Akademija likovnih umjetnosti Sveuilite u Zagrebu

SEMINARSKI RAD Zvuk kao likovni izraz PLAVA KONJICA Almanah Plavi jaha i Projekt Plavi jaha Hrvatskog glazbenog zavoda

ime Kuni, 1.godina, slikarstvo

Lipanj, 2011.

*** Jedan od najvanijih umjetnika njemakog ekspersionizma, Franz Marc, koji je nakon akademije u Munchenu, preselivi se u Pariz otkrio bliskost radu Vinceta van Gogha. 1911. godine razvivi prijateljstvo s Augustinom Macekom i Vasilijem Kandinskim osnovao grupu Plavi jaha. Godinu dana kasnije kroz utjecaj kolorizma i futuzizma R. Delaunaya njegovo slikarstvo postalo je proienije i apstraktnije. F. Marc nas upoznaje s Plavom konjicom, njemakim ekspresionistikim slikarima sastavljenih od nekoliko umjetnikih struja; dresdenskog most (brucke), berlinska Nova secesija (Noue Sezession) i munchensko Novo udruenje (Neue Vereinigung), navodei: u nae doba velike borbe za novu umjetnost mi se kao divlji, neorganizirani, borimo protiv jedne stare, organizirane moi. Bitka se ini neravnopravnom; ali u duhovnim stvarima nikada ne pobjeuje brojnost, nego snaga ideja. Opasno oruje divljih njihove su nove misli; one ubijaju bolje od elika i slamaju ono to se dralo nesalomljivim, prikazao rad udruenja. Karakteristino za umjetnike Udruenja bilo je njihovo snano naglaavanje programa; jedan je uio od drugoga; natjecali su se tko e najbolje shvatiti ideje. Malko se preesto ula rije sinteza. U duama se probudila mistika, a s njome i prastari elementi umjetnosti. Zadnja djela divljih nije mogue objasniti iz formalna razvitka i drugaijeg tumaenja impresionizma. Najljepe prizmatske boje i znameniti kubizam za njih su postali beznaajniji ciljevi. Oni nastoje svojim radom stvoriti svojem vremenu simbole koji stavljaju na oltare budue duhovne religije i iza kojih iezava tehniki zaetnik. Vjerujui kako iza svih tih grupacija divljihniz prvog plana, vie tihih snaga krui u Njemakoj oko istog dalekog i visokog cilja i da negdje u tiini sazrijevaju misli o kojima glasnogovornici prijepora nita ne znaju. Franz Marc smatra kako je umjetniki stil svojina starog doba koji je propao usred 19. stoljea. Djela vie nisu vezana stilom i potrabama mase, ve nastaju usprkost svojemu vremenu. Ono to se danas ini sablasnim sutra e biti prirodno. Traei razloge gubitka umjetnikog osjeaja za stil u 19. stoljeu i izoliranost malobrojnih pravih umjetnika nailazimo na obratnicu dviju epoha. U neumjetnikom i ne religioznom prijelaznom dobu, u kojem ono veliko, staro umire, a novo, neslueno stupa na njegovo mjesto. Mudrost moraju opravdati njezina djeca. Stvaranje je istodobno stvaranje doivljaja i stvaranje oblika. Slike npr. venere s psiem ne priopuju nita novo, jer mi pripadamo svom vremenu i dijelimo njegove osjeaje. David Burljuk nadalj smatra da su najvei crtai 19. Stoljea- Cezanne, van Gogh- morali sluat istu pjesmu! Oni su ponovno pronali tradiciju, ma koji je raskinuo lance konvencionalnog akademizma i oslobodio umjetnost, tako da se u boji i crteu (obliku) iz tame mogu vinuti put svijetloga proljea i slobode. Istiui kako tromost Cezannea i grevitost van Gogha nije tek njihov rukopis, nego neto vee; to je objava novih istina i novih putova. Razbijanjem lanca akademizma; simetrijom (anatomija) proporcije, konstrukcijom, perspektivom itd. svatko tko ima oko za skriveni smisao linija, boja; moe crpiti naela neiscrpnog izvora vjene ljepote. To ovjeka priziva, oarava i privlai! 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. A to su: Odnos slike prema njezinim grafikim elementima, odnosi prikazanog prema elementima plohe Zakon pomaknute konstrukcije novi svijet crtake konstrukcije! S njim povezan Zakon slobodnog crtea (Kandinski) Primjena veeg broja oita, usklaivanje perspektivnog prikaza s osnovnom plohom, tj. primjena veeg broja ploha Tretman ploha i njihova presjecanja Optika ravnotea koja zamjenjuje mehaniku kompoziciju Zakon koloristike disonance

Radost, patnje ovijeka, naroda, kriju se iza natpisa slika, hramova, katedrala maski, iza muzikih djela, kazalinih komada i plesova. Gdje ih nema, gdje us oblici prazni i neutemeljeni, tamo nema ni umjetnosti. Obrazlouje Augustin Macke u djelu Maske. Scopenhauerova misao; Skladatalj otkriva najnutarnije bie svijeta i izrie najdublju mudrost jezikom koji um ne razumije; poput opinjene somnambule razjanjava stvari o kojima budan nema pojma iskazuje nematerijalnost glazbe koje se moe samo osjetit u dui, ideji. Vasilij Kandinski pobjeuje strah od slobodnog puta , od slobode (banauzija), i gluhou za duh (tupi materijalizam). Obrazloivi kako se slobodom glazbe pokree snaga apstraktnog duha koja na slobodnom putu pokre ljudski duh naprijed i uvis; ona mora bit zvuna i ujna. Zvuk je dua oblika, oivljuje se samo u njemu i iz njega djeluje. Oblik je vanjski izraz nutarnjega sadraja i uvjetovan je vremenom ili bolje reeno nunou. U obliku se odrava duh pojedinog umjetnika. Linost je nemogue shvatiti kao neto izvan vremena (epohe) i prostora (naroda). Svaki oblik je podlozan vremenu i prostoru i nema najboljeg oblika za sve, treba ga gledati kao izraz nutarnjega sadraja. Nije najvaniji oblik (materija), nego sadraj (duh). Za njega je najvanije pitanje dali je on izrastao iz nutarnje nunosti ili ne. Henri Matisse u slici Muzika reducira umjetniko na najmanju moguu mjeru, dua predmeta odjekuje najsnanije, jer je vanjski ugoda ljepote vie ne moe omesti. Umjetniko svedeno na minimum valja ovdje shvatiti kao najsnanije djelovanje apstraktnog. Kandinski to obrazloava time to stalno napredujemo na putu oslukivanja svijeta kakav on uistinu jest, bez ikakve uljepavajue interpretacije, dodajui kako niti apstraktni oblici nisu toliko vani koliko njihov nutranji zvuk, tako ni u realizmu nije vaan samo predmet ili njegova vanjska ljuska, nego njegov nutarnji zvuk. Na minimum svedenu predmetnost u apstrakciji valja shvatiti kao najsnanije djelovanje realnog. Vanjsko djelovanje moe biti drugaije od nutarnjeg, uzrokovanog nuratnjim zvukom, to je jedno od najsnanijih i najdubljih izraznih sredstava u svakoj kompoziciji. Ba kako i slovo ima dva samostalna i posve neovisna djelovanja; prvo vanjsko kao oblik, a zatim kao nutarnji zvuk, smisao tog oblika. Svaki pokuaj da se kompozicija izrazi formulom hladan je i vrst kao svaka nunost. Ta je matematika konstrukcija oblik koji katkad mora voditi, a dosljednom primjenom i vodi prema unitenju materijalne povezanosti dijelova tvari, takav je izraz temelj nastanka tzv. kubizma. Sve se moe prikazati kao matematika formula ili jednostavno kao broj. Ali postoje razliiti brojevi: 1 i 0.3333... zato se zadovoljit cijelim brojem (geometriskim oblicima)? Zato iskljuit 0.3333 (apstrakciju)? izmeu iste slikarske i iste realne kompozicije lee mogunosti kombiniranja apstraktnih i realnih elemenata na nekoj slici. Bach je bio slikar, ali njegovo slikarstvo nije bilo apstraktno. Marcel Bai objanjava kako je kod Bacha slikovitost potisnula apstrakciju, poezija matematiku- to dovodi antiromantikom stavu. Kao to se oko sredine 18. Stoljea u likovnom umjetnostima stao propogirati oblik bez boje, tako je i Bach posthumno bio klasicistiki stiliziran: postao je uzor u kojem se pronalazilo ono to se trailo. A slikari, u slutnji konane tiine svojih slika, nisu traili slikarstvo, nego muziku (Bocklin i Goya, Brueghel i Michelangelo). Kandinski je s preziroma navodipo izjavu Virchowa da secirajui leeve nigdje nije naiao na ljudsku duu. Znanost je shvaana kao neko krivovjerje u duhovnome svijetu. Stainer je u Goetheovoj znanstveno osporavanoj fizici vidio metafiziku podobnu da restaurira znanstvenim partikularizmom izgubljeni duhovni korak ovjeanstva. Goethe zapoinje tamo gdje fizika prestaje, ali i Rontgenove zrake zapoinju tamo gdje prestaje vidljiva svjetlost. Za nevidljive rongenske zrake u Goetheovom vidljivom spektru nije bilo mjesta, ali i redgenska je slika za spiritistike kriterije bila odve egzaktna. Slike misli i duha bile mnogo neodreenije, izgledale su kao neki retuirani enformel. Kao i prve apstraktne slike.

U gotikim katedralama se javlja osjeaj za obrnuto. Oni tekst slikom iluminiraju na nov nain, tekst tek slikom dobiva pravi smisao. Simptomatina je slika iz Lukinog evanelja: Isus ve kao neuko dijete uiteljima tumai Pismo. I djecca to mogu, i mudrost je u tome to i ona to mogu isticao je Paul Klee. Prva apstraktna slika nastala je kao obrnuto proitana figurativna slika, nastala je u percepciji i recepciji, a ne u produkciji. Bila je primjeena, a ne naslikana- kao tekst koji nije bio u konvenciji napisanog. Vasilij Kandinski predvidjevi konvencionalni sadraj obrnuto postavljene figurativne slike, vidio je njezinu nekonvencionalnu formu. Spazio je da figuracija teti njegovim slikama, no tek je 1910. naslikao prvi apstraktni akvarel. Njegov utjecaj obrnutog na slici izazvalo je Heinrich Wolfflina da 1928. Objavi studije o desnom i lijevom na slici te O problemu okretanju strana na Rafaelovim kartonima za tapiserije. Svijet se stoljeima divi kompoziciji Rafaelova udesnog ribolova, premda ni danas nitko ne zna s koje se strane treba itati. Tapiserija se, naime, pie s jedne, a ita s druge strane, tkalac, poput pisca, radi s nalija umjetnikove ideje. Razmiljajte samo koliko morate i moete, ali nemojte razmiljati pred svojim tafelajem, poruivao je Kandinski kolegama slikarima. Schonberg navodi da se uspio prvi put pribliiti idealu izraza i forme. Ernst Bloch u duhu utopije taj ideal izraza i forme naziva logikom ekspresije oslanjajui se na Schonbergov ubenik iz harmonije koji je objavljen godinu dana prije Plavog jahaa. Kandinski u programski spisima ne ostavlja dvojbe da su priroda, sudbina, nunost, opost, organski rast i razvoj, bogatstvo i budunost na strani Plavog jahaa, i to stoga jer on zagovara nove ideje sadraja i duha nasuprot zastarjelim konceptima forme i materije. Vladimir Biti istie iroku legitimacijsku lepezu koja je posrijedi projekta Plavi jaha, a koja see od kineskod slikarstva, egipatskih igara sjena, japanskih crtea preko bavarskih slika na staklu, srednjovjekovnih njemakih drvoreza, drevnih afrikih i latinoamerikih skulptura, ruske puke umjetnosti, djeih crtea sve do primjera najnovije moderne umjetnosti. Sve su oni gotovo nemilice stavljnji u funkciju grandioznog povijesnog, internacionalnog, interkulturalnog i intermedijalnog ozakonjenja projekta Plavi jaha, a da se ni jednog trenutka ne postavi pitanje kako bi se oni sami eventualno prepoznali u takvoj reprezentaciji. Drutvo nikad nije homogeno i upravo stoga se ne moe zaokruiti neprobojnom stijenkom ae. Walter Benjamin 1916. godine u eseju O jeziku kao takvom i ljudskim jezicima, zagovara povjesniarsku reflaksiju uvijek- ve iaenu iz izvjesnosti vlastitog iskustvenog ja. Istie kako u svijetu gdje nitko nije u posjedu istine pozornost prema drugosti i drugaijoj drugoga- ili njegovoj nesvodljivoj materijalnosti- jedino je obeanje budueg otkrivenja te istine, a to je neto posve razliito od trijumfalnog zaposjedanje drugoga vlastitim ja. Naelo anarhije u umejtnosti valja pozdraviti. Samo nas to naelo moe odvesti u svijetlu budunost, prema novom roenju. Tomas de Hartmann iji su tekst O anarhiji u glazbi, Kandinski i Marc odma uvrstili u avoj alamanah Plavi jaha, ne daje samo jedan odgovor na pitanje kako dospjeti do tog novog roenja. S jedne se strane tako pretpostavlja da se apsolutna sloboda postie dospjeem s onu stranu trenutnih ograda. No, s druge se strane uvia da je za postizanje te svrhe nuno istodobno ponoviti postojee, da se nae ui ne bi naviknule na ta nova sredstva. Pritom se kljunim ukazuje odnos izmeu anarhije i kombinacije. Pod konstrukcijom se do danas smatralo ono nametljivo geometrijsko (Hodler, kubisti itd.). U pismu Kandinski na Schonbergovo pitanje o odnosu s konstrukcijom u uomi zvuku odgovara:.Ja, meutim, elim pokazati da je konstrukcija mogia i prema naelu disanantnog, uti zvuk konstruiran je kao i moje slike. To je ono to se naziva anarhijom smatrajui je bezzakonjem, dok bi je trebaki smatrati redom, ukorijenjenim u sferi nutarnje nunosti.

Almanah Plavi jaha iz 1912. godine pripada meu najvanije zbirke ekspozitornih tekstova europske avangarde. Svi u njemu zastupljeni autori zagovaraju inovativne umjetnike tehnike. Navjeuju novu epohu u umjetnosti, a svoje vrijeme osjeaju kao prijelomno. Njihovi tekstovi oitavaju simptomi svjetonazora koji se i odnosu na racionalistike tendencije u povijesnom kontekstu, pa i programatska retorika drugih avangardnih pokreta, osobto talijanskog futurizma, doivljuju kao regresivni. U iskazu o kompleksi umjetnikova unutaranjeg ivota i umjetnike istine osjea se utjecaj romantike, prepoznatljivi su i tragovi nemake idealistike filozofije, a vie autora dospijeva u nerefleksivnu antitezu prema modernom racionalizmu sluei se organicistikim metaforama vizualistikih filozofija. Zakljuuje Zoran Kravar. uti zvuk doveden je pred javnost tek 1974. godine u glazbi Alfreda nitkea. 1982, godine u suradnji s Gunther Schullerom pri orkestraciji Hartmannovih skica, Guggenheimov muzej je pokuao rekonstrurati Kandiskijev Buhnenkomposition. Meutim, pitanje o muzinosti Kandiskijeva Gesamtkunstwerka ipak najutentinije ive na razini pretpostavke. A ta pretpostavka uz sve demantije iz znanstvenikih sfera, odolijeva argumentima. Nije samo Skrjabin komponirao kao da nema nota. inili su to i Vinjegradski i Hauer i Messiaen i Stockhausen... kao uvod u sintetike orgije elektronskih tehnologija, s nepredvidljivim ishodom za duhovno u umjetnosti.

Koritena literatura: -Plava konjica Almanah Plavi jaha i Projekt Plavi jaha Hrvatskog glazbenog zavoda, Hrvatski glazbeni zavod 2009. - wikipedija -youtube