You have downloaded a document from

The Central and Eastern European Online Library

The joined archive of hundreds of Central-, East- and South-East-European publishers,

research institutes, and various content providers

Source: KNJIŽEVNA REPUBLIKA, časopis za književnost

Literary Republic - Journal for Literature

Location: Croatia
Author(s): Inoslav Bešker
Title: Asan–agina ubojita riječ
Asan-Aga’s Killing Word
Issue: 10-11-12/2007
Citation Inoslav Bešker. "Asan–agina ubojita riječ". KNJIŽEVNA REPUBLIKA, časopis za književnost
style: 10-11-12:171-183.

https://www.ceeol.com/search/article-detail?id=95446
CEEOL copyright 2017




ANTITEZE I ENIGME GLEDE ASANAGINICE

Hodte amo, sirotize moje,

Kad–se nechie milovati na vas
171
Majko vascia, serza argiaskoga.

ARGIASKOGA? Upravo tako je zapisao Alberto Fortis1 (1774), objaviv{i

stihove pod naslovom Xalostna pjesanza plemenite Asan–Aghinize. Nije ba{ da
smo sigurni {to zna~i svaka ta rije~ nama, kako bismo ih danas izrazili stan-
dardnim hrvatskim jezikom.
Jasno je da bi »milovati« imalo zna~iti »smilovati«, da je »majko« zapravo
nominativ »majka«, da »serza« valja ~itati »srca«. Ali kako ~itati i kako shvatiti
»argiaskoga«? Nama mo‘da nejasna, ta je rije~ ipak bila i razumljiva i nemi-
novno kobna stanovitoj ‘eni, i to glavnoj junakinji kojoj ni imena ne znamo,
sude}i po iminentnom nastavku:
Kad to çula Asan Aghiniza,
Bjelim liçem u zemgliu udarila;
U put–se–je s’ duscjom raztavila
Od xalosti gledajuch sirota

Tako zavr{ava, u Fortisovu prijepisu, ta desetera~ka storija o ‘eni shrvanoj

sramotom i dotu~enoj ubita~nim genitivom: argiaskoga.
Ubila~ku mo} rije~i literatura je spoznala mnogo ranije negoli je srpski pje-
snik Branko Miljkovi} mra~an razlog svoga zagreba~kog samoubojstva preg-
nantno sa‘eo iskazom: »Ubi me prete{ka re~.« Od Vergilija (Didona) do Raci-
nea (Fedra) ne manjka klasi~nih primjera u knji‘evnosti kako rije~ mo‘e biti
smrtonosna, navlastito ‘eni. Nije dakle — u tom pogledu — bila novost Xalo-

1 Alberto Fortis (Padova 1741 — Bologna 1803), kr{ten kao Giovanni Battista (ime Alberto
uzeo je zarediv{i se kao augustinac 1757), sve}enik, biolog, najpoznatiji kao pisac.

CEEOL copyright 2017

CEEOL copyright 2017

stna pjesanza plemenite Asan–Aghinize, iliti Canzone dolente della nobile sposa
d’Asan Aga, koju je Fortis objavio kao podlistak poglavlja O obi~ajima Vlajâ
(De’ costumi de’ Morlacchi) u svome epistolarno koncipiranome Putu u Dalma-
ciju (Viaggio in Dalmazia)2.
A ipak je taj poetski prikaz ubojstva rije~ju munjevito obigrao knji‘evnu
Evropu netom ga je Alberto Fortis 1774. iznio u javnost3, zajedno sa za~udnim
svijetom Morlaka, tako neobi~nih pismenoj ekumeni da ih Voltaire jo{ ranije,
1740, ubraja — zajedno s Hotentotima, Islan|anima i Laponcima — u paradig-
matske primjere onoga {to }e se poslije nje‘no nazivati »dobrim divljacima«.
Morlaci, re~eno usput (jer o tome temeljitije raspravljamo drugdje, usp.
Be{ker 2002, Be{ker 2006, Be{ker 2007b), ni sami nisu jednozna~no definirani
kroz pro{lost. Taj pojam imao je jedan opseg potkraj srednjeg vijeka, kada se
po~eo rabiti u mleta~koj ekumeni, drugi za turskih prodora, tre}i ve} za turske
recesije, pa se i taj promijenio u Voltaireovo odnosno Fortisovo doba. Da sve to
bude slo‘enije, podsjetimo se da se definicija koju s drugi davali Morlacima za-
pravo nikada nije podudarala s na~inima kako se tako opisano stanovni{tvo
172 autodefiniralo. Dok ih je Voltaire predstavljao kao tipi~ne »divljake«, ne propi-
tuju}i ni njihova svojstva a kamoli njihov naziv, oni sami nikada za sebe same
nisu rabili ime: Morlaci. S druge strane, koristili su ga njihovi jadranski susjedi
da ih ozna~e kao druk~ije, strane. Taj etnonim, i u svojoj talijanskoj varijanti
(Morlacchi) i u govornoj hrvatskoj ~akavskoj varijanti (Vlaji), bio je u pravilu
egzonim, malotko ga je ikada koristio kao endonim.
U osvit prosvjetiteljstva Morlaci i njihova usmena tradicija vi|eni su kao
»dobri divljaci« u susjedstvu, »posve razli~iti od svih poznatih naroda«4. Taj

2 Put u Dalmaciju napisan je u obliku atraktivnih poslanica posve}enih utjecajnim Fortisovim

mecenama, prijateljima, odnosno suputnicima. Do dana dana{njega ostao je dragocjen izvor
spoznaja o dalmatinskoj pro{losti, njezinoj materijalnoj i duhovnoj kulturi prije napoléonskih
ratova.
3 Knjiga je ionako izazvala prili~an odjek u Italiji i postigla prijevode po Evropi. U Bernu je
knjiga 1776 objavljena na njema~kome (Reise in Dalmatien), a 1778 na francuskome (Voyage
en Dalmatie). Iste godine objavljena je u Londonu na engleskome (Travels into Dalmatia). Na
njema~kome je u Bernu 1797. objavljeno novo, pro{ireno izdanje (Reisebeschreibung von Dal-
matien). Najvi{e zanimanja izazvalo je poglavlje De’ costumi de’ Morlacchi, pa je objavljivano
i kao separatno izdanje na raznim jezicima, prethode}i izdanjima cjelokupnog Viaggio in Dal-
mazia. Navodimo kao primjer samo neka od tih izdanja: na njema~kome u Bernu (Die Sitten
der Morlacken, 1775); na francuskome tako|er u Bernu (Lettre de M. l’abbé Fortis à Mylord
Comte de Bute Sur les moeurs et usages des Morlaques appellés Monténégrins, 1778); na {ved-
skome u Göteborgu (Bref on Morlackerna, 1792); na njema~kome ponovo i u Lausanni (Reisen
zu den Morlacken, 1792); napokon i na talijanskome u Padovi (I costumi de’ Morlacchi, 1798);
itd. ^ini se da se Fortis nadao kako }e ta knjiga biti sna‘an argument da dobije katedru na
Sveu~ili{tu u Padovi, ali su mu se nadanja izjalovila unato~ vi{ekratnim poku{ajima i javlja-
njima na natje~aj. Pri jednom takvom natje~aju komisija, zaobi{av{i i Fortisa i protukandi-
data, izmijenila katedri ime i imenovala tre}u osobu. Fortis je, ogor~en na to, pisao Giuliju
Bajamontiju: »Hvala Bogu da ne mora{ anti{ambrirati pred kakvim magarcem da dobije{ ka-
tedru. U Mlecima je slobodno samo srati i pi{ati«. (Mil~eti} 1912: 100; Bratuli} 1984: X). Ka-
tedru nije dobio ni do 1779, tim vi{e {to su mu tekstovi, koje mu je objavljivao Caminérov
1774. pokrenut ~asopis Giornale enciclopedico, priskrbili glas libertina, pa i heretika.
4 Justine Wynne ih definira u francuskom izdanju svojih Morlaka kao »un peuple, qui pense,
parle & agit d’une maniere très différente de la nôtre« (Wynne 1788: s. p.), a u talijanskome

CEEOL copyright 2017

CEEOL copyright 2017

stereotip ozna~ava talijanska, francuska i ina knji‘evna djela koja su u XVIII.

i XIX. stolje}u ~inila »morlakizam« kao smjer, od Fortisa do Goethea, od Méri-
méea do Pu{kina, pa mo‘da sve do Wellsovih Morloka. Iako se pojam Morlak
vi{e ne rabi, neke zna~ajke morla~ke usmene tradicije jo{ su nazo~ne u balkan-
skim slavenskim knji‘evnostima, ozna~uju}i razli~ite i nerijetko suprotstavljene
nacionalne literature i kulture.
Xalostna pjesanza plemenite Asan–aghinize pretvorila se veoma brzo u
evropski literarni slu~aj — premda je na stanovit na~in ostala slu~aj, vi{estru-
ko nerije{en, i u sklopu knji‘evnosti koje svojataju morla~ku knji‘evnu ba{-
tinu.
To je bila prva pjesma iz usmene tradicije balkanskog slavenstva koja je
pre{la preko balkanskih granica i u{la u evropski imaginarij. Jedan je od razlo-
ga mo‘da {to ona sadr‘i element tragi~ne kobi, svojstven velikoj ve}ini epskih
usmenih pjesama, a izrazito privla~an predromanti~kom i romanti~kom smislu
za atraktivno.
Ta balada ipak nije ni predromanti~ka ni romanti~ka: ne pripada poetici
tih razdoblja, ne odgovara — sama po sebi, po svome tekstualnom sadr‘aju — 173
ni jednom od njihovih stereotipa, kao {to je, na primjer, stereotip o dalekim
mitskim krajobrazima gdje primitivan ~ovjek ‘ivi u skladu s prirodom (ima tih
stereotipa u Fortisovu poglavlju De’ Costumi de’ Morlacchi, ali ne i u Asanagi-
nici), nema divljih pejza‘a, nema zlokobnih utjecaja, li{ena je magi~nih odno-
sno fantasti~nih intervencija, a kamoli nadzemaljskih bi}a i njihova utjecaja na
ljudsku kob. Tih sadr‘aja tipi~ne romanti~ke balade uop}e nema.
Asanaginica je pro~itana kao sa‘eta pri~a o ljubavi (materinskoj) i o smrti,
pro‘eta egzotizmom — i to ju je u~inilo zanimljivom i privla~nom u o~ima knji-
‘evne (pred)romanti~ke Evrope.
^udna je Fortisova {utnja o tome kako je do{ao do teksta Asanaginice: nije
nazna~io ni gdje ju ni kada ju je zapisao, ako mu ju je netko rekao ili ~ak
otpjevao, odnosno prepisao. Iako su poku{avali otkriti Asanagi~ine izvore, ni
najbolji dalmatinski poznavaoci Fortisa, poput @arka Mulja~i}a, nisu se zapitali
kako to da u svemu svome putopisu nije donio niti jedan stih bilo koje ine
narodne pjesme osim te balade (kao {to su se, me|utim, pitali Isakovi}, Dizda-
revi} Krnjevi} i jo{ neki bo{nja~ki u~enjaci muslimanskih korijena). Odsustvo
podataka, neuobi~ajeno za autora veoma sklonoga navo|enju dokumentiranih
~injenica, jama~no je imalo neki razlog. Sve nas to navodi na pomisao da Fortis
nije ~uo asanaginicu u‘ivo, nego da je pribavio ve} prethodno zabilje‘en zapis,
mo‘da od svoga bliskog prijatelja i povremenog suputnika Spli}anina Giulija
Bajamontija, polihistora, autora Homerova morla{tva. Nitko poslije Fortisa nije
uspio ~uti ‘alosnu pjesancu »u narodu«, a to govori da ona nije vi{e (ili nije
nikada) cirkulirala u svakodnevnome pu~kom repertoaru5. Kasnije navodne va-

posthumnome kao »un Popolo, che considerato in tutti gli aspetti, è molto differente dagli
altri Popoli della terra« (Wynne 1798: iii).
5 Primjer koji navodi Ivan Me{trovi} po svoj prilici je pro~itana i ovla{no zapam}ena druga Ka-
rad‘i}eva verzija.

CEEOL copyright 2017

CEEOL copyright 2017

rijante, koje su objavili Matija Murko odnosno kipar Ivan Me{trovi}, o~ito pot-
je~u iz tiska, od Fortisova izvornika, odnosno od nepotpuno zapam}ene druge
Karad‘i}eve verzije.
SCTO SE BJELI U GORJE ZELENOJ?
Al–su snjezi, al–su Labutove?
Da–su snjezi vech–bi okopnuli;
Labutove vech bi poletjeli.
Ni–su snjezi, nit–su Labutove;
Nego sciator Aghie Asan–Aghe.

Tako glasi, u Fortisovoj verziji, po~etak djela koji je padovanski opat pred-
stavio kao morla~ku narodnu baladu. Upravo tim stihovima je u teoriju evrop-
ske literature unesen pojam slavenske antiteze. Ironi~no mo‘e zazvu~ati spoz-
naja da ni antitezama oko same Asan–aginice nikad kraja, da mnoge nisu rije-
{ene ni do dana dana{njega: pjesma narodna ili autorska, morla~ka ili bo{nja~-
ka, pjesnikova ili pjesnikinjina, ikavska ili ijekavska i tako dalje. Neke od tih
174 enigmi su razrije{ene, kao i ve}ina zagonetnih termina — ali zagonetki jo{
ima, me|u njima i ubojita Asanagina rije~: argiaskoga.
Po|imo redom.
NARODNA ILI AUTORSKA PJESMA? Iako ju je Fortis naveo kao narod-
nu i kao morla~ku, ~ini se posve jasnim da ne pripada usmenoj narodnoj tra-
diciji (u uobi~ajenom smislu tog pojma), te da nije morla~ka (u tada{njem smi-
slu tog pojma), ali nema suglasja o tome ~ija je. Ne zna se tko ju je napisao,
pripada li autor mu{kome ili ‘enskome rodu, a kamoli kojem narodu — pa
shodno tome nema suglasnosti ni o tome u koju nacionalnu knji‘evnosti svr-
stati tu znamenitu baladu. U njoj nije navedeno ~ak ni ime protagonistkinje
(slu~aj rijedak, ali ne jedinstven). A nije do kraja jasno ni zna~enje nekih klju-
~nih rije~i u baladi, pa ni one presudne, koja je dotukla bezimenu junakinju.
Da bismo neke stihove definirali kao narodnu pjesmu, ili inu tradiciju, bilo
bi potrebno da ih barem negdje u nekom narodu pamte i prenose. Asanaginica
je, vidjesmo, zabilje‘ena samo na jednome jedinom mjestu, nikakva predaja je
nije raznosila. Postala je poznata, preno{ena, pam}ena, tek po{to je njezin za-
pisani oblik prepisan i tiskan. Dakle, nije narodna pjesma.
MORLA^KA ILI MUSLIMANSKA? Premda je u XVIII. stolje}u Evropi
predstavljena kao paradigmatski primjer morla~kog stvarala{tva — Asanagini-
ca nije ni morla~ka. Naime, Morlaci se u XVI. i XVII. stolje}u, u tada{njim
izvorima, definiraju kao slavensko kr{}ansko stanovni{tvo6 u dijelu Osmanskog
Carstva na granici s Mleta~kom Dalmacijom. Ratnim seobama te pomicanjem
granica poslije Karlova~kog mira 1699, odnosno Po‘areva~kog mira 1718, zna-
tan dio tog stanovni{tva na{ao se u granicama mleta~ke Dalmacije zajedno s
popri{tem zbivanja Asanaginice: zale|em Biokova odnosno, eventualno, Moso-

6 Ono samo nikada za se nije rabilo taj naziv.

CEEOL copyright 2017

CEEOL copyright 2017

ra. Evidentno je, ne samo po likovima i po tematici, nego i po leksiku, da je ta

balada striktno vezana uz muslimanski ‘ivalj a ne kr{}anski, pa dakle nije
morla~ka — iako je u znatnoj mjeri utjecala na stvaranje stereotipa o »mor-
la~koj naciji« (kako je zove Fortis), kojim je pro‘et tematski niz morlakizma u
nekim zapadnoevropskim knji‘evnostima. U doba kada ju je Fortis prepisao
muslimani su iz mleta~ke Dalmacije ve} bili etni~ki »o~i{}eni«, bilo krsnom vo-
dom, bilo sabljom (Prejasna Republika nije nudila tre}u soluciju).
Balada je svakako nastala prije tih selidaba, navodno nedugo poslije 1646,
vjerojatnije na podru~ju Kli{koga nego Hercegovskog sand‘aka, ali svakako na
ozemlju koje }e u prijelazu iz XVII. u XVIII. stolje}e biti uklopljeno u Kraljevi-
nu Dalmaciju7 i koje }e se od tada samorazumijevati kao hrvatsko, pa tako i
danas.
IKAVSKA ILI IJEKAVSKA? Sporan je, od same Fortisove transkripcije, izgo-
vor, pa nismo sigurni da je i u izvorniku ta balada zapisana kao (prete‘no) ijekav-
ska, kako nam je donosi latini~na transkripcija, ili ipak bila prete‘no ikavska, ka-
ko je bilje‘i opet isti Fortis kad se ne slu‘i latinicom, nego kurzivnom }irilicom u
bilje{ci podno stranice (bez verzalnih inicijala, bez interpunkcije):
175
{to se bili u gori zelenoi
alsu snizi alsu labutovi
da su snizi ve}bi okopnuli
labutovi ve}bi poletili
U toj dvojbi nisu od koristi ostale Fortisove transkripcije, ni ona glagolji-
com:

a ni sljede}a, bosan~icom:

Ne poma‘u naprosto zato {to obje koriste monografeme za diftong jat ( ,

odnosno , {to bi u preciznoj latini~noj transliteraciji bilo: T), pa ne mo‘emo
biti sigurni koja se fleksija koristi, ikavska ili ijekavska. Da se moramo kladiti,

7 Po Milasu je mu‘ Hasan–aga Arapovi} iz Zadvarja, Du{ko Ke~kemet (2004) veli da su mu

dvori bili u Vrdolu (Zagvozdu), po nekim izvorima bio je spahija @upe, Vrdola i Grabovca te
dizdar Zadvarja nedaleko kojega da je poginuo 1669 (dok bi ranjavanje u pjesmi datiralo 1646.
na Biokovu). Po Ke~kemetu je Asanagini~in brat beg Pintorovi} za kandijskog rata bio vojni
starje{ina na Klisu dok ga Mle~ani nisu preoteli 1648. Novi ‘enik je kadija u Imotskome.

CEEOL copyright 2017

CEEOL copyright 2017

kladili bismo se na ikavicu: }irili~ka transkripcija, pro~itana kao fonolo{ka, na-

prosto zvu~i najprirodnije.
Ikavski elementi su nedvojbeno nazo~ni u nekim inim rije~ima u Fortiso-
voj transkripciji (gdi me {alje od petero dice). Asan–aghiniza sadr‘i i glagol
gresti, tipi~an za ~akavce i kajkavce (ali prisutan i me|u {tokavcima u Lici te
u Boki kotorskoj). U Fortisovoj transkripciji ima i tipi~nih ~akavskih naglasaka
(»Bexe muçì«), koji su mnogima promakli — ali ne mo‘emo biti sigurni treba
li ih zahvaliti ~akavskom izgovoru onih koji su baladu vjerojatno na glas ~itali
Fortisu, vjerojatno u Splitu.
Osim toga, ve} Miklo{i~ (1883) prosu|uje da je Splitski rukopis8 izvornik iz
kojega potje~e i Fortisov tekst — a taj izvornik je ikavski, {tokavski. Suvreme-
nije lingvisti~ke analize (osobito Mulja~i}, pa Morpurgo itd.) daju za pravo Mi-
klo{i~u.
Svi navedeni elementi uvr{}uju idiom Asanaginice u {tokavski ikavski, ali
blizak ~akavcima.
Napokon, i sâm Fortis tvrdi da klju~ za izgovor valja tra‘iti u njegovoj }iri-
176 li~noj transkripciji u bilje{ci pri dnu stranice, obja{njavaju}i da je taj }irili~ni
»morla~ki kurziv slabije pravopisan, ali bolje odra‘ava istinu svakoga njihova
izgovora, od kojega sam se u tekstu malo udaljio« (»Il corsivo de’ Morlacchi è
men bene ortografato, ma mantiene più la verità della loro qualunque siasi
pronunzia, di cui nel testo io mi sono un po’ allontanato«). Bez toga bi bilo jo{
te‘e razumjeti kako se »ijekavski« izgovor na{ao u rije~i »besicje«, gdje na kra-
ju nije nikakav jat, nego lokativni pade‘ni nastavak –i, pa i najzadrtiji ijekavac
mora izgovoriti »u be{ici«, a ne »u be{icje«.
Mi i ne znamo tko je, zapravo, pomogao Fortisu da zapi{e rije~i alfabetima
koje zapravo nije znao, koja je u tome uloga njegova splitskog informatora Giu-
lija Bajamontija, vjerojatno ikavca u hrvatskome, koliko Klementa Grubi{i}a iz
Makarske, koliko mu je pak pomogao Matej Sovi}9 sa svojim ruskim isku-
stvom, koji je mogao utjecati kako na transkripciju10, tako i na izgovor. O sve-
mu tome Fortis nije ostavio podatke, kao {to nije naveo ni gdje je, zapravo,
nai{ao na baladu Asan–aginicu. Nema sumnje da je {tokavska, po narje~ju ko-
jim je pisana, vjerojatno ikavska. U XVII. stolje}u, kada je vjerojatno nastala, to
su bile karakteristike onog govora koji su i ~akavac Bartul Ka{i}, i kajkavac
Juraj Habdeli}, i talijanski {tokavac Jakov Mikalja, zvali bosanskim — ali nije-

8 Rije~ je o rukopisu koji je Dujam Sre}ko Karaman na{ao u arhivu splitske plemi}ke obitelji
Papali} i koji je Miklo{i~u poslao Luka Zore (Miklo{i~ 1883).
9 Taj arhi|akon tada{nje biskupije u Osoru ro|en je u St. Petersburgu u po~etku 18. stolje}a,
bio je nastavnik staroslavenskoga u rimskoj Propagandi fide, pa je bio Fortisu dobar u~itelj
komparativne slavistike, iako je u nekim elementima bio na izrazito pogre{nom putu (hrvat-
sku redakciju crkvenoslavenskih knjiga smatrao je novijom varijantom u kojoj je pokvarena
izvorna redakcija, dakako ruska, a svoju staroslavensku gramatiku je kompilirao po Meletiju
Smotrickome). Sovi} je Fortisu poklonio dva glagoljska rukopisa koji su tako izgubljeni za Hr-
vatsku, dospjev{i kasnije dalje na Zapad: jedan u Oxfordsku biblioteku, a drugi u Javnu bi-
blioteku u Portu.
10 Pogledajmo i (glagoljicom) i (bosan~icom), koji ipak sli~e na v’ (vÌ), a ne na: u...

CEEOL copyright 2017

CEEOL copyright 2017

dan od njih nije to smatrao posebnim nacionalnim jezikom, nego je to narje~je

jedinstvenoga »ilirskog jezika« i za Ka{i}a (1640: 15), i za Mikalju (koji izrije-
kom ka‘e da je bosanski unutar ilirskoga najljep{i, kao i toskanski unutar ta-
lijanskoga (Micalia 1649: V), pa izraz: bosanski valja shvatiti ponajprije kao te-
ritorijalnu, a ne kao etni~ku oznaku. Usput, i naravno, ikavska {tokavica je i
govor goleme ve}ine tada{njih i kasnijih Morlaka.
SRPSKA, HRVATSKA, BO[NJA^KA? Sporna je, i bez obzira na narje~je
kojim je pisana, kolokacija Asan–aginice u neku nacionalnu knji‘evnost.
Sigurno je da nije srpska, premda ju je Vuk St. Karad‘i} bez krzmanja
uvrstio 1814. u Malu prostonarodn’u slaveno–serbsku pesnaricu, pod naslovom:
Hasanaginica, ‘estoko interveniraju}i u njezin leksik. Tome srpskom etnologu
i leksikografu svi {tokavci bili su etni~ki Srbi »svih triju zakona« (dakle, reli-
gija odnosno konfesija: pravoslavni, katolici, te muslimani). Kao srpsku ju je
uvrstio 1846. i u Srpske narodne pjesme III, ali smanjiv{i broj jezi~kih inter-
vencija. Ipak se dogodilo da je ta prepravljena (i zapravo unaka‘ena) Karad‘i-
}eva verzija stolje}ima uzimana kao mjerodavnija od Fortisove, zapravo kao
»ispravno ~itanje« Fortisova zapisa. 177
Je li onda hrvatska, kako su to tvrdili jo{ Juki} i Marti} (1858), pa Grgec
(1944), Delorko (1964) itd.? A smatrali su je hrvatskom jer je na|ena na sada{-
njemu hrvatskom teritoriju, ili zato {to su bosanske muslimane uvr{tavali u
Hrvate, ili zbog obaju razloga.
Ili ipak bo{nja~ka11, kako sugerira jo{ Hörmann (1888–1889) ili Isakovi}
(1974)? On ba{ zbog ikavskoga {tokavskoga govora uvr{}uje baladu u bosansku
knji‘evnost, smatraju}i da ona podrazumijeva {tokavska ikavska12, pa i {tokav-
ska ijekavska djela, ako se bave temama koje pripadaju muslimanskoj civiliza-
ciji.
O~ito pro‘ivljena i proizvedena u patrijarhalnome muslimanskome dru{-
tveno–kulturalnom okru‘ju, pro‘eta elementima preuzetima iz zakonH te vjere,
Asanaginica u Fortisovu prijepisu se doima ve} udaljenom od svoga prirodnog
ambijenta i od leksika kojim se on izra‘avao.
Kao {to je starija dubrova~ka knji‘evnost (nastala na idiomu bli‘emu ta-
da{njim susjedima nego tada{njim knji‘evno djelatnim Hrvatima, u kojoj se ne
navodi ni jezi~ka ni etni~ka hrvatska odrednica) u procesu konstituiranja na-
cionalnih knji‘evnosti nedvojbeno ubrojena u hrvatsku ba{tinu, ne samo po
nacionalnom svrstavanju njezinih potomaka, nego i po tome {to je u hrvatskoj
nacionalnoj knji‘evnosti nastavila ‘ivjeti kao tradicija i inspiracija — tako je i
Asan–aghiniza (ali pod »vukovskim« naslovom Hasanaginica) s jedne strane
temeljila kob svojih aktera na civilizacijskim svojstvima onih koji }e se stolje}i-

11 Tada se jo{ umjesto bo{nja~kog naziva koristio muslimanski u etni~kom smislu.

12 U doba turske ekspanzije takvoj bi knji‘evnosti pripadala ~ak i djela pisaca ro|enih u dana{-
njoj Mad‘arskoj ili Rumunjskoj, pisanih zapadno{tokavskim narje~jem ikavskog izgovora (na
primjer djelo Mehmeda iz Transilvanije, Chirvat Türkisi, nastalo 1588–89, gdje se ljubav izra-
‘ava na renesansan na~in: Daj mi da se obveselim — ali koje u naslovu ima pridjev »hrvat-
ski«).

CEEOL copyright 2017

CEEOL copyright 2017

ma kasnije konstituirati kao bo{nja~ka nacija, a s druge je nastavila djelovati

kao tradicija i inspiracija u bosanskohercegova~kom stvarala{tvu sve do dana{-
njih dana (dok je tu ulogu izgubila i u hrvatskoj i u srpskoj kulturi, premda su
Hasanaginicu kao dramu napisali i hrvatski knji‘evnik Milan Ogrizovi}, i srp-
ski Ljubomir Simovi}, autor i istoimene pjesme, a 1967. je u Srbiji snimljen i
istoimeni film redatelja i scenarista Mi}e Popovi}a). Hasanaginica je naslov ra-
diodrame Alije Isakovi}a (izvedene 1974, tiskane 1981), koja je prera|ena u te-
levizijsku, pa u kazali{nu tragediju i napokon objavljena (Isakovi} 1996). Hasa-
naginica skladatelja Asima Horozi}a praizvedena je 2000, uz najave da je to
prva bosanskohercegova~ka opera13. Ogrizovi}evu dramu uglazbio je u Zagrebu
izme|u dva rata Lujo [afranek–Kavi}. Hasanaginica je sto‘erni lik Imotskog
kadije Irfana Horozovi}a. Povod je istoimenoj, ali posve druga~ijoj pjesmi her-
cegova~kog autora Marija Bili}a 2005. Mo‘e se i dalje nabrajati. O~ito, ona je i
te kako ‘iva kao lik u bosanskom stvarala{tvu, navlastito bo{nja~kome.
Upravo zbog toga, ako je uop}e potrebno odre|ivati je teritorijalno odnosno
etni~ki, Asanaginica je primarno bosanska (jer je nastala na teritoriju bosan-
178 skoga ejaleta, tada znatno {irega od dana{njih granica Bosne i Hercegovine te
Sand‘aka) i bo{nja~ka. Ona jedva da sekundarno mo‘e biti i dalmatinska (jer
je Dalmacija radikalno »o~istila« formalne tragove turkokratske pro{losti, ali ih
je sa~uvala u golemim koli~inama u nazivlju14 odje}e, oru‘ja, ku}anskih po-
trep{tina, pa i u prezimenima15) i hrvatska.
O~ito je da ta etni~ka dvojba–trojba nije nimalo mu~ila Asanagini~ina au-
tora — ili ipak autoricu.
JE LI ASANAGINICU NAPISALA @ENA? To, vjerojatno, nikada ne}emo
pouzdano doznati, ali ta je pomisao pala na pamet jo{ Mickiewiczu 1841. Nema
nikakve sumnje da je i me|u Bo{njakinjama raznih socijalnih i obrazovnih ek-
strakcija bilo pjesnikinjH duboka senzibiliteta, kadrih iskazati ga bilo gr~evito,
bilo plaho, u rasponu od Umihane ^uvidine do Habibe Rizvanbegovi} Sto~evi}.
Ne bi, dakle, bilo ba{ neobi~no da ju je spjevala ‘ena — ali o tome nema po-
dataka.
Spjevala je pjesnikinja ili je spjevao pjesnik, svejedno, Asanaginica jest pri-
mjer »‘enskog pisma«, onako kako je taj termin — l’écriture féminine — sko-
vala i definirala Hélène Cixous (1975). Ta poststrukturalisti~ka feministica, da
podsjetimo, ne smatra da »‘enskim pismom« pi{u sve ‘ene, ni samo ‘ene. Da-
pa~e, Cixous je, nadi{av{i Lacanove sheme, konstatirala da ve}ina ‘ena pi{e s
maskuline pozicije, usvajaju}i fiksni sustav mnijenja (koji je Lacan identificirao
kao falocentri~an), binaran — i u opreci »mu{ko–‘ensko« — pri ~emu je ono
‘ensko vazda ugnjeteno. »@ensko pismo« se, dakle, opire samorazumljivosti ug-
njetavanja ‘ene i ‘enskoga, time se opire i fiksnom sustavu mnijenja, njegovim

13 Ipak joj je prethodio Jazavac pred sudom kompozitora Vlade Milo{evi}a dva desetlje}a ranije.
14 Tako da fra Filip Grabovac u Cvitu razgovora sve neku tursku odje}u suprotstavlja kao hrvat-
sku onoj koju nose talijanski katolici!
15 Od Asanovi}a i Begovi}a do Ten‘ere i Terzi}a.

CEEOL copyright 2017

CEEOL copyright 2017

pravilima, pa je antiinstitucionalno i, ako ho}emo taj pojam, subverzivno, ma-

kar u nekoj mjeri.
Ve} i time {to u pjesmi nema svog imena, {to je definirana kao Asanagini-
ca, kao posjed Asanage (pa je posjedu izli{no postalo i osobno ime), junakinja
pjesme jest obrazac ugnjetene li~nosti, podlo‘ne utoliko ba{ {to je supruga. Od-
bijaju}i se pokoriti pozivu u {ator, na svakoj razini falokratskome, na svaki na-
~in iskazu mo}i, Asanaginica djeluje subverzivno16. I stoga, kao neprilago|ena
(~ak: neukro}ena), biva isklju~ena iz institucije braka i institucije maj~instva
(eto, dakle, »... velike sramote / di me {alje od petoro dice«). Netom je — protiv
svoje volje, marom brata bega Pintorovi}a — eksterno resocijalizirana novim
brakom s imotskim kadijom, Asanaga verbalno, ali efikasno, nije~e njezinu so-
cijalnu bit invektivama na dvjema moralnim razinama: maj~inskoj (»... kad se
ne}e smilovati na vas majka va{a...«) i socijalnoj (»... srca ard‘askoga« — u sa-
da{njoj fonetskoj transkripciji).
Asanaginici ostaje u tom ~asu samo jo{ jedan na~in subverzije — smrt. Od
boli, od jada, od srd‘be — to nam nije dano znati. Pjesni~ki opis dopu{ta samo
da naslutimo da joj je srce slomljeno, da ju je najvjerojatnije pokosio infarkt. 179
Budu}i da joj je svaka ina reakcija uskra}ena, tu, u zadnjem stihu, suponirana
ruptura miokarda funkcionira kao »rupture« u Derridinu smislu, kao to~ka
preobrazbe ili mijene, gdje se odnosi razaznaju ne naprosto kao ~injeni~na isti-
na, nego kao sustav ili kao struktura, s implicitnim pozivom na dekonstrukciju
takve konstrukcije.
To je sustav u kojemu je »‘eni lak{e umrijeti nego progovoriti17«, kako
pou~no pretjeruje Katni}–Bakar{i} (2003). Shodno tome, u romanu Imotski ka-
dija Irfan Horozovi} je Hasanaginici (kako je pi{e) oduzeo i pravo da bude na-

16 »@enski subjekat narodnih romansi i balada pojavljivao se vrlo ~esto kao osvije{teni i mo}ni
subjekat ‘ene, vlasnice svoga tijela i svoje sudbine: Hasanaginica ne odlazi Hasanagi na noge,
i ne moli ga za oprost, Lijepa Mara s Bi{}a otpisuje Alipa{i na Hercegovini: »Da me prosi{,
ne bih po{la za te, / da s o‘eni{, bih se otrovala«, bolesna Fahira iz bo{nja~ke romanse, na
ponudu zanesenog Omera »O, Fahiro, bolovo bih za te! / Da se mo‘e, ja bih umro za te!«
odgovara: »Niti boluj, nit umiri za me, / ve} se svuci, pa lezi uza me!« itd.«, nabraja Ibra-
himovi} (2003).
17 »Hasanaginica u cijeloj baladi govori malo: od svih stihova, njenom govoru pripada svega 9;
po prirodi govornih ~inova u njima, to su sve govorni ~inovi koji su tipi~ni za podre|enu oso-
bu u interakciji: ona se prvi i drugi put obra}a bratu, mole}i ga prvi put za emocionalnu
podr{ku (ali »Be‘e mu~i, ne govori ni{ta«) — nema zbiljske razmjene kao osnove uspje{ne
interakcije; drugi put je u pitanju govorni ~in molbe, ona moli brata da je ne udaje — »Ali
be‘e ne haja{e ni{ta«. Tre}a njena molba je usli{ana, da se svatovi zaustave pored djece, ali
tako usli{ana molba vodi je u tragi~an kraj.
U teoriji ~inova, ona osoba koja moli uvijek je u podre|enom polo‘aju — dakle, diskurzivno
je sve jasno. Kako i njena djeca upotrebljavaju govorni ~in molbe (ili su izmanipulirana da
ga upotrijebe), ostaje jasno za{to »@ena i djeca su ti ~ije molbe ’nemaju roditelja’«, kako ka‘e
N. Moranjak–Bambura}. Hasanaga je u posjedu dva tipa govornih ~inova: prvi je naredba —
»Ne ~ekaj me...«, druga je manipulativni indirektni govor, govor — obra}anje djeci u tre}em
licu o prisutnoj Hasanaginici, koji izaziva slom. Na taj na~in pokazuje se ponovo kako su u
dru{tvu uvijek dominantniji oni govornici koji imaju razvijen kod, te koriste razli~ite tipove
iskaza, odnosno ~inova (elaborate–code speakers). Hasanaginica je govornica ograni~enoga ko-
da (restricted–code speaker), te su i time odre|ene njene pozicije prema bratu, djeci, mu‘u.«
(Katni}–Bakar{i} 2004)

CEEOL copyright 2017

CEEOL copyright 2017

slovna junakinja, ali joj nije dao rije~: osim u kratkom fragmentu ona ne govori
ni{ta (kako opa‘a Nirman Moranjak–Bambura} 2002). Za uzvrat joj je darovao
ime Zuhra.
Ukoliko simpateti~ki obrazac ~itateljeve identifikacije sa sredi{njom li~no{-
}u implicira su}ut s junakinjom kao tragi~nom ‘rtvom socijalne kobi, utoliko
Asanaginica dekonstruira falokratsku strukturu zadanog odnosa koji otu|uje
‘enu od njezine (ovdje ~ak biolo{ke) biti. Ona, dakle, »nadilazi diskurs koji re-
gulira falocentri~ki sustav« (Cixous 1975: 45). U tom pogledu je ta balada ne-
sumnjivo pisana »‘enskim pismom«.
ENIGME. U dobrom dijelu navedenih antiteza o~ito je u igri unutra{nji
sustav pripadnosti, atribucija, identifikacija i autoidentifikacija. Taj fenomen je
nazo~an svugdje gdje nastaje ili se nastoji potvrditi nacionalna svijest (polaze}i
obi~no ba{ od knji‘evnosti) — ali vjerojatno nigdje u Evropi nije stvorila vi{e
konfuzije fuzija ili difuzija jezi~nih, etni~kih, povijesnih, dakle i politi~kih ele-
menata, koliko u trokutu izme|u, recimo, Trsta, Beograda i Dra~a. Asanagini-
ca je u tome samo jedna od kolateralnih ‘rtava, ako nam je dopu{tena tako
180 mra~na dosjetka.
Pripomogla je tome, smatra Hatid‘a Dizdarevi} Krnjevi}, i nesigurna jezi~-
na redakcija balade, njezina »mra~na i mutna mjesta«, od kojih su neka razri-
je{ena, osobito u XX stolje}u, a neka jo{ ~ekaju da ih se do kraja shvati.
Na primjer, u trenutku rastanka s djecom, Asanaginica »A malomu u be-
sicje sinku / Gnemu saglie uboske hagline« (u Fortisovu prijevodu: »Ma al pic-
ciolo bambin, che giacea in culla, / Da poverello un giubbettin mandava«). Po-
srijedi su ipak bile »u bo{~i aljine«, kako su objasnili jo{ Miklo{i~ i Jagi}. »U
bo{~i haljine« je, naime, kli{eizirana forma koja se provla~i kroz razne usmene
pjesme muslimanH. Druk~ije ~itanje toga »mutnog mjesta«, poput Fortisova
(odnosno onih koji su mu preveli), ne bi imalo ni logi~nog ni psiholo{kog obja{-
njenja. U Splitu, me|utim, nisu znali o~ito {to je bo{~a, barem ne u krugu u
kojemu se ondje kretao Fortis.
Ima jo{ takvih primjera. U prijevodu stiha »Dugh podkliuvaz nosi na dje-
vojku« (»Un lungo velo tu le rechi«) Fortis barem daje razumjeti {to je posri-
jedi: duga~ka koprena. Vuk Karad‘i}, ne razumjev{i, unakazio je stih pretvo-
riv{i ga u: »Dug pokriva~ nosi na djevojku«. Isakovi} pak, pripadaju}i istome
civilizacijskom krugu kao i vjerojatna pjesnikinja Asanaginice, mogao je de{ifri-
rati da bi »podkliuvaz« morao biti »pul’duvak«18, tako da bi stih mogao glasiti:
»Dug pul’duvak nosi na djevojku« (ali logi~nije bi bilo zapravo: »Dug pul’duvak
nosi za divojku«).
Najgrublji previd, vjerujem19, krije se u klju~nom momentu poeme, koji ni-
su de{ifrirali ni Miklo{i~, ni Isakovi}, ni Dizdarevi} Krnjevi} (o inima da ni ne

18 Pul’duvak, odnosno puli duvak, naziv je nevjestine bijele izvezene koprene, tipi~nog dijela
svadbene opreme bosanskih muslimanki — ali ju je Vuk, ne poznaju}i predmet koji pripada
tu|oj kulturi, »pretvorio« u pokriva~.
19 I to sam razlo‘io u doktorskoj disertaciji, obranjenoj 2001. u Milanu.

CEEOL copyright 2017

CEEOL copyright 2017

zborimo): u ve} spomenutoj ubita~noj rije~i »argiaskoga« u stihu »Majko vascia,

serza argiaskoga«. Taj pojam, za razliku od pul’duvaka, nisu u XVIII stolje}u
o~ito bili kadri prevesti ni u~eni Spli}ani, odnosno Kr~ani ili Makarani. Fortis
prevodi: »... la crudel madre / Di arruginito cor.« (... okrutna mati / zar|ala
srca). Vuk Karad‘i}, opet ne shvativ{i, promijenio je u: »Majka va{a, srca ka-
menoga« (neuspje{no pecaju}i u kontekstu). Treba se ipak vratiti Fortisovu
izrazu i potra‘iti pojam koji mu je fonetski sli~an a smisaono logi~an. I Isako-
vi} je krenuo tim putom, ali je vjerovao da »argiaskoga« treba ~itati: »hr|av-
skoga« (Isakovi} 1996: 18), slijede}i tako Fortisov prijevod »arruginito«. Jedno-
stavnije je i logi~nije slijediti zvuk rije~i koju je zapisao Fortis (ili netko podjed-
nako neinformiran prije njega) i pribli‘iti se turcizmu »ard‘ija« koji nije bio u
nas nepoznat20: ozna~ava slugu u aru ili aharu, dakle hizme}ara u {tali.
»Ard‘arski« se odnosi na taj {talski ambijent, koji zaudara po gnoju, po izrazi-
to niskom stupnju socijalne ljestvice, nimalo adekvatnome kaduni iz begovske
familije koja se, nakon age, formalno penje stupanj vi{e udajom za kadiju. Stih
bi, dakle, morao glasiti: »Majka va{a, srca ard‘arskoga«.
Eto ubojite rije~i koja je slomila srce Asanaginici. 181

/LWHUDWXUD
Bajamonti, G. (1797). »Il morlacchismo d’Omero«, Giornale Enciclopedico d’Italia.
Be{ker, I. (1995). »La lingua bosniaca ed il suo Dizionario«, Slavistica, 3: 417–433.
Napoli: IUO.
Be{ker, I. (2002). »Morlakizam i morla{tvo u knji‘evnosti«, Knji‘evna smotra, 123:
113–124. Zagreb: HFD.
Be{ker, I. (2003). »Quando Foscolo porò l’amico al »’ballo dei Morlacchi’«, Atti e
memorie della Società Dalmata di Storia Patria, 5: 153–168. Roma: Il Calamo.
Be{ker, I. (2006). »Dell’identità dei Morlacchi««, Atti e memorie della Società Dalmata
di Storia Patria, 8: 63–83. Roma: Il Calamo.
Be{ker, I. (2007a). La musa violenta. Roma: Il Calamo.
Be{ker, I. (2007b). I Morlacchi nella letteratura europea. Roma: Il Calamo.
Bili}, M. (2005). »Hasanaginica«, Most, 187. Mostar.
Bratuli}, J. (1984). Alberto Fortis i njegov Put po Dalmaciji, in: Fortis, A., Put po
Dalmaciji, Zagreb: Globus.
Cixous, H. (1975). »Rire de la Méduse«, L’Arc, 61: 35–54. Paris.
Delorko, O. [a cura di] (1964). Narodne epske pjesme, I–II. (Pet stolje}a hrvatske
knji‘evnosti, 24–25). Zagreb: Matica hrvatska & Zora.
Fahir, H. C. H. (19843). The Oxford Turkish–English dictionary. Oxford — New
York: Oxford University Press.
Fortis, A. (1774). Viaggio in Dalmazia. Venezia.
Neka va‘nija evropska izdanja istog djela:

20 Donosi je i Bratoljub Klai} (197911: 95): »rd‘ija (...) tur. sluga u áru (v. ar2) konjar, konju{ar,
govedar«. Abdulah [kalji} (19896: 74) precizira da rije~ »àhar (aar, âr, jâr)« zna~i »jasle ili
tekne u kojem se hrana daje stoci«, a potom i »{tala, konju{nica«. Potvrdu pru‘a i Fahir
(19843: 12) koji »ahir« s turskoga prevodi na engleski kao »stable, cowshed«. Posrijedi su iz-
danja dostupna i u Zagrebu, u Nacionalnoj i sveu~ili{noj knji‘nici.

CEEOL copyright 2017

CEEOL copyright 2017

— Reise in Dalmatien, Bern (1776);

— Voyage en Dalmatie, Bern (17781);
— A. Fortis’s Travels into Dalmatia, London (17782);
— Reisebeschreibung von Dalmatien, Bern (1797).
Poglavlje De’ costumi de’ Morlacchi (O obi~ajima VlajH) objavljivano je i posebno,
pod razli~itim naslovima, na raznim jezicima, na primjer:
— Die Sitten der Morlacken, Bern (1775);
— Lettre de M. l’abbé Fortis à Mylord Comte de Bute Sur les moeurs et usages
des Morlaques appellés Monténégrins, Berne: Société typographique (1778);
— Bref on Morlackerna, Göteborg (1792);
— Reisen zu den Morlacken, Lausanne, (1792); itd.
Goethe, J. W. von (1789). Klaggesang von der edlen Frauen des Asan Aga, u:
Herder, J. G. v. (1778). Volkslieder. Leipzig. Edizione citata: Goethes Werke
(Band I). Gedichte und Epen I. München: Verlag C. H. Beck (198112).
Goethe, J. W. von (1823). »Serbische Lieder«, Über Kunst und Althertum. Weimar.
Edizione citata: Goethes Werke (Band XII). Schriften zur Kunst. Scriften zur
Literatur. Maximen und Reflexionen. München: Verlag C. H. Beck (19819).
Goethe, J. W. von (1827). »Serbische Gedichte«, »Das neueste serbischer Literatur«,
Über Kunst und Althertum. Weimar.
182 Grgec, P. (1944). Razvoj hrvatskoga narodnog pjesni{tva. Knji‘evno–povijesne rasprave.
Zagreb: MIO.
Hörmann, K. (1888–1889). Narodne pjesme Muhamedovaca u Bosni i Hercegovini,
I–II. Sarajevo. Naknadna komentirana izdanja: 1933, 19662, 19763, 19904 (s time
{to je pojam Muhamedovaca zamijenjen prvo pojmom muslimana, a zatim Mu-
slimana).
Horozovi}, I. (2000). Imotski kadija. Sarajevo: Ogledalo.
Ibrahimovi}, N. (2003). Referat na okruglom stolu Foruma Bosna na temu: Sek-
sualna/Tekstualna politika u BiH. Skica za opis konstituiranja ‘enskog subjekta
u bosanskoj ‘enskoj knji‘evnosti i jedna mala antologija, u njoj. (Sarajevo,
7–VI–2003). In Internet: http: //www.ifbosna.org.ba/bosanski/dokumenti/rodna/181/
nedzad.html
Ibrovac, M. (1927). »Jedan nepoznati prevod Hasanaginice«, Inostrani pregled. Sarajevo.
Isakovi}, A. [priredio]. (1974). »Hasanaginica« u svjetskoj knji‘evnosti. @ivot, XLV,
5. Sarajevo: Svjetlost.
Isakovi}, A. (1996). Hasanaginica. Sarajevo: Svjetlost.
Jagi}, V. (1887). »Zum Klaggesange der Asanaginica«, Archiv für slawische Philologie,
X, 3–4: 659–660. Wien.
Juki}, I., fra G. Marti} (1858). Narodne pjesme bosanske i hercegova~ke. Zagreb.
Kara|i}, V. St. (1814). Mala prostonarodn\a slaveno–serbska pesnarica, izdana
Vukom Stefanovi}em. U Vieni: U pe~atnÌi G. Ioanna [nirera.
Kara|i}, V. St. (1844, 1845, 1846, 1862). Srpske narodne pjesme, I–IV. Be~: [tamparija
jermenskog Manastira.
Ka{i}, B. (1640). Ritual rimski. V Riimu: iz Vtiestenicae Sfet. skkupa od razplodyenya
s. vierrae.
Katni}–Bakar{i}, M. (2003). O jeziku koji (de)konstruira rod. Javna tribina: Kako
jezik konstruira gender/rod? (Sarajevo: 11–X–2003). Dostupno na Internetu: http:
//www.ifbosna.org.ba/bosanski/dokumenti/rodna/196/1.html
Ke~kemet, D. (2004). »Tko je otkrio i prvi zapisao ’Hasanaginicu’?«. Slobodna Dal-
macija, 29/7–6/8/2004. Split.
Klai}, B. (197911). Rje~nik stranih rije~i. Zagreb: Matica hrvatska.
Krnjevi}, H. (1973). Usmene balade Bosne i Hercegovine. Sarajevo.
Krnjevi}, H. (1978). Antologija narodnih balada. Beograd.

CEEOL copyright 2017

CEEOL copyright 2017

Krnjevi}, H. (1980). @ivi palimpsesti ili o usmenoj poeziji. Beograd.

Kui}, R. (1970). »Kolrid‘ i Hasanaginica«, Prilozi za knji‘evnost, jezik, istoriju i
folklor, (XXXVI) 1–2: 79–88. Beograd
Mérimée, P. (1827). La Guzla ou choix de poésies illyriques, recueillies dans la
Dalmatie, la Bosnie, la Croatie et l’Herzégovine.
Micalia [Mikalja], J. (1649). Blago jezika slovinskoga illi Slovnik... Laureti [Loreto]:
Apud Paulum & Io: Baptistam Seraphinum.
Mickiewicz, A. (1849). Les Slaves. Cours professé au Collège de France (1840–1841).
Paris: Imprimeurs Unis.
Miklossich [Miklo{i~], F. (1883). »Über Goethe’s Klaggesang von den edlen Frauen
des Asan–Aga«, Sitzungsberichte der Kais. Akademie der Wissenschaften, Philo-
sophisch–historische Classe, CIII Band, II Heft, 421–435. Wien.
Milas, M. (1981). Asan–agini~in zavi~aj. Imotski.
Mil~eti}, I. (1912). »Dr. Julije Bajamonti i njegova djela«, Rad JAZU, 192: 97–250.
Zagreb: JAZU.
Moranjak–Bambura}, N. (2002). »Skandal prepoznavanja«. @ivot, 1–2: 116–124
Morpurgo, V. (1970–1971). »Incontri e dialoghi tra Alberto Fortis e Giulio Bajamonti«.
Studia Romanica et Anglica, Zagrabiensia, 29–32. Zagreb: Filozofski fakultet.
Mulja~i}, @. (1952). »Iz korispondencije Alberta Fortisa«, Prilozi za povijest hrvatske
knji‘evnosti, 23. Zagreb. 183
Mulja~i}, @. (1966). »Novi podaci o Albertu Fortisu i njegovim putovanjima po na{oj
zemlji«, Radovi Filozofskog fakulteta u Zadru, 4. Zadar.
Mulja~i}, @. (1972/73). »Od koga je Fortis mogao dobiti tekst Hasanaginice«, Radovi
Filozofskog fakulteta u Zadru, 7. Zadar.
Murko, M. (1932). »Dom Asanaginici«, Goethœv Sbornik, 252–266. Praha.
Murko, M. (1937). Das Original von Goethes »Klaggesang von der edlen Frauen
des Asan Aga« (Asanaginica) in der Litteratur und im Volksmunde durch 150
Jahre. Brun–Prag–Leipzig–Wien.
Pu{kinÌ, A. S. (1835). Pesni zapadnæhÌ slavlÓn. Navedeno izdanje: S.–PetrburgÌ:
Izdanie V. V. Komarova (1899)
[kalji}, A. (19896). Turcizmi u srpskohrvatskom jeziku. Sarajevo: Svjetlost.
Voltaire, F. M. A. (1754). Essai sur les mœurs et l’esprit des nations, et sur les
principaux faits de l’histoire, depuis Charlemagne jusqu’a Louis XIII. Paris.
— Œuvres completes de Voltaire. Tome seizieme. Paris: De l’imprimerie de la Société
littéraire–typographique (1785). [Edizione citata]
Wynne, J., comtesse des Ursins et Rosenberg (1788). Les Morlaques, S. L. (Venise).
— Costumi dei Morlacchi, Padova (1798).

CEEOL copyright 2017