudu bez glavne rasprave;
6) ako je protivno odredbama ovog zakona sud donio presudu na osnovu priznanja, presudu
na osnovu odricanja i presudu zbog propuštanja;
7) ako je protivno odredbama ovog zakona sud odbio zahtjev stranke da se u postupku služi
svojim jezikom i pismom i da prati tok postupka na svom jeziku;
8) ako je u postupku kao tužilac ili tuženi učestvovalo lice koje ne može biti stranka u
postupku, ili ako stranku koja je pravno lice nije zastupalo ovlašteno lice, ili ako parnično
nesposobnu stranku nije zastupao zakonski zastupnik, ili ako zakonski zastupnik, odnosno
punomoćnik stranke nije imao potrebno ovlaštenje za vođenje parnice ili pojedine radnje u
postupku, ako vođenje parnice, odnosno obavljanje pojedinih radnji u postupku nije bilo
naknadno odobreno;
9) ako je odlučeno o zahtjevu o kojem već teče parnica ili kojeg se tužilac odrekao ili o kojem
je već prije pravomoćno presuđeno ili o kojem je već zaključena sudska nagodba ili nagodba
koja po posebnim propisima ima svojstvo sudske nagodbe;
10) ako je protivno zakonu bila isključena javnost na glavnoj raspravi;
11) ako je presudom prekoračen tužbeni zahtjev;
12) ako je odlučeno o nepravovremeno podnesenoj tužbi, a zbog toga je tužbu trebalo odbaciti
(član 67. stav 1. tačka 2.);
13) ako prije podnošenja tužbe nije proveden zakonom predviđen postupak mirnog ili
drugačijeg ostvarivanja prava, a zbog toga je tužbu trebalo odbaciti.

Zbog povreda odredaba parničnog postupka navedenih iznad, žalbu može izjaviti samo
stranka koje se ti nedostaci tiču.

Pogrešno ili nepotpuno utvrđeno činjenično stanje postoji:

a) kad je sud neku odlučnu činjenicu pogrešno utvrdio, odn. kad je nije utvrdio, (npr. sud
je utvrdio da je zaključen ugovor, a žalba kaže da je to pogrešno utvrdio, jer je
nepravilno ili nije uopće cijenio iskaz svjedoka)
b) kad na to upućuju nove činjenice ili novi dokazi.

Pogrešna primjena materijalnog prava postoji - kad sud nije primijenio odredbu materijalnog
prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio. (npr. sud je
utvrdio da je potpisani ugovor o prodaji nekretnine punovažan, a da pri tome ovaj ugovor
nije obrađen i ovjeren kod notara).

POSTUPAK PO ŽALBI

34
Žalba se podnosi - sudu koji je izrekao prvostupanjsku presudu u dovoljnom broju primjeraka
za sud i protivnu stranku.

Neblagovremenu, nepotpunu ili nedopuštenu žalbu, odbacit će rješenjem prvostupanjski sud

bez održavanja ročišta.

U slučaju da podnositelj žalbe odustane od izjavljene žalbe, prvostepeni sud će rješenjem

utvrditi odustanak od žalbe.

Žalba je neblagovremena ako je podnesena nakon proteka zakonskog roka za njeno

podnošenje.

Žalba je nedopuštena ako je žalbu podnijela

a) osoba koja nije ovlaštena za podnošenje žalbe, ili

b) osoba koje se odrekla ili je odustala od žalbe, ili
c) ako osoba koja je podnijela žalbu nema pravnog interesa za podnošenje žalbe.

Primjerak blagovremene, potpune i dopuštene žalbe prvostupanjski sud će dostaviti protivnoj

stranci odmah, a najkasnije u roku od 8 dana od dana prijema žalbe.

Protivna stranka može u roku od 8 dana od prijema žalbe podnijeti tome sudu odgovor na
žalbu, koji se odmah, a najkasnije u roku od 8 dana dostavlja žalitelju.

Nakon prijema odgovora na žalbu ili nakon proteka roka za odgovor na žalbu, prvostupanjski
sud će žalbu i odgovor na žalbu (ako je podnesen), sa svim spisima dostaviti
drugostupanjskom sudu najkasnije u roku od 8 dana.

Primjerak objašnjenja u povodu navoda žalbe sudija prvostupanjskog suda dostavit će

strankama koje mogu dati svoje izjašnjenje u roku osam dana.

Drugostupanjski sud odlučuje o žalbi u sjednici vijeća (od 3 suca) ili na osnovu održane
rasprave.

Kad spisi stignu na drugostupanjski sud, određuje se sudac izvjestitelj. Sudac izvjestitelj
može, prema potrebi, od prvostupanjskog suda pribaviti izvještaj o povredama odredaba
parničnog postupka i zatražiti da se radi utvrđivanja tih povreda provedu provjere.

Drugostupanjski sud će zakazati raspravu - kada ocijeni:

a) da je radi pravilnog utvrđivanja činjeničnog stanja potrebno pred II.st. sudom utvrditi
nove činjenice ili izvesti nove dokaze. Radi se o novim, u žalbi predloženim, dokazima
ili činjenicama (npr. stranka u žalbi, pored dokaza koje je ranije predložila, naknadno
je saznala za još nekog svjedoka i predlaže ga u žalbi jer za njega ranije nije znala.
Tada se otvara rasprava pred II.st. sudom i na tu sjednicu se pozivaju stranke i taj
svjedok, koj će tada biti saslušan. Nakon toga II.st sud će da ocijeni samostalno ovaj
dokaz, imajući u vidu ranije iznesene dokaze i na osnovu utvrđenog činjeničnog stanja
može donijeti drugačiju odluku).
b) da je radi pravilnog utvrđivanja činjeničnog stanja potrebno pred II.st. sudom ponovo
izvesti već izvedene dokaze. npr. žalitelj u žalbi navodi da je neki dokaz pogrešno

35
 cijenjen. Tada sud na sjednicu poziva samo te svjedoke koji su ranije saslušani i
saslušava ih da bi on ocijenio njihove iskaze.
c) da je zbog povrede odredaba parničnog postupka u I.st. postupku potrebno održati
raspravu pred II.st. sudom. npr. u žalbi se navodi da je sud odredio izvođenje
određenog dokaza, ali je propustio da ga izvede. U ovom slučaju, II.st. sud će pozvati
tog svjedoka koji nije prethodno saslušan i saslušati ga.

Drugostupanjski sud će donijeti odluku u roku od - 30 dana od dana održavanja sjednice

vijeća na kojoj je odlučeno o žalbi, odn. od dana zaključenja rasprave, ako je rasprava
održana.

Ako drugostupanjski sud ocijeni da bi prvostepanjsku presudu trebalo ponovo ukinuti nakon
što je ona već jednom ukinuta povodom žalbe, dužan je zakazati raspravu, osim ako se radi o
presudi na osnovu priznanja, presudi na osnovu odricanja i presudi zbog propuštanja.

Ako sa rasprave izostane podnositelj žalbe (žalitelj), rasprava se neće održati, a odluka će se
donijeti na osnovu navoda žalbe i odgovora na žalbu (uzima se ono što je navedeno u žalbi i
odgovoru).

Ako sa rasprave izostane stranka koja nije žalitelj, sud će raspravljati o žalbi i donijeti odluku.

GRANICE ISPITIVANJA PRVOSTUPANJSKE PRESUDE

Drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu

- u onom djelu u kojem se pobija žalbom,

- u granicama razloga navedenih u žalbi,
- pazeći po službenoj dužnosti samo na
a) primjenu materijalnog prava i
b) povredu odredaba PP. koje se odnose na stranačku sposobnost i zastupanje.

Ne može se preinačiti presuda na štetu žalitelja ako se samo on žalio na presudu.

ODLUKE DRUGOSTUPANJSKOG SUDA PO ŽALBI

Odluke drugostupanjog suda donose se nakon vijećanja glasanjem. Predsjednik vijeća

rukovodi vijećanjem i glasanjem i glasa posljednji. Za svaku odluku vijeća potrebna je većina
glasova.

Drugostupanjski sud može u sjednici vijeća ili na osnovu održane rasprave:

1) odbaciti žalbu kao neblagovremenu, nepotpunu ili nedopuštenu;

2) odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanju presudu;
3) ukinuti prvostupanjsku presudu i uputiti predmet prvostupanjskom
sudu na ponovno suđenje;
4) ukinuti prvostupanjsku presudu i odbaciti tužbu, ili
5) preinačiti prvostupanjsku presudu.

36
Prvostepanjska presuda se povodom žalbe može ukinuti i predmet vratiti prvostepanjskom
sudu na ponovno odlučivanje samo jednom, osim ako se radi o presudi na osnovu priznanja,
presudi na osnovu odricanja i presudi zbog propuštanja.

1. Neblagovremenu, nepotpunu ili nedopuštenu žalbu drugostupanjski sud će odbaciti

rješenjem, ako to nije učinio prvostupanjski sud.

2. Drugostupanjski sud će presudom odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi

prvostupanjsku presudu kad ustanovi da ne postoje:

a) razlozi zbog kojih se presuda pobija, a ni

b) razlozi na koje sud pazi po službenoj dužnosti (povrede odredaba parničnog postupka
koje se odnose na stranačku sposobnost i zastupanje).

3. Drugostupanjski sud će u sjednici vijeća ili na osnovu održane rasprave rješenjem

ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti istom prvostupanjskom sudu radi
održavanja nove glavne rasprave, ako utvrdi da postoji jedan od sljedećih razloga iznesenih
u žalbi:

1) ako je protivno odredbama ovog zakona sud donio presudu na osnovu priznanja ili presudu
na osnovu odricanja ili presudu na osnovu propuštanja;
2) ako kojoj stranci nezakonitim postupanjem, a posebno propuštanjem dostave nije data
mogućnost da raspravlja pred sudom, a to je postupanje bilo od uticaja na donošenje zakonite
i
pravilne presude;
3) ako je sud donio presudu bez glavne rasprave;
4) ako je presudu donio sudija koji je po zakonu morao biti isključen ili izuzet;
5) ako je protivno odredbama ovog zakona sud odbio zahtjev stranke da se u postupku služi
svojim jezikom i pismom i prati tijek postupka na svom jeziku.

4. Drugostupanjski sud će rješenjem ukinuti prvostupanju presudu i odbaciti tužbu:

1. Ako drugostupanjski sud utvrdi da je u prvostupanjskom postupku odlučeno o zahtjevu koji
nije u sudskoj nadležnosti ili o zahtjevu po tužbi koja je podnijeta poslije zakonom propisanog
roka ili ako prije podnošenja tužbe nije proveden zakonom predviđeni postupak mirnog ili
drugačijeg ostvarivanja prava, a zbog toga je tužbu trebalo odbaciti, ili o kojem već teče
parnica ili o kojem je već prije pravomoćno presuđeno ili kojeg se tužilac odrekao ili o kojem
je već zaključena sudska nagodba, ukinut će prvostepenu presudu i odbaciti tužbu.
2. Ako drugostupanjski sud utvrdi da je u prvostupanjskom postupku kao tužitelj ili tuženi
sudjelovala osoba koja ne može biti stranka u postupku ili ako stranku u postupku koja je
pravno lice nije zastupala ovlaštena osoba ili ako parnično nesposobnu stranku nije zastupao
zakonski zastupnik, ili ako zakonski zastupnik, odnosno punomoćnik stranke nije imao
potrebna ovlaštenja za vođenje parnice, odnosno obavljanje pojedinih radnji u postupku, ako
vođenje parnice, odnosno obavljanje pojedinih radnji u postupku nije bilo naknadno
odobreno, s obzirom na prirodu povrede ukinut će prvostupanjsku presudu i vratiti predmet
nadležnom prvostupanjskom sudu ili će ukinuti prvostupanjsku presudu i odbaciti tužbu.
3. Ako drugostupanjski sud utvrdi da je prvostupanjsku presudu donio stvarno nenadležan
sud, ukinut će prvostupanjsku presudu i predmet ustupiti stvarno nadležnom sudu.
4. Kad drugostupanjski sud ukine presudu prvostupanjskog suda i predmet vrati istom sudu na
ponovno suđenje, može narediti da se nova glavna rasprava ili pripremno ročište održi pred
drugim sucem.

37
U obrazloženju rješenja kojim se prvostupanjska presuda ukida treba navesti koje su odredbe
parničnog postupka povrijeđene i u čemu se povrede sastoje.

5. Drugostupanjski sud će, u sjednici vijeća ili na osnovu održane rasprave, presudom
preinačiti prvostupanju presudu, ako utvrdi da postoji jedan od slijedećih razloga iznesenih
u žalbi:

1) ako je II. stup., u sjednici vijeća drugačijom ocjenom isprava i dokaza izvedenih pred
I.st. sudom - utvrdio drugačije činjenično stanje nego što je ono u I.st. presudi;
2) ako je II. sud nakon održane rasprave, na osnovu novih dokaza ili ponovnog izvođenja
već izvedenih dokaza - utvrdio drugačije činjenično stanje nego što je ono u I.st.
presudi;
3) ako smatra da je činjenično stanje u prvostupanjskoj presudi pravilno utvrđeno, ali da
je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo;
4) ako je prvostepeni sud iz činjenica koje je utvrdio izveo nepravilan zaključak o
postojanju drugih činjenica na kojima je zasnovana presuda.

2. Žalba protiv rješenja

Protiv rješenja prvostupanjskog suda dopuštena je žalba, ako u zakonu nije određeno da žalba
nije dopuštena.

Ako zakon izričito određuje da posebna žalba nije dopuštena, rješenje prvostupanjskog suda
može se pobijati samo u žalbi protiv konačne odluke.

Blagovremeno podnesena žalba zadržava izvršenje rješenja, ako zakonom nije drugačije
propisano. Rješenje protiv kojeg nije dopuštena posebna žalba može se odmah izvršiti.

VANREDNI PRAVNI LIJEKOVI

Vanredni pravni lijekovi su revizija i prijedlog za ponavljanje postupka.

1. Revizija

Uvjeti za reviziju

Stranke mogu Vrhovnom sudu FBiH izjaviti reviziju protiv pravomoćne presude donijete u
drugom stupnju u roku 30 dana od dana dostave prijepisa presude.
Revizija nije dozvoljena ako vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi
30.000,00 konvertibilnih maraka, a u privrednim sporovima 50.000,00 konvertibilnih
maraka.

Izuzetno, Vrhovni sud Federacije može dopustiti reviziju u svim predmetima ako ocijeni da bi
odlučivanje po reviziji bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima.

U slučajevima u kojima revizija nije dozvoljena prema gornjoj odredbi, stranke mogu
podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka o sporu zavisi od rješenja nekog

38
materijalno-pravnog ili procesno-pravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene
prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a naročito u slučaju:
1) ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvatanje odlučujući u pojedinim
predmetima na sjednici odjeljenja, a riječ je o pitanju u kojem postoji različita praksa
drugostupanjskih sudova;
2) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvatanje, ali je odluka drugostupanjskog
suda zasnovana na shvatanju koje nije podudarno s tim shvatanjem;
3) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvatanje i presuda se drugostupanjskog suda
zasniva na tom shvatanju, ali bi naročito uvažavajući razloge iznesene tijekom prethodnog
prvostupanjskog i žalbenog postupka, zbog promjene u pravnom sistemu uvjetovane novim
zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima, te odlukom Ustavnog suda BiH,
Evropskog suda za ljudska prava trebalo preispitati sudsku praksu.

Razlozi zbog kojih se revizija može izjaviti

Revizija se može izjaviti zbog:

1) povrede odredaba parničnog postupka (ako sud u toku postupka nije primijenio ili je
nepravilno primijenio neku odredbu ZPP-a, a to je bilo od uticaja na donošenje
zakonite i pravilne presude) koja je učinjena u postupku pred II.st. sudom; npr.ako je u
II.st. postupku kod odlučivanjja u žalbi sudjelovao sudac koji se morao izuzeti, ili kada
žalbeni sud nije cjenio sve žalbene prigovore
2) pogrešne primjene materijalnog prava;
3) prekoračenja tužbenog zahtjeva, ako je ta povreda učinjena u postupku pred II.st.
sudom. npr. su u žalbenom postupku dosudi više nego što je tužitelj tražio u tužbi ili
dosudi stvari veće vrijednosti
Revizija se ne može izjaviti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

Postupak po prijedlogu za reviziju

Revizija se podnosi sudu koji je izrekao I.st. presudu, u dovoljnom broju primjeraka za sud i
protivnu stranku.

Neblagovremenu ili nepotpunu reviziju, odbacit će rješenjem I.st. sud, bez održavanja ročišta.
U slučaju da je podnositelj revizije odustao od podnesene revizije prvostupanjski sud će
rješenjem utvrditi odustanak od revizije.

Nedozvoljenu reviziju odbacit će revizijski sud rješenjem, kao i nepravovremenu ili

nepotpunu reviziju, ako to, u granicama svojih ovlaštenja, nije učinio prvostupanjski sud.
Revizija je nedozvoljena ako nije izjavljena putem ovlaštenog punomoćnika, a koju je izjavila
osoba koja nije ovlaštena na podnošenje revizije, ili osoba koja je odustala od revizije, ili ako
osoba koja je izjavila reviziju nema pravni interes za podnošenje revizije, ili ako je revizija
izjavljena protiv presude protiv koje se po zakonu ne može podnijeti.

Primjerak blagovremene i potpune revizije I.st. sud će dostaviti protivnoj stranci. U roku od 8
dana od dana dostave revizije protivna stranka može podnijeti sudu odgovor na reviziju.

Revizijski sud će presudom odbiti reviziju kao neosnovanu, ako utvrdi da ne postoje razlozi
zbog kojih je revizija izjavljena, kao ni razlog na koji pazi po službenoj dužnosti.

39
Ako utvrdi da postoji povreda odredaba parničnog postupka zbog koje se revizija može
izjaviti, revizijski sud će, s obzirom na prirodu povrede, presudom preinačiti presudu
drugostupanjskog suda ili rješenjem ukinuti u cijelosti ili djelimično presudu
drugostupanjskog i prvostupanjskog suda ili samo presudu drugostupanjskog suda i predmet
vratiti na ponovno suđenje istom ili drugom sucu prvostupanjskog suda, odnosno istom ili
drugom vijeću drugostupanjskog suda, odnosno drugom nadležnom sudu.

Ako je u postupku pred prvostepenim ili drugostepenim sudom odlučeno o zahtjevu koji nije
u sudskoj nadležnosti ili po tužbi koja je podnijeta poslije zakonom propisanog roka ili ako
prije podnošenja tužbe nije proveden zakonom predviđeni postupak mirnog ili drugačijeg
ostvarivanja prava, a zbog toga je tužbu trebalo odbaciti ili o kojem je već prije pravomoćno
presuđeno ili kojeg se tužitelj odrekao ili o kojem je već zaključena sudska nagodba,
revizijski sud će ukinuti rješenjem donijete odluke i odbaciti tužbu.

Ako je u postupku pred prvostupanjskim ili drugostupanjskim sudom kao tužitelj ili tuženi
sudjelovala osoba koja ne može biti stranka u postupku ili ako stranku u postupku koje je
pravno lice nije zastupala ovlaštena osoba ili ako parnično nesposobnu stranku nije zastupao
zakonski zastupnik ili ako zakonski zastupnik, odnosno punomoćnik stranke nije imao
potrebna ovlaštenja za vođenje parnice ili za pojedine radnje u postupku, ako vođenje parnice,
odnosno obavljanje pojedinih radnji u postupku nije bilo naknadno odobreno, revizijski sud
će, s obzirom na prirodu povrede, postupiti prema odredbama iz prethodna dva navoda.

Ako revizijski sud utvrdi da je materijalno pravo pogrešno primijenjeno, presudom će

usvojiti reviziju i preinaciti pobijanu presudu.

Ako revizijski sud ustanovi da je zbog pogrešne primjene materijalnog prava ili zbog
povrede pravila postupka činjenično stanje nepotpuno utvrđeno i da zbog toga nema uvjeta za
preinaku pobijane presude, rješenjem će usvojiti reviziju, ukinuti u cijelosti ili djelimično
presudu drugostupanjskog suda i predmet vratiti na ponovno suđenje istom ili drugom vijeću
drugostupanjskog suda.

Ako utvrdi da je drugostupanjskom, odnosno i prvostupanjskom presudom prekoračen tužbeni

zahtjev na način da je odlučeno o nečemu drugom, a ne o onome što je traženo, revizijski sud
će rješenjem ukinuti samo presudu drugostupanjskog suda ili i presudu prvostupanjskog suda
i predmet vratiti drugostupanjskom, odnosno prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Ako utvrdi da je drugostupanjskom presudom, odnosno i prvostupanjskom presudom
prekoračen tužbeni zahtjev na način da je dosuđeno više od onoga što je traženo, revizijski
sud će rješenjem ukinuti presudu drugostupanjskog suda, odnosno i presudu prvostupanjskog
suda u dijelu kojim je prekoračen tužbeni zahtjev.
Nakon prijema odgovora na reviziju ili nakon proteka roka za odgovor, I.st. sud dostavit će
reviziju i odgovor na reviziju, ako je podnesen, sa svim spisima, revizijskom sudu.

Podnesena revizija ne zadržava izvršenje pravomoćne presude protiv koje je izjavljena.

O reviziji, tj. o njenoj dopuštenosti odlučuje Vrhovni sud Federacije i to bez rasprave.

Stranke u reviziji mogu iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako - se oni
odnose na povrede odredaba parničnog postupka koje su učinjene u postupku pred
drugostupanjskim sudom.

40
Granice ispitivanja pobijane presude u postupku po reviziji

Revizijski sud ispituje pobijanu presudu:

samo u onom dijelu u kojemu se ona pobija revizijom, u granicama razloga navedenih u
reviziji, pazeći po službenoj dužnosti na primjenu materijalnog prava.
Ako je revizija uložena u predmetu koji je po vrijednosti ispod cenzusa(ispod 30.000 KM ili
50.000 KM) revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se pobija
revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i
ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog kojeg je podnesena.

Odluka revizijskog suda dostavlja se prvostupanjskom sudu putem drugostupanjskog suda s

dovoljnim brojem ovjerenih prijepisa svoje odluke za sud, stranke i druge zainteresirane
osobe, a prvostupanjski sud je dužan odluku dostaviti strankama u roku osam dana od dana
prijema.
Ako u odredbama ZPP-a koje se direktno odnose na reviziju nije nešto drugo određeno, u
postupku povodom revizije na odgovarajući će se način primjenjivati odredbe ovog zakona o
žalbi protiv presude, osim odredaba o održavanju rasprave pred drugostupanjskim sudom.

Revizija protiv rješenja

Stranke mogu izjaviti reviziju protiv - rješenja drugostupanjog suda kojim je postupak
pravomoćno završen. (npr. kada je prvostupanjski sud oglasio apsolutno nenadležnim,
uložena je žalba i drugostupanjski sud potvrdi rješenje. U ovom slučaju postoji pravo na
reviziju)

Revizija je uvijek dopuštena protiv rješenja drugostupanjog suda:

a) kojim se podnesena žalba odbacuje, odn.
b) kojim je postupak pravomoćno završen
c) kojim se potvrđuje rješenje prvostupanjskog suda o odbacivanju revizije.

2. Prijedlog za ponavljanje postupka

Razlozi za ponavljanje postupka

Postupak koji je odlukom suda pravomoćno završen (odnosi se na pravosnažne i
prvostupanjske i drugostupanjske odluke) može se na prijedlog stranke ponoviti:

1) ako je pri donošenju odluke sudjelovao sudac koji je po zakonu morao biti
isključen;
2) ako kojoj stranci nezakonitim postupanjem nije bila data mogućnost da
raspravlja pred sudom
3) ako da su postupku postojali nedostaci u stranačkoj sposobnosti ili
nepravilnosti u zastupanju;
4) ako se odluka suda zasniva na lažnom iskazu svjedoka ili vještaka ili na ispravi
koja je krivotvorena ili u kojoj je ovjeren neistinit sadržaj;
5) ako je do odluke suda došlo zbog kaznenog djela sudije, zakonskog zastupnika
ili punomoćnika stranke, protivne stranke ili koje treće osobe;
6) ako stranka sazna za nove činjenice ili nađe ili stekne mogućnost da upotrijebi
nove dokaze na osnovu kojih je za stranku mogla biti donesena povoljnija
odluka da su te činjenice ili dokazi bili upotrijebljeni u prijašnjem postupku.
(najčešći razlog u praksi)

41
 7) ako stranka stekne mogućnost da upotrijebi pravomoćnu odluku suda koja je
ranije između istih stranaka donijeta o istom zahtjevu;
8) ako se odluka suda zasniva na drugoj odluci suda ili na odluci nekog drugog
organa, a ta odluka bude pravomoćno preinačena, ukinuta, odnosno poništena;
9) ako je naknadno pred nadležnim organom na drugačiji način, pravomoćno,
odnosno konačno riješeno prethodno pitanje (član 12. ZPP-a) na kojem je
sudska odluka zasnovana

Rok za podnošenje i postupak po prijedlogu za ponavljanje postupka

Prijedlog za ponavljanje postupka podnosi se u subjektivnom roku od 30 dana, koji teče od
dana u zavisnosti od razloga zbog kojeg se traži ponavljanje postupka (npr. u slučaju iz tačke
1. - od dana kad je stranka saznala za taj razlog).

Nakon što protekne objektivni rok od 5 godina od dana kad je odluka postala pravomoćna,
prijedlog za ponavljanje postupka ne može se podnijeti, osim ako se ponavljanje traži iz
razloga navedenih u tačkama 2. i 3. (tj. ako kojoj stranci nezakonitim postupanjem nije bila
data mogućnost da raspravlja pred sudom, te ako da su postupku postojali nedostaci u
stranačkoj sposobnosti ili nepravilnosti u zastupanju)

O prijedlogu za ponavljanje postupka odlučuje drugostupanjski sud, i to sudac pojedinac koji

nije sudjelovao u donošenju drugostupanje odluke u prijašnjem postupku.

Prijedlog za ponavljanje postupka podnosi se uvijek sudu koji je donio odluku u I. stupanju.

U prijedlogu se posebno moraju navesti učiniti vjerovatnim da bi u ponovljenom postupku

mogla za predlagača biti donesena povoljnija odluka.

Neblagovremene, nepotpune ili nedopuštene prijedloge za ponavljanje postupka odbacit će

rješenjem I.st. sud bez održavanja ročišta.

Ako prvostupanjski sud ne odbaci prijedlog, dostavit će primjerak prijedloga protivnoj stranci
koja ima pravo da u roku od 15 dana odgovori na prijedlog.

Nakon prijema odgovora na prijedlog ili nakon proteka roka za davanje odgovora, I.st. sud će
prijedlog i odgovor na prijedlog, ako je podnesen, sa svim spisima dostaviti II.st. sudu
najkasnije u roku od 8 dana.
Nepravovremen, nepotpun ili nedozvoljen prijedlog za ponavljanje postupka odbacit će
rješenjem sudac pojedinac drugostupanjskog suda, ako to u granicama svojih ovlaštenja nije
učinio prvostupanjski sud.

Drugostupanjski sud odlučuje o prijedlogu za ponavljanje postupka u pravilu bez održavanja

rasprave, osim ako sud ocijeni da je održavanje rasprave neophodno.

Ukoliko II.st. sud nađe da je osnovan prijedlog za ponavljanje postupka opravdan, ukida
presudu i vraća spis I.st. općinskom sudu na kojem se ponovno odlučuje o predmetu. I.st. sud
će odrediti pripremno ročište odmah po prijemu rješenja II.st. suda, a najkasnije u roku od 8
dana. U ponovnom postupku pred prvostupanjskim sudom ne može postupati sudac koji je
odlučivao u prijašnjem postupku.

42
Protiv rješenja II.st. suda kojim se usvaja prijedlog za ponavljanje postupka žalba nije
dopuštena.

Žalba protiv rješenja II.st. suda kojim se odbija prijedlog za ponavljanje postupka podnosi se
istom sudu, koji o žalbi odlučuje u vijeću trojice sudac.

Kada Europski sud za ljudska prava utvrdi povredu kojeg ljudskog prava ili osnovne slobode
zagarantirane Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i dodatnih Protokola
uz Konvenciju, koje je ratificirala Bosna i Hercegovina, stranka može u roku 90 dana od
konačnosti presude Europskog suda za ljudska prava podnijeti zahtjev sudu u Bosni i
Hercegovini, koji je sudio u prvom stupnju u postupku u kojem je donijeta odluka kojom je
povrijeđeno ljudsko pravo ili osnovna sloboda, za izmjenu odluke kojom je to pravo ili
osnovna sloboda povrijeđeno.
U ponovljenom postupku sudovi su dužni poštovati pravne stavove izražene u konačnoj
presudi Europskog suda za ljudska prava, kojom je utvrđena povreda osnovnog ljudskog
prava i slobode.

POVRAT U PRIJAŠNJE STANJE

Ako stranka propusti ročište ili rok za poduzimanje neke radnje u postupku i zbog toga
izgubi pravo na poduzimanje te radnje, sud će toj stranci na njen prijedlog dopustiti da
naknadno obavi tu radnju (povrat u prijašnje stanje) ako ocijeni da je do propuštanja
došlo usljed opravdanih razloga koji se nisu mogli predvidjeti niti izbjeći.

Kad se dopusti povrat u prijašnje stanje, parnica se vraća u ono stanje u kojem se
nalazila prije propuštanja i ukidaju se sve odluke koje je sud zbog propuštanja donio.

Prijedlog za povrat u prijašnje stanje podnosi se sudu - kod kojeg je trebalo obaviti propuštenu
radnju. Prijedlog se podnosi u roku od 8 dana(subjektivni rok), računajući od dana kad je
prestao razlog koji je uzrokovao propuštanje, a ako je stranka tek kasnije saznala za
propuštanje – od dana kad je za to saznala. Nakon proteka 60 dana (objektivni rok) od dana
propuštanja ne može se tražiti povrat u prijašnje stanje. Neblagovremene i nedopuštene
prijedloge za povrat u prijašnje stanje, sud će odbaciti.

Protiv rješenja kojim se usvaja prijedlog za povrat u prijašnje stanje nije dopuštena posebna
žalba. Protiv rješenja kojim se odbija prijedlog za povrat u prijašnje stanje nije dopuštena
posebna žalba.

IZUZEĆE SUCA

Sudac ne može suditi:

(1) ako je sam:
- stranka;
- zak.zastupnik/punomoćnik stranke;
- staralac/usvojitelj/usvojenik stranke ili njenog zak.zastupnika/punomoćnika;
(2) ako mu je stranka/njen zak.zastupnik/punomoćnik stranke:
- srodnik po krvi u pravoj liniji do bilo kojeg stupnja;
- srodnik u pobočnoj liniji do 4.stupnja;

43
 - bračni/vanbračni drug, bez obzira jesu li brak/vanbr.zajednica prestali
ili ne ;
- srodnik po tazbini/srodnik vanbračnog druga do 2.stupanja, bez obzira
jesu li brak/vanbr.zajednica prestali ili ne;
(3) ako je sa strankom u odnosu:
- suovlaštenika;
- suobveznika;
- regresnog obveznika;
(4) ako je u istom predmetu:
- saslušan ili predložen kao svjedok ili vještak;
- sudjelovao u donošenju odluke nižeg suda ili dr.organa;
(5) ako postoje dr.okolnosti koje dovode u sumnju njegovu nepristrasnost;

Stranka podnosi zahtjev za izuzeće suca čim sazna da postoji koji od razloga za izuzeće, a
najkasnije do završetka rasprave, a ako nije bilo rasprave, do donošenja odluke.
Može se tražiti izuzeće samo poimenično određenog suca koji u predmetu postupka.

O zahtjevu za izuzeće suca, odlučuje predsjednik suda.

O zahtjevu za izuzeće predsjednika suda, odlučuje predsjednik neposredno višeg suda.
O zahtjevu za izuzeće predsjednika Vrhovnog suda FBiH, odlučuje opća sjednica Vrhovnog
suda FBiH;

Kad sudac sazna da je stavljen zahtjev za njegovo izuzeće ili kad sazna (čim sazna) da postoji
neki od razloga za njegovo izuzeće, dužan e o tome odmah obavijestiti predsjednika suda, a
postupak nastaviti bez odlaganja do donošenja odluke o izuzeću.

Vještak, može biti izuzet iz istih razloga kao i sudac; izuzetno – za vještaka se može uzeti
osoba koja ranije bila saslušana kao svjedok;
Ako stranka saznala za razlog za izuzeće poslije obavljenog vještačenja i prigovara
vještačenju iz tog razloga, sud će postupiti kao da je zahtjev za izuzeće stavljen prije
obavljenog vještačenja.

TROŠKOVI POSTUPKA

(1) parnični troškovi

(2) troškovi u postupku za osiguranje dokaza
(3) oslobođenje od plaćanja troškova postupka

(1) Parnični troškovi su izdaci učinjeni u tijeku ili povodom postupka, nagrada za rad
odvjetnika i dr.osoba kojima zakon priznaje pravo na nagradu.
- svaka stranka – prethodno sama podmiruje troškove koje
prouzrokovala svojim radnjama;
- kad stranka predloži izvođenje dokaza – dužna po nalogu suda
unaprijed položiti iznos potreban za podmirenje troškova koji će nastati
tim povodom;
- kad izvođenje dokaza predlažu obje stranke – sud će odrediti da iznos
potreban za podmirenje troškova polože obje stranke na jednake
dijelove;

44
- ako iznos ne bude položen u roku koji odredi sud – sud će odustati od
izvođenja dokaza; izuzetno – predujam troškova isplatit će se iz
sredstava suda, ako su po sl.dužnosti odredi izvođenje dokaza radi
utvrđivanja činejnica u vezi sa raspolaganjima stranaka koja su protivna
prinudnim propisima;
- stranka koja u cijelosti izgubi parnicu – dužna protivnoj stranci
naknaditi troškove (načelo rizika);
- ako stranka djelimično uspije u parnici – sud može, s obzirom na
postignuti uspjeh, odrediti da svaka stranka podmiruje svoje troškove
ili da jedna stranka naknadi drugoj razmjeran dio troškova;
- ako stranka nije uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu svog
zahtjeva – sud može odlučiti da druga stranka naknadi sve troškove;
- neovisno o ishodu parnice – stranka koja protivnoj stranci
prouzrokovala troškove svojom krivnjom ili slučajem koji se njoj
dogodio dužna naknaditi protivnoj stranci takve troškove;
- pri odlučivanju koji će se troškovi stranci naknaditi – sud će uzeti u
obzir samo troškove koji bili potrebni (nužni i neophodni) za vođenje
parnice, ocjenjujući brižljivo sve okolnosti;
- ako propisana tarifa za nagrade odvjetnika ili za dr.troškove – takvi
troškovi će se odmjeriti prema tarifi(isto se primjenjuje na
pravobraniteljstvo);
- ako nije bilo povoda za podnošenje tužbe (npr. tuženi priznao svoju
obvezu i bio je spreman ispuniti) – tužitelj dužan naknaditi tuženom
parnične troškove;
- tužitelj koji povuče tužbu – dužan protivnoj stranci naknaditi parnične
troškove, osim ako povlačenje tužbe uslijedilo nakon udovoljenja
zahtjevu od strane tuženog;
- stranka koja odustane od pravnog lijeka – dužna protivnoj stranci
naknaditi troškove nastale u povodu pravnog lijeka;
- ako parnica završena sudskom nagodbom – svaka stranka podmiruje
svoje troškove, a u nagodbi nije drugačije ugovoreno;
- troškovi nagodbe koja pokušana, ali nije uspjela – ulaze u parnične
troškove;
- suparničari – podmiruju troškove na jednake dijelove; ako postoji
znatna razlika u njihovom udjelu u predmetu spora – sud će prema
razmjeru tog udjela odrediti koliko će dio troškova naknaditi svaki od
suparničara; suparničari koji solidarno odgovorni u gl.stvari –
odgovaraju solidarno i za troškove dosuđene protivnoj strani;
- kad ombudsman sudjeluje u postupku kao stranka – ima pravo na
naknadu troškova, ali ne i pravo na nagradu;
- o naknadi troškova – odlučuje sud na zahtjev stranke;
- stranka dužna – u zahtjevu određeno navesti troškove za koje traži
naknadu;
- sud odlučuje o troškovima – u presudi ili rješenju kojim se završava
postupak pred tim sudom; posebnim rješenjem – sud će odlučiti samo
kad pravo na naknadu troškova ne zavisi o gl.stvari;
- kad sud odbaci ili odbije pravni lijek – odlučit će i o troškovima
povodom pravnog lijeka;
- kad sud preinači odluku protiv koje podnesen pravni lijek ili ukine tu
odluku i odbaci tužbu – odlučit će o troškovima cijelog postupka;

45
 - kad se ukine odluka protiv koje podnesen pravni lijek i predmet vrati na
ponovno suđenje – ostavit će se da se o troškovima postupka u povodu
pravnog lijeka odluči u konačnoj odluci;

(2) Troškovi u postupku za osiguranje dokaza su troškovi postupka za osiguranje

dokaza podmiruje stranka koja je podnijela prijedlog za osiguranje dokaza. Ona je
dužna naknaditi i troškove protivnoj stranci; te troškove – stranka može naknadno
ostvarivati kao dio parničnih troškova prema uspjehu u parnici.

(3) oslobođenje od plaćanja troškova postupka – sud će osloboditi plaćanja troškova

postupka stranku koja prema svom općem imovnom stanju ne može podmiriti te
troškove bez štete za nužno uzdržavanje sebe i svoje porodice;
- oslobođenje od plaćanja troškova postupka obuhvaća – oslobođenje od
plaćanja taksa + oslobođenje od polaganja predujma za troškove
svjedoka, vještaka, uviđaja, prevođenja i sudskih oglasa;
- sud može – osloboditi stranku plaćanja svih troškova ili jednog dijela
troškova postupka;
- pri donošenju odluke – sud će brižljivo ocijeniti sve okolnosti, a
naročito vrijednost predmeta spora + broj osoba koje stranka izdržava +
prihode koje imaju stranka i članovi njene porodice;
- stranka dužna – uz prijedlog podnijeti dokaze o imovnom stanju;
- sud može – po sl.dužnosti pribaviti potrebne podatke i obavijesti o
imovnom stanju stranke koja traži oslobođenje + može o tome saslušati
i protivnu stranku;
- odluku donosi – 1.stupanjski sud na prijedlog stranke;
- protiv rješenja suda kojim se usvaja prijedlog za oslobođenje – nije
dopuštena žalba;
- predujam za troškove od čijeg je plaćanja stranka oslobođena – isplatit
će se iz sredstava suda;
- rješenje o oslobođenju od plaćanja troškova postupka – 1.stupanjski
sud može ukinuti tijekom postupka ako utvrdi da je stranka u stanju
podmirivati troškove postupka; tom prilikom – sud će riješiti hoće li
stranka potpuno ili djelimično naknaditi i one troškove i takse od kojih
prije bila oslobođena; u prvom redu – imaju se naknaditi iznosi
isplaćeni iz sredstava suda;
- takse i troškovi isplaćeni iz sredstava suda – čine dio parničnih
troškova; ako se utvrdi da ni protivnik stranke koja je oslobođena
plaćanja troškova nije u stanju te troškove platiti – sud može naknadno
odrediti da troškove i takse isplaćene iz sredstava suda plati u cijelosti
ili djelimično stranka koja oslobođena plaćanja troškova postupka iz
onog što joj je dosuđeno; time se ne dira u pravo te stranke da za ono
što je platila traži od protivnika naknadu.

ROKOVI U PARNIČNOM POSTUPKU (zakonski i sudski)

Ako rok nije određen zakonom, određuje ga sud s obzirom na okolnosti slučaja.

Zakonski rokovi su strogi, prekluzivni rokovi, na koje sud pazi po sl.dužnosti, i čijim
propuštanjem se gubi i procesno i subjektivno pravo.

46
Sudski rokovi – određuje ih sud, s obzirom na okolnosti slučaja, a koji se, izuzetno, mogu i
produžiti na prijedlog zainteresirane osobe, ako postoje opravdani razlozi (s tim da se
prijedlog za produženje mora podnijeti prije proteka roka čije se produženje traži).

Rokovi se računaju na dane, mjesece i godine.

Ako je rok određen na dane, u rok se ne uračunava dan kad je dostava ili saopćenje
obavljeno, odn.dan u koji pada događaj otkad treba računati trajanje roka, već se za početak
uzima prvi naredni dan.

Rokovi određeni na mjesece, odn.godine, završavaju protekom onog dana posljednjeg

mjeseca, odn.godine, koji po svom broju odgovara danu kad je rok otpočeo.
Ako nema tog dana u posljednjem mjesecu – rok se završava posljednjeg dana tog mjeseca.
Ako posljednji dan roka pada na državni praznik, nedjelju ili drugi dan kad sud ne radi, rok
ističe protekom prvog idućeg radnog dana.

Kad je podnesak vezan za rok, smatra se da je podnesen u roku ako je predat nadležnom sudu
prije nego taj rok protekne.
Ako je podnesak upućen poštanskom preporučenom pošiljkom, dan predaje pošti smatra se
danom predaje sudu.
Ako je upućen telefaksom, danom predaje smatra se dan prijema u sudu.
Ako je upućen elektronskom poštom, kao vrijeme predaje sudu smatra se vrijeme koje je
naznačeno na verifikaciji kvalificranog elektronskog potpisa.
Za osobe koje se nalaze na obveznoj vojnoj službi u Oružanim snagama BiH, dan predaje
podneska vojnoj jedinici, odn.vojnoj ustanovi, smatra se danom predaje sudu.
Za osobe lišene slobode – kao vrijeme predaje sudu smatra se dan predaje podneska upravi
zatvora, odn.ustanove za izvršenje kaznenih i prekršajnih sankcija.
Ako podnesak predan ili upućen nenadležnom sudu prije proteka roka, a stigne nadležnom
sudu nakon proteka roka, smatrat će se da je podnesen na vrijeme.

MALIČNI POSTUPAK

Maličnim postupkom smatra se postupak u sporovima male vrijednosti, a to znači da se:

1. tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi iznos od 3.000 KM ;
2. tužbeni zahtjev ne odnosi na potraživanje u novcu, ali tužitelj u tužbi naveo da pristaje da
umjesto udovoljenja tom zahtjevu primi određeni novčani iznos koji ne prelazi 3.000 KM;
3. predmet tužbenog zahtjeva nije novčani iznos, već predaja pokretne stvari čija vrijednost,
koju je tužitelj u tužbi naveo, ne prelazi 3.000 KM.

Ne smatraju se sporovima male vrijednosti – sporovi o nekretninama i sporovi iz radnih

odnosa, te sporovi zbog smetanja posjeda;

Ako tužitelj preinači tužbeni zahtjev tako da vrijednost spora prelazi iznos od 5.000 KM –
postupak će se dovršiti prema odredbama o redovnom parničnom postupku.
Ako tužitelj do zaključenja glavne rasprave koja se vodi po odredbama o redovnom
parničnom postupku smanji tužbeni zahtjev tako da on više ne prelazi iznos od 5.000 KM –
daljnji postupak će se provesti prema odredbama o maličnom postupku;

Presuda ili rješenje kojim se završava spor male vrijednosti, može se pobijati samo zbog
povrede odredaba parn.postupka ili zbog pogrešne primjene mat.prava.
Žalba se podnosi u roku od 15 dana.

47
Paricijski rok kod maličnih sporova je 15 dana.

POSEBNI POSTUPCI

Tu spadaju:
1. postupak u parnicama iz radnih odnosa
2. postupak u parnicama zbog smetanja posjeda
3. postupak u sporovima male vrijednosti
4. postupak pred arbitražom

Karakteristike ovih sporova su hitno rješavanja sporova. Sud će u presudi kojom nalaže
izvršenje neke činidbe odrediti rok od 15 dana za njeno izvršenje.
Rok za podnošenje žalbe na presudu odnosno rješenje je 15 dana.

DOSTAVA

Pismena se dostavljaju preko:

(1) pošte;
(2) ovlaštene pravne osobe registrirane za obavljanje poslova dostavljanja;
(3) ovlaštene službene osobe suda;
(4) diplomatskim putem – kada dostavu treba obaviti osobama ili ustanovama u
inozemstvu, strancima koji uživaju pravo imuniteta, ako u međunarodnom ugovoru ili u ZPP-
u nije nešto drugo određeno;
(5) putem pošte ili preko nadležnog konzularnog, odn.diplomatskog
predstavništva BiH, kada dostavu treba obaviti državljanima BiH u inozemstvu.

Dostavljanje može biti izvršeno i putem pretinca u prostoriji suda, a predsjednik suda može
rješenjem odrediti da se svim odvjetnicima koji imaju ured na području suda, dostava vrši
putem pretinca. Ako se dostava vrši putem pretinca, osobe su je dužne podignuti u roku od
osam dana od dana stavljanja u pretinac, a ako to ne učine objavit će se na oglasnoj ploči
suda.
Dostava fizičkim licima obavlja se predajom pismena osobi kojoj se dostava ima obaviti na
adresu označenu u tužbi, odnosno na adresu prebivališta ili boravišta upisanu kod organa
nadležnog za vođenje evidencije o osobnim kartama, ako ovim zakonom nije drugačije
određeno.

Kad stranku zastupa zakonski zastupnik, odnosno punomoćnik, dostava se obavlja

zakonskom zastupniku odnosno punomoćniku.

48
 IZVRŠNI POSTUPAK

IZVRŠNOST ODLUKA I PORAVNANJA

Pravomoćna odluka je odluka koja se više ne može pobijati redovnim pravnim lijekovima.
Pravomoćnost sudske odluke znači takvo svojstvo sudske odluke koje onemogućava pobijanje
te odluke redovnim pravnim lijekovima.
Tijekom izvršnog postupka sud donosi rješenja i zaključke!

Izvršna odluka
Izvršnost sudske odluke znači takvo svojstvo sudske odluke koje omogućava da se odluka
može izvršiti u izvršnom postupku;

Ako je sudskom odlukom naloženo ispunjenje potraživanja na neko davanje ili činjenje –
izvršna je ako je postala pravomoćna i ako je protekao paricijski rok (rok za dobrovoljno
ispunjenje; iznosi 30 dana, a u mjeničnim i čekovnim sporovima 15 dana + u maličnom sporu
15 dana) ). Paricijski rok teče od dana dostave odluke izvršeniku, a završava se istekom
posljednjeg dana određenog sudskom odlukom, ako zakonom nije drugačije određeno;
Ako sudskom odlukom naloženo ispunjenje potraživanja na neko trpljenje ili nečinjenje
(propuštanje), takva odluka izvršna je ako je postala pravomoćna, osim ako je u izvršnoj
ispravi određen poseban rok za usklađivanje ponašanja izvršenika s njegovom obvezom.
Odluka donesena u upravnom postupku, izvršna je ako je postala izvršna prema pravilima
upravnog postupka.

Na osnovu odluke koja postala izvršna u jednom dijelu, izvršenje se može odrediti samo u
odnosu na taj dio.

Ako zakonom propisano da žalba ili dr.pravni lijek ne zadržava izvršenje odluke – odredit će
se izvršenje i na osnovu sudske odluke koja nije postala pravomoćna, odn.na osnovu odluke u
upravnom postupku koja nije postala konačna

Izvršno poravnanje
Sudsko, odn.upravno poravnanje je izvršno ako potraživanje koje se prema njemu treba
ispuniti dospjelo.
Dospjelost potraživanja dokazuje se zapisnikom o poravnanju, javnom ispravom ili prema
zakonu ovjerenom ispravom.
Dospjelost koja se ne može dokazati na navedeni način – dokazuje se pravomoćnom odlukom
donijetom u parničnom postupku kojom se utvrđuje dospjelost.
Na osnovu poravnanja koje je postalo izvršno u jednom dijelu, izvršenje se može odrediti
samo u odnosu na taj dio.

POKRETANJE IZVRŠNOG POSTUPKA

Izvršni postupak pokreće se prijedlogom tražitelja izvršenja.

Izvršni postupak pokreće se i po službenoj dužnosti, kao i po prijedlogu lica i organa kad je to
zakonom izričito određeno.

49
Sud određuje izvršenje samo na osnovu izvršne ili vjerodostojne isprave, ako zakonom nije
drugačije određeno.
Sud je dužan postupati hitno i uzimati u rad predmete redom kako ih je primio, osim ako
priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drugačije.

Prijedlog za izvršenje mora sadržavati zahtjev za izvršenje u kojem će biti naznačeni:

o izvršna ili vjerodostojna isprava na osnovu koje se traži izvršenje;
o tražitelj izvršenja;
o izvršenik;
o potraživanje čije se ostvarivanje traži;
o sredstvo kojim izvršenje treba provesti;
o predmet izvršenja ako je poznat;
o dr.podatke potrebne za provođenje rješenja;
o ako se izvršenje predlaže na osnovu vjerodostojne isprave – pored navedenih
podataka mora sadržavati i zahtjev da sud obaveže izvršenika da u roku od 8
dana, a u mjeničnim i čekovnim sporovima u roku od 3 dana, po dostavi
rješenja o izvršenju, namiri potraživanja zajedno sa odmjerenim troškovima;
o potvrda o izvršnosti – ako se prijedlog za izvršenje podnosi sudu koji nije
odlučivao u 1.stupnju, uz prijedlog se podnosi izvršna isprava u originalu ili
ovjerenom prijepisu na kojoj je potvrda o izvršnosti koju izdaje sud, odn.tijelo
koje je odlučivalo u 1.stupnju; izuzetak – izvršna isprava notara ne mora imati
potvrdu izvršnosti (njena izvršnost se određuje prema Zak.o notarima).

Ako se prijedlog za izvršenje zasniva na izvršnoj ispravi, tražitelj izvršenja može u prijedlogu
zahtijevati da sud prije donošenja rješenja o izvršenju zatraži od izvršenika ili od drugih
naznačenih fizičkih ili pravnih lica, da sudu dostave podatke o imovini izvršenika, ako
tražitelj izvršenja učini vjerojatnim da bi ova lica mogla imati te podatke.
Nakon donošenja rješenja o izvršenju, ovakav zahtjev se može istaći ako izvršenje na
predloženom sredstvu nije uspjelo.
Sud po prijemu zahtjeva zaključkom nalaže izvršeniku ili drugom licu da navedu podatke
kojima raspolažu.
Lica koja ne postupe po nalogu suda ili predaju lažne podatke, sud može izricati novčane
kazne, odnosno kazneno će odgovarati.

Tražitelj izvršenja može tijekom postupka, bez pristanka izvršenika, povući u cijelosti ili
djelimično prijedlog za izvršenje.
U tom slučaju, sud će obustaviti izvršenje u cjelini ili djelimično.
Povlačenje prijedloga ne sprječava tražitelja izvršenja da podnese novi prijedlog za izvršenje.

Uvjetna i uzajamna obaveza

Ako izvršenje zavisi od prethodnog ispunjenja neke obaveze tražitelja izvršenja ili od
nastupanja nekog uvjeta, izvršenje se određuje ako tražitelj izvršenja javnom ili ovjerenom
javnom ispravom dokaže da je obvezu ispunio, odn.da je uvjet nastupio.
Ako je izvršenik po izvršnoj ispravi dužan ispuniti obvezu uz uvjet da se istovremeno ispuni
obveza prema njemu, sud će odrediti izvršenje ako tražitelj izvršenja podnese dokaz da je

50
osigurao ispunjenje obveze (smatra se da je tražitelj izvršenja osigurao ispunjenje svoje
obveze, ako je predmet obveze položio kod suda ili postupio na dr.pogodan način).

Alternativna obveza po izboru izvršenika

Ako izvršenik na osnovi izvršne isprave ima pravo birati između više predmeta svoje obveze,
pa u roku za dobrovoljno ispunjenje sam ne obavi izbor i ne ispuni dužnu obavezu, predmet
kojim obveza treba biti ispunjena odredit će tražitelj izvršenja u prijedlogu za izvršenje.

Fakultativno ovlaštenje izvršenika

Izvršenik kojem je izvršnom ispravom naloženo ispunjenje obveze uz pravo da se od
ispunjenja obveze može osloboditi ispunjenjem nekog drugog činjenja određenog u izvršnoj
ispravi, može to činjenje ispuniti sve dok tražitelj izvršenja nije makar i djelimično primio
ispunjenje obveze.

IZVRŠNE ISPRAVE

Izvršne isprave su:

(1) izvršna sudska odluka (sudska odluka su presuda, rješenje i dr.odluka donijeta pred
sudom i arbitražom) i izvršno sudsko poravnanje (sudsko poravnanje je poravnanje
zaključeno u postupku pred sudom i arbitražom);
(2) izvršna odluka donesena u upravnom postupku (rješenje i zaključak koji u upravnom
postupku donijeli upravni organi i službe ili pr.lice s javnim ovlaštenjem) i poravnanje u
upr.postupku (poravnanje zaključeno u smislu zak.o upr.postupku) ako glasi na ispunjenje
novčane obaveze, ako zakonom nije drugačije određeno;
(3) izvršna notarska isprava;
(4) dr.isprave koje su zakonom određene kao izvršne.

Podobnost izvršne isprave za izvršenje

Izvršna isprava je podobna za izvršenje ako su u njoj naznačeni:

o tražitelj izvršenja;
o izvršenik;
o predmet, vrsta i obim ispunjenja obaveze;
o vrijeme ispunjenja obaveze.

Ako u izvršnoj ispravi nije određen rok za dobrovoljno ispunjenje obaveze taj rok se određuje
rješenjem o izvršenju.
Izvršenje se određuje i na prijedlog i u korist lica koje u izvršnoj ispravi nije označeno kao
tražitelj izvršenja ako ono dokaže javnom ili ovjerenom privatnom ispravom da je
potraživanje preneseno na njega ili da je na njega na drugi način prešlo.
Izvršenje se određuje i protiv trećeg lica koje u izvršnoj ispravi nije označeno kao izvršenik
ako tražitelj izvršenja dokaže javnom ili ovjerenom privatnom ispravom da je to lice na
zakonit način preuzelo dug iz izvršne isprave ili je taj dug prema zakonu obavezno izmiriti.

Vjerodostojne isprave i njihova podobnost za izvršenje

Vjerodostojne isprave su:

51
 (1) mjenica + ček s protestom i povratnim računom (ako su potrebni za zasnivanje
potraživanja);
(2) računi ili izvodi iz posl.knjiga za cijenu komunalnih usluga isporuke vode,
toplotne energije i odvoz smeća.

Vjerodostojna isprava podobna je za izvršenje kad su u njoj naznačeni:

o tražitelj izvršenja;
o izvršenik;
o predmet + vrsta + obujam ispunjenja obveze;
o vrijeme ispunjenja obaveze.

Na osnovu vjerodostojne isprave određuje se izvršenje radi ostvarivanja novčanog

potraživanja.

PREKID IZVRŠNOG POSTUPKA

Izvršni postupak se prekida iz istih razloga kao i parnični postupak, a to su:

(1) smrt;
(2) prestanak pravne osobe koja tražitelj izvršenja ili izvršenik;
(3) kad nastupe pravne posljedice otvaranja stečajnog postupka; postupak se nastavlja – kad
stečajni upravitelj preuzme postupak ili kad ga sud na prijedlog protivne strane pozove da to
učini;
(4) kad zbog rata ili dr.uzroka prestane rad u sudu; postupak se nastavlja – na prijedlog
stranke, čim prestanu razlozi prekida;
(5) kad je to drugim zakonom određeno; postupak se nastavlja – na prijedlog stranke, čim
prestanu razlozi prekida;
(6) ako se stranka nalazi na području koje je zbog izvarednih događaja (poplave i sl.)
odsječeno od suda; ; postupak se nastavlja – na prijedlog stranke, čim prestanu razlozi
prekida;

Sud može, ako to okolnosti slučaja dopuštaju, na prijedlog stranke ili po sl.dužnosti, odlučiti
da se postupak nastavi imenovanjem privremenog zastupnika stranci u odnosu na koju nastao
razlog zbog kojeg dolazi do prekida postupka;

U slučaju smrti tražitelja izvršenja koji nema zak.zastupnika/punomoćnika svaki od

nasljednika ili zainteresiranih lica može predložiti da dok traje nasljednička zajednica, sud, na
trošak predlagača, postavi nasljednicima privremenog zastupnika i da se postupak nastavi.
Ako ovakav prijedlog nasljednika ili zainteresiranih lica ne uslijedi u roku od 30 dana od
smrti tražitelja izvršenja, sud će obustaviti postupak.

U slučaju smrti izvršenika koji nema za.zastupnika/punomoćnika, sud će nasljednicima, na

prijedlog tražitelja izvršenja, postaviti privremenog zastupnika na trošak tražitelja izvršenja i
nastaviti postupak. Ako ovlašteno lice ne predloži nastavak postupka u ostavljenom roku, sud
će obustaviti postupak.

Nakon prestanka nasljedničke zajednice, svaki od nasljednika može preuzeti postupak

prijavom izvršnom sudu.

52
RJEŠENJE O IZVRŠENJU

U rješenju o izvršenju moraju biti naznačeni:

o izvršna/vjerodostojna isprava na osnovu koje se određuje izvršenje;
o tražitelj izvršenja;
o izvršenik;
o potraživanje koje se ostvaruje;
o sredstvo izvršenja;
o predmet izvršenja;
o dr.potrebni podaci;
o ako se rješenje donosi na osnovu vjerodostojne isprave – sud će obvezati
izvršenika da u roku od 8 dana, a u mjeničnim i čekovnim sporovima u roku 3
dana, od prijema rješenja namiri potraživanja zajedno s odmjerenim
troškovima i odredit će izvršenje radi ostvarenja tih potraživanja;
o pouka o pravnom lijeku.

Rješenje kojim se prihvata prijedlog za izvršenje ne mora biti obrazloženo i može se izdati
stavljanjem pečata na prijedlog za izvršenje
Rješenje kojim se prijedlog za izvršenje potpuno ili djelimično odbacuje ili odbija mora biti
obrazloženo.

Dostavljanje rješenja o izvršenju

Rješenje o izvršenju dostavlja se tražitelju izvršenja, izvršeniku, a sud će istovremeno

obavijestiti i poznatog založnog vjerovnika.
Ako je tražitelj izvršenja predložio izvršenje na imovini na kojoj izvršenik ima pravo
suvlasništva ili zajedničkog vlasništva, sud će o donošenju rješenja obavijestiti i sve
suvlasnike, odn.nositelje prava zajedničkog vlasništva.
Rješenje o izvršenju na novčanom potraživanju, dostavlja se i izvršenikovom dužniku.
Rješenje o izvršenju na sredstvima na računu izvršenika, dostavlja se i banci.
Rješenje o izvršenju doneseno na osnovu vjerodostojne isprave, dostavlja se banci tek nakon
što postane pravomoćno, osim ako je izvršenje određeno na osnovu mjenice i čeka s
protestom i povratnim računom.
Rješenje o izvršenju doneseno na osnovu mjenice i čeka, dostavlja se odmah radi pljenidbe
sredstava na računu izvršenika.
Rješenje o izvršenju na pokretnim stvarima dostavlja se izvršeniku prilikom preduzimanja
prve izvršne radnje. Ako se pokretna stvar ne nalazi u posjedu izvršenika, rješenje o izvršenju
se dostavlja i licu kod kojeg se stvar nalazi.

Rješenje kojim se prihvata prijedlog za izvršenje, može se pobijati prigovorom.

Rješenje kojim se prijedlog za izvršenje odbacuje ili odbija tražitelj izvršenja može pobijati
samo žalbom.

PRAVNI LIJEKOVI U IZVRŠNOM POSTUPKU

53
Redovni pravni lijekovi su:
1. prigovor – može se izjaviti protiv rješenja donijetog u 1.stupnju;
2. žalba – može se izjaviti samo kad je to određeno zakonom o izvr.postupku odnosno protiv
rješenja donijetog po prigovoru.

Prigovor se izjavljuje sudu koji je donio rješenje, i to u roku od 8 dana od dana dostavljanja, a
o prigovoru odlučuje sud koji je donio rješenje.
Protiv rješenja donijetog po prigovoru može se izjaviti žalba u roku od 8 dana od dana
dostave rješenja. O žalbi odlučuje sud 2.stupnja.
Prigovor i žalba ne zaustavljaju tijek izvršnog postupka, ali se namirenje tražitelja izvršenja
odlaže do donošenja odluke 1.stepanjskog suda po prigovoru.

Razlozi za prigovor

Razlozi za prigovor su:

(1) isprava na osnovu koje je donijeto rješenje o izvršenju nije izvršna isprava ili
nije stekla svojstvo izvršnosti;
(2) izvršna isprava na osnovu koje je donijeto rješenje o izvršenju ukinuta,
poništena, preinačena ili na dr.način stavljena van snage, odn.izgubila svoju djelotvornost ili
je utvrđeno da je bez učinka;
(3) stranke se sporazumjele javnom ili ovjerenom ispravom sastavljenom nakon
nastanka izvršne isprave da neće na osnovu izvršne isprave trajno ili za određeno vrijeme
tražiti izvršenje,
(4) protek roka u kojem se može tražiti izvršenje;
(5) izvršenje određeno na predmetu koji je izuzet od izvršenja, odn.na kojem je
mogućnost izvršenja ograničena;
(6) tražitelj izvršenja nije ovlašten tražiti izvršenje na osnovu izvršne isprave, odn.
ako nije ovlašten tražiti izvršenje protiv izvršenika;
(7) nije ispunjen uvjet određen izvršnom ispravom;
(8) potraživanje prestalo na osnovu činjenice koja je nastala kad izvršenik više
nije mogao istaći u postupku iz kojeg potiče odluka, odn.ako potraživanje prestalo na osnovu
činjenice koja nastala nakon zaključenja sud. ili upr.poravnanja;
(9) ispunjenje potraživanja trajno ili za određeno vrijeme odgođeno, zabranjeno,
izmijenjeno ili na drugi način onemogućeno, a do toga je došlo kada dužnik to više nije
mogao istaći u postupku iz kojeg potiče odluka, odnosno nakon zaključenja sudskog ili
upravnog poravnanja;
(10) nastupila zastara potraživanja, o čemu odlučeno izvršnom ispravom.

U prigovoru protiv rješenja o izvršenju na osnovu vjerodostojne isprave, izvršenik će odrediti

u kom dijelu pobija to rješenje, a prigovor mora biti obrazložen (neobrazložen prigovor sud će
odbaciti).
Ako se rješenje o izvršenju na osnovu vjerod.isprave pobija u cijelosti ili u dijelu kojim je
utvrđeno postojanje potraživanja prijedlog za izvršenje će se smatrati tužbom, a u tom slučaju
će sud postupati po odredbama parničnog postupka. Sud će u ovom slučaju odgoditi izvršenje
do pravomoćnosti odluke parničnog suda.
Ako se rješenje o izvršenju pobija samo u dijelu kojim određeno izvršenje dalji postupak će
se nastaviti kao postupak po prigovoru protiv rješenja donesenog na osnovu izvršne isprave.

54
Odgovor na prigovor
Prigovor se dostavlja suprotnoj stranci.
Odgovor na prigovor može se podnijeti u roku od 3 dana od dana dostavljanja prigovora.
Po prijemu odgovora na prigovor ili po isteku roka za odgovor sud će, prema okolnostima
slučaja, donijeti rješenje bez određivanja ročišta ili će zakazati ročište za raspravljanje o
prigovoru.

RJEŠENJE PO PRIGOVORU

Po prijemu odgovora na prigovor ili po isteku roka za odgovor sud će, prema okolnostima
slučaja, donijeti rješenje bez određivanja ročišta ili će zakazati ročište za raspravljanje o
prigovoru.
Rješenje po prigovoru donosi sudac, a prigovor se:
o usvaja;
o odbija;
o odbacuje kao neblagovremen, nepotpun ili nedozvoljen;

Ako prigovor usvaja, sud će izvršenje obustaviti u cijelosti ili djelimično i ukinuti provedene
radnje.

PRIGOVOR TREĆEG LICA

Lice koje tvrdi da u pogledu predmeta izvršenja ima takvo pravo koje sprječava
izvršenje, može podnijeti prigovor protiv izvršenja, tražeći da se izvršenje na tom
predmetu proglasi nedopuštenim u obujmu u kojem su prava tog trećeg lica zahvaćena
izvršenjem.
Prigovor se može podnijeti do okončanja izvršnog postupka.
Prigovor se dostavlja tražitelju izvršenja i izvršeniku, te ih se poziva da se u roku od 8
dana izjasne o prigovoru.

O prigovoru trećeg lica sud će odlučiti:

1. u izvršnom postupku – kada to okolnosti slučaja dopuštaju, a naročito ako podnositelj
prigovora dokazuje opravdanost svog prigovora pravomoćnom presudom, javnom ispravom
ili ovjerenom privatnom ispravom; ili će
2. zaključkom uputiti to treće lice da svoja prava ostvaruje u parnici – u ovom slučaju
upućivanje na parnicu ne sprječava provedbu izvršenja, niti ostvarenje potraživanja tražitelja
izvršenja.

PROTUIZVRŠENJE

Nakon što izvršenje već provedeno, izvršenik može u istom izvršnom postupku zatražiti od
suda da naloži tražitelju izvršenja da mu vrati ono što je izvršenjem dobio, ako je:

o izvršna isprava pravomoćno ukinuta, preinačena, poništena, stavljena van

snage ili je na dr.način utvrđeno da je bez djelovanja;

55
 o rješenje o izvršenju pravomoćno ukinuto ili preinačeno;
o izvršenik tijekom izvršnog postupka namirio tražitelju izvršenja potraživanje
mimo suda, tako da je tražitelj izvršenja dvostruko namiren.

Ako tražitelj izvršenja izvršenjem naplatio određeni novčani iznos, izvršenik može u
prijedlogu za protivizvršenje tražiti plaćanje zak.zateznih kamata od dana naplate tog iznosa.
Prijedlog za protuizvršenje može se podnijeti u roku od 30 dana od dana saznanja za razlog
za protuizvršenje, a najkasnije u roku od 1 god.od dana okončanja izvršnog postupka.

Sud dostavlja prijedlog za protuizvršenje tražitelju izvršenja i poziva ga da se u roku od 3

dana izjasni o tom prijedlogu.
Ako se tražitelj izvršenja usprotivi prijedlogu sud odlučuje o prijedlogu nakon održanog
ročišta.

PROVOĐENJE IZVRŠENJA

Izvršenje na osnovu nepravomoćnog rješenja o izvršenju

Prije pravomoćnosti rješenja o izvršenju, izvršenje se provodi ako za pojedine izvršne radnje
nije zakonom drugačije određeno.
Izvršenje na osnovu vjerodostojne isprave ne može se provesti prije pravomoćnosti rješenja o
izvršenju.
Izvršenje se provodi u granicama određenim u rješenju o izvršenju.

Vrijeme izvršenja
Izvršenje se provodi radnim danom, u vremenu od 7-19h.
Sud može zaključkom odrediti da se izvršenje provede i neradnim danom ili noću, ako za to
postoji opravdan razlog.

Rad sudskog izvršitelja

Pretraživanje i ulazak u posjed izvršenikove imovine može se obavljati samo ako je to
neophodno za postupak izvršenja.
Sudski izvršitelj je dužan postupati s dužnim obzirom prema licu izvršenika i članovima
njegovog domaćinstva prilikom pretresa izvršenikovog stana ili odjeće koju on na sebi nosi i
prilikom poduzimanja drugih izvršnih radnji, a ako u izvršnim radnjama u izvršenikovom
stanu ne sudjeluje izvršenik, njegov zak.zastupnik/punomoćnik/odrasli član domaćinstva onda
mora prisustvovati jedan punoljetni svjedok.
Ako izvršnu radnju treba provesti u prostoriji koja je zaključana, a izvršenik ili njegov
zastupnik nije prisutan ili neće prostoriju otvoriti, sudski izvršitelj će uz upotrebu primjerenih
sredstava otvoriti prostoriju u prisustvu jednog punoljetnog svjedoka i policije.

Sudski izvršitelj je ovlašten udaljiti lice koje ometa provođenje izvršenja, a po potrebi može
naložiti i upotrebu sile prema licu koje ometa izvršenje.

ODLAGANJE, OBUSTAVA I OKONČANJE IZVRŠENJA

Odlaganje izvršenja

56
Ako provođenje rješenja još nije otpočelo, izvršenje se može odložiti samo na prijedlog
tražitelja izvršenja; ako je više tražitelja izvršenja, može zatražiti samo neki od njih.
Ako provođenje izvršenja otpočelo, a izvršenik se u roku koji mu sud odredio izjasnio protiv
odlaganja, sud će odlučiti o opravdanosti prijedloga za odlaganje.

Izvršenje se može odložiti potpuno ili djelimično.

Izvršenje se odlaže za vrijeme koje tražitelj izvršenja odredio ili za vrijeme koje prema
okolnostima slučaja sud smatra opravdanim.
Na prijedlog tražitelja izvršenja i prije isteka roka za koji je izvršenje odloženo, izvršenje se
nastavlja. Ako tražitelj izvršenja ne predloži nastavak izvršnog postupka ni po isteku 30 dana
od isteka vremena na koje je izvršenje odloženo, sud će obustaviti postupak.

Obustava izvršenja
Sud će obustaviti izvršenje po službenoj dužnosti ako:
(i) je izvršna isprava pravomoćno ukinuta, preinačena, poništena, stavljena van
snage ili je na drugi način određeno da je bez djelovanja ili je potvrda o izvršnosti
pravomoćno ukinuta;
(ii) treće lice ispuni obvezu prema tražitelju izvršenja umjesto izvršenika.

Izvršenje će se obustaviti ako je postalo nemoguće ili se iz drugih razloga ne može provesti.
Prije donošenja rješenja o obustavi iz ovog razloga – sud će pozvati tražitelja izvršenja da radi
namirenja svog potraživanja predloži novo sredstvo ili predmet izvršenja u roku od 15 dana
od prijema poziva. Ako ovaj prijedlog ne bude podnesen u roku ili ako je neosnovan, sud će
donijeti rješenje o obustavi izvršenja.

Na prijedlog izvršenika obustavit će se izvršenje na pojedinim predmetima ako sud utvrdi da

su provođenjem izvršenja zahvaćeni predmeti koji nisu određeni u rješenju o izvršenju, a
izuzeti su od izvršenja ili je na njima mogućnost izvršenja ograničena.

U slučaju da tražitelj izvršenja tokom postupka, bez pristanka izvršenika, povuče u cijelosti ili
djelimično prijedlog za izvršenje, sud će obustaviti izvršenje u cjelini ili djelimično.
U slučaju odlaganja izvršenja, ako tražitelj izvršenja ne predloži nastavak izvršnog postupka
ni po isteku 30 dana od isteka vremena na koje je izvršenje odloženo, sud će obustaviti
postupak.
U slučaju kad sud usvoji prigovor izvršenika, sud će izvršenje obustaviti u cijelosti ili
djelimično i ukinuti provedene radnje.
U slučaju kad parnični sud usvoji tužbeni zahtjev trećeg lica (tj. prigovor trećeg lica u
izvršnom postupku koje je izvršni sud uputio na parnicu) – naložit će i obustavu izvršnog
postupk
Rješenjem o obustavi izvršenja ukidaju se sve provedene radnje ako se time ne dira u stečena
prava trećih lica.

Okončanje izvršenja
Postupak izvršenja se smatra okončanim:
o pravomoćnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga;
o provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava;
o obustavom izvršenja.

MJESNA NADLEŽNOST KOD IZVRŠENJA

57
Mjesna nadležnost – određuje se u zavisnosti od sredstava i predmeta izvršenja.

- kod izvršenja nad nepokretnostima – mjesno nadležan sud na čijem se području

nepokretnost nalazi;
- kod izvršenja na pokretnim stvarima – mjesno nadležan sud na čijem području se, prema
naznaci u prijedlogu, te stvari nalaze;
- ako nije poznato gdje se stvari nalaze – mjesno nadležan sud na čijem području prebivalište,
a ako nema prebivališta, onda boravište izvršenika, odn.njegovo sjedište ako je izvršenik
pr.lice
- kod izvršenja na novčanom potraživanju izvršenika – mjesno nadležan sud na čijem
području prebivalište/boravište/sjedište izvršenika;
- ako izvršenik nema prebivalište, odn.boravište u FBiH – mjesno nadležan sud na čijem
području prebivalište/boravište/sjedište izvršenikova dužnika;
- izuzetno – tražitelj izvršenja zakonskog uzdržavanja – može podnijeti prijedlog za izvršenje
i sudu na čijem području ima prebivalište/boravište;
- kod izvršenja na potraživanju da se predaju ili isporuče pokretne stvari ili da se preda
nepokretnost – mjesno nadležan sud na čijem području se nalaze te stvari;
- kod izvršenja na dionici i ostalim registriranim vrjednosnim papirima + na članskom udjelu
u pravnom licu – mjesno nadležan sud na čijem području prebivalište/boravište/sjedište
izvršenika kao vlasnika dionice ili udjela;
- ako izvršenik nema prebivalište/boravište/sjedište na području BiH – mjesno nadležan sud
prema mjestu sjedišta emitenta vrjednosnih papira, odn.sjedišta pr.lica u kojem izvršenik ima
udio;
- kod izvršenja radi predaje i isporuke pokretnih stvari – mjesno nadležan sud na čijem se
području nalaze te stvari;
- kod izvršenja radi ispražnjenja i predaje nepokretne stvari – mjesno nadležan sud na čijem
području se nepokretnost nalazi;
- kod izvršenja radi ostvarenja potraživanja na radnju, trpljenje ili nečinjenje – mjesno
nadležan sud na čijem području izvršenik treba ispuniti obavezu po izvršnoj ispravi;
- kod izvršenja radi vraćanja zaposlenog na rad, odn.u službu – mjesno nadležan sud na čijem
području zasnovan radni odnos;
- kod izvršenja diobom stvari – mjesno nadležan sud na čijem području se stvar nalazi.

VRSTE IZVRŠENJA

A. Izvršenje radi naplate novčanog potraživanja

- Izvršenje nad nekretninama
- Izvršenje na pokretnim stvarima
- Izvršenje na novčanom potraživanju izvršenika
- Izvršenje na izvršenikovom potraživanju da se predaju ili isporuče pokretne stvari ili da se
preda nepokretnost
- Izvršenje na dionici i ostalim registriranim vrijednosnim papirima + na članskom udjelu u
pr.licu
- Izvršenje nad drugim imovinskim pravima

B. Izvršenje radi ostvarenja nenovčanog potraživanja

- Sudski penali
- Izvršenje radi predaje i isporuke pokretnih stvari
- Izvršenje radi ispražnjenja i predaje nepokretne stvari

58
- Izvršenje radi ostvarivanja potraživanja na radnju, trpljenje ili nečinjenje
- Izvršenje radi vraćanja zaposlenog na rad, odn.u službu
- Izvršenje diobom stvari
- Ostvarenje potraživanja na davanje izjave volje i upisivanje u javne registre

Izvršenje radi naplate novčanog potraživanja

Određuje se i provodi u obujmu koji je potreban za namirenje tog potraživanja!

(1) Izvršenje nad nekretninama

- mjesna nadležnost - sud na čijem se području nepokretnost nalazi;

- predmet izvršenja – nepokretnost kao cjelina + suvlasnički dio kao samostalan predmet
izvršenja;
- izuzimanje od izvršenja – ne može biti predmet izvršenja:
(i) poljoprivredno zemljište zemljoradnika u površini do 5.000m2 (ovo se ne odnosi na
izvršenje radi ostvarivanja novčanih potraživanja osiguranih hipotekom);
(ii) nekretnine FBiH, kantona, grada, općine i jav.fonda + nekretnine ustanova koje se
finansiraju u cjelosti ili djelimično iz bužeta, a koje su osnovane za vršenje djelatnosti od
javnog interesa kojom se obezbjeđuje ostvarivanje prav na obrazovanje, zdr.zaštitu,
soc.zaštitu, nakuk, kulturu, fiz.kulturu, ako te nekretnine služe za vršenje djelatnosti tih
ustanova i ako im cilj vršenja djelatnosti nije stjecanje dobiti;

- izvršne radnje – izvršenje nad nekretninom provodi se:

o zabilježbom izvršenja u ZK;
o utvrđivanjem vrijednosti nekretnine;
o prodajom nekretnine; i
o namirenjem tražitelja izvršenja iz iznosa dobijenog prodajom.

(i) zabilježba izvršenja –

- čim donese rješenje o izvršenju – sud će po sl.dužnosti odrediti da se u ZK upiše
zabilježba izvršenja;
- zabilježbom izvršenja – tražitelj izvršenja stječe pravo na namirenje, tj.pravo da
svoje potraživanje namiri iz nekretnine, a lice koje nakon upisane zabilježbe stekne određena
prava na toj nekretnini dužno je trpiti prvenstveno ostvarenje prava na namirenje tražitelja
izvršenja;
- promjena vlasnika nekretnine tokom izvršnog postupka – ne sprečava da se taj
postupak nastavi protiv novog vlasnika do visine vrijednosti nepokretnosti;
- nakon upisa zabilježbe izvršenja u ZK – ne može se za namirenje drugog
potraživanja istog ili drugog tražitelja izvršenja provesti poseban izvršni postupak na toj
nekretnini;
- tražitelj izvršenja za čije je potraživanje kasnije određeno izvršenje – stupa u već
pokrenuti izvršni postupak; o ovom pristupanju – sud će obavijestiti tražitelja izvršenja u čiju
korist je prije obavljena zabilježba;

(ii) utvrđivanje vrijednosti nekretnine -

- o načinu utvrđivanja vrijednosti nekretnine – sud će odlučiti zaključkom odmah
nakon donošenja rješenja o izvršenju;

59
 - utvrđivanju vrijednosti – pristupa se nakon što rješenje o izvršenju postane izvršno, a
i prije toga ako tražitelj izvršenja to predloži, unaprijed osigura potrebna sredstva i izjavi da
će snositi troškove i u slučaju da izvršenje bude obustavljeno;
- vrijednost se utvrđuje – na osnovu procjene vještaka i dr.činjenica, a u visini njene
tržišne cijene na dan procjene;
- ako utvrđena vrijednost nekretnine ne pokriva ni djelimično iznos potraživanja –
svako lice koje ima pravo da bude namireno iz prodajne cijene nepokretnosti, a koje po redu
prvenstva namirenja dolazi ispred tražitelja izvršenja, može predložiti da se izvršenje
obustavi;

(iii) prodaja nekretnine -

- nakon sprovođenja postupka za utvrđivanje vrijednosti – sud donosi zaključak o
prodaji nekretnine kojim se utvrđuje vrijednost nekretnine + određuju način i uslovi prodaje +
vrijeme i mjesto prodaje, ako se prodaja vrši putem javnog nadmetanja;
- zaključak o prodaji – objavljuje se na sudskoj oglasnoj tabli + stranka može o svom
trošku objaviti zaključak i u sredstvima javnog informisanja i lica koja se bave posredovanjem
u prodaji nekretnina;
- zaključak o prodaji – dostavlja se strankama + licima koja imaju prvenstveno pravo
namirenja ili pravo namirenja istog ranga kao i tražitelj izvršenja + licima koja imaju
zakonsko ili upisano pravo preče kupovine + nadležnom organu poreske uprave;
- lice koje ima zakonsko ili ugovorno pravo preče kupovine upisano u ZK – prednost
pred najpovoljnijim ponuđačem ako odmah po zaključenju nadmetanja izjavi da nepokretnost
kupuje uz iste uvjete; ako se radi o prodaji nekretnine neposrednom pogodbom – sud će
pozvati nosioca uknjiženog ili zakonskog prava preče kupovine da se, pod prijetnjom gubitka
tog prva, izjasni hoće li se tim pravom koristiti;
- prodaja nekretnine obavlja se:
(a) putem usmenog javnog nadmetanja – održava se u sudskoj zgradi, ako sud
nije drugačije odredio, na ročištu za prodaju, pred sudijom pojedincem ili stručnim
saradnikom kojeg on odredi;
- kupci – samo lica koja su prethodno dala osiguranje (osim onih koji po zakonu nisu dužni
dati osiguranje – npr.tražitelj izvršenja);
- na 1.ročištu – ne može se nepokretnost prodati ispod 1/2 utvrđene vrijednosti;
- na 2.ročištu – ako se nepokretnost ne proda na 1.ročištu, na 2.ročištu ne može biti prodata za
manje od 1/3 utvrđene vrijednosti;
- na 3.ročištu – ako se ne proda ni na 2.ročištu, na 3.ročištu može biti prodata bez ograničenja
najniže cijene;
- sud će obustaviti izvršenje – ako se nepokretnost nije mogla prodati ni na 3.ročištu; obustava
izvršenja ne sprečava pokretanje novog izvršnog postupka radi naplate tog potraživanja na
istoj nepokretnosti;
(b) putem pisanog ugovora o prodaji neposrednom pogodbom – osim ako
zakonom nije drugačije određeno;
- nakon polaganja cijene – sud rješenjem dosuđuje nepokretnost kupcu (rješenje o dosudi)

(iv) namirenje tražitelja izvršenja -

- odmah nakon donošenja rješenja o dosudi – sud pristupa namirenju tražitelja
izvršenja;
- iz prodajne cijene – namiruju se (i) tražitelji izvršenja; (ii) založni vjerovnici i kad
nisu prijavili svoja potraživanja; (iii) lica koja imaju pravo na naknadu za osobne služnosti;
- ako ostane višak prodajne cijene – predat će se izvršeniku, ako za to nema smetnji;
- prvenstveno namirenje – iz iznosa dobijenog prodajom, namiruju se prvenstveno:

60
 (a) troškovi izvršnog postupka;
(b) potraživanja založnih vjerovnika koja su po redu prvenstva prije tražitelja
izvršenja;
(c) potraživanja tražitelja izvršenja;
(d) potraživanja založnih vjerovnika koja su po redu prvenstva poslije tražitelja
izvršenja;
(e) naknada za lične služnosti koje se prodajom gase (inače stvarne služnosti i
stvarni tereti ne prestaju prodajom nekretnine + ne prestaju ni one lične
služnosti koje su upisane u ZK prije prava radi čijeg se namirenja izvršenje
provodi)
- više lica unutar istog reda – namiruju se po redu sticanja prava;
- ako iznos dobije prodajom nije dovoljan za potupno namirenje više potraživanja koja
imaju isti red namirenja – namiruju se srazmjerno svojoj visini;
- prodajom nepokretnosti – izvršenik gubi pravo posjeda nepokretnosti + dužan ju je
predati kupcu odmah nakon dostave rješenja o dosudi + sud će, na zahtjev kupca, naložiti
zaključkom da se nepokretnost isprazni i preda kupcu

(2) Izvršenje na pokretnim stvarima

- mjesna nadležnost - sud na čijem području se, prema naznaci u prijedlogu, te stvari nalaze;
- ako nije poznato gdje se stvari nalaze – mjesno nadležan sud na čijem području prebivalište,
a ako nema prebivališta, onda boravište izvršenika, odn.njegovo sjedište ako je izvršenik
pr.lice;
- predmeti koji su izuzeti od izvršenja (s tim da se ovo ne odnosi na izvršenje radi
ostvarenja novčanih potraživanja osiguranih ugovornim založnim pravom na pokretnim
stvarima):
(i) predmeti koji su neophodno potrebni izvršeniku i članovima njegove porodice za
zadovoljavanje svakodnevnih potreba;
(ii) hrana i ogrjev za potrebe izvršenika i članova njegovog domaćinstva za 3 mjeseca;
(iii) gotov novac izvršenika po osnovi potraživanja koja su izuzeta ili ograničena od izvršenja
+ gotov novac izvršenika koji ima stalna mjesečna primanja do mjesečnog iznosa koji je
prema zakonu izuzet od izvršenja proporcionalno vremenu do idućeg primanja;
(iv) medalje + ratne spomenice + drugo ordenje i priznanja + vjenčani prsten + lična pisma +
rukopisi i dr.lični spisi izvršenika + porodične fotografije + lične i porodične isprave +
obiteljski portreti;
(v) stalna sredstva za rad FBiH, kantona, grada, općine i jav.fonda + pokretne stvari ustanova
koje se finansiraju u cjelosti ili djelimično iz bužeta, a koje su osnovane za vršenje djelatnosti
od javnog interesa kojom se obezbjeđuje ostvarivanje prav na obrazovanje, zdr.zaštitu,
soc.zaštitu, nakuk, kulturu, fiz.kulturu, ako te stvari služe za vršenje djelatnosti tih ustanova;

- izvršne radnje:
(i) pljenidba (zapljena) – sastavljanje pljenidbenog popisa;
(ii) procjena;
(iii) prodaja;
(iv) namirenje tražitelja izvršenja;

(i) pljenidba -
- obavlja se – sastavljanjem pljenidbenog popisa;

61
 - popisati se mogu – stvari koje su u posjedu izvršenika i stvari koje su u posjedu
tražitelja izvršenja;
- ako 3.lica ne obavijeste sud o svojim pravima na pokretnoj stvari u posjedu izvršenika, niti
dokažu svoja prava na njima – smatra se da takva prava ne postoje;
- smatra se da su bračni i vanbračni drugovi – suvlasnici u jednakim dijelovima svih pokretnih
stvari koje se zateknu u njihovoj kući, stanu, posl.prostoriji ili dr.nepokretnosti;
- izvršenikove stvari koje u posjedu 3.lica – mogu se popisati samo ako ono na to pristane;
ako 3.lice ne pristane – sud će, na prijedlog tražitelja izvršenja, zaključkom prenijeti na
tražitelja izvršenja izvršenikovo pravo da traži predaju stvari;
- pljenidbenim popisom – popisivat će se onoliko stvari koliko je potrebno za namirenje
potraživanja tražitelja izvršenja i troškova izvršenja;
- popisane stvari – sudski izvršitelj će ostaviti na čuvanje izvršeniku, ako sud nije odredio da
se predaju na čuvanje tražitelju izvršenja ili 3.licu (ukoliko stvari date na čuvanje tražitelju
izvršenja ili 3.licu – rizik od uništenja ili oštećenja stvari snosi tražitelj izvršenja, osim ako
uništenje ili oštećenje posljedica više sile);
- gotov novac + vrjednosni papiri + dragocjenosti – predat će se u sudski depozit;
- svim licima koja posjeduju ili imaju kontrolu nad popisanim stvarima – zabranjuje se da
njima raspolažu bez sudskog naloga;
- tražitelj izvršenja – stiče pljenidbenim popisom založno pravo na popisanim pokretnim
stvarima;
- ako se pri pljenidbi ne nađu pokretne stvari koje mogu biti predmet izvršenja – tražitelj
izvršenja može u roku od 3 mjeseca predložiti da se pljenidba ponovo provede; ako tražitelj
izvršenja u roku ne predloži ponovno provođenje pljenidbe ili ako i novi pokušaj pljenidbe
bude neuspješan – sud će obustaviti izvršenje;

(ii) procjena –
- istovremeno sa pljenidbenim popisom – obavlja se i procjena vrijednosti pokretnih stvari;
- procjenu obavlja – sudski izvršitelj, ako sud nije odredio da je obavi sudski procjenitelj ili
posebni vještak,
- stranka – može predložiti da procjenu obavi vještak;
- o pljenidbenom popisu + o procjeni – sastavlja se zapisnik;

(iii) prodaja stvari -

- vrši se:
(a) javnim nadmetanjem – ako su u pitanju stvari veće vrijednosti;
- na 1.ročištu – stvar se ne može prodati ispod polovine utvrđene vrijednosti;
- na 2.ročištu – stvar se može prodati bez ograničenja u pogledu iznosa cijene;
(b) neposrednom pogodbom – ne može se prodati stvar ispod 1/3 procijenjene vrijednosti;
- sud će obustaviti izvršenje – ako se stvar ne uspije prodati na na drugom javnom
nadmetanju, odn.putem neposredne pogodbe;
- prodaja stvari – objavit će se blagovremeno na oglasnoj tabli suda;

(iv) namirenje tražitelja izvršenja -

- ako se iz prodajne cijene namiruje samo jedan tražitelj izvršenja – sud će rješenjem odrediti
da se namire ovim redom:
(a) troškovi postupka;
(b) troškovi određeni u izvršnoj ispravi;
(c) kamate do dana unovčenja stvari;
(d) glavno potraživanje;
- višak prodajne cijene koji preostane - predaje se izvršeniku;

62
- ako se iz prodajne cijene namiruje više tražitelja izvršenja, odn.ako se pored tražitelja
izvršenja namiruju i druga lica čija prava prestaju prodajom stvari, prvenstveno se namiruju:
(a) potraživanja založnih vjerovnika koja se po redu prvenstva namiruju prije tražitelja
izvršenja;
(b) potraživanja tražitelja izvršenja po čijem je prijedlogu određeno izvršenje;
(c) potraživanja založnih vjerovnika koja se po redu prvenstva namiruju poslije tražitelja
izvršenja,
(d) namirenje dr.lica čija prava prestaju prodajom stvari;
- namiruju se onim redom – kojim su stekli založno ili dr.pravo koje prodajom prestaje;
- tražitelji izvršenja istog reda koji se iz prodajne cijene ne mogu potpuno namiriti – namiruju
se srazmjerno iznosima svojih potraživanja.

(3) Izvršenje na novčanom potraživanju izvršenika

- mjesna nadležnost - sud na čijem području prebivalište/ boravište/sjedište izvršenika;

- ako izvršenik nema prebivalište, odn.boravište u FBiH – mjesno nadležan sud na čijem
području prebivalište/boravište/sjedište izvršenikova dužnika;
- izuzetno – tražitelj izvršenja zakonskog izdržavanja – može podnijeti prijedlog za izvršenje i
sudu na čijem području ima prebivalište/boravište;
- izuzimanje od izvršenja:
(i) primanja po osnovu zak.izdžavanja ukoliko se ne rdai o potraživanjima iste vrste;
(ii) potraživanja po osnovu poreza, taksi i zak.propisanih doprinosa;
(iii) novčana sredstva ustanova koje se finansiraju u cjelosti ili djelimično iz bužeta, koje
osnovane za vršenje djelatnosti od javnog interesa, kojim se obezbjeđuje ostvarivanje prav na
obrazovanje, zdr.zaštitu, soc.zaštitu, nakuk, kulturu, fiz.kulturu, ako te stvari služe za vršenje
djelatnosti tih ustanova;
- ograničenje izvršenja - izvršenje koje se može provesti do iznosa od jedne polovine, ako
primanja ne prelaze 1.000 KM mjesečno (na dijelu potraživanja koje prelazi 1.000 KM
mjesečno – izvršenje se može provesti do iznosa od 2/3 potraživanja):
(i) plaća;
(ii) nadoknada umjesto plaće;
(iii) nadoknada za skraćeno radno vrijeme;
(iv) nadoknada zbog umanjenja plaće i penzije;
(v) nadoknada za tjelesna oštećenja (prema propisima o invalidskom
osiguranju);
(vi) primanja po osnovu soc.pomoći;
(vii) primanja po osnovu privremene nezaposlenosti;
(viii) primanja po osnovu dodataka na djecu;
(ix) primanja po osnovu stipendije i pomoći učenicima i studentima;
(x) nadoknada za rad osuđenika;

- izvršne radnje – izvršenje na novčanom potraživanju provodi se:

(i) pljenidbom potraživanja;
(ii) prijenosom potraživanja;

(i) pljenidba potraživanja – provodi se dostavom izvršenikovom dužniku rješenja o

izvršenju, kojim se izvršenikovom dužniku zabranjuje da ispuni novčano potraživanje, a
izvršeniku se zabranjuje da to potraživanje naplati;

63
- pljenidba provedena – danom dostave rješenja o izvršenju izvršenikovom dužniku;
- pljenidba zasnovana na vrjed.papiru koji se prijenosi indosamentom provedena – kada
sudski izvršitelj oduzme papir od izvršenika; nakon toga – sudski izvršitelj predaje papir sudu;
- pljenidba osigurana založnim pravom upisanim u jav.registar provedena – upisom pljenidbe
u taj registar;
- tražitelj izvršenja – pljenidbom stiče založno pravo na izvršenikovom potraživanju;
- izvršenikov dužnik – nema pravo prigovora niti žalbe protiv rješenja o izvršenju;
(ii) prijenos potraživanja – zaplijenjeno potraživanje prenosi se na tražitelja izvršenja
u skladu s njegovim prijedlogom radi naplate ili umjesto naplate;
- u rješenju o izvršeju ili u posebnom rješenju o prijenosu – pozvaće se izvršenikov dužnik da
dužni iznos položi kod suda;
- prijenos potraživanja proveden – dostavom izvršenikovom dužniku rješenja kojim je
prijenos određen;
- izvršenikov dužnik ispunjava svoju obavezu – poldaganjem novca ili vrjed.papira kod suda;
- prijenos radi naplate – ovlašćuje se tražitelj izvršenja da traži od izvršenikovog dužnika
isplatu iznosa ako je taj iznos dospio + da obavlja sve radnje potrebne potrebne radi očuvanja
i ostvarenja prenesenog potraživanja + da se koristi pravima u vezi sa zalogom koji dat za
osiguranje tog potraživanja;
- prijenos umjesto isplate – zaplijenjeno potraživanje prelazi na tražitelja izvršenja s
djeolavnjem ustupanja potraživanja uz naknadu;

Izvršenje na plaći i dr.stalnim novčanim primanjima

- rješenjem o izvršenju na plaći – određuje se pljenidba određenog dijela plaće + nalaže se
poslodavcu koji izvršeniku isplaćuje plaću da taj novčani iznos isplati, odn.isplaćuje tražitelju
izvršenja nakon izvršnosti tješenja o izvršenju;
- kad izvršeniku prestane rad – rješenje o izvršenju djeluje i prema drugom poslodavcu kod
kojeg dužnik stupa na rad;
- prijašnji poslodavac – dužan bez odgode dostaviti novom poslodavcu rješenje o izvršenju i o
tome obavijestiti sud, ako mu je poznat novi poslodavac;
- ako prijašnjem poslodavcu nije poznat novi poslodavac – obavijestit će bez odlaganja sud o
prestanku rada izvršenika, o čemu će sud obavijestiti tražitelja izvršeja, određujući mu rok
radi pribavljanja podataka o novom poslodavcu;
- ako tražitelj izvršenja ne obavijesti sud o novom poslodavcu u roku koji određen – sud će
obustaviti izvršenje;
- zapljena po pristanku dužnika - dužnik može dati saglasnost da se radi naplate potraživanja
vjerovnika zaplijeni dio njegove plaće i da se isplati izravno vjerovniku; takva isprava –
pravno dejstvo rješenja o izvršenju;

Izvršenje na potraživanju dužnika po računu kod banke

– nalaže se banci da novčani iznos za koji izvršenje određeno prenese sa transakcijskog
računa izvršenika na transakcijski račun tražitelja izvršenja;
- sud rješenjem obvezuje banku – da dostavi izvještaj o svim promjenama na računu
izvršenika ako sredstava na računu nema ili su nedovoljna;
- ako na računu označenom u rješenju o izvršenju nema sredstava – banka će u korist tog
računa izvršiti prijenos izvršenikovih sredstava u odgovarajućem iznosu sa drugih računa u toj
banci.

(4) Izvršenje na izvršenikovom potraživanju da se predaju ili isporuče pokretne stvari ili
da se preda nepokretnost

64
 - mjesna nadležnost - sud na čijem području se nalaze te stvari;
- izvršne radnje – izvršenje na izvršenikovom potraživanju da se isporuče pokretne stvari ili
da se preda nekretnina provodi se:
(i) zapljenom potraživanja;
(ii) prijenosom potraživanja na tražitelja izvršenja; i
(iii) prodajom stvari;

(5) Izvršenje na dionici i ostalim registriranim vrjednosnim papirima i na članskom

udjelu u pravnoj osobi

- mjesna nadležnost - sud na čijem području prebivalište/ boravište/sjedište

izvršenika kao vlasnika dionice ili udjela;
- ako izvršenik nema prebivalište/boravište/sjedište na području BiH – mjesno
nadležan sud prema mjestu sjedišta emitenta vrjednosnih papira, odn.sjedišta pr.lica u kojem
izvršenik ima udio;

- izvršne radnje – izvršenje se provodi:

(i) pljenidbom dionice, odn.udjela u pr.licu;
(ii) procjenom dionice, odn.udjela u pr.licu;
(iii) namirenjem tražitelja izvršenja;

(i) pljenidba –
(a) dionice – dostavom rješenja o izvršenju Registru vrjed.papira; pljenidbom –
tražitelj izvršenja stiče založno pravo na dionici;
(b) udjela u pr.licu (osnivačkog ili drugog) – dostavljanjem rješenja o izvršenju
registarskom sudu radi zabilježbe založnog prava;

(ii) procjena i prodaja –

(a) dionice – one koje se na brzi obavezno uvrštavaju u promet na berzi –
prodaju se uz posredovanje brokera u skladu sa Zak.o vrjed.papirima; one koje se ne
uvrštavaju obavezno na berzi – prodaju se na javnom nadmetanju ili neposrednom pogodbom;

(6) Izvršenje nad drugim imovinskim pravima

- izvršenje na patentu + tehničkom unapređenju +plodouživanjuu – provodi se:

(i) pljenidbom tog prava;
(ii) unovčenjem tog prava u skladu sa odredbama o prodaji pokretnih stvari.

Izvršenje radi ostvarenja nenovčanog potraživanja

(1) Sudski penali

- ako izvršenik ne izvrši u roku neku svoju nenovčanu obavezu utvrđenu

izvršnom ispravom – sud će, na prijedlog tražitelja izvršenja, rješenjem odrediti izvršeniku
naknadni primjereni rok + izreći će izvršeniku da će ako svoju obavezu ne ispuni u roku biti

65
dužan isplatiti tražitelju izvršenja određeni iznos novca za svaki dan zakašnjenja ili
dr.vremensku jedinicu (sudski penali).

(2) Izvršenje radi predaje i isporuke pokretnih stvari

- mjesna nadležnost - sud na čijem području se te stvari nalaze;

- izvršne radnje:
(i) ako se stvari nalaze kod izvršenika ili kod 3.lica – sudski izvršilac oduzima
te stvari + predaje ih tražitelju izvršenja uz potvrdu;
(ii) ako 3.lice nije voljno predati stvari – tražitelj izvršenja može sudu
predložiti da na njega prenese izvršenikovo potraživanje prema 3.licu;
(iii) ako stvari nisu nađene ni kod izvršenika ni kod 3.lica – sud će, na prijedlog
tražitelja izvršenja, procijeniti vrijednost tih stvari + rješenjem naložiti izvršeniku da u
određenom roku isplati tražitelju izvršenja iznos te vrijednosti;

(3) Izvršenje radi ispražnjenja i predaje nepokretne stvari

- mjesna nadležnost – sud na čijem području se nekretnina nalazi;

- izvršne radnje:
(i) udaljenje lica + uklanjanje stvari sa nepokretnosti;
(ii) predaja nepokretnosti u posjed tražitelja izvršenja;

- policija i organ starateljstva – dužni su pružiti svu potrebnu pomoć;

- pokretne stvari koje uklonjene s nepokretnosti – predaju se izvršeniku; ako on nije
prisutan – odraslom članu njegovog domaćinstva ili njegovom punomoćniku; ako nije
prisutno ni jedno od ovih lica ili neće da prime te stvari – stvari se predaju na čuvanje drugom
licu na trošak izvršenika; ako izvršenik u ostavljenom roku ne zatraži njihovu predaju i ne
naknadi troškove čuvanja – sud će po sl.dužnosti zaključkom odrediti prodaju tih stvari za
račun izvršenika.

(4) Izvršenje radi ostvarivanja potraživanja na radnju, trpljenje ili nečinjenje

- mjesna nadležnost – sud na čijem području izvršenik treba ispuniti obavezu po

izvršnoj ispravi;
- izvršne radnje:
(i) ako tu radnju može obaviti i drugo lice – sud ovlašćuje tražitelja izvršenja
da na trošak izvršenika povjeri drugom licu da tu radnju obavi ili da je obavi on sam;
(ii) ako radnju može obaviti samo izvršenik – sud će rješenjem o izvršenju
odrediti izvršeniku primjereni rok za ispunjenje obaveze + zaprijetiti izvršeniku, i odg.licima
u izvršeniku-pr.licu, da će im izricati kazne ako u određenom roku ne ispune obavezu;
(iii) ako izvršenik dužan trpiti preduzimanje neke radnje ili se suzdržavati od
preduzimanja neke radnje – sud će, na prijedlog tražitelja izvršenja, rješenjem naložiti
izvršeniku da se ponaša u skladu sa svojom obavezom + zaprijetiti mu novčanom kaznom ako
se nastavi tako ponašati;

(5) Izvršenje radi vraćanja zaposlenog na rad, odn.u službu

- mjesna nadležnost – sud na čijem području zasnovan radni odnos;

66
 - prijedlog za izvršenje na osnovu izvršne isprave kojom poslodavcu naloženo da
zaposlenog vrati na rad, odn.u službu – može se podnijeti u roku od 30 dana od dana kada
tražitelj izvršenja stekao pravo da prijedlog podnese (to će biti kada je istekao rok za
dobrovoljno izvršenje određeno u izvršnoj ispravi);
- tražitelj izvršenja – može predložiti da sud donese rješenje kojim će odrediti da mu
je izvršenik dužan isplatiti na ime plaće mjesečne iznose dospjele od pravomoćnosti presude,
pa sve dok ne bude ponovo vraćen na posao;

(6) Izvršenje diobom stvari

- mjesna nadležnost – sud na čijem području se stvar nalazi;

- fizička dioba – sud je određuje ako je takva dioba predviđena izvršnom ispravom;
- ako stvar treba prodati radi diobe – prodaja se obavlja po odredbama za izvršenje
na pokretnoj ili nepokretnoj stvari;
- ako način diobe nije označen u izvršnoj ispravi, a ni stranke se nisu
sporazumjele – sud odlučuje da će se dioba obaviti fizički ili prodajom;
- vještačenje – sud određuje ako postoji potreba;

(7) Ostvarenje potraživanja na davanje izjave volje i upisivanje u javne registre

- ako dužnik odlukom koja ima svojstvo izvršne isprave obvezan na davanje
izjave volje – smatra se da je izjavu sadržine kao u izvršnoj ispravi dao momentom
pravomoćnosti te odluke.

67
 VANPARNIČNI POSTUPAK

Vanparnični postupak uređen je Zakonom o vanparničnom postupku i njime se uređuju

pravila po kojima sudovi postupaju i odlučuju o:

Osobnim

1. oduzimanje i vraćanje poslovne sposobnosti

2. zadržavanje duševno bolesnih osoba u zdravstvenoj ustanovi,
3. proglašenje nestalog za umrlog i dokazivanje smrti,).

Obiteljskim

1. dozvola za zaključenje braka,

2. produženje i prestanak roditeljskog prava,
3. oduzimanje i vraćanje roditeljskog prava

Imovinskim

1. Raspravljanje ostavštine
2. Određivanje naknade za eksproprirano zemljište
3. Upravljanje i korištenje zajedničkim stvarima
4. Dioba stvari i nekretnina u suvlasništvu
5. Uređenje međa

Drugim pravima i pravnim interesima koji se po zakonu rješavaju u vanparničnom

postupku

1. Sastavljanje i ovjeravanje sadržine isprava

2. Čuvanje isprava
3. Sudski depozit
4. Poništenje isprava

Vanparnični postupak pokreće se prijedlogom fizičkog ili pravnog lica, a izuzetno i po

službenoj dužnosti u slučajevima i pod uvjetima određenim ovim ili drugim zakonom.

Stranke u vanparničnom postupku su:

 osoba koja je postupak pokrenula,

 osoba o čijim se pravima ili pravnim interesima odlučuje u postupku,
 kao i organ koji sudjeluje u postupku na osnovu zakonskog ovlaštenja da pokrene
postupak, bez obzira na to da li je postupak pokrenula ili je kasnije stupila u postupak.

Predlagač u smislu ovog zakona je osoba, odnosno organ, po čijem prijedlogu je postupak
pokrenut, a protivnik predlagača je osoba prema kojoj se ostvaruje pravo ili pravni interes
predlagača.

68
U vanparničnom postupku sud po službenoj dužnosti poduzima mjere radi zaštite prava i
pravnih interesa maloljetnika o kojima se roditelji ne staraju, kao i drugih osoba koje nisu u
mogućnosti da se same brinu o zaštiti svojih prava i pravnih interesa.

Vanparnični postupak je javan. U postupku u kojem se odlučuje o osobnim i obiteljskim

stanjima sudionika javnost je isključena, osim u postupku proglašenja nestalih osoba umrlim i
dokazivanja smrti.

Prijedlog za pokretanje vanparničnog postupka može se povući do donošenja prvostupanjskog

rješenja.

SASTAV I NADLEŽNOST SUDA

U drugim vanparničnim stvarima mjesno je nadležan sud:

 na čijem području predlagač ima prebivalište ili boravište, odnosno sjedište,

 kod osobnih i obiteljskih stanja sudionika, mjesno je nadležan sud na čijem području
se nalazi osoba u čijem interesu se postupak
 o nepokretnosti, isključivo je nadležan sud na čijem se području nepokretnost nalazi, a
ako se nepokretnost nalazi na području više sudova nadležan je svaki od tih sudova.

U vanparničnom postupku sud se može po službenoj dužnosti oglasiti mjesno nenadležnim

najkasnije na prvom ročištu, a ako ročište nije održano, do poduzimanja prve radnje koju je
po pozivu suda sudionik poduzeo.

U vanparničnom postupku u prvom stupnju odlučuje sudac pojedinac (a po izmjenama

Zakona i stručni suradnik), ako zakonom nije drugačije određeno.

Kod nekretnina i određivanja naknade kod eksproprijačije prvostupanjski sud raspravlja i

odlučuje u vijeću, koje je sastavljeno od jednog suca, kao predsjednika vijeća i dvojice
sudaca-porotnika.

ODLUKE U VANPARNIČNOM POSTUPKU I ŽALBA

U vanparničnom postupku odluke se donose u obliku rješenja.

Protiv rješenja donijetog u prvom stupnju može se izjaviti žalba u roku od 15 dana od dana
dostavljanja rješenja. Žalba odlaže izvršenje rješenja.

Sud iz važnih razloga može odlučiti da žalba ne zadržava izvršenje rješenja ( zaštite prava
maloljetnika ili drugih).

Prvostupanjski sud može povodom blagovremeno izjavljene žalbe novim rješenjem

preinačiti ili ukinuti svoje ranije rješenje, ako utvrdi da je žalba osnovana, a time se ne
vrijeđaju prava drugih sudionika koja se zasnivaju na tom rješenju (načelo
remonstrativnosti, za razliku od parničnog postupka gdje je izraženo načelo
devolutivnosti, odnosno da drugostupanjski sud uvijek odlučuje povodom žalbe)

69
Ako prvostupanjski sud ne preinači, odnosno ne ukine svoje rješenje, žalbu, zajedno sa
spisima, dostavit će drugostupanjskom sudu na odlučivanje bez obzira na to da li je žalba
podnijeta u zakonom određenom roku – dakle ne može je prvostupanjski sud odbiti kao
neblagovremenu.

Drugostupanjski sud može odlučiti i o neblagovremeno podnesenoj žalbi, ako se time ne

vrijeđaju prava drugih osoba koja se zasnivaju na tom rješenju.

PRETHODNO PITANJE

Može sud sam riješiti prethodno pitanje i odluka suda o prethodnom pitanju ima pravno
djelovanje samo u vanparničnom postupku u kome je to pitanje riješeno.

Ako su među sudionicima postupka sporne činjenice važne za rješenje prethodnog pitanja,
sud će uputiti onog sudionika čije pravo smatra manje vjerojatnim da pokrene parnicu.

Ako upućeni u roku od 30 dana, pokrene parnicu, odnosno postupak pred upravnim organom,
vanparnični postupak će se prekinuti do pravomoćnog okončanja parničnog, odnosno
upravnog postupka, u suprotnom sud će završiti postupak bez obzira na zahtjeve u pogledu
kojih je sudionik upućen na parnicu, odnosno na postupak pred upravnim organom.

REVIZIJA I PRIJEDLOG ZA PONAVLJANJE POSTUPKA U VANPARNIČNOM

POSTUPKU

U vanparničnom postupku u kome se odlučuje o stambenim stvarima i o naknadi za

ekspropriranu nekretninu protiv pravomoćnog rješenja donijetog u drugom stupnju dopuštena
je revizija.

Protiv rješenja kojim je postupak pravomoćno završen prijedlog za ponavljanje postupka ne

može se podnijeti ako je sudioniku priznato pravo da svoj zahtjev o kome je rješenjem
odlučeno ostvaruje u parnici ili u postupku pred upravnim organom.

TROŠKOVI VANPARNIČNOG POSTUPKA

O troškovima postupka u stvarima koje se odnose na osobno i obiteljsko stanje sudionika sud
odlučuje po slobodnoj ocjeni, vodeći računa o okolnostima slučaja i o ishodu postupka.

U vanparničnim stvarima koje se odnose na imovinska prava sudionika, sudionici snose

troškove na jednake dijelove, ali ako postoji znatna razlika u pogledu njihovog udjela u
imovinskom pravu o kome se odlučuje, sud će prema srazmjeru tog udjela odrediti koliki će
dio troškova snositi svaki sudionik. U ovom slučaju sud može odlučiti da sve troškove
postupka snosi sudionik u čijem se interesu postupak vodi, odnosno sudionik koji je svojim
ponašanjem isključivo dao povod za pokretanje postupka.

UREĐENJE OSOBNIH STANJA

1. Oduzimanje i vraćanje poslovne sposobnosti

70
Sud utvrđuje da li je punoljetna osoba zbog potpune ili djelomične nesposobnosti za
rasuđivanje u stanju da se samo brine o svojim pravima i interesima, te da sukladno s tim
potpuno ili djelimično oduzme/vraća poslovnu sposobnost punoljetnoj osobi.

Postupak mora se završiti najkasnije u roku od 30 dana od dana prijema prijedloga.

Postupak za oduzimanje i vraćanje poslovne sposobnosti pokreće se na prijedlog:

1) organa starateljstva,
2) bračnog druga, djeteta i roditelja osobe koja predlaže oduzimanje, odnosno vraćanje
poslovne sposobnosti,
3) djeda, bake, brata, sestre, unuka i drugih osoba, ukoliko trajno žive u istom
obiteljskom domaćinstvu sa osobom za koju se predlaže oduzimanje, odnosno
vraćanje poslovne sposobnosti,
4) osobe kojoj se oduzima ili vraća poslovna sposobnost ukoliko ona može da shvati
značaj i pravne posljedice svoga prijedloga,
5) drugih osoba ukoliko je to predviđeno zakonom. Postupak može pokrenuti i sud po
službenoj dužnosti.

Nadležan sud je sud na čijem području osoba kojoj se oduzima ili vraća poslovna sposobnost
ima prebivalište, odnosno boravište.

Ako je osoba kojoj se oduzima, odnosno vraća poslovna sposobnost vlasnik nepokretnih
stvari, sud će bez odlaganja, radi zabilježbe vođenja postupka, obavijestiti organ nadležan za
vođenje zemljišno-knjižne evidenčije.

Sud odlučuje na ročištu na koje se poziva predlagač, staratelj osoba kojoj se oduzima ili vraća
poslovna sposobnost, odnosno njegov privremeni zastupnik i organi starateljstva.

Osoba kojoj se oduzima, odnosno vraća poslovna sposobnost poziva se na ročište, osim ako
ova osoba po ocjeni suda nije u stanju da shvati značaj i pravne posljediće svog učešća u
postupku.

O oduzimanju ili vraćanju poslovne sposobnosti sud odlučuje na osnovu činjenica utvrđenih
na ročištu.

Ako je osoba kojoj se oduzima, odnosno vraća poslovna sposobnost smješteno u zdravstvenu
ustanova, sud može u toj ustanovi održavati ročište.

Osobu prema kojoj se postupak vodi mora pregledati vještak medicinske struke
odgovarajuće specijalnosti, koji će dati nalaz i mišljenje o njenom duševnom stanju i
sposobnostima za rasuđivanje.

Vještačenje se vrši u prisustvu suca, osim kada se obavlja u zdravstvenoj ustanovi.

Smještaj u zdravstvenu ustanovu

Ako vještak misli da je neophodno da se osoba smjesti u zdravstvenu ustanovu, sud može
donijeti rješenje kojim će odrediti da ova osoba privremeno, ali najduže 3 mjeseca bude
smještena u takvoj ustanovi.

71
Rješenje o oduzimanju poslovne sposobnosti

Kad utvrdi da postoje uvjeti za oduzimanje poslovne sposobnosti, sud će osobi potpuno ili
djelimično oduzeti poslovnu sposobnost.

Sud može odložiti donošenje rješenja o djelomičnom oduzimanju poslovne sposobnosti zbog
zloupotrebe alkohola ili drugih opojnih sredstava, ako se osnovano može očekivati da će
se osoba prema kojoj se postupak vodi uzdržati od zloupotrebe alkohola ili drugih
opojnih sredstava.

Sud će odložiti donošenje rješenja samo ako se ta osoba samoinicijativno ili na prijedlog suda
podvrgne liječenju u zdravstvenoj ustanovi.

Odlaganje može biti na vrijeme od 6-12 mjeseci.

Rješenje o odlaganju opozvat će se ako osoba kojoj se oduzima poslovna sposobnost nastavi
sa zloupotrebom alkohola ili drugih opojnih sredstava u vrijeme odlaganja donošenja rješenja.

Vraćanje poslovne sposobnosti

Kad prestanu razlozi zbog kojih je oduzeta poslovna sposobnost, sud će, po službenoj
dužnosti ili na prijedlog stranaka provesti postupak i ovisno od njegovih rezultata donijeti
rješenje kojim se protivniku predlagača potpuno ili djelimično vraća poslovna sposobnost.

Žalba

Protiv rješenja o oduzimanju ili vraćanju poslovne sposobnosti žalbu mogu izjaviti osobe koje
su učestvovale u postupku u roku od 3 dana od dana prijema rješenja.

Osoba kojoj se oduzima poslovna sposobnost može izjaviti žalbu bez obzira na svoje
zdravstveno stanje.

Žalba ne zadržava izvršenje rješenja, ako sud, iz opravdanih razloga, drugačije ne odluci.

Drugostupanjski sud je dužan da donese odluku u roku od tri dana od dana prijema žalbe.

Dostavljanje rješenja

Pravomoćno rješenje o oduzimanju odnosno vraćanju poslovne sposobnosti sud će dostaviti

općinskoj službi nadležnoj za poslove vođenja matičnih knjiga radi upisa u matičnu knjigu
rođenih i organu nadležnom za vođenje zemljišno-knjižne evidencije.

Troškovi postupka

Troškove postupka oduzimanja i vraćanja poslovne sposobnosti snosi predlagač.

2. Zadržavanje duševno bolesnih osoba u zdravstvenoj ustanovi

72
U postupku zadržavanja u zdravstvenoj ustanovi sud odlučuje o zadržavanju duševno bolesne
osobe u zdravstvenoj ustanovi kada je zbog prirode bolesti neophodno da ta osoba bude
ograničena u slobodi kretanja ili kontaktiranja sa vanjskim svijetom, kao i njenom
otpuštanju kad prestanu razlozi zbog kojih je zadržana.

Postupak se mora završiti što prije, a najkasnije u roku od 7 dana.

a) Smještaj uz suglasnost duševno bolesne osobe

Zdravstvena ustanova može primiti na liječenje duševno bolesnu osobu, uz njenu suglasnost,
ako je prema prirodi bolesti u stanju da može dati takvu suglasnost.

Suglasnost se daje u pismenom obliku pred ovlaštenim organom zdravstvene ustanove, uz

prisustvo dvije punoljetne osobe , koje su poslovno sposobne i pismene, a nisu zaposlene u toj
zdravstvenoj ustanovi i nisu krvni srodnici primljene osobe u pravoj liniji, u pobočnoj liniji
zaključno sa četvrtim stupnjem, po tazbini do drugog stupnja, ni njegov bračni drug, kao ni
osoba koja ga je dovela u zdravstvenu ustanovu.

Zdravstvena ustanova je dužna da u roku od 24 sata o tom obavijesti sud.

b) Smještaj bez suglasnost duševno bolesne osobe

Kad zdravstvena ustanova primi na liječenje duševno bolesnu osobu bez njene suglasnosti ili
bez odluke suda (isto će se postupiti i kada osoba opozove prethodno datu suglasnost) , dužna
je da o tome odmah, a najkasnije u roku od 24 sata, pismeno obavijesti sud.

Uz obavijest koja sadrži podatke o duševno oboljeloj osobi, ustanova će po mogućnosti dati i
podatke o prirodi i stupnju bolesti sa raspoloživom medicinskom dokumentacijom.

Sud je dužan je odmah po prijemu obavijesti po službenoj dužnosti pokrenuti postupak za

zadržavanje u zdravstvenoj ustanovi.

Po završenom postupku sud je dužan odmah, a najkasnije u roku od 3 dana, da donese

rješenje kojim će odlučiti da li se osoba zadržana u zdravstvenoj ustanovi (najduže 1
godinu), ili će se pustiti iz zdravstvene ustanove.

O svojoj odluci sud obavještava organ starateljstva.

3. Proglašenje nestalih osoba umrlim i dokazivanje smrti

a) Umrlom osobom proglasit će se:

1) osoba o čijem životu za posljednjih 5 godina nije bilo nikakvih vijesti, a od čijeg je
rođenja proteklo 60 godina,
2) osoba o čijem životu za posljednjih 5 godina nije bilo nikakvih vijesti, a za koju je
vjerovatno da više nije živa,
3) osoba koja je nestala u brodolomu, prometnoj nesreći, požaru, poplavi, zemljotresu ili
u kakvoj drugoj neposrednoj smrtnoj opasnosti, a o čijem životu nije bilo nikakvih
vijesti za 6 mjeseci od dana prestanka takve opasnosti,

73
 4) osoba koja je nestala u tijeku rata ili u vezi sa ratnim događajima, a o čijem životu nije
bilo nikakvih vijesti za 1 godinu dana od dana prestanka neprijateljstava.

Rokovi se računaju se od dana kad je prema posljednjim vijestima nestala osoba

nesumnjivo bila živa, a ako se taj dan ne može tačno utvrditi, ti rokovi počinju teći istekom
mjeseca/godine u kojoj je nestala osoba prema posljednjim vijestima, bila živa.

b) Dokazivanje smrti

Smrt neke osobe može se dokazivati po odredbama ovog zakona „samo“ kad se smrt ne
može dokazati ispravama predviđenim propisima o matičnim knjigama.

U postupku dokazivanja smrti shodno će se primijeniti odredbe o proglašenju nestalih osoba

umrlim, s tim što oglasni rok ne može biti kraći od 15, niti duži od 30 dana.

Podnošenje prijedloga

Prijedlog za proglašenje nestale osobe umrlom i prijedlog za dokazivanje smrti može

podnijeti svako fizičko i pravno lice koje za to ima pravni interes, kao i zainteresirani organ.

Prijedlog sadrži naročito: naziv suda, ime i prezime osobe za koju se predlaže da se proglasi
umrlom, odnosno čiju smrt treba dokazati, datum rođenja i posljednje prebivalište, odnosno
boravište te osobe, činjenice na kojima se zasniva prijedlog, dokaze kojima se utvrđuju te
činjenice, pravni interes predlagača za podnošenje prijedloga, ime i prezime od-nosno naziv
predlagača i njegovu adresu.

Uz prijedlog se podnosi izvod iz matične knjige rođenih za osobu za koju se prijedlog

podnosi.

Radnje suda

Nadležan je sud na čijem području je ta osoba imala posljednje prebivalište, odnosno

posljednje boravište.

Po prijemu prijedloga sud će, po potrebi, saslušati predlagače i svjedoke, pribaviti potrebne
podatke i izvještaje i zatražiti od organa starateljstva da osobi na koju se prijedlog odnosi
odredi staratelja.

Ako sud očijeni da nisu ispunjeni uvjeti da se postupak pokrene, donijet će rješenje kojim će
prijedlog odbaciti.

Oglas o pokretanju postupka objavit će u "Službenim novinama Federacije BiH". U

oglasu o pokretanju postupka za proglašenje nestale osobe umrlom navest će bitne okolnosti
na kojima se prijedlog temelji, nestala osoba pozvati da se javi, a ostale osobe kojima su
poznati bilo kakvi podaci o životu ili smrti nestalog pozvati da to jave sudu u roku od 3
mjeseca od dana objavljivanja oglasa.

Oglas o pokretanju postupka za dokazivanje smrti neke osobe treba da sadrži naznaku dana,
mjeseca i godine za koje se smatra da je ta osoba umrla i poziv osobama koje o tome nešto

74
znaju da to jave sudu u roku od 30 dana od dana objavljivanja oglasa u "Službenim novinama
Federačije BiH".

Po isteku roka označenog u oglasu sud će saslušati staratelja, a po potrebi i predlagača i,

nakon sto sprovode i druge dokaze, odlučit će o prijedlogu.

U rješenju kojim se nestala osoba proglašava umrlom, odnosno kojim se utvrđuje smrt,
naznačit će se dan, mjesec i godina, a po mogućnosti i sat koji se ima smatrati kao vrijeme
smrti nestale osobe.

Kao dan smrti smatra se dan kada je nestala osoba vjerovatno umrla ili dan koji
vjerovatno nije preživjela, a ako taj dan ne može da se utvrdi, kao dan smrti smatra se prvi
dan poslije isteka roka.

Pravomoćno rješenje o proglašenju nestale osobe umrlom, odnosno dokazivanju smrti sud će
dostaviti općinskoj službi nadležnoj za poslove vođenja matičnih knjiga, radi upisa u matičnu
knjigu umrlih.

Žalba

Protiv rješenja donesenog u prvom stupnju žalbu mogu izjaviti predlagači i staratelj osobe
koja je nestala, odnosno osobe za koju se smrt dokazuje.

Ako je osoba koja je proglašena umrlom živa ili je umrla drugog dana, svako fizičko i
pravno lice koje za to ima pravni interes, kao i zainteresirani organi mogu zahtijevati od suda
da se rješenje o proglašenju nestale osobe umrlom stavi van snage, odnosno preinači.

Troškove postupka za proglašenje nestale osobe umrlom i za dokazivanje smrti snosi

predlagač.

UREĐENJE OBITELJSKIH ODNOSA

1. Dozvola za zaključenje braka

Sud odlučuje o davanju dozvole za zaključenje braka između određenih osoba kada je
zakonom propisano da se brak između njih može zaključiti samo na osnovu dozvole suda.

Pokretanja postupka

Postupak za davanje dozvole za zaključenje braka pokreće se na prijedlog maloljetne osobe.

Prijedlog za pokretanje postupka sadrži osobne podatke o osobama koje žele da zaključe brak,
osobne podatke o roditeljima predlagača, činjenice na kojima se zasniva prijedlog i dokaze o
iznesenim činjenicama.

Sud će na odgovarajući način ispitati:

o da li postoji slobodna volja i želja maloljetnika da zaključe brak i

75
 o da li je maloljetna osoba tjelesno i duševno sposobna za vršenje prava i dužnosti koje
proizlaze iz braka.

Prije donošenja rješenja sud će pribaviti nalaz i mišljenje zdravstvene ustanove i mišljenje
organa starateljstva, saslušat će predlagače i osobu s kojom želi da zaključi brak, roditelja ili
staratelja, a po potrebi može da izvede i druge dokaze.

Sud neće saslušati roditelja kome je oduzeto roditeljsko pravo, a očijenit će da li će saslušati
roditelja koji bez opravdanih razloga ne vrši roditeljsko pravo.

Sud će, po pravilu, saslušati predlagača bez prisustva ostalih sudionika u postupku.

Sud je dužan da utvrdi i osobna svojstva, imovinsko stanje i druge bitne okolnosti koje se
odnose na osobu sa kojom predlagač želi da zaključi brak.

Rješenje o dozvoli za sklapanje braka

Rješenje o davanju dozvole za zaključenje braka dostavlja se predlagaču i osobi sa kojom

predlagač želi da zaključi brak, roditeljima, odnosno starateljima predlagača i nadležnom
organu starateljstva.

Rješenje kojim se odbija prijedlog za davanje dozvole za zaključenje braka dostavlja se

„samo“ predlagaču.

Osobe kojima je dozvoljeno zaključenje braka ne mogu brak zaključiti prije pravomoćnosti
rješenja o davanju dozvole za zaključenje braka.

Prijedlog za davanje dozvole za zaključenje braka može se povući do pravomoćnosti rješenja

o davanju dozvole za zaključenje braka.

Žalba

Protiv rješenja kojim se dozvoljava zaključenje braka, žalbu mogu da izjave svi sudionici u
postupku, a protiv rješenja kojim se odbija prijedlog za davanje dozvole žalbu može izjaviti
samo predlagač.

2. Produženje i prestanak roditeljskog prava

Postupak za produženje i prestanak roditeljskog prava pokreće se na prijedlog roditelja

odnosno usvojitelja ili organa starateljstva.

Postupak je hitan i treba biti okončan najkasnije u roku od 15 dana od dana podnošenja
prijedloga.

Osoba nad kojom se produžuje roditeljsko pravo ili se određuje prestanak tog prava, zastupa
poseban staratelj kojeg odredi organ starateljstva ili privremeni zastupnik kojeg odredi
sud.

Sud će po službenoj dužnosti utvrditi sve činjenice koje su bitne za donošenje rješenja.

76
Radi donošenja rješenja sud će održati ročište, na koje će pozvati predlagača (organ
starateljstva i roditelje). Obvezno se saslušavaju roditelji i predstavnik organa starateljstva.

Stanje duševnog zdravlja i sposobnosti osobe procjenjuje vještak medicinske struke

određene specijalnosti.

U postupku produženja i prestanka roditeljskog prava shodno se primjenjuju odredbe ovog

zakona o oduzimanju i vraćanju poslovne sposobnosti.

3. Oduzimanje i vraćanje roditeljskog staranja

Postupak za produženje i prestanak roditeljskog prava pokreće se na prijedlog roditelja

odnosno usvojitelja, djeteta ili organa starateljstva.

Postupak je hitan i treba biti okončan najkasnije u roku od 15 dana od dana podnošenja
prijedloga.

Sud odlučuje o postupku za oduzimanje i vraćanje roditeljskog staranja u slučajevima:

(1) kada roditelj zloupotrebom svojih prava ili grubim zanemarivanjem

dužnosti ili napuštanjem djeteta ili nestaranjem o djetetu sa kojim živi – očito stavlja u
opasnost sigurnost, zdravlje ili moral djeteta ili koji ne zaštiti dijete od ovakvog ponašanja
drugog roditelja ili dr.osobe;

(2) kada roditelj kojem je oduzeto pravo da živi s djetetom ne izvršava za

vrijeme od 1god. obveze i prava koja mu nisu prestala izricanjem te mjere i ne stvori uvjete za
vraćanje tog prava;

(3) kada roditelj ne stvara uvjete za održavanje osobnih odnosa i neposrednih

kontakata djeteta s drugim roditeljem ili onemogućava, odn.sprječava njihovo održavanje.

Sud će po službenoj dužnosti utvrditi sve činjenice koje su bitne za donošenje rješenja.

Radi utvrđivanja bitnih činjenica sud će održati ročište na koje će pozvati predlagača, organ
starateljstva, oba roditelja i staratelja osobe čijem se roditelju oduzima, odnosno vraća
roditeljsko pravo.

Sud je obvezan da sasluša roditelje, a maloljetnik se saslušava samo kad je to neophodno i

nije štetno za njegovo duševno zdravlje.

Pri donošenju rješenja o oduzimanju i vraćanju roditeljskog prava sud će uzeti u obzir i želje
maloljetnika, ako je sposoban da ih izrazi.

Izricanjem ove mjere prestaju sve obveze i prava roditelja prema djetetu, osim obveze
izdržavanja djeteta.

U postupku oduzimanja i vraćanja roditeljskog prava shodno se primjenjuju odredbe ovog

zakona o oduzimanju i vraćanju poslovne sposobnosti.

77
UREĐENJE IMOVINSKIH ODNOSA

1. Raspravljanje ostavštine

a) Zajedničke odredbe

U postupku za raspravljanje ostavštine sud utvrđuje tko su nasljednici umrlog, koja imovina
sačinjava njegovu ostavštinu i koja prava iz ostavštine pripadaju nasljednicima, legatarima i
drugim osobama.

Sudionikom u postupku raspravljanja ostavštine smatraju se nasljednici i legatari, kao i druga

osoba koja ostvaruje neko pravo iz ostavštine.

Pokretanje postupka

Postupak za raspravljanje ostavštine sud pokreće po službenoj dužnosti čim sazna da je neka
osoba umrla ili da je proglašena umrlom, iako to nije slučaj kod nas. Češće je da se pokreće
na prijedlog stranaka.

b) Prethodne radnje

Kad je neka osoba umrla ili proglašena za umrlu, organ općinske službe nadležan za poslove
vođenja matičnih knjiga koji vrši upis smrti u matičnu knjigu umrlih dužan je da u roku od 15
dana po izvršenom upisu dostavi ostavinskom sudu smrtovnicu za umrlog.

U smrtovnicu se unose podaci:

1) podaci o umrlom (osobni podaci i podaci o danu, mjesecu i godini, te mjesto smrti),
2) bračni drug i djeca umrlog te eventualno podaci o drugim nasljednicima
3) približna vrijednost nepokretne i pokretne imovine umrlog.

Sud vrši popis i procjenu imovine umrlog kad se ne zna za nasljednike ili kada su maloljetna
lica, duševno bolesna lica.

Sud će narediti da se izvrši popis i procjena i u slučaju kad to zahtijevaju nasljednici, legatari
ili vjerovniki umrlog.

Popis imovine će obuhvatiti cjelokupnu nepokretnu i pokretnu imovinu koja je bila u posjedu
umrlog u vrijeme njegove smrti.

c) Postupak sa testamentom

Organ koji sastavlja smrtovnicu provjerit će da li je umrli ostavio pismeni testament, odnosno
da li postoji isprava o usmenom testamentu. Testament koji je umrli ostavio dostavit će se
sudu zajedno sa smrtovnicom.

Sud će otvorit njen testament bez povrede pečata, pročitat će ga i o tome sastaviti zapisnik.

Otvaranje i čitanje testamenta izvršit će se u prisustvu dvije punoljetne osobe, koje mogu biti
i osobe koje su pozvane na nasljeđe.

78
Proglašenju testamenta mogu prisustvovati nasljednici, legatari i druge zainteresirane osobe i
tražiti prepis testamenta.

Sud kod koga se testament nađe ili kome bude podnesen otvorit će i pročitati testament iako je
za raspravljanje ostavštine nadležan drugi sud ili inozemni organ.

Zapisnik o proglašenju pismenog testamenta treba da sadrži podatke:

1) koliko je testamenata nađeno, koji datum nose i gdje su nadjeni,

2) tko je testament predao sudu ili sastavljaču smrtovnice,
3) da li je testament predat otvoren ili zatvoren i kakvim je pečatom bio zapečaćen,
4) koji su svjedoci prisustvovali otvaranju i proglašenju testamenta.

Ako je prilikom otvaranja testamenta primijećeno da je pečat povrijeđen ili da je u testamentu

nešto brisano, precrtano i ispravljeno ili ako se sto drugo nađe sumnjivo mora se to u
zapisniku navesti.

Zapisnik potpisuju: sudac, zapisničar i svjedoci.

Na proglašeni testament sud će staviti potvrdu o njegovom proglašenju sa naznakom datuma

proglašenja, kao i broj i datum ostalih pronađenih testamenata.

d) Postupak ostavinskog suda po prijemu smrtovnice

Po prijemu smrtovnice sud će ispitati da li je nadležan za raspravljanje ostavštine, pa ako

ustanovi da nije nadležan, dostavit će spise predmeta nadležnom sudu. Ako sud ustanovi da je
za raspravljanje ostavštine nadležan inozemni organ, rješenjem će se proglasiti nenadležnim.

e) Raspravljanje ostavštine

Za raspravljanje ostavštine sud će odrediti ročište.

U pozivu na ročište sud će zainteresirane osobe obavijestiti o pokretanju postupka i o

postojanju testamenta ako postoji i pozvati da odmah dostave sudu pismeni testament,
odnosno ispravu o usmenom testamentu, ako se kod njih nalazi ili da naznače svjedoke
usmenog testamenta.

Sud će u pozivu upozoriti zainteresirane osobe da mogu do završetka postupka dati sudu
izjavu da li se primaju nasljeđa, ili se nasljeđa odriču, a ako na ročište ne dođu ili ne daju
izjavu, sud će o njihovom pravu odlučiti prema podacima kojima raspolaže.

Ako se ne zna da li umrli ima nasljednika, sud će oglasom pozvati osobe koje polažu pravo na
nasljeđe da se prijave sudu u roku od 1 godine od dana objavljivanja oglasa u "Službenim
novinama Federačije BiH".

U postupku za raspravljanje ostavštine sud će raspraviti sva pitanja koja se odnose na

ostavštinu, a naročito o:

o pravu na nasljeđe,
o o veličini nasljednog dijela i

79
 o pravu na legat.

Sud će prekinuti raspravljanje ostavštine i uputiti sudionike da pokrenu parnicu pred sudom ili
postupak pred organom uprave, ako su među sudionicima sporne činjenice od kojih ovisi
neko njihovo pravo:

1) činjenice od kojih ovisi pravo na nasljeđe,

2) činjenice od kojih ovisi veličina nasljednog dijela,
3) činjenice od kojih ovisi osnovanost isključenja nužnih nasljednika ili osnovanost
razloga za nedostojnost,
4) činjenice o tome da li se neka osoba odrekla nasljeđa.

Ako među sudionicima postoji spor o pravu na legat, sud će uputiti sudionike da pokrenu
parnicu ali neće prekidati raspravljanje ostavštine.

Rješenje o nasljeđivanju i legatu

Kad sud utvrdi kojim osobama pripada pravo na nasljeđe proglasit će te osobe za nasljednike
rješenjem o nasljeđivanju.

Rješenje o nasljeđivanju sadrži:

1) podatke o ostavitelju
2) podatke o imovini
3) podatke o nasljednicima
4) koliko i tko nasljeđuje

Ako u postupku za raspravljanje ostavštine svi nasljednici sporazumno predlože diobu i

način diobe, sud će ovaj sporazum unijeti u rješenje o nasljeđivanju.

Ako nasljednici ne osporavaju legat, sud može i prije donošenja rješenja o nasljeđivanju, na
zahtjev legatara donijeti posebno rješenje o legatu.

Kad sud utvrdi da nema nasljednika, ili kad se ne zna da li ima nasljednika, a u roku
propisanom ovim zakonom ne javi se niko ko polaze pravo na nasljeđe, sud će donijeti
rješenje da se ostavština preda nadležnoj općini.

Nasljedno-pravni zahtjevi poslije pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju

Ako se po pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju pronađe imovina za koju se u vrijeme

donošenja rješenja nije znalo da pripada ostavštini, sud neće ponovo raspravljati ostavštinu,
već će ovu imovinu novim rješenjem raspodijeliti na osnovu ranije donesenog rješenja o
nasljeđivanju (dopunsko rješenje).

Prije raspravljanja naknadno pronađene imovine sud će pozvati nasljednike koji su se odrekli
od nasljeđa da se u određenom roku izjasne da li ostaju kod odricanja ili traže da im se prizna
pravo na nasljeđe na naknadno pronađenoj imovini.

Rješenje kojim je raspodijeljena naknadno pronađena imovina sud će dostaviti i nasljednicima

koji su se odrekli nasljeđa.

80
Ako se po pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju pronađe testament ili se pojavi novi
nasljednik, sud će obavijestiti zainteresirane osobe o proglašenju testamenta i upozoriti ih da
mogu svoja prava na temelju testamenta ostvariti u parničnom postupku.

Kad je raspravljanje ostavštine završeno pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju ili rješenjem

o legatu, a postoje uvjeti za ponavljanje postupka, po pravilima parničnog postupka, neće se
ponoviti postupak za raspravljanje ostavštine, već sudionici svoja prava mogu ostvariti u
parničnom postupku.

2. Određivanje naknade za eksproprirane nekretnine

Ako sudionici ne postignu sporazum o naknadi za ekspropriranu nepokretnost u roku od 2

mjeseca od dana pravomoćnosti rješenja o eksproprijaciji, nadležna služba, odnosno
organ uprave dostavit će pravomoćno rješenje o eksproprijaciji sa svim spisima i dokazima o
isplati vlasniku ponuđenog iznosa naknade ili o njegovom polaganju u depozit suda na čijem
se području nalazi eksproprirana nepokretnost, radi određivanja naknade.

Općinski organ može i prije isteka roka od 2 mjeseca dostaviti rješenje o eksproprijaciji sa
spisima nadležnom sudu, ako iz izjava sudionika utvrdi da se ne može postići sporazum o
naknadi.

Postupak određivanja naknade za ekspropriranu nepokretnost sud vodi po službenoj dužnosti i

isti je hitan - mora se završiti sto prije, a najkasnije u roku od 30 dana od dana pokretanja
postupka pred sudom.

Sud će odrediti ročište na kojem će izvesti i druge dokaze koje sudionici predlože, a koji se
odnose na vrijednosti nepokretnosti, a po potrebi odredit će i vještačenje.

Nakon što utvrdi bitne činjenice sud donosi rješenje kojim određuje oblik i obujam,
odnosno visinu naknade za ekspropriranu nekretninu.

Troškove postupka određivanja naknade za eksproprirane nepokretnosti snosi korisnik

eksproprijačije, osim troškova koji su izazvani neopravdanim postupcima ranijeg vlasnika.

Ako sudionici zaključe sporazum da se naknada za ekspropriranu zgradu ili stan odredi u
obliku davanja druge zgrade ili stana, sporazumom će se odrediti i rok za izvršenje
uzajamnih obveza.

Ako sudionici zaključe sporazum o obliku i obujmu, odnosno visini naknade, sud će svoje
rješenje temeljiti na njihovom sporazumu, ukoliko utvrdi da sporazum nije u suprotnosti sa
propisima kojima su uređeni vlasnički odnosi na nepokretnostima.

3. Upravljanje i korištenje zajedničkim stvarima

U ovom postupku sud uređuje način upravljanja i korištenja zajedničkim stvarima

suvlasnika, sukorisnika i drugih suposjednika iste stvari.

81
Postupak za upravljanje i korištenje zajedničkim stvarima pokreće se na prijedlog osobe koja
smatra da joj je povrijeđeno pravo upravljanja ili korištenja zajedničke stvari.

Prijedlog sadrži podatke o zainteresiranim osobama i o stvari koja je predmet postupka, kao i
razloge zbog kojih se postupak pokreće.

Prijedlog se podnosi sudu na čijem području se stvar nalazi, a ako se stvar nalazi na području
više sudova, prijedlog se može podnijeti svakom od tih sudova.

Po prijemu prijedloga sud će zakazati ročište, na koje će pozvati sve zainteresirane osobe,
ukazat će im na mogućnost sporazuma i pomoći im da sporazumno urede način upravljanja,
odnosno korištenja zajedničke stvari.

Sporazum zainteresiranih osoba sud će nakon sto im predoči prirodu i pravno djelovanje
sudskog poravnanja, unijeti u zapisnik kao sudsko poravnanje.

Ako se zainteresirane osobe ne dogovore, sud će provesti potrebne dokaze i na osnovu

rezultata cjelokupnog postupka donijeti rješenje kojim će urediti način upravljanja ili
korištenja zajedničkom stvari po odgovarajućim propisima o materijalnom pravu, vodeći
računa o njihovim posebnim i zajedničkim interesima.

Kad se prijedlogom traži uređenje korištenja zajedničkog stana ili poslovnih prostorija, sud
će naročito urediti koje će prostorije zainteresirane osobe koristiti posebno, a koje zajednički,
način korištenja zajedničkih prostorija, kao i na koji način će se snositi troškovi korištenja
prostorija.

Kad je među zainteresiranim osobama sporno pravo na stvar ili obim prava, sud će uputiti
predlagača da u roku od 15 dana pokrene parnicu, a vanparnični postupak će prekinuti.

Ako predlagač ne pokrene postupak u roku od 15 dana, smatrat će se da je prijedlog povučen.

4. Dioba stvari i nekretnina u suvlasništvu

U postupku diobe stvari i nekretnina u suvlasništvu sud odlučuje o diobi i načinu diobe tih
stvari i nekretnina.

Postupak se pokreće prijedlogom jednog od suvlasnika, a prijedlog mora obuhvatiti sve

suvlasnike i isti mora sadržavati: podatke o predmetu diobe, veličini dijela i o drugim
stvarnim pravima svakog suvlasnika.

Za nepokretnost moraju se navesti zemljišno-knjižni ili katastarski podaci i priložiti

odgovarajući pismeni dokazi o pravu vlasništva, pravu služnosti i drugim stvarnim pravima,
kao i o posjedu nepokretnosti.

Nadležan je sud na čijem se području stvar ili nekretnina nalazi, a ako se stvari ili nekretnina
u suvlasništvu nalaze na području više sudova, nadležan je svaki od tih sudova.

Ako sud, postupajući po prijedlogu, utvrdi da je među suvlasnicima sporno pravo na

stvarima koje su predmet diobe ili pravo na imovini, da je sporna veličina dijela u stvarima,
odnosno imovini u suvlasništvu ili da je sporno koje stvari, odnosno prava ulaze u nekretninu

82
u suvlasništvu, prekinut će postupak i uputiti predlagača da u roku od 15 dana pokrene
parnicu.

Ako predlagač u roku od 15 dana ne pokrene parnicu, smatrat će se da je prijedlog povučen.

Sud će po prijemu prijedloga zakazati ročište na koje će pozvati sve suvlasnike i osobe koje
po predmetu diobe imaju neko stvarno pravo.

Ako suvlasnici u toku postupka postignu poravnanje o uvjetima i načinu diobe, sud će
poravnanje unijeti u zapisnik kao sudsko poravnanje.

Ako ne postignu poravnanje, sud će ih saslušati, provesti potrebne dokaze, a kad je to nužno
i vještačenje, pa donijeti rješenje o diobi stvari ili nekretnina u suvlasništvu.

Ako nije moguća fizička dioba, nekretnina će se prodati po odredbama Zakona o izvršnom
postupku.

Rješenje o diobi sadrži: predmet, uvjete i način diobe, podatke o fizičkim dijelovima stvari i
pravima koja su pripadala pojedinom suvlasniku, kao i prava i obveze suvlasnika utvrđene
diobom.

Rješenjem o diobi sud će odlučiti i o načinu ostvarivanja služnosti i drugih stvarnih prava na
dijelovima stvari koja je fizički podijeljena između suvlasnika.

5. Uređenje međa

U postupku uređenja međa sud uređuje među između susjednih nepokretnosti kad su
međašnji znaci uništeni, oštećeni ili pomjereni.

Prijedlog sadrži:

o podatke o vlasnicima, odnosno posjednicima susjednih parcela,

o podatke o zemljišnim parcelama između kojih se međa uređuje, sa oznakama tih
parcela iz zemljišnih i katastarskih knjiga, razloge zbog kojih se postupak pokreće,
o vrijednost sporne međašnje površine.

Po prijemu prijedloga sud može zakazati ročište u sudu na koje će pozvati sudionike radi
pokušaja sporazumnog uređenja međa.

Ako sudionici ne postignu sporazum, sud će zakazati ročište na spornom mjestu, na koje će,
pored sudionika pozvati vještaka geodetske, a po potrebi i predložene svjedoke.

Uz poziv za ročište sudionici se pozivaju da podnesu sve isprave, skice i druge dokaze od
značaja za uređenje međa. U pozivu će se sudionici upozoriti na posljedice nedolaska na
ročište.

83
Ako predlagač ne dođe na ročište, a bio je uredno pozvan smatra se da je prijedlog povučen,
osim ako protivnik predloži održavanje ročišta.

Spor će se riješiti:

 po pravu jačeg - ako među sudionicima postoji spor o međašnjoj površini čija
vrijednost ne prelazi vrijednost spora male vrijednosti u parničnom postupku (ispod
3,000.00 KM). Sud može urediti među po jačem pravu bez obzira na vrijednost
međašnje površine, ako sudionici o tome prethodno postignu sporazum.

 posljednjem mirnom posjedu kada nije moguće po pravu jačeg.

 pravičnosti - ako se spor ne može riješiti po posljednjem mirnom posjedu.
 prema trenutnim katastarskim planovima - ako sudionici prethodno o tome
postignu sporazum, sud može među urediti i na osnovu

Ako među sudionicima postoji spor o međašnjoj površini čija vrijednost prelazi vrijednost
spora male vrijednosti u parničnom postupku, a ne postignu sporazum, sud će predlagača
uputiti na parnicu i obustavit će vanparnični postupak.

Na ročištu za uređenje međa sud će na spornom mjestu utvrditi među između zemljišnih
parcela sudionika i obilježiti je trajnim i vidnim međašnjim znacima.

O radnjama poduzetim na ročištu za uređenje međa sastavlja se zapisnik, u koji se unosi

naročito: opis zatečenog stanja i sadržaj izjava sudionika, vještaka i svjedoka.

Uz zapisnik se prilažu: skica zatečenog stanja i skica stanja uspostavljenog uređenjem međa.

Sud neće uređivati među na građevinskom zemljištu na kome ne postoji pravo vlasništva,
osim u slučaju kad nije izvršena parcelizacija zemljišta.

UREĐENJE DRUGIH VANPARNIČNIH STVARI

1. Sastavljanje i ovjeravanje sadržaja isprava

U postupku za sastavljanje ili ovjeravanje sadržaja isprave sud sastavlja i ovjerava ispravu kad
je za nastanak prava ili punovažnog pravnog posla potrebno postojanje javne isprave – npr
sudski testament.

Za sastavljanje ili ovjeravanje isprave mjesno je nadležan svaki stvarno nadležni sud. Ispravu
sastavlja ili ovjerava sudac.

Isprava se sastavlja u sudu, a van suda kada sudionik nije u mogućnosti da dođe u sud ili kad
za to postoje drugi opravdani razlozi.

Prije sastavljanja isprave sudac utvrđuje identitet predlagača i utvrđuje da li postoji slobodna
volja da se zaključi pravni posao.

84
Ako je predlagač nepismen ili nijem, ili slijep, ili ne poznaje jezik (preko tumača) koji je u
službenoj upotrebi u sudu, sastavljanje isprave vrši se u prisustvu dva punoljetna svjedoka.

Svjedoci mogu biti osobe koje su pismene i koje poznaju službeni jezik i jezik predlagača, a
ako je predlagač nijem, i da se s njim mogu sporazumjeti.

Sudac je dužan da sudionicima objasni smisao pravnog posla, da im ukaže na njegove

posljedice i da ispita da li je pravni posao dozvoljen, odnosno da nije u suprotnosti sa
prinudnim propisima.

O sastavljanju isprave sačinjava se zapisnik, u koji se unosi i način na koji je utvrđen identitet
sudionika, svjedoka i tumača koji su prisustvovali sastavljanju isprave.

Zapisnik potpisuju sudionici i svjedoci. Uz zapisnik se prilaze primjerak sastavljene i

potpisane isprave.

2. Čuvanje isprava

Sud je dužan primiti na čuvanje ispravu kad je zakonom za pojedine vrste isprava to izričito
određeno ili kad je to potrebno radi osiguranja određenih imovinskih ili drugih prava.

O prijemu isprave na čuvanje sud sastavlja zapisnik, u koji se unosi način utvrđivanja
identiteta podnositelja isprave i vrsta i naziv primljene isprave.

Primljena isprava će se staviti u poseban omot, zapečatiti i čuvati odvojeno od ostalih spisa.

Testament

Kad sud prima na čuvanje testament koji nije sastavljen u sudu, zavještatelj ga predaje osobno
u otvorenom ili zatvorenom omotu. Kada se na čuvanje predaje otvoren testament, sudac će
ga pročitati zavještaocu i ukazati na eventualne nedostatke zbog kojih testament ne bi bio
punovažan.

Kada su svjedoci usmenog testamenta podnijeli sudu pismeno koje sadrži volju zavještaoca,
sud će prijem ovakvog pismena zapisnički utvrditi, staviti u poseban omot i zapečatiti.

Nakon prijema isprave na čuvanje sud će podnositelju isprave izdati potvrdu.

Ako se isprava o testamentu, osim sudskog testamenta, preda na čuvanje sudu na čijem
području zavještatelj nema prebivalište, sud je dužan odmah o tome obavijestiti sud na čijem
području zavještatelj ima prebivalište.

Isprava koja se nalazi na čuvanju kod suda, vratit će se podnosiocu isprave na njegov zahtjev,
o čemu će se sastavit zapisnik.

3. Sudski depozit

U sudski depozit mogu se predati novac, papiri od vrijednosti i druge isprave koje se mogu
unovčiti, plemeniti metali, dragocjenosti i drugi predmeti izrađeni od plemenitog metala, kad
je to zakonom ili drugim propisom predviđeno.

85
Sud je dužan da primi u depozit i druge predmete kad je zakonom određeno da dužnik može
kod suda položiti za vjerovnika stvar koju duguje.

Predmeti mogu se predati „svakom“ stvarno nadležnom sudu.

Predmeti se predaju sudu u mjestu ispunjenja obveze.

Sud će rješenjem odbiti prijedlog kad očijeni da nisu ispunjeni uvjeti za prijem predmeta u
depozit ili ako predlagač u roku od 15 dana ne predujmi troškove čuvanja.

Ako sud ne odbije prijedlog, donijet će rješenje o prijemu predmeta ili novca u sudski
depozit i odrediti način čuvanja.

Kad je deponovanje izvršeno u korist određene osobe, sud će tu osobu pozvati da u roku od
15 dana primi predmet iz depozita ako ispuni određene uvjete za predaju.

Ako je predmet depozita novac ili strana valuta, kao i plemenite metale i predmete izrađene
od plemenitih metala sud je dužan da u roku od 3 dana položi na poseban račun kod Banke.

4. Poništenje isprava

Poništava se isprava na kojoj neposredno zasniva neko materijalno pravo i čije je

posjedovanje nužno za ostvarivanje toga prava proglasit će nevažećom ako je ukradena,
izgorjela ili na bilo koji način nestala ili uništena, osim ako zakonom nije zabranjeno
poništenje takve isprave.

Može se poništiti i isprava na kojoj se zasniva neko nematerijalno pravo, kad ne postoje
podaci na osnovu kojih nadležni organ može da izda duplikat te isprave.

Odlučuje sud na čijem se području nalazi sjediste izdavača isprave.

Kada je u ispravi naznačeno mjesto ispunjenja obveze, odlučuje sud na čijem se području
nalazi mjesto ispunjenja obveze.

Ako ne može odrediti nadležnost suda, nadležan je sud na čijem se području nalazi sjediste,
prebivalište ili boravište predlagača.

Prijedlog za poništenje isprave može podnijeti svaka osoba koja je na osnovu te isprave
ovlaštena da ostvaruje neko pravo ili ima pravni interes da se nastala isprava poništi.

86
 OBITELJSKO PRAVO

BRAK, VANBRAČNA ZAJEDNICA – opći dio

Brak je zakonom uređena zajednica života između muškarca i žene.

Vanbračna zajednica je zajednica života žene i muškarca koji nisu u braku ili u vanbračnoj
zajednici s drugom osobom, a koja traje najmanje 3 godine, ili kraće ako je u njoj rođeno
dijete

Obitelj je životna zajednica roditelja i djece i drugih krvnih srodnika, srodnika po tazbini,
usvojitelja i usvojenika i osoba iz vanbračne zajednice ako žive u zajedničkom domaćinstvu.

UVJETI ZA PUNOVAŽNOST BRAKA

Za postojanje braka potrebno je:

(1) da su budući bračni partneri različitog spola;

(2) da su budući bračni partneri izjavili pristanak za sklapanje braka;
(3) da je pristanak izjavljen pred matičarom

Osim toga potrebo je ispuniti sljedeće uvjete za punovažnost braka (ranije bračne
smetnje):
1. Brak ne može sklopiti osoba koja je već u braku.
2. Brak ne može sklopiti osoba koja nije navršila 18 godina. Izuzetno, sud može u
vanparničnom postupku dozvoliti zaključenje braka osobi koja je navršila 16 godina
ako utvrdi da postoje opravdani razlozi, da je ta osoba duševno i tjelesno sposobna za
vršenje prava i dužnosti koje proizilaze iz braka.
3. Brak ne može sklopiti punoljetna osoba kojoj je oduzeta poslovna sposobnost ili koja
je nesposobna za rasuđivanje. Izuzetno, sud može u vanparničnom postupku dozvoliti
sklapanje braka osobi koja je nesposobna za rasuđivanje ako utvrdi da je ona sposobna
shvatiti značenje braka i obveze koje iz njega proizilaze, kada je očito brak u interesu
te osobe.
4. Brak se ne može sklopiti između krvnih srodnika u pravoj i pobočnoj liniji do 4.
stupnja.
5. Brak ne mogu sklopiti usvojitelj i njegov usvojenik u slučaju nepotpunog usvojenja.
6. Brak se ne može sklopiti između svekra i nevjeste, zeta i punice (tašte), očuha i
pastorke, maćehe i pastorka bez obzira na to da li je prestao brak čijim je sklapanjem
nastalo ovo srodstvo. Izuzetno, u navedenim slučajevima, sud može u vanparničnom
postupku dozvoliti sklapanje braka.
7. Brak nije valjan ako je na njegovo sklapanje bračni partner pristao:
a) u strahu izazvanom ozbiljnom prijetnjom ili
b) u zabludi o osobinama drugog bračnog partnera ili o njegovoj bitnoj osobini.
Zabluda o bitnoj osobini bračnog partnera postoji kada se radi o osobini, odn.
okolnosti koja bi drugog bračnog partnera odvratila od sklapanja braka da je za nju
znao, a naročito u slučaju

87
 - krajnje opasne i teške bolesti,
- trajne i neizlječive spolne nemoći,
- trudnoće žene sa drugim muškarcem i
- ranije osude zbog kriv. djela protiv dostojanstva osobe i morala.

Ako pri sklapanju braka nje bio ispunjen neki od navedenih uvjeta, ne nastupaju pravne
posljedice braka.
U ovakvom slučaju svaka osoba koja ima pravni interes ima pravo na tužbu kojom traži
utvrđenje da brak ne postoji.

U naročito opravdanim slučajevima – nadl.općinski organ uprave može rješenjem dozvoliti da

se brak sklopi ako je prisutan samo jedan budući bračni partner i punomoćnik drugog
partnera. Takva punomoć vrijedi 60 dana od dana ovjeravanja.

PRESTANAK BRAKA (načini prestanka braka)

1) poništenjem braka - ako se utvrdi da prilikom njegovog sklapanja nije postojao jedan
od uvjeta za punovažnost braka (Brak se u ovom slučaju poništava podnošenjem tužbe
za poništenje – to je jedna vrsta utvrđujuće tužbe)
2) razvodom braka
3) smrću bračnog partnera.
4) proglašenjem umrlim nestalog bračnog partnera.

RAZVOD BRAKA

Bračni partner može tražiti razvod braka ako su bračni odnosi teško i trajno poremećeni.

Razvod braka može se zahtijevati

a) tužbom
b) ili zahtjevom za sporazumni razvod braka - sud će razvesti brak po zahtjevu za
sporazumni razvod braka pod slijedećim uvjetima:
1. ako je od sklapanja braka proteklo najmanje 6 mjeseci, i
2. ako postoji sporazum bračnih partnera sklopljen u postupku posredovanja i to u
sljedećim elementima:
a) ostvarivanju roditeljskog staranja,
b) uzdržavanju djeteta i uzdržavanju bračnog partnera,
c) odnosu i kontaktu roditelja kome dijete nije povjereno sa djetetom

Sud će odbiti zahtjev za sporazumni razvod braka ako sporazum koji se tiče djeteta nije u
djetetovom interesu.

Razlike između razvoda i poništenja:

- kod poništenja braka - prilikom njegovog sklapanja nije postojao jedan od uvjeta
za punovažnost braka dok kod razvoda braka, brak je punovažan, ali radi se o teškoj
i trajnoj poremećenosti bračnih odnosa;

88
 - pravo na tužbu kod poništenja braka, u većini slučajeva, tužbu mogu podnijeti
pored bračnih partnera i dr.osobe (npr.organ starateljstva ili osobe koje imaju
pr.interes), odn. u nekim slučajevima samo jedan bračni partner (npr.kod sklapanja
braka iz straha ili u zabludi) dok pravo na tužbu kod razvoda braka imaju samo
bračni partneri i brak se može razvesti i zahtjevom za sporazumni razvod braka, a ne
samo tužbom;

- kod poništenja braka, smatra se da brak nije nikad ni postojao dok kod razvoda
braka, brak je postojao, ali je prestao postojati zbog teških i trajno poremećenih
odnosa.

POSREDOVANJE

Prije pokretanja postupka za razvod braka bračni partner ili oba bračna partnera koji imaju
djecu nad kojom ostvaruju roditeljsko staranje, dužni su podnijeti zahtjev za posredovanje
fizičkom ili pravnom licu ovlaštenom za posredovanje.

Zahtjev za posredovanje mogu podnijeti i bračni partneri koji nemaju djecu nad kojom
ostvaruju roditeljsko staranje, ali nisu obavezni.

Bračni partner nije dužan podnijeti zahtjev za posredovanje:

a) ako je boravište drugog bračnog partnera nepoznato najmanje 6 mjeseci ili
b) ako je bračnom partneru oduzeta poslovna sposobnost.

Zahtjev za posredovanje podnosi se ovlaštenoj osobi na čijem području podnositelj zahtjeva

ima prebivalište, odn. boravište ili bračni partneri su imali posljednje prebivalište.

U postupku posredovanja nastojati će se otkloniti uzroci koji su doveli do poremećaja bračnih

odnosa i izmiriti bračne partnere.

Ako su oba bračna partnera uredno pozvana i ne odazovu se na poziv da sudjeluju u postupku
posredovanja i ne opravdaju svoj izostanak, postupak će se obustaviti. Izuzetno, postupak se
neće obustaviti u slučaju izostanka bračnog partnera koji se nasilnički ponaša prema drugom
bračnom partneru.

Ako nakon obustave postupka bude podnijeta tužba ili zahtjev za sporazumni razvod braka,
sud će tužbu odbaciti.

Ako se u postupku posredovanja bračni partneri ne izmire, ovlaštena osoba nastojat će da

se oni sporazumiju o tome s kim će živjeti njihovo maloljetno dijete ili dijete nad kojim se
ostvaruje
roditeljsko staranje nakon punoljetstva, o njegovim osobnim odnosima sa roditeljem s kojim
neće
živjeti, o njegovom uzdržavanju i o ostalim sadržajima roditeljskog staranja.

Ako o navedenim elementima roditelji ne postignu sporazum ili ako postignuti sporazum ne
odgovara interesima djeteta, organ starateljstva će na zahtjev ovlaštene osobe ili po službenoj
dužnosti odlučiti o svim gore navedenim pitanjima.

89
U postupku posredovanja ovlaštena osoba sastaviti će zapisnik. Ovlaštena osoba dužna je u
roku od 2 mjeseca da okonča postupak posredovanja.

KARAKTERISTIKE (SPECIFIČNOSTI) POSTUPKA ZA RAZVOD BRAKA

Bračni spor spada u parnične postupke, a to je spor o utvrđivanju postojanja ili nepostojanja
braka, o poništenju i razvodu braka. Tužitelj je u postupku dužan dokazati da su odnosi teško i
trajno poremećeni.

U I.stupnju nadležan je općinski sud i to sudac pojedinac koji je specijaliziran za obiteljske

odnose, a u II.stupanju - sudi u vijeće od 3 sudac, s tim da jedan od njih mora biti
specijaliziran.

U postupku za razvod braka ne može se donijeti presuda:

a) na osovu priznanja,
b) na osnovu odricanja,
c) zbog propuštanja.

Ročište se mora zakazati u roku od 15 dana od dana prijema tužbe odnosno zahtjeva sudu,
presuda se mora donijeti u roku od 15 dana, žalba se mora podnijeti u roku od 15 dana, II.
stupanjski sud mora donijeti odluku u roku od 15 dana.

Pravni lijekovi – dozvoljena je samo žalba, a nisu dozvoljena vanredna pravna sredstva.

Ako se u ovom postupku odlučuje o pitanjima vezanim za povjeravanje djece i uzdržavanje, u

postupku obvezno sudjeluje organ starateljstva.

OČINSTVO; PRIZNANJE, UTVRĐIVANJE I OSPORAVANJE OČINSTVA

Ako je dijete rođeno u braku ili periodu do 300 dana od prestanka braka, ocem djeteta smatra
se muž majke.

Ako je dijete rođeno u kasnijem braku majke, ali prije isteka 300 dana od dana prestanka
njenog prethodnog braka - ocem će se smatrati muž majke iz kasnijeg braka.

Ako se očinstvo ne može utvrditi na ove načine, utvrđuje se priznanjem očinstva ili sudskom
odlukom. Očinstvo (kao i materinstvo) može se priznati pred matičarem, pred organom
starateljstva, pred sudom, ili u testamentu, a priznanje je neopozivo.

Očinstvo (kao i materinstvo) može priznati i maloljetna osoba koja je navršila 16god., osoba
kojoj je ograničena posl.sposobnost, ako je sposobna shvatiti značenje izjave o priznanju,
a priznanje se može dati i poslije smrti djeteta samo ako je dijete ostavilo potomstvo.
Očinstvo se može priznati i prije rođenja djeteta, s tim da proizvodi pravni učinak ako se
dijete rodi živo.
Suglasnost na priznanje mora dati i majka djeteta, a ako je dijete starije od 14 godina, u tom
slučaju i dijete mora dati svoju suglasnost na priznanje. Ako ne dadnu suglasnost, osoba koja
se smatra ocem može pokrenuti sudski postupak utvrđivanja očinstva.

90
Ako je dijete upisano u matičnu knjigu rođenih bez podataka o ocu, matičar će pozvati majku
djeteta da se izjasni o ocu, upoznati je s pravom djeteta da zna tko mu je otac, upozoriti je na
obvezu da, radi dobrobiti djeteta, označi osobu koju smatra ocem djeteta.

Dijete koje je rođeno van braka smatra se vanbračnim djetetom.

Tužbu za osporavanje očinstva može podnijeti:

tužbu radi osporavanja očinstva mogu podići:

(1) muškarac koji sebe smatra ocem djeteta rođenog u braku ili u periodu do 300 dana
od prestanka braka – može osporavati očinstvo mužu majke djeteta, ako je živio u zajednici sa
majkom djeteta u vrijeme začeća djeteta ili je zajednicu s njom zasnovao prije rođenja djeteta,
pod uslovom da istom tužbom traži da se utvrdi njegovo očinstvo; ovu tužbu – može podnijeti
u roku od 1 godine od dana rođenja djeteta;
(2) muž majke – može osporavati očinstvo djeteta rođenog u braku ili u periodu do
300 dana od prestanka braka; ako mu je oduzeta posl.sposobnost – tužbu može podnijeti
njegov staratelj, uz odobrenje organa starateljstva; ovu tužbu – može podići u roku od 1
godine od dana saznanje za činjenicu koja dovodi u sumnju očinstvo;
(3) muškarac koji priznao očinstvo, a kasnije saznao za činjenicu koja isključuje
njegovo očinstvo – može podnijeti tužbu za osporavanje očinstva u roku od 6 mjeseci od dana
saznanja za činjenicu koja isključuje njegovo očinstvo;
(4) muškarac koji sebe smatra ocem djeteta – može tužbom osporavati očinstvo
muškarcu koji to dijete priznao, ako istovremeno traži da se utvrdi njegovo očinstvo; ovu
tužbu – može podnijeti u roku od 1 godine od upisa priznanja u matičnu knjigu rođenih;
(5) majka – može osporavati očinstvo djeteta rođenog u braku ili u periodu do 300
dana od prestanka braka; ako majci oduzeta posl.sposobnost – tužbu može podnijeti njen
staratelj, uz odobrenje organa starateljstva; ovu tužbu – može podnijeti u roku 6 mjeseci od
rođenja djeteta;
(6) dijete – može osporavati očinstvo osobi koja u matične knjige upisana kao njegov
otac; u ime djeteta koje maloljetno ili nad kojim se ostvaruje rod.staranje nakon punoljetstva –
tužbu podnosi poseban staratelj postavljen za tu parnicu; u ime punoljetnog djeteta kojem
oduzeta posl.sposobnost – tužbu podnosi nejgov staratelj, uz prethodno odobrenje organa
starateljstva; ovu tužbu – može podnijeti do navršene 25.godine života;

Tužbu za utvrđivanje očinstva može podnijeti dijete, muškarac koji sebe smatra ocem(do
18 god.), majka djeteta(do 18. g.) i organ starateljstva(do 18 g.).

MATERINSTVO; PRIZNANJE, UTVRĐIVANJE I OSPORAVANJE MATERINSTVA

Djetetovom majkom smatra se žena koja je rodila dijete. Ako se materinstvo ne može utvrditi
na ovaj način utvrđuje se priznanjem majčinstva ili sudskom odlukom.

Materinstvo(kao i očinstvo) može se priznati pred matičarem, pred organom starateljstva, pred
sudom, ili u testamentu.

Materinstvo (kao i očinstvo) može priznati i maloljetna osoba koja navršila 16god.,te osoba
kojoj je ograničena posl.sposobnost, ako je sposobna shvatiti značenje izjave o priznanju.
Materinstvo (kao i očinstvo) može se priznati – poslije smrti djeteta samo ako je dijete
ostavilo potomstvo.

91
Za upis materinstva u matičnu knjigu rođenih, potrebna prethodna suglasnost organa
starateljstva, a ako je dijete navršilo 14god.i sposobno je shvatiti značenje priznanja, potreban
i njegov pristanak na priznanje materinstva
Tužbu za utvrđivanje materinstva može podići:

(1) žena koja sebe smatra majkom djeteta – može podnijeti tužbu u roku od 1 godine
od prijema obavijesti o tome da nije pribavljena saglasnost organa starateljstva, odn.pristanak
djeteta, a najkasnije do 18.godine života djeteta;
(2) muškarac koji sebe smatra ocem djeteta – može podnijeti tužbu radi utvrđivanja
materinstva u roku od 6 mjeseci od dana saznanja za rođenje djeteta, a najkasnije do navršene
18.godine života djeteta;
(3) dijete – može podići tužbu za utvrđivanje materinstva (kao i očinstva); ako dijete
maloljetno ili mu oduzeta posl.sposobnost – tužbu može podnijeti staratelj, uz odobrenje
organa starateljstva; maloljetno dijete – može podnijeti tužbu ako steklo posl.sposobnost prije
punoljetstva;
(4) organ starateljstva – može ponijeti tužbu radi utvrđivanja materinstva do navršene
18.godine života djeteta.

Poslije smrti djeteta, tužba za utvrđivanje materinstva (a i očinstva) se može podnijeti ako je
dijete ostavilo potomstvo.

Činjenice od kojih zavisi odlučivanje u predmetu spora, sud može utvrđivati izvođenjem
dokaza medicinskim vještačenjem, u ovom slučaju stranke obavezne odazvati se pozivu suda
i podvrgnuti se medicinskom vještačenju.

Nije dozvoljeno:
- u sudskom postupku utvrđivati ili osporavati materinstvo i očinstvo djeteta koje začeto u
postupku medicinski pomognute oplodnje;
- osporavanje i utvrđivanje materinstva i očinstva nakon potpunog usvojenja.

Tužbu radi osoporavanja materinstva mogu podići:

(1) žena koja je u matične knjige upisana kao majka djeteta – može osporavati svoje
materinstvo; ako je ženi oduzeta posl.sposobnost – tužbu može podnijeti njen staratelj, uz
odobrenje organa starateljstva; tužbu može podnijeti – u roku od 6 mjeseci od saznanja za
činjenicu koja isključuje njeno materinstvo, a najkasnije do navršene 10.godine života djeteta;
(2) žena koja sebe smatra majkom djeteta – može osporavati majčinstvo ženi koja
upisana u matičnu knjigu rođenih kao majka, ako istovremeno traži da se utvrdi njeno
materinstvo; ako je ženi oduzeta posl.sposobnost – tužbu može podnijeti njen staratelj, uz
odobrenje organa starateljstva; tužbu može podnijeti- u roku od 6 mjeseci od saznanja da je
ona majka djeteta, a najkasnije do navršene 10.godine života djeteta;
(3) dijete - može osporavati majčinstvo osobi koja u matične knjige upisana kao
njegova majka; u ime djeteta koje maloljetno ili nad kojim se ostvaruje rod.staranje nakon
punoljetstva – tužbu podnosi poseban staratelj postavljen za tu parnicu; u ime punoljetnog
djeteta kojem oduzeta posl.sposobnost – tužbu podnosi nejgov staratelj, uz prethodno
odobrenje organa starateljstva; ovu tužbu – može podnijeti do navršene 25.godine života.

USVOJENJE

92
Usvojenje je poseban oblik obiteljsko-pravne zaštite djece bez roditelja ili bez
odgovarajućeg roditeljskog staranja, kojim se zasniva roditeljski, odn.srodnički odnos.
Usvojenje se može zasnovati samo ako je u interesu usvojenika.

Usvojenje se može zasnovati kao potpuno i nepotpuno:

Potpuno usvojenje
- Potpuno se može usvojiti dijete do 10 godina života.
- Potpuno usvojiti dijete mogu bračni partneri zajednički, maćeha i očuh djeteta koje se
usvaja, a mogu i vanbračni partneri koji žive najmanje 5 godina u vanbračnoj
zajednici.
- Potpunim usvojenjem se između usvojitelja, njegovih srodnika i usvojenika i njegovih
potomaka zasniva odnos srodstva jednak krvnom srodstvu. Potpunim usvojenjem
prestaju međusobna prava i dužnosti između usvojenika i njegovih krvnih srodnika.

Nepotpuno usvojenje
- Nepotpuno se može usvojiti dijete do navršene 18 godine života. Za usvojenje djeteta
starijeg od 10 godina potreban je njegov pristanak.
- Nepotpuno usvojiti dijete mogu bračni partneri zajednički, ili jedan uz pristanak
drugog, a mogu i vanbračni partneri koji žive najmanje 5g.. u vanbrač. zajednici.
- Nepotpunim usvojenjem nastaju između usvojitelja s jedne stane te usvojenika i
njegovih potomaka s druge strane prava i dužnosti koja prema zakonu postoje između
roditelja i djece. Nepotpuno usvojenje ne utiče na prava i dužnosti usvojenika prema
njegovim roditeljima i drugim srodnicima.

Postupak usvojenja je postupak upravnih organa – Centra za socijalni rad.

Dijete ima pravo znati da je usvojeno. Usvojitelji su dužni upoznati dijete da je usvojeno
najkasnije do njegove 7. godine života, odn. odmah nakon usvojenja ako je dijete starije od 7.
godina.

Usvojiti (se)ne može(negativno navođenje):

1) srodnik po krvi u pravoj liniji ni brat ni sestra.
2) dijete prije isteka 3 mjeseca od njegovog rođenja.
3) dijete maloljetnih roditelja, izuzetno ovo se dijete može usvojiti po isteku 1 god. od
njegovog rođenja ako nema izgleda da će se ono podizati u porodici roditelja.
4) dijete čije su roditelji nepoznati može se usvojiti tek po isteku 3 mjeseca od njegovog
napuštanja.

Usvojitelj može biti(pozitivno navođenje):

1. državljanin BiH.
2. strani državljanin ako je usvojenje u interesu djeteta i ako dijete ne može biti usvojeno
u BiH. U ovom slučaju potrebno je odobrenje nadležnog federalnom organa za
poslove socijalne zaštite.
3. samo osoba koja je u životnoj dobi od 25 do 45 godina i koja je straija od usvojenika
najmanje 18 godina.
4. Ako postoje posebno opravdani razlozi usvojitelj može biti i osoba starija od 45
godina ali dobna razlika između usvojitelja i usvojenika ne smije biti veća od 45
godina.

93
Ko ne može usvojiti:
1. Osoba kojoj je oduzeto roditeljsko pravo.
2. Osoba koja je ograničeno poslovno sposobna.

STJECANJE POSLOVNE SPOSOBNOSTI MALOLJETNIKA

Poslovna sposobnost stječe se punoljetstvom, ali od ovog pravila postoje izuzeci:

1) Maloljetnik s 14 godina koji je u stanju da shvati značaj svojih radnji može obavljati neke
parnične radnje (ograničena poslovna sposobnost) npr. Da prihvati poklon, ili da u
postupku za razvod braka sudjeluje u odlučivanju kojem od roditelja će biti povjeren.
2) Maloljetnik sa 14 koji ostvaruje zaradu može raspolagati s njom ali mora doprinositi svom
uzdržavanju, odgoju i obrazovanju.
3) Maloljetna osoba starija od 16 godina poslovnu sposobnost može steći:
a) ako je postala roditelj ili
b) ako je po odobrenju suda u vanparničnom postupku zaključila brak.

STARATELJSTVO

Starateljstvo je oblik zaštite maloljetnih osoba bez roditeljskog staranja,te punoljetnih osoba
koje nisu sposobne ili koje nisu u mogućnosti starati se o sebi, svojim pravima, interesima i
obvezama.
Štićenici su osobe pod starateljstvom.
Svrha starateljstva je da zamijeni rod.staranje, odn.zaštita osobnosti i interesa punoljetnih
štićenika, naročito njihovim liječenjem i osposobljavanjem za samostalan život i rad.

Poslove starateljstva obavlja organ starateljstva;

Organ starateljstva imenuje štićeniku staratelja, ukoliko ne odluči dužnost staratelja vršiti
neposredno.
Za staratelja se imenuje osoba koja ima osobna svojstva i sposobnost za vršenje dužnosti
staratelja, a koja na to pristane.
Staratelj ne može biti osoba:
- kojoj je oduzeto rod.staranje
- kojoj oduzeta ili ograničena posl.sposobnost
- čiji su interesi u suprotnosti sa interesima štićenika
- od koje se, s obzirom na njeno ranije i sadašnje vladanje, osobna svojstva i odnose sa
štićenikom i njegovim roditeljima, ne može očekivati da će pravilno vršiti dužnost staratelja
- sa kojom je štićenik sklopio ugovor o doživotnom izdržavanju.
Staratelj samostalno, u ime štićenika i za njegov račun, vrši poslove koji spadaju u redovno
poslovanje i upravljanje imovinom.

Pod starateljstvo će se staviti maloljetna osoba:

1) čiji su roditelji umrli, nestali, nepoznati ili nepoznatog boravišta,

2) čijim roditeljima je oduzeto roditeljsko pravo,
3) čiji roditelji nisu stekli poslovnu sposobnost (postao roditelj ispod 16 godina),
4) čiji su roditelji spriječeni ili nesposobni redovno se starati o svom djetetu.

RODITELJI I RODITELJSKO STARANJE

94
Roditeljsko staranje je skup odgovornosti, dužnosti i prava roditelja, koje imaju za cilj zaštitu
osobnih i imovinskih prava i interesa, a koje se ostvaruje u najboljem interesu djeteta.

Roditelji :
- odgovorni su za razvoj i odgoj djeteta
- osiguravaju zaštitu djeteta koja je nužna za njegovu dobrobit
- obvezni i odgovorni upoznati dijete s njegovim pravima i omogućiti mu njihovo ostvarenje
- sporazumno određuju ime i prezime djeteta – ako ne postignu sporazum, odlučit će organ
starateljstva
- dužni čuvati dijete i zadovoljavati njegove normalne potrebe , te ga štititi od svih oblika
poroka
- dužni u skladu s uzrastom i zrelosti djeteta kontrolirati njegovo ponašanje
- dužni odgajati dijete u duhu mira, dostojanstva, tolerancije, slobode, ravopravnosti i
solidarnosti, a u skladu s uzrastom i zrelosti djeteta, unaprjeđivati njegovo pravo i
odgovornost na slobodu mišljenja, savjesti i vjeroispovjesti
- dužni starati se o obrazovanju djece
- dužni starati se o redovnom osnovnom i srednjem školovanju djeteta
- dužni prema svojim mogućnostima i sposobnostima djeteta, starati se i o njegovom visokom
obrazovanju
- dužni zastupat dijete
- dužni izdržavati dijete
- dužni osigurati djetetu životne uvjete potrebne za njegov razvoj
- zajednički i sporazumno starati se o djetetu

U slučaju spora između roditelja o ostvarivanju rod.staranja, odluku donosi sud u

vanparničnom postupku, na prijedlog roditelja ili djeteta koje je sposobno shvatiti značenje
svojih radnji ili org.starateljstva.

Ako roditelji ne žive u obiteljskoj zajednici, rod.staranje ostvaruje roditelj s kojim dijete živi;
odluku o tome s kojim će roditeljem dijete živjeti donosi sud;

Ako u oba roditelja nesposobna ili spriječena starati se o djetetu, sud će odlučiti o smještaju
djeteta kod druge osobe ili u ustanovu.

U slučaju smrti roditelja sa kojim dijete živjelo ili smrti roditelja koji se sam starao o djetetu,
ili je čuvanje i odgoj djeteta povjerio drugoj osobi, sud će po tužbi drugog roditelja ili
org.starateljstva odlučiti o daljem staranju o djetetu; u toj odluci – sud će odrediti način
održavanja kontakata djeteta sa roditeljem s kojim ne živi.

UZDRŽAVANJE

Uzdržavanje djece

Roditelji su dužni uzdržavati maloljetno dijete i u izvršavanju te obveze moraju iskoristiti sve
svoje mogućnosti i sposobnosti.

95
Ako se dijete nalazi na redovnom školovanju, roditelji su dužni prema svojim mogućnostima
(ako roditelj ima malu penziju - ne mora) osigurati mu uzdržavanje i nakon punoljetstva, a
najdulje do navršene 26. godine života. Pod redovnim školovanjem se smatra onaj student
koji nije izgubio godinu bez opravdanih razloga (opravdana bi bila npr. bolest, pa da je usljed
toga izgubio godinu).

Ako je punoljetno dijete zbog bolest, fizičkih ili psihičkih nedostatka nesposobno za rad, a
nema dovoljno sredstava za život ili ih ne može ostvariti iz svoje imovine, roditelji su dužni
da ih izdržavaju dok ta njihova nesposobnost traje.

Roditelj koji ne ostvaruje roditeljsko pravo ili mu je ograničeno roditeljsko staranje ne

oslobađa se obveze izdržavanja djeteta.

Maćeha i očuh su dužni izdržavati pastorka ako ovaj nema svog biološkog roditelja.

Baka i djed dužni su izdržavati malojetnog unuka. Obveza izdržavanja punoljetnog unuka
postoji pod istim uvjetima koji se traže za izdražavanje punoljetnog djeteta.

Uzdržavanje roditelja

Punoljetno dijete dužno je izdtžavati svog roditelja koji je nesposoban za rad i ne može se
zaposliti, a nema dovoljno sredstva za život.

Dijete se može osloboditi dužnosti izdržavanja roditelja koji ga iz neopravdanih razloga nije
izdržavao u vrijeme kada je bio obvezan po zakonu da to čini.

Uzdržavanje bračnog partnera

Bračni partner koji nema dovoljno sredstava za život ili ih ne može ostvariti iz svoje imovine,
a nesposoban je za rad ili se ne može zaposliti - ima pravo na uzdržavanje od svog bračnog
partnera srazmjerno njegovim mogućnostima.

Zahtjev za uzdržavanje bračni partner može postaviti do zaključenja glavne rasprave u

postupku za razvod braka ili poništenje braka. Izuzetno, bračni partner može tužbom tražiti
uzdržavanje u roku od 1 godine od prestanka braka ako su uvjeti za dosuđivanje izdržavanja
postojali u vrijeme zaključenja glavne rasprave u postupku za razvod braka i bez prestanka
trajali do zaključenja glavne rasprave za uzdržavanje.

Sud može odbiti zahtjev za uzdržavanje bračnog partnera (iako su ispunjeni prethodni
uvjeti)

1) ako se on bez ozbiljnog povoda od drugog bračnog partnera grubo ili nedolično
ponašao (preljuba) u bračnoj zajednici ili
2) ako bi obveza izdržavanja predstavljala očitu nepravdu za drugog bračnog partnera
3) ako su bračni partneri kroz duže vrijeme odvojenog života potpuno samostalno
osiguravali sredstva za vlastito uzdržavanje ili
4) ako se iz okolnosti slučaja utvrdi da bračni partner koji zahtjeva uzdržavanje
prestankom braka koji je trajao kraće vrijeme nije doveden u materijalni položaj teži
od onoga u kojem se nalazio prilikom stupnja u brak.

96
Sud može odlučiti da obveza izdržavanja bračnog partnera traje određeno vrijeme,
naročito u slučajevima:

a) kada je brak trajao kraće vrijeme ili

b) kada je tražilac izdržavanja u mogućnosti da u dogledno vrijeme na drugi način
osigura sredstva za život.

Ako se partner zaposli makar i na mjesec dana u toku te godine, gubi pravo na
uzdržavanje.

Pravo na uzdržavanje prestaje - ako uzdržavani razvedeni bračni partner:

a) sklopi novi brak, ili

b) zasnuje vanbračnu zajednicu ili
c) postane nedostojan da prima uzdržavanje.

Kada se odlučuje o uzdržavanju bitno je imati na umu dužinu trajanja braka i činjenicu da li se
osoba nakon razvoda našla u težoj situaciji od one u kojoj je bila prije stupnja u brak.

Vanbračni partner koji ispunjava uvjete za uzdržavanje ima pravo da tužbom zahtijeva
uzdržavanje vanbračnog partnera.

Tužba za uzdržavanje može se podnijeti u roku od 1 godine od prestanka vanbračne zajednice.

Uvjet je da je vanbračna zajednica trajala najmanje 3 godine.

Majka vanbračnog djeteta ima pravo da zahtijeva od oca vanbračnog djeteta srazmjerno
njegovim mogućnostima da je izdržava 3 mjeseca prije porođaja i 1 godinu nakon porođaja.

Određivanje uzdržavanja
U postupku za uzdržavanje sud će utvrditi ukupan iznos sredstava potrebnih za uzdržavanje.

Prilikom utvrđivanja potreba osobe koja zahtijeva uzdržavanje sud će uzeti u obzir njeno
imovno stanje, sposobnost za rad, mogućnost zaposlenja, zdravstveno stanje i druge okolnosti
od kojih zavisi ocjena njenih potreba.

Prilikom utvrđivanja mogućnosti osobe koja je dužna davati uzdržavanje sud će uzeti u
obzir sva njena primanja i stvarne mogućnosti da stječe povećanu zaradu kao njene vlastite
potrebe i zakonske obveze izdržavanja.

Federalni ministar rada i socijalne politike objaviće jednom godišnje podatke o prosječnim
potrebama osobe koja zahtijeva uzdržavanje s obzirom na troškove života.

Kad se uzdržavanje zahtijeva za dijete, sud će posebno cijeniti rad i brigu koju u odgoj i
podizanje djeteta ulaže roditelj sa kojim dijete živi i to će uzeti u obzir kao doprinos tog
roditelja u uzdržavanju. (sud po službenoj dužnosti utvrđuje visinu izdržavanja za dijete)

IMOVINSKI ODNOSI BRAČNIH PARTNERA

Bračni partneri mogu imati bračnu stečevinu i posebnu imovinu.

97
Bračna stečevina

Bračnu stečevinu čini imovina koju su bračni partneri stekli radom za vrijeme trajanja
bračne zajednice, kao i prihodi iz te imovine.

Pokloni trećih lica učinjeni za vrijeme trajanja bračne zajednice (u novcu, stvarima, pružnju
pomoći radom) ulaze u bračnu stečevinu bez obzira na to koji ih je bračni partner primio,
ukoliko drugačije ne proizlazi iz namjene poklona ili se iz okolnosti u momentu davanja
poklona može zaključiti da je poklonodavac želio učiniti poklon samo jednom od bračnih
partnera.

Dobitak od igara na sreću je bračna stečevina, kao i prihodi od intelektualnog vlasništva

ostvareni za vrijeme trajanja bračne zajednice..

Bračni partneri su u jednakim dijelovima suvlasnici u bračnoj stečevini ako nisu drugačije
ugovorili.

Budući bračni partneri, odnosno, bračni partneri mogu bračnim ugovorom drugačije urediti
svoje odnose vezane za bračnu stečevinu.

Ukoliko je u zemljišnim knjigama kao vlasnik stečevine upisan jedan bračni partner, drugi
bračni partner može zahtijevati ispravku upisa u zemljišnim knjigama.

Na bračnu stečevinu primjenjuju se pravila obveznog i stvarnog prava.

Posebna imovina
Imovina koju bračni partner ima u trenutku sklapanja braka ostaje njegova posebna
imovina.
To je i ona koju za vrijeme trajanja bračne zajednice partner stekne po posebnom
pravnom osnovu npr. nasljedstvom.

Podjela bračne stečevine

Vrši se ugovorom.

Isprava kojom se obavlja dioba mora imati svojstvo izvršne isprave. Npr. ona će trebati biti
notarski obrađena.

Ako bračni partneri ne zaključe ugovor, podjelu bračne stečevine izvršit će sud na zahtjev
bračnih partnera. Bračni partner kojem je povjereno čuvanje i odgoj dijeteta dobit će pri
podjeli bračne stečevine, pored njegovog dijela, i stvari koje su namijenjene neposrednoj
upotrebi djece.

Predbračni ugovor
Razlika između ovog i bračnog ugovora je u momentu zaključenja.

Bračni ugovor
Bračni ugovor je ugovor kojim se ređuju imovinsko pravni odnosi bračnih partnera prilikom
sklapanja braka, kao i tijekom trajanja braka.

98
Odgovornost bračnih partnera
Za obveze koje je jedan bračni partner imao prije stupnja u brak ne odgovara drugi bračni
partner. Ovaj bračni partner odgovara za svoj dug svojom posebnom imovinom i svojim
dijelom bračne stečevine.

Solidarna odgovornost bračnih partnera

Za obveze koje je jedan bračni partner preuzeo radi podmirenja tekućih potreba bračne
zajednice, kao i za obveze za koje prema zakonu odgovraju zajednički oba bračna partnera,
odgovaraju bračni partneri solidarno, kako bračnom stečevinom, tako i svojom posebnom
imovinom.

99
 NASLJEDNO PRAVO 1

ZAKONSKI NASLJEDNICI

I. nasljedni red

Zakonski nasljednici su djeca ostavitelja i njegov bračni ili vanbračni drug.

Oni nasljeđuju na jednake djelove.

Ostaviteljev bračni ili vanbračni drug pada u drugi nasljedni red ukoliko ostavitelj nema
djece(potomaka).

Dio zaostavštine koji bi pripao ranije umrlom djetetu da je nadživilo ostavitelja nasljeđuju
njegova djeca (unučad ostavitelja), na jednake djelove, a ako je neko od unučadi umrlo prije
ostavitelja dio koji bi njemu pripao da je bio živ u trenutku smrti ostavitelja, naljeđuju
njegova djeca (pravo predstavljanja). Npr. postoji otac koji ima 3 djece i bračnog druga.
Prije oca umre njegovo jedno dijete, koji ima svoju djecu. Smiosao odredbe je taj da ako
prije ostaviteljeve smrti umre njegovo dijete, tada naljeđuju njegova djeca (princip
reprezentacije).

II. nasljedni red

Zaostavštinu umrloga koji nije ostavio potomke (djecu, unučad, praunučad) nasljeđuje njegov
bračni drug i roditelji na jednake djelove (svaki sa ½).

Ako iza umrlog nije ostao bračni drug zaostavštinu u cijelosti nasljeđuju roditelji.

Ako je jedan od roditelja umro prije ostavitelja, dio zaostavštine koji bi mu pripao nasljeđuju
njegova djeca - a to su u stvari braća i sestre ostavitelja.

III. nasljedni red

Zaostavštinu umrloga koji nije ostavio ni potomke ni roditelje, niti su oni ostavili nekog
potomka, niti bračnog partnera - nasljeđuju njegovi djedovi i bake.

IV. nasljedni red

Ostavitelja koji nije ostavio potomke, ni roditelje, niti su ovi ostavili nekog potomka, ni
bračnog partnera, ni djeda i baku, niti su oni ostavili potomka, nasljeđuju ga njegovi
pradjedovi i prabake. Jednu polovinu nasljeđuju pradjedovi i prabake s očeve strane, a
drugu polovinu s majčine strane.

1
Kod nasljednog prava, prema Zakonu o nasljeđivanju FBiH (Službene novine 80/14) najvažnije
novosti su sljedeće: vanbračni partner je izjednačen s bračnim, uveden je četvrti nasljedni red, novi
instituti su Ugovor o nasljeđivanju i Ugovor o raspodjeli imovine za života, te notari kao sudski
povjerenici koji provode ostavinski postupak.

100
NUŽNI NASLJEDNICI

Nužni nasljednici su:

1. djeca umrloga, njegovi usvojenici i njegov bračni drug – njihov nužni dio iznosi 1/2 od
zakonskog dijela.
2. ostali potomci umrloga (npr.unuci), njegovi roditelji i njegova braća i sestre, te usvojenici
iz nepotpunog usvojenja - oni su nužni nasljednici u slučajevima:
a) ako su trajno nesposobni za rad i nemaju nužnih sredstava za život, ili
b) kada su po zakonskom redu pozvani na nasljeđe (ako nema nasljednika iz I.
nasljednog reda).
– njihov nužni dio iznosi 1/3 od zakonskog dijela.

Ostavitelj, niti darovnim ugovorom, niti testamentom ne može povrijediti nužni nasljedni dio.

NUŽNI I RASPOLOŽIVI DIO

Nužni nasljednici imaju pravo na dio zaostavštine kojim ostavitelj ne može raspolagati, a koji
se naziva nužni dio.

Ostavitelj za života ne može raspolagati (poklonom ili testamentom) sa dijelom koji

predstavlja nužni dio nasljednika.

Kada je povrijeđen nužni dio - raspolaganje testamentom će se smanjiti, a pokloni će se

vratiti koliko je potrebno da bi se namirio nužni dio. Prvo se namirenje vrši iz onoga što je
testamentom dato, i ako je to dovoljno za namirenje nužnog djela, neće se dirati u poklone.
Ako nije, vršit će se povrat poklona do iznosa namirenja.

Ugovori o doživotnom uzdržavanju nikada ne podliježu reduciranju radi nužnog dijela jer je
to dvostrano obvezujući ugovor.

ISKLJUČENJE NUŽNIH NASLJEDNIKA IZ NASLJEDSTVA

Ostavitelj može isključiti iz nužnog dijela nasljednika:

a) ako se povredom zakonske ili moralne obveze teže ogriješio prema ostavitelju (npr.
otac bez ikakvih sredstava za život živi u kući sa sinom, a sin ne pomaže ocu),
b) ako je s umišljajem učinio teže krivično djelo prema njemu, njegovom bračnom
partneru, djetetu ili roditelju,
c) ako je počinio neko od kaznenih djela protiv integriteta BiH ili čovječnosti i
vrijednosti zaštićenih međunarodnim pravom,
d) ako se odao neradu ili nepoštenu životu.

Isključenje iz nužnog dijela u testamentu mora biti izraženo samo na nesumnjiv način, a
korisno je da navede i razlog (osnov) za isključenje.

U slučaju spora - ostavinski postupak se prekida i učesnik čije je pravo manje vjerovatno se
upućuje na parnicu.

101
POSLJEDICE ISKLJUČENJA IZ NUŽNOG DIJELA

U slučaju kada je nasljednik isključen iz nužnog dijela, smatra se da je isključenik umro

prije ostavitelja, pa umjesto njega se kao nasljednici pojavljuju njegova djeca, potomci.

Isključenjem nasljednik gubi nasljedna prava u obujmu u kojem je isključen, a pravo ostalih
lica koja mogu nasljediti ostavitelja određuje se kao da je isključeni umro prije ostavitelja.

IZDVAJANJE U KORIST POTOMAKA KOJI SU PRIVREĐIVALI SA

OSTAVITELJEM

Potomci ostavitelja koji su živjeli u zajedničkom domaćinstvu sa ostaviteljem i svojim radom

doprinosili u sticanju imovine u domaćinstvu - imaju pravo da u ostavinskom postupku traže
da se iz ostavinske mase izdvoji dio koji odgovara veličini njihovog doprinosa.

Ovaj zahtjev ima stvarno-pravni karakter i može se postavljati i po okončanju ostavinskog

postupka.

Ako supružnik ili djeca, pa čak i roditelji ostavitelja nemaju osnovnih sredstava za život,
mogu zahtijevati povećanje nasljednog dijela, a ako je zaostavština male vrijednosti da bi
njenom podjelom supružnik, dijete ili roditelj zapao u oskudicu, mogu zatražiti da naslijede
cijelu zaostavštinu.

URAČUNAVANJE POKLONA U NASLJEDNI DIO

U nasljedni dio nasljednika uračunavaju se pokloni ukoliko ostavitelj izričito nije naglasio da
se ne uračunava u nasljedni dio. Ovo se ne odnosi n anužne nasljednike.

NASLJEĐIVANJE NA OSNOVU TESTAMENTA

Testament može sačiniti svako lice sposobno za rasuđivanje i koje je navršilo 16 godina.

Testament je ništav ako zavještatelj nije imao 16 godina i ako nije bio sposoban za
rasuđivanje. Ništav je i u slučaju ako nije sačinjen u propisanoj formi, ili je zavještatelj
natjeran prijetnjom ili prinudom da ga sačini ili uslijed toga što je bio prevaren li se nalazio u
zabludi.

Tužbom se može zahtjevati poništaj testamenta u roku od 1 godine od dana saznanja za

postojanje uzroka ništavosti, a najdalje za 10 godina od proglašenja testamenta, a u slučaju
nesavjesnog lica rok je 20 godina.

Izvršitelj testamenta je lice koje je ostavitelj odredio da sa dužnošću brine za pravilno

izvršenje odredaba testamenta. Izvršitelj testamenta može biti svako poslovno sposobno lice.

Osnovne dužnosti izvršitelja su:

- staranje o točnom izvršenju testamenta prema ostaviteljevoj želji;
- staranje o čuvanju zaostavštine i upravljanje zaostavštinom;
- staranje o pravilnoj isplati ostavinskih dugova i legata.

102
Izvršitelj ima pravo na naknadu svojih troškova i pravo na nagradu za svoj rad; određuje ih
sud, a isplaćuje se iz sredstava zaostavštine.

OBLICI TESTAMENTA

Vlastoručni testament

Ako osoba zna da čita i piše, ona svojom rukom napiše testament i potpiše ga. Testament je
punovažan ako ga je zavještatelj napisao svojom rukom i ako ga je potpisao. Za punovažnost
ovog testamenta nije nužno da je u njemu naznačen datum kada je sačinjen, ali je korisno da
bude napisan.

Pismeni testament pred svjedocima

Zavještatelj koji zna da čita i piše može sačiniti testament na taj način što će ispravu koju mu
je netko drugi sastavio, vlastoručno potpisati u prisustvu dva svjedoka, izjavljujući pred njima
da je to njegov testament. Svjedoci se također potpisuju na testamentu uz naznaku njihova
svojstva.

Sudski testament

Postoje dvije vrste ovog testamenta:

1. kada je zavještatelj pismen

Testament može zavještaocu sačiniti po njegovom kazivanju sudac nadležnog suda
koji će prethodno utvrditi identitet zavještatelja. Pošto zavještatelj ovako sačinjen
testament pročita i potpiše sudac će potvrditi na samom testamentu da ga je
zavještatelj u njegovom prisustvu pročitao i potpisao.
2. kada zavještatelj nije pismen
Ako zavještatelj nije u stanju da pročita testament koji je sačinio sudac, sudac će ga
pročitati zavještatelju u prisutnosti dva svjedoka, zatim će zavještatelj u prisustvu dva
svjedoka staviti otisak prsta i izjaviti da je to njegov testament. Sudac osim potpisa
naznačava da je obavio sve prethodno navedene radnje. I svjedoci potpisuju testament.
Zavještatelj može vlastoručni testament, testament sačinjen pred svejdocima ili sudski
testament predati na čuvanje sudu - o čemu će sud sastaviti zapisnik , zatim testament staviti
u zaseban omot koji će zapečatiti i čuvati u sudu.

Ništave su odredbe testamenta kojima ostavlja nešto sudiji koji ga je sačinio , svjedocima kao
i precima/potomcima tih svjedoka.

Testament sačinjen na brodu ili za vrijeme mobilizacije /rata

Sačinjava se pred kapetanom broda ili zapovjednikom u ratu - po odredbama koje važe za
sastavljanje sudskog testamenta.

Ratni testament važi 60 dana po završetku rata, ili ako je neko demobilisan kasnije, 30 dana
od dana demobilizacije ili povratka u zemlju.

Usmeni testament

103
Zavještatelj može izjaviti svoju posljednju volju usmeno pred dva svjedoka samo ako uslijed
izuzetnih prilika nje u mogućnost da sačini pismeni testament. Izuzetne prilike bi bile npr.
neko dobije infarkt i u teškom je stanju. Dakle, iznenadna bolest i spriječenost odlaska u sud a
sud je udaljen.

Usmeni testament prestaje da važi po isteku 30 dana od prestanka izuzetnih okolnosti pod
kojima je sačinjen.

Svjedoci prilikom sačinjavanja ovog testamenta mogu biti samo lica koja mogu biti svjedoci
prilikom sačinjavanja sudskog testamenta ali moraju znati čitati i pisati.

Svjedoci pred kojima je zavještatelj usmeno izjavio svoju poslednju volju dužni su da bez
odlaganja stave napismeno izjavu zavještaoca i da je što prije predaju sudu ili da je usmeno
govore pred sudom, iznoseći kada, kako, gdje i u kojim okolnostima je ovaj testament
sačinjen. Izvršenje ove dužnosti nije uvjet za punovažnost ovog testamenta, jer svjedoci
izjavu mogu dati i tijekom ostavinskog postupka.

Testament pred konzularnim predstavnikom

Sačinjava ga državljanin BiH u inostranstvu, prema odredbama koje važe sa sačinjavanje
sudskog testamenta.

Sačinjava ga konzularni predstavnik zemlje državljanstva ostavitelja.

Supstitucija – ako lice koje je označeno kao nasljednik u testamentu umre prije ostavitelja,
on ( ostavitelj ) može u tom slučaju testamentom imenovati nasljednika svog umrlog
nasljednika.

DOKAZIVANJE POSTOJANJA TESTAMENTA

Testament uništen slučajno ili radnjom nekog drugog lica, izgubljen prije ili nakon smrti
zavještatelja, ali bez njegovog znanja, imat će pravni učinak ako zainteresirano lice dokaže da
je testament postojao.

Zavještatelj može odrediti testamentom lice kome će pripasti nasljedstvo, ako određeni
nasljednik umre prije njega ili se odrekne naslijeđa ili bude nedostojan da naslijedi.
Zavještatelj ne može odrediti nasljednika svom nasljedniku koji je živ.

LEGAT

Legat (zapis) je odredba posljednje volje kojom ostavitelj ostavlja nekom licu (legataru)
određenu imovinsku vrijednost iz čiste zaostavštine, a ustanovljava se testamentom.
Ostavitelj može ostaviti testamentom jednu ili više određenih stvari određenom licu, ili
naložiti nasljedniku da to učini iz svog dijela koji mu se ostavlja.

Legatar se ne smatra nasljednikom. Legatar je singularni sukcesor i ne odgovara za dugove

ostavitelja.

Ukoliko se legat ne izvrši, legatar ima pravo da to tužbom potražuje.

104
Pravo na izvršenje legata zastarijeva za godinu dana od dana kad je legatar saznao za svoje
pravo i bio ovlašten da traži izvršenje legata, a najkasnije u roku pet godina od dana kada je
mogao zahtijevati izvršenje legata.

OPOZIVANJE TESTAMENTA

Zavještatelj može uvijek opozvati testament u cijelini ili djelomično i to izjavom u bilo kom
obliku u kojem se može sačiniti testament, ali najćešče se to radi fizičkim uništenjem.

Ako se kasnijim testamentom izričito ne opozove raniji testament, odredbe ranijeg testamenta
ostaju na snazi ako nisu u suprotnosti sa odredbama kasnijeg testamenta.

UGOVOR O RASPODJELI IMOVINE ZA ŽIVOTA

Ugovor o ustupanju i raspodjeli imovine za života je dvostrani pr.posao koji zaključuju

predak, s jedne strane, i njegovi potomci, odn.supružnik, s druge strane, a kojim predak
za života ustupa i raspoređuje cijelu svoju postojeću imovinu ili jedan njen dio u korist
potomaka, odn.supružnika, pod uvjetom da su s tim suglasni svi potomci koji bi u
vrijeme zaključenja sporazuma dolazili u obzir kao njegovi zak.nasljednici.

Ugovor mora biti u pismenom obliku i notarski obrađen.

Ako neko od ovih lica nije bio prisutan ili se nije suglasio - onda se ne radi o ugovoru o
raspodjeli nego taj ugovor ima karatkter ugovora o darovanju. Onaj koji se nije suglasio
ima status nužnog nasljednika. Posljedica ovoga jeste – ako poslije smrti ostavitelja njegov
nasljedni dio bude povrijeđen raspodjelom načinjenom u ugovoru, reduciraće se dijelovi onih
koji su dobili dio ustupanja po ugovoru (jer se njihov dio tretira kao poklon).

Ovim ugovorm može biti obuhvaćena samo sadašnja imovina ostavitelja – cjelovita ili jedan
njen dio. Imovina iz ovog ugovora ne ulazi u ostavinsku masu tj. imovinu ostavitelja koja se
raspoređuje nakon njegove smrti.

UGOVOR O DOŽIVOTNOM UZDRŽAVANJU

Ovo je dvostranoobvezujući ugovor.

Kod darovnog ugovora lica se za života ostavitelja upisuju u zemljišnu knjigu(C listu), a stvar
prelazi u vlasništvo tek nakon smrti ostavitelja.

To je ugovor kojim se jedan ugovarač obvezuje da izdržava doživotno drugog ugovarača

ili neko treće lice, a drugi se ugovarač obvezuje da mu u slučaju smrti ostavlja svu svoju
imovinu.

Ovaj ugovor mora biti sastavljen u pisanoj formi i notarski obrađen.

Ovaj ugovor se može raskinuti:

a) sporazumom,
b) ako zajednica života postane nepodnošljiva,
c) neizvršavanjem ugovora – duga strana ima pravo tražiti raskid ugovora.

105
UGOVOR O NASLJEĐIVANJU

Ugovor o nasljeđivanju je strogo osobni akt kojim se bračni partneri (a mogu i budući bračni
partneri) međusobno određuju za svoje nasljednike, ili jedna strana određuje drugu za svog
nasljednika.

Ugovorom može biti obuhvaćena cijela imovina, dio imovine, kao i sadašnja ili buduća
imovina.
Ugovor se zaključuje u formi notarski obrađene isprave, a raskinut se može sporazumom ili
razvodom/poništenjem braka.

Jednostrani raskid nije moguć osim ako je ugovor uvjetovan ispunjenjem neke obveze koja se
nije izvršila ili je postojala mana volje.

Ugovor o nasljeđivanju ima prednost pred testamentom i zakonskim nasljeđivanjem.

SPOSOBNOST ZA NASLJEĐIVANJE

Sposobnost za nasljeđivanjem znači sposobnost osobe da postane nasljednik, a to je:

- svako lice koje živo u trenutku delacije (otvaranja nasljeđa), a koja nastupa smrću ostavitelja
- nasciturus (začeto dijete) ako se rodi živo
- pravna lica, ako posebnim propisom nije drugačije određeno

NEDOSTOJNOST ZA NASLJEĐIVANJE

Nedostojnost za nasljeđivanje znači nemogućnost određenog lica da postane nasljednik

ostavitelja zbog izvjesnih subjektivnih razloga Nedostojan je da naslijedi kako na osnovu
zakona tako i na osnovu testamenta i ugovora o nasljeđivanju:

1) tko je s umišljajem lišio ili pokušao da liši života ostavitelja,

2) tko je ostavitelja natjerao da sačini ili opozove testament, uništio ili sakrio testament,
3) ako se ogriješio o obvezu izdržavanja ostavitelja,
4) tko je kaznenim djelom s umišljajem doveo ostavitelja u stanje stalne nesposobnosti za
sačinjavanje testamenta ili ugovora o nasljeđivanju, ili je kaznenim djelom s
umišljajem stekao povoljniji nasljednopravni položaj.

Potomci nedostojnog nasljeđuju zaostavštinu kao da je nedostojni umro prije ostavitelja.

ODRICANJE OD NASLJEDSTVA

Nasljednik se može odreći nasljedstva izjavom kod suda do završetka ostavinske rasprave.
Ovo odricanje važi i za potomke onoga koji se odrekao od nasljeđa - osim ukoliko nije izričito
izjavio da se odriče samo u svoje ime. U ovom slučaju se smatra kao da nikada nije bio
nasljednik.

Ukoliko se odriče nasljedstva u nečiju korist, radi se zapravo o ustupanju.

Osoba može izjaviti da li se prihvaća ili ne prihvaća nasljedstva – odricanje.

106
Odricanje ne može biti pod uvjetom niti djelomično.

ODGOVORNOST NASLJEDNIKA ZA DUGOVE OSTAVITELJA

Nasljednik je univerzalni sukcesor i on odgovara za dugove ostavitelja do visine

vrijednosti nasljeđene imovine.

Kada ima više nasljednika oni odgovaraju solidarno za dugove ostavitelja, i to svaki do visine
vrijednosti svog nasljednog dijela, ako testamentom ili ugovorom o nasljeđivanju nije
drugačije određeno.

Jedino kada se radi o obvezi koja zavisi o osobnosti obveznika (npr. slikar) obveza ne prelazi
na nasljednike, ali ako je ostavitelj već primio novac za neizvršeno djelo, nasljednici isti
moraju vratiti.

Nasljednik koji se odrekao naslejdstva ne odgovara za dugove ostavitelja.

UPUĆIVANJE NA PARNICU

1) Ukoliko se nakon pravosnažnog okončanja ostavinskog postupka pojavi lice sa

testamentom, u tom slučaju to se lice upućuje na parnicu.
2) Ako se nakon okončanja ostavinskog postupka pojavi novi nasljednik i on se upućuje na
parnicu.
3) Ako se nastane spor u pogledu ponovažnosti testamenta, prekida se ostavinski postupak i
upućuje na parnicu
4) Spor oko punovažnosti isključenja nužnog djela
5) Spor oko nedostojnosti za nasljeđivanje
6) Spor u pogledu da li potomcima pripada pravo na izdvajanje određenog djela po osnovu
njihovog doprinosa

Tužba se podnosi u roku od 30 dana.

Ako ne podnese tužbu, ostavinski postupak se nastavlja. Ako podnese – čeka se završetak
parnice.

Za naknadno pronađenu imovinu - raspoređuje se prema postojećem rješenju o

nasljeđivanju, ne provodi se ponovno ostavinski postupak.

NOTARI KAO SUDSKI POVJERENICI

Notari su sudski povjerenici koji provode ostavinske postupke u skladu s odlukom suda . Sud
može uvijek oduzeti notaru daljnje vođenje ostavinske rasprave i provesti je sam. Za notare u
ostavinskom postupku važe propisi kao i za same sudove, a notar je ovlašten pribavljati
potrebne podatke i druge isprave od nadležnih organa.

Nadzor nad radom notara obavlja sud.

107
 STVARNO PRAVO

OPĆENITO O STVARNO-PRAVNIM ODNOSIMA

Stvarna prava su pravo vlasništva, pravo služnosti, založno pravo, pravo građenja i
pravo stvarnog tereta.

Stvarno pravo u objektivnom smislu je skup općih pravnih normi koje reguliraju
subjektivna stvarna prava.

Stvarno pravo u subjektivnom smislu je apsolutno, jer djeluje prema svima (erga omnes) i
za svoj objekat ima stvar.

Za razliku od stvarnog prava, karakteristika obveznog prava je odnos između određenih

subjekata (inter partes) npr. između prodavatelja i kupca povodom zaključenog ugovora o
prodaji.

Stvarno pravo za svoj objekat ima stvar dok je predmet obveznog prava činidba, tj. određeno
pozitivno ili negativno ponašanje dužnika.

Kod stvarnog prava unaprijed je poznata samo jedna strana mogućeg stvarno-pravnog odnosa
(nosilac/titular stvarnog prava), a druga strana se javlja tek kad povrijedi to pravo, dok su kod
obveznog prava subjekti tog odnosa unaprijed određeni i poznati.

PRAVO VLASNIŠTVA

Zakon o vlasničko-pravnim odnosima uređuje uvjete i način

1) stjecanja,
2) korištenja,
3) zaštite i
4) prestanka prava vlasništva.
To je suština prava vlasništva na stvarima. Stvari mogu biti pokretne i nepokretne.
Pored toga, uređuje stvarne služnosti, pravo zaloga, posjed, i prava stranih osoba na svarima.

1. OSNOVNA NAČELA VLASNIŠTVA

PRAVO VLASNIŠTVA je objektivnim pravom zaštićeno najšire ovlaštenje

posjedovanja, korištenja i raspolaganja nekom stvari u skladu sa njenom prirodom i
namjenom.

Prema tome, sadržaj prava vlasništva čine ovlaštenja:

1. posjedovanje, što znači faktičku vlast nad stvarima

2. korištenje, što znači ekonomsko upotrebljavanje i služenje svojom stvari, uključujući i
ubiranje plodova
3. raspolaganje, što podrazumjeva trošenje svoje stvari (sve do uništenja) i otuđenje stvari.

108
Pravo vlasništva treba vršiti u skladu sa prirodom i namjenom stvari, odnosno
zabranjeno ga je vršiti protivno cilju zbog kojeg je ustanovljeno. Vlasnik pri korištenju
svoje stvari treba da se uzdrži od povreda prava vlasništva druge osobe. Ovdje se radi o
uzdržavanju od tzv. nedozvoljenih štetnih emisija u vidu dima, buke smrada i sl.

Pravo vlasništva se može oduzeti ili ograničiti samo ako je to propisano posebnim
zakonom i ako je u javnom interesu – kao što je eksproprijacija radi izvođenja opće-
korisnih radova ili arondacija.
U ovom slučaju vlasnik ima pravo na naknadu u punom iznosu po tržišnoj cijeni.
Posebna su ograničenja prava vlasništva u javnom interesu radi zaštite prirodnih
bogatstava, okoline ili kulturno-povijesne baštine. Tako je posebnim propisima predviđena
obveza da poljoprivrednici obrađuju (iskorištavaju) poljoprivredno zemljište, a u protivnom se
ono može dati na privremeno korištenje drugom. Posebnim propisima se može i posebno
urediti način korištenja nekretninama koje su dio kulturno-povijesne baštine.

2. PREDMET PRAVA VLASNIŠTVA

Predmet prava vlasništva su pokretne i nepokretne stvari. Pokretne su one stvari koje se
mogu premještati sa jednog mjesta da drugo bez oštećenja njihove suštine, dok su nepokretne
one stvari koje to ne mogu (zemljišta, građevinski objekti namjenjeni trajnoj upotrebi, stanovi,
poslovni prostori i sl.). Isto tako, smatra se da je nepokretnost sve ono što je uzidano,
prikovano ili na drugi način trajno spojeno sa zgradom (vrata, prozori, instalacije isl). Postoje
i nepokretnosti po namjeni – to je pripadak nekretnine koji po volji vlasnika služi
iskorištavanju glavne (nepokretne) stvari (npr. mašine, alati itd.).

Opća dobra su voda, divljač, ribe i dr. slobodni dijelovi prirode i smatraju se državnim
vlasništvom. One postaju stvarima u smislu Zakona o vlasničko-pravnim odnosima kada se
na njima stekne posjed, a taj posjed se može steči na osnovu koncesije (dozvole) nadležnog
organa.

Posebnim zakonom se određuju šta su stvari (dobra) u općoj upotrebi i način njihovog
korištenja. Dobra u općoj upotrebi (parkovi, putevi, javni trgovi i sl) su vlasništvo države
(FBiH, kantona, grada i općine). Sve stvari koje su u općoj upotrebi su van prometa.

Zakonom se može ograničiti ili zabraniti promet nekih stvari kada za to postoje opravdani
razlozi (npr. promet likova, oružja i sl.).

3. NOSITELJI PRAVA VLASNIŠTVA

Nositelj prava vlasništva može biti fizičko i pravno lice.

Tijela pravnih lica vrše vlasnička ovlaštenja suglasno zakonu kojim je to pitanje regulirano,
statutom i internim pravilima lica koja moraju biti u skladu sa zakonom.
Svako fizičko ili pravno lice ima pravo da nesmetano samostalno ili u zajednici (suvlasništvo)
koristi to svoje pravo.

SUVLASNIŠTVO

Pojam suvlasništva

109
Suvlasništvo postoji kada dva ili više lica imaju vlasništvo na jednoj stvari, tako da svako od
tih lica ima svoj određeni idealni dio koji se može izraziti u razlomku ili procentu.

Suvlasnik se ne može odreći prava na suvlasništvo jer bi takva izjava bila ništava.

Prava suvlasnika

Svaki suvlasnik ima sljedeća ovlaštenja:

1. da raspolaže svojim dijelom - bez suglasnosti drugih suvlasnika, s tim da ostali
suvlasnici imaju pravo preče kupovine;
2. da stvar drži u suposjedu - sa drugim suvlasnicima, srazmerno svom suvlasničkom
dijelu;
3. da stvar koristi - sa ostalim suvlasnicima, srazmerno svom suvlasničkom dijelu;
4. da upravlja stvari - zajednički sa ostalim suvlasnicima, a to mogu povjeriti i nekome od
suvlasnika ili nekolicini suvlasnika ili trećoj osobi. Ako se radi o poslovima redovnog
upravljanja (popravke, održavanje i sl.) - potrebna je suglasnost suvlasnika čiji dijelovi
zajedno čine više od 1/2. Ako se ne postigne ova suglasnost, a poduzimanje posla je
neophodno za redovno održavanje stvari, svaki suvlasnik može zahtjevati da o tome
odluči sud. Ako se radi o poslovima koji prelaze okvire redovnog upravljanja (promjena
namjene, izdavanje cijele nekretnine u suvlasništvu pod zakup, zasnivanje hipoteke,
zasnivanje služnosti i sl.) - potrebna je suglasnost svih suvlasnika. Ako se ne postigne
suglasnost svih suvlasnika, a za poduzimanje poslova postoje naročito opravdani razlozi,
svaki suvlasnik ima pravo da traži da o tome odluči sud.
5. da traži diobu stvari - Pravo na diobu suvlasnika ne zastarjeva.
Suvlasnik ima pravo na diobu, izuzev nevrijeme, tj. kada bi se diobom nanosila šteta
stvari. (npr. ako su suvlasnici na zemljištu na kojem je nešto zasijano, pa odjednom neko
od suvlasnika želi da izdvoji svoj suvlasnički dio i to pokušava da uradi u periodu kada je
pšenica već izrasla. Ne može tada, jer bi izlazak geometara i drugih lica mogao da nanese
štetu usjevima).
Prava na diobu suvlasnik se ne može odreći i svaki ugovor kojim se neki od suvlasnika
odriče prava na diobu je ništav.
Dioba može biti fizička i civilna. Fizička dioba se vrši ako je stvar moguće fizički
podijeliti. Međutim, kada je fizička dioba nemoguća, ili je moguća uz znatno smanjenje
vrijednosti stvari, tada sud odlučuje da se izvrši civilna dioba, na način da se izvrši
prodaja stvari, nakon čega će se novac dobijen prodajom podijeliti suvlasnicima
srazmjerno njihovim suvlasničkim dijelovima. Ako prodaja ne uspije, sud može odrediti
da se cijela stvar dodjeli jednom od suvlasnika uz obavezu da ostalim suvlasnicima isplati
naknadu prometne vrijednosti njihovih suvlasničkih dijelova. Suvlasniku kome je diobom
pripala cijela stvar ostali suvlasnici jamče za pravne i fizičke nedostatke stvari samo do
visine svog suvlasničkog dijela. Ovo pravo se gasi protekom 3 godine od dana izvršene
diobe.

Troškove korištenja, upravljanja i održavanja kao i ostale terete koji se odnose na cijelu
stvar, suvlasnici snose zajednički, srazmjerno veličini svog suvlasničkog dijela.

Od suvlasništva treba razlikovati zajedničko vlasništvo!

ZAJEDNIČKO VLASNIŠTVO

110
Zajedničko vlasništvo je vlasništvo na jednoj stvari od strane dvije ili više osoba čiji dijelovi
nisu određeni ali su odredivi.

Zajedničko vlasništvo postoji u određenim situacijama koje su predviđene zakonom:

1. zajednička imovina bračnih drugova – do diobe;
2. zajednička imovina nasljednika – do donošenja rješenja o nasljeđivanju;
3. etažno vlasništvo.
Na zajedničko vlasništvo se primjenjuju odredbe o suvlasništvu.

4. ETAŽNO VLASNIŠTVO (vlasništvo nad dijelovima zgrada)

Etažni vlasnici su vlasnici na nad posebnim – zajedničkim dijelovima zgrada (stanovi ili
poslovni prostori), koji služe zgradi kao cjelini, kao što su temelji, stupanjište, tavan,
električne, vodovodne i druge instalacije i sl.

Uzajamni odnosi etažnih vlasnika se reguliraju ugovorom (mora biti u pismenoj formi i
potpisi ovjereni), a ako oni ne postignu suglasnost da zaključe takav ugovor, njihove odnose
uređuje sud u vanparničnom postupku.

STJECANJE PRAVA VLASNIŠTVA

Pravo vlasništva se stječe na sljedeće načine:

1. po samom zakonu - originarno:

a) stvaranje nove stvari (prerada),
b) miješanje (sjedinjavanje),
c) građenje na tuđem zemljištu,
d) dosjelost,
e) stjecanje od nevlasnika,
f) okupacija napuštene stvari,
g) odvajanje plodova.
2. na osnovu pravnog posla - derivativno
3. nasljeđivanjem
4. odlukom nadležnog organa

Kod originarnog načina stjecanja prava vlasništva, vlasništvo se stječe neovisno do ranijeg
nosioca tog prava, tj. vlasnik svoje pravo ne izvodi se iz prava njegovog prednika. Originarno
stjecanje – postaje vlasnik momentom ispunjena uvjeta, a presuda je samo deklarativna (da bi
se npr. mogao izvršiti upis u zemljišne knjige).

Kod derivativnog ( izvedenog ) stjecanja prava vlasništva, to pravo se izvodi iz prava

prethodnika (npr. zaključenjem ugovora o prodaji ).

Kod nasljeđivanja, pravo vlasništva se stječe u trenutku otvaranja nasljeđa.

I. STJECANJE PRAVA VLASNIŠTVA PO OSNOVU ZAKONA (ORIGINARNO)

1. Stvaranje nove stvari (prerada)

111
- Ovo je originarni način stjecanja prava vlasništva.
Prerada tj.ljudskim radom izvršena promjena materijala, čime se stvara određena nova stvar,
tj.stvar koja je nakon prerade dobila drugu namjenu i upotrebljivost u odnosu na onu koju je
imao materijal od kojeg je stvar izrađena; oblici prerade:
- netko od svog materijala i svojim radom izradi novu stvar – takva nova stvar
pripada tom licu;
- netko da svoj materijal drugom licu koje svojim radom, na osnovu zaključenog
ugovora, izrađuje novu stvar, time da stvar pripadne vlasniku materijala
- netko od tuđeg materijala svojim radom izradi novu stvar time da to lice koje
izradilo stvar postaje vlasnik stvari, pod uvjetom da je savjestan (nije znao niti mogao
znati da tuđi materijal prerađuje bez dozvole njegova vlasnika) i ako je vrijednost rada
veća od vrijednosti materijala.

2. Mješanje (spajanje i smješa stvari)

Ovo je originarni način stjecanja prava vlasništva gdje se pokretne stvari

različitih vlasnika spoje u jedinstvenu stvar tako da se više ne mogu odvojiti bez
znatne štete ili bez nesrazmjernih troškova; vlasnici takvih stvari postaju suvlasnici na
novoj stvari, sa dijelovima koji su srazmjerni vrijednosti sjedinjenih stvari;
- ako je jedan od vlasnika bio nesavjestan – drugi vlasnik (savjestan
vlasnik) može zahtijevati da mu pripadne cijela stvar u vlasništvo ili da stvar pripadne
nesavjesnom vlasniku uz isplatu naknade prometne vrijednosti stvari savjesnog
vlasnika; rok za postavljanje ovakvog zahtjeva – 1 godina od sjedinjavanja stvari;
- ako jedna od spojenih ili pomiješanih stvari ima neznatnu vrijednost u
odnosu na drugu – vlasniku vrednije stvari pripada isključivo pravo vlasništva na
novoj stvari, uz pravo vlasnika druge stvari da u roku od 1 godine od sjedinjavanja
zahtijeva naknadu prometne vrijednosti svoje stvari.

3. Građenje na tuđem zemljištu

Ovo je originarni način stjecanja prava vlasništva.

Zakon pravne situacije nastale izgradnjom objekta na tuđem zemljištu regulira u
zavisnosti od savjesnosti graditelja odn. vlasnika zemljišta.

1. Ako je graditelj bio savjestan (ako nije znao niti mogao znati da gradi na tuđem
zemljištu), a vlasnik zemljišta nesavjestan (znao je za gradnju, a nije se odmah tome
usprotivio) – graditelj će steći pravo vlasništva na zgradi, zemljištu na kojem je zgrada
izgrađena i zemljištu koje služi za redovnu upotrebu, a vlasnik zemljišta ima pravo da
traži naknadu za zemljište po prometnoj vrijednosti. Ovaj zahtjev vlasnik zemljišta
može postaviti u subjektivnom roku od 3 godine od dana saznanja za završenu
izgradnju ili u objektivnom roku od 10 godina od završetka gradnje.
2. Ako je graditelj bio nesavjestan, vlasnik zemljišta (bez obzira da li je savjestan ili
ne), može alternativno zahtijevati:
a) da mu pripadne vlasništvo na zgradi , uz uvjet da graditelju nadoknadi
vrijednost zgrade u visini prosječne cijene vrijednosti građevinskog objekta u
vrijeme donošenja sudske odluke,

112
 b) da zahtjeva rušenje zgrade i vraćanje zemljišta u prvobitno stanje (ovaj zahtjev
sud može odbiti ako to ne bi bilo opravdano s obzirom na vrijednost objekta ili
ponašanje graditelja ili vlasnika zemlje),
c) da zahtijeva naknadu za zemljište po prometnoj vrijednosti
Vlasniku zemljišta pripada pravo izbora u roku od 3 godine od dana završetka
izgradnje objekta, a nakon proteka tog roka ima pravo da tražiti samo naknadu
prometne vrijednosti zemljišta.
3. Ako su i graditelj i vlasnik zemljišta savjesni – postoje 3 situacije u zavisnosti od
vrijednosti građevinskog objekta i zemljišta:
a) ako je građevinski objekat znatno veće vrijednosti od zemljišta – objekat sa
zemljištem pripada graditelju, ali uz obavezu da vlasniku zemljišta nadoknadi
prometnu vrijednost zemljišta,
b) ako je vrijednost zemljišta veća – sud će na zahtjev vlasnika zemljišta dosuditi
mu ovaj građevinski objekat i ujedno ga obvezati da graditelju naknadi
vrijednost objekta. Ovaj zahtjev se može postaviti u roku od 3 godine od dana
završetka izgradnje objekta (kada je objekat moguće koristiti u svrhu za koju je
sagrađen).
c) ako su vrijednosti zemljišta i objekta približno jednake – sud objekat i
zemljište može dosuditi ili vlasniku ili graditelju, ali u toj situaciji vodi računa
o okolnostima koje opravdavaju donošenje takve odluke (npr. kome je
potrebniji).

4. Dosjelost

Dosjelost je originarni način stjecanja prava vlasništva posjedovanjem stvari za

određeno vrijeme:
- za savjesnog (ne zna niti može znati da stvar koju drži nije njegova) i
zakonitog (zasniva se na nekom pravnom osnovu koji je potreban za stjecanje prava
vlasništva – npr.ug.o prodaji, o poklonu, o zamjeni; takav posjed nije pribavljen silom,
prevarom ili zloupotrebom povjerenja) posjednika: (i) 3 godine za pokretnu stvar; (ii)
10 godina za nekrteninu;
- za savjesnog, ali nezakonitog posjednika: (i) 6 godina za pokretnu
stvar; (ii) 20 godina za nekretninu;
- nesavjestan posjednik (koji je znao ili mogao znati da nije vlasnik
stvari) – ne može steći pravo vlasništva po ovom osnovu, bez obzira na dužinu
posjeda;
- vrijeme potrebno za dosjelost – počinje teći od dana kada je posjednik
stupio u posjed stvari, a završava se istekom posljednjeg dana vremena potrebnog za
dosjelost.
- nasljednik – stječe savjestan posjed od trenutka otvaranja nasljeđa i u
slučaju kada je ostaviteljev posjed bio nesavjestan, a nasljednik to nije znao, niti
mogao znati; u ovom slučaju – vrijeme za dosjelost počinje teći od trenutka otvaranja
nasljeđa.

5. Stjecanje prava vlasništva na pribavljenoj stvari od nevlasnika

Originaran način stjecanja prava vlasništva, a uvjeti koji moraju biti kumulativno
ispunjeni su:
- stvar koja se pribavlja mora biti pokretna stvar;

113
 - stjecatelj mora biti savjestan – nije znao niti mogao znati da stvar
pribavlja od nevlasnika;
- pravni osnov pribavljanja je teretni, naplatni pravni posao.

- pored općih uvjeta, potrebno je ispunjenje nekog od sljedećih uvjeta:

- stvar treba biti pribavljena od nevlasnika koji u okviru svoje
djelatnosti stavlja takve stvari u promet; ili
- stvar pribavljena od nevlasnika kome je vlasnik predao stvar u posjed
na temelju pr.posla koji nije osnov za pribavljanje pr.vlansištva (npr.ug.o zakupu,
ostavi, posudbi); ili
- stvar pribavljena na javnoj prodaji kod suda ili nekog dr.državnog
organa
- raniji vlasnik – može zahtijevati povrat stvari ako ona za njega ima poseban značaj
(afekcionu vrijednost); rok za postavljanje takvog zahjeva – 1 godina od kad je izgubio pravo
vlasništva.

6. Okupacija napuštene stvari

- Ovo je originarni način stjecanja prava vlasništva.

- Okupacija je uzimanje u posjed napuštene pokretne stvari s namjerom da se postane
vlasnik (tj. s namjerom njenog prisvajanja u svoju korist).
- Napuštene stvari su one koje su od vlasnika vidno napuštene (npr. bacanjem na smeće).
Napuštenim se ne mogu smatrati izgubljene stvari.
- Okupacijom se ne može steći pravo vlasništva na nekretnini , jer napuštene nekretnine
postaju državno vlasništvo.

7. Odvajanje plodova

- Plodovi su sporedne pokretne stvari koje periodično daje glavna stvar.

- Mogu biti prirodni i civilni.
- Do odvajanja, plodovi se smatraju sastavnim dijelom glave stvari i pripadaju njenom
vlasniku. Kao samostalni objekt prava, plodovi se smatraju tek odvajanjem od glavne
stvari.
- Pravilo je da je vlasnik stvari ujedno i vlasnik odvojenih plodova. Međutim, ako se glavna
stvar nalazi kod plodouživaoca ili zakupca, po osnovu zaključenog ugovora o
plodouživanju ili zakupu, onda su oni vlasnici odvojenih plodova.

II. STJECANJE PRAVA VLASNIŠTVA PO OSNOVU PRAVNOG POSLA

(DERIVATIVNO)

Derivativni način stjecanja prava vlasništva, gdje stjecatelj pravo vlasništva

izvodi iz prava vlasništva dosadašnjeg vlasnika;
- u ovakvim slučajevima se pravo vlasništva zasniva zaključenjem
pr.posla (pr.osnov), a stječe se upisom u javnu knjigu o nekretninama, odnosno
predajom stvari ukoliko se radi o pokretnim stvarima;
- nekretnine – potrebno da je prijenositelj bude savjestan (savjesnost
sticatelja se pretpostavlja) + potrebno zaključiti pisani ugovor i notarski ga ovjeriti +

114
 potrebno upisati u ZK (izuzetak: moguće steći pr.vlasništva na nekretninama i bez
upisa u ZK i to na sljedeće originarne načine: građenjem na tuđem zemljištu,
dosjelošću i nasljeđivanjem);
- ako više savjesnih stjecatelja – pravo na upis u ZK onaj kojem
je nekretnina predata u posjed, a ako se nekretnina nalazi ikod
prijenosioca – stjecatelj koji prvi zaključio ugovor;
- pokretne stvari – na osnovu zaključenog pr.posla (pr.osnov) pravo
vlasništva na pokretnoj stvari stječe se predajom stvari u posjed sticatelja; pr.posao –
punovažan i ako je zaključen u usmenoj formi; predaja – smatra se izvršenom i
tzv.simboličnom predajom stvari.
- ako više lica zaključilo pr.poslove u odnosu na istu
individualno određenu stvar – pr.vlasništva stječe ono lice kome je stvar predata, ako
je savjesno; ako više savjesnih lica, a stvar ni jednom od njih nije predata –
pr.vlasništva stječe onaj koji je prvi zaključio pr.posao.

III. STJECANJE PRAVA VLASNIŠTVA ODLUKOM DRŽAVNOG ORGANA

(DERIVATIVNO)

- Načini stjecanja prava vlasništva odlukom državnog organa su eksproprijacija, arondacija,

komasacija i uzurpacija.
- U ovim slučajevima, lice postaje vlasnik u momentu pravosnažnosti rješenja ili odluke
nadležnog organa.

a) EKSPROPRIJACIJA
- oduzimanje ili ograničenje prava vlasništva na nekretninama uz naknadu prema
tržišnoj cijeni radi izgradnje objekata ili izvođenja dr.radova od javnog interesa
(izgradnja saobraćajne infrastrukture, privrednih, komunalnih, zdravstvenih
objekata...); Za oduzeto pravo vlasništva, ranijem vlasniku pripada pravo na punu
naknadu. Prvo se nastoji postići sporazum o visini naknade, a ako se sporazum ne
postigne, spis se dostavlja nadležnom općinskom sudu, koji će u vanparničnom postupku
odrediti naknadu (vidjeti vanparnični postupak).

b) ARONDACIJA
- Arondacija (zaokruživanje) je oduzimanje zemljišta određenom licu i pripajanje tog
zemljišta u korist drugog lica, radi racionalnije obrade zemljišta.
- Za oduzeto pravo vlasništva, ranijem vlasniku pripada pravo naknada, i to
zemljoradniku ustupanjem drugog zemljišta, a nezamljoradniku naknada u novcu. Ako se
korisnik arondacije i raniji vlasnik ne sporazume o naknadi, spis se dostavlja nadležnom
općinskom sudu, koji će u vanparničnom postupku odrediti naknadu.

c) KOMASACIJA
- Komasacija je način uređivanja zemljišnih površina, tako da se na određenom (tzv.
komasacijskom) području sačinjenom od usitnjenih i nepravilnih parcela, bez obzira u
čijem su vlasništvu, formira manji broj većih i pravilnih parcela. Nakon toga se vrši
raspodjela zemljišta iz komasacione mase, tako da svaki učesnik dobije zemljište približno
iste površine i kulture koje je imao prije komasacije.

d) UZURPACIJA zemljišta u državnom vlasništvu

- Uzurpacija je svako samovlasno zauzimanje zemljišta ili držanje zemljišta u državnom
vlasništvu.

115
- Uzurpantu odn. njegovim nasljednicima se pod određenim uvjetima može priznati
pravo vlasništva na uzurpiranom zemljištu. Postupak sprovodi nadležna općinska
služba.

IV.STJECANE PRAVA VLASNIŠTVA NASLJEĐIVANJEM (DERIVATIVNO)

Nasljednik postaje vlasnik momentom smrti ostavitelja, a tim momentom nasljednik postaje i
posjednik iako de facto ne drži stvar u posjedu (što je izuzetak od pravila) i od tog momenta,
pripadaju mu sva vlasnička prava i prava posjeda.

ZAŠTITA PRAVA VLASNIŠTVA

Pravo vlasništva se štiti vlasničkim tužbama, a to su:

1) Rei Vindicatio - tužba za vraćanje stvari u posjed,

2) Actio Publiciana - tužba za predaju stvari radi jačeg prava,
3) Actio Negatoria - tužba kojom se zahtjeva zaštita od uznemiravanja prava vlasništva (bez
oduzimanja).

Za razliku od tužbe za smetanje prava posjeda, vlasničke tužbe ne zastarjevaju.

Rei Vindicatio i Actio Publiciana (tužba iz pretpostavljenog vlasništva) odnose se na
predaju (vraćanje) stvari, a Actio Negatoria se odnosi na zaštitu od uznemiravanja
vlasništva (bez oduzmanja).

1. REI VINDICATIO - tužba za vraćanje stvari u posjed

Rei vindicatio – tužba za predaju u posjed vlasnikove stvari, gdje vlasnik stvari podnosi
tužbu protiv posjednika stvari;
- tužbeni zahtjev (petit) – da sud donese presudu kojom će se tuženi
obvezati da tužitelju preda u posjed određenu stvar;
- tužitelj treba dokazati – da je vlasnik stvari + da se stvar nalazi kod
tuženog;
- pravo na podnošenje tužbe – ne zastarijeva;
- savjesni posjednik (onaj koji ne zna niti može znati da stvar koju
posjeduje nije njegova) – dužan predati vlasniku stvar sa plodovima koji nisu ubrani + ne
odgovara za pogoršanje i propast stvari (smatrao da posjeduje svoju stvar) + ima pravo na
naknadu nužnih troškova za održavanje stvari + ima pravo na naknadu korisnih troškova za
povećanje vrijednosti + ima pravo na naknadu izdataka radi svog zadovoljstva ili uljepšavanja
stvari ako je vrijednost stvari povećana (uz mogućnost da traži odvajanje, ako je to moguće) +
za vrijeme dok vlasnik ne plati nužne i korisne troškove, posjednik ima pravo zadržavanja
stvari
- nesavjesni posjednik – dužan vratiti vlasniku stvar sa svim plodovima
koju je stvar dala za vrijeme njegovog posjeda + ako plodove nije ubrao ili je ubrane plodove
potrošio, otuđio ili uništio, dužan je vlasniku platiti naknadu + obvezan naknaditi štetu zbog
pogoršanja i propasti stvari (osim ako bi do toga došlo i da se stvar nalazila kod vlasnika) +
ima pravo na naknadu nužnih troškova (koje bi imao i vlasnik da je stvar bila kod njega) +

116
ima pravo na naknadu korisnih troškova samo ako su korisni osobno za vlasnika + nema
pravo na naknadu troškova koje je učinio radi svog zadovoljstva ili uljepšavanja stvari (može
izvršiti odvajanje i zadržavanje za sebe onoga što je učinio samo ako je takvo odvajanje
moguće bez oštećenja stvari)
- potraživanje naknada – zastarijeva u roku 3 godine od dana predaje
stvari vlasniku;
- savjestan posjednik postaje nesavjestan – od momenta kad mu je
vlasnička tužba dostavljena, ali se može dokazivati da je postao nesavjestan i prije toga

2. ACTIO PUBLICIANA - tužba za predaju stvari radi jačeg prava (tužba

pretpostavljenog vlasnika)

To je tužba koju podnosi lice koje je pribavilo individualno određenu stvar po pravnom
osnovu i na zakonit način, a nije znalo ili nije moglo znati da nije postalo vlasnik stvari;
- tužbeni zahtjev (petit) – da stvar koju tuženi drži bez pravnog osnova
ili po slabijem pravnom osnovu, tuženi povrati tužitelju; isti petit kao kod rei vindicatio (za
predaju stvari), ali ovdje je po osnovu jačeg prava
- npr. – jedno lice kao kupac zaključilo ugovor o kupoprodaji
nekretnine koji je punovažan i izvršen, ali to lice kao kupac nije postalo vlasnik stvari, jer nije
izvršen upis u zemljišnoj knjizi; ako je tom kupcu oduzet posjed te nekretnine od lica koje
nema pravnog osnova za držanje te nekretnine, kupac (kao pretpostavljeni vlasnik) može
podnijeti tužbu sa tužbenim zahtjevom da sud obaveže posjednika da mu preda u posjed tu
nekretninu;
- tužitelj mora dokazati: (1) da je njegov posjed zakonit (savjesnost se
pretpostavlja) + (2) da je tražena stvar individualno određena + (3) da je posjed tuženog bez
pravnog osnova ili sa slabijim pravnim osnovom;
- punovažnim pravnim osnovom – smatraju se ugovori na osnovu kojih
se stječe pravo vlasništva (ugovor o prodaji, o poklonu, o zamjeni);
- ako se tuženi poziva da i on ima pravni osnov za držanje stvari – jači
je pravni osnov onog lica koje je stvar pribavilo teretnim ugovorom u odnosu na lice koje je
stvar pribavilo besteretno; ako su pravni osnovi iste jačine – prvenstvo ima onaj kod koga se
stvar nalazi u posjedu;
- pravo na podnošenje tužbe – ne zastarijeva;

3. ACTIO NEGATORIA - tužba kojom se zahtjeva zaštita od uznemiravanja prava

vlasništva (bez oduzimanja)

- tužbu može podnijeti – vlasnik ili pretpostavljeni vlasnik;

- tužbeni zahtjev (petit) – da je tuženi uznemirio tužitelja u vršenju
prava vlasništva time što je preduzeo određenu radnju, te da je dužan ubuduće prestati sa
takvim ili sličnim uznemiravanjem, pod prijetnjom izvršenja (odluka koja usvaja ovakav
tužbeni zahtjev omogućava da za slučaj ponovnog uznemiravanja od istog lica nije potrebno
podnositi novu tužbu, već je na osnovu pravila izvršnog postupka moguće podnijeti izvršni
prijedlog)
- tužitelj treba dokazati: (1) da je vlasnik, odn.pretpostavljeni vlasnik +
(2) da je tuženi učinio uznemiravanje kojim se ograničava ili ometa tužiteljevo pravo
vlasništva, odn.pretpostavljeno pravo vlasništva;

117
 - uznemirenje – može biti učinjeno radnjom koja čini smetanje posjeda
(a koja nije oduzimanje posjeda) ili prisvajanjem prava služnosti koje tuženom ne pripada,
vršenjem zakupa na koji tuženi nema ovlaštenje itd.
- pravo na podnošenje tužbe – ne zastarijeva;

PRESTANAK PRAVA VLASNIŠTVA

1. kada druga osoba stekne pravo vlasništva na istoj stvari;

2. napuštanjem stvari (kada je njen vlasnik na nesumnjiv način izrazio volju da više ne
želi da ima vlasništvo na stvari, takvu izjavu može dati pred nadležnim organima,
nakon čega se donosi rješenje kojim se utvrđuje da je stvar napuštena)
3. propašću stvari
4. ako je drugim zakonom to posebno određeno (npr. oduzimanje stvari u javnom
interesu u slučajevima eksproprijacije, arondacije, komasacije i uzurpacije)

SLUŽNOSTI

Služnost je ograničeno stvarno pravo na nečijoj stvari, koje daje ovlaštenje svom nositelju da
se na određeni način služi tom stvari, a njen vlasnik je to dužan trpjeti ili pak zbog toga nešto
propuštati.

Služnost se osniva pravnim poslom, sudskom odlukom i zakonom.

Osnivanje na osnovu pravnog posla

Pravo služnosti na nekretnini osniva se uknjižbom tog prava u zemljišnoj knjizi kao tereta na
poslužnoj nekretnini.

Pravo služnosti na pokretnim stvarima osniva se predajom stvari u nesamostalan posjed

stjecatelju na osnovu valjanog očitovanja volje vlasnika stvari.

Osnivanje sudskom odlukom

Služnost koja se recimo osniva sudskom odlukom jeste nužni prolaz.

Nužni prolaz je služnost puta koju je osnovao sud na zahtjev lasnika nekretnine do koje nema
nikakve ili nema prikladne putne veze s javnim putom uz uvjet da je korist od otvaranja
nužnog prolaza za vlasnika povlasne nekretnine veća od štete koju otvaranjem nužnog prolaza
trpi vlasnik poslužne nekretnine.

Vlasnik povlasne nekretnine je obvezan platiti vlasniku poslužne nekretnine punu naknadu.

Nužni prolaz se ne može osnovati, ako je to protivno javnom interesu.

118
Osnivanje na osnovu zakona

Zakonom se pravo služnosti osniva kad se ispune sve pretpostavke za dospjelost služnosti.

Služnost se ne može razdvojiti od poslužne stvari, niti prenijeti na drugog ovlaštenika.

Ona se prenosi samo zajedno sa poslužnom stvari.

Nitko ne može imati služnost na nečijem pravu služnosti.

STVARNE SLUŽNOSTI

Stvarna služnost je ograničeno stvarno pravo vlasnika povlasne nekretnine da se za potrebe te

nekretnine na određeni način služi poslužnom nekretninom, a njen vlasnik to mora trpjeti ili u
pogledu toga propuštati neke radnje koje bi inače imao pravi činiti.

Stvarna služnost se osniva pravnim poslom, sudskom odlukom i dospjelošću.

Služnost puta je pravo vlasnika povlasne nekretnine da ima pravo staze preko poslužne
nekretnine, tako da tom stazom može hodati, goniti stoku, voziti motorno vozilo i sl.

Stvarne služnosti prestaju:

- nevršenjem prava kroz razdoblje od 10 godina

- propašću povlasnog ili poslužnog dobra

- ukoliko ista osoba postane vlasnik i povlasnog i poslužnog dobra

- ukoliko se vlasnik poslužnog dobra usprotivi vršenju prava, a vlasnik povlasnog dobra
3 godine uzastopce ne vrši svoje pravo

OSOBNE SLUŽNOSTI

Osobna služnost je ograničeno stvarno pravo koje daje ovlasti svom nositelju da se na
određeni način služi tuđom stvari, a njen svagdašnji vlasnik je to dužan trpjeti.

Osobne služnosti su: pravo plodouživanja, pravo uporabe i pravo stanovanja.

Ne mogu se prenositi na drugu osobu, traju određeno vrijeme i prestaju istekom vremena na
koje su uspostavljene, a najkasnije smrću ovlaštene osobe.

REALNI TERETI

119
Realni teret daje svom korisniku ograničeno stvarno pravo na nekretnini koju opterećuje,
ovlašćujući ga da mu se na teret njene vrijednosti periodično daju stvari ili čine radnje koje
čine sadržaj realnog tereta.

Osnivaju se pravnim poslom ili sudskom odlukom, kad se za to ispune svi zakonom propisani
uvjeti.

Realnim teretom može biti opterećena jedna ili više nekretnina.

Sadržaj realnog tereta jeste moguća, dopuštena i određena ili odrediva radnja periodičnog
davanja stvari ili novca, ili drugih radnji koje imaju novčanu vrijednost.

Realni teret može biti: teret u korist vlasnika nekretnine i teret u korist osobe.

ZAŠTITA PRAVA SLUŽNOSTI

Stvarna služnost se štiti posebnom konfesornom tužbom.

Aktivno je legitimiran vlasnik povlasnog dobra, a pasivno vlasnik poslužnog dobra.Ova

tužba se može podnijeti i protiv svake treće osobe koja ga ometa u korištenju tog prava.

Vlasnik povlasnog dobra ovu tužbu podnosi radi utvrđenja već stečenog prava služnosti,
najčešće ako je pravo stekao dosjelošću, pa od suda traži da to utvrdi.

Tužitelj u ovoj parnici mora dokazati:

1. postojanje prava služnosti,

2. da je on vlasnik povlasnog dobra, a da je tuženi vlasnik poslužnog dobra, te
3. da ima pravni interes za podnošenje tužbe (najčešće je to osporavanje du mu pripada
pravo služnosti).

Tužbeni zahtjev glasi da se utvrdi da tužitelju, kao vlasniku određene nekretnine (povlasnog
dobra), pripada pravo služnosti (npr. pješačkog prolaza) preko određenih nekretnina tuženog.

Ova zaštita se može ostvariti i tužbom zbog smetanja posjeda prava služnosti ako se podnese
u zakonom propisanim rokovima za podnošenje tužbe zbog smetanja posjeda (30 dana –
subjektivni rok i 1 godina – objektivni rok).

PRESTANAK PRAVA SLUŽNOSTI

Stvarna služnost prestaje:

1. kada ista osoba postane vlasnik povlasnog i poslužnog dobra,

2. propašću opterećene nekretnine,
3. jednostranom izjavom korisnika da se odriče prava,
4. protekom vremena ze koje je zasnovan teret i

120
5. odlukom suda da se teret ukida (ako je utvrđeno da je teret izgubio razumnu svrhu).
6. jedan od načina može biti i taj da se vlasnik poslužnog dobra protivi korištenju određene
služnosti, a vlasnik povlasnog dobra kroz period od 5g ne vrši tu služnost, ako je služnost
stečena dosjelošću na originarni način, za njen prestanak potrebno je nevršenje služnosti
kroz period 20g.

Ako se podijeli nekretnina, ustanovljena služnost ostaje u korist svih dijelova.

PRAVO GRAĐENJA

Pravo građenja je ograničeno stvarno pravo na nečijem zemljištu koje daje ovlasti svom
nositelju da na površini tog zemljišta ili ispod njega ima vlastitu zgradu, a svagdašnji vlasnik
zemljišta je to dužan trpjeti.

Nositelj prava građenja dužan je vlasniku zemljišta plaćati mjesečnu naknadu za zemljište u
iznosu prosječne zakupnine za takvo zemljište.

Pravo građenja je neodvojivo od zemljišta koje opterećuje.

Nositelj prava građenja je osoba u čiju korist je to pravo ustanovljeno ili na koju je
preneseno.
Vlasnik zemljišta može biti i nositelj prava građenja na svom zemljištu.

Osniva se sudskom odlukom i pravnim poslom.

Stječe se dvostrukim upisom u zemljišnu knjigu i to kao tereta na zemljištu koje opterećuje, te
njegovim upisom kao posebnog zemljišnoknjižnog tijela u za to novoosnovanom
zemljišnoknjižnom ulošku.

Upis prava građenja u zemljišnu knjigu moguć je samo na osnovu izjave volje vlasnika da
time optereti svoje zemljište.

ZALOŽNO PRAVO

Založno pravo je ograničeno stvarno pravo na određenoj stvari ili pravu, koje daje ovlaštenje
založnom vjerovniku, da određenu tražbinu, ukoliko mu ne bude ispunjena nakon dospijeća,
namiri iz vrijednosti te stvari, a založni dužnik je to dužan trpjeti.

Založnim pravom mogu biti opterećena određena pokretna(pignus) i nepokretna(hipoteka)

stvar koja je podobna za unovčenje.

PIGNUS

121
Založena pokretna stvar – mora biti individualno određena i u pravilu nepotrošna (mada
predmet zaloga može biti i novac), te da je stvar u prometu. Založiti se može i suvlasnički
dio neke stvari;
Kod zalaganja prava – predmet zaloga su potraživanja, autorsko pravo, pravo patenta i dr.
Zabranjeno ugovaranje da zalogoprimac postaje vlasnik založene stvari ako zalogodavac
blagovremeno ne ispuni svoju obavezu + zabranjeno ugovaranje da može koristiti založenu
stvar (ovo ima izuzetke)

Zalog na pokretnim stvarima nastaje:

1. Na osnovu pravnog posla – potrebna predaja stvari;
2. Sudskom odlukom u izvršnom postupku prilikom pljenidbe stvari;
3. Po zakonu – npr.po ugovoru o prevozu, zalogu ima prevoznik na stvarima
primljenim na prevoz; potrebna predaja stvari;
4. Na osnovu sporazuma stranaka

HIPOTEKA

Hipoteka je založno pravo na nekretninama, kojim se hipotekarnom vjerovniku daje

ovlaštenje da se namiri iz vrijednosti hipoteke, ukoliko hipotekarni dužnik u predviđenom
roku ne ispuni svoje dospjelo potraživanje prema hipotekarnom vjerovniku.

Hipoteka, kao i založno pravo općenito, može biti osnovano: pravnim poslom, sudskom
odlukom i zakonom.

Simultana hipoteka je hipoteka koja postoji na više nekretnina.

Nadhipoteka je hipoteka koju je hipotekarni vjerovnik osnovao na postojećoj hipoteci u
korist trećeg lica.

Upis hipoteke se vrši u zemljišnim knjigama, C teretnom listu, dok založno pravo na
pokretnim stvarima nastaje upisom u registar zaloga kod Ministarstva pravde BiH.

Hipotekarnom vjerovniku pripada pravo prvenstva u odnosu na ostale vjerovnike koji na

nekretnini nemaju zasnovanu hipoteku, a kada postoji više hipotekarnih vjerovnika, pravo
prvenstva na namirenje ima onaj koji je ranije zasnovao hipoteku.

Hipoteka se može zasnovati i na idealnom suvlasničkom dijelu nekretnine

Nedjeljivost hipoteke znači da založena nekretnina osigurava potraživanje vjerovnika do

potpunog ispunjenja obveze, bez obzira na eventualne situacije kada je poslije došlo do
podjele nekretnine.

Postoji mogućnost prijenosa hipoteke, ali samo zajedno sa prijenosom potraživanja

osiguranog hipotekom.

122
Ako hipotekarni dužnik pogoršava stanje založene nekretnine i time smanjuje njenu
vrijednost, hipotekarni vjerovnik može tražiti da sud naloži hipotekarnom dužniku da se od
takvog ponašanja uzdrži, a ako ovaj i dalje nastavi sa pogoršanjem stanja založene nekretnine,
hipotekarni vjerovnik ima pravo zahtjevati namirenje i prije dospjelosti svog potraživanja.

Prestanak hipoteke:
1) kada prestane potraživanje zbog kojeg je zasnovana hipoteka, (npr. hipotekarni dužnik
plati potraživanje obezbjeđeno hipotekom i dr.)
2) kada se hipotekarni vjerovnik odrekne hipoteke, (izjava o odricanju mora biti
sačinjena u pismenom obliku i data kod nadležnog organa koji vodi javnu knjigu gdje
je hipoteka upisana)
3) kada ista osoba postane nositelj prava vlasništva i prava hipoteke na istoj stvari i
4) kada propadne nekretnina koja je bila opterećena hipotekom.

Postoje odredbe (klauzule) ugovora o hipoteci koje su zabranjene i ništave (ne proizvode
pravni učinak ako se ugovore) - to su:

1) odredba da hipotekarni vjerovnik postaje vlasnik založene nekretnine, ako založni

dužnik ne izmiri svoju obvezu po dospjelosti potraživanja;(lex commissarae)
2) odredba da hipotekarni vjerovnik ima pravo ubiranja plodova koje ta nekretnina daje
ili iskorištavanja nekretnine na drugi način.

PRAVO STVARNOG TERETA

Pravo na tuđoj nepokretnosti na osnovu kojeg titularu tog prava (korisniku) pripada
ovlaštenje da od vlasnika te nepokretnosti zahtijeva određene radnje ili davanje u naturi
ili novcu.
Terete određenu nepokretnost i ne mogu se odvojiti od nje – ako neko drugi po bilo kom
pravnom osnovu stekne pravo vlasništva na opterećenoj nekretnini preuzima obvezu izvršenja
tereta, ako zakonom nije drugačije određeno.
Cilj je da obično korisniku tereta koji je star ili nesposoban za rad osigura osnovne životne
potrebe.
Zasnivaju se uknjižbom u ZK, na osnovu pravnog posla koji mora biti u pismenoj formi i
sadržavati odredbe o zasnivaju tereta, sadržaju tereta i označenju korisnika tereta;
Ako je nepokretnost u suvlasništvu ili zajedničkom vlasništvu za zasnivanje tereta na toj
nepokretnosti potrebno da svi suvlasnici, odn.zajednički vlasnici, zaključe pravni posao kojim
se nepokretnost opterećuje.
Korisnik tereta ima pravo zahtijevati ispunjenje dospjelih a neizvršenih obveza od lica koje
bilo vlasnik nepokretnosti u vrijeme nastanka obveze.
Ako vlasnik nepokretnosti osporava postojanje tereta korisnik tereta ima pravo podnošenja
tužbe sa tužbeni zahtjevom da sud utvrdi postojanje tereta i izvršenje obveze koja čini
sadržinu tereta.

Stvarni teret prestaje:

(i) propašću opterećene nepokretnosti;
(ii) jednostranom izjavom korisnika da se odriče koristi koja proizilazi iz tereta;
(iii) istekom vremena na koji je zasnovan;
(iv) sudskom odlukom da se teret ukida ako je utvrđeno da je teret izgubio razumnu
svrhu;
(v) ispunjenjem pretpostavki određenih posebnim zakonom.

123
Zemljišni dug

Zemljišni dug je ograničeno stvarno pravo kojim se opterećuje nekretnina, na način da se

onome u čiju se korist opterećuje isplati određeni novčani iznos iz vrijednosti nekretnine, a
svagdašnji vlasnik je to dužan trpjeti.

Zemljišni dug se može osnovati u korist vlasnika nekretnine (vlasnički zemljišni dug) i u
korist treće osobe (nevlasnički zemljišni dug).

Predmet zemljišnog duga može biti nekretnina, suvlasnički dio u nekretnini uključujući i
etažno vlasništvo, pravo građenja, kao i suvlasnički dio u pravu građenja.

Osniva se na osnovu izjave volje vlasnika nekretnine koja se opterećuje u formi notarski
obrađene isprave, a stječe se upisom u zemljišne knjige.

U zemljišnu knjigu se upisuje visina, dospjelost i kamata duga.

Zemljišni dug je prenosiv, a sva ograničenja u vezi s prijenosom zemljišnog duga moraju biti
upisana u zemljišnoj knjizi.

Prestaje brisanjem iz zemljišne knjige.

POSJED

Posjed je faktička vlast na stvari, dokje vlasništvo pravna vlast nad stvari.

Postoji posjed stvari i posjed prava (npr. posjed prava stvarne služnosti ima osoba koja
faktički koristi nekretninu druge osobe npr. za prolaz i sl.)

Posjed se sastoji od:

1. posjedovanja,
2. korištenja i
3. raspolaganja - koje se mora vršiti u skladu sa namjenom i prirodom stvari.

Posjed može biti:

a) neposredni - (neposredni posjed postoji kad posjednik osobno ili preko

punomoćnika vrši faktičnu vlast na stvari.).
b) posredni – ako neposredni posjednik stvar preda drugom licu po nekom
pravnom osnovu, koji nije osnov za stjecanje prava vlasništva, (po osnovu
zakupa, čuvanja stvari, posluge i sl.), tada lice koje je dalo stvar u posjed
postaje posredni posjednik, a ovaj kojem je stvar data u posjed postaje
neposredni posjednik.

124
Kada više osoba ima posjed na jednoj stvari to je suposjedništvo. Suposjednici imaju pravo
na zaštitu u odnosu na treća lica i u odnosu na drugog suposjednika ukoliko ga ometa u
posjedu.

Pomoćnik u posjedu (detencija) je osoba koja na temelju radnog ili sličnog odnosa, u
nečijem domaćinstvu vrši faktičnu vlast na stvari ili pravo stvarne služnosti za drugoga, i
prema uputama te osobe, nije posjednik, već pomoćnik u posjedu.

Posjed se stječe uspostavom faktične vlasti na stvari.

Prenosi se predajom stvari ili sredstava.

Nasljednik stječe posjed stvari u trenutku smrti ostavitelja, bez obzira kad je stekao faktičnu
vlast na stvari.

POSJED MOŽE BITI:

- zakonit - ako se zasniva na punovažnom pravnom osnovu, podobnom za stjecanje prava
vlasništva, te ako nije pribavljen vi, clam i precario (što znači silom, prevarom i
zloupotrebom prava). Jedino pod ovim uvjetima možemo govoriti o zakonitom posjedu, a
to će biti značajno i kroz zaštitu posjeda.
- savjestan - ako posjednik ne zna, niti bi mogao znati da stvar koju drži u posjedu nije
njegova. Savjesnost se pretpostavlja, a onaj ko tvrdi suprotno mora to i dokazati.

IDEALNI POSJED - postoji u slučaju kad nasljednik postane posjednik u času smrti
ostavitelja, neovisno od toga što nije stekao faktičku vlast na stvari. Ovim se štiti nasljednik i
njegova prava jer mu od tog momenta pripada pravo na posjedovnu zaštitu, čak i ako nema
faktički posjed.

PRESTANAK (GUBITAK) POSJEDA

Kada posjednik prestane da vrši faktičku vlast na stvari, on gubi posjed. Od ovog pravila ima
izuzetak. Posjed ne gubi kada je posjednik, neovisno od svoje volje, privremeno spriječen
vršiti vlast na stvari. (npr. bolest, elementarna nepogoda i sl.)

ZAŠTITA POSJEDA

Posjednik ima pravo na zaštitu zbog smetanja posjeda (uznemiravanje i/ili oduzimanje
posjeda).

Posjednik tu zaštitu može ostvariti kod suda podnošenjem tužbe zbog smetanja
posjeda(retinende possesionis-posjedovna tužba), protiv svakog onog ko ga na bilo koji
način uznemirava ili mu oduzima posjed.

Tužitelj je posjednik (aktivno legitimiran), a tuženi osoba koja je napravila smetanje (pasivno
legitimiran).

U tužbi zbog smetanja posjeda tužitelj

1) mora da dokaže
b) da je imao faktički posljednji mirni posjed na određenoj stvari i
c) da ga je učinitelj ometao u posjedu.

125
 2) također mora navesti
a) čin smetanja,
b) vrijeme smetanja i
c) osobu koja je to uradila.

Tužbeni zahtjev glasi na uspostavu ranijeg posjedovnog stanja. Dakle, tužitelj traži od
suda da se na temelju utvrđenih dokaza donese rješenje kojim će se utvrditi da se tužitelj
nalazi u mirnom faktičkom posjedu i da ga je tuženi omeo u posjedu, te da mu se naloži da
uspostavi ranije posjedovno stanje i da se ubuduće kani takvog i sličnog smetanja pod
prijetnjom novčane kazne, kao i da naknadi troškove spora i to sve u roku od 15 dana pod
prijetnjom izvršenja. Kada je oduzeta stvar, traži se vraćanje.

Tužba zbog smetanja posjeda može se podnijeti sudu u zakonom određenim rokovima.
Subjektivni rok je 30 dana i taj rok se računa od dana saznanja za učinjeno smetanje i
učinioca. Objektivni rok je 1 godina i on teče od dana učinjenog smetanja. Po proteku tih
rokova, posjednik gubi pravo na posjedovnu zaštitu. Sud će prvo cijeniti da li je tužba
podnijeta u zakonom propisanom roku. Ako je rok protekao, donosi se rješenje kojim se tužba
odbija.

OBUJAM PRUŽANJA ZAŠTITE:

Sud pruža zaštitu posjedniku u onom obujmu u kojem je posjed postojao prije nastalog
smetanja.

U postupku po tužbi za smetanje posjeda, raspravljanje je ograničeno samo na utvrđenje:

1. faktičkog mirnog posjeda i
2. čina smetanja.

Isključeno je raspravljanje o pravu na posjed i pravnom osnovu za stjecanje posjeda. Onaj ko

smatra da mu pripada pravo na posjed, to može utvrditi u posebnoj parnici neovisno od
odluke koja se donosi u postupku po tužbi zbog smetanja posjeda. Ovaj postupak je hitan jer
mu je cilj da zaštiti posjed ma kakav da je, pa je zbog svega toga raspravljanje ograničeno na
ove dvije činjenice i ovakvom odlukom koja se donosi u ovom postupku ne rješava se
definitivno pravo na posjed jer se o tome uopće ne razgovara. Prema tome, ako je neko
vlasnik predmeta koji se nalazi u posjedu i koji je zaštićen tužbom zbog smetanja posjeda, to
pravo može zaštiti vlasničkom tužbom (rei vindicatio).

Ako je posjed pribavljen silom, prevarom i zloupotrebom prava (vi, clam, precario) i u
tom slučaju, posjednik ima pravo na posjedovnu zaštitu u odnosu na svakog drugog ko ga
uznemirava ili mu oduzima posjed izuzev u odnosu na lice od koga je na taj način pribavio
posjed. Ukoliko je raniji posjednik vratio posjed u zakonom propisanim rokovima za
podnošenje tužbe za smetanje posjeda (subjektivni rok), ne može se zaštiti.

Smetanje posjeda pretpostavlja protupravno postupanje. Nema osnova za posjedovnu

zaštitu ako je smetanje učinjeno:

a) na osnovu zakonskog ovlaštenja,

b) odluke nadležnog organa ili
c) uz pristanak posjednika.

126
Posjednik ima pravo i na samopomoć protiv onoga ko ga uznemirava ili ko mu je uzeo
posjed i to ako su kumulativno ispunjeni sljedeći uvjeti: (slično nužnoj odbrani iz kaznenog
prava)

1. da je opasnost neposredna,
2. da je samopomoć nužna i
3. da je način vršenja samopomoći adekvatan okolnostima.

Ako mu je stvar oduzeta on ima pravo stvar vratiti odmah, a najkasnije u rokovima
predviđenim za podnošenje tužbe zbog smetanja posjeda.

KOD POSJEDOVNE TUŽBE SUD DONOSI ODLUKU U FORMI RJEŠENJA!!!

Suposjednik uživa istu zaštitu kao i posjednik u odnosu na treće osobe, kao i u odnosu
na drugog suposjednika.
U izreci rješenja koje donese sud u postupku po tužbi zbog smetanja posjeda stoji i zabrana
tuženom da ubuduće smeta posjed i navodi se novčana kazna. (Odluka se, dakle, donosi u
vidu rješenja.)

PRAVA STRANIH OSOBA

Strana pravna i fizička lica mogu biti nositelji prava vlasništva na pokretnim stvarima kao i
domaća lica ako zakonom nije drugačije određeno.
Strana pravna i fizička lica mogu steći pravo vlasništva na području FBiH na zemljištu i
zgradi nasljeđivanjem ako međudržavnim ugovorom nije drugačije određeno.

Ako strano fizičko i pravno lice obavljalo određenu djelatnost na području FBiH, tada može
steći pravo vlasništva na poslovnim zgradama, prostorijama i zemljištu na kojem se
objekti nalaze. Mogućnost stjecanja može biti ograničeno.

Zakonom je pored ostalog predviđena mogućnost da se za potrebe diplomatsko konzularnih

predstavništava i njihovih organa i specijalnih agencija, kao i organa UN-a i EU uz prethodnu
pismenu suglasnost federalnog min pravde, koje je dužno prethodno pribaviti mišljenje
ministra vanjskih poslova BiH, izdati u dugoročni zakup zgrade na kojima postoji pravo
vlasništva. Dugoročni zakup može se zaključiti na period od 5 do 50 godina.

Strana fizička i pravna lica mogu biti ograničena u kupovini zbog principa reciprociteta.

PROMET NEKRETNINA

Forma ugovora kojim se vrši promet nekretninom

Ugovor na osnovu kojeg se prenosi pravo vlasništva na nekretninama mora biti sačinjen
u pisanom obliku i potpisi ugovorača moraju biti ovjereni u nadležnom sudu.

Međutim, u praksi, a prema Zakonu o notarima, ugovori na osnovu kojih se prenosi pravo
vlasništva na nekretninama podliježu notarskoj obradi i ovjeri.

127
Ugovor koji ne ispunjava naprijed navedene uvjete je ništav i ne proizvodi pravno
učinak. Ustaje se sa tužbom za utvrđenje ništavosti. Presuda ima deklarativan karakter.

Ništavi ugovori ne mogu konvalidirati ispunjenjem.

Ako ugovorne strane ispune obveze iz takvog ugovora, to ispunjenje ne znači ništa. Sve ono
što ja dato po osnovu takvog (ništavog) ugovora mora se vratiti, a ako to nije moguće, onda se
daje novčana naknada po cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke. Primjenjuje se
restitucija u naturi, a ako restitucija nije moguća onda postoji obveza davanje naknade po
cijenama u vrijeme presuđenja.

Kada se prenosi pravo vlasništva na zgradi, prenosi se i pravo vlasništva na zemljištu pod
zgradom i zemljištu koje služi redovnoj upotrebi zgrade.

Pravo preče kupnje

Pravo preče kupovine ustanovljeno je u korist

a) suvlasnika (ako namjerava prodati svoj suvlasnički dio na građevinskom objektu,
stambenoj ili poslovno zgradi, stanu, poljoprivrednom zemljištu itd) i
b) zakupca (Ako je poslovna zgrada odn. prostorija izdata u zakup - zakupac ima pravo
preče kupovine pod uvjetom da je zgradu odn. poslovnu prostoriju koristio najmanje 5
godina).

Prodavatelj koji želi da proda ovakve nekretnine dužan je da na „pouzdan način“ dostavi
ponudu u pisanom obliku u kojoj mora navesti podatke o nepokretnosti i ZK oznake kojim se
utvrđuje identitet predmeta prodaje, navesti cijenu i druge uvjete prodaje. Ponudu mora
dostaviti na pouzdan način (da ima dokaz npr. preporučeno).

Ponuđeni je dužan da se oglasi u roku od 30 dana, a ako u ovom roku ne obavijesti

ponuditelja o prihvatu ponude, smatrat će se da ponudu ne prihvaća.

Po proteku navedenog roka, prodavatelj nekretninu može prodati trećem licu pod istim
uvjetima koji su sadržani u ponudi, ali ne i pod povoljnijim uvjetima. Ako proda po
povoljnijim uvjetima (po nižoj cijeni) ili ako uopće ponudu nije izvršio licu u čiju korist je
konstituirano pravo preče kupovine, onda to lice može ustati sa tužbom kod suda, kojom če
tražiti poništenje ugovora i ustupanje te nekretnine njemu pod uvjetima pod kojima je prodaja
izvršena trećem licu, s tim da prilikom podnošenja tužbe mora deponirati kupovnu cijenu, jer
time dokazuje da ima ozbiljnu namjeru da kupi tu stvar. Ovaj ugovor je rušljiv. Tužba za
poništenje se može podnjeti u zakonu propisanim rokovima. Subjektivni rok 30 dana, a
računa se od dana saznanja za prodaju i uvjete prodaje. Objektivni rok je 1 godina od dana
zaključenja ugovora. Ako propusti ovaj rok od godinu dana, nema nikakva prava.

Ako vlasnik ne izvrši prodaju nepokretnosti u roku od 1 godine po isteku roka za

prihvatanje pounude, dužan je da kod ponovne prodaje postupi na naprijed navedeni način,
tj. da ponovo dastavi ponudu licu koje ima pravo preče kupovine.

Odricanje od prava vlasništva

128
Vlasnik se može odreći prava vlasništva na nekretnini u korist općine, ako na toj nekretnini
nema stvarnih tereta, osim stvarne služnosti. Izjavu o odricanju daje pred nadležnim organom
općine. Nakon toga se donosi rješenje i dostavlja se u ZK ured.

ZEMLJIŠNE KNJIGE

Zakon o zemljišnim knjigama - predmet reguliranja ovog zakona je uređenje, vođenje,

održavanje i uspostava zemljišnih knjiga, kao i upis nekretnina i prava na nekretninama u
zemljišnim knjigama FBiH.

Zemljišne knjige su knjige u koje se upisuju svi pravni odnosi povodom nekretnina.
Ova evidencija se vodi kod zemljišnoknjižnih ureda općinskih sudova.
Nekretnina – u smislu ovog zakona su: zemljišta, zgrade, stanovi, poslovne prostorije, posebni
dijelovi zgrada i drugi građevinski objekti.
Zemljišne knjige se sastoje od glavne knjige, zbirke isprava i registara.

GLAVNA KNJIGA je zbroj zemljišnoknjižnih uložaka jedne katastarske općine.

Katastarsku općinu čini određeni teritorij u koju se upisuju zemljišta i zgrade jednog ili više
naselja, a sastoji se iz skupa više katastarskih čestica.

Zemljišnoknjižni ulošci su dijelovi glavne knjige koji čine pojedine listove te knjige i
obuhvataju jedno zemljišno-knjižno tijelo.

Zemljišno-knjižno tijelo je ukupnost nepokretnosti jednog vlasnika ili suvlasnika koji se

nalaze u istoj katastarskoj općini tako da čine jedno pravno jedinstvo.

Svako zemljišno-knjižno tijelo ima svoj poseban zemljišno-knjižni uložak sa posebnim

brojem. Zemljišno-knjižni uložak čine:

1) posjedovnica ili popisni list A - upisuju se nepokretnosti sa podacima koji

označavaju broj katastarske čestice, opis nepokretnosti (oranica, šuma, zgrada,
dvorište), površina nepokretnosti i eventualne promjene kao što su otpisi
katastarskih čestica u drugi zemljišno-knjižni uložak.
2) vlastovnica ili vlasnički list B - sadrži evidenciju pojedinih prava i njihovih titulara
(pravo vlasništva, pravo služnosti) sa podacima kome to pravo pripada. U ovaj list
se unose i podaci o pravnom osnovu po kome je neko lice steklo odgovarajuće
pravo (ugovor o prodaji) sa naznakom kada je ugovor zaključen i ovjeren. U ovaj
list se upisu i drugi podaci vezani za ograničenja raspolaganja s obzirom na ličnost
upisnika vlasništva (poslovna nesposobnost).
3) teretovnica ili teretni list C - u taj list se upisuju pravo zaloge (hipoteka), pravo
stvarnih služnosti, pravo preče kupovine, otkupa, prekupa itd.

ZBIRKA ISPRAVA je skup isprava (ugovora, sudskih i drugih odluka) na osnovu kojih su
izvršeni upisi u zemljišnoj knjizi kako bi se mogla kontrolirati ispravnost tih upisa.

REGISTRI - čine ih pomoćne knjige koje omogućavaju lakše pronalaženje odgovarajućih

podataka (registar čestica parcela, abecedni imenik – on sadrži spisak lica titulara ZK prava sa
oznakom ZK uloška u kome su ta lica upisana u ZK).

129
Vrste upisa

1. Uknjižba (intabulacio) – to je konačan upis stjecanja, prijenosa ili prestanka nekog

zemljišno-knjižnog prava. Predmetom uknjižbe mogu biti stvarna prava, realni tereti i
neka obligaciona prava.
2. Predbilježba – to je uvjetni upis koji ima privremeni karakter upisa, stjecanja, prijenosa i
prestanka zemljišno-knjižnog prava. Tako će se u predbilježbi upisati da ugovor, odnosno,
njegovi potpisi nisu ovjereni.
3. Zabilježba – to je upis informativnog karaktera radi publikovanja važnih ličnih odnosa u
pogledu ograničenja, raspolaganja i upravljanja nekretninom (stavljanje nekog pod
starateljstvo, produženje roditeljskog prava, oduzimanje poslovne sposobnosti, red
prvenstva otuđivanja, postojanje nekog spora).

Sve vrste upisa se vrše na osnovu rješenja ZK ureda općinskog suda kod kojeg se vode knjige
i na osnovu odluke donijete u parničnom, vanparničnom, izvršnom i kaznenom postupku. Taj
upis se vrši na molbu osobe u kojoj treba navesti kakav upis traži sa podacima o nekretninama
i isprave na osnovu kojih traži upis. Uz molbu mora priložiti isprave.

Osnovna načela zemljišnoknjižnih prava su:

1. načelo upisa – ZK pravo se može steći, prenijeti i prestati upisom u ZK (pritom

treba imati u vidu da se neka prava mogu steći i na originaran način (npr.pravo
vlasništva i pravo stvarne služnosti po osnovu dosjelosti), pa je moguća situacija da
je neko lice upisano kao nosilac nekog prava u ZK, a drugo lice je stvarni vanknjižni
nosilac tog prava);
2. načelo javnosti – ZK javne knjige i svakom dozvoljeno da ih razgleda (niko se ne
može pozivati na to da mu nije bilo poznato ono što je upisano u ZK);
3. načelo pouzdanja – sve što je upisano smatra se ispravnim i potpunim (ako postoji
nesklad knjižnog i faktičkog stanja, ovo načelo nije primjenjivo);
4. načelo prioriteta – jače je pravo onog koje je ranije upisano (vrijeme se računa od
momenta zaprimanja molbe za upis u ZK; ako primljene dvije molbe za upis u
odnosu na iste nekretnine – ranija molba će se uvažiti, a kasnija odbiti);
5. načelo legaliteta – upis se može dozvoliti na osnovu isprave iz koje se vidi punovažan
pravni osnov, a ovlaštena lica ZK ureda dužna su provjeriti da li postoje zapreke
zbog koih upis ne bi bio dozvoljen)

Postupak za upis u zemljišnu knjigu

Uknjižba se može vršiti (ona je konačan upis) na temelju punovažnog pravnog osnova
(ugovor o prodaji, zamjeni, darivanju-poklonu, sudska odluka i odluka organa uprava).
Uknjižba bez pravnog osnova ne proizvodi pravni učinak i može se tražiti brisanje tako
izvršenog upisa.

Molba za upis odnosi se prema licu koje je upisano kao ZK vlasnik ili suvlasnik (prethodnik),
a molbu podnosi lice u čiju korist treba da se izvrši upis (stjecatelj).

130
Uz molbu se prilaže isprava koja može poslužiti kao pravni osnov za upis, odnosno prijepis sa
jedne osobe na drugu.

Svaki ugovor na osnovu koga se vrši prenos prava vlasništva, bilo da se radi o poklonu,
zamjeni itd mora da sadrži klauzulu intabulandi, a to je izjava ranijeg vlasnika da je suglasan
da se izvrši prijenos vlasništva sa njega na novog vlasnika (kupca). Bez ove klauzule se ne
može vršiti upis u zemljišnu knjigu.

Pored ZK, nadležni organi općine vode katastarsku evidenciju. Svrha ove evidencije je
ostvarenje tehničkih, ekonomskih, poreskih, statističkih ciljeva, izrada ZK, oporezivanje
prihoda ostvarenih na nekretninama itd. U katastar se upisuju posjednici, a u ZK prava
vlasništva. I u ZK postoje katastarske općine, nekretnine sa oznakama parcela. Ovi podaci se
upisuju u ZK u A listu, a u katastru u posjedovnom licu. Katastar također posjeduje registar
radi lakšeg snalaženja u podacima sadržanim u katastarskoj evidenciji. Postupak po kome se
za upis i promjene u posjedovnom evidenciji katastra vrše se po pravilima upravnog postupka.

Katastra se sastoji od planova i katastarskih operata.

Katastraski planovi sadrže podatke o polažaju i obliku zemljišta i objekata na tom zemljištu
koji pripadaju jednoj katastarskoj općini.

Katastarski operat čini zbirka popisa i pregleda koji sadrže podatke o površini parcele,
plodnosti, kvalitetu, bonitetu, klasi, katastarskom prihodu i posjednicima.

ZAKON O ZAKUPU POSLOVNIH ZGRADA I PROSTORIJA

Ovim zakonom uređeni su uvjeti pod kojim se mogu izdavati u zakup poslovne zgrade i
prostorije.

Za zasnivanje zakupa – potrebno je sačiniti ugovor o zakupu u pisanom obliku.

Zakup poslovnih zgrada i poslovnih prostorija zasniva se ugovorom između zakupodavca i

zakupca. Ugovor o zakupu poslovnih prostorija zaključuje se pismeno. Ugovor koji nije
zaključen u pismenom obliku ne proizvodi pravni učinak.

Zakupac se može useliti u poslovne prostorije nakon zaključenja ugovora o zakupu.

Ništav je sporazum

1) kojim je jedna strana obećala imovinsku korist drugoj strani u cilju da ova njoj ili
kome drugom izda poslovne prostorije u zakup.
2) kojim je zakupodavac ili treće lice obećalo zakupcu imovinsku korist ako zakupac
isprazni poslovne prostorije u cilju da se u njih useli zakupodavac, te treće lice ili neko
drugi.
3) kojim je jednoj strani obećana imovinska korist ako odustane od zaključenja ili od već
zaključenog ugovora o zakupu poslovnih prostorija, u cilju da takav ugovor zaključi
druga strana ili neko drugi.

PRAVA I OBVEZE ZAKUPODAVCA I ZAKUPCA

131
Zakupodavac je dužan - da preda zakupcu poslovnu prostoriju u stanju u kome se ona
može upotrijebiti za svrhu određenu ugovorom i u tom stanju je održavati - Ako
zakupodavac ne preda zakupcu poslovnu prostoriju u stanju u kome je bio dužan predati,
zakupac ima pravo da odustane od ugovora ili da traži srazmjerno smanjenje zakupnine, ili da
na teret zakupodavca dovede poslovnu prostonju u takvo stanje.
Zakupac ima pravo poslovnu prostoriju da koristi samo za svrhu određenu ugovorom i
prema ostalim uvjetima iz ugovora. Pri korišćenju poslovne prostorije zakupac je dužan da
postupa sa svom potrebnom pažnjom.

Zakupac je dužan:

1) plaćati zakupninu
2) da obavijesti zakupodavca o potrebi opravke, ako nastane potreba da se na
poslovnoj prostoriji radi njenog održavanja izvrši opravka. Ako zakupodavac u
određenom roku ne izvrši opravku, zakupac ima pravo da na teret zakupodavca sam
izvrši opravku ili da odustane od ugovora
3) svom trošku na poslovnoj prostoriji izvršiti opravku čiju je potrebu sam
prouzrokovao.

Zakupac ne odgovara za pogoršanje stanja poslovne prostorije do koga je došlo usljed njenog
redovnog korišćenja, u skladu sa odredbama ugovora.

Zakupac nema pravo bez odobrenja zakupodavca da vrši prepravke poslovne prostorije.

Zakupac može dio zakupljenih prostorija dati u podzakup drugom licu samo na osnovu
suglasnosti zakupodavca.

Po prestanku zakupa zakupac je dužan da preda zakupodavcu poslovnu prostoriju u stanju u

kojem ju je primio, ako nije drukčije ugovorom ili ovim zakonom određeno.

PRESTANAK UGOVORA O ZAKUPU - Ugovor o zakupu poslovnih prostorija može

prestati:
1. na osnovu otkaza; 2. istekom ugovorenog vremena i 3. na osnovu odustanka

1. Prestanak na osnovu otkaza

Ugovor o zakupu poslovnih prostorija zaključen na neodređeno vrijeme prestaje

a) sporazumom ili
b) na osnovu otkaza - ne može prije isteka 1 godine od zaključenja ugovora.

Otkaz je punovažan kada između dana dostave otkaza protivnoj strani i dana kada treba da
prestane zakupni odnos protekne vrijeme određeno ugovorom ili ovim zakonom (otkazni rok).
Otkazni rok može teći samo od prvog odnosno petnaestog u mjesecu, osim ako ugovorom nije
drukčije određeno. Ako nije odreden ugovorom, otkazni rok iznosi 6 mjeseci.

Ugovor o zakupu poslovnih prostorija otkazuje se preko nadležnog suda.

132
U otkazu se mora naznačiti i dan od koga je, po zahtjevu otkazivaoca, protivna strana dužna
iseliti se iz poslovnih prostorija i predati ih otkazivaocu, odnosno dan do koga je protivna
strana dužna poslovne prostorije da primi.

Na osnovu otkaza koji je podnio zakupodavac sud će izdati nalog, ako iz otkaza i priloženog
ugovora o zakupu proisiče da zakupodavac ima pravo na otkaz, kao i daje održao otkazni rok
predviđen ovim zakonom.

Sud će naložiti zakupcu:

a) da do dana označenog u otkazu poslovne prostorije isprazni i preda zakupodavcu ili
b) da se u roku od 8 dana od dana dostave naloga podnese sudu prigovor protiv naloga.

Danom ponošenja prigovora protiv naloga zakupodavac dobija položaj tužitelja, a zakupac
položaj tuženika. Sporovi na osnovu otkaza ugovora o zakupu poslovnih prostorija smatraju
se hitnim.

Ako zakupodavac otkaže ugovor zato što nije zadovoljan visinom zakupnine, zakupcu se
mora obezbijediti pravo da povodom otkaza predloži utvrđivanje zakupnine putem javnog
nadmetanja, kao i pravo prvenstva zakupca na korišćenje prostorija ako prihvati uvjete koji su
na javnom nadmetanju postignuti.

Posebnim propisom može se predvidjeti da se određenim kategorijama zakupaca poslovnih

prostorija koje vrše zdravstvenu, socijalnu, prosvjetnu, kulturnu ili drugu djelatnost od
posebnog drušvenog interesa, kao i državnim organima, društveno-političkim organizacijma i
određenim društvenim organizacijama otkaz ugovora o zakupu može dati samo uz prethodnu
suglasnost izvršnog odbora skupštine općine.

2. Prestanak istekom ugovorenog vremena

Ugovor o zakupu poslovnih prostorija zaključen na određeno vrijeme prestaje istekom

vremena na koje je zaključen.

Ako po isteku ugovorenog vremena poslovne prostorije ne budu ispražnjene i predate,

zakupodavac može tužbom kod nadležoog suda tražiti predaju ispražnjenih prostorija.

Zakupac se može usprotiviti zahtjevu za predaju poslovnih prostorija, ako za taj zahtjev ne
postoje razlozi iz kojih bi zakupodavac mogao otkazati ugovor o zakupu poslovnih prostorija
ili odustati od tog ugovora.

Sporovi po tužbi za predaju poslovnih prostorija smatraju se hitnim.

Ugovor o zakupu poslovnih prostorija zaključen na odredeno vrijeme smatra se po isteku

vremena na koje je zaključen, prećutno obnovljenim na neodređeno vrijeme ako zakupac i
poslije vremena na koje je ugovor bio zaključen nastavi da koristi poslovnu prostoriju, a
zakupodavac se tome ne protivi. Smatra se da se zakupodavac ne protivi ako do isteka
vremena na koje je ugovor zaključen ili 15 dana po isteku toga vremena, nije pismeno ili
preko suda zahtijevao da mu zakupac preda prostorije.

3. Prestanak na osnovu odustanka

133
Zakupodavac može odustati od ugovora o zakupu poslovnih prostorija u svako vrijeme,
bez obzira na ugovorene ili zakonske odredbe o trajanju zakupa - ako zakupac:

a) i poslije opomene od strane zakupodavca, koristi poslovne prostorije protivno

ugovoru, ili im nanosi znatniju štetu koristeći ih bez potrebne pažnje;
b) ne plati dospjelu zakupninu ni u roku od dva mjeseca od dana saopćenja opomene
zakupodavca.
Zakupac može odustati od ugovora o zakupu poslovnih prostorija u svako vrijeme bez
obzira na ugovorene ili zakonske odredbe o trajanju zakupa, ako zakupodavac u
primjerenom roku koji mu je zakupac za to ostavio, ne dovede poslovne prostorije u stanje, u
kome ih je dužan predati odnosno održavati .

Strana koja odustaje od ugovora dužna je:

1) drugoj strani pismenim putem dati izjavu o odustanku, kao i

2) odrediti joj rok do koga se ima predati odnosno primiti ispražnjena prostorija (rok ne
može biti kraći od 30 dana, računajući od dana kada je druga strana primila izjavu o
odustanku od ugovora).

Ako zakupac kome je učinjena izjava o odustanku od ugovora u roku odredenom ne preda
ispraženjene prostorije, zakupodavac može tužbom kod nadležnog suda tražiti predaju
ispražnjenih poslovnih prostorija.

4. Ostale odredbe o prestanku ugovora o zakupu

Ugovor o zakupu poslovnih prostorija prestaje i kada se na osnovu pravomoćnog rješenja

nadležnog općinskog organa uprave utvrdi:

1. da je poslovna prostorija eksproprirana;

2. da poslovna prostorija predstavlja opasnost po život i zdravlje ljudi, saobraćaj ili okolne
objekte.

Zakup ne prestaje kada treće lice kupovinom ili po drugom osnovu, osim iz slučajeva iz
prethodoog stava, stekne od zakupodavca zgradu ili posebni dio zgrade u kojoj se nalaze
zakupljene prostorije. U tom slučaju treće lice stupa u prava i obveze zakupodavca.

Ako zakupodavac ne zahtijeva prinudno izvršenje naloga ili presude u roku od 60 dana kada
je na to stekao pravo, ugovor o zakupu poslovnih prostorija smatra se prešutno obnovljenim
na neodređeno vrijeme, pod istim uvjetima pod kojima je bio zaključen.

134
 OBVEZNO PRAVO

POJAM (ELEMENTI) OBVEZNO-PRAVNOG ODNOSA

Obvezno-pravni odnosi su – građansko-pravni odnosi na osnovu kojih jedno lice (vjerovnik)

ima ovlaštenje da od drugog lica (dužnika) zahtjeva određenu činidbu pozitivnog ili
negativnog karaktera, koju je dužnik obvezan izvšiti.

Subjekti obvezno-pravnog odnosa su:

1) Vjerovnik – lice ovlašteno da zahtjeva činidbu – potraživanje

2) Dužnik – lice koje je obvezano na činidbu –obveza

Predmet (objekt) obvezno-pravnog odnosa je činidba, odn. određeno pozitivno ili

negativno ponašanje dužnika.

Pozitivne činidbe se mogu sastojati u nekom:

a) davanju (kod ugovora o prodaji – obveza prodavatelja da kupcu preda stvar),
b) činjenju (kod ugovora o djelu – dužnost jedne od ugovornih strana je da izvrši neki
posao).

Negativne činidbe se mogu sastojati u nekom:

a) nečinjenju (npr. da ne sudjeluje u javnoj licitaciji),
b) trpljenju ili uzdržavanju (kada neko trpi da komšija crpi vodu iz njegovog bunara)

U pravilu, predmet dužnikove obveze može biti svaka činidba, ali ona mora biti:
1) moguća,
2) dopuštena,
3) određena ili odrediva.

Razlika obvezno-pravnog od stvarno-pravnog odnosa je:

1) dok stvarno-pravni odnos djeluje prema svima (erga omnes), obvezno-pravni odnos
djeluje samo između određenih lica (inter-partes); Učinak obveznopravnog ugovora može
se proširiti i na treća lica ukoliko se ugovorne strane dogovore, odn. ukoliko su ugovorne
strane takvo pravo ugovorile u korist trećeg lica.
2) zasnivanjem stvarno-pravnog odnosa nastaje pravo na nekoj stvari(ius in rem), dok
zasnivanjem obvezno-pravnog odnosa samo zahtjev za pribavljanje stvari(ius ad rem),
odn. za stjecanje stvarnog prava Na osnovu ugovora se dakle traži realizacija stvarnog
prava. Ugovor je pravni osnov za stjecanje stvarnog prava;
3) dok je kod stvarnog prava poznata samo jedna strana tog odnosa (titular stvarnog prava), a
druga strana u tom odnosu se javlja tek kada povrijedi to pravo, kod obvezno-pravnog
odnosa su subjekti unaprijed određeni i poznati.

NAČELA (PRINCIPI) OBVEZNO-PRAVNIH ODNOSA

135
1. Načelo ravnopravnosti - stranke imaju potpuno jednaka prava u svakom pogledu. Što
znači da jedna ugovorna strana ne može iskorištavati svoj jači ekonomski položaj i druge
prednosti i nametati drugoj strani obavezu koju ona po redovnom toku stvari ne bi
prihvatila (npr. prihvatanje obveze da se prodaja uvjetljava protivno dobrim poslovnim
običajima);
2. Načelo savjesnosti i poštenja - znači da su sudionici u zasnivanju ovih odnosa i
ostavrivanju prava iz njih dužni da se pridržavaju ovog načela. Otvorenost i iskrenost -
radi se naime o pouzdanosti strana u trenutku zaključenja obveznog odnosa što je
prednost za valjano ispunjenje dakle jedna strana je iskreno spremna na ispunjenje obveze
uz istovremeno očekivanje ispunjenja obveze i druge strane. Dakle, mora postojati
povjerenje da će se na savjestan i odgovoran način ispuniti međusobna prava i obveze.
3. Zabrana zloupotrebe prava - zabranjeno je vršenje prava i obveza iz obligacionih
odnosa suprotno cilju zbog koga je ono ustanovljeno ili priznato. Realizacijom prava ne
smije se drugi ometati u njegovom pravu, niti mu se vršenjem svog prava smije nanositi
šteta.
4. Zabrana stvaranja i iskorištavanja monopolskog položaja - zabranjeno je stvaranje
nekog odnosa iskorištavanjem ovog položaja kojim se stiču materijalne koristi a koje nisu
utemeljene na radu (npr. Zelenaški ugovor) i stvaranju ravnopravnog odnosa ugovornih
strana.
5. Načelo ekvivalentnosti – jednake vrijednosti uzajamnih davanja - što znači da za ono
što jedan ugovarač treba da dobije jednaku protuvrijednost. Ovo načelo se vrlo često
zloupotrebljava u praksi.
Primjena ovog načela vezana je za dvostrane teretne ugovore, dakle ugovore iz kojih
nastaju uzajamne obveze kao izvor suglasnosti volja stranaka.
Ovo načelo ne dolazi u obzir kod:
a) besplatnih ugovora,
b) ugovora na sreću ili
c) kod kupovine stvari na javnoj dražbi.
Povreda ovog načela može se manifestirati kao:
a) prekomjerno oštećenje,
b) zaključivanje zelenaškog ugovora,
c) mogućnost raskida ugovora zbog promjenjenih okolnosti.
Međutim, svaka povreda ovog načela ne proizvodi iste posljedice (nekada će biti
ništavost, nekada rušljivost).
6. Načelo zabrane prourokovanja štete - sudionici u obveznopravnim odnosima dužni su
postupati na način kojim se drugom učesniku ne nanosi šteta, odnosno, ne prouzrokuje
šteta. Prema tome, dužni su se suzdržati od svih postupaka kojim bi se drugom učesniku
nanijeti šteta.
7. Dužnost ispunjenja obveze - sudionici su dužni ispuniti obavezu u cijelosti na ugovoreni
način i ugovoreno vrijeme. Ugovor se mora poštovati u cijelosti jer je on zakon za
ugovorne strane. Ako jedna strana ne ispuni preuzetu obvezu u cijelosti i na ugovoreni
način, pa time drugoj strani nanese štetu, dužna je tu štetu naknaditi. Ovo propuštanje
može imati za posljedicu raskid ugovora zbog ispunjenja preuzete obveze.
Pri ispunjenju obveza sudionici obveznopravnih odnosa dužni su se ponašati sa pažnjom
dobrog domaćina, dobrog privrednika ili sa povećanom pažnjom, pažnjom dobrog
stručnjaka.
Pažnja dobrog privrednika je pravni standard koji se odnosi na pravna lica i vršioce
samostalnih djelatnosti kao učesnika u pravnom prometu.

136
 Pažnja dobrog stručnjaka, profesionalca, jeste pojačana pažnja koja se zahtijeva od
stručnih lica koja se profesionalno bave određenom djelatnošću.
Pažnja dobrog domaćina se odnosi na pravni standard građana.

IZVORI OBVEZNO-PRAVNIH ODNOSA (OBVEZA)

1. Ugovori - To su dvostrani pravni poslovi kojima se zasnivaju obvezni odnosi, na osnovu

kojih se ugovorne strane sporazumjevaju da jedna ugovrna strana (dužnik) drugoj strani
(vjerovniku) izvrši određenu činidbu, ili se obje strane međusobno obvezuju da izvrše
određene činidbe.
2. Prouzrokovanje štete - To je protupravna radnja kojom se činjenjem ili propuštanjem
drugome prouzrokuje šteta, pri čemu je štetnik dužan nadoknaditi štetu oštećenom pod
zakonom propisanim uvjetima . (na ispitu se moraju znati uvjeti)
3. Stjecanje bez osnova - To je prelazak imovine sa jednog na drugo lice bez pravnog
osnova, uz obavezu stjecatelja da vrati stečenu imovinu.
4. Poslovodstvo bez naloga - To je miješanje u tuđe poslove , vršenjem nekog faktičkog ili
pravnog posla od strane jednog lica u korist drugog - bez ovlaštenja osobe u čiji korist se
vrši taj posao. Može biti nužno i korisno.
5. Jednostrana izjava volje - To su izjave na osnovu kojih nastaje obaze prema subjektu
koji ispuni uvjet, ako to obećanje nije prethodno opozvano na zakonom propisani način.
Tu spadaju:
a) Javno obećanje nagrade – kojim se neodređeni krugu lica poziva da za nagradu
poduzme neku radnju, ili da postigne neki uspjeh, ili da se nađe u određenoj sizuaciji
(npr. oglas da se pronađe izgubljena stvar, konkurs za izradu projekta, nagrada za
najbolji roman).
b) Vrijednosni papiri – su pismene izjave kojim se njen izdavatelj obvezuje ispuniti
obavezu upisanu u toj izjavi njenom zakonitom imaocu (mjenica, ček, konsoman)
c) Legitimacijski papiri – su željezničke, pozorišne i dr. karte (ulaznice), bonovi i sl.
Isprave koje sadrže obavezu za izdavaoca, uz napomenu da u njima nije naznačen
vjerovnik. Od legitimacijskih papira treba razlikovati legitimacione znake, koji
predstavljaju samo dokaz za određenog vjerovnika da je s njim zaključen dvostrani
ugovor (npr. broj na znaku koji se izdaje u garderobi).

1. UGOVOR KAO IZVOR NASTANKA OBVEZNO-PRAVNOG ODNOSA

Ugovor je dvostrani pravni posao koji se zaključuje saglasnošću volja ugovornih strana u
cilju postizanja određ. pravnih učinaka. To je dvostrano-pravni posao kojim se zasnivaju
obvezno-pravni odnosi kojim se jedna strana, u pravilu (dužnik), obvezuje dr. strani
(vjerovniku) izvršiti određ. činidbu ili se obje strane obvezuju na vršenje činidbe.

Ugovori mogu biti:

- Jednostrano-obvezujući - kada obveza na izvršenje činidbe nastaje samo za jednu
ugovornu stranu (ugovor o poklonu, depozitu).
- Dvostrano-obvezujući - kada obveza nastaje za oba ugovrarača. To je najčešće ugovor o
djelu, ugovor o zakupu itd.
- Teretni ili naplatni - kada se za činidbu jedne strane daje protučinidba druge strane
(ugovor o prodaji ili ugovor o zakupu).

137
- Besplatni ili dobročini - kada se za primljenu činidbu ne daje protučinidba (ugovor o
poklonu, posluzi).
- Ekvivalentni ugovori - kada se ugovara jednaka vrijednost činidbi (cijena iz ugovora o
prodaji odgovara vrijednosti prodane stvari).
- Aleatorni ili ugovori na sreću - za koje je karakteristično da u momentu zaključenja
ugovora vrijednost međusobnid davanja nije poznata, a neizvjesno je ko će od dvije
ugovorne strane biti vjerovnik a ko dužnik (ugovor o opkladi).
- Konsenzualni ugovori - su oni koji postaju prefektni kada se ugovarači sprazume o bitnim
sastojcima ugovora bez posebne forme propisane zakonom i bez predaje stvari. ZOO je
prihvatio konsenzualnost ugovora kao pravilo. Dakle ugovori su u pravilu neformalni tj.
Konsenzualni, osim ukoliko posebnim zakonom nije propisana forma. Pored zakonske
može biti i forma može biti i ugovorena.
- Realni ugovori - su oni kod kojih se pored suglasnosti zahtjeva i predaja stvari.

OPĆE PRETPOSTAVKE ZA ZAKLJUČIVANJE PUNOVAŽNOG UGOVORA:

1. suglasnost volja ugovornih strana o bitnim elementima ugovora,

2. da je predmet obveze moguć, dopušten, određen ili barem odrediv,
3. da postoji osnova (cilj, svrha, razlog) ugovorne obveze i da je ta osnova dopuštena,
4. da su ugovorne strane sposobne za zaključenje ugovora , (Poslovnu sposobnost fizička lica
stječu s navršenih 18 godina života pod pretpostavkom da je takvo lice duševno zdravo.
Lice starije od 15 godina djelomično je poslovno sposobno i može zaključiti punovažan
ugovor o radu i slobodno raspolagati svojom zaradom. Lice starije od 16 godina koje je
zaključilo brak sa odobrenjem suda, također može zaključiti punovažan ugovor jer je time
stekao poslovnu sposobnost. Pravna lica tu sposobnost stječu upisom u javni registar)
5. kod nekih ugovora zakonom je propisana posebna forma (npr. pismena).

IZJAVA VOLJE

Kod izjave volje zahtijeva se da ugovorne strane izraze suglasnost o bitnim sastojcima
ugovora. Svaki ugovor ima posebne bitne sastojke (npr. kod prodaje su to predmet i cijena).

Izjava volje za zaključenje ugovora može se dati:

a) riječima,
b) uobičajenim znacima (rukovanjem, kimanjem glave, nekad i šutnjom), ili
c) konkludentnim radnjama (npr. kada kupac na osnovu ponude pošalje prodavatelju
cijenu).

U nekim slučajevima, za punovažnost ugovora je osim izjave volje potrebna i suglasnost

trećeg lica. Suglasnost se daje unaprijed (kao dozvola) ili naknadno (kao odobrenje). Npr.
kada je po odredbama Obiteljskog zakona potrebno da organ starateljstva odobri otuđenje
imovine lica koje je pod starateljstvom.

Pregovori koji prethode zaključivanju ugovora ne obvezuju, tj. mogu ali i ne moraju dovesti
do zaključivanja ugovora. Pregovarači su pregovore dužni voditi ozbiljno, sa namjerom da se
zaključi ugovor, te u skladu sa načelima savjesnosti i poštenja. Lice koje nema namjeru da
zaključi ugovor, ne smije pregovaračima stvarati privid da takav ugovor želi zaključiti, jer
ukoliko tako postupi odgovaraće za štetu prouzrokovanu pregovorima. To isto se odnosi i na
lice koje je imalo namjeru zaključiti ugovor, ali od toga odustane bez osnovanog razloga.

138
Izjava volje sadrži ponudu i prihvatanje.

Ponuda je prijedlog za zaključenje ugovora učinjen određenom licu koja sadrži sve bitne
elemente ugovora, tako da bi se njenim prihvatanjem mogao zaključiti. Bitni elementi se
odnose na važnost ugovora, a sporedni ne. Ako su ugovarači izostavili neke sporedne
elemente da ih kasnije reguliraju, ugovor nastaje.

Izlaganje volje za označenje cijene smatra se kao ponuda. Slanje kataloga, cjenovnika, tarifa i
dr. obavještenja, oglasa putem štampe, radija, TV ne smatraju se ponudom već samo pozivom
da se učini ponuda pod objavljenim uvjetim.

Ponuda je prihvaćena kada ponuditelj primi izjavu ponuđenog da prihvaća ponudu. Da bi

prihvat ponude proizveo pravni učinak – mora ispunjavati određene uvjete:

1) sadržaj prihvata mora u cijelosti da odgovara sadržaju ponude, jer ako ponuđeni
prihvaća ponudu koju u nečemu mijenja ili dopunjuje, smatra se da je ponudu odbio i
da je učinio drugu ponudu suprotnoj strani (onda se on javlja u ulozi ponuđača).
2) da je prihvat stigao ponuditelju blagovremeno i
3) da je učinjen u formi koju zakon propisuje za određeni ugovor.

Pod prihvatom se smatra i kada ponuđeni pošalje stvar ili plati cijenu ili učini neku drugu
radnju koja se može smatrati izjavom o prihvatanju.

Kada su u neposrednoj blizini ponuđač ili ponuditelj, ili se šalje ponuda telefonom ili putem
faxa, smatra se da je ponuda odbijena ukoliko nije prihvaćena bez odlaganja, a to znači
odmah.

Šutnja ne znači prihvaćanje. Međutim, šutnja ponuđenog smatraće se prihvatom ukoliko ako
su ponuditelj i ponuđeni u stalnoj poslovnoj vezi u pogledu određene robe, a ponuda nije
odmah ili u ostavljenom roku odbijena.

MANE VOLJE

 prijetnja,
 bitna zabluda,
 prevara,
 nesporazum,
 prividan (fiktivan) ugovor.

Prijetnja, bitna zabluda i prevara čine ugovor rušljivim (pobojnim), pa zainteresovana

strana može tražiti poništenje ugovora (podnosi se tužba za poništenje ugovora u
subjektivnom roku od 1 god. od saznanja za razloge rušljivosti, a objektivni rok je 3 god. od
zaključenja ugovora. Ukoliko niko ne pobija ovaj ugovor u zakonom predviđenim rokovima,
ugovor ostaje na snazi); a u slučaju nesporazuma i fiktivnog ugovora smatra se da ugovor
ne nastaje, tj. ništav je (Ono što je ništavo, ne može konvalidirati; podnosi se tužba za
utvrđivanje ništavosti. Sud tijekom cijelog postupka po službenoj dužnosti pazi na ništavost).

Prijetnja

139
Prijetnja je izazivanje straha kod jedne od ugovornih strana do mjere da ta strana zbog te
prijetnje nije zaključila ugovor.

Strah se smatra opravdanim ako se iz okolnosti vidi da je ozbiljnom opasnošću ugrožen život,
ili drugo dobro ugovorne strane i u tom slučaju, druga strana može tražiti da se ugovor
poništi.

Prijetnja se može izjaviti direktno, telefonom ili pismom od ugovorne strane ili trećeg lica.

Bitna zabluda
Zabluda je nesuglasnost između faktičkog stanja i predodžbe nekog lica o tome. Strana koja je
u zabludi, nesvjesno nešto izjavljuje ili čini u odnosu na ono što je namjeravala izjaviti odn.
učiniti.

Ona je bitna ukoliko se odnosi na bitne elemente ugovora, pa u vezi s tim razlikujemo
sljedeće vrste bitne zablude:

1) zabluda o predmetu ugovora, koja se odnosi

a) na identitet predmeta (npr. zaključuje se ugovor o prodaji jedne parcele, a u
ugovor se unosi druga parcela) ili
b) na bitna svojstva predmeta (npr. kupuje se zlatna narukvica, a ona je ustvari samo
pozlaćena);
2) zabluda o licu, postoji kada se pogrešna predstava odnosi na lice sa kojim se sklapa
ugovor (npr. A sklapa ugovor sa B, a uvjeren je da zaključuje ugovor sa C);
3) zabluda o prirodi ugovora (npr. sklapa se ugovor o ostavi, a ugovarači žele ugovor o
zajmu).

Strana koja je u zabludi može tražiti poništenje ugovora zbog bitne zablude, osim ako pri
sklapanju ugovora nije postupala s pažnjom koja se u prometu zahtijeva.

U slučaju poništaja ugovora zbog zablude, druga savjesna strana ima pravo tražiti naknadu
pretrpljene štete bez obzira na to što strana koja je u zabludi nije kriva za svoju zabludu.

Strana koja je u zabludi ne može se na nju pozivati ako je druga strana spremna izvršiti
ugovor kao da zablude nije bilo.

Kod ugovora bez naknade (npr. ugovor o poklonu) bitnom zabludom se smatra i zabluda o
pobudi koja je bila odlučna za preuzimanje obveze.

Nesporazum
Nesporazum postoji kada strane vjeruju da su saglasne o svim elementima ugovora ali postoji
obostrana nesuglasnost o prirodi ugovora ili predmetu obveze. Npr. jedno lice želi prodati
automobil za 10.000 KM, na što druga strana pristane vjerujući da kupuje drugi automobil za
8.000 KM.

Prevara
Prevara je namjerno dovođenje ili održavanje jedne strane u zabludi, od druge strane ili
trećeg lica, kako bi se prevarena strana navela na zaključenje ugovora.

Strana koja je dovedena u zabludu može tražiti poništenje ugovora i kada zabluda nije bitna.

140
Ugovorna strana koja je pod prevarom zaključila ugovor i time pretrpila štetu - ima pravo na
naknadu štete.
Ako je prevaru učinilo treće lice, ona će uticati na punovažnost ugovora samo ako je druga
ugovorna strana znala ili morala znati za prevaru. Od ovoga su izuzetak ugovori bez naknade,
koji se može poništiti kada je prevaru učinilo treće lice bez obzira da li je druga ugovorna
strana znala ili morala znati za prevaru.

Prividan (fiktivan) ugovor

Razlikujemo 2 vrste prividnog ugovora:

1) kada se zaključi ugovor bez namjere da se time ostvari neki cilj, već samo da izgleda
da je sklopljen određeni ugovor iako ugovrači zaista ne žele zaključiti takav ugovor
2) kada ugovorne strane zaključuju ugovor koji ne žele (simulirani), a ustvari žele drugi
ugovor (disimulirani) npr. zaključuju ugovor o prodaji, a ustvari žele ugovor o
poklonu.

Prividan ugovor nema učinka medu ugovornim stranama – on je nepostojeći ugovor.

Ali, ako prividan ugovor prikriva neki drugi ugovor, taj drugi (simulirani ugovor) važi ako je
udovoljeno uvjetima za njegovu punovažnost.
Prividnost ugovora ne može se isticati prema trećoj savjesnoj osobi.

ZASTUPANJE

Ugovor se može zaključiti i preko zastupnika.

Zastupništvo je način preduzimanja pravnih poslova za drugoga, u kome jedno lice

(zastupnik) u granicama dobijenih ovlaštenja zaključuje ili preduzima jedan ili više pravnih
poslova za drugoga (zastupanog) - sa istim pravnim učinakm kao da su ti poslovi zaključeni
odn. obavljeni po samom zastupanom licu.

Zastupanje može nastati:

1) na osnovu zakona - zakonsko zastupanje (npr. Zakonom o privrednim društvima određeno

je da društvo zastupa direktor, a Obiteljskim zakonom da roditelj zastupa maloljetno
dijete);
2) može proizilaziti iz statuta ili akta nadležnog organa;
3) na osnovu izjave volje zatupanog - zastupanje na osnovu punomoći.

Zastupnik svoje ovlaštenje za zatupanje može prenijeti na drugog:

a) ukoliko ga je na to ovlastio zastupani ili
b) ako to dozvoljava zakon (npr. Zakon o odvjetništvu predviđa mogućnost da ovlašteni
odvjetnik prenese to ovlaštenje na drugog odvjetnika).
c) u slučaju nužne supstitucije - kada je zbog određenih okolnosti zastupnik spriječen da
obavlja posao, a interesi zastupanog zahtjevaju neodgodivo zastupanje.

Ugovor je punovažan ako je zaključenje pravnog posla izvršeno u granicama dobivenog

ovlaštenja.

141
Kada zastupnik prekorači granice ovlaštenja - pravilo je da ugovor ne proizvodi pravni
učinak u odnosu na zastupanog. Međutim, zastupani može ovakav ugovor naknadno odobriti
(ratificirati) - izričito ili prešutno (ako zastupani nekom radnjom očituje svoju suglasnost);
Suglasnost – može se odbiti ili prihvatiti bez ikakvih izmjena;
Zastupani treba naknadno ovlaštenje dati u roku koji mu je potreban da taj ugovor razmotri;
Ako po proteku tog roka zastupani nije reagirao, - šutnja zastupanog smatra se odbijanjem
odobrenja;
Ako je zastupani odbio dati odobrenje pa druga ugovorna strana zbog toga trpi štetne
posljedice - za štetu su solidarno odgovorni zastupnik i zastupani. Uvjet za ostvarenje
naknade štete je da je druga ugovorna strana bila savjesna, tj. da nije znala, niti je morala znati
za prekoračenje ovlaštenja.

Sklapanje ugovora od strana neovlaštene osobe

Ugovor što ga neka osoba sklopi kao punomoćnik u ime drugoga bez njegova ovlaštenja
obvezuje neovlašteno zastupanog samo ako on ugovor naknadno odobri.
Strana s kojom je ugovor sklopljen može zahtijevati od neovlašteno zastupanog da se u
primjerenom roku izjasni da li ugovor odobrava.
Ako neovlašteno zastupani ni u ostavljenom roku ugovor ne odobri, smatra se da ugovor nije
ni sklopljen. U tom slučaju strana s kojom je ugovor sklopljen može od osobe koja je kao
punomoćnik bez ovlaštenja zaključila ugovor tražiti naknadu štete, ako u trenutku zaključenja
ugovora nije znala niti je morala znati da ta osoba nije imala ovlaštenje za sklapanje ugovora.

PUNOMOĆ

Davanje punomoći
Punomoć je - ovlaštenje za zastupanje što ga vlastodavac pravnim poslom (jednostranim
pravnim poslom ili ugovorom o punomoćstvu) daje punomoćniku.
Punomoćnik može biti i pravna osoba.

Forma punomoći
Ugovor kojim se daje punomoć je u pravilu neformalan ugovor.
Punomoć mora imati odgovarajuću formu samo ako se odnosi na ovlaštenje zaključenja
ugovora za koje je zakonom predviđena posebna (najčešće pismena) forma.

S obzirom na opseg ovlaštenja, punomoć može biti:

a) opća (generalna) - izdaje se za sve poslove redovnog upravljanja nekim dobrima davaoca
punomoći (npr. upravljanje pokretnom i nepokretnom imovinom vlastodavca),
isključujući otuđenje i raspolaganje, jer se za takva ovlaštenja zahtjeva specijalna
punomoć;
b) posebna (specijalna) - izdaje se za poslove koje prevazilaze okvire redovnog poslovanja
(npr.otuđenje i raspolaganje dobrima vlastodavca);
c) vanredna - izdaje se u slučajevima kada posao za vlastodavca ima poseban ekonomski
značaj (npr. preuzimanje mjenične obveze, sklapanje ugovora o jemstvu, ugovora o
poravnanju).

Punomoć prestaje
1. opozivom punomoći od strane vlastodavca - može se učiniti izjavom bez posebne forme.
2. smrću odn. prestankom pravne osobe kao punomoćnika.

142
3. smrću odn. prestankom pravne osobe koja je punomoć dala – osim ako se započeti posao
ne može prekinuti bez štete za pravne sljedbenike.
- Ako je opozivanjem (ili sužavanjem) punomoći povrijeđen ugovor o nalogu ili ugovor o
djelu ili neki drugi ugovor, punomoćnik ima pravo na naknadu time nastale štete.
- Opozivanje punomoći, njezino sužavanje i ostali slučajevi prestanka punomoći nemaju
učinak prema trećoj osobi koja je s punomoćnikom sklopila ugovor ili obavila drugi
pravni posao, pod uvjetom da je bila savjesna (nije znala niti je morala znati da je
punomoć opozvana odn. sužena odn. prestala na drugi način). U ovom slučaju,
vlastodavac ima pravo zahtijevati od punomoćnika naknadu štete koju bi zbog toga
pretrpio, izuzev kad je punomoćnik bio savjestan (nije znao ni morao znati za opozivanje
odn. za sužavanje punomoći ili prestanak punomoći na drugi način).

Poslovna punomoć

Poslovnu punomoć može dati, u granicama zakona, pravna osoba, te njome ovlastiti
punomoćnika da sklapa ugovore i obavlja poslove koji su uobičajeni u obavljanju poslovne
djelatnosti pravnog lica.

Prokura – Zak.o priv.dr.; to je najšira poslovna punomoć koja je dana nekoj osobi za
zaključivanje i obavljanje pr.poslova i radnji u vezi s poslovanjem društva;

Prokurist ne može otuđiti ili opteretiti nekretnine, preuzeti mjenične obveze ili obveze
jamstva, uzeti zajam i voditi spor, ako nije dobio posebnu punomoć za svaki takav posao;

Poslovna punomoć može biti ograničena na određenu vrstu poslova ili na određene poslove,
ali ta ograničenja imaju učinak prema trećem samo ako je za njih znao ili mora znati.

Trgovački putnik

Trgovački putnik ima ovlaštenje posredovanja i nastojanja pronalaženja kupaca, prikupljanja

naredbi, dakle vrši sve pripreme za zaključenje ugovora.

On nema pravo da zaključuje ugovor, naplati cijenu, vrši prodaju na kredit.

Prema tome, trgovački putnik ima samo ovlaštenje na posredovanje da bi došlo do zaključenja
ugovora koji će sklopiti njegov poslodavac.

UVJETI I ROKOVI KAO NAČINI OGRANIČENJA UGOVORA

Uvjet je neizvjesna buduća činjenica (koja tek treba da nstupi nakon zaključenja ugovora) od
koje zavisi nastanak ili prestanak ugovora. Dakle, ugovor je zaključen pod uvjetom ako
njegov nastanak ili prestanak zavisi od neizvršene činidbe.

Uvjet može biti:

a) odložni ili suspenzivni - onaj od čijeg nastupnja zavisi nastanak ugovora,
odn.nastupanje njegovog pravnog učinka (npr.netko drugome poklanja neku stvar pod
uvjetom da okonča školovanje); ako se uvjet ostvari – smatra se da ugovor djeluje od
vremena kada je zaključen (retroaktivno dejstvo);

143
 b) raskidni ili rezolutivni - onaj od čijeg nastupnja zavisi prestanak ugovora (npr.neko
treba vratiti poklonjenu stvar ako u određeno vrijeme ne završi školovanje – u ovom
slučaju je pr.posao nastao i proizveo pr.učinak, ali ako se uvjet ne ispuni, prestaje
učinak pr.posla, odn.ugovor se raskida); njegovim nastupanjem ugovor automatski
prestaje.

Nedopušteni uvjet – onaj koji je protivan ustavnim načelima, prinudnim propisima i moralu
društva; ugovor zaključen pod takvim uvjetom smatra se ništavim;
Nemogući uvjet – uvjet koji je nemoguće ostvariti iz faktičkih ili pravnih razloga; nemogući
odložni uvjet – ugovor je ništav; nemogući raskidni uvjet – smatra se da takav uvjet nije ni
naveden.

Rok kao i uvjet, spada u sredstva ograničenja pravnog posla.

Rok je buduća izvjesna činjenica koja će se sa sigurnošću dogoditi. To je određeni protek

vremena ili određeni trenutak u vremenu, za koji se veže početak učinka ili prestanak učinka
pravnog posla.

Rok, kao i uvjet, može biti:

a) odložni ili suspenzivni - od čijeg nastupnja početak učinka pravnog posla, (npr. od 1.
jula će se dati poslovna prostorija u zakup, a ugovor je zaključen 1. travnja iste
godine);
b) raskidni ili rezolutivni - od čijeg nastupnja zavisi prestanak učinka pravnog posla
(npr. 1.ožujka treba da se vrati stvar data na poslugu).

Nadalje, rokovi mogu biti:

a) strogi – određeni su zakonskim propisima, a koje subjekti pravnog posla ne mogu
mijenjati (tu spadaju prekluzivni i zastarni rokovi);
b) dispozitivni – određeni su pravnim normama, a primjenjuju se ako subjekti pravnog
posla nisu u konkretnom slučaju odredili rok.
Izražavaju se u danima, sedmicama, mjesecima i godinama, a može biti određen terminom.

ZNAČAJ FORME ZA PUNOVAŽNOST UGOVORA

Ugovori su u pravilu neformalni. Osim zakonom propisane forme same stranke mogu
ugovoriti formu. Ako je forma propisana zakonom tada ugovor mora biti sačinjen u toj formi ,
u suprotnom ne proizvodi pravni učinak. Odnosno takav pravni posao je ništav. Ovakav
ugovor koji nije sačinjen u zakonom propisanoj formi neće konvalidirati čak i ako su obveze
iz takvog ugovora ispunjene u cjelosti. Ono što je dato po osnovu ništavog ugovora mora se
vratiti- pravilo restitucije. Ako nije moguće vraćanje daje se cijena stvari u vrijeme
presuđenja. Ako je forma ugovorena time nije izričito određeno da punovažnost ugovora
zavisi od ugovorene forme. Dakle propuštanje forme u ovom slučaju neće utjecati na
punovažnost ugovora ako su obje strane obveze iz ugovora ispunile u cjelosti. Ovaj ugovor
ispunjenjem konvalidira.

SREDSTVA OSIGURANJA UGOVORA (kapara, odustanica, ugovorna kazna, kaucija)

144
1. Kapara

Kapara je određena imovinska vrijednost, najčešće novac, koji jedan ugovarač daje drugom
ugovaraču prilikom zaključenja ugovora, kao znak da je ugovor zaključen, pri čemu primatelj
kapare stječe pravo vlasništva na primljenom novcu ili drugoj imovinskoj vrijednosti;

O kapari se zaključuje poseban ugovor ili se unosi u osnovni ugovor kao klauzula o kapari;
- za punovažnost ugovora o kapari, potrebno:
(1) suglasnost izjava volja;
(2) predaja novca ili druge imovinske vrijednosti
Svrha kapare:
- znak da je zaključen ugovor;
- osigurava izvršenje osnovnog ugovora;
- u pravilu se uračunava u djelimično ispunjenje ugovora;

Moguće situacije s kaparom:

- ako za neizvršenje ugovora kriv davalac kapare – primatelj kapare ima
pravo: (i) da raskine ugovor i zadrži primljenu kaparu; ili (ii) da traži izvršenje ugovora i
naknadu štete zbog zakašnjenja;
- ako za neizvršenje ugovora kriv primatelj kapare – davalac kapare pravo: (i)
na raskid ugovora i vraćanje kapare u dvostrukom iznosu; ili (ii) da traži izvršenje ugovora i
naknadu štete;
- ako je ugovor djelimično ispunjen od jednog ugovarača – drugi ugovarač
može tražiti ispunjenje ostatka obveze i naknadu štete zbog zakašnjenja, odn.nepotpunog
ispunjenja, s tim da se kapara uračunava u naknadu štete;
- ako se ugovor izvrši – kapara se ili uračunava u izvršenje ugovora ili se vraća;
- novac kao kapara kod ugovora o prodaji – smatra se unaprijed plaćenim
dijelom (avansom), kao dio cijene.

2. Odustanica

Odustanica je sredstvo osiguranja ugovora odnosno iznos novca koji se koristi za slučaj
raskida ugovora, tako da je ugovarač koji raskida ugovor dužan platiti taj iznos novca drugom
ugovaraču;

Jedan ugovarač ima pravo da raskine ugovor i drugom ugovaraču plati odustanicu – postoji:
(i) do vremena predviđenog ugovorom, ili (ii) ako nije predviđeno ugovorom, do vremena kad
dospijeva obveza iz ugovora;
Ugovorom se može predvidjeti: (i) pravo jedne strane da raskine ugovor plaćanjem
odustanice, ili (ii) pravo obje ugovorne strane da raskinu ugovor plaćanjem odustanice;

Kapara kao odustanica – ako je uz kaparu ugovoreno pravo da se odustane od ugovora,

kapara se smatra odustanicom;
- ako odustane strana koja dala kaparu – ta strana gubi kaparu;
- ako odustane strana koja primila kaparu – ta strana vraća kaparu u
dvostrukom iznosu;

145
 - razlika između kapare i kapare kao odustanice – kod kapare kao
odustanice svaki ugovarač može odustati od ugovora, bez obzira da li je
kriv ili ne za neizvršenje ugovora.
3. Ugovorna kazna

Ugovorna kazna je unaprijed ugovoreni i utvrđeni iznos novca ili dr.imovinske koristi koju
dužnik obećava dati vjerovniku u slučaju da ugovorenu nenovčanu obavezu:
1. ne ispuni,
2. neuredno ispuni,
3. zakasni sa ispunjenjem;

Nemoguće je ugovoriti ugovornu kaznu za novčane obveze – za osiguranje novčanih obveza

predviđena je zatezna kamata;
- određuje se – (i) u jednom ukupnom iznosu, (ii) u postotku, ili (iii) za svaki
dan zakašnjenja;

Forma – ugovorna kazna mora biti ugovorena u formi predviđenoj za ugovor iz kojeg
proizilazi dužnikova obveza (tzv.paritet forme) ili se unosi u glavni ugovor kao posebna
klauzula.

Ako dužnik ne ispuni obavezu ili je ne ispuni na ugovoreni način – vjerovnik pravo:
1. tražiti ispunjenje ugovorne obveze, ili
2. tražiti isplatu ugovorne kazne;

Ako je kazna ugovorena za slučaj zakašnjenja u ispunjenju obveze – vjerovnik ima pravo
kumulativno tražiti ispunjenje gl.obveze i ugovorne kazne;

Sud (na zahtjev dužnika) – ima ovlaštenje smanjiti ug.kaznu ako je ona nesrazmjerno visoka.

4. Kaucija

Kaucija je sredstvo osiguranja ugovora u kojem jedna strana (dužnik) daje vjerovniku
stanovitu svotu novca ili vrijednosne papire kao jamstvo da će izvršiti svoju ugovornu
obvezu. Ta svota se vraća davatelju kaucije u trenutku kad izvrši svoju ugovornu obvezu, dok
je u suprotnom zadržava primatelj kaucije.

Sličnosti i razlike između kapare i kaucije

Oba ugovora služe osiguranju ispunjenja ugovorne obveze, oba su realna i akcesorna i
dijele sudbinu glavnog ugovora.
Kaucija kod neizvršenja ugovora uvijek propada bez obzira na razlog neizvršenja, a kapara
samo u slučaju ako je dužnik odgovoran za neizvršenje. Kod kapare vjerovnik (nevini
ugovarač) ima mogućnost izbora, a kod kaucije nema. Kaucija osigurava samo primatelja
kaucije, a kapara obje ugovorne strane.Visina kapare se pod određenim uvjetima može
smanjiti , a kaucija ne može.

PREDUGOVOR

Predugovor je izjava volja kojom se preuzima obveza da se kasnije zaključi glavni ugovor.
Prema tome, iz predugovora ne nastaju obveze za poduzimanje nekih činidbi, odn. nekih

146
ugovornih obveza, već samo obveza na zaključenje ugovora time da će sklopljeni ugovor
zasnovati određene činidbe.

Ako jedna od ugovornih strana ne zaključi ugovor u određenom roku, druga strana može
tražiti da je sud obveže na zaključenje glavnog ugovora. U tom zahtjevu treba navesti da se
tuženi obaveže na zaključenje ugovora, a ako ne postupi po tom, onda ta presuda zamjenjuje
glavni ugovor.

Zaključenje glavnog ugovora može se tražiti u roku od 6 mjeseci od isteka roka u kome je bilo
predviđeno zaključenje glavnog ugovora, a ako taj rok nije bio određen, onda u roku od 6
mjeseci od dana kada je po prirodi stvari trebalo da se zaključi glavni ugovor.

Predugovor mora:
1) sadržavati sve bitne elemente glavnog ugovora,
2) ako je predviđena posebna forma za punovažnost glavnog ugovora i predugovor mora
biti zaključen u toj formi.

Ukoliko su se od vremena zaključenja predugovora do perioda kada treba sklopiti glavni

ugovor prilike tako izmijenile da predugovor ne bi bio ni zaključen da su takve okolnosti bile
u času zaključenja ugovora – ne postoji obveza sklapanja glavnog ugovora.

USTUPANJE UGOVORA

Radi se o pravnom poslu kojim jedna ugovorna strana (ustupitelj), kao ugovorna strana u
dvostrano teretnom ugovoru, ustupa ugovor trećem licu (primatelj), tako da to treće lice
postaje ugovorna strana sa svim pravima i obvezama koje je imao ustupitelj kao ugovarač.

Ustupanje je moguće kod dvostrano-teretenih ugovora, kod kojih svaka ugovorna strana
ima istovremeno i prava i obveze. Ovo prenošenje nije moguće kod strogo osobnih obveza.

Za punovažnost ustupnja potrebno je:

1) da druga ugovorna strana pristane na prenošenje ugovora i

2) da se zaključi ugovor između ustupitelja i primatelja o ustupanju ugovora (koji mora
biti zaključen u formi propisanoj za ugovor koji se ustupa).

Ustupitelj garantira samo da je ustupljeni ugovor pravno valjan, a ne garantuje da će se u

novom odnosu izvšiti međusobne ugovorne obveze.

OPĆI UVJETI UGOVORA

Opći uvjeti ugovora su uvjeti koje određuje jedna ug.strana u vidu generalne ponude
pod kojom je voljna zaključiti veći broj konkretnih pojedinačnih ugovora sa individualno
neodređenim suugovaračima; tzv.ugovori po pristupu – zato što se zaključuju pristupom
suugovarača (sukontrahenta);
- u generalnoj ponudi se ostavljaju mjesta koja će naknadno (prilikom zaključenja
ugovora) ugovarači popuniiti;
- zaključeni ugovor može imati dva dijela:

147
 (1) opći uvjeti – unaprijed ih određuje jedna ug.strana; mogu biti (i) otipkani
na samom ugovoru, (ii) odvojeni od ugovora (s tim da se ugovor na njih poziva), ili (iii) se
podrazumijeva da su ugovaraču koji pristupa bili poznati;
(2) posebni uvjeti – ugovarači ih sporazumno uređuju;
- za zaključenje ugovora – suugovarač treba izjaviti da prihvaća opće uvjete ugovra;
- kod sukoba općih i posebnih uvjeta ugovora – prednost imaju posebni uvjeti.

NIŠTAVI UGOVORI

Ugovor je ništav ako je protivan:

1. ustavom utvrđenim načelima društvenog uređenja,
2. prinudnim propisima i
3. moralu društva.

Ovakav ugovor je protivan javnom poretku jer vrijeđa opće drušvene interese.

Posljedice ništavosti:
1) Ako ugovarači nisu ispunili obveze – otpada obveza izvšenja,
2) Ako su obje ili jedna ugovorna strana ispunile obveze – treba izvršiti restituciju
(vraćanje primljenog), pri čemu sud može odbiti zahtjev za restituciju pod uvjetom da
restituciju traži nesavjesna strana,
3) Ako restitucija nije moguća – postoji obveza isplate novčane naknade,
4) Kriva ug. strana može biti obvezana na naknadu štete koju je druga strana pretrpila.

Dakle, ništavi ugovori ne proizvode pravni učinak. U tom slučaju ide se tužbom za utvrđenje,
a donosi se deklaratorna presuda.

Na ništavost sud pazi po službenoj dužnosti, a pravo na isticanje ništavosti ne zastarijeva.

Pravo da zahtijeva utvrđenje ništavosti ima svako zainteresirano lice i nadležni tužitelj.

RUŠLJIVI (POBOJNI, OBORIVI) UGOVORI

Kod ovakvih ugovora radi se o nedostacima koji vrijeđaju pojedinačne, a ne opće društvene
interese.

Ugovor je rušljiv:
a) kada ga je zaključila ograničeno poslovno sposobna osoba (lica između 14 i 18 godina
koja nisu zaključila brak po odobrenju suda, kao i punoljetna lica kojima je ograničena
poslovna sposobnost);
b) kada su prilikom zaključenja ugovora postojale mane volje (prijetnja, bitna zabluda i
prevara čine ugovor rušljivim, dok u slučaju nesporazuma i fiktivnog ugovora smatra
se da ugovor ne nastaje, tj. ništav je); ili
c) kada je to propisano ZOO ili drugim zakonom izričito za pojedinačne slučajeve (npr. u
slučaju prekomjernog oštećenja, kod tzv. Paulijanske tužbe i dr.).

Rušljivi ugovori su važeći nakon što su zaključeni, ali se može tražiti poništenje takvog
ugovora u zakonom propisanom roku. Naime, podnosi se tužba za poništenje ugovora u
subjektivnom roku od 1 godine od saznanja za razloge rušljivosti, a objektivni rok je 3 godine

148
od zaključenja ugovora. Ukoliko nitko ne pobija ovaj ugovor u zakonom predviđenim
rokovima, ugovor ostaje na snazi.

Pravo da traži poništenje ugovora ima onaj na čijoj strani postoji ograničena sposobnost, odn.
mana volje.

Druga strana može od strane na čijoj strani se nalazi rušljivost tražiti da se izjasni da li ostaje
kod ugovora, jer će se u suprotnom ugovor smatrati poništenim. Ako se suprotna strana ne
izjasni ili izjavi da ne ostaje kod ugovora, smatraće se da je ugovor poništen.

Posljedica poništenja je restitucija primljenog, a ako to nije moguće, može se zahtjevati

novačana naknada.

ZELENAŠKI UGOVOR

Zelenaški ugovor je dvostrano-obvezni teretni ugovor, kojim jedna ugovorna strana ugovara
za sebe ili treće lice nesrazmjernu imovinsku korist zloupotrebljavajući stanje nužde, teško
materijalno stanje, nedovoljno iskustvo, lakomislenost ili zavisnost druge strane.

Dakle, za postojanje zelenaškog ugovora zahtjevaju se sljedeće predpostavke:

1) Da je vrijednost preuzetih međusobnih obveza u očitom nesrazmjeru (npr. izrazito

niska cijena u odnosu na stvar koja se kupuje);
2) Da je na ovaj nesrazmjer iskorištena strana pristala :
a) zbog stanja nužde (npr. potreba liječenja),
b) zbog teškog materijalnog stanja (uzrokovanog npr. nezaposlenošću),
c) zbog lakomislenosti,
d) zbog zavisnosti prema drugoj strani (zelenašu).

Cilju zelenaškog ugovora je postizanja nesrazmjerne imovinske koristi zloupotrebljavajući

težak položaj druge strane.

Ovakvi ugovori suprotni su moralu društva, te su samim tim ništavni.

Oštećena strana može putem suda tražiti da se njegova obveza smanji na pravičan obim, dakle
da ugovor opstane uz takvu izmjenu. Ovakav zahtjev oštećena strana može podnijeti u roku
od 5 godina od dana zaključenja ugovora.

RASKID UGOVORA

Ugovorne strane mogu uvijek sporazumno raskinuti ugovor.

Ugovor se može i jednostrano raskinuti (bez suglasnosti drugog ugovarača), ako za to
postoje zakonom propisani uvjeti:

2. zbog neispunjenja;
3. zbog promjenjenih okolnosti;
4. zbog postojanja materijalnih i pravnih nedostataka na stvari;
5. kada su ugovorne strane ugovorile odustanicu (klauzula u ugovoru da se ugovor
raskida ako ugovorna strana ne plati određeni novčani iznos);
6. zbog prekomjernog oštećenja;

149
 7. u drugim slučajevima koji su zakonom propisani.

1. Raskid ugovora zbog neispunjenja

Da bi se iz ovog razloga mogao tražiti raskid pretpostavlja se da ugovor nije ispunjen ili nije
ispunjen na ugovoreni način.

Da bi se mogao zahtijevati raskid po ovom pravnom osnovu potrebno je drugom ugovaraču

ostaviti naknadni rok za ispunjenje obveze.

Međutim, ako se radi o fiksnom ugovoru (bitni element tog ugovora je ispunjenje obveze u
određenom roku) a dužnik ne ispuni svoju obvezu u ugovorenom roku, ugovor se raskida
automatski, tj. po samom zakonu istekom tog roka. U ovom slučaju, jedino ako vjerovnik ima
interes da održi ugovor može obavijestiti dužnika da mu daje mogućnost da ispuni ugovornu
obvezu. Tu obavijest mora dostaviti odmah po isteku roka uz upozorenje da dužnik u
razumnom roku ispuni obavezu iz ugovora.

Posljedice raskida ugovora su:

1) ugovarači se oslobađaju međusobnih obveza iz ugovora;

2) ako je obveza djelimično ispunjena od jedne strane, vrši se restitucija (vraćanje
primljenog);
3) ako se vraća novac, ugovarač je dužan platiti zatezne kamate od momenta kada je
novac primio;
4) ako je zbog raskida ugovora jedan ugovarač pretrpio štetu, a nije kriv za raskid, ima
pravo na naknadu te štete.

2. Raskid ili izmjena ugovora zbog promijenjenih okolnosti

Zakon o obveznim odnosima predviđa mogućnost raskida ugovora ako je:

(i) nakon zaključenja dvostrano-naplatnog ugovora došlo do

promijenjenih okolnosti;
(ii) promjena okolnosti u vidu vanrednih i nepredvidih
okolnosti; npr. prirodni događaji (potres, poplava...),
upravne mjere (zabrana ograničenja uvoza, promjena
sistema cijena), izuzetne ekonomske okolnosti (nagli skok
cijena), dr.vanredne okolnosti;
(iii) okolnost takva da otežava ispunjenje obveza jednoj
ugovornoj strani do te mjere da je teško ekonomski
pogađaju;
(iv) okolnosti nastupile prije roka određenog za ispunjenje
ugovora;
(v) održavanje ugovora nepravično;

Pravo na raskid ugovora ima ugovorna strana koju pogađaju te izmijenjene okolnosti, tj. koja
je dovedena u tešku materijalnu situaciju.

Umjesto raskida ugovora iz ovog razloga može se tražiti i izmjena uvjeta ugovora ukoliko na
to pristanu obje ugovorne strane.

150
Pravo na raskid ugovora po ovom pravnom osnovu nema ugovorna strana koja je bila dužna
uzeti u obzir takve okolnosti prilikom sklapanja ugovora.

3. Poništenje ugovora zbog prekomjernog oštećenja

Ukoliko je u vrijeme zaključenja ugovora, u dvostrano obveznom ugovoru postojao očiti

nesrazmjer između uzajamnih davanja, oštećena strana može tražiti poništenje ugovora
ukoliko u vrijeme zaključenja ugovora nije znala, niti je morala znati za pravu vrijednost
stvari.

Dakle, da bi se radilo o prekomjernom oštećenju, potrebno je da budu ispunjeni sljedeći

uvjeti:

(i) zaključen dvostrano-teretni ugovor – npr.ug.o prodaji, o

zamjeni itd.;
(ii) u vrijeme zaključenja ugovora – postojao očiti nesrazmjer
između činide jedne ugovorne strane i protivčinidbe druge
strane;
(iii) oštećena strana – nije znala niti morala znati za taj
nesrazmjer međusobnih činidbi;
(iv)
Ovdje se radi o rušljivom ugovoru i oštećena strana ima pravo podnijeti tužbu za poništenje
ugovora u roku od 1 godine od zaključenja ugovora. Oštećeni također može tražiti nadopunu
vrijednosti protučinidbe (cijene), ali pod uvjetom da na ovo pristane druga strana, jer ako ne
pristane slijedi poništenje ugovora.

Iako je postojao nesrazmjer, poništenje ugovora se ne može tražiti tražiti u sljedećim

slučajevima:

a) ako je nešto kupljeno na javnoj prodaji,

b) kod igara na sreću, ili
c) ako je viša cijena data zbog osobite naklonosti.

4. Zbog postojanja materijalnih ili pravnih nedostataka na stvari

Pravila o neodogovornosti za materijalne i pravne nedostatke odnose se na dvostrano-

obavezne teretne ugovore.

Radi se o odgovornosti prenositelja stvari ili prava (prodavatelja) za postojeće nedostatke u

slučaju ako oni nemaju ugovorena ili pretpostavljena svojstva.

Odgovornost za materijalne (fizičke) nedostatke

Postoji - ako stvar koja je predmet ugovora:

a) nema izričito ugovorena svojstva ili
b) nema uobičajena svojstva, tako da primatelj (kupac) ne može koristiti stvar na
predviđeni način.

151
Prodavatelj odgovara za materijalne nedostatke bez obzira na to da li mu je nedostatak poznat.

Kupac je dužan pregledati kupljenu stvar ili je dati nekom stručnom na pregled i o vidljivim
nedostacima obavijestiti prodavatelja u roku od 8 dana, a kada se radi o ugovorima u privredi
to mora uraditi bez odlaganja. Ako su obje stranke prisutne pregledu kupac je dužan odmah
staviti primjedbe zbog vidljivih nedostataka; a ako se radi o skrivenim nedostacima, onda u
roku od 8 dana računajući od dana kada je nedostatak otkrio, a kod ugovora u privredi bez
odlaganja.

Prodavatelj neće odgovarati za nedostatak ako se taj nedostatak pokazao nakon 6 mjeseci od
predaje stvari kupcu.

Međutim, kupac ne gubi pravo da se pozove na nedostatak i poslije isteka navedenih rokova
ako je nedostatak bio poznat prodavatelju ili mu nije mogao biti nepoznat.

Kupac koji je blagovemeno obavijestio prodavatelja o nedostacima ima pravo:

a) tražiti od prodavatelja da otkloni nedostatak ili da mu preda istu drugu stvar bez
nedostatka;
b) umjesto toga može tražiti od prodavatelja da se smanji cijena na iznos umanjene
vrijednosti stvari s tim da će zadržati stvar sa tim nedostatkom.
c) tražiti raskid ugovora ali prije toga mora prodavatelju ostaviti rok za isporuku stvari
bez nedostatka.
Osim navedenih prava, kupac ima pravo i na naknadu štete ako je pretrpio štetu zbog
nedostatka stvari (npr. nije mogao upotrebljavati stvar sa nedostatkom i stoga nije ostvario
prihode – izgubljena dobit).

Odgovornost za pravne nedostatke (odgovornost za evikciju)

Postoji – ako je primatelj (kupac) od strane trećeg lica onemogućen u redovnoj upotrebi
stvari, tj. ako na prodatoj stvari postoji neko pravo trećeg lica koj kupčevo pravo isključuje,
umanjuje ili ograničava.

Stvar ima pravni nedostatak:

a) ako prodavatelj nema pravo vlasništva na stvari jer to pravo pripada nekom drugom
koji može od kupca zahtijevati predaju stvari (tužba rei vindicatio), ili
b) ako na stvari postoji neki teret odn. pravo (npr. pravo služnosti) koje ograničava
kupčevo pravo vlasništva.

Kada se pojavi takav nedostatak kupac treba pozvati prodavatelja da otkloni takav nedostatak.

U situaciji da treće lice oduzme stvar od kupca, ugovor između prodavatelja i kupca se
raskida, a u slučaju kada su kupčeva prava umanjena ili ograničena, kupac može tražiti raskid
ugovora ili smanjenje cijene.

Pravo kupca prestaje protekom 1 godine od saznanja za postojanje prava trećeg lica na stvari.
Dakle radi se o subjektivnom roku. Nema objektivnog roka.

152
2. UZROKOVANJE ŠTETE - KAO IZVOR NASTANKA OBVEZNO-PRAVNOG
ODNOSA

Šteta se može javiti kao materijalna šteta u vidu smanjenja nečije imovine (obična šteta) ili
spriječavanja njenog povećanja (izmakla korist) ili kao nematerijalna šteta - nanošenje
fizičke ili psihičke boli ili straha.

OSNOVI ODGOVORNOSTI KOD ŠTETE

Odgovornost za štetu može postojati po principu:

1) subjektivne odgovornosti – odgovornost za štetu po osnovu krivnje,

2) objektivne odgovornosti – odgovornost za štetu od opasne stvari ili djelatnosti,
3) odgovornost za drugog
4) odgovornost za štetu u slučaju nesreće izazvane motornim vozilom u pokretu

1. Odgovornost za štetu po osnovu krivnje (princip subjektivne odgovornosti)

Po principu subjektivne odgovornosti obveza za naknadu štete nastaje zbog toga što
svako onaj ko drugom uzrokuje štetu vlastitom krivnjom dužan je da tu štetu nadoknadi, uz
primjenu pravila o pretpostavljenoj krivnji, što znači da se polazi od pretpostavke da je štetnik
kriv za prouzrokovanu štetu, ali može dokazivati da šteta nije nastala njegovom krivnjom.

Dakle, ko drugom prouzrokuje štetu dužan ju je naknaditi izuzev ako dokaže da je šteta
nastala bez njegove krivnje. Iz ovog se može jasno zaključiti da se radi o pretpostavljanoj
krivnji. To je oboriva pretpostavka i na štetniku je teret dokazivanja da nije kriv za
prouzrokovanu štetu.

Pretpostavke za nastanak odgovornosti nekog lica za prouzrokovanu štetu su:

1) šteta i postojanje sposobnosti štetnika da odgovara za štetu, jer postoje lica koja nisu
odgovorna (npr. dijete do određenog uzrasta ili lica nesposobna za rasuđivanje);
2) protupravna radnja ili propuštanje;
3) uzročna veza između nedopuštene radnje i štete kao posljedice;
4) krivnja, koja znači odgovornost nekog lica zbog toga što se nije ponašalo kao razuman
i pažljiv čovjek.

Krivnja se dijeli na:

1. namjera (umišljaj, dolus) – štetnik nedopušteno djelo vršio namjerno i svjesno;
- direktna (štetnik želio nastupanje posljedice)
- indirektna (štetnik nije želio, ali je pristao na nastupanje štete);

2. nepažnja (nehat, culpa) – štetnik postupa nepažljivo, zanemarujući pažnju

prosječnog čovjeka, odn.dobrog domaćina:
- svjesna nepažnja (štetnik predvidio mogućnost nastupnja štete ali se nadao da ona
neće nastupiti)
- nesvjesna nepažnja (štetnik nije predviđao mogućnost nastupnja štete, ali je morao i
mogao to predvidjeti)
- krajnja/gruba nepažnja (culpa lata; štetnik se ponašao krajnje nemarno i
lakomisleno; najteži oblik nehata, najbiliži umišljaju: culpa lata dolo proxima)

153
 - obična nepažnja (culpa levis; štetnik zanemario pažnju brižljivog čovjeka)
- profesionalna nepažnja (ona koju ispoljava određeno lice u vršenju svoje
profesionalne djelatnosti, a od kojeg se očekuje povećana pažnja)
- neznatna nepažnja (culpa levissima; u našem pravu nije dovoljna za postojanje
odgovornosti);

Štetnik odgovara za svaki oblik krivnje, ali izuzetno zakon predviđa mogućnost sniženja
štete ako šteta nije prouzrokovana namjerno ili krajnjom nepažnjom!

2. Odgovornost za štetu od opasne stvari ili djelatnosti (princip objektivne

odgovornosti)

Po principu objektivne odgovornosti obveza za naknadu štete nastaje na osnovu samog

prouzrokovanja štete. To znači da je imatelj opasne stvari odnosno onaj tko se bavi
opasnom djelatnosti dužan nadoknaditi štetu uzrokovanu od te stvari odn. djelatnosti, ali se
može osloboditi od odgovornosti u zakonom predviđenim slučajevima. Dakle, ovdje se
krivnja ne dokazuje. Oštećeni mora dokazati samo uzročno posljedičnu vezu između opasne
djelatnosti i nastale štete.

Za štetu je odgovoran imatelj opasne stvari (to je vlasnik stvari kao što je automobil,
građevinski stroj, oružje i sl.), odn. onaj tko se bavi opasnom djelatnosti (to su one djelatnosti
u kojima se koriste opasne stvari ili sam proces proizvodnje koji stvara tu opasnost).

Ako je imatelju na protupravan način oduzeta stvar, za štetu odgovara onaj tko je stvar
oduzeo.

Ako je imatelj opasne stvari povjerio stvar nekom drugom licu onda to lice odgovara.

Međutim imatelj opasne stvari će odgovarati za štetu koju prouzrokuje opasna stvar i za
vrijeme dok ona se nalazila kod trećeg lica:

a) ako je šteta nastala zbog neke skrivene mane ili nedostatka, a treći na njih nije
upozoren,
b) ako treće lice kojem je opasna stvar povjerena nije osposobljeno da njome upravlja.

Imatelj opasne stvari se može osloboditi odgovornosti ako dokaže da šteta potiče od:
a) više sile
b) od samog oštećenog – samo ako njihove radnje ili propuštanja nije mogao predvidjeti i
posljedice izbjeći i otkloniti
c) od trećeg lica – također, samo ako njihove radnje ili propuštanja nije mogao
predvidjeti i posljedice izbjeći i otkloniti

3. Odgovornost za drugog

Obveza za naknadu štete po principu odgovornosti za drugog znači da određena lica po

pravilima o pretpostavljenoj krivnji nadoknađuju štetu koju je prouzrokovalo drugo
(neodgovorno) lice, (npr. roditelj za dijete, staratelj za štićenika), uz mogućnost da se
oslobode ove odgovornosti ako su poduzela sve mjere nadzora nad neodgovornim licem, ali je
i pored toga šteta nastupila.

154
Slučajevi ovakve odgovornosti su:
1) Za duševno bolesna i zaostala lica - odgovara njihov staratelj.
2) Za maloljetnike - odgovaraju njihovi roditelji, pri tome:
a) ako se radi o djetetu mlađem od 7 godina - roditelji odgovaraju po principu
objektivne odgovornosti,
b) ako se radi o maloljetniku mlađem od 14 godina koji je sposoban za rasuđivanje -
roditelji i maloljetnik odgovaraju solidarno, a
c) ako se radi o maloljetniku starijem od 14 godina koji je sposoban za rasuđivanje -
za štetu odgovara maloljetnik, ali ako štetu ne može nadoknaditi sam, roditelji će
se obvezati na naknadu štete pod uvjetom da je to pravično.
3) Ako je maloljetnik povjeren na čuvanje staratelju, školi ili drugoj ustanovi - za štetu
odgovara staratelj odn. ustanova, ako je šteta nastala zbog propuštanja nadzora.
4) Za štetu koju trećim licima počine radnici na radu - odgovara privredno društvo u
kojem je radnik zaposlen, ali se društvo može osloboditi odgovornosti ako dokaže da
radnik nije kriv za nastalu štetu.

4. Odgovornost za štetu u slučaju nesreće izazvane motornim vozilom u pokretu

Iako su motorna vozila u pokretu opasne stvari (za koje se inače odgovara po principu
objektivne odgovornosti), u slučaju sudara tih vozila odgovara se po pravilima
subjektivne odgovornosti tj. po principu krivnje.

Ako je u sudaru motornih vozila štetu pretrpilo treće lice - imatelji vozila odgovaraju
solidarno po pravilima objektivne odgovornosti. (To znači da svaki od njih može platiti cijeli
iznos štete i tada prema drugom ima regresno pravo u parnici gdje se utvrđuje koliki je udio
svakog od njih u prouzrokovanj uštete).

U odnosu na međusobnu štetu - primjenjuju se slijedeća pravila subjektivne odgovornosti:

a) Ako je isklučivo kriv jedan imatelj vozila - on drugom imaocu nadoknađuje svu štetu;
b) Ako postoji obostrana krivnja - onda imatelji odgovaraju zavisno od stupnja krivnje;
c) Ako nema krivnje ni jedne ni druge strane - onda odgovaraju podjednako (na ravne
dijelove), ali razlozi pravičnosti mogu opredjeliti sud da donese i drugačiju odluku
(npr. zbog slabog imovnog stanja jednog imaoca vozila, znatne razlike između
vrijednosti vozila).

NAKNADA MATERIJALNE ŠTETE

Materijalna šteta se nadoknađuje:

1) uspostavljanjem ranijeg stanja kakvo je bilo prije štete,

2) naknadom u novcu – koja će se dosuditi u sljedećim slučajevima:
a) ako uspostavljanje ranijeg stanja nije moguće (npr. uništena je individualno
određena stvar),
b) ako je moguće djelimično uspostavljanje ranijeg stanja, a u ostalom dijelu se
dosuđuje novčana naknada,
c) ako je uspostavljanje ranijeg stanja vezano sa nesrazmjernim troškovima,
d) ako oštećeni izričito zahtjeva dosuđenje naknade u novcu.

155
Naknada u novcu se dosuđuje u visini potrebnoj za uspostavu stanja koje je postojalo prije
nastupnja štete. Visina te naknade se određuje po cijenama u vrijeme donošenja sudske
odluke.

Oštećeni ima pravo na zatezne kamate od dana donošenja sudske odluke pa do isplate
naknade, ako je sam oštećeni otklonio štetu (popravkom) od dana kada je imao izdatak za
popravku.

Naknada se može odnositi na običnu štetu i na izmaklu dobit.

Naknada se može dati u manjem obujmu od stvarne štete (tj. može se sniziti):
1) Ako šteta nije prouzrokovana namjerno ili krajnjom nepažnjom - a štetnik:
a) je lošeg materijalnog stanja, tako da bi ga isplata dovela u tešku materijalnu
situaciju,
b) ili je prilikom prouzrokovanja štete radio poslove korisne za oštećenog
2) Ako ima podjeljene odgovornosti, tj. ako nastanku štete doprinese oštećeni (npr.
pješak krši saobraćajne propise i time doprinese da bude povrijeđen u saobraćajnom
udesu).

Pravilo je da se šteta isplaćuje odjednom.

Međutim, u izuzetnim situacijama u slučaju smrti, tjelesne povrede, ili oštećenja zdravlja,
naknada se može odrediti u obliku rente (doživotno ili na određeno vrijeme).

Ovdje se ima u vidu šteta koja će se manifestovati ubuduće, pa će se tako i nadoknađivati.

Ovaj vid štete se manifestira kao:

a) izgubljeno uzdržavanje ili pomaganje – koje se određuje licu koga je npr. poginuli
član porodice izdržavao, a na teret štetnika u obliku rente;
b) gubitak zarade – koja se kao naknada dosuđuje oštećenom koji je pretrpio povredu
zbog čega ima smanjenu radnu sposobnosti, a kao posljedica toga i gubitak ili
smanjenje zarade koju je ranije ostvarivao. Oštećenom u ovom slučaju pripada pravo
na razliku između zarade koju je ranije ostvarivao i zarade koju ostvaruje nakon
pretrpljene povrede. Razlika se dosuđuje u obliku rente.
c) renta, koja se može dosuditi i ako oštećeni ima nepokrivene troškove liječenja i dr.
d) renta, koja se daje kao naknada za pojačanu ishranu, da bi se kroz taj period
uspostavilo normalno stanje.
e) ako je neko određeno vrijeme nesposoban za obavljanje nekih poslova potrebnih za
održavanje osobne higijene, pa u tu svrhu mora angažovati drugu osobu, pripada mu
pravo na naknadu tih izdataka.
f) moguće je dosuditi naknadu zbog nemogućnosti napredovanja u poslu (npr.
invalidnost i gubitak sposobnosti).

Visina dosuđene rente može se mijenjati zavisno od promijenjenih okolnosti (npr. velika
razlika između radnih mjesta). Uvijek se postavlja zahtjev i sud donosi odluku.

Na zahtjev oštećenog i u situaciji kada se u pravilu dosuđuje naknada u rentnom obliku, može
se dosuditi novčana naknada u kapitaliziranom (jednom) iznosu ako to zahtijevaju izuzetne

156
okolnosti. Visinu te naknade utvrđuje vještak odgovarajuće struke.(pr momku naknada koju je
uložio u školovanje).

NOVČANA NAKNADA NEMATERIJALNE ŠTETE

Nematerijalna šteta predstavlja štetu nastalu u slučajevima smrti, tjelesne povrede ili
oštećenja zdravlja, a koja se javlja kao:
- fizička bol – uzrokovana tjel.povredom, operativnim zahvatom i dr.
- duševna bol – uzrokovana: (i) smanjenjem životne aktivnosti (npr.zbog smanjene
pokretljivosti ruke ili noge ili dr.oblika invalidnosti), (ii) unakaženost (naruženost) – zbog
gubitka oka, noge ili dr.dijela tijela i zbog deformiteta (ožiljaka) po tijelu, posebno po licu,
(iii) povreda ugleda, časti i slobode, (iv) smrt bliskog lica ili teška invalidnost nekog lica, (v)
počinjenjem nekog k.d. protiv dostojanstva osobnosti i morala (k.d.silovanja, obljube, i dr.);
- strah – uzrokovan prilikom povređivanja i nakon toga.

Pretrpljeni strah - je osnov za naknadu nematerijalne štete ako je znatnog intenziteta i ako
traje relativno duže tako da opravdava dosuđenja novčane naknade.

U sporovima povodom određivanja nematerijalne štete angažiraju se vještaci – stručnjaci

medicinske struke koji utvrđuju postojanje bolova i straha, njihov intenzitet i trajanje.

Visina naknade se određuje prema okolnostima u vrijeme donošenja presude, uz pravo

tužitelja (oštećenog) na zatezne kamate od donošenja presude pa do isplate.

PRAVILA O UGOVORNOJ ODGOVORNOSTI ZA ŠTETU

Ako dužnik ne ispuni obvezu ili je ne ispuni u svemu kako ona glasi ili zakasni s njenim
ispunjenjem, tada vjerovniku pripada pravo da pored zahtjeva koji se odnosi na ispunjenje
obveze traži i naknadu štete, naravno ukoliko je zbog toga pretrpio štetu.

Ako je ispunjenje obveze postalo nemoguće onda mu pripada samo pravo na naknadu štete.

Dužnik se može osloboditi odgovornosti za prouzrokovanu štetu ako dokaže da nije mogao
ispuniti svoju obvezu, odnosno da je zakasnio sa ispunjenjem zbog okolnosti koje nije mogao
predvidjeti, izbjeći, otkloniti, a ni spriječiti. Ovdje se radi o okolnostima koje su nastupile
nakon zaključenja ugovora, a koje imaju karakter više sile (požar, poplava, ekonomske i
upravne mjere).

Dužnik odgovara po kriteriju pretpostavljene krivnje i teret oslobađanja od odgovornosti za

štetu pada na njega.

Zakon predviđa mogućnost proširenja, ograničenja i isključenja ugovorne odgovornosti za

štetu, ako to ugovarači predvide ugovorom:

a) tako ugovarači mogu proširiti odgovornost dužnika za slučaj za koji dužnik inače ne bi
odgovarao.

157
 b) zakon ne dozvoljava isključenje odgovornosti dužnika za štetu prouzrokovanu
namjerno ili krajnjom nepažnjom, a moguće je isključenje od odgovornosti za štetu
prouzrokovanu običnom nepažnjom.
c) Moguće je ograničenje odgovornosti za štetu tako da se unaprijed odredi najviši iznos
naknade, osim ako to nije u očitom nesrazmjeru sa štetom.

Ako ima krivnje vjerovnika ili lica za koja on odgovara – primjenjuje se pravilo o podjeljenoj
odgovornosti.

ODGOVORNOST VIŠE LICA ZA ISTU ŠTETU

Više lica mogu odgovarati za istu štetu ako je ona prouzrokovana na jedan od slijedećih
načina:

1) ako su neposrednom zajedničkom radnjama prouzrokovali štetu;

2) ako je posrednom radnjom jedan utjecao da drugi načini štetu;
3) ako su radili nezavisno jedan od drugog (bez dogovora) nezavisnim samostalnim
radnjama prouzrokovali istu štetu, a pri tome se ne mogu utvrditi udjeli u
prouzrokovanju štete;
4) ako je nesumnjivo da su štetu prouzrokovala dva ili više lica, koja su na neki način
povezana, a ne može se utvrditi ko je od njih štetu prouzrokovao
5) naručitelj i izvođač radova na nekretninama za štetu nastalu tim radovima trećim
licima odgovaraju zajednički.

U svim navedenim slučajevima štetnici odgovaraju u granicama svoga doprinosa ukoliko je

taj doprinos moguće utvrditi. U suprotnom, odgovaraju solidarno.

Ako jedan od štetnika isplati oštećenom cijeli iznos štete, onda ima pravo da od drugih
štetnika u posebnoj regresnoj parnici traži naknadu za njihovo učešće za prouzrokovanje štete.
Sud ovdje pokušava utvrditi doprinos svakog od učesnika, a ukoliko u tome uspije obvezaće
svakoga od njih na isplatu naknade u jednakim dijelovima.

PRAVO OŠTEĆENOG DA ZAHTIJEVA NAKNADU NAKON ZASTARJELOSTI

ODŠTETNOG ZAHTJEVA

Kada je u pitanju vanugovorna (deliktna) odgovornost za štetu – zahtjev za naknadu štete

se može podnijeti u subjektivnom roku od 3 godine od dana saznanja za štetu i štetnika, a u
svakom slučaju u objektivnom roku od 5 godina od dana kada je šteta nastala.

Međutim ZOO predviđa da oštećeni ima pravo i da nakon isteka zastarnog roka za naknadu
štete zahtijeva od štetnika da mu ustupi, preda, vrati ono što je stekao štetnom radnjom jer se
radi o stjecanju bez osnova.

3. STJECANJE BEZ OSNOVA - KAO IZVOR NASTANKA OBVEZNO-PRAVNOG

ODNOSA

Stjecanje bez osnova je vanugovorni obvezno-pravni odnos na osnovu kojeg je stjecatelj

obvezan na povrat ili naknadu onog dijela imovine ili imovinske koristi koju je stekao bez

158
pravom priznate osnove odnosno po onoj osnovi koja se nije ostvarila ili koja je kasnije
otpala.

Da bi nastala obveza po ovom pravnom osnovu moraju biti ispunjeni određeni uvjeti, i to:

1) da je kod jedne strane došlo do povećanja imovine,

2) da je zbog toga kod druge strane nastupilo osiromašenje, odnosno umanjenje imovine,
3) da kod osiromašene strane postoji zabluda ili neznanje, odnosno uvjerenje da isplatom ili
drugim davanjem ispunjava svoju obavezu,
4) da ne postoji valjan pravni osnov za stjecanje imovine na drugoj strani.

Pojedini slučajevi stjecanja bez osnova su:

a) isplata nepostojećeg duga
b) stjecanje po osnovi koja se nije ostvarila
c) stjecanje po osnovi koja je naknadno otpala
d) izostanak protučinidbe
e) isplata jednog duga dva puta ( vraćanje može tražiti onaj koji izvrši isplatu, pod
uvjetom da je u vrijeme plaćanja bio savjestan, tj. da je bio u uvjerenju da je dužan to
učiniti).

Opće pravilo o vraćanju onoga što je stečeno bez osnova – stjecatelj je prvo dužan,
ako je to moguće, vratiti stečeno; ako to nije moguće – dužan je naknaditi vrijednost
postignute koristi;
Kondikcijska tužba je tužba kojom se zahtijeva povrat stečene koristi; zastarni rok –
opći zastarni rok od 5 god., računajući od dana stjecanja bez osnove.
Verzijski zahtjevi (versio in rem) su zahtjevi povodom upotrebe ili korištenja tuđe stvari; ako
neko upotrijebi svoju stvar i time bez namjere učini korist trećem licu.

4. POSLOVODSTVO BEZ NALOGA POSLOVA - KAO IZVOR NASTANKA

OBVEZNO-PRAVNOG ODNOSA

Poslovodstvo bez naloga je vanugovorni obvezno-pravni odnos koji nastaje time što se neko
nepozvan miješa u tuđe poslove obavljajući ih za tuđi račun i u tuđem interesu.

Pravni poredak štiti vršitelja takvog posla – (a) ako posao ne trpi odlaganje, odn.ako predstoji
šteta ili (b) ako će nekome tim poslom biti učinjena korist (da ne bi došlo do propuštanja očite
koristi);

Vrste poslovodstva bez naloga:

1. nužno poslovodstvo bez naloga (negotiorum gestio necessaria) – poduzeto radi

otklanjanja neposredno predstojeće štete (npr.susjed nakon oluje izmijenio oštećene crijepove
na zgradi drugog lica za vrijeme njegove odsutnosti); poslovođa bez naloga postupa sa
pažnjom dobrog domaćina, odn.privrednika – ima pravo na naknadu nužnih i korisnih
izdataka + pravo na naknadu za trud, ako je uspješno obavio posao;

2. korisno poslovodstvo bez naloga (negotiorum gestio utilis) – nije nužno već korisno
za drugo lice (npr. pri boravku u nekom mjestu kupi za srodnika ili poznanika neku stvar po
povoljnoj cijeni, jer su ta lica ranije izjavljivala da bi željela kupiti takvu stvar); poslovođa

159
bez naloga postupa sa pažnjom dobrog domaćina, odn.privrednika – ima pravo na naknadu
nužnih i korisnih izdataka + pravo na naknadu za trud, ako je uspješno obavio posao

3. poslovodstvo protivno zabrani gospodara posla (negotiorum gestio contra

voluntatem dominii) – neko poduzima za drugo lice posao iako zna da mu je to drugo lice
zabranilo da to čini; poslovođa bez naloga u ovakvom slučaju nema pravo na naknadu +
mogao bi biti i obvezan na naknadu štete ako ju je time prouzrokovao.

Poslovođa bez naloga ima pravo odnijeti svoju stvar ako se ona može odvojiti bez oštećenja
(ius tollendi); ali i lice u čiju je korist ugrađen takav dodatak ima pravo zadržati ga ukoliko
poslovođi bez naloga naknadi vrijednost dodatka.
Gospodar posla može naknadno odobriti ono što je bez njegovog naloga, odn.protivno
njegovoj zabrani izvršeno; u tom se slučaju poslovođa smatra nalogoprimcem, a cijeli se
odnos rješava prema pravilima ugovora o nalogu

5. JEDNOSTRANE IZJAVE VOLJE - KAO IZVOR NASTANKA OBVEZNO-

PRAVNOG ODNOSA

Jednostrane izjave volje su - izjave na osnovu kojih nastaje obveza prema subjektu koji
ispuni uvjet, ako to obećanje nije prethodno opozvano na zakonom propisani način.
Tu spadaju: javno obećanje nagrade, vrijednosni papiri i legitimacijski papiri.

Javno obećanje nagrade

To je jednostrana izjava volje odnosno poziv kojim se javnim oglasom neodređeni krug lica
poziva da za nagradu:
a) poduzme neku radnju, ili
b) da postignu neki uspjeh, ili
c) da se nađu u određenoj situaciji
(npr. oglas da se pronađe izgubljena stvar, nagrada za najbolji roman…).

Obećanje se može opozvati na način na koji je učinjeno kao i osobnim saopćenjem, međutim,
onaj tko je obećanje već ispunio, a nije znao, niti je mogao znati da je obećanje nagrade
opozvano, ima pravo zahtijevati da mu se preda obećana nagrada, a onaj tko je prije
opozivanja učinio izvijesne izdatke radi izvršenja radnje određene u javnom oglasu ima pravo
na naknadu tih izdataka. Obećanje nagrade ne može se opozvati ukoliko je oglasom određen
rok za izvršenje radnje, odnosno za obavještavanje o postignutom rezultatu ili ostvarenju
određene situacije obećanje se ne može opozvati.

Vrijednosni papiri su jednostrana izjava volje odnosno pismena izjava kojom se njen
izdavatelj obvezuje ispuniti obavezu upisanu u toj izjavi njenom zakonitom imaocu (mjenica,
ček, konsoman, tovarni list i dr.).

Legitimacijski papiri su jednostrane izjave volje odnosno željezničke, pozorišne i dr. karte
(ulaznice), bonovi i sl. Isprave koje sadrže obvezu za izdavatelja, uz napomenu da u njima
nije naznačen vjerovnik. Od legitimacijskih papira treba razlikovati legitimacijske znakove,
koji predstavljaju samo dokaz za određenog vjerovnika da je s njim zaključen dvostrani
ugovor (npr. broj na znaku koji se izdaje u garderobi).

160
6. INSTITUTI OBVEZNOG PRAVA - OSTALO

KAMATE

Kamata je - naknada za korištenje tuđeg novca ili za korištenje drugih zamjenjivih

stvari (kada ne postoji novčana obveza npr. žito…). Istovremeno ona ima i karakter
naknade štete zbog toga što je kod novčane obveze vjerovnik lišen upotrebe svog novca.

Kamate mogu biti:

- ugovorene kamate – ako su ih ugovarači predvidjeli u ugovoru,
- zakonske ili tzv. zatezne kamate – koje predviđa zakon za slučaj postojanja novčane
obveze.

Zatezne kamate

Zatezne kamate se plaćaju kada dužnik zakasni sa ispunjenjem novčane obveze, i to za

vrijeme dospjelosti tog duga pa do isplate i to neovisno od krivnje, a po stopi utvrđenoj
(posebnim) zakonom, a koja iznosi 12% godišnje.

Vjerovniku pripada pravo na zateznu kamatu neovisno od toga da li je zbog zakašnjenja u

ispunjenju novčane obveze pretrpio štetu. Ako je šteta veća od iznosa koji je dobio po osnovu
kamata, vjerovnik ima pravo na razliku do punog iznosa naknade štete.

Procesne kamate!!!
Ovo je izuzetak od pravila da je zabranjeno plaćanje kamate na kamatu.

Procesnu kamatu plaća dužnik koji je zakasnio, odn. koji nije platio zatezne kamate
vjerovniku sa kojim je u poslovnom odnosu (plaćao mu je glavni dug sa zakašnjenjem, a nije
zatezne kamate).

U ovom slučaju, vjerovnik ima pravo da ustane s posebnom tužbom kojom će zahtijevati
isplatu neplaćenih zateznih kamata.

Sada zbroj neplaćenih zateznih kamata čini glavno potraživanje, a na to potraživanje

vjerovniku (sada tužitelju) pripada pravo da zahtijeva od dužnika isplatu kamata od dana
podnošenje tužbe do isplate.

To se sve događa u parnici i zato se zovu procesne kamate.

Procesna kamata na iznos neisplaćene zatezne kamate ne može da se traži sve dok ne prestane
glavno novčano potraživanje.

Ugovorene kamate

Ove kamate se određuju ugovorom između ugovornih strana i teku od vremena kako su se
ugovarači sporazumjeli.

161
Stopa ugovorenih kamata ne može biti veća od kamatne stope koja se u mjestu ispunjenja
plaća na štedne uloge po viđenju.

Ugovaranje veće stope od dozvoljene ne čini ugovor ništavim jer se kamate dosuđuju do
dozvoljenog iznosa.

Ako je kamata ugovorena, a nije određena stopa vrijedi kamata koja se plaća u mjestu
ispunjenja na štedne uloge po viđenju.

ALTERNATIVNE OBVEZE

Alternativne obveze su takve obveze kod kojih dužnikova obveza ima dva ili više predmeta
ali je dužnik obvezan dati samo jedan od njih da bi se oslobodio obveze. Postoje dvije obveze,
dva predmeta, a pravo izbora pripada dužniku.

Alternativne obveze mogu nastati:

1. ugovorom kada se o tome usuglase ugovorne strane (npr. kod zaključenja ugovora o
prodaji kupac se obvezuje prodavatelju isplatiti određeni iznos novca ili mu umjesto
toga dati neku stvar);
2. jednostranom izjavom volje (npr. kod sastavljanja legata nasljedniku se može
odrediti obveza da legataru preda određene stvari isplatu ili isplati određeni iznos
novca);
3. na osnovu zakona (npr. u slučaju zakonskog izdržavanja, davatelj uzdržavanja može
plaćati uzdržavanje ili primiti izdržavano lice u svoje domaćinstvo na uzdržavanje).

Svrha alternativne obveze je pravo izbora od strane dužnika. Time se dužniku daje
mogućnost da ispuni obvezu na način koji je za njega povoljniji.

Izbor se smatra izvršenim u momentu kada je dužnik obavijestio drugu stranu (vjerovnika)
o tome šta je izabrao. Takva izjava se više ne može opozvati.
Pravo izbora pripada dužniku sve dok u postupku prinudnog izvršenja jedna od dugovanih
stvari ne bude predata vjerovniku.

Ako pravo izbora pripada vjerovniku, onda on to pravo može koristiti do isteka roka za
ispunjenje dužnikove činidbe. Ukoliko se do tada ne izjasni vjerovnik, dužnik ga može
pozvati da izvrši izbor i pri tome mu odredi rok. Po proteku navedenog roka pravo izbora
prelazi na dužnika.

Ako se dogodi da jedan predmet obveze postane nemoguć iz uzroka za koje nije
odgovorna ni jedna strana, obveza dužnika se svodi na preostali predmet.

FAKULTATIVNA OBVEZA I FAKULTATIVO POTRAŽIVANJE

Kod fakultativne obveze ne postoji obveza sa dva ili više predmeta već obveza sa samo
jednim predmetom, uz ovlaštenje dužnika da se može osloboditi obveze davanjem nekog
drugog predmeta, koji je određen pravnim poslom ili zakonom.

Fakultativne obveze mogu biti zasnovane:

162
 1) ugovorom,
2) zakonom – npr. ZOO predviđa odustanicu povodom koje dužnik ima dvije
mogućnosti:
a) može ispuniti ugovornu obavezu, ili
b) može odustati od ugovora davanjem odustanice,
3) testamentom – ako ostavitelj obaveže nasljednika na davanje legata predajom
određeneog predmeta, ali da se te obveze može osloboditi ako isplati određeni iznos.

Moguće je da ovo pravo fukultativnog potraživanja pripada vjerovniku tako da on

umjesto dugovanog predmeta od dužnika zahtijeva neki drugi određeni predmet.

Takvo ovlaštenje vjerovnika može biti predviđeno:

1) ugovorom ili
2) zakonom – npr. ZOO predviđa da kada se obveza sastoji u davanju stvari određenih
po rodu, a dužnik dođe u zakašnjenje, vjerovnik može po svom izboru:
a) nabaviti stvar istog roda i zahtijevati naknadu cijene i naknadu štete, ili
b) umjesto toga zahtijevati vrijednost dugovanih stvari i naknadu štete.

DJELJIVE OBVEZE I POTRAŽIVANJA

Najčešće obvezno-pravni odnos nastane između jednog vjerovnika i jednog dužnika.

Međutim, ponekad pravni odnos nastaje između dva ili više vjerovnika s jedne strane i dva ili
više dužnika s druge strane. U takvom slučaju se radi o pluralističkim obvezama.

Pluralističke obveze mogu biti:

a) Djeljive – više dužnika obavezu dijele na jednake dijelove tako da jedan dužnik
odgovara za samo svoj dio obveze. Ako na povjerilačkoj strani ima više lica a ništa
drugačije nije dogovoreno postojeće potraživanje se dijeli između njih na jednake
dijelove, a to znači da svaki od njih ima pravo zahtijevati samo dio obveze.
b) Nedjeljive – su takve kod kojih su činidbe kvantitativno nedjeljive, tako da se ne
mogu ispuniti u dijelovima, I svaki od vjerovnika može zahtjevati samo ipunjenje
cijelog potraživanja, odnosno dužnik je obvezan ispuniti cijelu obavezu.

SOLIDARNE OBVEZE
Solidarne obveze postoje kada je u postojećem obvezno-pravnom odnosu svaki od više
dužnika dužan ispuniti cijelu obvezu i svaki od više vjerovnika može zahtijevati ispunjenje
cijele obveze od bilo kojeg dužnika.
Solidarnost obveze može biti pasivna i aktivna.

Pasivna solidarnost

Pasivna solidarnost postoji kada u obvezno-pravnom odnosu na pasivnoj (dužničkoj) strani

ima više dužnika od kojih je svaki od njih subjekt cjelokupne obveze, time da ako dođe do
potpunog ispunjenja od jednog dužnika, preostali dužnici se oslobađaju obveze prema
vjerovniku. S druge strane, vjerovnik može ispunjenje obveze zahtjevati od bilo kojeg
dužnika sve dok mu obveza ne bude u potpunosti izmirena.

163
Pojam pasivne solidarnosti podrazumijeva jedinstveno potraživanje i jedinstvenu obvezu, a
ne onoliko potraživanja koliko ima vjerovnika, odnosno ne onoliko obveza koliko ima
dužnika.

Pasivna solidarnost može nastati: ugovorom, testamentom (npr. kada ostavitelj

testamentom odredi da svi nasljednici solidarno odgovaraju za namirenje legatara) i
zakonom (npr. u slučaju odgovornosti naručioca i izvođača radova za štetu nastalu
izvođenjem radova na nekretninama).

U situaciji kada jedan od solidarnih dužnika ispuni obvezu u cijelosti - pripada mu pravo
regresa, tj. da od ostalih dužnika zahtijeva da mu naknade dio obveze koja otpada na njih. To
će uraditi u regresnoj parnici ukoliko to nije moguće drugačije.

Ako drugačije nije određeno, ugovoreno ili ne proizilazi iz odnosa solidarnih dužnika, na
svakog dužnika otpada jednak dio.

Aktivna solidarnost

Od pasivne solidarnosti razlikujemo aktivnu solidarnost, a to znači da na vjerovničkoj strani

ima više lica, a svako od tih lica ima pravo od dužnika zahtijevati ispunjenje cijele obveze i
kada jedan od solidarnih vjerovnika bude namiren, obveza prestaje i u odnosu na ostale
vjerovnike.

U situaciji kada ima više vjerovnika pravo je dužnika da ispuni obvezu prema svom izboru u
odnosu na jednog od vjerovnika po svom izboru. To pravo ima ima do momenta dok jedan od
vjerovnika ne zahtijeva ispunjenje svoje obveze.

Aktivna također može nastati zakonom, ugovorom i testamentom.

Ako obveza bude ispunjena prema jednom od solidarnih vjerovnika, ostali vjerovniki imaju
pravo zahtjevati dio koji im pripada.

RETENCIJA

Institut obveznog prava u kojem vjerovnik dospjelog potraživanja u čijim se rukama

nalazi neka dužnikova stvar ima pravo zadržati tu stvar dok mu ne bude isplaćeno
potraživanje.

Vjerovnik može vršiti pravo zadržaja i ako potraživanje nije dospjelo (npr. ako dužnik postao
nesposoban za plaćanje).

Vjerovnik nema pravo zadržanja:

1. ako dužnik zahtijeva da mu se vrati stvar koja je izašla iz njegovog posjeda protiv njegove
volje, ili 2. ako dužnik zahtijeva da mu se vrati stvar koja je predata vjerovniku na čuvanje ili
poslugu;

Ako dužnik vjerovniku preda odgovarajuće osiguranje potraživanja vjerovnik je dužan vratiti
stvar dužniku.

164
Vjerovnik koji drži dužnikovu stvar po osnovu prava zadržanja ima pravo naplatiti se iz njene
vrijednosti na isti način kao založni vjerovnik, ali prethodno je dužan o tome obavijestiti
dužnika.

NAČINI PRESTANKA OBVEZA/OBLIGACIE

1) ispunjenje obveza
2) raskid ugovora zbog neispunjenja
3) preboj ili kompenzacija
4) otpust duga
5) prenov ili novacija
6) sjedinjenje (konfuzija)
7) nemogućnost ispunjenja
8) protek vremena, otkaz
9) smrt dužnika ili vjerovnika

1. ISPUNJENJE OBVEZA

Pod ispunjenjem podrazumijevamo – valjano izvršenje dužne činidbe, koja je predmet

dužnikove obveze.

Subjekti ispunjenja

Obvezu ispunjava dužnik, ali to može učiniti i treće lice ako ima pravni interes ili ako nema
pravni interes, a dužnik je s tim suglasan.

Ako je u ugovoru određeno da obvezu treba da osobno ispuni dužnik, ili ako priroda obveze
nalaže da je može ispuniti samo dužnik, nije moguće da obvezu ispuni treće lice.

Ispunjenje se čini vjerovniku ili licu određenom zakonom (zakonskom zastupniku), licu
određenom odlukom suda (sudski izvršni organ), licu određenom ugovorom (kod ugovora u
korist trećih lica), ili licu koje odredi vjerovnik (punomoćnik).

Predmet ispunjenja

Predmet ispunjenja je određen ugovorom, ali obveza može prestati i ako vjerovnik u
sporazumu sa dužnikom primi nešto drugo umjesto onoga što mu dužnik duguje (davanje
umjesto dugovanog).

Vjerovnik nije dužan primiti djelimično ispunjenje obveze osim ako se radi o navčanim
obvezama, ali ni tada ako bi primitkom djelimičnog ispunjenja pretrpio štetu.

Vrijeme ispunjenja

Ako rok nije određen – ispunjenje obveze se može tražiti odmah.

Ako je određen rok – dužnik je obvezan ispuniti obavezu u tom roku, jer u suprotnom pada u
zakašnjenje.

165
Za slučaj da je rok ugovoren u interesu dužnika – on ima pravo ispuniti obvezu i prije toka, ali
je dužan o tome obavijestiti vjerovnika.

Vjerovnik ima pravo tražiti ispunjenje prije roka ako dužnik nije dao obećano osiguranje
(zalog, avans, kaparu) ili ako je rok ugovoren u njegovu korist.

Mjesto ispunjenja

Dužnik je obvezan ispuniti obavezu u mjestu koje je predviđeno ugovorom ili zakonom.

Ako mjesto nije određeno ni ugovorom ni zakonom, mjesto ispunjenja se određuje po svrsi
posla ili prirodi ispunjenja.

Međutim, ako se ni na ovaj način ne može odrediti mjesto ispunjenja obveze, to je mjesto
prebivališta odn. sjedišta dužnika.

Izdavanje priznanice

Kada dužnik ispuni obavezu, može od vjerovnika tražiti izdavanje priznanice koja potvrđuje
da je ispunjen dug.

Zakašnjenje dužnika

Zakašnjenje (docnja) dužnika postoji kada dužnik ne ispuni obavezu u roku određenom za
ispunjenje.

Ako rok nije određen, dužnik je u zakašnjenju od momenta kada ga vjerovnik pozove da
ispuni obavezu, što čini opomenom ili podnošenjem tužbe za ispunjenje.

Vjerovnik u slučaju zakašnjenja dužnika ima pravo na naknadu štete, a dužnik pored toga
odgovara i za slučajnu propast ili oštećenje stvari. Ako je u pitanju novčano potraživanje,
vjerovnik ima pravo na zatezne kamate.

Zakašnjenje vjerovnika

Zakašnjenje vjerovnika postoji kada on bez osnovanog razloga odbije da primi ispunjenje ili
ga svojim ponašanjem spriječi.

Dolaskom vjerovnika u docniju na njega prelazi rizik slučajne propasti ili oštećenja stvari, a
ako se radi o navčanom potraživanju prestaju teći kamare za dužnika.

Ako je vjerovnik u zakašnjenju, a nepoznat je ili se ne zna gdje se nalazi, a nema zastupnika –
dužnik se može osloboditi svoje obveze tako što će - dugovani iznos novca odn. dugovanu
stvar položiti kod suda u depozit, ili će tražiti od suda da se odredi lice koje će stvar čuvati, a
ako stvar nije podesna za čuvanje u sudskom depozitu ili su za njeno čuvanje potrebn
nesrazmjerni troškovi, dužnik je može prodati na javnoj dražbi i dobiveni iznos novca
deponovati kod suda.

2. PRIJEBOJ ILI KOMPENZACIJA

166
Kompenzacija ili prijeboj je način prestanka obveza.

Kumulativni uvjeti za prijeboj su:

1. da postoje međusobna potraživanja,
2. da glase na novac ili druge zamjenljive stvari istog roda i iste kvalitete,
3. da su oba potraživanja dospjela.

Vrste kompenzacija:
a) jednostrana - kada jedna strana izjavi drugoj da u odnosu na njeno potraživanje stavlja
u preboj svoje potraživanje;
b) ugovorna - kada se međusobna potraživanja komenziraju na osnovu sporazuma
imaoca tih potraživanja;
c) sudska - nastaje na osnovu odluke suda povodom prigovora tuženog da ne osporava
potraživanje vjerovnika, ali da istječe svoje (dužnikovo) potraživanje prema tužitelju i
zahtjeva od suda da ta potraživanja prebije.

Prijeboj nastupa momentom - kada se ispune zakonske pretpostavke za prijeboj, a kod

sudske kompenzacije mora postojati i izjava pred sudom.

Iako su ispunjeni opći uvjeti - ne mogu se prebiti potraživanja:

1. koja se ne mogu zaplijeniti po pravilima izvršnog postupka,

2. iz osnova namjernog prozrokovanja štete kao i
3. naknade štete nanesene oštećenjem zdravlja ili smrti nekog lica,
4. iz osnova zakonskog izdržavanja
5. te stvari koje su dužniku predana na čuvanje, posudbu ili koje je dužnik bespravno
uzeo ili zadržao za sebe.

3. OTPUST DUGA

Obveza prestaje kada vjerovnik izjavi da neće tražiti ispunjenje obveze, a dužnik se s
time usuglasi (mora izjaviti da je suglasan).

Za prestanak obveze nije potrebna posebna forma (nema veze sa formom glavnog ugovora).

Razlog zbog kojeg se neko oslobađa obveze ne treba se navoditi.

Otpust duga jamcu ne oslobađa glavnog dužnika, a otpust duga glavnom dužniku oslobađa
jamca.

Ako ima više jamaca, a vjerovnik oslobodi jednog od njih, ostali ostaju u obvezi s time što se
njihova obveza smanjuje za dio koji otpada na oslobođenog jamca.

Ako ima više solidarnih dužnika, oprost jednom od njih ne oslobađa obveze ostale solidarne
sudužnike, ali se i tu obveza ostalih smanjuje za onaj dio koji otpada na dio oslobođenog
dužnika.

4. OBNOVA (PRENOV, NOVACIJA)

167
To je jedan od načina prestanka obveze tako što se vjerovnik i dužnik suglase da postojeću
obvezu zamijene novom koja ima drugačiji predmet i pravni osnov (npr.umjesto isplate cijene
iz ug.o prodaji – ugovarači se sporazume da dužnik isplati određeni novčani iznos kao zajam;
dakle, isti novčani iznos se duguje po osnovu ug.o zajmu, a ne ug. o prodaji).

Uvjeti za nastanak obnove: (i) postojanje ranije obaveze; (ii) vjerovnik i dužnik sporazumno
ugovore novu obavezu; (iii) sadržaj nove obveze različit od ranije oabveze; (iv) postoji
obostrana volja da prestane ranija obveza.

5. SJEDINJENJE (KONFUZIJA)

Obveza prestaje sjedinjenjem, kada jedno isto lice postane i vjerovnik i dužnik. (npr. ako su
otac i sin u obveznom odnosu pa smrću oca njegov sin postane jedini nasljednik)

Ako je obveza upisana u javnu knjigu obveza sjedinjenjem prestaje tek kada se izvrši upis
brisanja.

U slučaju kad jemac postaje vjerovnik, obveza glavnog dužnika ne prestaje, prestaje samo
jemstvo. Ovo zato što je nemoguće da jamac sam sebi jamči za ispunjenje obveze.

6. NEMOGUĆNOST ISPUNJENJA

Kada govorimo o ovome treba imati u vidu da se nemogućnost odnosi na ispunjenje svih
obveza, a ne samo jedne obveze iz ugovora.

To su uglavnom događaji koji su doveli do nemogućnosti ispunjenja za koje nije odgovorna ni

jedna ugovorna strana i da je nomogućnost nastupila u periodu od zaključenja ugovora do
vremena kada je obveza trebala biti ispunjena (stavljanje stvari van prometa itd).

Na ovaj način ne može prestati obveza ako je predmet obveze, stvar određena po rodu.

Dakle, odnosi se samo na indivudialno nezamjenjive stvari.

7. PROTEK VREMENA, OTKAZ

Trajni dugovinski odnos (to je odnos gdje se izvršenje činidbe koja je predmet obveze
dužnika izvršava stalno, neprekidno kroz određeno vrijeme) sa određenim rokom prestaje
kada taj rok istekne, izuzev kada je ugovoreno ili zakonom određeno da se poslije isteka roka
ovaj odnos može produžiti na neodređeno vrijeme, (npr. kada zakupac produži upotrebljavati
stvar nakon isteka ugovorenog vremena trajanja zakupnog odnosa, a zakupodavac se tome ne
protivi).

Ukoliko trajanje dugovinskog odnosa nije unaprijed određeno, važi pravilo da ga svaka strana
može prekinuti otkazom (izjavom volje jedne od ugovornih strana).

8. SMRT DUŽNIKA ILI VJEROVNIKA

Smrću dužnika ili vjerovnika obveza ne prestaje, jer ona prelazi na nasljednike.

168
No, ovo pravilo ima izuzetke, a oni su:

1) Ako je obveza nastala s obzirom na osobna svojstva ili osobne sposobnosti dužnika –
obveza se gasi njegovom smrću, (npr. obveza slikara da izradi portret);
2) Ako su vjerovnik i dužnik izričito u ugovoru predvidjeli da obveza prestaje smrću
jednoga od njih;
3) Ako je priroda pravnog odnosa takva da obveza prestaje smrću jedne od ugovornih
strana (npr. smrću primatelja uzdržavanja kod ugovora o doživotnom uzdržavanju).

ZASTARJELOST

Zastarjelost je gubitak prava zahtijevati ispunjenje obveze kada protekne zakonom određeno
vrijeme. Time se ne gasi samo pravo vjerovnika, već se gasi samo zahtjev za ostvarenje tog
prava, tj. gubi se pravo na podnošenje tužbe. Dužnikova obveza kao naturalna i dalje postoji,
što znači da je dužnik može ispuniti i nakon nastupanja zastarjelosti, ali ako to ne učini, a
vjerovnik podnese tužbu, sud će po prigovoru dužnika da je potraživanje zastarjelo, odbiti
tužbeni zahtjev.

Zastarjeti mogu svi obvezno-pravni zahtjevi, izuzev prava na uzdržavanje, ono ne može
zastarjeti, ali mogu zastarjeti pojedini obroci.

Sud po službenoj dužnosti ne pazi na zasterjelost, već samo po prigovoru dužnika. Dakle,
tužba se može podnijeti i nakon proteka zastarnih rokova, ali ako je druga strana prigovorila
na rok, odn. na zastarjelost - onda će sud odbiti takav tužbiti tužbeni zahtjev.

Zastarjelost nastupa kada istekne posljednji dan određenog zakonom propisanog roka
predviđenog za zastarjelost. U vrijeme zastare računa se i period koji je protekao u korist
dužnikova prednika (npr u slučaju nasljeđivanja, računa se i vrijeme do smrti ostavitelja).

Dužnik se ne može odreči zastarjelosti prije nego što je ona nastupila, tj. sve dok ne protekne
rok za zastarjelost. I pismeno priznanje zastarjele obveze, smatra se odricanjem od
zastarjelosti. Isti takav učinak ima i davanje zaloga ili osiguranje obveze.

Učinak odricanja od zastarjelosti je taj da nakon toga vjerovnik stječe pravo da zahtjeva
ispunjenje obveze tako da neutuživa obveza postaje utuživa, te zastarjelost počinje iznova
teći.

Ako nastupi zastarjelost, a dužnik ispuni svoju obavezu, nema pravo da zahtijeva vraćanje
onog što je dao u ispunjenju zastarjele obveze, pa ni u situaciji kad nije znao da je obveza
zastarjela.

Kada zastari glavno potraživanje, zastarijevaju i sporedna potraživanja (kamate, plodovi,

troškovi, ugovorna kazna itd).

Od ovih zastarnih rokova treba razlikovati prekluzivne rokove.

To su strogi rokovi u kojima treba da se podnese neka tužba, ili u kojima treba da se izvrši
neka radnja pod prijetnjom gubitka nekog prava.

Razlika između prekluzivnih i zastarnih rokova:

169
 1) Kod prekluzivnih rokova se gubi ne samo pravo na tužbu u materijalnom smislu, već i
samo subjektivno pravo vjerovnika odn. obveza dužnika (dok kod zastarnih rokova
takve posljedice ne nastupaju, tj. gubi se samo pravo na tužbu ali ne i subjektivno
pravo);
2) Ako neko ispuni obavezu u odnosu na koju je nastupila prekljuzija on može tražiti
vraćanje datog, (dok kod zastare to nijre moguće);
3) Kod prekluzije nema mogućnosti zastoja i prekida (dok kod zastarjelosti ima ta
mogućnost);
4) Sud na prekluziju pazi po službenoj dužnosti (dok na zastarjelost samo po prigovoru
dužnika).

Vrijeme potrebno za zastarjelost – Često pitanje na ispitu!!!

Opći rok zastarjelosti je 5 godina.

Za potraživanje naknade štete prouzrokovane kaznenim djelom, ako je za kazneno

gonjenje predviđen rok duži od 5 godina, taj rok važi i za potraživanje naknade štete.

Rok zastarjelosti je 10 godina:

1) za potraživanja utvrđena pred sudom ili dr. nadležnim organom,
2) za potraživanja koja proizilaze iz nagodbe zaključene pred sudom ili nadležnim
organom,
3) za potraživanja iz ugovora o osiguranju života.

Rok zastarjelosti je 3 godine:

1) za povremena potraživanja koja dospjevaju godišnje ili u kraćim rokovima,
2) za međusobna potraživanja pravnih lica u državnom vlasništvu, koja su proistekla iz
ugovora o prometu robe ili obavljanja usluga,
3) potraživanja zakupnine,
4) potraživanja naknade štete – izuzev ako je šteta prouzrokovana kaznenim djelom, a za
kazneno gonjenje je predviđen duži zastarni rok.

Rok zastarjelosti je 1 godina za potraživanja za isporučenu električnu energiju, plin, vodu,

usluge za održavanje čistoče, kao i potraživanja pošte, radio i TV stanica.

Pravnim poslom ne može se odrediti duže ili kraće trajanje zastarnog roka od određenog
zakonom, niti se pravnim poslom može odrediti da zastarjelost neće teči kroz određeno
vrijeme.

Zastoj zastarjelosti

Zastoj zastarjelosti nastupa za vrijeme dok neka zapreka postoji za ostvarivanje

potraživanja, tako da se ne računa u zastaru i nakon proteka tih zapreka zastarjelost se
nastavlja.

Zastarijevanje ne teče:
1) između bračnih ili vanbračnih partnera - za vrijeme dok brak odn. vanbračna zajednica
traje,
2) između roditelja i djece - za vrijeme dok traje roditeljsko pravo,

170
 3) između štićenika i njegovog staratelja odn. organa starateljstva - za vrijeme dok takav
odnos traje,
4) za vrijeme mobilizacije u slučaju neposredne ratne opasnosti ili rata - u odnosu na
potraživanja lica koja su na vojnoj dužnosti,
5) u odnosu na potraživanja koja imaju lica zaposlena u tuđem domaćinstvu prema
poslodavcu ili članovima porodice koji s njim žive – sve dok taj odnos postoji.
6) za vrijeme koje vjerovnik nije bio u mogućnosti zbog nesavladivih prepreka da
sudskim putem zahtjeva ispunjenje obveze.

Prekid zastarijevanja

Zastarijevanje se prekida:

1) priznanjem duga u tijeku roka zastare - Priznanje se može učiniti i izjavom vjerovniku,
a i na posredan način davanjem otplate, osiguranjem, plaćanjem kamate.
2) podnošenjem tužbe
3) svakom drugom radnjom vjerovnika poduzetom protiv dužnika pred sudom ili
drugim nadležnim organom, ako vjerovnik povuče tužbu prekid nema učinka

Međutim, prekid zastare nema učinak:

a) ako vjerovnik povuče tužbu ili odustane od radnje koje je poduzeo,
b) ako tužba bude odbačena ili zahtjev za tužbu bude odbijen.

Ako je tužba odbačena zbog nenadležnosti, smatra se da podnošenjem tužbe nije nastupio
prekid zastare, a uvjet je da u roku od tri mjeseca od donošenja rješenja o odbacivanju
ponovno podnese tužbu nadležnom sudu

Nakon prekida rokovi ponovno teku.

CESIJA

Cesija je ustupanje potraživanja sa dosadašnjeg vjerovnika (cedenta, ustupitelja) na treće

lice (cesionara, prijemnika);
Za punovažnost je potrebno da se između dosadašnjeg vjerovnika (cedenta, ustupitelja) i
trećeg lica (cesionara, prijemnika) zaključi ugovor o cesiji; ne zahtijeva se pristanak dužnika;

Ustupitelj je dužan obavijestiti dužnika o cesiji; od tog trenutka ispunjenje je punovažno

samo novom vjerovniku; ako raniji vjerovnik ne učini obavještenje pa mu dužnik ispuni
obvezu – to ispunjenje je punovažno i obveza se gasi (osim ako dužnik i pored izostanka
obavještenja na neki drugi način saznao za cesiju – tada ispunjenje ranijem vjerovniku nije
valjano, te dužnik i dalje ostaje u obavezi);

Cesijom se položaj dužnika ne smije pogoršati , a raniji vjerovnik (cedent) je dužan predati
novom vjerovniku (cesionaru) sve isprave o dugu, ako ih ima.

Za potraživanja ustupljena bez naknade - raniji vjerovnik (cedent) ne odgovara;

Za potraživanja ustupljena uz naknadu – raniji vjerovnik (cedent) odgovara za postojanje
potraživanja, tj.da ono postoji i da je punovažno, ali ne odgovara za naplativost potraživanja.

Cesijom se može prenijeti cjelokupno potraživanje ili dio potraživanja.

171
Nemogućnost cesije:
- ako je to zakonom predviđeno – npr.potraživanja koja se ne mogu zaplijeniti po odredbama
izvršnog postupka (dio plaće, penzije, itd.)
- kod potraživanja vezanih za osobnost vjerovnika (alimentacija, naknada neimovinske štete);
- kada postoji takav odnos i povjerenje između ugovarača da su zainteresirani da taj odnos
postoji samo između njih (npr.ug.o nalogu);
- ako ugovarači ugovorili da se potraživanje ne može prenijeti ili ugovorili mogućnost
prijenosa uz pristanak dužnika, a vjerovnik izvršio prijenos bez takvog pristanka.

PREUZIMANJE DUGA

To je ugovor između dužnika i trećeg lica kojim treće lice prima na sebe obvezu duga.

Za punovažnost ovog ugovora potreban je pristanak vjerovnika. Pristanak se može dati

izričito ili prećutno. Prećutan pristanak će postojati u situaciji kada je vjerovnik primio
ispunjenje obveze, a treće lice mu je dalo do znanja da to ispunjenje vrši u svoje ime.

U pravilu svaki dug se može preuzeti izuzev onog koji je lične prirode.

Ugovor o preuzimanju duga mora biti sačinjen u istom obliku u kojem je bio sačinjen ugovor
kojeg preuzima, znači važi pravilo pariteta.

Na osnovu ugovora o preuzimanju duga, raniji dužnik se oslobađa obveze. Međutim ako je
novi dužnik prezadužen, insolventan, raniji dužnik se neće osloboditi obveze, već ostaje u
obvezi zajedno sa ranijim dužnikom. Novi dužnik preuzima i obvezu da ispuni i sporedna
potraživanja. U odnosu na kamate do preuzimanja duga pravilo je da terete novog dužnika.

POSEBNI UGOVORI

UGOVOR O ZAMJENI
Ovim ugovorom se jedna strana obvezuje da će prenjeti pravo vlasništva na određenoj stvari
drugoj strani. Za zamjenu za stvar koju će ta strana predati njemu u vlasništvo. Mogu se
zamjeniti pokretne i nepokretne stvari pa čak i autorska i pronalazačka prava. Osnovna
obveza - predati stvar. Forma – ako su nekretnine traži se pismena forma inače su neformalni.

UGOVOR O POKLONU
Nije reguliran ZOO-om, ali je u primjeni u praksi. Jedna strana se obvezuje da drugoj strani
besplatno prenese u vlasništvo drugu astvar (pokretnu ili nepokretnu) a druga strana to
prihvata (ovo je važno za punovažnost ugovora). Ugovor je neformalan načelno ali kada su u
pitanju nekretnine forma je bitna. Pravni posao je besplatan jer poklonodavac ne traži
protučinidbu. Poklon se može opozvati zbog:

- osiromašenja poklonodavca ako je vrijedna stvar

- nezahvalnosti poklonoprimca
- razvoda ili poništenja braka
- povreda nužnog dijela
- ako je poklonodavac poklonom ugrozio lica koja je po zakonu dužan izdržavati.

172
UGOVOR O ZAJMU
Ugovor o zajmu je obveznopravni ugovor kojim se zajmodavac obvezuje da zajmodavcu
preda određeni iznos novca ili drugih zamjenjivih stvari u vlasništvo, a zajmoprimac se
obvezuje da mu poslije određenog vremena vrati isti iznos novca tj. količinu stvari iste vrste i
kvaliteta. Na stvarima koje se daju u zajam zajmoprimac stječe pravo vlasništva. Ugovori su
neformalni – konsenzualni. Može biti naplatni ili lukrativni, ako se uz glavnu obvezu,
obvezuje i na kamatu. Ako se radi o ugovorima u privredi, zajmoprimac duguje kamate i kada
nisu ugovorene.

UGOVOR O DJELU

Ugovor o djelu je ugovor kojim se izvođač obvezuje da za drugo lice – naručitelja obavi neki
posao npr. izradi neku stvar ili slično. Naručitelj se obvezuje da mu za to plati određenu
naknadu.

Ako su ugovorne strane ugovorile da izvođač izradi stvar od svog materijala – taj materijal
treba biti onakav kako su se sporazumjeli, a ako nije ugovoreno, onda izvođač dužan
upotrijebiti materijal srednjeg kvaliteta.
Ako je naručitelj dao materijal izvođaču – izvođač je dužan pregledati materijal radi utvrđenja
da li ima kakvih nedostataka; ako primijeti nedostatke – obvezan ukazati na njih.

Naručitelj posla ima pravo da obavlja nadzor nad izvršenjem posla i da daje upute kada to
zahtijeva priroda posla; ako naručitelj daje izvođaču naloge u kojima ima nedostataka,
izvođač će upozoriti naručitelja o tim nedostacima (ako tako ne postupi odgovarat će za
eventualno prouzrokovanu štetu)
Izvođač je dužan obaviti posao onako kako je ugovoreno, po pravilima posla, u roku koji
predviđen ugovorom (ako rok nije predviđen ugovorom – za vrijeme koje je razumno za
odnosni posao).

173
 AUTORSKO PRAVO

Autorsko djelo je individualna, duhovna tvorevina iz oblasti književnosti, nauke, umjetnosti i

drugih oblasti stvaralaštva bez obzira na vrstu, način i oblik izražavanja, ako ovim zakonom
nije nešto drugo propisano. (pisana djela, knjige, brošure, književni tekstovi, članci, dramska,
umjetnička djela).

Aut.pravo se dijeli na imovinsko-pravna ovlaštenja (aut.imov.prava) i osobno-pravna

ovlaštenja (aut.moralna prava)

Aut.imovinska prava su ovlaštenje autora na iskorištavanje djela; po odobrenju autora,

aut.djelo može iskorištavati i dr.lice; za svako iskorištavanje aut.djela od drugog lica – autoru
pripada naknada, ako zakonom nije drugačije određeno ili ako nije ugovorom drugačije
ugovoreno;

Aut.moralna prava su neotuđiva i neprenosiva ovlaštenja autora: (i) da autor može odlučiti
kada će i u kojoj formi njegovo djelo biti prvi put objavljeno; (ii) biti priznat i označen kao
stvaralac djela pod svojim imenom, pod pseudonimom koji može indicirati ili ne njegovo
ime, ili anonimno; (iii) suprotstaviti se svakom deformisanju, sakaćenju ili drugom mijenjanju
djela i svakoj upotrebi djela koja bi vrijeđala njegovu čast ili ugled;

Autor može u svako doba – povući iz prometa i uskratiti dalje korištenje djela u bilo kojem
obliku, ako za to ima ozbiljne moralne razloge, a nakon što prethodno nadoknadi štetu
vlasniku primjerka djela, odn.nosiocu prava iskorištavanja – PRAVO POKAJANJA!!!

Isključivo pravo autora je da daje odobrenje za:

(i) objavljivanje;
(ii) reproduciranje;
(iii) stavljanje u promet originala ili umnoženih primjeraka djela, uključujući i njihov
uvoz, javno predstavljanje, javno izvođenje, emitovanje, saopćavanje javnosti, prevođenje,
prilagođavanje, recitovanje ili iskorištavanje djela u bilo kom dr.obliku, ako zakonom nije
drugačije određeno.

Lice koje je napravilo tu intelektualnu tvorevinu smatra se autorom. Autor može biti
samo fizičko lice, a nositelji autorskog prava mogu biti i pravna lica. Autorom se smatra lice
čije je ime i prezime ili pseudonim označen dok se suprotno ne dokaže.

Razlozi zbog kojih se neko djelo objavljuje pod pseudonimom mogu biti lične i političke
prirode.
Ukoliko se radi o djelu u kojem autor nije poznat (označen pseudonimom), autorsko pravo
pripada izdavaču djela.

Autor djela može ugovorom ili testamentom prenijeti svoja autorska prava na fizička ili
pravna lica, a ta lica stiču status nosioca autorskog prava.

Prenošenje autorskog prava moguće je nasljeđivanjem na određeni krug lica propisan

zakonom.
Pravo autora na iskorištavanje djela može se u potpunosti ili djelimično uz naknadu ili
bez naknade prenijeti na pojedince ili na pravna lica za vrijeme trajanja autorskog
prava ili za određeno vrijeme.

174
Lice na koje je preneseno autorsko pravo, odnosno iskorištavanje autorskog djela

a) ne može to pravo prenositi na treća lica bez suglasnosti autora, ako ugovorom nije
drugačije određeno.
b) nije ovlašteno da prilikom korištenja unosi u autorsko djelo bilo kakve izmjene.

Svoja prava iskorištavanja djela autor prenosi autorskim ugovorom (npr. izdavački ugovor,
ugovor o prikazivanju, o izvođenju itd). Autorski ugovori moraju biti zaključeni u pisanoj
formi.

Predmet autorskog ugovora može biti i djelo koje još nije stvoreno, dovršeno. Ništav je
autorski ugovor kojim autor prenosi prava iskorištavanja svih svojih budućih djela.

Dužnost autora je da se za vrijeme trajanja autorskog ugovora uzdržava od postupaka koji bi

korisnika ometali u vršenju prenesenog autorskog prava.

U slučaju zakonskog nasljeđivanja, autroska imovinska prava nasljeđuju samo njegova djeca,
bračni drug i roditelji. Ukoliko nema nasljednika, autorska imovinska prava postaju državno
vlasništvo. Prije smrti autora, autorska moralna prava mogu vršiti i organizacije autora npr.
Savezi književnika, filmskih radnika itd.

ZAŠTITA AUTORSKIH PRAVA

(i) sudska zaštita – lice čije je aut.pravo ili srodno pravo povrijeđeno može
zahtijevati zaštitu tog prava zahtjevima predviđenim ovim zakonom +
naknadu štete predviđenu zakonom koji regulira obvezne odnose; na zahtjev
tužitelja – sud može u presudi narediti:
- da se tuženom zabrane radnje kojima se priprema povreda, vrši
povreda, kao i buduće povrede prava;
- da tuženi ukloni stanje nastalo izvršenom povredom + uspostavi stanje
koje bilo prije nego povreda izvršena;
- da uništi ili preinači protupravno proizvedene primjerke i ambalažu
djela, primjerke izvođenja ili dr.predmeta zaštićenih zakonom;
- da se unište ili preinače matrice, negativi, ploče, kalupi ili dr.sredstva
kojima je počinjena povreda;
- da se unište ili preinače sprave koje su isključivo ili pretežno
namijenjene za provođenje prava zaštićenog zakonom, a koje se nalaze
u vlasništvu prekršitelja;
- da se objavi presuda na trošak tuženog u javnim glasilima, na način i
u obujmu koji odredi sud;

(ii) privremene mjere – ovlašteno lice koje učini vjerovatnim da je njegovo

isključivo pravo utvrđeno zak.o autorskim pravim povrijeđeno, ili da postoji
neposredna opasnost od povrede prava, sud može odrediti:
- da se privremeno oduzmu ili isključe iz prometa predmeti,
odn.sredstva, kojima se povređuje aut.ili srodno pravo + koja služe za
povredu prava + koja su nastala kao posljedica povrede aut.ili srodnog
prava + predmeti, odn.sredstva koja mogu služiti kao dokazi o
učinjenoj povredi aut.ili srodnog prava;

175
 - da se zabrani nastavljanje započetih radova kojima bi se mogla
nanijeti povreda autorskom ili srodnom pravu + da se zabrani
nastavljanje radnji kojima se povređuje aut.ili srodno pravo;

Autorsko pravo se štiti za života i 70 godina nakon smrti autora. U tom periodu može se
tražiti sudska zaštita prava. Sud uvijek odlučuje u granicama postavljenog zahtjeva, što znači
da nikada ex officio neće prijeći granice zahtjeva.

176