SEMINARSKI RAD

Sektor turizma Evropske unije u procesu globalizacije

SADRŽAJ
1. UVOD.................................................................................................................................................3
1.1. Hipoteza...........................................................................................................................................3
1.2. Cilj i svrha rada..............................................................................................................................3
1.3. Struktura rada i metodologija istraživanja..................................................................................3
2. DEFINISANJE TURIZMA..............................................................................................................5
2.1. Pojam turizma................................................................................................................................5
2.2. Historija turizma............................................................................................................................5
3. DEFINISANJE GLOBALIZACIJE.................................................................................................7
3.1. Uzroci nastanka globalizacije........................................................................................................7
3.2. Aspekti globalizacije.......................................................................................................................9
4. UTJECAJ GLOBALIZACIJE NA TURIZAM.............................................................................10
4.1. Turistička ponuda i potražnja u globalizacijskim procesima...................................................13
4.2. Utjecaj globalizacije na turistička kretanja u Evropi................................................................14
5. ZAKLJUČAK..................................................................................................................................19
Literatura..................................................................................................................................................20
 1. UVOD
Tema ovog rada odnosi se na sektor turizma Evropske unije u procesu globalizacije. U radu će se
razmatrati utjecaji procesa globalizacije na turizam, gdje će se akcent staviti na turizam zemalja
Evropske unije.
Globalizacija i turizam ne pripadaju ni jednoj naučnoj disciplini posebno, već se nalaze u zoni
interdisciplinarnog izučavanja, jer oba fenomena imaju brojne i međuzavisne dimenzije. U ovom
radu prvo će se definisati pojam turizma te dati uvid u historiju turizma, a potom će se definisati
pojam i aspekti globalizacije. Nakon što su definisani pojmovi turizma i globalizacije, u radu će
se konkretno opisati utjecaj globalizacije na sektor turizma. U tom poglavlju prvo će se definisati
utjecaj na turističku ponudu i potražnju. Nakon toga, kako je akcent ovog rada na pitanju kako i
u kolikoj mjeri je sektor turizma EU pod utjecajem procesa globalizacije, analizirat će se utjecaj
na turistička kretanja u Evropi.
Nakon pregleda literature, analize grafičkih prikaza te donošenja zaključaka doći će do
prihvatanja ili odbacivanja hipoteze ovog rada.
1.1. Hipoteza
U prethodnom dijelu opisano je da će se u radu analizirati utjecaji procesa globalizacije na
turizam. Kako je rad konkretno vezan za sektor turizma Evropske unije, svakako da će se dati i
osvrt na tu temu. Prema tome formirana je sljedeća hipoteza: „Proces globalizacije ima značajan
utjecaj na sektor turizma Evropske unije“. Nezavisna varijabla jeste proces globalizacije, a
zavisna varijabla je sektor turizma Evropske unije.
Na osnovu literature vezane za ovu temu i analiza turistički kretanja u Evropi postavljena
hipoteza će se potvrditi ili odbaciti.
1.2. Cilj i svrha rada
Cilj rada ogleda se u definisanju pojmova turizma i globalizacije, a potom se teži objasniti kako
je globalizacija utjecala na turizam. Potom će se istražiti kako su globalizacijski procesi i u kojoj
mjeri utjecali na turistički sektor zemalja Evropske unije.
Svrha rada jeste da se na kraju potvrdi postavljena hipoteza „Proces globalizacije ima značajan
utjecaj na sektor turizma Evropske unije“, uz argumentirane tvrdnje.
1.3. Struktura rada i metodologija istraživanja
Rad se sastoji od 5 poglavlja. Prvo poglavlje jeste uvodno u kojem je predstavljena tema rada,
postavljena hipoteza te ciljevi i svrha rada.
Drugo poglavlje tiče se definisanja turizma, gdje će se razmatrati nekoliko definicija različitih
autora. Nakon toga slijedit će kratak uvid u historiju turizma.
U trećem poglavlju definisat će se pojam globalizacije. U sklopu ovog poglavlja navest će se i
uzroci nastanka globalizacije i objasniti aspekti globalizacije.

3
Četvrto poglavlje je najuže vezano za temu rada, a tiče se utjecaja globalizacije na turizam.
Također u ovom poglavlju opisani su turistička ponuda i potražnja u globalizacijskim procesima
te dat je uvid na utjecaj globalizacije na turistička kretanja u Evropi.
Na kraju dat je zaključak i osvrt na hipotezu. Za potrebe istraživanja korištene su sljedeće
metode:
 metoda kompilacije - metoda pomoću koje se prikupljaju podaci koji su potrebni za
provedbu istraživanja;

 metoda klasifikacije – metoda pomoću se prikupljeni podaci razvrstavaju po određenim

obilježjima zbog lakše preglednosti;

 metoda deskripcije - postupak opisivanja pojava i predmeta kao i njihovih odnosa i veza,
ali bez znanstvenog tumačenja i objašnjavanja;

 komparativna metoda - postupak uspoređivanja istih ili sličnih činjenica, pojava,

predmeta i utvrđivanja njihovih sličnosti i razlika;

 deduktivna metoda– postupak zaključivanja koji polazi od općih stavova i načela i na

temlju kojih se dolazi do pojedinačnih i posebnih spoznaja. Dedukcija znači sagledavanje
cijele slike, ideje, pojave ili predmeta te donošenje posebnog suda o njemu ili više njih;

 induktivna metoda – kojom se od poznatih pojedinačnih slučajeva zaključuje o općim,

dakle omogućuje spoznaju novih činjenica i zakonitosti na temelju pojedinačnih
slučajeva i saznanja.

4
 2. DEFINISANJE TURIZMA
2.1. Pojam turizma
Turizam je sveobuhvatan i raznolik pojam te postoje različite definicije o turizmu. Teoretičari
W. Hunziker i K. Krapf oblikovali su definiciju koja određuje pojam turizma, a definiraju ga kao
“skup odnosa i pojava koji proizlaze iz putovanja i boravka posjetitelja nekog mjesta, ako se tim
boravkom na zasniva stalno prebivalište i ako s takvim boravkom nije povezana nikakva njihova
gospodarska djelatnost” (Gržinić, 2019). Na osnovu ove definicije može se zaključiti da turizam
nije jednostavna pojava, već splet odnosa društvenog i ekonomskog karaktera.
Dakle, turizam je određen s jedne strane putovanjem, a s druge privremenim boravkom u nekom
turističkom mjestu, a to mjesto privremenog boravka je turistička destinacija koja posjeduje
prirodne i antropogene resurse zbog kojih posjetitelj odabire upravo tu destinaciju za mjesto
privremenog boravka. Ponašanje turista tokom njegova turističkog putovanja i boravka drugačije
je od života kojeg turist provodi u stalnom prebivalištu. Definicija američkog sociologa E.
Cohena određuje pojam turist kao “dobrovoljni, privremeni putnik koji putuje u očekivanju
zadovoljstva koja mu mogu pružiti novosti i promjene doživljene na relativno dugom i
neučestalom kružnom putovanju”. Turist je prije svega putnik koji je dobrovoljno odlučio
napustiti svoje mjesto stalnog prebivanja. Cohen definira turista kao putnika koji ne putuje često,
koji ostaje nekoliko dana izvan svog mjesta stalnog boravka, taj oblik putovanja naziva kružnim,
jer čovjek svako putovanje završava na polazištu, odnosno vraća se u mjesto svog stalnog
boravka (Gržinić, 2019).

2.2. Historija turizma

Potreba čovjeka za promjenom mjesta boravka izvor je turističkih putovanja i podloga teorijskih
tumačenja kronologije razvoja turizma. Osmišljavanjem masovnih putovanja, a kasnije
vođenjem računa o doživljajima posjetitelja i iskustvenim komponentama putovanja razvio se
dokoličarski kao i poslovni turizam. Dakle, suvremeni turizam je posljedica razvoja:
 tehnologije,
 socioloških prilika,
 stupnja međuljudskih odnosa.

Faze razvoja turizma su (Gržinić, 2019):

 rano doba – prve civilizacije, Grčka, Rim, Azija (preteče razvoja turizma)
 srednje doba – od V. do XIV. stoljeća, hodočašća, istraživačka putovanja (pretežito
vjerska putovanja)
 doba renesanse – od XIV. do XVII. stoljeća, edukativna putovanja, Grand Tour
(edukacija vezana za kulturu; umjetnost)
 industrijska revolucija – od 1750. – 1850., razvitak gradova, parni stroj (osviještenost o
mogućnostima putovanja)
 moderni turizam – danas (razvoj prometa, potrošnje, masovni turizam, razvoj posebnih
oblika turizma).

5
U svojim početcima turizam je bio privilegija bogatih ljudi koji su oduvIjek putovali u udaljene
dijelove svijeta da bi vidjeli poznate građevine ili druga umjetnička djela, da bi naučili nove
jezike i upoznali se s drugim kulturama. Od vremena starih Rimljana spominju se putovanja i
boravci bogatih ljudi, koji borave i provode dio godine u zabavi i razonodi, najprije u mjestima s
termalnom vodom, zatim u Alpama i u primorskim mjestima. Sredinom devetnaestog stoljeća
turizam je postao potreba širih slojeva društva. To razdoblje okarakterizirano je značajnim
promjenama u društvu uzrokovanih industrijskom revolucijom. Seosko stanovništvo napušta
ruralni način života i seli u gradove, odnosno dolazi do urbanizacije, razvijaju se nove
gospodarske djelatnosti (industrija, trgovina, promet), dolazi do demografskog i tehničko –
tehnološkog napretka. U dvadesetom stoljeću dolazi do ubrzanog razvoja prometne
infrastrukture i prometnih sredstava, posebno željeznice, što pogoduje razvoju turističkih
putovanja (Gržinić, 2019).
Početci turističkih putovanja vežu se uz Grand Tour putovanja. Europska aristokratska mladež
organizirano je putovala po Evropi (Njemačku i Italiju) upoznavajući razne kulture, umjetnička
djela, a što je dodatno osnažila ekspanzija željezničke mreže. Prvo organizirano putovanje
željeznicom organizirao je Thomas Cook i to susret antialkoholičara 1841. godine. Putovanje je
bilo masovnog karaktera, oglašeno s konceptom posjete europskim gradovima, ponuđena je
hrana tijekom putovanja i sklopljen je ugovor s prometnim poduzećem, dakle željeznicom. Tada
nastaje putnički ček, turistička uputnica (vaučer), paušalno putovanje (po unaprijed utvrđenim
cijenama), kasnije čarter (angažiranje kapaciteta za potrebe putovanja). Kasnije brigu o profitu
preuzimaju njegovi poduzetni sinovi te osnivaju prvu putničku agenciju. Tijekom 1860-ih godina
organizirao je i razna putovanja u inozemstvo i time započeo Inclusive independent travel,
odnosno putovanja na koja putnik odlazi samostalno, dok agencija naplaćuje troškove puta,
hrane i smještaja (Gržinić, 2019).

6
 3. DEFINISANJE GLOBALIZACIJE
Pojam globalizacije izveden je od riječi "global" što znači ukupnost, a globalizam je način
gledanja na zbivanja u globalu. Globalizacija bi tako podrazumijevala socijalni proces koji teži
sveobuhvatnosti i jedinstvenosti svijeta. Prema tome, odnosi među ljudima i zemljama postaju
sve intenzivniji, a ljudi počinju globalno razmišljati i shvaćati svijet drugačije u cjelini.
Globalizacija ima i određene zahtjeve, a to su stalno ulaganje u znanje, tehnologije, istraživanje i
razvoj. Ona se kao ideja odnosi na "smanjivanje" svijeta, ali i na jačanje svijesti o svijetu kao
cjelini. Za globalizaciju se može utvrditi da je jedna od posljedica razvoja znanosti, suvremene
tehnologije, tržišne ekonomije te demokracije. Globalizacija je omogućila i slobodno kretanje
kapitala, roba, informacija i ljudi kroz širenje i ukidanje granica (Lončar, 2005).
Teoriju globalizacije osmislio je osamdesetih i devedesetih godina 20. stoljeća Ronald
Robertson. Za Robertsona teorija globalizacije ja analitička shema na temelju koje se mogu
misliti i opisati pojave koje imaju nadnacionalno značenje. Urlich Beck piše o osam tipova
globaliteta od kojih su najvažnija prva četiri (Lončar, 2005):
1. gospodarski tip
2. tehnološki tip
3. univerzalne vrijednosti
4. globalna kulturna industrija
5. policentrična svjetska politika
6. svjetsko osiromašenje
7. globalno razaranje i uništavanje čovjekova okoliša
8. transkulturalni konflikt
3.1. Uzroci nastanka globalizacije
Pojavi procesa globalizacije pogodovala je situacija nakon Drugoga svjetskog rata, osobito u
Evropi. Evropske zemlje, neke tada u potpunosti razorene, ali novčano potpomognute od SAD-a,
započinju proces međusobnog povezivanja. Jedan od ciljeva tog povezivanja bio je izbjeći
daljnja međusobna neprijateljstva i stvoriti Evropu u kojoj će sve zemlje međusobno surađivati i
pomagati se. Takva politika u Europi bila je nakon toga pokretač sličnih procesa i drugdje u
svijetu. To je na kraju dovelo do stvaranja svijeta kakav jest danas (Lončar, 2005).
Ekstremno visok porast trgovine, kao bitan element ekonomske globalizacije ima za posljedicu
rapidno smanjenje troškova prevoza i njegovo ubrzanje. Ovo posebno vrijedi za uslužni
sektor: proizvodi kao što su software i baze podataka šalju se u vremenu mjerenom sekundama s
jednog na drugi kraj svijeta. Kada se govori o nastanku globalizacije svakako se mora spomenuti
GATT (General Agreement on Tariffs and Trade) i značenje što ga je imalo smanjenje
trgovačkih carina među zemljama. Ono je, uz ostalo, pridonijelo njihovu jačem međusobnom

7
trgovinskom povezivanju. GATT je osnovan 1947. i temeljio se na klauzuli o najvećim
pogodnostima. Iz nje proizlaze tri temeljna načela: načelo recipročnosti, načelo liberalizacije i
načelo nediskriminacije. Načelo recipročnosti odnosi se na to da trgovačke olakšice koje
potpisnice GATT-a priznaju jedna drugoj, moraju biti jednake za obje strane. Kasnije je to
načelo ublaženo u korist zemalja u razvoju. Načelo liberalizacije podrazumijeva postupno
smanjivanje carina i drugih ograničenja, a načelo carinske nediskriminacije da se dvostruke
carinske olakšice između dviju potpisnica moraju primijeniti na sve članice GATT-a. Carinske
stope također se ne smiju jednostrano povećavati. U godini osnivanja GATT-u su pristupile 23
zemlje, a kasnije se taj broj neprestano povećavao. GATT je 8. decembra 1994. preimenovan u
WTO (World Trade Organization) na kraju urugvajskog kruga pregovora i ministarske
konferencije u Marakeshu. WTO je počeo djelovati 1995., a financira se doprinosima potpisnica
prema njihovu udjelu u trgovini među članicama (Župljanin & Balaban, 2014; Lončar, 2005).
Tehnološke revolucije, a posebno napredak u području razmjene informacija i u području
komunikacija (internet) su bez sumnje odigrale i igraju jednu od najznačajnijih uloga u nastanku
i razvoju globalizacije. Bez ove tehnologije bile bi teško zamislive mnoge bitne aktivnosti
globalnog društva - globalizacija financijskog tržišta, prebacivanje globalnih suma novca s jedne
strane svijeta na drugu, što se sad odvija u vremenskim intervalima djelića jedne sekunde,
organizacije transnacionalne proizvodnje i još mnogo toga (Župljanin & Balaban, 2014).
Jednu od veoma bitnih uloga, a prije svega za razvoj svijesti, odigrali su globalni problemi.
Globalni problemi, kao što su oštećeni ozonski omotač, kisele kiše ili izumiranje pojedinih
životinjskih i biljnih vrsta, te kvaliteta ljudskog života zahtijevaju globalnu politiku i globalnu
svijest. Osim svjetskih država, ovim pitanjima bave se međunarodne organizacije poput Green
Peacea ili Amnesty internationala, te druge organizacije koje djeluju na globalnom nivou. To su
pokazatelji nastanka jednog jedinstvenog svjetskog društva (Župljanin & Balaban, 2014).
U procesima globalizacije do izražaja sve više dolazi snaga i moć multinacionalnih
korporacija. Mnoge države u kojima takve korporacije posluju, a posebno one male i siromašne,
zbog golemih financijskih sredstava koje multinacionalne korporacije posjeduju, nerijetko se
vode u financijskom pogledu kao njihove podružnice. Bruto-nacionalni proizvod tih zemalja ne
može se ni približno mjeriti s profitom koji ostvaruju te korporacije. Multinacionalne
korporacije, međutim, utječu i šire svoju moć na sve države. Nijedna ne može izbjeći "globalno
traženje". Investicijske odluke korporacija donose se na globalnoj razini, prenoseći kapital ili
resurse iz jedne zemlje u drugu, utječući na (ne)zaposlenost milijuna ljudi i stupanj ekonomske
aktivnosti u pojedinim državama (Lončar, 2005).

8
3.2. Aspekti globalizacije
Brojni su i raznovrsni aspekti globalizacije, a odražavaju se na svim poljima života i djelovanja
suvremenog čovjeka. Prvi i jedan od najvažnijih aspekata globalizacije jest ekonomski aspekt.
Globalne kompanije utječu na tijek svjetskih gospodarskih procesa i mnoge od njih, iz sasvim
jednostavnog razloga da obavljaju svoj posao i stječu dobit, integriraju svijet. Multinacionalne
kompanije uključuju u svoje poslovanje milione ljudi širom svijeta koji su međusobno povezani
usprkos velikim udaljenostima. One nadziru svjetske resurse, kapital i tehnologiju. Na taj se
način širi gospodarstvo bez granica i posluje se kao da nema gospodarskih i političkih barijera
(Lončar, 2005).
Političko-pravni aspekt odnosi se na narušenu državnu suverenost nastalu uključivanjem u
međunarodne ugovore, zajednice i organizacije. Stvara se sistem globalnog upravljanja koje
ograničava dosadašnju moć države pri čemu nastaje temelj za stvaranje nove, nadnacionalne
države. Slabljenje državne vlasti posebno se uočava u području financija. Internacionalizacija i
regionalizacija također postaju, uz globalizaciju, izazovi današnjim državama. Stvaraju se nove
međunarodne i regionalne udruge preko kojih se mogu vršiti pritisci na vlade država, ali i
uspostavljaju veze s ljudima širom svijeta. Globalna politika postaje multikulturalna i
multicivilizacijska. "Smanjivanjem" svijeta porasla je svijest o povezanosti i međuovisnosti
njegovih različitih dijelova. Dolazi do napuštanja starih i prihvaćanja novih, širih identiteta
(Lončar, 2005).
Društveni aspekt globalizacije odnosi se na svijet uopšte, koji sve više postaje, kako je
McLuhan predvidio, 'globalno selo', nova vrsta komunikacije (chat, e-mail) omogućava stvaranje
"društva" na daljinu. Ovakva druženja stoje rame uz rame s tradicionalnim druženjem unutar
porodice ili sa komšijama i prijateljima, ali ona ne predstavljaju zamjenu za ovu tradicionalnu
vrstu druženja (Župljanin & Balaban, 2014).
Vrlo su vidljive promjene procesa globalizacije i na području kulture. Razvijena, uznapredovala
tehnologija takođe znači olakšan pristup i komunikaciju s drugim kulturama. Pojačana trgovina i
trgovinski tokovi takođe idu u prilog tome. Svijet, globalizovan u jednu zajednicu, znači i
ispreplitanje različitih svjetskih kultura. Međutim, nisu rijetke kritike na račun globalizacije u
području kulture – zbog dominantnog svjetskog položaja SAD-a - da su one, zapravo, put ka
uniformisanosti svijeta, zahvaljujući istoj takvoj dominaciji američke kulture i jezika u odnosu
na druge kulture. Suvremeni čovjek svjedoči činjenici da je i u kulturološkom pogledu svijet sve
više zaokupljen pozapadnjačenjem i stvaranjem globalne kulture. Na taj način ugrožene su
mnoge lokalne i regionalne kulturalne posebnosti koje život na Zemlji čine zanimljivim. S druge
strane, osvješćivanje ovih lokalnih i regionalnih kultura i njihova prezentacija spada u prateće
pojave globalizacije, što uveliko pridonosi njihovom očuvanju (Župljanin & Balaban, 2014).
Globalni problemi zaštite životne sredine, kao što su zagrijavanje zemljine atmosfere, ozonske
rupe, uništavanje tropskih šuma, i sl., najslikovitije predstavljaju globalizaciju, jer se ovdje
nedvosmisleno radi o globalnim problemima koji se moraju rješavati globalno. Dakle, čak i u
području zaštite životne okoline, postoje regionalni i lokalni problemi poput zagađenja rijeka
(Župljanin & Balaban, 2014).

9
 4. UTJECAJ GLOBALIZACIJE NA TURIZAM
Utjecaj globalizacije na turizam sagledan je s pet temeljnih aspekata, a koji se odnose na:
gospodarstvo, tehnologiju, kulturu, ekologiju i politiku.
Gospodarski gledano, globalizacija u turizmu dovodi do integracije turističkih poduzeća.
Turistička poduzeća povezuju se vertikalno i horizontalno, što dovodi do sužavanja prostora i na
kraju do ispadanja iz tržišne utrke manjih gospodarskih subjekata i svih onih koji se nalaze izvan
velikih sistema.
Turistička svjetska organizacija, Međunarodni monetarni fond i drugi globalni sudionici u
uspostavljenom sistemu, neposredno su diktirali parametre turističkom razvoju, određivali su
politiku investicija, konstrukciju infrastrukture i ostalo, često u dogovoru s multinacionalnim
korporacijama. Nerijetko međunarodne turističke kompanije promoviraju turističke destinacije.
Njihovo je sudjelovanje pritom ovisilo o činiteljima koji osiguravaju egzistenciju njihovih
kompanija. Da bi sudjelovale na međunarodnom turističkom tržištu, neke su države, poradi toga,
bile primorane prihvatiti strani udio kapitala, čak i formiranje novog tipa turističke ponude. To je
omogućivalo emitivnim zemljama da reguliraju turističku potrošnju svojih građana i odljev
novca iz zemlje. Dolazak turista u pojedine destinacije postizao se ili uz dobijanje podrške
emitivnih zemalja ili temeljem snage tih zemalja, koje su tako izravno ili posredno utjecale na
njihovu dobit ili interes. Multinacionalne snage bavile su se modelima alternativnih destinacija.
One su time osnaživale svoj utjecaj na međunarodni turizam (Koncul, 2004).
Može se zaključiti da turistička tržišta postaju globalna i otvorena za strane investicije, razvija se
globalni turistički menadžment, a konkurencija među turističkim destinacijama je sve veća.
Turističke destinacije konkuriraju na globalnoj razini, bez obzira na međusobnu udaljenost.
Informatičko/komunikacijska tehnologija pruža dodatnu snagu razvoju turizma, njegovoj
prodornosti, poslovnosti i drugim poslovnim i integrativnim obilježjima, uključujući i nadzor
transnacionalnih organizacija i međunarodnih institucija. Stvoreni su tako kompleksni odnosi
između produkcije i distribucije u međunarodnome turizmu (Koncul, 2004). Napredak na
području tehnologije i u turizmu je doveo do značajnih promjena. Savremeni rezervacijski i
distribucijski sustavi zbog gusto isprepletenih informacijskih mreža pretvaraju svijet u „globalno
selo“. Mogućnost kupoprodaje bez fizičkog kontakta donosi radikalne promjene u cjelokupnoj
ekonomiji pa tako i na području turizma. Informacija koja predstavlja moć, pomoću interneta
postaje globalno dostupna, a uloga interneta u turizmu je višestruka. Cijene promocije
destinacija, rezervacije te prodaje aranžmana i usluga naglo padaju, a oni sami postaju
jednostavno i lako dostupni (Nedeljković, Jovanović, & Đokić, 2013).
Razvijanjem međuodnosa turizma i globalizacije dolazi do izražaja njegov sve snažniji oblik
globalizirane djelatnosti. Turizam, za razliku od drugih gospodarskih grana, neizostavno
sadržava i socijalno-kulturnu sastavnicu u njezinoj složenosti i međuodnosima. Kulturološke
značajke globalizacije u turizmu ogledaju se u ujednačavanju ponašanja putnika. Savremeni
turist svjestan je kulture zemlje u koju putuje i određenih normi ponašanja koje se moraju
poštivati na svakom turističkom putovanju (Koncul, 2004; Nedeljković, Jovanović, & Đokić,
2013).

10
Na području ekologije globalizacija je donijela brojne negativne posljedice po prirodne resurse i
okoliš, kao npr.: efekt staklenika, ozonske rupe, uništavanje šuma, zagađenje opasnim
spojevima, zagađenje teškim metalima, smanjenje resursa pitke vode i slično (Koncul, 2004).
Globalizacija i utjecaji
Ekonomija Tehnologija
Horizontalno i vertikalno povezivanje
Strane investicije
CRS/GDS
Okrupnjavanje (konglomerati)
E-marketing/E-rezervacije
Međunarodni turistički menadžment
Web 2.0 I Web 3.0 alati (semantički web)
Visoka kompetitivnost
Mobilna tehnologija
Ekologija
Tehnološke inovacije u prometu
Klimatske promjene i zagađenje u turizmu
On line agenti
Globalno zatopljenje i promjene kretanja turističke
Uređaji/kartice za identifikaciju korisnika
potražnje
Računarstvo u oblacima
Društveno odgovorno poslovanje
Održive destinacije budućnosti
Kultura Ponašanje turista
Globalizacija kulture Neovisni
Kulturna komodifikacija Zahtjevni
Demonstracijski efekt (preuzimanje navika i Želja za novim iskustvima i doživljajima
ponašanja posjetitelja) Želja za sigurnošću u destinaciji i osiguranju
Antagonizam u odnosima lokalnog i stranog putovanja
Glokalizacija (globalni manifest na lokalno) Visoka ekološka osviještenost
Politika Visoka informatička obrazovanost
Regulacija zračnog prometa (pojava niskotarifnih Elastičnost na cijenu
prijevoznika) Samostalno kreiranje putovanja
Pravilnici i politike svjetskih organizacija u turizmu Regionalna putovanja/osobno vozilo
i ujednačavanje djelovanja na globalnoj razini Povratak prirodi i pronalaženje alternativnih
Održivi razvoj kao politika nacionalnih smještaja umjesto hotelskih soba, ruralni i zavičajni
ministarstava turizam
Osjetljivost za lokalno
Etika
Tolerancija i uvažavanje različitosti
Čuvanje prirodnog okoliša i kulturnog nasljeđa
Globalni etički kodeks za turizam (Global Code of
Obrazovanje i učenje
Etics for Tourism)
Pravo na putovanje, slobodno vrijeme i odmor, kao
10 članaka kodeksa i na ravnopravnost, poštivanje lokalnog
stanovništva
Trinaesta Opća skupština WTO-a (Santiago, Čile, Etičnost kod poslovnih ugovaranja
1999) Obaveza svih zaposlenih u turizmu na poštivanje
načela i kontrolu istih, te upozorenje na kršenje
istih
Tabela 1. Globalizacijski utjecaji u turizmu (Gržinić, 2019)

11
Uspoređujući pojedine kategorije turizma i globalizacije, uočava se da je globalizacija turizma
jedan od podsistema opće globalizacije. Taj međuodnos je prikazan u tabeli ispod. Dakle
uspoređene su opće (globalizacijske) i specifične pojedine kategorije koje potiču turizam:
1. kretanje populacije,
2. kretanje ideja
3. kretanje kapitala,
4. potreba širenja novih tehnologija,
5. stare civilizacije,
6. snažan rast u proteklih 100 godina,
7. putovanja za svakog, razvoj svjetske turističke kulture,
8. turizmu je potrebna lokalna kultura ili imidž.
Pojedinačno uspoređivajući specifičnosti globalizacije turizma u pojedinim kategorijama, može
se zapaziti da globalizacija turizma razvija svoje specifičnosti.

Tabela 2. Međuodnos turizma i globalizacije (Koncul, 2004)

12
Glavni učinci koji proizilaze iz uticaja globalizacije na turizam su (Nedeljković, Jovanović, &
Đokić, 2013):
 nagli porast potencijalne turističke potražnje za brojnim destinacijama, što uslovljava da
ceo svet postaje potencijalno odredište;
 konkurencija između turističkih destinacija postaje sve jača;
 mala i srednja preduzeća moraju se boriti za opstanak na tržištu, koje sve više
osvajaju svetski hotelski lanci;
 naglasak na uvođenje inovacija, specijalizaciju i na veći kvalitet proizvoda i
usluga;
 problemi za razvijene turističke destinacije koji proizilaze iz odnosa s dobavljačima, koji
često nisu heterogeni i ne primenjuju standarde kvaliteta.
4.1. Turistička ponuda i potražnja u globalizacijskim procesima
Sektor turizma predstavlja jedan od faktora rasta svetske ekonomije i najveću izvoznu industriju.
Izražena je heterogenost turizma, jer sam sektor je koncipiran kao složen sistem, koji se sastoji
od većeg broja podsistema. Turizam također predstavlja globalnu silu za ekonomski i regionalni
razvoj i glavnu industriju na globalnom nivou, a postaje i jedan od vodećih sektora u mnogim
ekonomijama (Nedeljković, Jovanović, & Đokić, 2013).
Prema UNWTO-u, turizam doživljava kontinuirani rast u proteklih šest decenija i postaje najbrže
rastući ekonomski sektor u svijetu. Statistički podaci o broju turista, njihovim noćenjima,
materijalnoj bazi i ostvarenim prihodima, savršenstvu organizacije i ulaganjima u propagandu,
pokazuju da je turizam najrazvijeniji u zemljama koje su i po nizu drugih pokazatelja (životni
standard, nacionalni dohodak, zaposlenost, infrastruktura, stepen motorizacije, slobodno vrijeme
i slobodna materijalna sredstva) među prvima u svijetu (Nedeljković, Jovanović, & Đokić,
2013).
Poboljšanje životnog standarda, promjene sistema vrijednosti i potreba te globalizacijski procesi
na turističkom tržištu bitno su utjecali na promjene ponašanja turista. Savremeni turisti iskusni su
putnici, dobro informirani, znaju tačno šta žele i nastoje optimalno zadovoljiti svoje potrebe s
obzirom na uloženo vrijeme i novac. Bitne odlike modernog turista jesu dinamičnost, želja za
upoznavanjem novih sredina i želja za atraktivnim sadržajima. Moderni turisti nisu pasivni
promatrači već traže oblikovanje odmora prema njihovoj želji te nestandardizirane i
individualizirane usluge i udobnije rezerviranje putovanja. Usluge poput prijevoza, smještaja i
prehrane, koje su osnovne usluge turističke ponude, nisu više presudne pri odabiru turističke
destinacije, jer se one mogu svugdje pružiti. Najveći akcent je na visokoj kvaliteti i bogatom
sadržaju boravka u određenoj destinaciji, odnosno presudne su dodatne usluge (Gržinić, 2019).
Velike promjene u sektoru turizma izazvao je ubrzani razvoj informacijskih i komunikacijskih
tehnologija te elektronsko trgovanje. Za turiste taj razvoj donosi mogućnost dobijanja većeg
broja ponuda, bolje upoznavanje ponude te mogućnost uspoređivanja i na kraju odabira onoga
šta će najbolje zadovoljiti njihove potrebe. Na strani ponude ova promjena donosi probleme
malim i srednjim poduzećima u zemljama i regijama kojima nedostaje pristup znanju i kapitalu
te se stvara sve veća razlika između njih i velikih globalnih poduzeća. Usljed sve veće
13
globalizacije poslovnih aktivnosti, promenljivih želja i potreba potrošača, privredna preduzeća
moraju permanentno istraživati tržište, kako bi obezbijedila svoj opstanak, rast i razvoj. Tokom
razvoja, turizam je s jedne strane nudio nove oblike putovanja, aranžmane, nove destinacije, dok
je na drugoj strani stvarao potrebu za novim oblicima organizovanja, novim resursima i
strategijama. Kao pojava je prisutan u svim zemljama, ali se po obimu i efektima različito
manifestuje. Svim turističkim destinacijama koje se natječu na globalnom turističkom tržištu
izazov je izgraditi individualni brand, odnosno prenijeti klijentu svoj autentični profil ponude
koji će jednu turističku destinaciju izdvajati od drugih. Nositelji turističkih aktivnosti, posežu za
različitim oblicima vertikalne i horizontalne strategije integracije. Dolazi do okrupnjivanja u
turoperatorskom poslovanju i u hotelijerstvu što donosi jačanje konkurentske prednosti, jačanje
imidža, uvođenje jedinstvenoga rezervacijskog sistema i djelotvornije istraživanje globalnoga
turističkog tržišta. Konkurencija na turističkom tržištu postala je vrlo oštra i to ne samo među
zemljama jedne regije nego i među regijama na globalnoj razini. Za turiste se bori sve veći broj
postojećih, ali i novih destinacija. Promjene izazvane globalizacijskim procesima izravno
zahvaćaju nositelje poslovnih aktivnosti unutar turističkog sektora. Ako neki segment turističkog
tržišta želi postati konkurentnim ne može zaobići pridruživanje svjetskim grupacijama jer će u
protivnom biti istisnut s tržišta (Gržinić, 2019; Nedeljković, Jovanović, & Đokić, 2013).
4.2. Utjecaj globalizacije na turistička kretanja u Evropi
Kraj dvadesetog i početak dvadeset i prvoga stoljeća rezultiraju intenzivnim razvojem
proizvodnih snaga, što izravno utječe na poboljšanje životnoga standarda. Ta je pojava izravno
potaknula promjene u ponašanju, pa i u strukturi turističke potražnje u usporedbi s prijašnjim
razdobljem. Poboljšani životni standard odrazio se na omasovljenje turističkih kretanja, ali i na
porast potrošnje turista, pa time i prihoda koji se ostvaruje od turizma.
Provedenim istraživanjem, ostvarenim anketiranjem eksperata koji se bave globalizacijom u
turizmu, došlo se do zaključka da su prije svega promjene na strani turističke potražnje poticale
nastanak globalizacijskih procesa, pri čemu se pojavljuje nužnost za internacionalizacijom
nositelja turističkih aktivnosti kako bi se našli što kvalitetniji odgovori na narasle zahtjeve u
turističkoj potražnji. Ispitivanjem eksperata potvrđena je teza da je životni standard vrlo važan
segment u turističkoj potrošnji, potom su promjene sustava vrijednosti ocijenjene vrlo važnima
kao i afirmiranje novih potreba i uspostavljanje novoga životnog obrasca. Nevažnim elementom
ocijenjen je životni stil (Pavlić, 2004).
Globalizacijski procesi su uz ostalo uveliko pridonijeli promjeni društvenih odnosa, i to se
nadasve ogleda u sferi rada. Napredak na području slobodnog vremena, uz obrazovanje,
zdravstveni status, te informacije i komunikacije, postaju generatorima razvoja u razvijenim
zemljama. Nove turističke potrebe zahtijevaju prilagodbu turističke ponude zahtjevima turističke
potražnje. Pomiriti te suprotnosti, koje su istodobni proizvod globalnoga društva, nije moguće
bez aktivnog pristupa promjeni dosadašnje turističke politike. Sve navedeno utjecalo je na
pojavu da u malome vremenskom razdoblju, od Drugoga svjetskog rata do danas, turizam
postane globalni fenomen, na što upućuje veliki broj sudionika koji se uključuju u svjetske
turističke tokove (Pavlić, 2004).

14
Na slici 1. nalaze se međunarodni turistički dolasci u svijetu za period od 2000. do 2020. godine
te regionalni i subregionalni udjeli na svjetskom turističkom tržištu za 2020-tu godinu.

Slika 1. Međunarodni turistički dolasci u svijetu 2000-20201

Najveći udio na svjetskom turističkom tržištu ima Evropa, a on je u 2020 godini iznosio 59%.
Dalje je slijede Američki region sa 17% i Azijski/Pacifički region sa 15%. Što se tiče
subregionalnih udjela vidimo da su vodeće Južna/Mediteranska Evropa sa 22% i Zapadna
Evropa sa 20%. Također možemo vidjeti da su se međunarodni turistički dolasci u svijetu
godinama postepeno povećavali sve do 2020-te godine, kada svijet pogađa pandemija COVID-
19.
U nastavku, prikazani su međunarodni turistički dolasci u Evropi, regionalni i podregionalni
udjeli na svjetskom turističkom tržištu 2019 godine kada je turizam bio na vrhuncu, a potom su
upoređeni međunarodni dolasci u Evropi iz 2019, 2020 i 2021 godine (od januara do septembra).

1
Slika 1. Međunarodni turistički dolasci u svijetu - izvor: https://www.unwto.org/global-and-regional-tourism-performance

15
 235-

Slika 2. Međunarodni turistički dolasci u Evropi2

Slika 3. Regionalni udjeli dolazaka 20193 Slika 4. Subregionalni udjeli dolazaka 20194

Na osnovu slika 2. i 3. možemo vidjeti da je broj međunarodnih turističkih dolazaka u Evropi u

2019 godini iznosio 746 miliona, što je 51% svjetskog turističkog tržišta. Dalje su je slijedili
Azijski/Pacifički region sa 25% i Američki sa 15% udjela na svjetskom turističkom tržištu. Kada
pogledamo podregionalne udjele svjetskog turističkog tržišta (slika 4.), 21% pripada
Južnoj/Mediteranskoj Evropi, 14% Zapadnoj Evropi, 12% Sjeverno-Istočnoj Aziji, 10%
Centralna/Istočna Evropa, 10% Sjevernoj Americi, 9% Južno-Istočnoj Azija itd.
Prema grafičkom prikazu (slika 2.) vidimo da se godinama broj turističkih dolazaka u Evropi
povećavao sve do pandemije COVID-19, dakle 2020-te godine. Također, prikazano je da je taj
broj 2019 godine iznosio 746 miliona, dok je 2020. godine iznosio 235 miliona, gdje vidimo
uticaj pandemije na dolazak turista. U nastavku su upravo upoređena ova dva perioda te 2021.
godina.

2
Slika 2. Međunarodni turistički dolasci u Evropi, izvor: UNWTO
3
Slika 3. Regionalni udjeli dolazaka 2019, izvor: UNWTO-GLOBAL AND REGIONAL TOURISM PERFORMANCE
4
Slika 4. Subregionalni udjeli dolazaka, izvor: UNWTO-GLOBAL AND REGIONAL TOURISM PERFORMANCE

16
Slika 5. Međunarodni turistički dolasci za Evropu 2019., 2020. i 2021. godina 5

Na osnovu grafičkog prikaza (slika 5.), vidljiv je napredak u 2021. godini u odnosu na 2020.
godinu, međutim i dalje je veliki jaz u usporedbi sa predpandemijskim periodom, odnosno s
2019. godinom. UNWTO provelo je globalno istraživanje o utjecaju COVID-19 na turizam i
očekivanom vremenu o oporavku, gdje uglavnom preovladava mišljenje eksperata da će se stanje
vratiti na predpandemijski nivo 2023. godine ili kasnije. Konkretno za Evropu, 49% smatra da će
se to desiti 2023. godine, 43% 2024 ili kasnije, a tek 8% smatra da će to biti 2022 godina.

Slika 6. Rezultati istraživanja6

5
Slika 5. Međunarodni turistički dolasci za Evropu 2019., 2020. i 2021. godina, izvor: UNWTO
6
Slika 6. Rezultati istraživanja, izvor: UNWTO SURVEY

17
Za kraj ovog poglavlja imamo prikaz ostvarenih noćenja u zemljama Evropske unije za period
2008-2021.g.

Slika 7. Ostvarena noćenja u zemljama EU 2008-20217

Na osnovu grafičkog prikaza (slika 7.) također možemo primijetiti da se i broj noćenja u
zemljama EU iz godine u godinu povećavao sve do 2020. godine, a potom iz prethodno
pomenutih razloga dolazi do pada.
Analizirajući cjelokupno četvrto poglavlje ovog rada možemo zaključiti da je globalizacija, kako
u cijelom svijetu tako i u Evropi, imala utjecaj na porast potencijalne turističke potražnje. To se
ogleda u tome što je globalizacija poticala uvođenje inovacija, specijalizaciju i veći kvalitet
proizvoda i usluga te ubrzani razvoj informacijskih i komunikacijskih tehnologija koje imaju
višestruke koristi za turiste, a i formirale su savremenog turista koji je danas informiran i zna
tačno na koji način želi da uloži vrijeme i novac radi zadovoljavanja svoje potrebe. Također
poboljšani životni standard, kao produkt globalizacije, odrazio se na omasovljenje turističkih
kretanja, a tako i na porast potrošnje turista pa time i prihoda koji se ostvaruje od turizma.
Analizom međunarodnih turističkih kretanja do 2020. godine, možemo vidjeti da su imala
uzlaznu putanju. Najveći udio na svjetskom turističkom tržištu ima Evropa, a posebno se ističu
Južna/Mediteranska Evropa i Zapadna Evropa. Također ove regije zadržale su vodeće pozicije na
svjetskom turističkom tržištu tokom i nakon 2020-te godine.

7
Slika 7. Ostvarena noćenja u zemljama EU 2008-2021, izvor: EUROSTAT

18
 5. ZAKLJUČAK
Ekonomski gledano turizam ima pozitivne strane, dakle donosi zaradu, napredak i razvoj što
dovodi do zainteresiranosti svih zemalja za uključivanje na međunarodno turističko tržište. Pri
tom se zanemaruju negativni utjecaji, a turizam je vrlo osjetljiv na rizike što znači da može lako
doći do remećenja turističkih tokova.
Globalizacija u turizmu dovodi do integracije turističkih poduzeća, ujednačavanju ponašanja
turista, utjecaja na politiku svjetskih organizacija u turizmu i uspostavlja etičke kodekse, a
razvojem tehnologije pruža dodatnu snagu razvoju turizma, njegovoj prodornosti, poslovnosti i
drugim poslovnim i integrativnim obilježjima. Na globalnoj razini, u razvoju međunarodnog
turizma uključena su brojna tijela od općeg značaja za svjetsko gospodarsvo te ona koja su
specijalizirana za turizam. Tako na regionalnoj, evropskoj razini postoje brojna tijela i
mehanizmi koji formiraju turizam i usklađuju ga sa gospodarskim razvojem. Na strani turističke
potražnje globalizacija je utjecala tako što su današnji turisti informiraniji i zahtjevniji. Oni znaju
tačno šta žele, a ako određena ponuda ne ispunjava njihova očekivanja oni traže dalje i lako
dolaze do alternative. Rezultat toga je da na strani ponude dolazi do sve veće konkurencije, a
tako i do različitih te kvalitetnijih mogućosti za turiste da ispune svoje želje, odnosno očekivanja.
Dakle, globalizacijski procesi su uveliko pridonijeli promjeni društvenih odnosa, utičući na
područja slobodnog vremena, obrazovanja, zdravstvenog statusa, informacija i komunikacije,
koji čine generatore razvoja u razvijenim zemljama. Nove turističke potrebe zahtijevaju
prilagodbu turističke ponude zahtjevima turističke potražnje. Ta prilagodba zahtijeva aktivan
pristup promjeni turističke politike.
Sve navedeno utjecalo je da turizam postane globalni fenomen, a na to upućuje veliki broj
sudionika koji se uključuju u svjetske turističke tokove. Tome svjedoče i analize međunarodnih
turističkih kretanja. Analizom međunarodnih turističkih kretanja do 2020. godine, možemo
vidjeti da su ona imala uzlaznu putanju. Prema podacima za 2020. godinu najveći udio na
svjetskom turističkom tržištu ima Evropa (59%), a posebno se ističu Južna/Mediteranska Evropa
(22%) i Zapadna Evropa (20%). Također ako pogledamo predpandemijski period, dakle 2019.
godinu kada je turizam bio na svom vrhuncu, 51% svjetskih turističkih dolazaka zabilježen je na
području Evrope. Analizom ostvarenih noćenja na području zemalja Evropske unije do pojave
COVID-19 virusa, dakle do 2020. godine, također je vidljivo da su ona imala tendenciju rasta.
Osvrćući se na predpandemijski i postpandemijski turizam Evrope u radu, prikazan je pomak u
2021. godini u poređenju sa 2020. godinom, međutim to nije ni približno brojkama iz 2019.
godine. UNWTO provelo je globalno istraživanje o utjecaju COVID-19 na turizam i očekivanom
vremenu o oporavku, gdje za Evropu mišljenja eksperata da će se stanje vratiti na
predpandemijski nivo iznose: 2023. godine 49%, 2024 ili kasnije 43% i 8% za 2022 godinu.
Na kraju rada, pregledajući navedenu literaturu i grafičke prikaze, možemo potvrditi hipotezu
ovog rada koja glasi: “Proces globalizacije ima značajan utjecaj na sektor turizma Evropske
unije”. Analizirajući literaturu vidimo brojne ekonomske, tehnološke, političke, kulturne i
ekološke utjecaje koje procesi globalizacije imaju na turizam. Većina tih utjecaja su pozitivni i
značajni za turizam, na način da su omogućili da se sve više ljudi uključi u svjetska turistička
kretanja te da turistička ponuda bude raznovrsnija, kvalitetnija i pristupačnija. Tome upravo
dokazuju i analize turističkih kretanja od 2000. godine do 2020. godine, prema kojima su ona
imala tendenciju rasta, a najviše turističkih dolazaka ostvareno je na području Evrope.

19
Literatura
Blažević, B. (2007). Turizam u gospodarskom sustavu. Opatija: Fakultet za turistički i hotelski
menadžment.
Brdar, I., Džamić, V., Radojević, T., Boljanović, T. Đ., & Dobrijević, G. (2015). Pozitivni efekti procesa
globalizacije na turizam. Sitcoin 2015 (str. 43-46). Beograd: Singidunum University.
Gržinić, J. (2019). Uvod u turizam - povijest, razvoj, perspektive. Pula: Sveučilište Jurja Dobrile u Puli.
Koncul, N. (2004). Položaj turizma u globalnim i europskim integracijskim procesima. Naše more:
Journal of marine sciences, 51, 5-6.
Lončar, J. (2005). Globalizacija-pojam,nastanak i trendovi razvoja. Geoadria, 10(1), 91-104.
Nedeljković, O., Jovanović, R., & Đokić, M. (2013). Trendovi razvoja i uticaj globalizacije na turizam.
EMC Review - Časopis za ekonomiju, 5(1), 73-86.
Njegovan, Z. (2016). Ekonomika turizma i seoskog turizma. Novi Sad: Poljoprivredni Fakultet.
Pavlić, I. (2004). Suvremene tendencije u razvoju svjetskog turizma i globalizacijski procesi. More i
turizam, 51(5-6), 214-226.
Petrić, L. (2006). Osnove Turizma. Split: Ekonomski fakultet Split.
Vlahović, D. (2005). Turizam, identitet i globalizacija. U Ekonomska misao i praksa (str. 91-104).
Dubrovnik: Sveučilište u Dubrovniku.
Župljanin, S. S., & Balaban, M. (2014). Globalizacija i transnacionalne prakse. Svarog, 1(8), 121-137.

Internet izvori:
EUROSTAT - https://ec.europa.eu/eurostat/web/tourism/visualisations
UNWTO - https://www.unwto.org/global-and-regional-tourism-performance
UNWTO SURVEY - https://www.unwto.org/taxonomy/term/347

20