VELEUČILIŠTE U ŠIBENIKU

ODJEL MENADŽMENT

PREDDIPLOMSKI STRUČNI STUDIJ MENADŽMENT

Marica Baljkas

DARK TURIZAM

Završni rad

Šibеnik, 2020.
 VELEUČILIŠTE U ŠIBENIKU

ODJEL MENADŽMENT

PREDDIPLOMSKI STRUČNI STUDIJ MENADŽMENT

DARK TURIZAM

Završni rad

Kolеgij: Teorija i organizacija turizma

Nastavnik: Jеlеna Šišara, univ. spеc. oеc., v. prеd.

Studеnt: Marica Baljkas

Matični broj: 0269087703/15856161

Šibеnik, 2020.
Sadržaj: str.

1. Uvod 1
2. Turizam – definicija i osnovni pojmovi 2
2.1. Definiranje pojmova – turizam, turist i posjetitelj 2
2.2. Razvoj turizma 3
2.3. Turistički resursi 4
2.4. Turistička destinacija 4
2.5. Turistička motivacija 5
3. Selektivne vrste turizma 8
3.1. Selektivni oblici turizma – klasifikacija i sistematizacija 12
4. Dark turizam 15
4.1. Pristupi koncepta dark turizma 16
4.2. Tipologija atrakcija dark turizma 18
4.3. Motivacija u dark turizmu 20
4.4. Mediji kao element populariziranja dark turizma 21
5. Lokaliteti dark turizma u svijetu 22
5.1. Auschwitz-Birkenau 22
5.2. Hirošima 23
5.3. Alcatraz 24
5.4. Černobil 24
5.5. Svjetski trgovački centar u New Yorku 25
5.6. Tuneli Cu Chi 26
5.7. Pompeji 26
6. Lokaliteti dark turizma u Hrvatskoj 27
7. Potencijalna ponuda dark turizma u Šibeniku 27
8. Zaključak 31

Literatura
 1. Uvod

Globalizacija i bolja povezanost različitih krajeva svijeta, odnosno dostupnost destinacija

diljem svijeta, prouzročila je i razvoj turizma. Pri objašnjavanju pojma turizma i njegovih
selektivnih oblika među kojima je i dark turizam, potrebno je definirati kako tu osnovnu
terminologiju, tako i turističke resurse kao turističku atrakcijsku osnovu u skladu s kojom će
se formirati sama turistička destinacija i razviti selektivne vrste turizma koje će nuditi na
turističkom tržištu. Uz navedeno, važan je i pojam turista kao korisnika turističkih usluga i
proizvoda destinacije čija motivacija determinira oblikovanje istih.

U ovom radu glavni cilj je istražiti i definirati selektivne vrste turizma kao opreku
masovnom turizmu, specifično obraćajući pozornost na dark turizam kao tržišnu nišu pri
kreiranju turističke ponude različitih turističkih destinacija, zatim obrazložiti različite pristupe
njegovoj konceptualizaciji, motive posjetitelja i turista za posjet atrakcijama i lokalitetima
dark turizma, tipologiju tih atrakcija te postojeće lokalitete ove selektivne vrste turizma.

1
 2. Turizam – definicija i osnovni pojmovi

2.1. Definiranje pojmova – turizam, turist i posjetitelj

Turizam gledan kao ,,skup raznolikih individualnih iskustava o odnosima koji nastaju
povodom zadovoljenja čovjekovih potreba“ 1koje u ovom slučaju nazivamo – turističkim
potrebama definira razliku u pojmovima turista i turizma. Sama pozicija čovjeka, odnosno
nalazi li se on u tim odnosima kao turist ili djelatnik u turističkom servisu, formira njegovo
iskustvo – percepciju turizma, a time i samo njegovo shvaćanje. Definicija turizma prema
švicarskim autorima Hunzikeru i Krapfu glasi: ,,Turizam je skup odnosa i pojava koje
proizlaze iz putovanja i boravka posjetitelja nekog mjesta ako se tim boravkom ne zasniva
stalno prebivalište i ako s takvim boravkom nije povezana nikakva njihova privredna
djelatnost.“2

Suvremena teorija definicije turizma svrstava u dvije osnovne kategorije – demand – side
(s aspekta potražnje) i supply – side (s aspekta ponude). S aspekta potražnje WTO i
UNISTAT 1994. godine donose novu definiciju turizma prema kojoj: „Turizam obuhvaća sve
aktivnosti osoba na putovanju i prilikom boravka u mjestima izvan njihova uobičajenog
prebivališta u razdoblju ne duljem od jedne godine, a u svrhu odmora, poslovnih i ostalih
razloga“3. Krucijalni dio ove definicije čini uobičajeno okruženje kao geografska cjelina u
kojoj se pojedinac kreće u svojoj svakodnevnoj rutini, WTO preporuča 160 km kao gornju
granicu uobičajenog okruženja za domicilne posjetitelje.

Statistički ljetopis Hrvatske smatra da je pojam turizma izveden iz pojma turista. Pojam
turist obuhvaća: „lica koja u nekom mjestu izvan svog prebivališta provode najmanje jednu
noć u ugostiteljskom ili nekom drugom objektu za smještaj gostiju, a razlozi boravka su
odmor i rekreacija, zdravlje, studije, sport, religija, obitelj, poslovi, javne misije i skupovi“.
„Posjetitelj je osoba koja putuje u mjesto izvan uobičajenog okruženja u trajanju od najviše
12 mjeseci (6 ukoliko je riječ o domaćem posjetitelju), a glavni razlog putovanja ne smije biti
obavljanje plaćene djelatnosti u mjestu koje se posjećuje.“ 4

1
A. Dulčić, L. Petrić: Upravljanje razvojem turizma; MATE d.o.o., Zagreb, 2001.; str. 3
2
A. Dulčić, L. Petrić: Upravljanje razvojem turizma; MATE d.o.o., Zagreb, 2001.; str. 3
3
L. Petrić: Osnove turizma, Ekonomski fakultet u Splitu, Split, 2006.; str. 21
4
L. Petrić: Osnove turizma, Ekonomski fakultet u Splitu, Split, 2006.; str. 23

2
 Nadalje, s aspekta ponude, teoretičar Leiper definira turizam kao: „skup različitih firmi,
organizacija i objekata koji imaju zadaću da zadovoljavaju specifične potrebe i želje
turista.”. 5

Turistički proizvod kao skup različitih usluga i proizvoda nalaže da turizam nije
jedinstvena industrija već multidimenzionalna pojava koja sabire „proizvode“ brojnih drugih
industrija. Sumirajući navedeno, supply-side koncept usmjeren je poduzećima koja
opskrbljuju turističko tržište, dok je demand-side koncept usmjeren ka potrošačima,
korisnicima usluga – turistima.

2.2. Razvoj turizma

Etape turističkog razvitka podijeljene su na dvije epohe: predturistička epoha do početka

19. st. i turistička epoha od sredine 19. st. do danas.

D. Alfier (1994.) analizira turističku epohu kroz četiri etape:

- oligoturizam – turizam bogatih slojeva društva obilježen dugim odmorima u luksuznim

odredištima i smještajnim objektima (banje, lječilišta, kulturni centri);
- politurizam – turizam širih imućnijih društvenih slojeva buržoazijskog društva uz pojavu
većeg broja turističkih destinacija i smještajnih objekata
- masovni turizam – rezultat sociogospodarskog razvitka društva nakon 2. svjetskog rata,
omasovljenje putovanja na širem geografskom teritoriju uvjetovano skraćenjem radnog
vremena radnika, većim dohotkom, pravima na godišnji odmor itd.
- suvremeni masovni turizam – turizam razdoblja od 80-ih godina 20. st. do danas, obilježen
sve izraženijom ekološkom komponentom tzv. održivi turizam.

Aktivan međuodnos turista i okoline, masovna društvena potreba za rekreacijom, aktivna

uloga države u upravljanju turizma kao društvenim i gospodarskih fenomenom te snažan
ekonomski faktor turizma samo su neke od karakteristika zbog kojih se ova epoha naziva
turističkom.

Upravo je razdoblje suvremenog masovnog turizma generiralo nove funkcije turizma i

njegove selektivne oblike. Putovanja koja nisu generirana potrebom zarade već potrošnje
predstavljaju novi oblik kretanja ljudi definiran kao međunarodni turizam. Takav tip
5
Preuzeto iz: Cooper, C. et. alt. op.cit., 2005, str. 15

3
putovanja i potrošnje potaknuo je razvoj mnogih dotad nerazvijenih krajeva, ali i negativne
efekte u vidu zagađenja okoliša i narušavanja prirodnih ljepota. Upravo iz tih razloga javlja se
potreba naglašavanja ekološkog aspekta turizma; održivog turizma.

2.3. Turistički resursi

Pojam turističkih resursa prema E. Kušenu definiran je kao „skupni naziv za potencijalne
i realne turističke atrakcije, za turističku infrastrukturu i suprastrukturu, turističku
organiziranost destinacije, turističke kadrove i sl.“, 6
a rezultat ovih elemenata je sam
turistički proizvod.

Sukladno definiciji turističke resurse možemo klasificirati na:

- temeljne turističke resurse (realnu atrakcijsku osnovu na kojoj je zasnovana turistička

ponuda i na temelju koje se planira turistički razvitak i kreira turistički proizvod);
- ostale izravne turističke resurse (turistička suprastruktura koja osigurava udoban
boravak turista u destinaciji) i
- neizravne turističke resurse (infrastruktura kojom se stvaraju uvjeti za uspješniji
turistički razvoj).

UNWTO turističke resurse dijeli na: prirodne turističke resurse; kulturno povijesnu
baštinu; klimatske uvjete, infrastrukturu i kadrove i suprastrukturu.

2.4.Turistička destinacija

Turistička destinacija predstavlja vezu između turista i okoline receptivnog područja u

kojemu boravi, mjesto susreta dobavljača turističkih proizvoda i usluga s ciljem formiranja
finalnog turističkog proizvoda te okvir unutar kojeg se odvijaju turističke djelatnosti. Kao
koncept pojavljuje se osamdesetih godina prošlog stoljeća. Budući da je razvoj turizma vezan
uz prostor čija je specifična atrakcijska osnova privlačna turistima, formirala su se turistička
mjesta. U užem smislu, ovaj termin označava naselja koja u sezoni imaju značajan priljev
turista ili posjetitelja, dok u širem označava svaki uređeni prostor koji privlači veći broj

6
Kušen, E.: Turistička atrakcijska osnova, Institut za turizam, Zagreb, 2002

4
posjetitelja. Upravo iz tog šireg aspekta poimanja turističkog mjesta nastao je pojam turističke
destinacije.

Turističku destinaciju definirali su mnogi strani i domaći autori kao7:

- „…radi se o turistički organiziranom i prepoznatljivom prostoru, o prodajnoj

turističkoj jedinici, u kojoj turisti nalaze sve ponudbene kapacitete i sadržaje koji će ih
najprije privući, a onda i zadržati na duljem boravku. S druge strane, takva prostorna
jedinica će pak kroz objektivno više mogućih i raznovrsnijih sadržaja omogućiti takvu
potrošnju turista, koja će osigurati odgovarajuće (zadovoljavajuće) prihode lokalnom
stanovništvu.“ (Vukonić, 1998.)
- „Destinacija, dakle predstavlja fleksibilan, dinamičan prostor čije granice određuje
turistička potražnja, neovisno o administrativnim granicama.“ (Hitrec, T., Turistička
destinacija, pojam, razvitak, koncept, Turizam, 3 – 4/1995, str. 43 – 52, 1995.)
- „Takvu prostornu cjelinu u kojoj je turizam dominantna djelatnost s brojnim
međusobnim interaktivnim elementima (i interakcijama s okolišem) uobičajeno
nazivamo destinacijskim sustavom ili destinacijom.“ (Petrić, L., Destinacijski
menadžment, Ekonomski fakultet Split, 2006.)

„U turizmu destinacija označava lokalitet, mjesto, regiju, zemlju, skupinu zemalja, pa čak i
kontinent kao odredište turističkog putovanja.“. 8

2.5. Turistička motivacija

Prvi koji je klasificirao ljudske potrebe bio je američki psiholog Abraham Harold Maslow.
U svom djelu „Teorija ljudske motivacije“ iz 1943. godine objasnio je kako je ljudsko
ponašanje uvjetovano postizanjem ciljeva. Njegova hijerarhija potreba često se prikazuje u
obliku piramide sa pet stupnjeva. Prva četiri predstavljaju psihološke potrebe, dok peta
predstavlja potrebu za rastom i razvojem. Potrebe nisu poredane po redoslijedu važnosti jer
su, po njegovoj teoriji, sve istovremeno prisutne već njihovu hijerarhiju određuje intenzitet
pojedine potrebe, a ne njena vrsta. Važnost leži u poštivanju te hijerarhije, potrebno je prvo
zadovoljiti potrebe nižih stupnjeva pa potom viših jer bi, po Maslowu, nepoštivanje tog
redoslijeda moglo dovesti do frustracije pa čak i do depresije i autodestrukcije.

7
Preuzeto iz: Križman Pavlović, D., 2008., op. cit., str. 57-58
8
L. Petrić: Osnove turizma, Ekonomski fakultet u Splitu, Split, 2006.; str. 49

5
 Slika 1: Hijerarhija potreba po klasifikaciji Abrahama Maslowa
Izvor: https://sh.wikipedia.org/wiki/Maslowljeva_hijerarhija_potreba

Čovjekova alijenacija kao produkt procjepa između onoga što čovjek želi i ne želi, voli ili
ne voli rezultirala je nastankom pojma turističke potrebe za koje se smatra da nastaju iz želje
otuđenog, alijeniranog čovjeka da ponovno pronađe sebe. Hedonizam je, kao ostvarenje
intelektualnih užitaka u širem smislu, iz turističke sfere promatran kao izvor poticaja razvoja
turizma, izbor užitaka i potraga za uvijek novim turističkim sadržajima. On čini zajednički
nazivnik nastanka svih ljudskih potreba, pa tako i turističkih kroz koje se najbolje iskazuje
čovjekova potrošačka (konzumeristička) priroda.

Motivacija je „stanje organizma u kojemu je ljudska energija pokrenuta i usmjerena

prema stanju stvari, a najčešće prema nekom eksternom cilju“. Potreba se definira kao
„nedostatak nečega u organizmu ili čovjekovoj psihi“. dok je motiv „unutarnji čimbenik koji
pokreće na aktivnost, usmjeravaju ju i njome upravljaju.“ 9

Turistički motivi kao unutarnji poticaji da se čovjek uključi u turističke aktivnosti

determinira pojam turističke motivacije. Motivi potiču čovjeka na aktivnosti ka određenim
ciljevima, u ovom slučaju aktivnosti putovanja, omogućavajući mu ustrajnost u istoj. Nadalje,
turistička motivacija predstavlja razloge koji potiču ljude na turističko putovanje. Oni mogu

9
S. Kesić, Ponašanje potrošača: Motivi i motivacija. 1.izd., Zagreb, ADECO

6
biti uvjetovani čovjekovim unutarnjim preferencijama i željama, ali i ulogom okoline
pojedinca pri kreiranju motiva za putovanje. Suvremena psihologija motive klasificira u tri
skupine – biološke, društvene i osobne motive. Biološki motivi predstavljaju temeljne ljudske
potrebe koje se, kako u mjestu stalnog boravka, moraju zadovoljiti i u turističkoj destinaciji, a
uključuju gastronomiju, fizičku i psihičku relaksaciju, ali s „turističkim“ predznakom.
Društveni motivi su krucijalni za turizam. U prvi plan dolazi čovjekova potreba za socijalnim
kontaktom i unaprjeđenjem međuljudskih odnosa. Osobni motivi, ističući zadovoljenje
potrebe turista za samodokazivanjem, samopotvrđivanjem, upoznavanjem novih područja,
kultura te stjecanjem novih iskustava, direktno su okrenuti samom turistu.

RANG Motivi %
1. Pasivni odmor, opuštanje 54,9
2. Nova iskustva i doživljaji 31,1
3. Uživanje u jelu i piću, gastronomija 29,0
4. Upoznavanje prirodnih ljepota 26,2
5. Zabava 24,2
6. Bavljenje sportom i rekreacija 19,8
7. Upoznavanje kulturnih znamenitosti i događaja 12,3
8. Posjet rodbini i prijateljima 9,8
9. Wellness 7,6
10. Zdravstveni razlozi 6,9
11. Ronjenje 6,1
12. Kupovina 3,2
13. Poslovne obveze 2,5
14. Vjerski razlozi 1,0
15. Drugi motivi 0,6
Tablica 1. Motivi dolaska u Hrvatsku
Izrada autora prema: https://hrturizam.hr/wp-content/uploads/2018/07/Tomas-Ljeto-2017-Stavovi-i-
potrosnja-turista-u-Hrvatskoj.pdf , str 31,32

Razvoj turizma kao gospodarske i društvene pojave uvjetovao je i nastanak novih oblika
turizma u skladu sa trendovima s aspekta ponude i potražnje, a samom razvoju pridonijele su
različite ljudske (turističke) potrebe kao izvori motiva s ciljem zadovoljenja tih potreba. U
posljednjim desetljećima prošlog stoljeća turizam bilježi intenzivan rast, disperziju, te

7
diverzifikaciju na različite oblike – specifične/alternativne/selektivne oblike suvremenog
turizma.

3. Selektivne vrste turizma – razvoj i definicija

Selektivne vrste turizma kao odgovor na masovni „hard“ turizam i pripadajuću

infrastrukturu, predstavljaju „soft“ turizam, odnosno suprotnost masovnim, bezličnim i
shematskim putovanjima. U stručnoj terminologiji još ih se naziva individualnim oblicima
turizma, alternativnim oblicima turizma, turizmom niša ili turizmom posebnih interesa i
odgovornim turizmom. Pojam se pojavio početkom 70-ih godina 20. st. kao sinonim za
održivi ili odgovorni turizam i opreku masovnom turizmu. Povećanjem brige o zaštiti životne
sredine u turističkim destinacijama, masovni turizam gubi privlačnost i postaje predmetom
kritika. Upravo iz te perspektive proizlazi viđenje selektivnih oblika turizma kao pozitivnim
odgovorom na masovni turizam ili čak njegovom alternativom i to prvenstveno zbog
ograničenog obima turističkih kretanja) zajedno sa samim načinom izvođenja istih i ponašanja
turista selektivnih vrsta turizma.

L. Petrić manifestira transformaciju „hard“ turizma u „soft“ model kroz promjene na

strani turističke ponude i potražnje u vidu veće količine slobodnog vremena koja je rezultirala
intenziviranjem putovanja tijekom godine te mogućnošću korištenja više odmora tijekom
godine što je produžilo turističku sezonu; povećanja vrste, važnosti i broja različitih turističkih
aktivnosti (aktivnosti nisu vezane samo za odmor i zabavu već i područja kulture,
obrazovanja, umjetnosti, sporta i sl.) što rezultira time da, posljedično, potražnja postaje
zahtjevnija, sofisticiranija i selektivnija. Uz navedeno, javljaju se novi segmenti (sudionici)
potražnje poput npr. starijeg stanovništva čija je pojava na području potražnje od izuzetne
gospodarske važnosti budući da su skloniji putovanjima van najfrekventnijih razdoblja.
Objekte suvremene turističke ponude čine mali i srednje veliki objekti obiteljskog tipa dok se,
zbog izraženije ekološke osviještenosti suvremenog turista naglasak stavlja na zaštitu okoliša,
održivi turizam te su, sukladno navedenom, u prednosti ekološki objekti u relativno
„netaknutim“ destinacijama.

Turisti selektivnih vrsta turizma u pravilu su obrazovaniji i odgovorniji, najčešće srednje

životne dobi, putuju bez djece (nerijetko sami), a činjenica da ovakva putovanja generiraju i
veće troškove, destinacije selektivnog turizma najčešće su posjećene od strane posjetitelja

8
veće platežne moći. Uz navedeno, bolja disperziranost turista unutar turističke destinacije (jer
je rezultat njihovih različitih interesa) smanjuje pritisak na receptivne kapacitete lokaliteta i
atrakcija te manje ugrožava svakodnevni život rezidenata turističke destinacije.

Međutim, nijedan od epiteta koji obilježavaju te specifične turističke aktivnosti ne mora

ga nužno u praksi činiti odgovornim ni održivim. Aktivnosti i potrebe turista čak i kad su
specifične nužno ne isključuju njihovu masovnu pojavnu formu. Sa druge strane, određeni
turistički proizvodi masovnog turizma, zahvaljujući diverzifikaciji sadržaja i proizvoda na
turističkom tržištu koji se nude određenim interesnim skupinama tj. ciljnim skupinama
(potrošačima, turistima) poprimaju obilježja selektivnih oblika turizma.

Selektivni turizam predstavlja vraćanje okvirima predturističke i turističke epohe

obilježene:

• zdravstvenim obilježjima (toplice – Rimske terme; Alpine klubovi 19. st.; higijenička-
lječilišna društva Mediterana u 19. st.)
• kulturološkim obilježjima (povjesničari i geografi starog vijeka, putopisci,
intelektualci renesanse, posjetitelji te sudionici u velikim arheološkim istraživanjima
18. i 19. st. te etnolozi-putopisci Mediteranom u 18-om i 19-om st.)
• nautičkim obilježjima (prekooceanska putovanja do potonuća Titanika 1912. godine)
• auto moto obilježjima (biciklistički klubovi 19. st. te touring i automoto klubovi)
• sportsko pustolovnim obilježjima (olimpijske igre, let balonom, osvajanje planinskih
vrhova i podmorja)
• odmorima u prirodi i ruralnim područjima (kamping klubovi 19. i 20. st., povratak
prirodi umjetnika impresionizma i romantizma)…

Postepeno, razvojem tehnologije i infrastrukture, gore navedena obilježja poprimaju

intenzivnije oblike i bolje organizirane forme razvijajući svoju tržišnu dimenziju koja ih
pretvara u opće prihvaćene vrste turizma.

Osim ovakvog pristupa razvitku selektivnih vrsta turizma stručnjaci zastupaju i teoriju
po kojoj se razvio upravo iz masovnog turizma tj. njegovih pojedinih segmenata i oblika.

Nadalje, jedno od najvažnijih obilježja alternativnih vrsta turizma je njihova

disperzija, odnosno diverzifikacija ponude i potražnje (velikog broja turističkih proizvoda s
jedne strane – turističke ponude; prilagođenih manjim skupinama potrošača, turistima –
turističke potražnje). Turist postaje fokus oblikovanja ponude i turističkih proizvoda te ta
9
činjenica čini osnovu razlikovanja masovnog i novih individualnih vrsta turizma. Tokom
kratkog životnog vijeka svake pojedine vrste realizira se zadovoljenje potreba turista,
poticanje razvoja novih motiva i potreba i samo stvaranje novih turističkih proizvoda. Upravo
u stimuliranju novih turističkih potreba, a ne regeneraciji starih, javlja se važnost marketinške
koncepcije razvoja. Tržište ponude postaje sve elastičnije odolijevajući motivima, željama i
potrebama turista te zajedno sa tržištem potražnje ostvaruje nove partnerske oblike.

Specifične oblike turizma obilježava i epitet tematski s naglaskom na posebnoj temi

turističkog proizvoda (način putovanja, vrsta smještaja, atrakcija i aktivnosti) dok su iz
marketinga „posudili“ pojam tržišnih niša kao segmentiranja tržišta, konceptu koji
pretpostavlja postupke diferenciranja tržišta iz perspektive ponude. Stručnjaci smatraju da
upravo „turizam niša“ daje destinacijama veće mogućnosti za održiv i odgovoran turizam i na
svojevrstan način osigurava potrošače veće platežne moći kojima se nude proizvodi i
doživljaji prilagođeni njihovim individualnim potrebama, željama i preferencijama.

Robinson i Novelli smatraju da „turizam niša“ uključuje čitav niz komponenti i da je

iz pojedinih niša moguće izdvojiti neke „mikro niše“. Nadalje, smatraju da turizam posebnih
interesa samo jedna od niša, a obuhvaća one korisnike čiji je izbor destinacije inspiriran točno
određenom motivacijom, a razina zadovoljstva determinirana doživljajem kojeg očekuju.
Izdvajaju se:

• turizam posebnih interesa (gastronomski, omladinski, mračni tzv. dark turizam,

genealoški, transportni, itd.);
• turizam na bazi tradicije i kulture (turizam kulturne baštine, obrazovni, religijski, itd.)
• turizam na bazi aktivnosti (sportski, avanturistički, volonterski, itd.)

Iz svega navedenog proizlaze definicije selektivnog turizma kao „organizaciju

različitih oblika turizma usklađenih s prirodnim i društvenim vrijednostima lokalne zajednice
koji omogućavaju gostima i gostoprimcima uživanje u pozitivnim i vrijednim interakcijama
uzajamnog iskustva.“. (Pančić Kombol, T., 2000, 86)10

Autori Hall i Weiler (prema: Trauer, 2006) iznose mišljenje da se o turizmu posebnih
interesa može govoriti kada su „motivacija putnika i njegov izbor primarno determinirani

10
Preuzeto iz: S. Geić: Menadžment selektivnih oblika turizma, Udžbenici Sveučilišta u Splitu, 2011., str. 223

10
određenim specifičnim interesima sa fokusom bilo na aktivnostima i/ili destinacijama i
okolnostima“.11

TURISTIČKE AKTIVNOSTI

Turizam niša
Masovni turizam
Posebni interesi, kultura i/ili
Konvencionalni turizam koji
aktivnosti koje uključuju mali
uključuje velik broj turista u
broj turista u autentičnom
"namještenim" okolnostima
okruženju

Mikro niše

Kulturna Environmentalna Ruralna Urbana Ostale

Baština Priroda i divlji Fotografski

Farme Biznis
Plemenski svijet Mala krstarenja
Kamping Konferencije
Religijski Ekoturizam Volonteri
Gastronomija Sajmovi
Obrazovni Avantura MRAČNI - DARK
Sport Sport TURIZAM
Genealogija Alpinizam
Festivali i događaji Galerije Omladinski
Istraživanje Geoturizam
Umjetnost i zanati Umjetnost Transportni
Obalni

Slika 2.: Komponente turizma niša

Izrada autora prema: Rabotić, B., Selektivni oblici turizma, Visoka turistička škola strukovnih studija,
Beograd, 2013., str. 19

V. Jadrešić (1998.) definira selektivni turizam kao „sintetički i generički pojam koji
označava novu kvalitetu suvremenog i budućeg turizma, utemeljen na selekciji programa,
odgovornom ponašanju svih sudionika, ekološkom i ekonomskom načelu uravnoteženog
razvoja, kvalitetnoj razini usluge, izvornom identitetu i humanitetu usluge, uz poželjan i
zakonomjeran uravnotežen odnos broja turista i broja lokalnih stanovnika na određenom
području“. Nadalje, rječnik turizma sumira gore navedeno određujući „selektivni turizam kao

11
Preuzeto iz: B. Rabotić, Selektivni oblici turizma, Visoka turistička škola strukovnih studija, Beograd, 2013.,
str. 17

11
turizam motiviran različitim razlozima“. 12
Epitet selektivni nastoji prikazati raznolikost
aktivnosti i sadržaja koje potiču turistička putovanja. Ipak, potrebno je i spomenuti
skeptičnost S. Markovića (1987.) i A. Kobašića (1993.) prema definiranju ovih vrsta turizma
kao „selektivnih“ već i centar promatranja stavljaju motivacijske i tržišne elemente tj. načelo
tržišnosti (samostalno funkcioniranje specifičnih vrsta turizma na turističkom tržištu).
Suradnici Zagrebačkog instituta za turizam također promatraju ove vidove turizma
izbjegavajući termin „selektivni“ vodeći se konstatacijom I. Antunca (1991.) da „svaka
selektivna vrsta turizma ima jednu svoju osnovnu motivaciju koja je razlikuje od drugih vrsta
i koja usmjerava potražnju upravo prema toj selektivnoj ponudi“.13

Horner i Swarbrooke smatraju da je turizam specifičnih interesa motiviran željom za

realiziranjem postojećih ili potpuno novih interesa, u poznatom ili novom okruženju pri čemu
turizam specifičnih interesa razlikuju od aktivnog turizma po izostanku ili vrlo maloj količini
fizičke aktivnosti. Ipak, mnogi autori i oblike turizma poput sportskog, avanturističkog ili
biciklističkog turizma svrstavaju u turizam specifičnih interesa.

3.1. Selektivni oblici turizma – klasifikacija i sistematizacija

C. Kaspar među prvima je podijelio turizam s obzirom na više različitih osnova na

mnoge oblike razlikujući ih s obzirom na dvije osnovne determinante: motivaciju i vanjske
učinke.

Prema motivaciji razlikujemo:

• rekreativni turizam (zdravstveni i rekreativni turizam u bližim ili daljim turističkim

destinacijama)
• kulturni turizam (religijski turizam i kulturni svjetovni turizam)
• socijalni turizam (turizam udruženja i saveza, roditeljski turizam)
• sportski turizam (aktivni i pasivni)
• komercijalni turizam (poslovni, kongresni, sajmovi i izložbe)
• politički turizam (turizam političkih manifestacija i diplomatski turizam)

S obzirom na uzroke i vanjske učinke razlikujemo prema:

• podrijetlu (nacionalni i međunarodni turizam)

12
Preuzeto iz: S. Geić: Menadžment selektivnih oblika turizma, Udžbenici Sveučilišta u Splitu, 2011., str. 223
13
Preuzeto iz: S. Geić: Menadžment selektivnih oblika turizma, Udžbenici Sveučilišta u Splitu, 2011., str. 229

12
 • trajanju boravka (turizam kratkog boravka, turizam tranzita, rekreativni turizam bližih
odredišta, turizam duljeg boravka, turizam godišnjih odmora)
• sezonama (ljetni i zimski turizam)
• broju sudionika (individualni, kolektivni, turizam skupina ili društava, klupski,
masovni i obiteljski turizam)
• dobi sudionika (turizam mladih, turizam treće dobi…)
• vrstama prijevoza (autobusni, automobilski, željeznički, avionski, pomorski, riječni i
jezerski)
• vrsti smještaja (hotelski, para-hotelski, „chalet“ turizam, turizam sekundarnog
domicila, kamping turizam)
• učincima na platnu bilancu (aktivni – receptivni turizam i pasivni – emitivni turizam)
• načinu plaćanja
• sociološkim kategorijama (ekskluzivni, luksuzni, tradicionalni, socijalni…) 14

V. Jadrešić (2001.) daje podjelu selektivnih vrsta turizma kroz šest osnovnih kategorija:

• ekološki turizam
• alternativni turizam
• edukativno-komunikacijski turizam
• ekskluzivni turizam
• zabavno rekreativni turizam, i
• ostale vrste selektivnog turizma

Ekološki turizam obuhvaća ambijentalni turizam, naturizam, individualni i obiteljski turizam,

eko-edukativni, robinzonski, ruralni, zdravstveni, sportsko-rekreacijski , konjički, pješački i
planinski turizam.

U alternativne vrste selektivnih vrsta turizma autor ubraja turističke programe i projekte
(specifične ekstremno sportsko-rekreacijski programe, zabavni i edukativni programe,
zabavne i rekreacijske programe, pješački turizam, cikloturizam, avanturistički turizam,
polinezijski, argonautski, safari turizam, gastronomski i vinski turizam, pojedinačna
istraživačka putovanja i sl.)

14
Preuzeto iz: S. Geić: Menadžment selektivnih oblika turizma, Udžbenici Sveučilišta u Splitu, 2011., str. 225

13
Kulturno-edukativni i komunikacijski turizam obuhvaća dječji, učenički, studentski,
omladinski, edukativni, ekskurzionizam, religijski, kongresni, kulturni, kulturno-umjetnički,
manifestacijski turizam, politički, poslovni turizam i druge slične podvrste turizma.

Ekskluzivne vrste turizma podrazumijevaju gastronomski, elitni, avanturistički, jahting

turizam, karnevalski, klupski, konjički, hazardni, lovni, nautički, robinzonski, safari turizam,
seksualni turizam itd.

Pod zdravstveno-rekreativne i zabavne oblike turizma autor svrstava hedonistički turizam,

hobi programe, klimatski, konjički, lječilišno-klimatski izletnički, pješački, rekreacijski,
športski, sportske priredbe i sl.

Ostale vrste selektivnih vrsta turizma dijeli u dvije podskupine. U prvu ubraja urbani turizam
incentive i inclusive programe, grupni, individualni, riječni, jezerski, nautički, turizam
srednjeg sloja, umirovljenički, radnički turizam itd. Druga podskupina obuhvaća aktivni
turizam, receptivni turizam, domaći, inozemni, međunarodni, interregionalni,
interkontinentalni, obalni, otočni, ljetni, zimski, jesenski, proljetni, post-sezonski,
predsezonski, sezonski, izvansezonski i sl.

Kako se gore navedene grupe u pojedinim interesnim segmentima preklapaju, a

obuhvaćaju i pojedine klasične oblike turizma, ova selekcija može se promatrati u široj analizi
turističkih sadržaja i oblika, što u okvirima specifičnih oblika turizma zahtjeva daljnju
teoretsku i praktičnu selekciju kako u terminološkom tako i u sadržajnom smislu.

D. Alfier smatra da selektivne vrste turizma moraju biti kompatibilne sa prirodnim i

kulturološkim obilježjima prostora na kojem se aktivnosti vezane uz njih odvijaju što ih
istovremeno čini i ekološkim vrstama turizma. Ove vrste turizma pridonose sanaciji okoliša i
prilagodbi već postojećih elemenata ponude te upotpunjuju već postojeće vrste i oblike
turističke ponude masovnog turizma novim sadržajima. Pritom, najznačajniji oblici
selektivnih vrsta turizma, po autorovom mišljenju, su: zdravstveni turizam, sportsko-
rekreacijski turizam, ruralni turizam te kulturni turizam.

14
 4. Dark turizam

Dark turizam (mračni turizam) poznat je i pod drugim nazivima poput black turizam
(crni turizam), grief turizam (turizam žalosti), tamni turizam, morbidni turizam, horor
turizam. Ova vrsta turizma predstavlja fenomen u sklopu kojeg turisti posjećuju lokalitete
turističkih destinacija ili paraatrakcije koji su vezani uz smrt, patnju, nesreću, rat, genocid i sl.
Autori Stone i Sharpley navode autora Rojeka kao prvog koji je u literaturu uveo pojam
mračnih atrakcija, a njegov koncept „crnih točaka“ odnosi se na turističku komercijalizaciju
lokaliteta i mjesta na kojima su poznati pojedinci ili skupine ljudi doživjeli nasilnu i/ili
iznenadnu smrt. Nadalje, najkorišteniju sintagmu koja definira ovu vrstu turizma – dark
turizam (mračni turizam); formirali su autori Foley i Lennon definirajući ga kao pojavu „koja
obuhvaća prezentiranje i potrošnju (od strane posjetitelja), realne i komodificirane smrti i
lokacija gdje su se dogodile razne katastrofe“15. Takvi lokaliteti atrakcijska su osnova dark
turizma, a to su: nekadašnja bojna polja gdje je poginulo puno ljudi, područja na kojima su
izvršena strijeljanja i genocidi, grobnice i groblja, mjesta gdje su umrle poznate osobe,
područja poznata po prirodnim katastrofama, zloglasni zatvori i tamnice sa spravama za
mučenje, tematski muzeji i mnogi drugi lokaliteti. Atrakcijska osnova dark turizma dakle
upravo je suprotna shvaćanju putovanja kao razonode, pozitivnih emocija i bezbrižnosti.
Glavnu os sadržaja i atrakcija dark turizma čine morbidnost i bizarnost fokusirajući
posjetitelje na ljudsku nesreću, patnju i smrt. Znatan dio turista, čak i masovnih ako masovni
turizam promatramo kao izvorišnu točku selektivnih vrsta turizma, ne motivira uvijek
isključivo relaksacija i odmor već otkrivanje novog i nepoznatog pa čak i okvirima opskurnog
i bizarnog. Budući da se sam turizam podosta bazira na povijesnom nasljeđu, unatoč
skeptičnosti oko moralnosti, etičnosti i morbidnosti sadržaja dark turizma, može ga se
promatrati kao jedan od važećih modela održavanja povijesne baštine i događaja te kao
element izgradnje savjesti čovječanstva.

Posljednjih desetljeća prezentacija i zanimanje za mračni dio ljudske povijesti i

nesretne događaje iz prošlosti tj. područja, lokalitete i mjesta na kojima su se ona dogodila,
često su uključena u međunarodne turističke tokove kako izravnom namjernom turista da
posjete te lokalitete tako i neizravno tj. nenamjerno. Iz ovog neizravnog, nenamjernog ili
usputnog posjeta isključivo informativnog karaktera proizlazi zaključak da je termin dark

15
Preuzeto iz: B. Rabotić, Selektivni oblici turizma, Visoka turistička škola strukovnih studija, Beograd, 2013.,
str. 223

15
turizma vrlo fluidan te da ga sačinjavaju različite „nijanse“ zbog čega ga je teško uobličiti kao
jedinstven i jednoznačan koncept.

Osim navedene terminologije, dark turizam može se pronaći i pod pojmom

tanatoturizma (eng. thanatotourism) kojeg, uz pojam turizma, tvori grčka riječ thanatos koja
označava smrt. Upravo za taj termin odlučio se autor Seaton nastojeći izbjeći kontrast
„mračnog“ i „svijetlog“ turizma koji, po njegovu mišljenju, nameće zaključak da dark turizam
simbolizira nešto pogrešno, nemoralno, sumnjivo i patološko. Također, Seaton smatra da ni
termin grief turizma ne pogoduje ovoj podvrsti turizma zbog nedovoljnog obima kojeg isti
pokriva (termin koji je pogodan za mjesta genocida nije adekvatan za atrakcije usmjerene
zabavi kao što su npr. tematski parkovi ili kuće strave).

Znanstvena istraživanja vezana uz ovu podvrstu turizma najčešće se baziraju na

turističkoj potražnji tj. analiza njegova sadržaja zasnovana je na tipologiji posjetitelja i
njihovoj motivaciji koja ih potiče na zadovoljavanje ove turističke „potrebe“. Upravo iz tog
razloga otvaraju se brojna pitanja o ulozi i utjecaju pojava i događaja koja čine osnovu dark
turizma na suvremeno društvo, ali i problematika patnje i smrti kao upitnom sadržajnom
segmentu ove podvrste turizma. Destinacije i paraatrakcije dark turizma izazivaju moralne i
etičke dileme o komercijalizaciji ovih sadržaja, interpretaciji događaja koji su dio političkih
nasljeđa određenih područja, interpretaciji različitih ideologija, oživljavanje uspomena na
određene događaje i sl. Također, javlja se i problematika potencijalne neprikladnosti
interpretacije doživljaja posjetitelja ovih lokaliteta i atrakcija zajedno sa reakcijama
domicilnog stanovništva, žrtava tih opskurnih događaja i njihovih bližnjih. Iz tog razloga,
potrebno je obratiti iznimnu pozornost pri „turističkoj“ komercijalizaciji ovakvih lokaliteta jer
oni, još uvijek, izazivaju snažne emocije živih sudionika tih nesretnih, bizarnih i tragičnih
događaja. Dark turizam je specifičan fenomen koji tokom posljednjeg desetljeća izaziva sve
veće zanimanje medija i akademske zajednice međutim, kao i kod samog turizma,
prakticiranje dark turizma napreduje puno brže od njegovog definiranja tj. teorije. Razlog
tomu su razne nesuglasnosti akademika oko različith aspekata vezanih uz pojam, pa čak i oko
naziva za isti.

4.1. Pristupi konceptu dark turizma

Teorija dark turizma bilježi tri različita pristupa ovom obliku turizma: iz aspekta
ponude, iz aspekta potražnje te treći, integrirani ili hibridni pristup iz perspektive oba tržišna
elementa. Kao što je već spomenuto, onaj iz aspekta ponude je najviše zastupljen. Mračni

16
turizam promatra se kao posjete mjestima asocijativnog karaktera koja podsjećaju na nesreću,
tragediju i smrt, istovremeno gurajući u drugi plan široki spektar turističke motivacije. Stone
(2006) iznosi tipologiju atrakcija dark turizma duž spektra različitih nijansi „mračnog“, a
diferenciraju ih njihove karakteristike i percepcija posjetitelja. One atrakcije koje su
zabavnijeg karaktera spadaju u svjetliji dio tog spektra, dok one političkog i ideološkog
značaja spadaju u njegov najmračniji dio. U drugom pristupu dark turizmu iz perspektive
potražnje ističe se autor Seaton (1996) koji u središte svog koncepta dark turizma stavlja
motivaciju uzrokovanu stvarnim ili simboličnim susretom sa smrću, a aktiviranu osobnim
obilježjima onog čija je smrt u fokusu. Manjkavost ovog pristupa je u pretpostavci da posjeta
turista na nekom lokalitetu dark turizma reflektira njegov motiv za posjet tj. da je posjet
primarno odraz interesa za svojevrstan „susret sa smrću“ zanemarujući pritom posjete iz
drugih razloga (npr. informativnog karaktera). Posljednji, treći pristup uzima u obzir oba
aspekta - potražnju i ponudu turističkog tržišta dark turizma naglašavajući njihovu povezanost
tj. povezanost atrakcija (ponude) i doživljaja (potražnje). Sharpley (2009) iznosi činjenicu da
ponuda varira od slučajne (lokalitet slučajno postao atrakcija) do namjerne (namjerno
izazivanje interesa za temu smrti).

Potražnja
(najbljeđa)

Siva
Blijedi
turistička
turizam
ponuda
Ponuda Ponuda
(slučajna) (namjerna)
Siva
Crni
turistička
turizam
potražnja

Potražnja
(najmračnija)
Slika 3: Matrica ponude i potražnje dark turizma
Izrada autora prema: Sharpley, R., Shedding Light on Dark Tourism: An Introduction. In: R. Sharpley,
P.R. Stone (Eds), The Darker Side of Travel – The Theory and Practice of Dark Tourism. Bristol: Channel View
Publications, 2009, str. 19

17
 Ponuda crnog turizma kreirana je s ciljem zadovoljenja fasciniranosti smrću i
ostvarivanja profita na istom. Blijedi turizam karakteriziraju turisti koji posjećuju slučajne
lokalitete mračnog turizma (npr. grob Jima Morrisona).

Sivu turističku ponudu čine atrakcije formirane sa ciljem eksploatacije smrti (npr.
muzeji), ali privlače turiste niske razine interesa za istim dok sivu turističku potražnju čine oni
koje fascinira tema smrti, ali posjećuju slučajna mjesta mračnog turizma.

4.2. Tipologija atrakcija mračnog turizma

Budući da dark turizam determinira kompleksnost njegova sadržaja i svrhe te obiluje

različitostima, jasno je da ga takav univerzalan epitet „mračan“ nedovoljno opisuje zbog
njegove preopširnosti. Ujedno, nedovoljno označava njegovu multidimenzionalnu i višeslojnu
ponudu. Kao što je već spomenuto, Stone (2006) predlaže stupnjevanje intenziteta dark
turizma koji ovisi o faktorima kojima su posjetitelji izloženi. Oni lokaliteti jačeg intenziteta su
mjesta većeg političkog i ideološkog utjecaja, dok su mjesta manjeg utjecaja smještena unutar
manje intenzivnog dijela spektra (npr. produkt i doživljaj smrti u koncentracijskom logoru u
Auschwitz-u nalazi se u puno mračnijem dijelu spektra od Memorijalnog muzeja Holokausta
u Washington DC-u). Razlog diverzifikacije u navedenom primjeru leži u tome što je
Memorijalni muzej Holokausta povezan sa smrću, dok je koncentracijski logor u Auschwitz-u
izvorno mjesto stradavanja i smrti.

18
 Slika 4: Spektar dark turizma
Izvor: file:///C:/Users/Inteligent%20Tech%20Supp/Downloads/fulltext_stamped.pdf

Lokaliteti dark turizma, kako predlaže autor Miles (2002) moraju uzrokovati stupanj
empatije između posjetitelja i žrtve. Nadalje, smatra da vremenski okvir mračnih lokaliteta
također doprinosi empatiji posjetitelja (davniji događaji izazivaju manju razinu empatije od
recentnih za koje postoje živi svjedoci tih tragičnih događaja) te da je izuzetno važno kako će
se takav turistički proizvod percipirati, proizvoditi i na kraju konzumirati.

Tipologija atrakcija dark turizma ih kategorizira na sljedeće vrste:

• Tematski parkovi (nude zabavan sadržaj, a njihov proizvod na temu smrti je socijalo
prihvatljiv, no međutim, percipiran je kao neautentičan, npr. „kuća strave“ na slapovima
rijeke Nijagare – Nigtmares Fear Factory)

19
 Slika 5: Nightmares Fear Factory u Kanadi
Izvor: https://www.niagarafallshotels.com/niagara-falls-attraction/nightmares-fear-factory/

• Mračne izložbe (nude proizvode na temu smrti u cilju prisjećanja i edukacije, percipiraju
se kao „ozbiljniji“ i „mračniji“ proizvodi u spektru mračnog turizma, lokacijski proizvodi
nisu autentični jer se izložbe mogu postaviti na bilo kojem lokalitetu, npr. Muzej terora u
Budimpešti)

Slika 6: Kuća terora u Budimpešti

Izvor: https://www.riopricesaputovanja.com/v1/sta-vidjeti-u-budimpesti/

• Zatvori i tamnice (proizvodi dark turizma koji nude kombinaciju zabave i edukacije,
obilježava ih visok stupanj komercijalizacije i turističke infrastrukture, u okviru spektra
mračnog turizma zauzimaju središnji dio spektra sa svijetlim i tamnim elementima, npr.
The Galleries of Justice u Velikoj Britaniji)
• Groblja (proizvodi dark turizma koji nude povijesni i komemorativni kontekst nalazeći se
u sredini spektra mračnog turizma)

20
• Svetišta (imaju komemorativnu ulogu na nedavno preminule osobe, kao atrakcija nemaju
turističku infrastrukturu i najčešće su privremenog karaktera, a pozicioniraju se u
tamnijem dijelu spektra mračnog turizma)
• Mjesta ratnih sukoba (klasične nenamjerne turističke atrakcije povijesnog, obrazovnog i
komemoracijskog karaktera, često su uključene u kružna turistička putovanja i u spektru
mračnog turizma nalaze se na svjetlijem kraju)
• Mjesta genocida (ekstremne atrakcije i lokaliteti najmračnijeg dijela spektra u kojima su
izvršeni najteži zločini i masovna ubojstva, npr. Auschwitz kao simbol holokausta nad
Židovima u Drugom svjetskom ratu)

4.3. Motivacija u dark turizmu

Posjetitelji atrakcija dark turizma nužno ne moraju biti motivirani „mračnim“

doživljajima. Autori Smith i Croy smatraju da motivaciju determinira percepcija posjetitelja o
nekom lokalitetu kao „mračnoj“ atrakciji, a ne njeni elementi, te da je ona odrednica pri
motivaciji posjeta. „Mračni turisti“ često su nesvjesni razloga posjeta ili ih ne žele javno
priznati. Neki posjećuju takve atrakcije zbog socijalno prihvatljive konotacije takvog načina
zainteresiranosti za ljudsku nesreću, patnju i smrt, neki zbog njihova edukativnog karaktera
dok neki evociraju uspomene na događaje koje su sami proživjeli ili su ih doživjeli njihovi
bližnji. Zanimljivost motiva posjeta „mračnih“ atrakcija suvremenih turista leži u činjenici da
ih sve veći broj navodi želju za provodom (zabavu) i želju da nauče nešto novo. Iz toga
proizlazi etička dilema komercijalizacije ovakvih atrakcija, javlja se skeptičnost oko
korištenja ljudske patnje u okvirima zabavnog sadržaja. Tarlow (2005) ističe da se „užasi
prošlosti pretvaraju u biznis sadašnjosti“16 te vjeruje da posjeta tim atrakcijama može izazvati
različite osjećaje kod konzumenata kao i različitu percepciju samog dark turizma.

Empirijsko istraživanje o motivaciji dark turista iz 2011. godine na primjeru Auschwitza

kao rezultat navodi četiri motivacijska faktora. Prvi motiv se javlja u obliku „nevjerice“ da se
takav događaj uopće dogodio, posjetitelji se žele uvjeriti vlastitim očima. Drugi motiv je
dodatna informiranost o tamo odigranim tragičnim događajima, kao i o njihovim razmjerima,
s ciljem boljeg shvaćanja. Treći motiv je Auschwitz kao „mračna“ atrakcija, simbol
morbidnosti i stradanja budi interesa za temu stradavanja i smrti i potrebu za posjetom

16
Preuzeto iz: B. Rabotić, Selektivni oblici turizma, Visoka turistička škola strukovnih studija, Beograd, 2013.,
str. 228

21
autentičnom mjestu stradavanja. Četvrti motiv je emocionalne prirode, a čine ga svi motivi
pojedinca da se poveže s objektom svog osobnog povijesnog nasljeđa.

Nešto drugačiji pristup motivaciji dark turista navodi autor Walter (2009) po čijem se
mišljenju veza živih i mrtvih ostvaruje kroz različite „kanale“ – arheologiju, glazbu, literaturu,
fotografije, povijest i sl. Autor smatra da je izraženija relacija između turista i mrtvih, a ne
turista i same smrti (npr. posjet mjestu počivanja neke slavne osobe ne iskazuje interes za
njegovu ili njenu smrt već za život). Uz navedeno, zalaže se za stav da su „mračne“ atrakcije
sporedni ili usputni dio nekog turističkog aranžmana te da veću pozornost treba posvetiti
utjecaju posjeta na pojedinca, odnosima koji se uspostavljaju na lokalitetima dark turizma
nego samim motivima putovanja ili atrakcijskoj ponudi.

4.4. Mediji kao element populariziranja dark turizma

Autori Foley i Lennon kao polaznu točku dark turizma uzimaju čuveno potonuće
Titanika 1912. godine naglašavajući dark turizam kao proizvod postmoderne kulture pri čemu
moderni komunikacijski kanali imaju krucijalnu ulogu pri poticanju zanimanja za ovaj tip
putovanja.

Tarlow je još konkretniji u smatranju da televizija i film populariziraju dark turizam na

primjeru da ljudi posjećuju mjesto na kojem se nalazio „World Trade Center“ dok
„ignoriraju“ tragične sudbine koje su u Africi svakodnevica. Ova selekcija, za koju Tarlow
krivi televiziju kao medij, nalaže da svaki život nije vrijedan pamćenja i da svaka tragedija
nije konceptualna osnova mračnog turizma.

5. Lokaliteti dark turizma u svijetu

5.1. Auschwitz-Birkenau

Auschwitz, pozicioniran 50 km od Krakova u Poljskoj, mjesto je na kojem su

sustavno pogubljeno više od 1,1 milijuna europskih Židova u razdoblju između 1942. i 1945.
godine. Diljem svijeta, postao je simbol terora i genocida. Utemeljen od strane nacista 1942.
postaje mjesto „konačnog rješenja židovskog pitanja“ – nacističkog plana o istrebljenju
europskih Židova. Bio je podijeljen u nekoliko odjeljenja. Prvi tzv. „glavni“ logor, kasnije
poznat pod nazivom „Auschwitz I“, utemeljen je na posjedu i u zgradama predratnih poljskih
vojnih baraka, a broj zatvorenika kretao se između 15 do 20 tisuća. Drugi dio, logor Birkenau

22
još poznat i pod nazivom „Auschwitz II“, nacisti su počeli graditi 1941. na mjestu sela
Brzezinka, a 1944. u logoru se nalazilo vi od 90 tisuća zatvorenika.

Uređenjem memorijalnog centra 1947. godine i uvrštavanjem na UNESCO-v popis

svjetske kulturne baštine 1979. godine, nekad koncentracijski logor postaje nezaobilazno
mjesto dnevnih posjeta iz Krakova. Od 1990-ih bilježi posjećenost od pola milijuna turista
godišnje dok je ulaz u memorijalni centar besplatan upravo kako bi se izbjegla nemoralnost
komercijaliziranja ljudske patnje i smrti. Motivacija posjeta razumijevanje je postratne Europe
i svijeta na temelju opreke suvremenog čovječanstva i ostataka Auschwitza.

Slika 7: Ulaz u koncentracijski logor Auschwitz

Izvor: https://www.viator.com/en-HK/tours/Krakow/Auschwitz-Birkenau-Tour-from-Krakow-and-Evening-
Klezmer-Music-Concert-with-Dinner/d529-7576P4

5.2. Hirošima

Hirošima je japanski grad smješten na zapadnoj strani otoka Honshua. Katastrofa koja
ga je „proslavila“ u okvirima dark turizma je pad prve atomske bombe u povijesti
čovječanstva 6. kolovoza 1945. godine. Eksplozija je uništila gotovo 80% grada, a zajedno sa
naknadnim zračenjem ubila 200 tisuća ljudi. Postratna Hirošima obnovljena je kao „mirovni-
grad spomenik“, a zgrada najbliža eksploziji nazvana je „Kupolom atomske bombe“.
Uvrštavanjem Hirošime na UNESCO-vu listu svjetske kulturne baštine 1996. godišnje bilježi
više od 9 milijuna turista.

23
 Slika 8: Hirošima poslije razaranja i danas
Izvor: https://www.theguardian.com/artanddesign/gallery/2015/aug/06/after-the-atomic-bomb-
hiroshima-and-nagasaki-then-and-now-in-pictures#img-1

5.3. Alcatraz

Alcatraz, otok u zaljevu San Francisca u Kaliforniji u SAD-u i istoimeni federalni

zatvor, poznatiji kao „Rock“ utemeljen je 1950. godine te je bio u funkciji sve do službenog
zatvaranja 21. ožujka 1963. godine. U njemu su zatvoreni američki Indijanci, zatvorenici
Američko-španjolskog rata, ali i najbrutalniji i najomraženiji zločinci poput Al Caponea,
Georgea Kellyja Barnesa i Roberta Strouda.

Danas, potaknuti filmovima poput „Bijeg iz Alcatraza“ i brojnim knjigama, turisti

posjećuju ovaj najpoznatiji zatvor na svijetu, a kako bi se izbjegla amoralnost turističke ture
po Alcatrazu su besplatne uključujući šetnju zatvorom te posjet knjižari i muzeju koji sadrži
umjetnička djela zatvorenika, fotografije i dokumente.

24
 Slika 9: Zatvor Alcatraz
Izvor: https://www.getyourguide.com/

5.4. Černobil

Najgora nuklearna nesreća u povijesti dogodila se 26. travnja 1986. godine u bivšem
SSSR-u, a danas sjevernoj Ukrajini, kada je eksplodirao jedan od četiri reaktora nuklearne
elektrane u blizini grada Černobila. Do same eksplozije došlo je zbog nepoštivanja
sigurnosnih protokola tokom provjere hlađenja reaktora u slučaju da postrojenje ostane bez
električne energije. Nažalost, evakuacija okolnog područja, zajedno sa gradom Pripjatom,
dogodila se tek 36 sati nakon katastrofe, a radioaktivna prašina proširila se velikim dijelom
sjeverne Europe. U radijusu od 30 km od mjesta nesreće proglašena je Černobilska zona –
zona otuđenosti.

U početku, posjeti Černobilu su bili ilegalni dok ih je kasnije legalizirala Ukrajinska

vlada. Putničke agencije i vodiči koji organiziraju ture u Černobil naglašavaju neophodnost
pripreme posjetitelja prije posjeta zbog velikog broja zdravstvenih i prirodnih opasnosti koje
ih čekaju (radijacija izaziva rak, kognitivne poremećaje, poremećaje u ponašanju, sindrom
kroničnog umora i mnoge druge zdravstvene probleme). U sklopu dark turizma, posjetitelji
posjećuju sto i osamdeset sela pod vojnom kontrolom kako bi osjetili malen dio onoga što je
osjetilo domicilno stanovništvo dok u Černobilu istražuju reaktor, posjećuju šumu i
laboratorije kao svojevrstan simbol političkog neuspjeha.

25
 Slika 10: Černobil
Izvor: https://www.chernobyl-international.com/chernobyl-34-years-on-the-world-unites-this-un-
chernobyl-remembrance-day/

5.5. Svjetski trgovački centar u New Yorku

Svjetski trgovački centar (World Trade Center) u New Yorku „mračna“ je atrakcija od
11. rujna 2001. godine kada su se u njegove tornjeve zaletjela dva putnička zrakoplova s
teroristima. Stanovnici Sjedinjenih Američkih Država doživljavaju ovaj događaj kao najveću
nacionalnu tragediju u kojoj je poginulo više tisuća osoba od kojih je uspješno identificirano
njih 1600. Samo mjesto terorističkog napada budi interes posjetitelja iako je javnost
podijeljena mišljenja treba li mjesto stradanja tisuća ljudi tretirati isključivo kao memorijalno
područje ili pak „mračnu“ turističku atrakciju.

Slika 11: Tornjevi Svjetskog trgovačkog centra u New Yorku

Izvor: https://www.businessinsider.com/new-york-city-change-after-september-11th-2016-9

26
 5.6. Tuneli Cu Chi

Tuneli Cu Chi dio su puno većeg kompleksa tunela, a nalaze se 45 kilometara

sjeverozapadno od Ho Ši Mina u Vijetnamu. Zajedno čine podzemni grad u kojem su živjeli i
umirali vijetnamski civili i vojnici (njih više od 45 tisuća) zbog intenzivnog i nemilosrdnog
američkog bombardiranja tokom Vijetnamskog rata 1948. godine. Radi se o više od 120 km
podzemnih tunela sa pripadajućom infrastrukturom. Tuneli Cu Chi otvoreni su za posjetitelje
na njihovim sigurnijim dijelovima te ih na turama prate lokalni vodiči nudeći raznolik sadržaj
poput streljane, restorana koji nudi obroke koje su jeli vijetnamski vojnici i sl.

Slika 12: Podzemni tuneli Cu Chi

Izvor: https://saigonriders.com/cu-chi-tunnel-tour-review-for-your-travel-tips/

5.7. Pompeji

Erupcija Vezuva 24. kolovoza 79. g. po. Kr. prirodna je katastrofa koja je prekrila grad
Pompeje sa više od 3 metra lave te usmrtila je njegove rezidente. Prvi ostatci Pompeja prvi
put su otkriveni u 16. stoljeću dok je iskapanje započelo 1738. godine. Tek 1763. godine
iskopine su identificirane kao grad Pompeji pronalaskom natpisa „Rei publicae
Pompeianorum“, a radovi na ovim iskapanjima obilježili su početak arheologije kao znanosti.
Danas, veliki broj turista posjećuje mjesto ove prirodne katastrofe dajući mu obilježja dark
atrakcije.

27
 Slika 13: Pompeji
Izvor: https://blog.headout.com/pompeii/

6. Lokaliteti dark turizma u Hrvatskoj

Budući da dark turizam kao tržišna niša na području Republike Hrvatske još nije
otkriven jedini lokalitet koji je prepoznat kao „mračna“ destinacija memorijalnog karaktera je
grad Vukovar koji je simbol razaranja Domovinskog rata.

Tako su prvi turisti koji su posjetili razrušeni Vukovar prije obnavljanja izazvali
čuđenja lokalnog stanovništva, dok su danas posjeti Vukovaru uvršteni u školske ekskurzije
sa ciljem informiranja i educiranja novih generacija o zločinima koji su se dogodili. U tu
svrhu oformljen je i Memorijalni centar Domovinskog rata smješten u bivšu Vojarnu 204.
vukovarske brigade kao središnja točka lokaliteta i aktivnosti povezanih sa sjećanjem na
Domovinski rat. Nadalje, Spomen dom hrvatskih branitelja izgrađen u Borovu naselju u
obliku čvrsto stisnute šake simbolizira braniteljsku snagu kojom je Vukovar branjen od
agresora. Na zidovima su ispisana imena poginulih pripadnika 204. vukovarske brigade, a
dvanaest videoekrana u zidovima prikazuju ratne fotografije i videosnimke te autentična ratna
izvješća. Treći lokalitet je Spomen dom Ovčara izgrađen na mjestu hangara koji je od rujna
1991. pretvoren u logor za nesrpsko stanovništvo grad Vukovara i okolice te predstavlja
mjesto je najvećeg zločina suvremene hrvatske povijesti. Nedaleko samog hangara smaknuto
je dvije stotine onih koji bi preživjeli torturu u samom hangaru. Svi navedeni lokaliteti su
besplatni za obilazak također iz razloga nemoralnosti komercijaliziranja ovakvih grozota u
turističke svrhe.

28
 Slika 14: Vukovar
Izvor: https://www.dalmacijadanas.hr/kolumna-hrvoja-znaora-sve-hrvatske-pobjede-za-vukovar-i-
skabrnju/

Također, turisti rado posjećuju i Goli otok, koncentracijski logor koji je uključivao i
žensku kaznionicu na otoku Sv. Grguru. Otvoren nakon rezolucije Informbiroa 1949. godine.
Kasnije, uz pristaše staljinizma unutar KPJ tamo su zatvarani i drugi politički neistomišljenici.
Zatvorenici su bili podvrgnuti teškom prisilnom radu i torturama. Broj ubijenih i umrlih na
Golom otoku je i dalje nepoznat, a procjenjuje se da je kroz logor prošlo 17 do 32 tisuće
zatvorenika. Logor postaje zatvor 1956., naknadno kazneno-popravni dom a maloljetnike te je
naposljetku ukinut 1988. godine. Za turiste je na pristaništu otvoren i ugostiteljski objekt no
zbog neodržavanja radionica i spavaonica zatvorenika iste su u sve lošijem stanju, a područje
je neoznačeno i bez prave interpretacije i turističkog vodiča izostaje sveukupan doživljaj ovog
dark lokaliteta.

Slika 15: Goli otok, zgrade zatvora

Izvor: https://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?ID=22573

29
 7. Potencijalna ponuda „mračnih“ atrakcija u gradu Šibeniku

Šibenik je srednjovjekovni grad i kao i svaki, ima svoje opskurne legende i lokalitete.
Neke od njih su legenda o šibenskim vješticama i legenda o šibenskom vukodlaku tj. vampiru.
Uz navedeno, kao potencijalna turistička ponuda dark turizma može se navesti i tvrđava sv.
Nikole i lokalitet Paklena na kojima su spaljivani oboljeli od kuge.

Legenda o šibenskim vješticama govori o majci i kćeri optuženim za vještičarenje

1443. godine. Spise na temu čarobnjaštva nalazimo u brojnim statutima dalmatinskih gradova,
pa tako i u statutu grada Šibenika. Majka Mrna i kćer Dobra optužene su da su začarale
šibenskog plemića Dragana Draganića da voli Dobru sve do svoje smrti. Legenda govori da
su pripremale mozak mačke i psa sa dodatkom predivnog plavog cvijeta u omlet čarobirajući
iznad lonca. Dobra, udana za Jurka koji je imao priležnicu u Trogiru zavela je šibenskog
plemića bogatog roda Dragana. Slijedom okolnosti da se plemić zaljubio u Dobru, a da joj se
o majci pričalo da je vještica, počelo se pretpostavljati i pričati o tome kako su majka i kćer
začarale Dragana. Priče su rezultirale time da je u Šibenik poslan inkvizitor, a suđenje pri
kojem su majka i kćer mučene je trajalo 10 dana. Optužene su i provedene glavnom mjestima
u gradu, ali uz pomoć građana su uspjele pobjeći te spis inkvizitora završava tjeralicom.
Međutim, ipak se pretpostavlja da su na kraju uhvaćene i spaljene. Udruga turističkih vodiča
sv. Mihovil Šibenik 2018. godine pokušala je oživjeti ovu šibensku legendu provodeći
sudionike ture gradom u sklopu tajnih priča Šibenika od 13. do 17. stoljeća.

Druga legenda, ona o „kodlaku“ kako su govorili Šibenčani referirajući se na

vukodlaka, zapravo je legenda o vampiru tj. živom mrtvacu zakopanom na groblju kod Gospe
vanka grada kojeg su Šibenčani smatrali krivim za širenje kuge. Zbog navedenog Šibenčani
su čovjeka iskopali iz groba i zaboli mu glogov kolac u srce, a kako je čovjek umro od kuge,
njegova ekshumacija dovela je do još intenzivnijeg širenja kuge po gradu.

Nadalje, kuga koja je desetkovala šibenski puk, prema legendi, stigla je s vojnicima
koji su opljačkali robu te ju prodali nekom trgovcu. Prva žrtva kuge u Šibeniku bio je seljak iz
Varoša, a ubrzo potom pošast se proširila cijelim gradom. Grad nije imao dovoljno grobara da
zbrinu sva mrtva tijela te su se ona u početku spaljivala kraj crkve Sv. Nikole, a kasnije na
drugoj strani obale na Pakleni. Danas se rađa inicijativa o podizanju spomen ploče u čast
građanima stradalima od kuge kojih je 10 tisuća umrlo u manje od dva dana 1649. godine.

30
 Slika 16: Lokalitet Paklena
Izvor: https://www.sibenik.in/sibenik/Foto-sibencani-zele-u-paklenoj-podizu-spomenik-stradalima-od-
kuge/29455.html#

Popisu mračnih atrakcija može se pridodati i tvrđava Sv. Nikole čija je gradnja
započela 1540. godine nakon pada Skradina pod osmanlijsku vlast. Taj događaj potaknuo je
Mlečane da ojačaju obranu Šibenika kao svoje najvažnije luke na istočnoj jadranskoj obali.
Istočni dio prostor tvrđave na razini mora služio je kao tamnica, dok su kasnije dva topovska
otvora prema uvali Škar zatvorena i pretvorena u samice u čemu leži njen potencijal kao dark
atrakcije Šibenika. Zbog iznimne očuvanosti izvornosti forme ove renesansne venecijanske
fortifikacijske gradnje 2017. godine Tvrđava sv. Nikole uvrštena je na UNESCO-v popis
svjetske kulturne baštine.

Slika 17: Unutrašnjost tvrđave sv. Nikole

Izvor: https://super1.telegram.hr/relax/prije-nekoliko-dana-otvorena-je-tvrdava-sv-nikole-u-sibeniku-
evo-kako-izgleda/

31
 8. Zaključak

Turizam i njegov razvoj, uvjetovan različitim motivima suvremenih turista na

putovanje i njihovim različitim interesima, rezultirao je pojavom njegovih selektivnih oblika
okrenutih zadovoljenju neke specifične ljudske „potrebe“. Važnost selektivnih vrsta turizma
je u njihovoj opreci masovnom turizmu jer su oblikovane interesima potrošača, a budući da su
prihvatni kapaciteti svake destinacije ograničeni, selektivne vrste turizma čine osnovu
održivosti turizma na nekom prostoru.

Dark turizam kao selektivni oblik turizma i dio multidimenzionalnosti njegove pojave
još je nedovoljno istražen fenomen. Njegova provokativnost, zanimljivost, ali i emotivnost
prema događajima koji su izazvali razaranja, ljudsku patnju, nesreću i smrt zahtijevaju
podrobnija istraživanja i proučavanja kako bi se odgovorilo na otvorena pitanja njegove
etičnosti, moralnosti i ispravnosti komercijaliziranja ljudske patnje u svrhu ostvarivanja
profita. Njegova nedovoljna istraženost i konceptualizacija vidljiva je već i kod pojmovnog
nazivlja i definiranja ovog selektivnog oblika turizma pa ga različiti autori nazivaju tamnim
turizmom, turizmom niša, alternativnim turizmom, turizmom žalosti i sl. Međutim, zajednički
nazivnik definitivno je putovanje na lokalitete i posjet atrakcijama koje su povezane sa smrću,
stradanjima, nesrećom ili tragedijom bilo da se radi o tematskim parkovima, izložbama,
zatvorima, bojištima ili mjestima genocida kao „najmračnijim“ lokalitetima ovog vida
turizma.

Motivacija posjetitelja dark turizma može se sagledati iz različitih perspektiva, od onih

koji ciljano posjećuju „mračne“ atrakcije i lokalitete, do onih koji ih nesvjesno uključuju u
svoja putovanja kao dio cjelokupnog turističkog aranžmana.

Zaključno, smatram da je dark turizam tržišna niša čiji je potencijal nedovoljno

iskorišten te da ga se treba promatrati iz aspekta edukacije i informiranja o događajima u
prošlosti, na taj način izbjeći pitanje moralnosti komercijalizacije takvih lokaliteta i atrakcija u
turističke svrhe i očuvati emociju satkanu u takvim lokalitetima kao izraz počasti onima koji
su stradanja, tragedije i katastrofe osjetili na svojoj koži.

32
Literatura

Dulčić, A., Petrić, L., Upravljanje razvojem turizma, Mate d.o.o., Zagreb, 2001.

Geić, S., Menadžment selektivnih oblika turizma, Udžbenici Sveučilišta u Splitu, Sveučilište
u Splitu, Split, 2011.

Kesić, S., Ponašanje potrošača: Motivi i motivacija, 1 izd., Zagreb, ADECO, 1999.

Križman Pavlović, D., Marketing turističke destinacije, Mikrorad d.o.o., Zagreb, 2008.

Kušen, E., Turistička atrakcijska osnova, Institut za turizam, Zagreb, 2002.

Luković, T., Selektivni turizam, hir ili znanstveno-istraživačka potreba, Acta Turistica Nova,
Zagreb, 2008.

Rabotić, B., Selektivni oblici turizma, Visoka turistička škola strukovnih studija, Beograd,
2013.

Petrić, L., Destinacijski menadžment, Ekonomski fakultet Split, 2006.

Petrić, L., Osnove turizma, Ekonomski fakultet u Splitu, Split, 2006.

Stone, P., A Dark Tourism Spectrum: towards a typology of death and macabre related tourist
sites, attractions and exhibitions, University of Central Lancashire, 2006.

Korstanje M., George, B. Concluding Chapter: dark tourism and society, Hershey, 2017. (str.
209-225)

Doğancili Sezen O., Dark Tourism and its Examples in the World (iz knjige: Current Issues in
Tourism and Hospitality Management), SRA Academic Publishing, 2019.

Sharpley R., Stone P., The Darker Side of Travel: The Theory and Practice of Dark Tourism,
Bristol, Ujedinjeno Kraljevstvo, Channel View Publications, 2009.

Lennon J., Foley M., Dark tourism, Cengage Learning EMEA, 2000.
Internet izvori:

https://hrturizam.hr/wp-content/uploads/2018/07/Tomas-Ljeto-2017-Stavovi-i-potrosnja-
turista-u-Hrvatskoj.pdf

https://repozitorij.efst.unist.hr/islandora/object/efst%3A3024/datastream/PDF/view

https://zir.nsk.hr/islandora/object/vuka:154/preview

https://www.mcdrvu.hr/

https://www.enciklopedija.hr/

https://www.history.com/topics/vietnam-war/cu-chi-tunnels

https://www.nationalgeographic.com/culture/topics/reference/chernobyl-disaster/

http://www.dark-tourism.com/

https://www.sibenik-tourism.hr/lokacije/tvrdava-sv-nikole/2.html