1. TURIZAM – TERMINOLOGIJA, KLASIFIKACIJA I POVIJESNI RAZVOJ

1.2. DEFINICIJE POJMOVA TURIST I TURIZAM

  Riječi turist i turizam dolaze od engleske riječi tour   koja je u početku imala značenje samo za
kružno putovanje.  
Kriteriji za definiranje pojmova turist/turizam:

  Prostorna komponenta  –  Da bi osoba mogla postati turistom, mora krenuti na put. Svaka
osoba koja poduzima putovanje od točke A do točke B je putnik. No, svaki putnik ipak nije turist,
dok je svaki turist putnik! Prema Svjetskoj turističkoj organizaciji (UNWTO) putovanje se mora
zbiti izvan uobičajene sredine određene osobe.   Vanhove smatra da uobičajenu sredinu jedne
osobe čini izravna udaljenost od mjesta rada ili obrazovanja te ostalih mjesta koja se učestalo
posjećuju.  
  Obilježja putovanja   –  Osoba napušta uobičajenu sredinu na vlastitu inicijativu, dobrovoljno, u
okviru svog slobodnog vremena, te ne obavlja nikakvu lukrativnu djelatnost (ne privređuje) ;
putovanje je uvijek dvosmjerno, što znači da se turist uvijek vraća u mjesto svog stalnog  
boravka (domicil).

  Vremenska komponenta  –  Osoba mora privremeno izbivati iz uobičajene sredine dulje od

24h, a maksimalno jednu godinu. Onaj tko boravi manje od 24h se naziva izletnik ili
 jednodnevni posjetitelj.

  Svrha putovanja   –  Turisti prema definiciji UNWTO-a su: osobe motivirane odmorom,
rekreacijom, sportom, zdravstvenim razlogom, posjetom prijateljima i rodbini ili su na poslovnom
putu, studiju, hodočašću, a nisu: aktivni pripadnici oružanih snaga, putnici na dnevnim rutinskim
putovanjima, putnici k oji svakodnevno putuju na posao, u školu, na studij, putnici u tranzitu,
migranti i radnici na privremenom radu, nomadi, izbjeglice i prognanici te osobe iz diplomatskog
kora i konzularni predstavnici.

  Koristeći se navedenim determinantama, UNWTO definira turista kao posjetitelja. To je osoba koja

putuje izvan svoje sredine kraće od 12 mjeseci i čija glavna svrha putovanja nije vezana za
obavljanje neke lukrativne djelatnosti u mjestu koje posjećuje.
Klasifikacija putnika prema UNWTO-u:

1.  Posjetitelji koji b orave najmanje jednu noć u zemlji koju posjećuju  

2.  Strane zračne ili brodske posade koje uzimaju smještaj u zemlji koju posjećuju  

3.  Posjetitelji koji ne noće u posjećenoj zemlji iako postoji mogućnost posjeta tijekom dana ili više
dana i koji se vraćaju na svoj brod ili vlak da bi prespavali
4.  Uobičajeno uključeni u izletnike  

5.  Posjetitelji koji dolaze i odlaze istog dana

6.  Posade koje nisu rezidenti zemlje koju posjećuju i koji ostaju samo jedan dan  

7.  Putnici koji putuju iz zemlje domicila u drugu zemlju na dužnost   i obratno (kućna posluga,
uzdržavana pratnja)  
8.  Putnici koji ne napuštaju tranzitno područje zračnih i brodskih luka  
 

  Jedna od najstarijih definicija turizma (Hunzinger i Krapf): Turizam  je skup odnosa i pojava koje


proizlaze iz putovanja i boravka posjetilaca nekog mjesta ako se tim boravkom ne zasniva stalno
prebivalište i ako s takvim boravkom nije povezana nikakva njihova privredna djelatnost.  
  U ovoj su definiciji naglašene 2 osnovne determinante turizma : prostor izvan domicila i potrošnja


sredstava stečenih izvan mjesta turističkog boravka.

  Turističko odredište ili turistička destinacija je prostor privremenog boravka turista.


Komponente turizma:

  Dinamična – odnosi se na putovanje koje se mora poduzeti da bi do turističke aktivnosti uopće



došlo 
  Statična  – odnosi se na boravak u destinaciji koji mora osigurati zadovoljenje potreba turista i


ispunjenje očekivanog turističkog doživljaja  

  Goelder i sur. Turizam definiraju kao skup pojava i odnosa proizašlih iz interakcije turista, davatelja


usluga, država i lokalnih zajednica domaćina u procesu privlačenja i ugošćivanja tih turista i drugih
posjetitelja (izletnika).

U ovoj se definiciji naglasak stavlja na 4 temeljna subjekta koja u turizmu dolaze u doticaj:

   Privremeni posjetitelji  – osobe s različitim očekivanjima u ispunjenju svojih turističkih potreba  

   Poduzetnici i ostali pružatelji usluga   – oni koji privremenim posjetiteljima nude proizvode i
usluge za zadovoljenje svojih potreba i želja  
   Javni sektor zemlje domaćina – ostvaruju javne prihode

   Lokalna zajednica kao domaćin turistima    –  održava sve pozitivne i negativne strane
kulturnog i gospodarskog utjecaja turizma

  Danas je većinom prihvaćena UNWTO -ova definicija turizma koja se ubraja u definicije s pozicije


turističke potražnje: Turizam  uključuje aktivnosti proizašle iz putovanja i boravka osoba izvan
njihove uobičajene sredine ne dulje o d jedne godine radi odmora, poslovnog putovanja i drugih
razloga nevezanih uz aktivnosti za koje bi primili ikakvu naknadu u mjestu koje posjećuju.  
Iz takve definicije proizlazi 5 temeljnih obilježja turizma:

  Turizma nema bez putovanja i kretanja ljudi te njihova boravka u turističkim odredištima  


  Putovanje i boravak moraju se zbivati izvan uobičajene sredine u kojoj se osoba kreće, živi i


radi

  Turizam se zasniva na dvosmjernom putovanju koje ima definiran vremenski interval



  Svrha turističkog putovanja nikad  se ne veže uz stalni boravak u destinaciji i/ili zapošljavanje  


  U turističkom odredištu turisti troše, ali ne privređuju  



  DZS definicija: Turist  je svaka osoba koja u mjestu izvan svog prebivališta provede najmanje jednu


noć u ugostiteljskom ili drugom objektu za smještaj gostiju, radi odmora ili rekreacije, zdravlja,
studija, sporta, religije, obitelji, poslova, javnih misija i skupova.
 

1.3. INICIJALNI POTICAJI RAZVOJU TURIZMA

  Industrijalizacija i urbanizacija izravno stvaraju turističke potrebe. Turistička potreba  je skup

pojedinačnih potreba koje skupno zadovoljavaju pojedinca ili skupinu potrošača u njihovoj namjeri
da se odmore i rekreiraju na turistički način, a to znači radi obnavljanja svoje psihičke i fizičke
kondicije.

2 skupine potreba:

  Primarne ili egzistencijalne  –  potreba za hranom, vodom, stanovanjem, odjećom, obućom,



ogrjevom i sl.

  Sekundarne  –  turističke potrebe su u domeni sekundarnih potreba višeg reda jer do njihovog


zadovoljenja čovjek dolazi tek kad zadovolji svoje primarne potrebe te odluči da iz hijerarhije
niza sekundarnih potreba može podmiriti i turističke. Zadovoljenje turističkih potreba ima daleko
veći stupanj elastičnosti od zadovoljenja primarnih potreba.  

Potrebni resursi za turističko putovanje:  

  Slobodno vrijeme  –  ono se može (ali i ne mora) upotrijebiti za provođenje odmora i rekreacije


izvan mjesta stalnog boravka i/ili rada  

  Slobodna sredstva  – ona se mogu (ali i ne moraju) potrošiti na putovanje i boravak u turističkoj



destinaciji 

  Prva revolucija turističkih putovanja veže se uz pojavu parne lokomotive i željeznice. Prva
željeznička pruga izgrađena je 1825.g. u Engleskoj čim e su stvoreni preduvjeti za masovni prijevoz
putnika na velike udaljenosti po cijenama znatno nižim u usporedbi s dotada korištenim prijevoznim
sredstvima. 

  Subjektivni, iracionalni čimbenici koji djeluju na turistička kretanja i potrošnju:  moda i promocija,
društveni prestiž (može biti i svrha putovanja), ljubav, vjera.  
 

1.4. MOTIVI TURISTI KIH PUTOVANJA 

  Glavni motivi koji pokreću ljude na turistička putovanja:   bijeg od rutine svakodnevice, odnosno
odmor, rekreacija izvan uobičajene sredine,  očuvanje zdravlja i želja za novim doživljajima.  

  Na konačnu odluku utječe splet motiva koji manjim ili većim intenzitetom djeluju na ponašanje
turista, odnosno na način zadovoljavanja njihovih turističkih potreba. Tako danas, uz navedene
glavne motive, me đu češće spominjane motive možemo ubrojiti kulturu, sport, zabavu i ekološke
motive.

1.5. VRSTE I OBLICI TURIZMA

Vrste turizma prema UNWTO-u:

  Domaći  –  uključuje turistička putovanja (i boravak) domicilnog stanovništva (rezidenata) u



različite destinacije unutar granica vlastite zemlje. Npr. putovanja državljana Hrvatske u
turistička odredišta unutar Hrvatske.  

  Receptivni ili ulazni  – uključuje turiste nerezidente koji borave u promatranoj zemlji. Npr. turisti


iz Austrije u Hrvatskoj.

  Emitivni  ili  izlazni  –  uključuje turistička putovanja rezidenata u druge zemlje. Npr. turistička


putovanja hrvatskih državljana u destinacije u drugim zemljama.  

  Interni (unutrašnji)  – to je kombinacija, ukupnost domaćeg i receptivnog turizma. Npr. prati se


turistički promet svih hrvatskih i stranih državljana na području Hrvatske.  

  Nacionalni  –  uključuje sva turistička putovanja domicilnog stanovništva (rezidenata) u zemlji i  



inozemstvu. Npr. putovanja građana Hrvatske u turistička odredišta unutar vlastite zemlje i sva
turistička putovanja u turističke destinacije izvan zemlje.  

  Međunarodni  –  uključuje kombinaciju, ukupnost receptivnog i emitivnog turizma. Na primjeru



Hrvatske to bi značilo da se pod međunarodnim turizmom razumijevaju sva putovanja

inozemnih turista u Hrvatsku te sva putovanja hrvatskih građana u inozemstvo.  

  Intraregionalni  –  podrazumijeva sva turistička putovanja stanovnika jedne zemlje određene



regije u drugu zemlju te iste regije. Npr. turistička putovanja stanovnika jedne europske zemlje u
drugu europsku zemlju  – turistička putovanja Europljana unutar Europe.  

  Interregionalni  – podrazumijeva turistička putovanja stanovnika jedne zemlje određene regije u



drugu zemlju, ali izvan te regije. Npr. turistička putovanja Europljana izvan Europe.  

Kriteriji podjele turizma:

  Duljina trajanja turističkog boravka   –  izletnički, vikend -turizam, boravišni turizam ili kratka i


duga turistička putovanja  

  Prostor na kojem se turizam događa  – urbani i ruralni turizam



  Dobna struktura turista  – dječji, omladinski, obiteljski, turizam „treće dobi“  



  Godišnje doba – ljetni i zimski



  Intenzitet korištenja privatnih kapaciteta   –  predsezonski, sezonski, posezonski,



izvansezonski
 

  U teoriji i praksi je česta podjela turizma na masovni i alternativni. Danas pojam masovni turizam
poprima negativne konotacije. Vukonić  argumentira protiv toga mišljenja: masovnom turizmu se ne
mogu pripisati samo negativna obilježja jer on ima i svojih pozitivnih osobina i posljedica i što je još
važnije - suvremeni se turizam manifestira i u drugim oblicima kod koji su jednako zabilježe ni
negativni učinci, a koji ne nose proskribirano masovno obilježje.  

  Kao protuteža masovno turizmu najprije se pojavljuje pojam alternativni koji se kasnije mijenja
terminom održivi.

  Specifični oblici turizma   su posebna skupina turističkih kretanja koja su uvjetovana određenim,
dominantnim turističkim motivom koji turističkog potrošača pokreće na putovanje u destinaciju čija
 je turistička ponuda sadržajima prilagođena ostvarenju doživljaja vezanih uz dominantan interes
tog potrošača.  

2 skupine specifičnih oblika turizma:

  Zasnovani na prirodnim resursima : zdravstveni, sportski, nautički, ekoturizam, seoski (agro



turizam), lovni i ribolovni, naturizam, robinzonski i dr.

  Zasnovani na društvenim resursima :  kongresni, kulturni, gastronomski, enofilski, turizam



događanja, vjerski, turizam na umjetno stvorenim atrakcijama, casino -turizam i dr.

1.6. POVIJESNI RAZVOJ TURIZMA

  Mišljenja autora se pri određivanju postanka turizma uvelike razilaze. Jedni autori su skloniji
postanak turizma vezati uz antičko doba, dok drugi tu pojavu vežu s industrijskom civilizacijom.
Treća skupina autora nudi kompromisno rješenje i razvoj turizma dijeli na epohu turizma
privilegiranih klasa i epohu suvremenog turizma, odnosno govori se o pojavama u prošlosti
analognim turizmu i suvremenom turizmu.

  Većina turističkih teoretičara pretečom turističkih putovanja smatra Grand Tour koje su u razdoblju
od 1547.  –  1830.g. uglavnom poduzimali engleski plemići kao završnu fazu svog obrazovanja, a
trajala su od dvije do osam godina.

  Ipak, svi potrebni uvjeti za razvoj turizma su se stekli tek polovicom 19.st. jer je upravo to razdoblje
u kojem su kao cjelina počeli djelovati svi relevantni čimbenici postanka turizma (pokretački,
receptivni i posrednički faktori) koji su omogućili da se u turistička putovanja mogu uključiti širi
društveni slojevi.  
 

Faze razvoja turizma prema Freyeru:

  Freyer zastupa tezu da treba strogo razlikovati pojavu putovanja od pojave turizma te da se o


turističkim putovanjima ne može govoriti prije prve polovice 19.st.   Stoga je on cijelo razdoblje
pojave i razvoja putovanja do 1850.g. svrstao u predfazu razvoja turizma, a pojavu i razvoj turizma
podijelio na 3 faze na sljedeći način:  

Faze razvoja turizma prema UNWTO-u:

  Za razliku od Freyera, predturističku fazu dijel i u 4 epohe, a fazu od 1850.g. vidi kao cjelovitu fazu


modernog, masovnog turizma.

Rano doba Prve civilizacije, Grčka, Rim, Azija  

Srednje doba Od 5. do 14.st., hodočašća, istraživačka

putovanja

Doba renesanse Od 14. do 17.st., edukativna putovanja, Grand

Tour

Industrijska revolucija Od 1750. do 1850.g., razvoj gradova, parni

stroj

Moderni turizam Razvoj prometa, osobna potrošnja, masovni

turizam

  Zasluga za prvo organizirano turističko putovanje s unaprijed   određenim programom pripada



Thomasu Cooku, koji je 1841.g. organizirao izlet vlakom za 570 osoba iz Leicestera u
Loughborough. Povod organizaciji izleta bio je godišnji kongres antialkoholičarskog društva.  
 

1.7. POVIJESNI RAZVOJ TURIZMA U RH

Faze razvoja turizma u RH  – Pirjevec, Kesar:

  Razdoblje do Prvog svjetskog rata (1850. - 1914.)

  Razdoblje između dva svjetska rata (1918. –  1939.)
  Razdoblje od Drugog svjetskog rata do 1990.
  Razdoblje novije hrvatske povijesti do danas

Faze razvoja turizma u RH  – Vukonić: 

Prva faza

  Razdoblje preteča turističkog razvoja ili pojava sličnih turizmu  



  Stari Rimljani su se koristili ljekovitim svojstvima mineralnih vrela, npr. Varaždinskih i Krapinskih


toplica. Zaključak je da se turizam na prostoru današnje Hrvatske počeo najprije razvijati u

kontinentalnom dijelu.

Druga faza

  Kraj 19.st., odnosno faza znatiželje  



  Obilježja: (prva) iskazana znatiželja, prvi ugostiteljski objekti u lokalnom vlasništvu, razvoj


 jedriličarstva i parobrodarstva, začetak prvih turističkih mjesta, stvaranje prvih većih prostornih
obalnih cjelina (rivijere  –  Opatijska, Crikvenička, Kaštelanska, Dubrovačka), dolazak stranog
kapitala i izgradnja željezničke mreže,  itd. 

Treća faza 

  Razdoblje od početka 20.st. do kraja Prvog svjetskog rata, odnosno faza „osvješćivanja“  


  Unatoč turbulentnim društveno –   političkim zbivanjima, afirmiraju se zdravstveno –   turistički centri



na Jadranu, nastavlja se razvoj društvene turističke organizacije, a neka mjesta definiraju svoju
viziju razvoja na razvoju turizma (Brijuni, Opatija, Crikvenica, Mali Lošinj).  

Četvrta faza 

  Razdoblje između dva svjetska rata, odnosno faza prvih postignuća  



  Obilježja: rast turističkog prometa, otvaranje mnogih smještajnih kapaciteta, unapređenje pravne


regulative, inozemni turistički promet nadmašuje domaći.  

  Ključna promjena: konverzija zimske klimatske u ljetnu kupališnu sezonu  


Peta faza

  Razdoblje nakon Drugog svjetskog rata, odnosno faza intenzivnog turističkog razvoja  


  Peta faza se dijeli na dvije etape. U prvoj etapi razvoja (do 1965.g.), mijenjaju se načini upravljanja


gospodarstvom, potiče se industrijalizacija zemlje pa turizam nije u prvom planu. U tom razdoblju,
domaći turisti dobivaju brojne povlastice. Nakon što su te povlastice ukinute, inozemni turistički
promet preuzima primat u ukupnom turističkom prometu.  
  Nakon 1965.g. Hrvatska ulazi u drugu etapu intenzivnog razvoja koju Vukonić označava „zlatnim


dobom hrvatskog turizma“ i koje traje do 1975.g. Tada turizam dobiva status strateškog pravca
razvoja iako je taj status zapravo samo deklarativnog karaktera.
  Kulminaciju razvoja hrvatski turizam je dosegnuo u razdoblju od 1986.g. do 1988.  

 

Šesta faza 

  Razdoblje od 1991.g. do početka 21.st., odnosno faza oporavka i konsolidacije turističkog života u


Hrvatskoj 
  Obilježja: privatizacija, restrukturiranje turističkog sustava, brojne privatizacijske afere koje su


usporile Hrvatsku u hvatanju koraka s konkurencijom.  

  Osnovni problem i dalje ostaje nedefinirana vizija njegovog budućeg razvoja koja bi omogućila


kreiranje potrebne strategije razvoja turizma.  

 

2. TURISTIČKO TRŽIŠTE - POTRAŽNJA, PONUDA I TRENDOVI 

2.1. UVOD

TRŽIŠTE - mjesto na kojem se susreću subjekti ponude i potražnje ; mjesto na kojem trgovci susreću kupce
kojima žele prodati svoju robu i usluge 

→ Cijena robe (usluge) - pojavljuje se kao regulator veličine ponude i potražnje  

→ Na TURISTIČKOM TRŽIŠTU susreću se subjekti ponude i potražnje, a vrlo često se pojavljuju i posrednici 

koji ta dva subjekta povezuju u međusobnu vezu 

2.2 POJAM I OSNOVNI ELEMENT TURISTIČKOG TRŽIŠTA 

TURISTIČKO TRŽIŠTE - skup odnosa ponude i potražnje u području usluga i dobara što služe za podmirenje
turističkih potreba na određenom prostoru, odnosno odnosa ponude i potražnje koji nastaju pod utjecajem
turističkih kretanja 

OBILJEŽJA BEZ KOJIH TURISTIČKO TRŽIŠTE NE MOŽE FUNKCIONIRATI: 

   turistička ponuda je odvojena (dislocirana) od turističke potražnje  - uvijek su turisti potro šači koji
moraju putovati na mjesto turističke ponude da bi konzumirali usluge i dobra kojima podmiruju svoje
turističke potrebe 
(na tržištu robe - situacija je suprotna - roba putuje do potražnje/potrošača) 

   proizvodi i usluge koji se nude na turističkom tržištu ne mogu se odvojiti od prostora na kojem se
„proizvode“ već su za njega čvrsto vezani - ti proizvodi i usluge ne mogu se konzumirati na nekom
drugom mjestu
(na ostalim tržištima proizvodi i usluge mogu se neograničeno kretati) 

   proizvod koji se nudi na turističkom tržištu NIJE homogeni proizvod - radi se o INTEGRIRANOM
PROIZVODU - kojeg u trenutku konzumacije pružaju različiti pružatelji usluga, a turisti ga doživljavaju
kao jedinstveno turističko iskustvo 

   vezanost konzumacije turističkih proizvoda za mjesto njegove proizvodnje  - turisti su uvijek sastavni
(aktivni) dio „proizvodnje“ turističkog proizvoda i njegova konzumacija nije moguća bez njihove
osobne prisutnosti
(što nije slučaj na drugim tržištima i s drugim proizvodima) 
 

DVA POLA TURISTIČKOG TRŽIŠTA :

   EMITIVNO TURISTIČKO TRŽIŠTE  - dio tržišta na kojem se nalazi veća koncentracija turističke potražnje 

   RECEPTIVNO TURISTIČKO TRŽIŠTE - dio tržišta na kojem je koncentrirana turistička ponuda  

→ nužno je da ta dva tržišna pola stupe u međusobni kontakt, da  međusobno komuniciranju 

→ tu komunikaciju uvelike olakšavaju - TURISTIČKI POSREDNICI = koji nastoje na najbolji način koordinirati i
realizirati podjednako interese turističke ponude i turističke potražnje 

KONSTRUKTIVNI ELEMENTI TURISTIČKOG TRŽIŠTA: 

   turistička ponuda 
   turistička potražnja 
   turistički posrednici 

4 APEKTA ANALIZE TURISTIČKOG TRŽIŠTA: 

1.  PREDMET RAZMJENE:

Turizam pretežno obuhvaća uslužne djelatnosti (od usluga prijevoza, smještaja, prehrane, zabave…
…do suvenira), pa je turističko tržište stoga dominantno tržište usluga .

2.  NAČIN POVEZIVANJA TURISTIČKE PONUDE I POTRAŽNJE: 

Način na koji turistička ponuda i potražnja stupaju u međusobnu vezu:  

  IZRAVNO (bez korištenja posrednika)

= tržište na kojem se turistička putovanja poduzimaju samostalno, bez pomoći posrednika  
= turisti zadržavaju maksimalnu razinu kontrole nad odlukom kamo putuju, kojim prijevoznim
sredstvom, kada putuju i što u destinaciji poduzimaju 

  NEIZRAVNO (uz korištenje posrednika) 

= uključivanje specijaliziranih poslovnih subjekata (turističkih agencija i turoperatora) u
organiziranje turističkih putovanja i sadržajnog boravka turista u turističkim odredištima 

  KOMBINIRANO (koristeći samo dijelom usluge turističkih posrednika)  

3.  PROSTOR:
= geografski određena tržišta koja se mogu promatrati od lokalnog do međunarodnog tržišta u
granicama velikih svjetskih geografskih regija sa sličnim prirodnim obilježjima 

4.  MJESTO :
= mjesto na kojem se susreću turistička ponuda i turistička potražnja = TURISTIČKA DESTINACIJA 
(turistička destinacija prostorno se uvijek nalazi na receptivnom turističkom tržištu )
 

Pojam, koncepcija i obilježja turističke potražnje 

TURISTIČKA POTRAŽNJA (definicija za potrebe turističke statistike) = ukupan broj osoba koje sudjeluju u
turističkim kretanjima ili se želi uključiti u turistička kretanja da bi se koristile različitim turističkim
uslugama u mjestima izvan svoje uobičajene sredine u kojoj žive i/ili rade  

TURISTIČKA POTRAŽNJA (s ekonomskog aspekta) = količina robe i usluga koja se pod određenim uvjetima i
uz određenu cijenu može plasirati na turističkom tržištu, tj. za koju postoji realan i objektivan interes mogućih
turističkih korisnika 

KLJUČNE ČINJENICE KOJE SE VEŽU UZ TURISTIČKU POTRAŽNJU:  

   na potražnju može utjecati bezbroj činjenica, a ne samo cijena 

   potražnju ne čine samo osobe koje se stvarno uključuju u turistička kretanja, već i one os obe koje bi to
željele, ali se iz određenih razloga ne mogu uključiti 
   turistička potražnja određuje odnose na turističkom tržištu  

PRVA TVRDNJA: na potražnju može utjecati bezbroj činjenica, a ne samo cijena 

ČIMBENICI KOJI UTJEČU NA TURISTIČKU POTRAŽNJU  (Freyerova shema čimbenika): 

  individualni , društveni , ekološki , ekonomski , državni , utjecaji ponude  

DRUGA TVRDNJA: potražnju ne čine samo osobe koje se stvarno uključuju u turistička kretanja, već i one osobe
koje bi to željele, ali se iz određenih razloga ne mogu uključiti  

APSOLUTNI NEPOTROŠAČI ILI APSTINENTI OD TURISTIČKIH PUTOVANJA = ne pokazuju nikakav interes za

uključivanje u turističke tokove 

PODJELA TURISTIČKE POTRAŽNJE:  

1.  Idealna potražnja – svi stanovnici neke zemlje koji imaju objektivnu potrebu uključiti se u turistička
kretanja. To istovremeno ne znači da se svi oni i mogu uključiti u turistička kretanja.

2.  Potencijalna potražnja –  sve one osobe kod kojih postoji potreba, ali i mogućnost d a zadovolje svoje
turističke potrebe, ali koji još nisu donijeli konačnu odluku o potrošnji, odnosno o uključivanju u
turistička kretanja. 

3.  Realna potražnja – svi oni koji su donijeli odluku da sva ili dio svojih slobodnih sredstava i slobodnog
vremena potroše za zadovoljenje turističkih potreba.

4.  Efektivna potražnja – onaj dio realne potražnje, koji s aspekta različitih razina turističke ponude
(receptivne zemlje, turističke destinacije u širem ili užem smislu, određenog pružatelja usluge u
turizmu) koristi usluge upravo u toj destinaciji, odnosno kod točno određenog davatelja usluge.  
 

TREĆA TVRDNJA: turistička potražnja određuje odnose na turističkom tržištu 

TEMELJNA OBILJEŽJA (KARAKTERISTIKE) TURISTIČKE POTRAŽNJE: 

   DISLOCIRANOST TURISTIČKE POTRAŽNJE  - znači da je turistička potražnja prostorno odvojena od
turističke ponude , pa samim time to uvjetuje korištenje transportnog sustava, korištenje
marketinških aktivnosti, ali i uvjetuje bitno različite odnose na relaciji ponuda – potražnja 

   HETEROGENOST TURISTIČKE POTRAŽNJE 

  turistička je potražnja heterogena s gledišta različitih potreba, navika i sklonosti pojedinih
skupina potrošača, u što se uključuje i raznovrsna kulturna, vjerska ili politička pripadnost, a
također i s aspekta različitih i zabavnih i li sportskih potreba i sklonosti pojedinih kategorija
turista. Ti nematerijalni, pa i iracionalni elementi duhovne nadgradnje često opredjeljuju
turističku potražnju

  turističku potražnju karakterizira različitost turističkih potreba pa se stoga te potrebe moraju

zadovoljiti na vrlo različite načine u različitim turističkim destinacijama i u različito vrijeme 

  nositelji turističke ponude kreiraju svoje proizvode za što je moguće homogeniju skupinu
turističkih potrošača kako bi mogli optimalno ispuniti njihova očekivanja

  homogene skupine moguće je kreirati prema različitim kriterijima : dobnoj strukturi,

obrazovanju, platežnoj sposobnosti, motivima koji ih potiču na turistička putovanja i mnogim
drugim kriterijima

   ELASTIČNOST TURISTIČKE POTRAŽNJE: 

  manifestira se u odnosu na dohodak turista te u odnosu na cijene turističkih usluga  
(turistička potražnja je viskoelastična ekonomska kategorija )

  dinamičan odnos između potražnje i drugih zavisnih pojava, u kojem se potražnja mijenja
brže, jednako ili sporije nego što nastupaju promjene u drugoj pojavi
(npr. svako smanjene cijena usluga na turističkom tržištu neće uvijek rezultirati povećanjem
potražnje niti će svako smanjenje dohotka rezultirati smanjenjem turističke potražnje) 

  PRIMARNA ELASTIČNOST TURISTIČKE POTRAŽNJE = osjetljivost turističke potražnje na

promjene u ekonomskim kategorijama o kojima ovisi turistička potražnja (promjene u visini
dohotka i/ili promjene u visini cijena usluga)

  VRSTE PRIMARNE ELASTIČNOSTI: 

o  dohodovna elastičnost turističke potražnje (utvrđuje se stupanj reakcije potražnje
na promjene u dohotku)
o  cjenovna elastičnost turističke potražnje (utvrđuje se stupanj reakcije turističke
potražnje na promjenu cijena određenih usluga na turističkom tržištu – turističkog
aranžmana) 

  ELASTIČNA POTRAŽNJA = ukoliko određena promjena u dohotku ili cijeni rezultira

proporcionalno većom promjenom potražnje ( u suprotnom -POTRAŽNJA je NEELASTIČNA)

  SEKUNDARNA ELASTIČNOST TURISTIČKE POTRAŽNJE = ukoliko su promjene turističke

potražnje uvjetovane promjenama u strukturi turističke ponude
 

   DINAMIČNOST TURISTIČKE POTRAŽNJE: 

  temeljni je uvjet funkcioniranja turističkog tržišta, jer u suprotnom ne bi bilo ni turizma

  na dinamičnost potražnje posebno utječe tehnički i tehnološki napredak i to posebno u

domeni prijevoznih sredstava, čime se stvaraju uvjeti za još veću pokretljivost turističke
potražnje, što je uzročno-posljedično povezano s povećanjem turističkog prometa 

   SEZONSKI KARAKTER (SEZONALNOST) POTRAŽNJE :

  ograničeno vrijeme koje stoji turistima na raspolaganju za turistička putovanja i boravke, a
koje se svodi uglavnom na vrijeme godišnjeg odmora, dane vikenda i blagdana  

  vremenska ograničenost turističke potražnje jedan je od glavnih uzroka sezonskom karakteru

u turizmu

  turističku potražnju karakterizira naglašena sezonska koncentracija - znači da je potražnja za

uslugama u turizmu vremenski neravnomjerno raspoređena 

  SEZONSKI KARAKTER TURIZMA - problem koncentriranog kretanja turista i odvijanja

turističkog prometa u točno utvrđenim vremenskim intervalima koji se iz godine u godinu
događaju na približno isti način i u približno istim vremenskim razmacima, pa tako govorimo o
ljetnoj i zimskoj sezoni

  sezonska koncentracija turističke potražnje razlikuje se od destinacije do destinacije  - neke

destinacije imaju vršnu sezonu u trajanju od samo nekoliko tjedana, dok u drugim
destinacijama vršna sezona traje i nekoliko mjeseci

  odražava se na iskorištenost kapaciteta turističke ponude, ali i na zaposlenost

SEZONSKA KONCENTRACIJA TURISTIČKE POTRAŽNJE IMA NIZE NEGATIVNIH EKONOMSKIH I

EKOLOŠKIH POSLJEDICA ZA TURISTIČKE DESTINACIJE:  

  utječe na stopu iskorištenosti smještajnih kapaciteta  

  opća turistička infrastruktura (umjetne atrakcije, objekti na plaži, parkirališta, ceste,

marine, …) ostvaruje prenizak stupanj iskorištenosti izvan sezone 

   javni sektor se suočava s visokim operativnim troškovima poslovanja (policija,

vatrogasna služba, kapaciteti bolnice….) → Ovi troškovi ostavljaju posljedice na
poslovanje tijekom cijele godine

  u mnogim turističkim regijama sezonalnost dovodi do sezonske zaposlenosti

→ Radno vrijeme je često produženo  

  turistički potrošači se suočavaju s visokim cijenama, prevelikom koncentracijom

turističkog prometa, prometnim gužvama i često lošom uslugom, što s e sve negativno
odražava na njihovo zadovoljstvo 

  koncentracija potražnje u kratkom vremenskom razdoblju najčešće izaziva ekološke

posljedice

→ Kako bi se smanjile negativne posljedice, mnoge turistički receptivne zemlje pokušavaju različitim mjerama
utjecati na produženje turističke sezone 
 

→ u HRV je koncentracija turističke potražnje posebno izražena tijekom srpnja i kolovoza, kada se ostvari
oko 60% svih noćenja na godišnjoj razini 

→ to rezultira niskom prosječnom godišnjom stopom iskorištenosti smještajnih kapaciteta 

→ iskorištenost naših ukupnih smještajnih kapaciteta je više nego zabrinjavajuća - iznosi samo 17%, tj. 63 dana

Pojam, koncepcija i obilježja turističke potražnje 

TURISTIČKA PONUDA  = dio tržišta koji se pojavljuje kao ponuđač proizvoda i usluga, odnosno kao ona
količina proizvoda i usluga koja se nudi po određenim cijenama radi zadovoljenja turističkih potreba  

Turističku ponudu - karakterizira količina robe i usluga koje će se staviti n a prodaju po određenim cijenama 

Turističku potražnju - karakterizira količina roba i usluga koja se kupuje po određenim cijenama

Ponuda i potražnja susreću se na receptivnom tržištu na kojem se konzumira turistički proizvod .

Turistička potražnja determinira odnose na turističkom tržištu, jer ponuda proizvoda na tržištu ovisi o
potražnji. 

U turizmu nije moguće proizvoditi “zalihe turističkih usluga” koje bi se u nekom povoljnijem trenutku mogle
plasirati po povoljnijim cijenama (npr. noćenje) 

Turistička ponuda = funkcija prirodnih i društveno ekonomskih obilježja određenog područja 

(Upravo o kvaliteti atrakcija, kvaliteti pruženih usluga i raznovrsnosti turističke ponude ovisi kojim
intenzitetom će određena destinacija privlačiti turističku potražnju.) 

Na potražnju u turizmu daleko više utječu čimbenici na koje turistička ponuda ne može imati nikakvog
utjecaja

Postoji mnogo istih ili sličnih čimbenika utjecaja koji podjednako djeluju na turističku ponudu i na turističku
potražnju. 

ČIMBENICI TURISTIČKE PONUDE:  gospodarski utjecaji , društvene norme , sustavi vrijednosti ,

političko okruženje  i kultura
 

KOMPONENTE TURISTIČKE PONUDE: 

1.  ATRAKCIJE - (prirodne i društvene) su temelj privlačenja turista u destinaciju  

2.  UGOSTITELJSTVO - smještaj, prehrana i druge prateće usluge čine ugostiteljski kapaciteti koji
zadovoljavaju njihove potrebe za smještajem, prehranom i pićem, zabavom u destinaciji 

3.  PRIJEVOZ - (zračni, željeznički, brodski, autobusni, rent-a-car) čine destinaciju dostupnom turistima 

4.  TURISTIČKO POSREDNIŠTVO (turističke agencije, turoperatori)  - olakšavaju organizaciju putovanja i

omogućavaju da turistička putovanja budu dostupna širim društvenim slojevima 

5.  ORGANIZACIJE TURIZMA - s aspekta receptivnog turističkog tržišta razne udruge u turizmu

preuzimaju na sebe ulogu upravljanja sustavom različitih  subjekata ponude

6.  TRGOVINA - (usluge trgovine na malo) omogućava da se u punom smislu riječi zadovolji „akt
demonstrativne potrošnje“ turista u destinaciji  

TURISTIČKA PONUDA = uključuje sve gospodarske i društvene sudionike jedne zemlje, koji na

direktan ili indirektan način pridonose širenju i različitosti ukupne ponude i time mogućem povećanju
turističke potrošnje, kao ekonomske rezultante privremenog boravka domaćih i inozemnih turista  

TURISTIČKI PROIZVOD:
   sve ono što turist kupi, odnosno konzumira u zadovoljenju svoje potrebe  

   ukupnost prepoznatljive ponude proizvoda i usluga jedne destinacije, ali to je istodobno parcijalan
proizvod jednog proizvođača, odnosno nositelja turističke ponude 

   skup materijalnih i nematerijalnih elemenata koji pripadaju izvornoj i izvedenoj turističkoj ponudi  

   turistički proizvod NIJE HOMOGEN, već su sastavni elementi svakog turističkog proizvoda ujedno i
mnogi neopipljivi elementi kao atmosfera koja vlada u destinaciji i ukupni ambijent u kojem se
usluga/proizvod konzumira, gostoljubivost lokalnog stanovništva i sl. 

OBILJEŽJA (KARAKTERISTIKE) TURISTIČKE PONUDE:  

   HETEROGENOST TURISTIČKE PONUDE: 

  uvjetovana je heterogenošću turističke potražnje i jedan je od ključnih  uvjeta privlačenja

heterogene turističke potražnje u različite turističke destinacije 

  stupanj heterogenosti turističke ponude neke destinacije po pravilu je proporcionalna

stupnju razvijenosti gospodarstva i društva u cjelini u čijem okruženju se nalazi  promatrana
turistička destinacija 
 

 
   NEELASTIČNOST TURISTIČKE PONUDE: 

  ogleda se u nemogućnosti kapaciteta većeg dijela turističke ponude da može reagirati na

promjene u drugim pojavama na turističkom tržištu - razlog tome je postojanje fiksnih
kapaciteta ponude

  na primjer, ako dođe do smanjenja zanimanja za određenu turističku destinaciju, turistička

ponuda se ne može proporcionalno smanjiti  

   STATIČNOST TURISTIČKE PONUDE: 

  ogleda se u nemogućnosti njenog prostornog premještanja, ali i u činjenici da  turistički

potrošači ne mogu konzumirati turistički proizvod izvan tržišta ponude - to znači da turisti
uvijek moraju doputovati u turističku destinaciju da bi konzumirali proizvod kojim
zadovoljavaju svoje turističke potrebe  

  zbog svoje nepokretljivosti ne može izravno zaintrigirati potencijalnu potražnju da postanu

njezini realni potrošači

  moraju se izdvajati znatna sredstva za različite oblike komunikacije s tržištem potražnje kako
bi tu potražnju potakla na kretanje u smjeru njihove turističke destinacije i na korištenje
upravo njihovih proizvoda i usluga

   SEZONSKI KARAKTER TURISTIČKE PONUDE:  

  razumljivo je da će se sezonski karakter poslovanja turističke potražnje odraziti i na sezonski

karakter poslovanja subjekata turističke ponude 

  cilj je svih sudionika turističke ponude smanjiti sezonske oscilacije u poslovanju, odnosno
produljiti turističku sezonu kako bi se postigli što bolji ekonomski učinci

   DIVERZIFICIRANOST TURISTIČKE PONUDE: 

  turistička ponuda je prostorno vrlo diverzificirana, a karakterizira je i velika usitnjenost

pojedinih kapaciteta

  kako turističku ponudu čini vrlo složen sustav različitih subjekata, ona može optimalno
funkcionirati jedino ako svaki element u lancu tog sustava obavlja svoju funkciju i ako veze
među njima nisu narušene 
 

 
2.3. GLAVNI TRENDOVI NA TURISTIČKOM TRŽIŠTU 

Prema vrstama obilježja koja se prate treba razlikovati: 

   KVANTITATIVNE TRENDOVE - izražavanju se brojčanim pokazateljima 

   KVALITATIVNE TRENDOVE - izražavaju se opisno 

Analiza trendova - pomaže emitivnim i receptivnim turističkim zemljama da kritički analiziraju vlastiti
položaj na turističkom tržištu, da spoznaju koje se promjene na tržištu događaju kako bi se mogle što brže
prilagoditi tim promjenama i bolje se nositi s konkurencijom

Promjene na turističkom tržištu događaju se svakodnevno, ali je trendove razvoja moguće identificirati tek
nakon proteka određenog vremena. 

Promjene koje se događaju na turističkom tržištu možemo promatrati sa gledišta faktora koji utječu na
ponašanje turističke potražnje (ekonomski, politički, tehnološki…)

Odluke o putovanjima koje turist donosi ne mogu se objasniti samo vanjskim utjecajima , jer na ponašanje
turističke potražnje bitno utječe dinamika ponašanja uvjetovana unutrašnjim čimbenicima  svake pojedine
osobe.

Nemoguće bi bilo nabrojiti sve trendove, jer se oni prije svega često ne mogu generalizirati za svjetsko tržište,
već se moraju promatrati unutar svakog pojedinog tržišta. 

Izdvojit ćemo neke trendove koji su se pokazali kao prepoznatljivi na većini tržišta :

TREND RASTA TURISTIČKE POTRAŽNJE I TURISTIČKE PONUDE:

    jedan od najuočljivijih trendova u dosadašnjem razvoju turizma je trend rasta turističke potražnje  
koji je uzročno- posljedično povezan s trendom rasta turističke ponude 

   od 1990.-2008. god. broj međunarodnih turističkih dolazaka u svijetu se udvostručio 

   s porastom međunarodnih turističkih dolazaka rasli su i prihodi od međunarodnog turizma, koji su u

razdoblju od 1970.-2008. god porasli nominalno više od 50 puta 

   zahvaljujući takvoj dinamici rasta, znatno se proširila turistička ponuda 

   međunarodni turistički promet u svijetu nije ravnomjerno raspoređen - do 2000. god. bio je
dominantno koncentriran u samo dvjema turističkim regijama: Europi i Americi (s odjelom 76,4%)

   na području regije Azije i Pacifika u posljednjoj dekadi 20. st., stvorene su pretpostavke za brži razvoj
međunarodnog turizma i na tom području - to je dovelo do nagle ekspanzije u razvoju turizma
posebno na područje istočne i jugoistočne Azije 

   Europa - vodeća receptivna turistička regija svijeta  

   regija Azije i Pacifika - drugorangirana turistička regija u svijetu
   Amerika - trećerangirana turistička regija u svijetu 
 

   1990- ih godina postao je posebno uočljiv trend ravnomjernije geografske distribucije međunarodnog
turističkog prometa - kada su u skupinu 15 vodećih receptivnih zemalja svijeta prvi puta ušle Kina i
Malezija s kojima započinje trend nagle ekspanzije turističkog prometa u zemljama koje do tada nisu
bilježile znatniji međunarodni turistički promet (npr. Kina, Turska, Ruska Federacija, Malezija) 
(u razdoblju od 1950. - 2008. udio receptivnih turističkih zemalja u turističkim dolascima povećan je
sa 3% na 39%)

   s pojavom novih turističkih destinacija na svjetskom tržištu, istodobno poslovno okruženje na

globalnom turističkom tržištu postaje iz dana u dan sve nesigurnije, a konkurencija sve izraženija 

   u svom dosadašnjem razvoju, turizam je potvrdio da se razvija brže i bolje od većine drugih
gospodarskih aktivnosti

   unatoč brojnim krizama koje su u dosadašnjem razvoju zahvatile turizam, on je ostao vrlo žilav i često
se brže oporavlja od mnogih drugih gospodarskih aktivnosti 

   turizam je na globalno razini postao otporan na brojna različita krizna stanja - pa u slučaju nastupanja
krize u nekoj destinaciji u svijetu dolazi samo do prostornog premještaja turističke potražnje prema
destinacijama koje nisu zahvaćene krizom , odnosno koje potrošači percipiraju sigurnima 

   do stvarne stagnacije u turističkim kretanjima ne dolazi zbog kriza koje nastupaju na receptivnim
turističkim tržištima, već zbog ekonomskih kriza koje pogađaju glavne emitivne turističke zemlje
svijeta
   kada su stope rasta svj. gospodarstva iznad 4%, stope rasta turističkog prometa čak premašuju 4% 

   kada stopa ekonomskog rasta u svijetu padne ispod 2%, tada za turizam nastupaju problemi i stope
rasta turističkog prometa postaju niže od stopa rasta BDP -a

   većina turističkih putovanja danas u svijetu odvija se unutar iste regije (gotovo 80% svih
međunarodnih turističkih putovanja), ali trend putovanja u daleke destinacije iz godine u godinu
polako raste 

   daleke destinacije cijenom postaju konkurentne tradicionalnim turističkim destinacijama

   trend rasta turističkog prometa znatno je veći za receptivne destinacije na području jugoistočne
Azije i Pacifika, nego što je to za destinacije u Europi i Americi  

   u 10 najveći turistički emitivnih zemalja svijeta po ostvarenoj turističkoj potrošnji ulaze: 

NJEM , SAD , VB , FRA , KINA , ITALIJA , JAPAN , KANADA , RUSKA FEDERACIJA i NIZOZEMSKA

   najveće stope rasta inozemne turističke potrošnje bilježi - KINA

   možemo zaključiti da turistička potražnja s novih tržišta ostvaruje  u apsolutnim i relativnim

pokazateljima visoke stope rasta → naime radi se o zemljama sa velikim brojem populacije i
drugačijim životnim navikama, koje ostvaruju i relativno velik broj turističkih putovanja →stoga se
može očekivati da će turisti iz tih zemalja unositi u turistička kretnja sve veće pr omjene u kulturnoj
dimenziji potražnje 
 

TREND RASTUĆE GLOBALIZACIJE TURISTIČKE POTRAŽNJE: 

   zahvaljujući rastućoj disperziji turističkih putovanja iz sfere intraregionalnih prema interregionalnim
putovanjima, turistička potražnja poprimila je globalne razmjere i globalizacija turističke potražnje
prisutna je već više od dva des etljeća 

→intraregionalna turistička putovnja - 80% uk. međunarodnih turističkih putovanja 

→interregionalna turistička putovanja - do 2020 god. će dosegnuti 25% ukupnih međunarodnih

turističkih putovanja

   globalizaciju turističke potražnje nemoguće je promatrati izvan okvira tehnološkog napretka  i to

posebno razvoja zračnog prijevoza i revolucionarnih promjena u informacijskoj tehnologiji 

   turizam je „informacijsko intenzivan sustav“ koji ovisi o prijenosu informacija s tržišta ponude na
tržište potražnje i obrnuto  

   Internet - omogućava potencijalnim turistima da brzo dođu do informacija, da uspoređuju

informacije iz različitih izvora, da izvrše rezervaciju i/ili da kupe turističko putovanje on-line, da sami
kombiniraju i sastavljaju svoj optimalni turistički proizvod 

UTJECAJ DEMOGRAFSKIH TRENDOVA NA TURISTIČKA KRETANJA: 

   ubrzan trend rasta „populacije koja stari“  te trend smanjena broja djece u obiteljima  - jedan od
važnijih trendova s kojim se susreću gotovo sve razvijene zemlje svijeta  

   ljudi ne mijenjaju navike na odmoru samo zato što su navršili 60 ili 65 godina, već zadržavaju navike
vezane uz turistička putovanja koje su stekli otprije 

   očekuje se da će se samo u NJEMAČKOJ od 2003. - 2018. - broj turista u dobi između 70 i 80 godina
povećati za više od 50% i da će njih više od 2/3 putovati na odmor u inozemstvo  

→ slično se predviđa i za većinu drugih europskih zemalja 

   NJEMAČKA - vodeće emitivno turističko tržište svijeta 

   Istraživanja upućuju na zaključak da će - emitivni turistički potencijal na tradicionalnim emitivnim

tržištima i sljedećih 40 godina biti populacija „+45“,  te da će turistička potražnja starijih dobnih
skupina rasti, dok će istodobno potražnja mlađih dobnih skupina biti u opadanju  

STARIJE DOBNE SKUPINE - izuzetno HETEROGENA skupina turističkih potrošača:  

  AKTIVNI SENIORI = zdravi su i često putuju iz preventivno -zdravstvenih razloga 

  KONZERVATIVNA SREDNJA I DOBROSTOJEĆA KLASA STARIJIH OSOBA DO 75 GODINA  

= zdravi su i nastavljaju sa turističkim putovanjima u istom ritmu kao i u mlađim godinama, ali imaju i
tradicionalno turističko ponašanje 
 

  ovakav će demografski trend imati znatne posljedice na strategije menadžmenta i marketinga, s

obzirom na to da je profil tih turista bitno drugačiji od onoga mlađih dobnih skupina  

NAJVAŽNIJA OBILJEŽJA TOG TRŽIŠNOG SEGMENTA: 

   češće putuje 
   nerijetko bira destinacije udaljenije od svog mjesta stalnog boravka
   dulje ostaje na odmoru
   kombinira dvije ili više destinacija na jednom putovanju 
   žele sudjelovati u različitim aktivnostima  
   troše više na putovanju  

   još uvije na tržištu potražnje su trend setteri  mlađeg naraštaja, ali ih tek s malim odmakom slijede
stariji naraštaji 

   promjene u demografskoj strukturi stanovništva će znatno utjecati na vrstu turističkih kretanja u

idućim desetljećima 

   Istraživanja upozoravaju na: 

→ trend rasta turističke potražnje za prvorazrednim hotelima  
→ nešto slabijim intenzitetom rasti će i potražnja za srednjom kategorijom hotela
→ stagnacija potražnje predviđa se za jeftini hotelski smještaj i smještaj u turističkim kampovima 
→ NAJTRAŽENIJI TURISTIČKI PROIZVOD - i dalje će se temeljiti na ponudi odmora na suncu i plažama

   iako trend provođenja odmora i rekreacija na suncu, uz obale mora, rijeka ili jezera još uvijek
dominira na tržištu, ipak su uočljive neke značajne promjene u načinu provođenja odmora pa se sve
više traži mogućnost bavljenja raznim aktivnostima na odmoru s  kojima se povezuju doživljaji za
pamćenje 

   kako starija populacija teži većoj sigurnosti u organizaciji putovanja na odmor - rasti će zanimanje
turističke potražnje za paket -aranžmanima 

   predviđa se i porast rezervacija i/ili prodaje pojedinačnih usluga putem interneta

PROMJENE VRIJEDNOSNOG SUSTAVA I ŽIVOTNOG STILA 

   promjene sustava vrijednosti bitno utječu na promjene u karakteru i strukturi turističke potražnje

   životni stil je postala težnja za doživljajima - motivi koji pokreću ljude na putovanja su se modificirali

   sve više ljudi postaje ekološki svjesno i teži da ekološku ravnotežu osjeti i u njoj uživa barem na
odmoru

   povećan je osjećaj za kvalitetu života, pa su stoga i turisti postali osjetljiviji na kvalitetu  

   povećana je osjetljivost turističkih potrošača na cijene i kontinuirani zahtjevi za višom kvalitetom

usluge

   turisti traže individualniji pristup organizaciji putovanja i odmora, te teže ostvarenju jedinstvenoga
doživljaja na odmoru 
 

   turistička potražnja traži odmak od pasivnog provođenja odmora prema novim vrijednostima

   trend niske lojalnost prema određenoj destinaciji, ali relativno visoke lojalnosti prema marki
proizvoda destinacije odnosno turističkog posrednika  

   od 1980.-ih godina na tržištu prisutan trend sve veće polarizacije turističke potražnje na dvije
osnovne kategorije:
o  na jednoj su strani potrošači koji traže visoku kvalitetu usluga 
o  na drugoj su strani oni kojima je najvažnija što niža cijena turističkih usluga

   turistički potrošači postaju sve zahtjevniji, putuju češće, ali kraće i sve se više okreću specifičnim
oblicima turizma u potrazi za novim doživljajima  

TRENDOVI NA TRŽIŠTU PONUDE: 

   Kako turističko tržište karakterizira veća ponuda od potražnje, uvjete na tržištu uglavnom diktira
turistička potražnja → no promjene u turističkoj ponudi mogu imati znatan utjecaj na kretanje
turističke potražnje (sekundarna elastičnost potražnje) 

   globalizacija je zasigurno najprepoznatljiviji opći trend koji obilježava razvoj turizma u posljednjih
20-ak godina i koji utječe na sve destinacije u svijetu, a utječe i na pojavu ostalih trendova koji danas
dominiraju na turističkom tržištu ponude:  

  KONKURENTSKA BORBA = povećanje broja turističkih destinacija na turističkom tržištu

rezultira žestokom konkurentskom borbom turističkih destinacija za turističke potrošače 

  SUPSITUTIVNOST DESTINACIJE = mogućnost supstitucije jedne destinacije drugom  je vrlo

visoka, pa stoga destinacije nastoje diverzificirati svoju ponudu razvojem novih usluga

  BRANDING = standardizacija proizvoda i stvaranje marki proizvoda, tzv. brandiranje 

  LAST MINUTE BOOKING = sve veća prisutnost  rezervacija u zadnji čas , što ima velike
posljedice na poslovnu politiku gospodarskih subjekata u turizmu

   
JAČANJE PROCESA HORIZONTALNIH I VERTIKALNIH INTEGRACIJA = najuočljiviji i
najdominantniji trend na turističkom tržištu od sredine 1990-ih godina

   u procesu integracija veliki sustavi progutali su veliki broj srednjih i malih poslovnih subjekata, a
preostali mali i srednji poduzetnici najčešće posluju pod nepovoljnim uvjetima na tržištu jer uvjete
diktiraju veliki poslovni subjekti

   moćni turistički koncerni  - u mogućnosti su pružati klijentima kompleksnu turističku uslugu iz samo
 jednog izvora (U Europi - TUI i THOMAS COOK)  

  takva situacija nije dovela do smanjenja konkurencije, a ponuda turističkih aranžmana je

proširena, cijene se istodobno snižavaju što pogoduje turistima potrošačima
 

3. ORGANIZACIJSKA STRUKTURA TURIZMA

3.1.UVOD

Turizam je odraz opće razvijenosti društva i nedvojbeni čimbenik cjelokupnog društvenog i gospodarskog
razvoja.

  Uobičajena je podjela suvremenog ustroja turizma na: državnu, društvenu, gospodarsku, strukovnu i
međunarodnu razinu. 
  Ustroj organizacije turizma u RH je analiziran za pojedina razdoblja,posebno prije i vrlo detaljno nakon
stjecanja samostalnosti.

  Za turizam su, osim nacionalnih,vrlo važni međunarodni integrracijski procesi.

  Zbog interdiscipliniranog karaktera turizma, riječ je o širokom spektru međunarodnih i nacionalnih
organizacija koje su izravno i neizravno povezane s turizmom te svojim djelovanjem uvelike određuju
smjerove i trendove razvoja turizma kod nas i u svijetu.

3.2.RAZVOJ ORGANIZACIJSKIH OBLIKA U TURIZMU 

  Pojam organizacije  dolazi od grče riječi organon,što znači oruđe,sredstvo. 

  Sam pojam organizacije  obuhvaća neku cjelinu većeg broja ljudi ili njihovih skupina koja služi
ostvarivanju određenih ciljeva ili interesa.  
  Osnovica na kojoj počiva aktualna org. struktura turizma u većini zemalja počela se razvijati spontano
neovisno od državne politike. 
  Od druge polovice 19.st odnos države prema turizmu bio je potpuno liberalan (zahvaljujući tehničkome
napretku,razvoju proizvodnje putovanjima,ulaganjima),što bi značilo da se turizam razvijao samostalno u
skladu s tržišnim zakonitostima,a država nije ni poticala ni sputavala njegov razvoj- pojava prvih
organizacijskih oblika u turizmu neprofitnog i nevladinog karaktera(koji su pridonijeli omasovljenju
putovanja).

  Uključivanje države u turizam –  počinje onog trenutka kada se počinju uočavati šire društvene,a
posebno ekonomske koristi od turizma za lokalnu zajednicu a i šire,a i drugi pozivni neekonomski učinci
na demografska,socijalna,politička ,kulturna i njima slična kretanja. 

  Glavna uloga države tada, a i danas: stvarati okruženje kojim potiče razvoj turizma. 
  Razvoj prvih organizacija u turizmu počeo je odozdo(iz najšire baze), tj. od društvenih organizacija 
(a ne obrnuto kao u nekim drugim sektorima)

PRVI EMITIVNI ORGANIZACIJSKI OBLICI U TURIZMU

  Glavno obilježje: dobrovoljnost članstva i rada(članovi se povezuju samoinicijativno na potpuno

dobrovoljnoj osnovi pa tako i djeluju zalažući se za neke zajedničke ciljeve od opć eg interesa koji nisu
komercijalnog karaktera,odnosno nije im cilj ostvarenje profita)

  Javlja se 1860.-ih godina a ustrojen je radi organiziranja putovanja i ostvarivanja određenih pogodnosti
na putovanjima za istovrsne skupine putnika (alpiniste, planinare, kampiste, izviđače, toring -klubove,
sportaše). Npr. Britanski alpinistički klub, također talijanski alpinistički klub, švicarski, francuski... 
  Glavna uloga tih društava bila je informiranje članova,davanje pravnih savjeta i pružanje usluga
osiguranja,tehničke pomoći na putu,kao i tiskanja karata,vodiča i sl. 
 

RECEPTIVNI ORGANIZACIJSKI OBLICI U TURIZMU (1870-IH)

  Turistička društva - amaterska organizacija (a ne profesionalna i otvorena za javnost), nastaju spontano i



dobrovoljno povezivanjem svih naprednih pojedinaca u mjestu (intelektualaca, obrtnika, poduzetnika,

liječnika i dr.) 

  Glavna zadaća: skrb za uređenost mjesta(za dobrobit cjelokupne lokalne zajednice) te su kao takve


odigrale važnu ulogu u obrazovanju lokalnog stanovništva i očuvanju prirodne i kulturne baštine čime su
kreirale turistički proizvod cijele destinacije, također jedna od zadaća je bila i pružanje informacija o
smještaju prehrani,zabavi i dr. 

  Glavni ciljevi tih organizacija bili su:  povezivanje, odnosno koordinacija raznih segmenat a ponude, opća


prezentacija mjesta u zemlji i inozemstvu te zaštita i očuvanje turističkih resursa. 

  Receptivni org. oblici se javljaju i pod nekim drugim nazivima poput lječilišna odnosno putnička društva


(Njemačka) kao i inicijativna društva (Francuska), mjesna društva (Italija), društva za poljepšavanje

mjesta (Hrvatska - Higijeničko društvo iz Hvara, utemeljeno 1868.) 

REGIONALNI,NACIONALNI I MEĐUNARODNI SAVEZI (PRIJELAZ IZ 19.U 20.ST)

  Okomitim povezivanjem lokalnih turističkih društava nastaju regionalni savezi pa i nacionalni savezi –


tzv.NTO,posebice u razvijenijim europskim zemljama poput Švicarske,Austrije,Italije. 

  Tu se i nešto ranije javljaju tauring –klubovi (Francuska,Italija,Švicarska)-nastaju povezivanjem istovrsnih



putnika odnosno interesnih skupina na nacionalnoj razini.

DRŽAVNA INTERVENCIJA U TURIZAM

  Uključivanje države u turizam započinje službenim priznavanjem posebnog statusa kupališnim i


lječilišnim mjestima,koja zbog njihovih izuzetnih klimatskih pogodnosti za zdravlje i oporavak ljudi
posjećuje sve veći broj gostiju,kao i priznavanje statusa organizacijama od opće koristi.  

  Prema uzoru na susjednu Italiju i kod nas se u tadašnjoj državi Kraljevini Jugoslaviji donose u to vrijeme


vrlo važni propisi za turizam :Zakon o zdravstvu(1906.),Uredba o unaprjeđenju turizma(1936.)i Pravilnik

o proglašenju turističkih mjesta i načina uplaćivanja...(1936.) 

  Izravna državna intervencija započinje u prvom desetljeću 20.st.,da bi do početka 2.sv.rata uzela maha u


svim europskim zemljama.

  Prvo tijelo državne uprave Nacionalni ured za turizam,ONT,utemeljeno je 1910.godine u Francuskoj pri


Ministarstvu javnih radova ali nije bilo baš učinkovito. 

  Izravno državno miješanje u turizam manifestira se najviše putem zakonske i druge regulative


(donošenjem zakona izravno i neizravno povezanih s turizmom i ugostiteljstvom), stručnim

obrazovanjem (otvaranjem strukovnih škola) te osnivanjem kreditnih ustanova koje su poticale
turističku izgradnju i sl. 
 

3.3.RAZINE ORGANIZACIJE TURIZMA

   Interdisciplinirani karakter turizma određuje njegovu povezanost s brojnim područjima,od ugostiteljstva

do prometa,trgovine,ugostiteljstva,poljoprivrede,industrije i dr.

USTROJ ORGANIZACIJE TURIZMA:

   Društvena razina -povezuje društvene subjekte emitivnog i receptivnog karaktera
   Gospodarska razina - ostvaruje veze poslovnih subjekata
   Strukovna razina -za iste profesije
   Državna razina -administrativna tijela i institucije državne uprave  
   Međunarodna razina -povezuje istovrsne subjekte iz raznih država prema
različitim kriterijima,a najčešće prema strukama.

   U praksi najčešće na državnoj razini djeluju ministarstva turizma ili neko drugo ministarstvo u koje je
turizam uključen kao poseban resor a djeluju i druga tijela državne uprave(odbori,uredi i sl.)dok
nacionalni turistički savezi ili nacionalne turističke organizacije te gospodarske komore koje povezuju
društvene i gospodarske subjekte u turizmu unutar zemlje djeluju kao  poludržavna (paradržavna) tijela. 

   Nositelji turističke politike su državna i paradržavna tijela ili organizacije ovlaštene za poslove upravljanja
turizmom, sukladno odgovarajućim propisima. 

OBILJEŽJA SUBJEKATA U TURIZMU

  Za nositelje turističke politike (državna tijela) karakteristična je hijerarhijska (stupnjevita) organizacijska
struktura piramidalnog oblika - ta hijerarhija slijedi okomita načela povezivanja istovrsnih subjekata
unutar zemlje prema teritorijalnome načelu počevši od turističke destinacije kao najniže razine do
regije,županije i naposljetku do nacionalne (državne) razine.  

   Vodoravno načelo povezivanja ostvaruje se između raznovrsnih subjekata na istoj (teritorijalnoj) razini -
takvo povezivanje češće je u poslovnom sektoru a u suvremenom  turizmu poznatije kao javno - privatno
partnerstvo).

   Glavni uvjet za osiguranje kvalitetnog sustava organizacije turizma su čvrste uzajamne veze na
vodoravnom i okomitom načelu te točno definirane nadležnosti kao i odgovornost i stručnost svih
subjekata u turizmu.

OKOMITO POVEZIVANJE U TURIZMU

   Društvene organizacije su bile prve organizacije u turizmu na lokalnoj razini(u turističkim mjestima) u
većini europskih zemalja. 

   Njihovim okomitim povezivanjem u regionalne saveze pa napokon i u nacionalne saveze(NTO) kao i

vodoravnim povezivanjem raznih subjekata na istim razinama te postupnim priključivanjem raznih tijela
državne uprave,formira se org. struktura turizma.  
 

3.4.ORGANIZACIJSKA STRUKTURA TURIZMA ODABARNIH ZEMALJA

  Na uspješnost organizacije turizma utječu npr. društveno - ekonomski sustav države,odnos države
prema turizmu,važnost turizma za zemlju,razina razvijenosti turizma u državi i razni drugi činitelji. 

Općenito MODEL MAKROORGANIZACIJE TURIZMA OVISI O SLIJEDEĆIM ČINITELJIMA :  

Društveno-političko uređenje i gospodarska Turistički razvoj u tržišno orijentiranim zemljama zapadne Europe se bitno
razvijenost države te uloga turizma u   razlikovao,u kojima se org.ustroj nakon 2.sv.rata nastavo razvijati prema
gospodarskom razvoju   zakonima tržišne ekonomije,od planskih privreda istočnoeuropskim
zemljama u kojima se razvijao turizam socijalnog karaktera 
(za široku radničku klasu).
Bitan čimbenik je i dostignuta razina gospodarske razvijenosti. 
Odnos državne vlasti prema turizmu   Ima zemalja koje su slabije gospodarski razvijene,a turizam je prepoznat kao
uporište gospodarskog razvoja(Tajland),dok se u nekima koje su razvijenije
prednost pridaje nečemu drugom(npr. informatička industrija u Irskoj) 
Razina turističke razvijenosti  Također određuje organizacijski ustroj turizma (nije svejedno je li riječ o
Austriji ili Albaniji koja se tek počinje afirmirati kao turistička zemlja, 
dok Austrija ima dugu turističku tradiciju) 
Vanjski(egzogeni) činitelji  Razni nepredvidivi događaji (oružani sukob na vlastitom teritoriju ili
u susjedstvu, prirodne katastrofe, tehnološki napredak i sl.)  

NACIONALNE TURISTIČKE ORGANIZACIJE ODABRANIH ZEMALJA

  Zadužene su za promociju turizma, a ponegdje imaj i šire ovlasti (npr.u Grčkoj). 

  Promociju ostvaruju djelomično i preko svojih predstavništva u drugim zemljama- npr. Hrvatska
turistička zajednica 2008.godine otvorila je novo predstavništvo i u Tokiju radi privlačenja japanskih
gostiju u Hrvatsku,zbog zapaženih prednosti tog sve važnijeg emitivnog tržišta. 

  Organizacija turizma je uglavnom bolje razvijena u zemljama u kojima se oblikuje godinama te se najviše
razlikuje prema ustroju državne vlasti u zemljama,od izrazito centraliziranog (Italija) do decentraliziranog
modela(Švicarska). 

  U Europi djeluju najstarije nacionalne turističke organizacije(poznatije prema kraticama):

  Austrijski - ANTO


  Britanski- Visit Britain


  Grčki- GNTO


  Njemački- DZT


  Španjolski- Turespana


  Talijanski - ENIT


RESORNA TIJELA NADLEŽNA ZA TURIZAM U ODA BRANIM EUROPSKIM ZEMLJAMA

  Države su često mijenjale resorna tijela ovlaštena za turizam i njihove nazive pa se tu organizacijski
ustroj turizma bitno razlikuje od zemlje do zemlje.

  Vrlo je često turizam uklopljen u neki drugi resor (trgovinu, industriju, gospodarstvo…), a rijetko djeluje
posebno ministarstvo turizma (kod nas od 2008.)

  Velika heterogenost resora s kojim je turizam povezan upućuje na njegov interdisciplinarni karakter.  
 

3.5.USTROJ ORGANIZACIJE TURIZMA U RH I NJEZIN POVIJESNI RAZVOJ

  Organizacijska struktura hrvatskog turizma promatra se zasebno za ono razdoblje koje je prethodilo
1991.godini a posebno detaljno otkada je RH postala samostalna.

  Naslijeđen organizacijski sustav turizma iz prethodnog razdoblja te političko-gospodarske i druge

društvene promjene(posljedice Domovinskog rata, privatizacijski proces i sl.),a i sam odnos demokratske
vlasti prema turizmu u zemlji,utjecali su u velikoj mjeri na ustroj turizma u RH.

RAZDOBLJE DO PRVOG SVJETSKOG RATA

   Slijedeći trendove razvoja turizma iz okruženja u drugoj polovici 19.st,u doba mnogonacionalne
Austro-Ugarske Monarhije,kod nas su se počeli ustrojavati prvi organizacijski oblici u tadašnjem
turizmu prema uzoru na druge zemlje.

   Strana klijentela koja je uočila prednosti hrvatskog podneblja(za zdravlje,oporavak,liječenje) je bila iz

viših društvenih slojeva,uglavnom iz aristokratskih krugova,a poslije i iz krugova imućnijeg
građanstva(industrijalci,obrtnici,umjetnici,kimatolozi,liječnici,biolozi,glazbenici itd.) 

   Za njihov smještaj počinju se i kod nas graditi kvalitetniji i bolje opremljeni smještajni objekti u skladu
s trendovima u hotelijerstvu u svijetu- u Opatiji sagrađena vila Angelina 1844.,u Hvaru manji hotel
obitelji Duboković,Kvarner u Opatiji 1884,nakon čega niču hoteli i u Velom i Malom
Lošinju,Dubrovniku,Zadru,Crikvenici,Zagrebu,Rabu i dr. 

   Također se u tom vremenu osnivaju i različita turistička društva(za poljepšavanje) poput Higijeničkog
društva u Hvaru(1868.). 

RAZDOBLJE NAKON PRVOG SVJETSKOGA RATA

  Nakon 1.sv.rata org. ustroj kod nas počeo se izgrađivati prema talijanskom uzoru. 


  Državna intervencija započinje kada se pri Ministarstvu trgovine i industrije osniva Odbor za promet


stranaca(1921.) i nešto poslije Glavna uprava za turizam(1930.) kao i Vrhovni turistički savjet. 
   Na razini banovina djelovali su banovinski turistički savjeti,a na nižim teritorijalnim jedinicama mjesni
turistički odbori. 

RAZDOBLJE NAKON DRUGOG SVJETSKOG RATA

   Najveći zamah razvoja turizma počinje osnivanjem Turističkog saveza Hrvatske 1953. I nižih
organizacijskih jedinica.

   Sedamdesetih godina 20.st u Hrvatskoj je djelovalo blizu četiri stotine turističkih društava (396 u
1976.) koja su imala razgranatu mrežu turističkih biroa i informativnih centara.

   U to vrijeme turistička mjesta se nisu vrednovala prema uspje šnosti u turizmu,što je danas kriterij za
utemeljenje i financiranje društvenog sustava u tim mjestima,nego su bila razvrstavana prema
statističkom kriteriju u primorska,planinska i druge vrste jer nije postojala odgovarajuća zakonska
regulativa.

   Na vrhu tog sustava za cijelu državu(SFRJ) tada je djelovao Turistički savez Jugoslavije,TSJ(sa
sjedištem u Beogradu) -glavno tijelo za promociju turizma cijele zemlje te je u tu svrhu upravljao s
nekoliko predstavništva u inozemstvu.

   U tom se razdoblju turizam razvijao dinamično više zahvaljujući pozivnim kretanjima na emitivnim
turističkim tržištima negoli odnosom države prema njemu.  
 

 
ORGANIZACIJA TURIZMA U SAMOSTALNOJ RH
   Proglašenjem samostalnosti 1991.započele su velike političke ,demokratske i gospodarske promjene
u zemlji

   Turizam se zbog pratećih negativnih posljedica(uništenja dijela kapaciteta,njihova nenamjenskoga

korištenja za smještaj prognanika i izbjeglica i ost.)našao u izuzetno teškom položaju,pa su niz godina 
rezultati bili skromni,unatoč naponu za oporavak turizma. 

   Tako se i kod nas nakon prilagodbe organizacijske strukture turizma prema ustroju novonastale
države tržišne ekonomije može govoriti o državnoj, društvenoj, gospodarskoj i strukovnoj razini  u
turizmu,a dolazi i do povezivanja nacionalnih s inozemnim čimbenicima,dakle na međunarodnoj
razini.
*SLIKA 3.2. Organizacija turizma u RH , str.94

3.6.ORGANIZACIJA TURIZMA U RH NA DRŽAVNOJ RAZIN I

  Za turizam su posebno važna zakonodavna i izvršna vlast te njihova tijela odnosno institucije na svim


razinama na kojima djeluje prema administrativno-teritorijalnom ustroju države od nacionalne preko

regionalne do lokale razine.

  Zakonodavnu vlast na nacionalnoj razini obnaša Hrvatski sabor koji je ovlašten za donošenje zakona i


drugih pravnih akata,dakle i za turizam te s njim povezanih aktivnosti,zatim donošenje državnog

proračuna i ulaganje u turizam i sl. 

  Poseban odbor za turizam je zadužen za postupak donošenja zakona u turizmu te za utvrđivanje i



praćenje provođenja turističke politike. 

  Na nižim su razinama za provedbu zakonodavne vlasti zadužene županijske skupštine , tj. gradska i


općinska vijeća. 

  Izvršnu ili upravnu vlast na nacionalnoj razini obnašaju predsjednik i Vlada RH(proračun,gospodarski


razvoj i sl.)sa svojim ministarstvima, kao i neka druga tijela ovlaštena za upravne poslove,inspekcijski
nadzor i druge stručne poslove od javnog interesa. 

  Vlada RH izravno i neizravno utječe na turizam tako što : predlaže Saboru zakone i druge pravne


akte(vezane i za turizam) te ih provodi,donosi i provodi gospodarsku politiku i strategiju razvoja zemlje(i

za turizam),koordinira rad svih ministarstava (pri čemu je za turizam od 2008.godine zaduženo posebno
Ministarstvo turizma),predlaže proračun(ulaganja u turizam). 

  Posebno tijelo državne uprave je državni inspektorat koji nadzire provedbe propisa svih gospodarskih


subjekata i pružatelja usluga(pa tako i u turizmu i u ugostiteljstvu).

  Na nižim razinama,u županijama ,djeluju uredi državne uprave - u tim tijelima područne (regionalne)


samouprave upravni i stručni poslovi za turizam obično su povjereni odjelu za gospodarstvo kao što su
registracija i evidencija gospodarskih subjekata u turizmu i njihovo statističko praćenje. 

  Tijela lokalne samouprave( uredi i službe u gradovima i općinama) izrađuju donose prostorne i


urbanističke planove,obavljaju komunalne poslove,potiču razvoj gospodarstva, potiču izgradnju

komunalne ,prometne i druge infrastrukture itd.
 

DONOŠENJE ZAKONA KAO  JEDNA OD NAJVAŽNIJIH MJERA DRŽAVNE INTERVENCIJE U TURIZAM

  U prvoj fazi samostalnosti Hrvatska se najviše angažirala u regulatornoj funkciji,tj.  donošenje zakona i


drugim mjera koje su se često mijenjale poput Zakona o ugostiteljstvu koji je od 1991.do 2009.mijenjan
17 puta.

  U RH doneseno je do 2009.godine 6 tzv.“turističkih“ zakona,koji su svi usuglašeni s pravnom stečevinom



EU-to su Zakon o turističkim zajednicama i promicanju hrvatskog turizma,Zakon o pružanju usluga u

turizmu, Zakon o ugostiteljskoj djelatnosti,Zakon oo članarinama u turističkim zajednicama,Zakon o
boravišnoj pristojbi te Zakon o igralištima za golf. 

  Doneseni su još brojni drugi propisi povezani s turizmom među kojima valja izdvojiti Uredbu o uređenje i


zaštiti zaštićenog područja mora kao jednu od najvažnijih mjera zaštite Jadranskoga mora. 

  Resorno ministarstvo za turizam u RH - najviše upravno tijelo u državi koje od 2008.djeluje samostalno. 


  Promjene resornog ustroja turizma u RH:



  Od 1991.- Ministarstvo turizma RH djeluje kratkotrajno od osnutka vlade RH



   1992.- Ministarstvo turizma i trgovine

   1993.-2003.- Ministarstvo turizma ponovno je samostalno,najviše se bavi turističkom politikom  
   2004.-2007.-Ministarstvo mora,turizma,prometa i razvitka djeluje u doba kada se državna politika
orijentirala na izgradnju prometnica

   Od 2008. –Ministarstvo turizma RH kao zasebno tijelo ponovno je ustrojeno od siječnja 2008.godine 

  U praksi se uspješnost turističke politike neke zemlje ne iskazuje formalnim nazivom tijela ovlaštenog za


njezinu provedbu već njegovom učinkovitošću. 

  Kao vrhovno tijelo državne uprave za turizam,aktualno Ministarstvo turizma RH (MT RH) zaduženo je za


slijedeće upravne i druge stručne poslove koji su svi detaljno propisani posebnim propisima: provodi
upravne i stručne poslove koji se odnose na turističku politiku zemlje u sklopu opće gospodarske politike
te određuje strategiju razvoja turizma zemlje,utvrđuje razvoj i investicije u turizmu,potiče razvoj
specifičnih oblika turizma,provodi kategorizaciju ugostiteljskih objekata itd. 

  Poticajne mjere MT RH se vide u projektima u slabije razvijenijim županijama radi poticanja razvoja


turizma u zemlji kao što su Razvoj turizma na selu,Poticaj za uspjeh i sl.  

  Problem se događa kada te poticajne mjere ne prati odgovarajuća obrazovna i stručna potpora pa se na


terenu nerijetko događa da unatoč naporima konačni proizvod ne odgovara tržišnim zahtjevima te je
dugoročno financijski neisplativo. 

  P.Keller - ističe ulogu org. strukture turizma  i postojećeg sustava upravljanja koji kreira država kako bi


osigurala optimalni turistički razvoj i profitabilnost turizma na dugi rok

  O.Kesar - ulogu države u turizmu  vidi u stvaranju takvog pravnog i političkog okruženja koje prije svega


treba biti razvojno orijentirano kako bi turizam bio organiziran u smislu učinkovitosti i funkcionalnosti. 
 

3.7. ORGANIZACIJA TURIZMA U RH NA DRUŠTVENOJ RAZINI 

SUSTAV TURISTIČKIH ZAJEDNICA

  1991.godine sustav turističkih društava i saveza zamijenjen je sustavom turističkih zajednica (TZ) prema
uzoru na austrijski model

  3 VAŽNA PROPISA U RH U VEZI S TURIZMOM: Pravilnik o proglašenju i razvrstavanju turističkih mjesta u

razrede, Naredba o razdobljima glavne sezone, predsezone, podsezone i vansezone u turističkim
m jestima, Uredbu o utvrđivanju visine boravišne pristojbe 

  austrijski način utvrđivanja područja za koje se osniva TZ postao je ograničavajući čimbenik u praksi,
između ostalog jer su u Hrvatskoj općine prostorno manje, a i turistički promet je neravnomjernije
raspoređen 

  Prva korekcija tih zakona bila je 2004.godine- sustav TZ-a usklađen s promjenama u teritorijalno -
administrativnom ustroju države

  tek obveza usklađivanja hrvatskog zakonodavstva s pravnom stečevinom EU nametnula dovršetak posla  
korekcija zakona

  2008.godine doneseni novi propisi za SUSTAV TURISTIČKIH ZAJEDNICA- uklonjeni neki nedostaci
prijašnjih zakona, unesene neke novine no nije riješen glavni problem neekonomičnosti tog ustava  

  postojali prijedlozi za hrvatski turizam- ustroj 6 do 7 turističkih klastera prema klimatsko-geografskim

obilježjima prostora koji bi činili jedinstvene turističke cjeline 

  najvažnija promjena uvedena novim zakonom je veća odgovornost TZ -a za turistički razvoj cijele
destinacije kao i snažnije i intenzivnije povezivanje s privatnim sektorom

  novim bi se zakonima trebala povećati učinkovitost TZ-a, koordiniranost, promocija, poboljšati

kadrovska struktura zaposlenih te na tim osnovama ostvariti i znatno ekonomičnije funkcioniranje
cijelog sustava

  zakonom o TZ-u određeno je da su  turističke zajednice pravne osobe koje se osnivaju radi unaprjeđenja i
promicanja hrvatskog turizma

  cilj osnivanja TZ-a – radi podmirenja općega, javnog interesa koje ostvaruje javni sektor i gospodarskih
interesa pravnih i fizičkih osoba u svim djelatnostima čije su aktivnosti povezane s turizmom tako da
upravljaju destinacijom na razini za koju su osnovane

  TZ je mjesto susreta javnog i privatnog interesa u turizmu, odnosno mjesto na kojem se dogovaraju,
surađuju i ostvaruju zajednički interesi za ono područje za koje su osnovane 

  2 osnovna obilježja: opća korisnost i nelukrativnost (neprofitnost)

  u svom radu nisu orijentirane na ostvarivanje dobiti no ti im je novim Zakonom(iz 2008.g.) iznimno
dopušteno i ograničeno samo za neke usluge
 

USTROJBENI OBLICI TURISTIČKIH ZAJEDNICA 

  Zakon omogućava kompromis između potreba struke i uvažavanja političko-administrativnog ustroja

države te predviđa obvezne i neobvezne oblike TZ -a

2 ustrojbena oblika:
  OBVEZNI – za područje gradova, županije i cijele zemlje 
  NEOBVEZNI - TZ-i širih područja i TZ-i turističkih mjesta 

  kraj 2008.g.- tristotinjak TZ-a ( 162 TZ-a općina, 119 TZ-a gradova, 22 TZ-a mjesta, 2 TZ-a područja, 3 TZ-a
više područja i gradova, 20 TZ-a županija, TZ Grada Zagreba i Hrvatska turistička zajednica)

  sve one jedinice lokalne samouprave na čijem području se barem jedno naselje može okarakterizirati
kao turističko mjesto, obvezne su osnovati TZ -u općine ili grada 

  u Zakonu o članarinama u TZ-ima određeni su službeni uvjeti  za kategorizaciju turističkih mjesta

  4 KATEGORIJE TURISTIČKIH NASELJA : A(najviši stupanj), B, C, D – prema kvantitativnim i kvalitativnim

kriterijima

  ORGANIZACIJA SUSTAVA- TZ-i mjesta, općina i gradova članovi TZ -a županija i područja, a oni pak HTZ-a

  hrvatski sustav turističkih zajednica hijerarhijski ustrojen s HTZ-om na vrhu piramide, no nije kruto
centraliziran sa strogom naredbodavnom linijom od vrha prema bazi

CILJEVI I ZADACI TURISTIČKIH ZAJEDNICA 

CILJEVI SVIH turističkih zajednica:

  Poticanje razvoja i unapređenje postojećeg turističkog proizvoda  
  Promoviranje turističkog proizvoda 
  Razvijanje svijesti o važnosti turizma i potrebi očuvanja okoliša 

ZADACI TURISTIČKIH ZAJEDNICA različiti ovisno o razini na kojoj djeluju:

LOKALNI TZ-i (mjesni, općinski i gradski) 

  najbrojniji TZ-i, zauzimaju dno piramide

  djeluju u turističkim destinacijama, najbliže su gostima, ali i nositeljima turističke ponude na razini
destinacije

  ZADAĆA- definiranje i profiliranje turističkog proizvoda turističke destinacije te njegovo predstavljanje na

tržištu 
  osmišljavaju različite manifestacije( npr. varaždinski Špancirfest, Rabska fijera, Riječki karneval..), tiskaju
promotivne materijale, uređuju zelene površine, brinu za uređenje biciklističkih i pješačkih staza  
  na toj najnižoj razini ostvaruje se u najvećoj mjeri sprega između javnog i privatnog sektora  

REGIONALNI TZ-i (županija, područja i otoka) 

  djeluju na višim razinama, a članice su im TZ -i mjesta, općina i gradova 
  do udruživanja dolazi radi mogućnosti kvalitetnijeg nastupa na turističkom tržištu 
  ZADAĆE- usmjerene na koordinaciju i marketing
 

HRVATSKA TURISTIČKA ZAJEDNICA (HTZ)

  djeluje na vrhu piramide kao nacionalna turistička organizacija 

NAJVAŽNIJE ZADAĆE HTZ -a:

glavni zadaci:
  Objedinjavanje cjelokupne turističke ponude RH 
  Promoviranje hrvatskog turizma u inozemstvu putem predstavništva i nastupom na sajmovima  
  Poticanje razvoja turističkog proizvoda i razvijanje svijesti stanovnika naše zemlje o važnosti i ulozi
turizma

ostali zadaci:
  Zastupanje RH u međunarodnim turističkim organizacijama te suradnja sa srodnim organizacijama u
drugim zemljama

  Obavljanje drugih srodnih poslova u skladu sa zakonom

CILJEVI HTZ-a:
  Stvaranje i promicanje identiteta i ugleda hrvatskog turizma

  Planiranje i provedbe zajedničke strategije i koncepcije promocije turizma 

  Predlaganje i izvedbe promotivnih aktivnosti u zemlji i inozemstvu

  Podizanje razine kvalitete cjelokupne turističke ponude RH  

ZADAĆA HTZ-a – koordinacija, usklađivanje interesa, pružanje potpore svim projektima turističkih zajednica
na svim razinama te obavljanje i drugih poslova kojima se osigurava uspješno djelovanje sustava TZ -a i
provedba postojećih planova, programa i njihovih zadataka 

NAJVAŽNIJA ZADAĆA HTZ-a- izrada planova i programa promocije hrvatskog turizma

  HTZ godina(od 1997.g.)provodi akciju Volim Hrvatsku, koja uključuje niz projekata u sklopu kojih se
nagrađuju likovni i literarni radovi , novčano se pomažu projekti uređenja mjesta na priobalju (akcija
Plavi cvijet) i na kontinentu (akcija Zeleni cvijet)

FINANCIRANJE SUSTAVA TURISTIČKIH ZAJEDNICA

  riječ je o neprofitnim organizacijama javnog karaktera 

  svaki TZ ima svoj program rada i financijski plan koji kontroliraju Ministarstvo za turizam i HTZ, pri čemu
ministar za turizam obnaša funk ciju predsjednika HTZ-a
  najveći problemi u sustavu HTZ -a- raspolaganje sredstava

TZ-i se financiraju iz zakonom utvrđenih prihoda:  

 Ponajprije iz boravišne pristojbe i članarine 
  Proračuna općine, odnosno grada, županije i RH 
  Prihoda od dopuštenog obavljanja gospodarskih djelatnosti
  Dobrovoljnih priloga i darova
  Imovine u vlasništvu i sl. 
  visina članarine i boravišne pristojbe utvrđuje se prema razredu turističkog mjesta na području na kojem
djeluje TZ, a na temelju posebnih provedbenih propisa
 

 
BORAVIŠNA PRISTOJBA 
  prikuplja se od turista koji dolaze na područje u kojem teritorijalno djeluje TZ i tu ostvaruju noćenje  

  visina postrojbe obračunava se po ostvarenom noćenju ovisno o razdoblju sezone i kategoriji turističkog
mjesta , a iznimno se može plaćati i u paušalnom iznosu 

  visinu boravišne pristojbe na prijedlog ministra nadležnog za turizam utvrđuje Vlada RH odredbom u
prvoj polovici tekuće g. za sljedeću g. 

  predstavlja prihod TZ-a

  TZ-i se njome služe za izvršavanje svojih zadaća i poslovanja u skladu s godišnjim programom rada  

ČLANARINA TZ 
  ubire se mjesečno od pravnih i fizičkih osoba koje posluju unutar određenog područja u kojem
teritorijalno djeluje TZ i prema posebnim stopama (ovisno o djelatnosti)

  članstvo je obvezno  → iznos članarine utvrđuje se posebnim provedbenim propisom  

  -Lokalni TZ- i financiraju se iz boravišne pristojbe koju plaćaju gosti tako što većinu primljenog novca
zadržavaju za sebe(65%), a ostalo distribuiraju na više razine sustava (HTZ-i 25%, županijskom TZ-u 10%)

  oni TZ-ima koji ostvaruju niže prihode (manje od 200 000 kn) iznimno je dopušteno korištenje većine
sredstava za vlastite potrebe(80%), a petinu sredstava uplaćuju županijskoj TZ -i

  od boravišne pristojbe koju TZ -i zadržavaju za sebe manje od trećine (30%) ide lokalnoj samoupravi
područja na kojem djeluju 

  u kontinentalnim županijama sustav TZ -a se više financira od članarina (zbog relativno skromnog broja
noćenja), prema sličnom ključu 

OSTALE EMITIVNE I RECEPTIVNE DRUŠTVENE ORGANIZACIJE UKLJUČENE U TURIZAM U RH

  DRUŠTVENE ORGANIZACIJE- po karakteru dobrovoljne , neprofitne  i od opće koristi, a mogu biti

emitivnoga ili receptivnog karaktera  

EMITIVNE ORGANIZACIJE
- povezuju sudionike putovanja prema njihovim zajedničkim obilježjima i specifičnim interesima
- imaju važnu ulogu oko organizacije putovanja i boravka stranih turista u našoj zemlji te promociji
Hrvatske kao turističke destinacije 

Emitivne društvene organizacije uključene u turizam: 

  Društva planinara (Hrvatsko planinarsko društvo utemeljeno 1874.g. u Zagrebu, time Hrvati
svrstani među prvih devet naroda u Europi s organiziranim planinarskim pokretom)  
  Alpinistička društva i savezi 
  Društva biciklista 
  Izviđači savezi 
 Društva umirovljenika 
  Omladinsko-sportska društva 
  Auto-moto društva 
 

 
RECEPTIVNE ORGANIZACIJE - povezuju pojedince vrlo često na teritorijalnom načelu prema njihovim
zajedničkim interesima ili hobijima 

Reciptivne društvene organizacije uključene u turizam:  

  Kulturno-umjetnička društva 
  Društva prijatelja prirode (npr. udruga Lijepa naša)
  Društva prijatelja kulturne baštine 
  Lovci i ribiči i sl. asocijacije koje povezuju pojedince u zajedničkim interesima i hobijima i takvom
svojom aktivnošću pridonose obogaćivanju turističke ponude destinacije  

Npr. udruga Lijepa na ša zajedno sa Zakladom za odgoj i obrazovanje i okoliš  vodi projekt Plava zastava, koja
 je svjetski priznata oznaka za očuvanost i kvalitetu usluga na plažama i marinama. 

3.8. ORGANIZACIJA TURIZMA U RH NA GOSPODARSKOJ I STRUKOVNOJ RAZINI

GOSPODARSKE KOMORE 
  Osnovni nositelji gospodarske aktivnosti u turizmu Hrvatske su trgovačka društva i obrtnici, koji se
moraju udruživati u komore ovisno o pravno-ustrojbenom obliku:
  Hrvatsku gospodarsku komoru (HGK)
  Hrvatsku obrtničku komoru (HOK) 

  Komorski sustav RH zasniva se na europskoj tradiciji organiziranja gospodarskih komora koje

karakterizira obvezatno članstvo i obavljanje nekih javnih ovlasti 

  HGK je  nevladina, stručno-poslovna organizacija svih pravnih osoba koje su u RH registrirane za

obavljanje gospodarskih djelatnosti, a HOK je takva asocijacija za obrtnike.

  članstvo u obje komorske organizacije je obvezatno, ali daljnje strukovno povezivanje je dobrovoljno  

  ustrojene su prema teritorijalnom i strukovnome načelu - osim na nacionalnoj razni, djeluju i područne
komore na nižim razinama 

  unutar komora strukovno se povezuju i neke profesije, pa tako djeluje poseban Sektor za turizam pri
HGK te Ceh ugostitelja i turističkih djelatnika u HOK -u

  sektorska struktura turizma u HGK je složenija jer osim Sektora za turizam, u njegovu sklopu djeluju
posebni odsjeci

ZADAĆE OBIJU KOMORSKIH ORGANIZACIJA:  

  zastupanje interesa svih nositelja gospodarske aktivnosti u zemlji, promicanje hrvatskoga gospodarstva
u zemlji i inozemstvu te poduzimanje raznih aktivnosti za unapređenje rada i poslovanja gospodarskih
subjekata

  predlaganje i pokretanje inicijativa za donošenje zakona te drugih propisa i mjera koje se odnose na
uvjete privređivanja te jačanja poduzetništva u turizmu i obrtništva unutar ukupnoga hrvatskog
gospodarstva

  razmatranje prijedloga zakona koji se odnose na turizam, kao i drugih propisa kojima se uređuju uvjeti
poslovanja i privređivanja u turizmu i ugostiteljstvu u Hrvatskoj i gospodarskih mjera koje se odnose na
poduzetništvo i obrtništvo 

  povezuju članice na razini interesa struke

 

 
STRUKOVNE UDRUGE U TURIZMU

  Njima se povezuju najizrazitiji predstavnici istih struka zbog rješavanja nekih zajedničkih pitanja te tako i
same potiču razvoj turizma 

  Riječ je o udrugama u kojima se mahom udružuju razni predstavnici turističke ponude koji nude slične
turističke usluge 

To su sljedeće organizacije:  

1.  UDRUGA POSLODAVACA U HOTELIJERSTVU HRVATSKE(UPUHH)

   okuplja hotelijere, ugostitelje, ali i obrazovne ustanove u kojima se školuju njihovi budući kadrovi 
   pravni je slijednik HUH-a (Hrvatske udruge hotelijera i restoratera)

2.  KAMPING UDRUŽENJE HRVATSKE(KUH)  

   povezuje sve kampove u zemlji koji pružaju usluge kampiranja 

3.  UDRUGA HRVATSKIH PUTNIČKIH AGENCIJA(UHPA) 

   štiti interese turističkih agencija, ali i korisnike njihovih usluga 

4.  ADRIATIC CROATIA INTERNATIONAL CLUB(ACI )

   okuplja marine

5.  NACIONALNA UDRUGA MALIH OBITELJSKIH HOTELA(OMH)

   okuplja manje hotele do pedesetak soba i petnaestak zaposlenih

6.  RURALIS
   povezuje seoska gospodarstva koja pružaju razne usluge u agroturizmu Istre 

3.9. OSNOVNA PODJELA I RAZVOJ MEĐUNARODNI H ORGANIZACIJA UKLJUČENIH U TURIZAM 

MEĐUNARODNI INTEGRACIJSKI PROCESI 

  riječ je o širokom spektru međunarodnih organizacija koje su izravno i neizravno povezane s turizmom

  do šire pojave takvih organizacija dolazi tek nakon Drugog svjetskog rata 

  prve važnije međunarodne organizacije koje su se pojavile na pragu 20.stoljeća bile su političkog i
socijalnog, a ne ekonomskog karaktera

  međunarodne organizacije ekonomskog karaktera pojavljuju se od polovice 20.stoljeća, a tada se taj

proces intenzivira i u turizmu

PRVE MEĐUNARODNE ORGANIZACIJE 

   Liga naroda i Međunarodna organizacija rada (utemeljene 1919.godine)

   Međunarodno udruženje za socijalnu sigurnost  (1927.godina)

 

 
MEĐUNARODNE ORGANIZACIJE U TURIZMU 

  počinju se javljati između 60-ih i 70-ih godina 19.stoljeća, a krajem tog stoljeća utemeljena je prva strukovna
turistička organizacija međunarodnog karaktera(1898. Međunarodni turistički savez, AIT)

  početkom 20.stoljeća u turizmu dolazi do povezivanja u regionalne i nacionalne saveze, a tek nakon toga do
povezivanja i na međunarodnoj razini  

  dinamika tog povezivanja- sporadično se povezuju između dva svjetska rata, masovno nakon Drugog
svjetskog rata i intenzivno od 1980-ih godina

  1919.godine - Američko nacionalno udruženje restorana(NRA) 

- Američko udruženje hotela i drugih vrsta smještaja (AH&LA)  

  te dvije organizacije i danas aktivne u turizmu SAD-a

VAŽNOST MEĐUNARODNIH INTEGRACIJSKIH PROCESA ZA TURIZAM  

  porastom turizma u svijetu, jača važnost i uloga integracijskih procesa na međunarodnoj razini prema


raznim kriterijima i na svim razinama

  takve organizacije predlagale i donosile mnoštvo raznovrsnih međunarodnih akata 



  u slučaju kolizije tih propisa s nacionalnim zakonodavstvom se primjenjuju odgovarajući međunarodni



propisi

  u početku su ti međunarodni akti uglavnom bili usmjereni na osiguranje olakšica na putovanjima, a danas


su najviše usmjereni na zaštitu turista kao potrošača te zaštitu i očuvanje prirodne i kulturne baštine  

  Međunarodne organizacije imaju i neka zajednička obilježja na osnovi kojih se definiraju kao zajednice


više međunarodnih subjekata koje su osnovane međunarodnim ugovorom ili  sporazumom, imaju vlastita
tijela i služe postizanju nekih zajedničkih interesa ili ciljeva 

  Različitost međunarodnih organizacija- ogleda se u njihovoj veličini(broju članova), snazi utjecaja(u nekom


području ili regiji), važnosti(u svijetu ili regionalno), opsegu tema kojima se bave i sl.

Osnovna podjela međunarodnih organizacija povezanih s turizmom  

1.  OPĆEG KARAKTERA 
2.  SPECIJALIZIRANE (usmjerene na turizam kao uže područje djelovanja) 

Organizacije mogu djelovati:

1.  UNIVERZALNO(u cijelom svijetu)

2.  REGIONALNO(na nekom užem području) 

  sve one multilateralnog su karaktera, što znači da povezuju više od dva međunarodna subjekta 

  iscrpan pregled i sistematizaciju međunarodnih organizacija povezanih s turizmom dali su autori 

Hitrec i Hendija
 

3.10. MEĐUNARODNE ORGANIZACIJE OPĆEGA KARAKTERA KOJE SU POVEZANE S TURIZMOM

  To su organizacije koje su primarno osnovane zbog nekih drugih ciljeva, a tek postupno su područje
interesa usmjerile i na turizam (primjerice UN)

  Prema području na kojem djeluju dijelimo  ih na: UNIVERZALNE i REGIONALNE

  zajedničko im je da se između ostalog bave nekim aspektima turizma  

SVJETSKE(UNIVERZALNE)MEĐUNARODNE ORGANIZACIJE OPĆEGA KARAKTERA POVEZANE S TURIZMOM  

  osim UN-a potrebno je izdvojiti i Organizaciju za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD)

REGIONALNE MEĐUNARODNE ORGANIZACIJE OPĆEG KARAKTERA POVEZANE S TURIZMOM  

  Europa- osim EU valja izdvojiti Vijeće Europe, Srednjoeuropsku inicijativu, Radnu zajednicu Alpe-Jadran,
Organizaciju za europsku sigurnost i suradnju(OESS), jadransko-jonsku inicijativu… 

  druge regije- u arapskim državama sličnu ulogu ima Arapska liga, a u Srednjoj Americi utjecajem turizma
na okoliš bavi se Zajednica karipskih zemalja(CARICOM) 

Svjetske (univerzalne) međunarodne organizacije općeg karaktera povezane s turizmom

UN - bavi se raznim aspektima turizma:  

  Brine za zaštitu okoliša i potiče održivi razvoj turizma 

  Sudjeluje u izradbi metodologije za definiranje osnovnih statističkih pokazatelja u turizmu 
  Potiče razvoj slabije razvijenih područja putem turizma
  Inicira međunarodne konferencije posvećene turizmu i sl.  

SPECIJALIZIRANE AGENCIJE UN-a

  -također se bave turizmom, svaka u svom području 

  Svjetska zdravstvena organizacija WHO - propisuje standarde za zdravlje i sigurnost putnika na

međunarodnom putovanjima

  Organizacija UN-a za obrazovanje, znanost i kulturu, UNESCO - zaslužna je za Popis svjetske baštine
kojem je cilj utvrđivanje, zaštita i prezentacija svjetskog prirodnog i kulturnog blaga 

  preostalih 17 specijaliziranih organizacija UN-a se također bave turizmom, svaka na svoj način 

  od njih je najmlađa i za turizam najvažnija Svjetska turistička organizacija , koja je status specijalizirane
organizacije UN-a stekla 2003.godine (godinama se rabio akronim WTO, kao i za Svjetsku trgovinsku
organizaciju što je uzrokovalo brojne nesporazume, nakon stjecanja statusa specijalizirane agencije UN -a
počinje se koristiti kraticom UNWTO)

PROGRAMI UN-a
  neki programi UN-a se također bave turizmom, pa je tako u okviru Programa za zaštitu okoliša, UNEP
potaknuto nekoliko projekata kojima se štiti priroda kao osnovica razvoja turizma (npr. Zeleni globus,
Plava zastava i sl.)
 

 
Regionalne međunarodne organizacije općeg karaktera 

EU
  Stimulira određene oblike turizma(kulturni, omladinski...) 
  Unaprjeđuje kvalitetu usluga 
  Provodi zaštitu turista kao potrošača 
  Potiče očuvanje i zaštitu prirodne i kulturne baštine 

  Potiče zapošljavanje u turizmu i ugostiteljstvu 

  Provodi standardizaciju i poduzima druge aktivnosti 

VIJEĆE EUROPE 
  Bavi se poticanjem razvoja kultu rnog turizma tako što promovira posebne kulturne itinerare


povezujući turističku ponudu nekoliko zemalja naglašavajući elemente povezanosti među njima  

   Uz to bavi se i održivim razvojem i okolišem u regiji  

ORGANIZACIJA ZA EUROPSKU SIGURNOS I SURADNJU, OECD

  Periferno se bavi turizmom kao čimbenikom održanja mira i sigurnosti 

  Za Hrvatsku važno članstvo u tim regionalnim asocijacijama, najviše zbog mogućnosti obogaćivanja
turističke ponude i objedinjenog promotivnog nastupa na turističkom tržištu, postizanja više razine
standardiziranih usluga te svakako praćenje najnovijih trendova u turizmu 

3.11. MEĐUNARODNE TURISTIČKE ORGANIZACIJE

1.  SVJETSKE (UNIVERZALNE) MEĐUNARODNE TURISTIČKE ORGANIZACIJE 
  Svjetska turistička organizacija UN-a, UNWTO
  Svjetsko vijeće za putovanja i turizam, WTTC

2.  REGIONALNE  MEĐUNARODNE TURISTIČKE ORGANIZACIJE 

  Europska turistička komisija, ETC (Europa)  
  Azijsko-pacifičko turističko udruženje, PATA 
  Karipska turistička organizacija, CTO 
  Latinsko-američka turistička organizacija, COTAL 

3.  MEĐUNARODNE STRUKOVNE TURISTIČKE ORGANIZACIJE  → 4 SKUPINE: 

1.  Organizacije čije članice pružaju usluge smještaja i prehrane ( Međunarodna udruga hotela i
restorana, IH&RA)

2.  Organizacije čije članice pružaju posredničke usluge u turizmu i usluge prijevoza (Svjetski
savez udruženja turističkih agencija, UFTAA )

3.  Organizacije koje se bave zaštitom i prezentacijom prirodnih i društvenih resursa

(Međunarodni savjet za spomenike i spomeničke cjeline, ICOMOS )

4.  Strukovna međunarodna udruženja znanstvenika i drugih stručnjaka u turizmu, novinara te

sudionika putovanja (Međunarodno udruženje stručnjaka za turizam i putovanja, SKAL)
 

 
Svjetske (univerzalne) međunarodne turističke organizacije 

SVJETSKA TURISTIČKA ORGANIZACIJA, UNWTO  

   Krovna organizacija u turizmu čiji je glavni zadatak unaprjeđivanje općih uvjeta za razvoj turizma u svijetu 

   Osnovana je 1975.godine u Madridu kao pravni sli jednik Međunarodne unije službenih turističkih
organizacija, IUOTO, a koja je bila utemeljena čak pola stoljeća ranije 

   Od 2003.godine UNWTO je postao specijalizirana agencija UN-a zbog velike uloge koju je odigrao u
poticanju razvoja turizma u svijetu

   Na početku djelovanja bila je usmjerena na: 

 Uklanjanje brojnih prepreka s kojima se turizam povremeno suočavao 
 Poticanje hotelske izgradnje
 Standardizaciju hotelskog smještaja 
 Statističko praćenje pokazatelja u turizmu 

   OSNOVNI CILJ UNWTO-a - unaprjeđivanje i razvoj turizma, s namjerom da se unaprijedi gospodarski

razvoj, razumijevanje među narodima, mir, blagostanje i svekoliko poštivanje te uvažavanje ljudskih
prava i osnovnih sloboda bez obzira na rasu, spol, jezik ili vjeru

   Kasnije je taj cilj dopunjen poticanjem održivog razvoja turizma, a što je sadržano u Globalnom etičkom
kodeksu za turizam, koji je jedan od najvažnijih dokumenata (donesen 2001.g.)  

   On propisuje „pravila igre u turizmu“ jer sadržava 10 načela poželjnog etičkog ponašanja u turizmu 

   UNWTO je međuvladina organizacija koja okuplja vrhovna tijela državne uprave zadužene za turizam  

   Hrvatska je njezina članica službeno od 1997.g., premda još od 1934.g. je bila uključena u prethodnu
organizaciju

   Do danas je UNWTO razvio bogatu konzultantsku, dokumentarističku i publicističku aktivnost 

Osim toga UNWTO:

  vodi brojne međunarodne projekte koji  su na različite načine povezani s turizmom diljem svijeta  
  prikuplja i standardizira pokazatelje u turizmu

  analizira podatke o turističkim kretanjima u svijetu 

  prati utjecaj globalnih promjena na turizam i trendove u turizmu

  organizira međunarodne skupove 

  donosi sve važne dokumente za turizam  

SVJETSKO VIJEĆE ZA PUTOVANJA I TURIZAM → WTTC 

   mlađa je organizacija od UNWTO-a utemeljena 1990.g. u Londonu radi utvrđivanja važnosti turizma za
svjetsko gospodarstvo

   GLAVNI ZADATAK- uvjeriti vlade pojedinih zemalja u golem doprinos putovanja i turizma u razvoju
nacionalnih gospodarstava i svjetske ekonomije općenito 
  utječe na kreiranje politike razvoja turizma na nacionalnoj i međunarodnoj razini 
  podupire održivi razvoj turizma u svijetu 
 

 
Regionalne međunarodne turističke organizacije

EUROPSKA TURISTIČKA KOMISIJA, ETC  

  od 1948.g.djeluje kao nacionalni turistički ured cijele Europe jer je utemeljena sa svrhom objedinjene
promocije turističke ponude Europe na prekomorskom tržištu, a oslanjajući se pritom na promocijsk e
kampanje svojih članica 

AZIJSKO-PACIFIČKO TURISTIČKO UDRUŽENJE, PATA  

   regionalna je turistička organizacija za jugoistočnu Aziju i jedna od najbrojnijih regionalnih turističkih
organizacija u svijetu

   utemeljena 1951.g.
   PATA odigrala ključnu ulogu u razvoju i stabiliziranju turizma u toj regiji

Međunarodne strukovne turističke organizacije 

→ ONE POVEZUJU SLJEDEĆE ORGANIZACIJE:  

1.  Organizacije čije članice pružaju usluge smještaja i prehrane  

Međunarodna udruženja :
   hotelijera (Međunarodna udruga hotela i restorana, IH&RA, a 
na američkom kontinentu djeluje AH&LA i u Europi HOTREC) 
   kampova i zabavnih parkova (EFCO&HPA)
   omladinskih hostela u svijetu i Europi(IYHF i EUFED)
   modernih restorana(EMRA)

2.  Organizacije čije članice pružaju posredničke usluge prijevoza u turizmu  

   Udruženja turističkih agencija i turoperatora (Svjetski savez udruženja turističkih agencija,UFTAA, u

Europi ECTAA i ASTA u SAD-u, Svjetsko udruženje turističkih agencija,WATA, Međun arodni savez
turoperatora,IFTO i Europski savez turoperatora,ETOA

   Organizacije koje pružaju posredničke usluge u turizmu i prijevozu (Međunarodno udruženje

organizatora krstarenja,CLIA, Međunarodni turistički savez, AIT, Međunarodni savez autobusev a,
RDA, Međunarodni savez biciklista, ECF, Međunarodno udruženje zračnog prijevoza, IATAy  

3.  Organizacije koje se bave zaštitom i prezentacijom resursa (prirodnih i društvenih)  

Okupljaju razne segmente turizma:

  Europske gradove(Turizam europskih gradova, ECT, europske kongresne gradove, EFCT, europske
karnevalske gradove, FECC)

U ovu skupinu ulazi i:

  Međunarodni savjet za spomenike i spomeničke cjeline(ICOMOS), Međunarodno udruženje zabavnih
parkova(IAAPA)..

  Europsko udruženje za obrazovanje o turizmu i rekreaciji(ATLAS), Međunarodno pa i europsko

udruženje lječilišta (ISPA i ESPA)
  Europsko vijeće za sela i male gradove( ECOVAST) 
 

4.  Strukovna međunarodna udruženja znanstvenika i drugih stručnjaka u turizmu, novinara te sudionika
 putovanja
  Udruženja znanstvenika i drugih stručnjaka u turizmu(Međunarodno udruženje stručnjaka za
turizam i putovanja(SKAL)..

  Svjetski i europski savez udruženja turističkih vodiča(WFTGA i FEG), Svjetski savez za organizaciju
studentskih, obrazovnih i drugih turističkih putovanja mla dih(WYSETC)
   Međunarodni savez novinara i pisaca u turizmu(FIJET) 
 

4. RESURSI I ATRAKCIJE

4.1. POJMOVNO ODREĐENJE RESURSA U EKONOMIJI I TURIZMU

U EKONOMIJI:

Resursi  su materijalna i duhovna dobra koja se mogu gospodarski iskoristiti

  čimbenici koji se rabe u proizvodnji nekih roba ili usluga i sudjeluju u stvaranju realnoga BDP-a
  ubrajaju se u temeljne čimbenike proizvodnje (uz rad, kapital i poduzetništvo)  

U apsolutnom smislu, količinski i prostorno resursi su ograničeni, a neki i vrlo rijetki  

U relativnom smislu su ograničeni zato što se konstantno troše pa s obzirom na ljudske potrebe ne postoji
nijedan resurs u beskonačno velikim količinama  

Prema postanku, resursi se svrstavaju u dvije velike skupine: prirodne i društvene (antropogene) resurse.

Čine ukupnost svih prirodno -zemljopisnih uvjeta koji mogu utjecati na

proizvodnju, ali i cjelinu ekonomskog života jedne zemlje. Tu dakle,
Prirodni  resursi 
podrazumijevamo ona dobra koja nalazimo u svom okruženju- zemlja, rud
blago, vode, flora i fauna i dr. 
Prirodne resurse dijelimo i na obnovljive (oni koji se regeneriraju, npr. vod
neobnovljive (oni koji se nepovratno troše, npr. rudna bogatstva) 
Društveni resursi  Čine ih čovjek, stupanj ili razina obrazovanja stanovništva, znanstvena, kul
(socioekonomski)  etnosocijalna baština, kulturno-povijesni objekti i organizacije, stupanj
urbanizacije i industrijalizacije i dr. 

   U ekonomskoj teoriji proizvodnim se resursima smatraju: zemlja, kapital i rad

U TURIZMU:

Turistički resursi su sva sredstva koja se mogu privesti nekoj korisnoj svrsi u turizmu
   moraju imati visok stupanj privlačnosti kako bi svojim karakteristikama privukli određeni segment
turističke potražnje 
   Svaki turistički resurs ne mora biti turistička atrakcija, ali je svaka turistička atrakcija turistički resurs!
(jer nemaju svi prirodni i društveni resursi sposobnost privući turiste ili posjetitelje)  
 

4.2. PROSTOR KAO KOMPONENTA TURISTIČKOG RAZVOJA

  Postojanje i razvoj turizma vezani su za prostornu i funkcionalnu integraciju elemenata, koju turistička
teorija dijeli u dvije skupine: primarnu i sekundarnu turističku ponudu.  

  Pod pojmom primarne turističke ponude  treba razumijevati određeni prostor sa svim svojim
potencijalima i sadržajima. 

U turizmu, pod pojmom prostora podrazumijevamo:

   fizički okvir prostora (klima, reljefni oblici, vode, vrste tala, biljni i životinjski svijet itd.)  
   prostor koji uključuje čovjeka i sve tragove njegove aktivnosti, objekte i druge materijalne i
duhovne vrijednosti, kao i rezultate intelektualnog stvaralaštva 

NAJVAŽNIJA OBILJEŽJA PROSTORA NA KOJEM SE RAZVIJA TURIZAM:  

Privlačnost Prirodni i društveni resursi, da bi bili turistički resursi, moraju posjedovati određena
svojstva koja utječu na privlačenje privremenih posjetitelja.

Četiri su osnovna svojstva turističkih resursa, a to su:  

1.mogućnost bavljenja različitim sportsko-rekreativnim i drugim aktivnostima 
2.određeni stupanj rijetkosti 
3.određeni stupanj znamenitosti(važnosti) 
4.visoka estetska vrijednost resursa  
Turistički potencijal Na osnovi ovih obilježja i svojstava može se točno utvrditi turistički potencijal 
prostora   određenog resursa (ponajprije prostora), način turističke valorizacije prostora,
mogu se odrediti optimalni pravci korištenja prostora 
Turističko-tržišna Obilježja i svojstva resursa na određenom prostoru daju tom prostoru
vrijednost   turističko-tržišnu vrijednost, koja nije uvijek konstantna  

  Budući da se razvoj turizma temelji na masovnosti turističkih kretanja u okviru kojih se istim
intenzitetom iskorištavaju prirodni i društveni resursi, izgradnjom prometne infrastrukture i turistički
receptivnih kapaciteta, dodatno se narušava pa i devastira određeni prostor 

  U tom se slučaju, nerijetko u nekim zemljama u turističkoj ponudi pribjegava tzv. umjetnim tvorevinama,
odnosno supstitutima (npr. Disneyland u Kaliforniji, etnosela i slični sadržaji ili objekti) 
 

4.3. ULOGA TURISTIČKIH RESURSA U RAZVOJU TURIZMA

  Pod pojmom turističkih resursa razumijevamo ona prirodna ili društvena dobra koja se mogu turistički
iskoristiti(valorizirati), tj. one pojave, objekte, događaje i sl. koje privremeni posjetitelji(turisti i izletnici)
posjećuju tijekom svog putovanja zbog visokog stupnja privlačnosti. 

  Turistički resursi su dio određenog geografskog područja, odn. dio su neke zemlje ili regije,a bogatstvo
turističkim resursima je komparativna prednost tih zemalja ili regija u gospodarskom razvoju. 

  Cjelokupna turistička ponuda se mora temeljiti na izvornim obilježjima i svojstvima resursa (prostora)
zbog postizanja što boljih ekonomskih i neekonomskih učinaka. 

  Valorizacija resursa u turizmu ili,drugim riječima,ocjena turističke vrijednosti nekog resursa ili prostora u
cjelini,jedno je od najkompleksnijih pitanja turističke teorije i prakse-turističku pa onda i ekonomsku
vrijednost resursa nije dovoljno odrediti samo na osnovi njegovih četiriju svojstava
atraktivnosti(rekreativno, kuriozitetno, znamenito i estetsko svojstvo)

  Ostali elementi za ocjenu turističke vrijednosti resursa(prostora) su : povoljnost geografskog

položaja,udaljenost i prometna povezanost s turistički emitivnim tržištima,veličina izvora potražnje
(visokourbanizirana i velika područja), položaj resursa u odnosu na glavne turističke tokove (glavni
prometni pravci) te položaj prema konkurentskim i komplementarnim turističkim prostorima 

  Nedostatak kvalitetnih prirodnih i društvenih resursa pogodnih za turističko korištenje može se manje ili
više uspješno nadomjestiti umjetno stvorenim (artificijenim) sadržajima i objektima (sportski objekti i
kongresni centri) → npr. zemlje koje na visokom stupnju svog gospodarskog,tehnološkog i društvenog
razvoja često se javljaju kao domaćini velikih sportskih,kulturnih,gospodarskih,vjerskih i drugih
manifestacija

  Sekundarnu ili izvedenu ponudu čine hoteli, welnessi, moteli, trgovine, sportsko-rekreacijski sadržaji,
restorani, barovi i sl., i ona je sekundarna po nastanku ali ne mora biti i po kvantiteti i kvaliteti

  Kako bi se na optimalan način valorizirao prostor i pripadajući resursi,primara i sekundarna turistička

ponuda moraju biti usklađene po kvaliteti -ako je sekundarna turistička ponuda kvalitetnija od primarne
ne mogu se postići cijene usluga koje bi kvalitetna sekundarna ponuda inače zasluživala. No nema ni
optimalne valorizacije resursa (prostora) ako je sekundarna ponuda niže razine(kvalitete) od primarne

  Cjelokupna ponuda u turizmu i mora biti izvedena iz obilježja i svojstava prirodnih ili društvenih resurs a,
odnosno turističke vrijednosti prostora (resursa u prostoru), čime se stvara skladan odnos između tržišta
turističke potražnje i sekundarne turističke ponude.  

PODJELA RESURSA PREMA GENSKOM PODRIJETLU :

PRIRODNI (biotropni) RESURSI  DRUŠTVENI  (antropogeni, atropični ) RESURSI 

Klimatski,geomorfološki,hidrografski,  Kulturno-povijesni,etnosocijalni,umjetnički, 
biogeografski i pejsažni  manifestacijski i ambijentalni 

  Pojedini resursi prema stupnju atraktivnosti i intenzitetu djelovanja mogu samostalno djelovati na


privlačenje turista dok se većina ostalih pojavljuje u kombinaciji s drugim resursima koji povećavaju
intenzitet atraktivnosti(komplementarni).
 

 
KOMPLEMENTARNI TURISTIČKI RESURSI : 

Prirodni turistički resursi  

klimatski   Različiti tipovi klima, insolacija,relativna vlažnost i
temperatura zraka, vjetrovi, količina i vrste oborina 
geomorfološki  Planine,planinski lanci,vulkani,klisure,kanjoni,pećine,špilje, 
polja u kršu,krški oblici 
hidrografski   Oceani,mora,jezera,rijeke,podzemne vode,termalne vode,  
gejziri 
biogeografski   Flora i fauna 
pejsažni  Planinski pejsaži, nizinski ili pjesaži relativno niskog reljefa, 
primorski pejsaži 
Društveni turistički resursi  
kulturno-povijesni   Sačuvani ostatci prošlih civilizacija i njihova tehnološka
dostignuća,spomenici,urbanističke cjeline, 
umjetnička ostvarenja 
etnosocijalni   Materijalna i duhovna kultura jednog naroda,narodne igre, 
pjesme, običaji, narodne nošnje, rukotvorine, kulinarske
vještine,mentalitet 
umjetnički  Spomenici iz povijesnog i kulturnog razvoja,dostignuća u
arhitekturi,likovnoj,glazbenoj i kazališnoj umjetnosti, muzeji,
galerije, gliptoteke, zbirke i knjižnice 
manifestacijski   Ustanove koje organiziraju obrazovne i
obrazovno - rekreacijske aktivnosti ili manifestacije 
ambijentalni   Manje ili veće prostorne cjeline koje je stvorio čovjek
svojim radom i umijećem -zračne i morske luke, 
trgovi i drugi urbani prostori,naselja 

4.4. PRIRODNI RESURSI KAO TURISTIČKE ATRAKCIJE

KLIMATSKI TURISTIČKI RESURSI
   VRIJEME = prosječno stanje atmosferskih prilika na nekom području  

   KLIMA = prosječno vrijeme u tijeku jedne godine na nekom području 

   povoljna klima je jedan od najvažnijih čimbenika turističke privlačnosti nekog mjesta, regije ili veće
prostorne jedinice

   klima je komplementaran turistički resurs, ali može i samostalno djelovati na privlačenje turista s
obzirom na njezina rekreativna svojstva

   u turizmu, posebnu važnost imaju klimatska obilježja područja, kao što su: insolacija temperatura ,
relativna vlažnost zraka , oborine , vjetrovi

   sezonske varijacije imaju odlučujuće značenje u određivanju privlačnosti o odabiru turističke destinacije  

   klima ovisi o nizu čimbenika kao što su: kut upada Sunčevih zraka, geografska širina, raspored kopna i
mora, morske struje nadmorska visina, biljni pokrov,...

    jedni tipovi klime djeluju pozitivno  na turistička kretanja, a drugi pak djeluju znatno ograničavajuće 
 

 
POTICAJNI TIPOVI KLIME NA TURISTIČKA KRETANJA: 

1.  UMJERENO TOPLA KLIMA:

a)  KLIMA ISTOČNIH PRIMORJA: 
  topla ljeta, znatno kišovitija od zapadnih 
  zimi blage temperature , kišovito 
  pogodne za razvoj turizma, pogotovo na područjima Floride, Urugvaja i Južnog
Brazila, jugoistočnih primorja Afrike i Južne Kine 

b)  KLIMA ZAPADNIH PRIMORJA ILI MEDITERANSKA KLIMA:

  na prostoru europskog i afričkog Sredozemlja, na obali središnjeg Čilea,
 jugozapadne Australije i jugozapadne Afrike
  to su bez sumnje najprivlačnija područja turizma na svijetu  
  turizam je prisutan pretežno ljeti, ali su i zime privlačne jer su ugodne i bez velikih
hladnoća 

2.  UMJERENA (SVJEŽA) KLIMA:  

  do pet mjeseci u godini - srednja temperaturu od 6°C (vlada vegetacijsko mirovanje)  
  izdvajaju se 4 godišnja doba 

3 PODTIPA OVE KLIME:

a)  klimatsko-vegetacijska zona zapadnih primorja  (područja sjeverne Amerike, Europe i
 južnog Čilea) 

b)  zona istočnih primorja  (velike kineske nizine i istočna primorja SAD-a)

c)  zona kontinentalne klime (unutrašnji prostori euroazijskog kontinenta i Sjeverne

Amerike)

  u turističkom smislu klima ovih područja nije konkurencija mediteranskoj, atraktivnija je

 jedino sezono od srpnja do kolovoza kada je na nekim morima, jezerima i rijekama moguće
kupanje

3.  PLANINSKI TIP KLIME:

  određen je nadmorskom visinom – što je nadmorska visina veća, zrak je rjeđi pa je i man je
kisika na većim visinama (prostori iznad 5000 m nepovoljni su za ljudski organizam jer se gubi
dah)

  planine u turističkom smislu privlače radi pejzažnog doživljaja, planinarenja, lova i ribolova,
odmora i posebice radi mogućnosti bavljenja zimskim sportovima

  u medicinskom pogledu planinske klime imaju terapeutsko djelovanje na čovjeka – već iznad

600m nadmorske visine naglo se smanjuje postotak prašine i drugih štetnih agensa  

  u pustinjama- planine su suhe / u tropima – kišne, na većim visinama ima  snijega / u

umjerenoj klimi  – ljeta kišna, a zime uglavnom sa snijegom 
 

 
4.  HLADNA KLIMA
  kratka i prohladna ljeta, te duge i oštre, hladne zime  
  šest i više mjeseci u godini prosječna mjesečna temperatura je ispod 6°C  

TIPOVI HLADNIH KLIMA:

a)  zapadnoprimorski (ili norveški) 
b)  istočnoprimorski
c)  kontinentalni  (ili sibirski)

   ta klima omogućuje kratku turističku sezonu uz dobre mogućnosti razvoja zimskih sportova,
lova i ribolova te pejzažnog doživljaja 
  u turističkom smislu nešto su povoljniji prostori s norveškim tipom klime  
  kontinentalna unutrašnjost ima znatno ekstremniju klimu  s dugim i hladnim zimama i kratkim

ljetima

OGRANIČAVAJUĆI TIPOVI KLIME NA TURISTIČKA KRETANJA: 

1.  EKVATORIJALNA KLIMA

  prevladava u području ekvatora (npr. porječje Amazone, Indonezije)
  stalno visoke temperature zraka, mala kolebanja temperatura u tijeku cijele godine (nema godišnjih
doba) i velike količine padalina (kiša) 

  enormno visoke temperature, velike količine oborina i zagušljiv zrak  – utječu na smanjenje
aktivnosti stanovništva koje živi na tom području 

  ova vrsta klime je nepovoljna za razvoj turizma  (osim u prostorima viših planina)  

2.  TROPSKA KLIMA

  razlikuje se od ekvatorijalne po tome što - u područjima gdje ona vlada pušu pasati i što se mogu
izdvojiti sva godišnja doba  (dio sa duljim i dio sa kraćim razdobljem kiša)  

  istočna primorja – više oborina / kontinentalna unutrašnjost i zapadna primorja- sušija 

  prevladava : u Brazilu, S. Australiji, Sudanu, Senegalu, planinskim područjima istočne Afrike i Srednje
Amerike, te na velikom broju pacifičkih otoka 

  prototip tropske klime je klima zapadnih primorja  

  tropsko – monsunski tip toplih klima = jugoistočna azija (posebice Indijski poluotok) – s turističkog
gledišta puno su pogodniji posjeti u zimskim mjesecima

3.  PUSTINJSKE KLIME

  izrazito male količine padalina tijekom cijele godine  – vrlo oskudan biljni i životinjski svijet 
  zapadna Australska pustinja, Namib, Atacama, Kalahari i sjeverni dijelovi Sahare
  u suvremeno doba ti su prostori sve privlačniji za turiste zbog formiranja nekih vrsta i oblika
turizma kao što su pustinjske auto -moto utrke, obilazak oaza, promatranje pustinjskih oluja,
istraživanje flore i faune  

4.  POLARNA KLIMA

   izrazito nepovoljna za masovnija turistička putovanja  – sve su srednje temperature svih mjeseci niže
od 6°C, a temperature za vrijem polarnih noći daleko ispod 0°C 

   to su prostori Grenlanda, Arktika i Antartike - koje posjećuju tek istraživači i znanstvenici, te mali

broj hrabrijih i bogatijih ljubitelja prirode 
 

 
NEKI KLIMATSKI ELEMENTI koji također imaju znatan utjecaj na donošenje odluka o odabiru turističke
destinacije:   insolacija, vlažnost i temperatura zraka, vjetrovi, količine i vrste oborina  

INSOLACIJA  = dio Sunčeve energije koji dolazi do Zemlje 

  sunčevo zračenje često se prenaglašava u turizmu –  prevelika količina insolacije nije i ne mora biti
stimulativna u privlačenju turista 
(npr. zbog ozonske rupe preveliko zračenje UV zrakama može izazvati drastične promjene na čovjekovoj
koži) 

VLAŽNOST ZRAKA
  ako je relativna vlažnost zraka veća od 70% - zrak ne može apsorbirati vlagu kože, pa se u takvim
uvjetima čovjek zbog pregrijavanja tijela osjeća nelagodno 

  visoke temperature praćene velikom vlažnošću –  nisu pogodne za turistički razvoj 

TEMPERATURA ZRAKA
  ovisi o rasporedu kopna i mora na Zemlji

  more je važan regulator topline zraka – pa su ljeti primorja svježija od ugrijanog kopna, a zime blage
 jer se kopno brže hladi od vodenih površina 

  temperature zraka ovise i o apsolutnim visinama  – s porastom nadmorske visine temperatura zraka
pada za oko 0,5°C na svakih 100m, a ako je zrak suh i čist temperatura zraka se može snižavati i za
1°C na svakih 100m. 

  na klimatske prilike na nekom području znatan utjecaj imaju i morske struje (Golfska struja - teže iz
ekvatorijalnih širina i zagrijava zrak, dok ga hladne poput Labradorske struje hlade) 

  na temperature zraka dodatno mogu utjecati biljni pokrivač i smjer pružanja planinskih lanaca – što
za turizam ima vrlo veliko značenje 

  područja na kojima prevladava SUHA MEDITERANSKA KLIMA – turistički su NAJATRAKTIVNIJA

PODRUČJA SVIJETA 

VJETROVI = nastaju kao posljedica narušavanja ravnoteže zraka što je izazivaju barometarski max i min
  na području barometarskog maksimuma – kretanje zraka je anticiklonalno
  na području barometarskog – kretanje zraka je ciklonalno

VRSTE VJETROVA:
  STALNI VJETROVI = pasati, zapadni i sjeveroistočni polarni vjetrovi 

  PERIODIČNI VJETROVI = to su vjetrovi koji nastaju kao posljedica nejednolikog zagrijavanja kopna i
mora i sl. ( ljetni i zimski monsuni, etezijski vjetrovi)  

  LOKALNI VJETROVI = nastaju kao posljedica specifičnih prirodno-geografskih obilježja nekog

područja (mistral  – Provansa, sjeverac- panonska HR, bura – Jadran, široko- Tunis, Maroko, Sicilija,
 jugo - HR primorje, fen- Alpe) 
 

KOLIČINA OBORINA: 
    jedan od važnijih čimbenika u odabiru turističke destinacije 

   oborine mogu biti različite i svaka na svoja način može utjecati na razvoj turizma  

   uključuju: kišu, rosu, mraz, maglu, snijeg, tuču 

   oborine su na zemlji regionalno vrlo različito raspoređene 

   najveće količine kiša - tropska područja 

   najmanje oborina – područja koja se nalaze u zoni visokog tlaka jer su ondje anticiklonalna strujanja
(velike pustinje)

   poslije kiše, snijeg je druga padalina po važnosti – utječe na procese zračenja, reguliranja vode u tlu, a
 jedan je temelja razvoja zimskog turizma

   snijeg – najčešće pada kada su temperature ispod 0°C

VRIJEME:
= količina i prostorna distribucija oborina te stupanj naoblake varira čak i unutar istoga klimatskog
područja zbog utjecaja reljefa, morskih struja i biljnog pokrova i dr. 

3 TIPA VREMENA:
  tip stalno vedrog vremena
  tip stalno vlažnog vremena 

  tip promjenjivog vremena

unutar tih tipova javljaju se razni oblici i tipovi specifični za određeno područje u određenom trenutku  

GEOMORFOLOŠKI TURISTIČKI RESURSI 

  GEOMORFOLOŠKI RESURSI = sve reljefne raznolikosti i bogatstva površinskih i podzemnih oblika zemlje


nastalih kao djelovanja endogenih pokreta i egzogenih modeliranja

  U turizmu reljefni oblici na Zemlji (udubljenja i uzvišenja) i geomorfološke pojave u zemlji imaju bitnu


ulogu u oblikovanju turističke ponude, ali i u izgradnji brojnih turistički receptiv nih kapaciteta,
komunalne i druge infrastrukture
 

 
OBLICI RELJEFA – nisu jednako privlačni i ne mogu se jednako valorizirati: 

1.  PLANINE I PLANISKI LANCI

  najveće turističko značenje imaju planine s vertikalnom i horizontalnom raščlanjenosti i većim
visinama te planine u blizini većih nizinskih naselja (gradova) 
(npr. ALPE u Europi najposjećeniji turistički planinski prostor svijeta)

  turistička vrijednost planina proizlazi iz njihova rekreativnog značaja 

  planine privlače radi čistog zraka i zelenila, ali i pojava koje su rijetke i nisu vezane za njihov
osnovni oblik ( npr. slapovi, vulkani, ledenjaci, pećine i sl.) 

2.  VULKANI
  posebni oblici u reljefu i posebni prirodni fenomeni koji snažno motiviraju čovjeka da ih posjeti i
razgleda

  najposjećeniji su ugasli vulkani (npr. u Kostarici) 

  ali ipak su atraktivniji živi vulkani koji raznim načinima svojih aktivnosti privlače brojne turiste –  
najposjećeniji su Vezuv , Etna, Hekla 

3.  KLISURE
  sužene doline koje privlače manje svojim izgledom i oblikom,a više zbog hidrogeografskih,
klimatskih ili društvenih osobina  

  klisure mogu biti vrlo duboke pa omogućuju prohodnost i prometno povezivanje nizinskih i
planinskih prostora ili dvaju planinskih sustava

  Poznate i turistički posjećenije klisure: Đerdap, Wachau, Loreley 

4.  KANJONI
  zapravo su klisure , tj. morfološke rijetkosti s uskim dnom i vrlo strmim stranama  

  vrlo su atraktivni posebno u prostorima krša 

  turistički se valoriziraju ponajprije za izlete i razgledavanje

  U Europi su pozanti kanjoni – Morače, Pive i Tare u Crnoj Gori, te Čikole u Hrvatskoj  

5.  PEĆINE I ŠPILJE 

  privlače turiste svojim oblicima i sadržajima 

  turističko korištenje takvih prostora Zahtjeva posebno uređenje i uvođenje mjera sigurnosti, ali
su ulaganja relativno mala u odnosu na moguće ekonomske učinke od posjeta 
 

HIDROGRAFSKI TURISTIČKI RESURSI 

  Uz klimu, hidrografski elementi su najprivlačniji čimbenici razvoja suvremenog turizma. 



  Voda i prostori uz nju su najpovoljnije lokacije koncentracije suvremenog stanovništva i naselja te



omogućuju jeftin i jednostavan transport i prometno povezivanje, a izuzetno su povoljni za razvoj

turizma.

  Vode u turizmu imaju uglavnom rekreativna, ali i estetska svojstva atraktivnosti, a djeluju uglavnom


komplementarno u zajednici s klimom.

Podjela voda:
  Vode na kopnu (tekućice – rijeke i potoci, stajaćice – jezera i bare, podzemne vode)
  Svjetska mora

  Sa stajališta turističke privlačnosti svjetska su mora i priobalja najprivlačniji prostori odmora, rekreacije i


zadovoljavanja čovjekovih turističkih potreba. Povoljna temperatura vode je osnovni preduvjet turističke
valorizacije ovakvih prostora, ne samo zbog sportskih i rekreativnih aktivnosti već i sa stajališta trajanja
turističke sezone. Na temelju toga se može reći da su turistički pogodni prostori oni koji se nalaze
između 40 sjeverne i južne geografske širine.  

  Razvedenost obale je također važan faktor, osobito kad je riječ o razvoju nautičkog turizma. 


  Čistoća, boja i prozirnost mora su naglašeno najvažnija obilježja njegove privlačnosti. 



  Jezera su (pored žali ili plaža) drugi najvažniji hidrografski resurs. Jezera su nakupine vode u kopnenim


udubinama, a prema stanju vode mogu biti stalna (najvažnija za turizam), periodična i povremena. S
obzirom na postanak razlikujemo tektonska, vulkanska, ledenjačka, riječna, provalijska i umjetna jezera.
Prema položaju mogu biti depresije (dno ispod razine mora) i kriptodepresije (dno niže od morske
razine, a površina jezera viša od morske razine).

  Rijeke su stalne tekućice. Posebno su važne plovne rijeke te rijeke koje su kanalima spojene s drugim


riječnim sustavima i morima.

  Kad je riječ o podzemnim vodama, onda u turizmu najveće značenje imaju termalni izvori, gejziri i druge


„vruće točke“ na zemlji. Gejziri su termalni vodoskoci u vulkansko-trusnim zonama i imaju izletničku i
turističku vrijednost, npr. gejziri na Islandu, Novom Zelandu, u SAD-u ili na Tibetu.

  Ledenjaci su hidrografski oblik koji se formira na planinskim masivima i lancima na velikim visinama u


umjerenim geografskim širinama.

 

BIOGEOGRAFSKI TURISTIČKI RESURSI 

   Biljni i životinjski svijet imaju posebno značenje za usmjeravanje turista i turističku valorizaciju nekog
prostora.

Tipovi biljaka:
  Prirodne – ovise isključivo o ekološkim uvjetima područja u kojem uspijevaju 
  Kulturne – one pri čijem nastajanju, održavanju, iskorištavanju i širenju najveće značenje ima čovjek,
njegovo znanje i trud

   Posebno značenje u turizmu imaju kuriozitetne, odnosno reliktne biljke, npr. sekvoje u Sj. Americi, ginko
u Kini, runolist na Velebitu i sl. te kulturne biljke, npr. polja ruža u Bugarskoj ili tulipana u Nizozemskoj.  

   Šume su vrlo važne u turističkim kretanjima zbog svojih funkcija i obilježja te zbog mogućnosti uređenja
izletišta, izvođenja stručnih izleta, razvoja lovnog turizma i sl. 

PEJSAŽNI TURISTIČKI RESURSI

   Najprivlačnija i najposjećenija područja su obale suptropskih i mediteranskih klima, ali sve više i prostori
s drukčijim obilježjima, kao primjerice ruralna područja. 

   Pod pojmom pejsaža u turizmu razumijeva se jedinstven skup različitih prirodnih i društvenih resursa
određenog prostora koji ima raznoliko i višestruko djelovanje na čovjeka, pa ih zato svrstavamo u
kompleksne turističke motive kretanja. 

3 OSNOVNA GEOGRAFSKA ELEMENTA KOJA TVORE SVAKI PEJSAŽ:  

Sastav tla i geomorfološki oblici Utječu na bogatstvo ili siromaštvo elemenata za aktivan turizam. 

Biljni svijet sa sastavom tla i klimom stvara različiti pejsaž  

Vegetacija  
U tom smislu su pejsaži ujedno i društveni resursi.
Čovjek i njegov utjecaj na pejsaž  Naime, ljudi su važne površine u prirodi preinačili zbog
svojih potreba. 

PRIRODNI PEJSAŽI MOGU SE GRUPIRATI U 3 VELIKE SKUPINE I VIŠE PODSKUPINA:  

Planinski pejsaž  Alpski, pirenejski, karpatski, himalajski 

Panonski, ukrajinski, nizozemski, sjevernoamerički  

Nizinski pejsaž ili pejsaž relativno niskog reljefa  
Dalmatinski tip obale, andaluzijski 
Primorski pejsaž 

Dosadašnja istraživanja i iskustva govore kako su primorski i planinski pejsaži mnogo atraktivniji od nizinskih.
Nadalje, turistička vrijednost pejsaža je veća ako se nalazi u regiji ili zemlji višega stupnja turističke razvijenosti.  

Veliku ulogu u očuvanju prirodnih pejsaža igraju Ujedinjeni narodi i UNESCO te Međunarodna unija za
očuvanje prirode i prirodnih resursa (IUCN). 
 

Te institucije KLASIFICIRAJU PEJSAŽE U SLJEDEĆIH 9 KATEGORIJA ZAŠTIĆENIH PODRUČJA:  

Strogi prirodni rezervati  Područja s neizmijenjenom ili neznatno izmijenjenom prirodom namijenjena ponajprije stručnim i
znanstvenim istraživanjima kojima se ne mijenja biološka raznolikost i izvornost prirode.  
Npr. otočje Galapagos,  Grand Canyon of Colorado; Bijele i Samarske stijene,
Hajdučki i Rožanski kukovi na Velebitu 

Zakonom su strogo određena i zaštićena područja, a obuhvaćaju jedan ili više sačuvanih ili
Nacionalni parkovi  neznatno izmijenjenih ekosustava zbog stručnih, znanstvenih, kulturnih i sl. razloga.
Imaju velik značaj za razvoj turizma, osobito ekoturizma. 
Npr. Yellowstone u SAD-u; Plitvička jezera, Paklenica, Krka, Mljet, Kornati, Brijuni, Risnjak i Sjeverni
Velebit. 

Prirodna su ili dijelom kultivirana područja s izrazitim estetskim, ekološkim, odgojno -obrazovnim i sl.
Parkovi prirode  vrijednostima.
Dopuštaju se aktivnosti koje ne uzrokuju narušavanje ekološke ravnoteže.  
Npr. Kopački rit, Medvednica, Biokovo, Telašćica, Lonjsko polje 

Područja su stroge zaštite jednog ili više elemenata prirode (biljnih vrsta, životinjskih vrsta, voda,
Posebni rezervati  reljefnih oblika, itd.). 
Stoga treba razlikovati ornitološke, ihtiološke, geološke i druge rezervate. 
Npr. Vražji prolaz i Zeleni Vir, Crna mlaka. 
Prostrano su prirodno ili dijelom kultivirano područje kopna i/ili mora s ekološkim obilježjima
Regionalni parkovi  međunarodne, nacionalne ili područne važnosti. 
Npr. Moslavačka gora, područje Mura – Drava 

Pojedinačni su izvorni objekti ili skupina objekata žive i nežive prirode koji imaju znanstvenu,
Spomenici prirode  kulturnu i estetsku vrijednost.
Spomenik prirode može biti geološki, geomorfološki, hidrološki i dr. 
Npr. Modra špilja, Crveno i Modro jezero, Zlatni rat 
Prirodni su ili kultivirano predjeli velike krajobrazne vrijednosti i biološke raznolikosti ili 
Značajni krajobrazi  kulturno-povijesne vrijednosti. 
Rovinjsko priobalno područje, područje istarskih toplica, Odransko polje 

Prirodne su ili sađene šume koje su namijenjene odmoru i rekreaciji te imaju pejsažnu vrijednost.
Park šume  U njoj su dopušteni samo hortikulturno -pejsažni i drugi radovi u skladu s njezinom namjenom. 
Npr. Maksimir, Čikat, Trakošćan, Marjan  

Čine parkovno oblikovanje nekih površina, arboretum, botanički vrt, perivoj, neko stablo ili
Spomenici parkovne skupina stabala koji imaju znanstvenu, kulturnu ili estetsku vrijednost. 
arhitekture  Premda ih u RH ima mnogo, treba izdvojiti arboretume Opeka u Varaždinskoj županiji i
Trsteno pokraj Dubrovnika. 
 

 
DRUŠTVENI ANTROPOGENI RESURSI 

  sve pojave, objekti, procesi i događaji koji kod čovjeka stvaraju potrebu za kretanjem da bi zadovoljio svoje
društvene i kulturne potrebe
  oni sadržaji za koje su vezana estetska i znamenita svojstva, a stvorili su ih narodi ili etničke skupine u davnoj i li
bliskoj prošlosti 

DIJELE SE NA:
1. KULTURNO-POVIJESNE
2. ETNOSOCIJALNE
3. MANIFESTACIJSKE
4. AMBIJENTALNE

→ Uz takve resurse veže se kraći turistički boravak, a stupanj atraktivnosti pojedinih društvenih resursa određuje
intenzitet posjećenosti i strukturu potražnje  

→ Uz društvene turistički atraktivne resurse ugl.se vežu posjetitelji više obrazovne i kulturne razine  

1.  KULTURNO-POVIJESNI TURISTIČKI RESURSI 

Sačuvani ostaci prošlih civilizacija i njihova tehnološka dostignuća, spomenici i pojedini objekti, urbanističke cjeline,
umjetnička ostvarenja u kiparstvu i slikarstvu te drugim granama umjetnosti mogu biti vrlo privlačni turistički
resursi

  Osnovni motivi zbog kojih brojni turisti posjećuju ove resurse su njihova ratitetnost  i razina umjetničke
vrijednosti, njihovo povijesno značenje, estetske i druge vrijednosti  

  Obrazovna razina suvremenih turista je sve viša pa je bitan motiv i zadovoljenje kulturnih potreba

  Velik utjecaj ima bogatstvo kulturno-povijesnih resursa, njihov estetski stupanj i njihova znamenitost

  Ti resursi rijetko mogu samostalno djelovati na privlačenje turista, veću važnost imaju kao dopunski motiv

  Kulturne ustanove- ustanove koje čuvaju, proučavaju, sustavno uređuju i preko izložbi predočavaju široj
publici povijesne, umjetničke i etnografske vrijednosti neke sredine i čovječanstva, ali se njihovom
turističkom valorizacijom mogu bolje i uspješnije održavati i štititi od oštećenja i saturacije 

  Najvažniji kulturno-povijesni resursi koji se danas i nastoje turistički valorizirati potiču iz dolina rijeka
Eufrata i Tigrisa(današnje područje Mezopotamije) 

  Arheološka nalazišta na tim lokacijama potvrđuju visok stupanj razvoja tih civilizacija i nevjerojatne domete
u izgradnji zgrada za stanovanje, palača ili grobnica

  Neprekinuti lanac civilizacije - stvoren oko 500.g.pr.Kr. od obala euroazijskog Mediterana do obala Pacifika
u Kini (brojni ostaci građevina, palača, grobnica kraljeva... koji svjedoče o visokim dometima umjetnosti i
tehničkih vještina naroda toga doba)

  Rimski grad Pompeji- cjelovito očuvano naselje koji su „konzervirali“ lava i pepeo provalom vulkana Vezuv
(valja spomenuti i stare grčke, perzijske i rimske građevine diljem velikog Rimskog Carstva te poznati Veliki
kineski zid izgrađen za dinastije Han, 300.-100.g.pr.Kr.)
 

 
  Spomenici kršćanstva i islama - u idućim godinama počinju se širiti kršćanstvo(iz Izraela u 1.st.) i islam(iz


Saudijske Arabije u 6.st.) kao dvije dominantne kulture tadašnjeg svijeta koje su imale izvanredno velik
utjecaj na razvoj društvenoga i gospodarskoga života 

  Državice-gradovi- razvijaju se na Sredozemnom moru, obogatili se pomorstvom i trgovinom



→Razdoblje romantike i gotike doživljava kulminaciju u renesansnom i baroknom razdoblju(14.-16.st.)

→ Arhitektonski objekti i cjeloviti ambijentalni prostori posebno su dobro očuvani u Veneciji i Firenci te kod
nas u Dubrovniku i Trogiru

GOTIKA 
   rođena u Francuskoj kao izraz većeg utjecaja Crkve 
   simbolizira je mistični utjecaj ambijenta crkve na čovjeka 
   takav stil se proširio i na neke susjedne zemlje(Njemačka, Engleska, Poljska)  

BAROK
   odlikuje se raskošnošću linija, ukrasa i boja 

   velik broj takvih objekata nalazimo u Italiji, Njemačkoj, Španjolskoj i Francuskoj 

   danas ti gradovi postali posebni ambijentalni prostori gdje se susreće mješavina različitih stilova gradnje
i gdje je noviji razvoj osuvremenio i funkcionalno osposobio prostor za prihvat i boravak turista (Beč.
Budimpešta, Prag..) 

Civilizacije
   posebno interesantne na područjima Latinske Amerike, odnosno kultura drevnih Maja, Tolteka,
Asteka i Inka

   živjeli uglavnom od korištenja prirodom i u ekološkoj ravnoteži s prirodom 

   tisućljetni dominantni utjecaj vjere, tradicija i kodeks ponašanja djelomično utječu na slab razvoj
turizma
 

2. ETNOSOCIJALNI TURISTIČKI RESURSI 

  Vrlo heterogeni jer zahvaćaju cijeli spektar materijalne i duhovne kulture jednoga naroda, sve što čini
život jednoga naroda

 Čine vrlo kompleksnu grupu atraktivnih resursa  

(narodne igre, pjesme, običaji, narodno graditeljstvo, narodne  nošnje, rukotvorine...) 

   Javlja se sve veća kulturna potreba upoznavanja etnosocijalnih karakteristika vlastitog i posebno
drugih naroda i etničkih skupina 

   Oni omogućavaju kreiranje vlastitog kulturnog i turističkog identiteta 

   Daju specifična obilježja nekoj etničkoj skupini ili naciji 

   PREMA INTENZITETU DJELOVANJA: regionalni ili nacionalni okvir

   U suvremeno doba velika tendencija zanemarivanja pa time i izumiranja nacionalnih obilježja, čak i
resursa visokog stupnja atraktivnosti

UMJETNIČKI TURISTIČKI RESURSI

  Spomenici iz povijesnog i kulturnog razvoja nekog naroda te suvremena dostignuća u arhitekturi,
likovnoj, glazbenoj i kazališnoj umjetnosti 

  Dopunska ponuda u turizmu,a izuzetno u obliku manifestacija mogu djelovati kao samostalni motivi
turističke ponude 

   Njihova prva zadaća je odgojno-obrazovna 

   Mogu proširiti krug svojih posjetitelja i u turizmu mogu istodobno biti dio turističke ponude 

3 SKUPINE KULTURNIH USTANOVA:

1.organizatori izložbi 

  muzeji, galerije, zbirke, knjižnice i sl. ustanove koje izlažu predmete koji su ostavština kulturnih
vrijednosti cijeloga naroda ili pojedinog umjetnika

2. organizatori priredbi

  ustanove koje organiziraju priredbe kao što su kazališne predstave, koncerti ili folklorne manifestacije  

3. organizatori obrazovanja

  ustanove vezane uz organizaciju obrazovnih i obrazovno-rekreacijskih aktivnosti za vrijeme kraćih ili

duljih školskih odmora (jezični seminari, kongresi, stručni seminari...)
 

3. MANIFESTACIJSKI TURISTIČKI RESURSI 

  Imaju odgojnu funkciju

  Znatno povećavaju stupanj atraktivnosti turističkog mjesta, regije ili zemlje u cjelini i time obogaćuju
sadržaj boravka i stvaraju mogućnosti veće potrošnje turista 

   Turizam znatno utječe na njihov postanak, razvoj, vrijeme održavanja pa i kvalitetu

   Održavanje manifestacija povećava zaposlenost i omogućuje veći prihod organizatoru, ustanovama i

pojedincima

   PREMA VRSTI DIJELIMO IH NA:   kulturne, sportske, zabavne, vjerske, znanstvene i gospodarske

   Njihov stupanj privlačnosti određen je vrstom i značenjem priredbe, mjestom i vremenom održavanja
manifestacije

   Najposjećenije manifestacije zabavnog i sportskog karaktera

(Filmski festival u Cannesu, Dubrovačke ljetne igre..)  

POZNATE MANIFESTACIJE U RH :

1.  Kulturne i sportske priredbe - Splitsko ljeto, Dubrovačke ljetne igre 

2.  Festivali -  Filmski festival u Puli, Festival djeteta u Šibeniku

3.  Smotre folklora - Dubrovači vezovi, Vinkovačke jeseni.. 

4.  Viteške igre - Sinjska alka, moreška 

5.  Karnevali i poklade, sajmovi, kongresi, izrada i ponuda autentičnih suvenira  

(Samoborski fašnik, Špancir fest u Varaždinu) 

4. AMBIJENTALNI TURISTIČKI RESURSI 

= Manje ili veće prostorne cjeline koje je stvorio čovjek svojim radom i umijećem, a koje su svojim izgledom,
tehnikom izvedbe ili funkcijom za turiste posebno privlačne

Npr. suvremeno koncipirane zračne i morske luke, prometni objekti, trgovi, sportsko-rekreacijski prostori...

  Rijetko mogu samostalno djelovati  

  Vrlo velik turistički posjet 

  Treba voditi računa da ambijentalne vrijednosti imaju neposredno značenje za turistički posjet  

  Bitni prema estetsko-urbanističkom oblikovanju određenog kompleksa 

  U turizmu ambijentalnost vrlo važna jer nam praksa potvrđuje da turistička naselja s takvim resursima
imaju znatno dulje sezonsko poslovanje (Dubrovnik, Opatija)  

  Mnogi su pod zaštitom i tretmanom UNESCO-a kako bi se sačuvala njihova izvornost za buduće
naraštaje 
 

5. UGOSTITELJSKA DJELATNOST

5.1. UGOSTITELJSTVO I TURIZAM

UGOSTITELJSTVO  = pretežno uslužna djelatnost koja čini temelj turizma osiguravajući gostima usluge
smještaja, prehrane i posluživanja pića i napitaka u ugostiteljskim objekti ma, ali i izvan njih

Radi se o važnoj gospodarskoj djelatnosti koja generira znatan dio prihoda od turizma, ali i osigurava
raznovrsne mogućnosti zapošljavanja. 

UGOSTITELJSKE USLUGE ČINE: 

  pružanje usluge smještaja 


   pripremanje hrane i pružanje usluga prehrane  

   pripremanje i posluživanje pića i napitaka 
   pripremanje hrane za potrošnju na drugome mjestu sa ili bez posluživanja (catering)  

Ugostiteljstvo je još uvijek radno intenzivna djelatnost s razvijenom podjelom rada, gdje je rad podijeljen u
faze, a uslužuje se velik broj potrošača (gostiju). 

5.2. POVIJEST RAZVOJA UGOSTITELJSTVA

  Povijest razvoja ugostiteljstva stara je gotovo kao čovječanstvo. 



  4000 godina pr.Kr.- pojavile su se prve naznake ugostiteljske djelatnosti kod Sumerana u Mezopotamiji


(Sumerske taverne-prvi ugostiteljski objekti na svijetu)

STARE CIVILIZACIJE:
  Egipćani - prvi započeli aktivnost koja se danas zove turizam (organizirali su hranu i prenoćište za


sudionike na religioznim festivalima i sl.)

  U staroj Grčkoj - putovalo se zbog religioznih razloga i zbog sudjelovanja ili prisustvovanja na


Olimpijskim i drugim igrama

  U doba Rimskog Carstva- putovanja su relativno sigurna zbog izvanrednog sustava cesta


( U Pompejima-prvi restoranski lanac)

  1765.-Boulanger otvara prvi restoran u Parizu



  1889.- prvi luksuzni hotel u Europi, Hotel Savoy u Londonu



UGOSTITELJSTVO U SAD-U IMA NEKOLIKO SPECIFIČNOSTI: 

Mobilnost stanovništva  Zbog velikih prostranstava veći dio američkog stanovništva putovao je više od 
stanovništva drugih nacija 
Simbol prestiža i uspjeha   Financijski uspješni pojedinci grade grand hotele.
( Prvi grand hotel sagrađen 1829. U Bostonu) 
Ugledna profesija  Ugostiteljstvo je ugledna profesija, a hoteli su „javna mjesta“,  
središta društvenih događanja 
Multinacionalnost   Uzrokuje raznolikost restoranske ponude
(talijanska, meksička, japanska, kineska kuhinja itd.) 
Jedinstveni ugostiteljski U Americi se pojavljuje nekoliko jedinstvenih ugostiteljskih koncepcija:
modeli  restoranski lanci, franšize, moteli, lanci brze prehrane 
 

 
U Americi se pojavljuju i prve globalne hotelske organizacije:

1. Inter-Continental Hotels gradi prvi hotel u Brazilu 1947. God

2. Hilton otvara Caribe Hilton u San Juanu, u Portoriku, 1949. God

Veliki hotelijeri:
Cesar Ritz  Švicarac, zvan „kralj hotelijera i hotelijer za kraljeve“,
(1850.-1918.)   utemeljitelj je luksuznog hotelijerstva i vrhunske usluge  

Svi ostali važni hotelijeri su Amerikanci:  

Ellsworth Statler  Poznat po uzrečici Gost je uvijek u pravu , 
(1863.-1928.)   kreator je hotelskih standarda i prvoga hotelskog apartmana 
Conrad Hilton  Prvi je hotelijer koji je otvorio hotel u inozemstvu
(1887.-1979.)   (Hilton San Juan, Portoriko, 1949.) i utemeljitelj hotelskog planiranja 
Ralph Hitz  Jedini je važni hotelijer koji nije bio vlasnik, nego samo direktor,
(1891.-1940.)   smatra se ocem hotelske reklame i odnosa s javnošću  

5.3. USLUGA U UGOSTITELJSTVU

  Pružiti uslugu  znači uslužiti nekoga, biti u funkciji gosta, podrediti vlastite želje, raspoloženja ili potrebe
željama, raspoloženjima, potrebama gosta. 

  Usluga je neopipljiva kategorija koja može biti kompetitivni čimbenik u izboru hotela. Stoga ima jednaku,
a u nekim slučajevima i veću važnost od interijera, financijske sređenosti, organizacije, moderne
tehnologije, opreme itd.

  Kao preduvjet za dobru uslugu postavlja se imperativ osoblja, čiji stav odražava na prvome mjestu
spremnost pružanja usluge. (npr. osoblje koje ima negativan stav prema profesiji neće moći pružiti
zadovoljavajuću uslugu) 

  TQM (Total Quality Management) je sustav cjelovitog upravljanja kvalitetom  koji razumijeva potpunu

predanost ostvarenju maksimalnog zadovoljstva gosta kao najvažnijeg cilja kontinuiranim naporima svih
zaposlenika na svim razinama.

  The Ritz-Carlton Hotel Company  je jedina hotelska organizacija koja je dobila najviše američko priznanje
za kvalitetu temeljeno na primjeni koncepcije TQM

  Trenutak istine Jana Carlzona  je koncepcija prema kojoj gost donosi zaključak o kvaliteti hotela u
svakom trenutku u kojem se susreće s osobljem hotela (u izravnom ili neizravnom susretu)  

5.4. UGOSTITELJSKI OBJEKTI

  Ugostiteljske usluge pružaju se u ugostiteljskim objektima, koji su namijenjeni, uređeni i opremljeni za

pružanje ugostiteljskih usluga, a moraju ispunjavati minimalne uvjete propisane za pojedinu vrstu
ugostiteljskih objekata. →Minimalni uvjeti odnose se na uređenje i opremu te usluge u ugostiteljskim
objektima
 

 
Ugostiteljski objekti s obzirom na vrstu ugostiteljskih usluga koje pružaju :
   Hoteli
   Kampovi i druge vrste ugostiteljskih objekata za smještaj 
   Restorani
   Barovi
   Catering objekti
   Objekti jednostavnih usluga

Svaka skupina ugostiteljskih objekata se razvrstava na određene vrste ugostiteljskih objekata. 

Smještajni ugostiteljski objekti  razvrstavaju se na sljedeći način:  

OBJEKTI U KOJIMA SE PRUŽAJU

HOTELI  KAMPOVI 
UGOSTITELJSKE USLUGE U KUĆANSTVU 
-hotel baština 
-soba u kućanstvu 
-hotel  -kamp 
-apartman u kućanstvu 
-aparthotel  -kamp naselje 
-studio apartman u kućanstvu 
-turističko naselje  -kampiralište 
-kuća za odmor u kućanstvu 
-turistički apartmani  -kamp odmorište 
-kamp u kućanstvu 
-pansion 

Kategorizacija ugostiteljskih objekata - svrstavanje objekata iste vrste u kategorije jednake ili približno jednake
kvalitete, a na temelju propisanih standarda

→ ima dvostruki cilj:

1. Kategorizacijom se potencijalni gost obavještava o kvaliteti ponude ugostiteljskog objekta

2. kategorizacija obvezuje pružatelje ugostiteljskih usluga na održavanje kvalitete

i prilagođavanje razine usluga stečenoj kategoriji 

Kategorije smještajnih objekata označavaju se odgovarajućim brojem zvjezdica. 

U Hrvatskoj su ugostiteljski objekti iz skupine hoteli  kategorizirani ovako:

Postojeći objekti novoizgrađeni objekti 

Hotel  do  Do 
Aparthotel  do  Do 
Turističko naselje  do  Do 
Turistički apartmani  do  Do 
pansion 

Postoje i vrste hotela s  posebnim standardom.

Oni raspolažu dodatnim sadržajima, opremom i uređajima te pružaju dodatne usluge prilagođene posebnim
zahtjevima potrošača. (npr. posebni standardi: poslovni, za sastanke, odmorišni, wellnwss, ski itd.)  
 

S aspekta tržišta, hoteli se razvrstavaju prema sljedećim kriterijima: 

  Lokaciji (gradski, primorski, planinski, seoski)
  Mikrolokaciji (uz zračnu luku, u centru grada, u predgrađu, plažni) 
  Vrsti usluge (s punom uslugom, s ograničenom uslugom, aparthotel) 
  Cijeni/razini kvalitete (luksuzni, visokokvalitetni, srednje cijene, niske cijene)
  Vlasništvu (državni, institucionalni, privatni) 
  Razdoblju poslovanja (cijelogodišnji, sezonski) 
  Načinu gradnje 
  Pripadnosti hotelskom lancu ili brandu

Ugostiteljski objekti za prehranu i piće, razvrstavaju se na četiri temeljne skupine:

1.restorani
2.barovi
3.objekti jednostavnih usluga
4. catering objekti

5.5. HOTELIJERSTVO U REPUBLICI HRVATSKOJ

   Najveći dio ugostiteljskih smještajnih kapaciteta u Hrvatskoj pripada kućanstvima (tzv . Privatnom
smještaju) i kampovima, a tek manji dio ukupnog smještajnog kapaciteta Hrvatske čine hoteli i slični
objekti koji pripadaju dijelu ugostiteljstva pod nazivom HOTELIJERSTVO. 

   Hotelijerstvo se u Hrvatskoj počelo u većoj mjeri razvijati od 1960-ih godina, kada je započela sustavna
izgradnja hotela.

Današnje je hrvatsko hotelsko tržište podijeljeno u dva osnovna segmenta: 

VELIKI HOTELI  MALI HOTELI 

Hoteli s više od 150 soba, koji uglavnom posluju
u okviru destinacijskih hotelskih subjekata,
koji i upravljaju ovim hotelima. 
To su hotelski objekti s manje od 40 soba,
koji su obično u vlasništvu malih i srednjih poduzetnika 
koji obiteljski upravljaju ovim hotelima 
U malim obiteljskim hotelima su vlasnička i upravljačka
funkcija objedinjene. 
 

ANALIZA STRUKTURNIH I TRŽIŠNIH OBILJEŽJA HOTELIJERSTVA U RH UPUĆUJE NA SLJEDEĆE:  

Mali udio hotela u ukupnim kapacitetima

Prema smještajnom kapacitetu, hotelijerstvo čini tek oko 12% ukupnog broja turističkih kreveta u Hrvatskoj.
Dakle, hotelijerstvo u hrvatskom turizmu još nije prevladavajuća i određujuća snaga jer je smještajna ponuda
usitnjena, neorganizirana i orijentirana odmorišnom sezonskom poslovanju. 

Srednja razina kvalitete ponude

Hotelska ponuda u Hrvatskoj uglavnom je srednje kvalitete, a struktura hotelskih proizvoda nije razvijena.
Gotovo polovica (49%) hotelskih soba nalazi se u hotelima sa 3 zvjezdice

Mala zastupljenost međunarodnih hotelskih brendova  

Međunarodne hotelske marke u Hrvatskoj čine tek oko 17% ukupnih  hotelskih kapaciteta. Danas u Hrvatskoj
djeluje desetak globalnih i regionalnih hotelskih lanaca, a hoteli u njihovom sastavu nalaze se u odmorišnim
destinacijama na jadranskoj obali i u Zagrebu.

Neprivatizirani subjekti

U Hrvatskoj se znatan dio hotelske ponude nalazi u neprivatiziranim poduzećima koja ne mogu držati korak s
tržištem jer ta privatiziranim hotelima zaostaju po razvoju proizvoda i investicijama, a time i po ostvarenim
rezultatima te su po pravilu opterećena znatnim dugovima. (u 2009.-15 turističko-hotelskih poduzeća
neprivatizirano)

Ulaganje u renoviranje objekata

Od ukupnih hotelskih investicija izvedenih nakon Domovinskog rata u Hrvatskoj, oko 95% se odnosi na
renoviranja hotela, a tek nekoliko na nove razvojne projekte, tzv. Greenfield investicije.

Okrupnjavanje hotelskog portfelja

U tijeku je proces konsolidiranja vlasnika hotelskog portfelja Hrvatske. Danas je u hrvatskom hotelijerstvu
prisutno nekoliko velikih hotelskih grupacija koje vladaju s oko 25-30% ukupnih hotelskih kapaciteta u
Hrvatskoj

UPUHH (Udruga poslodavaca u hotelijerstvu Hrvatske) = osnovni cilj je zaštita i promicanje zajedničkih
strukovnih interesa članica 
 

5.6.HOTELIJERSTVO U SVIJETU

Suvremeno hotelijerstvo na globalnoj razini, obuhvaća:  

   organizacije koje se bave izgradnjom i razvojem hotela te posjeduju hotelske objekte
   organizacije koje upravljaju hotelima (bez obzira jesu li ili nisu vlasnici tih hotela)
   franšizne organizacije koje razvijaju hotelske lance, a ne posjeduju hotele niti njima upravljaju

Hotelski lanac- sustav hotela udruženih temeljem određenih interesa, odnosno organizacija koja konkurira u
hotelskoj industriji bilo lokalno, nacionalno, regionalno ili internacionalno, a sastoji se od više hotela slične
koncepcije ili teme
→nastali su u SAD-u krajem 19.st. osnivanjem lanca restorana i hotela Freud Harvey

   Procjenjuje se da je danas oko 60% ukupnih hotelskih kapaciteta u svijetu dio nekog hotelskog lanca.

U Europi je samo jedna trećina hotela u hotelskim lancima jer je hotelski europski sektor pretežito utemeljen
na tradiciji malog i srednjeg obiteljskog poduzetništva. U Europi su se razvili ovi hotelski lanci:  
o  Nacionalni hotelski lanci : npr. Grecotel Hotels&Resorts, Austira Trend Hotels&Resorts
o  Regionalni lanci : nastali organskim razvojem (Corinthia, TUI)

Vrste afilijacija između hotela i hotelskog lanca mogu biti:  

   Hotel može biti u potpunom vlasništvu i pod upravljanjem hotelskog lanca  
   Hotel može biti unajmljen, pod franšizom, pod menadžment ugovorom ili u hotelskom
(marketinškom) savezu 

S obzirom na poslovni oblik , hotelski lanci uključuju:  

   Vlasničke organizacije, definirane vlasništvom nad hotelskim objektima u svom sastavu  
   Organizacije za hotelski menadžment, koje upravljaju hotelima 
   Hotelske konzorcije u kojima su hoteli povezani uglavnom sustavom marketinga

Većina hotelskih lanaca postavlja određene standarde koji mogu biti:

  Minimalni povrat na ulaganje po sobi (vlasničke organizacije)


  Standardni poslovni postupci rada (menadžment organizacije) 



  Standarsi hotelske marke i proizvoda (organizacije za menadžment, franšize i hotelski konzorcij) 



HOTELSKA GRUPACIJA ILI HOTELSKI KONZORCIJ = marketinški savez uglavnom nezavisnih hotela koji se
udružuju radi unaprijeđenja vlastite tržišne atraktivnosti i dostupnosti potencijalnim gostima 
( Hoteli u hotelskoj grupaciji dijele korporativne troškove, npr. troškove marketinga, dok zadržavaju
neovisnost vlasništva i upravljanja hotelom) 

  Koristi za članove hotelskog konzorcija  ostvaruju se u marketingu (proizvodne oznake, katalozi,

brošure itd.) i u prodaji  (mogućnost rezerviranja preko interneta ili središnjih rezervacijskih sustava)  

HOTELSKA GRUPACIJA MOŽE BITI: 

   Lokalna skupina hotela koji promoviraju destinaciju
   Skupina neovisnih hotela koji su geografski rasprostranjeni i međusobno ne konkuriraju

  Primjeri hotelskih grupacija: REZolutions, Best Western, Supranational, The Leading Hotels of the
World, Design Hotels i sl.
 

5.7. SUVREMENE KONCEPCIJE UPRAVLJANJA U UGOSTITELJSTVU

  U suvremenom okruženju je sveprisutan trend od individualnog ka globalnom, pa tako i u ugostiteljstvu,

kako u hotelskom, tako i u restoranskom poslovanju.
(neovisni hoteli udružuju se u različite vrste organizacija koje postaju sve veće i veće  

  npr. franšizne organizacije, hotelski konzorcij itd.)

U suvremenom hotelijerstvu su vlasnička i upravljačka  funkcija uglavnom odvojene:

   VLASNIK HOTELA-može biti fizička osoba, financijska institucija ili druga pravna osoba koja u
vlasništvu ima hotel kao dugoročno ulaganje u nekretnine 

   ORGANIZACIJA ZA HOTELSKI MENADŽMENT-organizacija koju je vlasnik hotela unajmio da

profesionalno upravlja hotelom u ime i za račun vlasnika 

S obzirom na brendiranje hotela, organizacije za hotelski menadžment se dijele na:  

1. Organizacija za menadžment prvog reda-pružaju usluge operativnog upravljanja i usluge franšize 

2.Organizacija za menadžment drugoga reda-osiguravaju standard upravljanja, ali bez hotelskog brenda

Odgovornosti organizacije za menadžment su: 

  Osiguranje kvalitete hotelskog proizvoda i usluga putem profesionalnog upravljanja hotelskim


poslovanjem
   organizacija zapošljavanja odgovarajućeg osoblja i njihovo osposobljavanje
   ostvarivanje prihoda, dobiti ii ostalih poslovnih ciljeva
   redovito izvještavanje vlasnika o stanju u hotelu i o poslovanju hotela

Kada sklapa ugovor o upravljanju s organizacijom za hotelski menadžment, vlasnik hotela:  

  ima pasivnu ulogu u donošenju poslovnih odluka  


  preuzima odgovornost za osiguranje potrebnih sredstava



  izdvaja novac u fond za održanje kvalitete proizvoda 



  vlasniku hotela pripada cjelokupna dobit ostvarena poslovanjem hotela kojim upravlja organizacija za


hotelski menadžment 

Osim ugovora o upravljanju hotela, franšiza je u svijetu najviše korišten način širenja hotelske industrije.  

 Ugovor o franšizi - ugovor između hotelskog lanca i vlasnika hotela kojim hotelski lanac omogućava
vlasniku korištenje imena i identiteta lanca (hotelskog brenda) te standardnih poslovnih postupaka,
tehničko-tehnoloških standarda, marketinga te središnjeg rezervacijskog sus tava.

  Hotelski brend- naziv, simbol, pojam, dizajn ili bilo koja njihova kombinacija koja se koristi za
identificiranje hotelskih proizvoda ili usluga i njihovo razlikovanje od konkurentskih.
 

5.8. ORGANIZACIJA I UPRAVLJANJE HOTELOM

Svi kvalitetni hoteli poznaju čvrstu hijerarhijsku strukturu, razrađenu organizacijsku shemu, disciplinu i
odgovornost u obavljanju zadataka. (Što je hotel veći, to je organizacija slojevitija) 

→stvaraju se poslovne jedinice-odjeli prema grupama zadataka, što omogućava radnu specijalizaciju i
razvijanje određenih vještina
(načelo jedinstva naloga-zaposlenik ne smije imati više od jednog neposrednog nalogodavca) 

Ključnu ulogu za uspješnost hotela ima glavni direktor hotela čije odgovornosti i zadaci uključuju niz
različitih aktivnosti:

Odnosi s investitorima  Vlasnici očekuju da generalni direktor pozitivno utječe na status hotela na tržištu,
na fizičko stanje hotela i na profitabilnost. 
Hotelske korporacije očekuju od svojih generalnih direktora da štite ii primjenjuju 
Upravljanje hotelom grupacije standarde korporacije kojima se poslovanje hotela mora prilagođavati. 
zaštićene marke 
Očekuje se da hotel osigura prosperitet lokalne poslovne zajednice te da generalni
direktor sudjeluje u dobrotvornim akcijama i da pozicionira hotel kao
Odnosi s lokalnom zajednicom  društveno korisnu organizaciju. 

Direktor hotela mora biti otvoren, društven, imati sposobnosti javnog nastupa i govor  
Vođenje upravljačkim Generalni direktor ne mora biti stručnjak za svako funkcionalno područje hotela,
timom hotela  ali vodi (koordinira) rad svih direktora koji upravljaju odjelima. 

Direktor hotela odgovoran je za ostvarenje zadanih ciljeva, kroz realizaciju svih

Upravljanje hotelom  upravljačkih funkcija. 

Generalni direktor mora učinkovito i interaktivno komunicirati s različitim interesnim skupinama:

→ neposredno podređeni zaposlenici, drugi hotelski zaposlenici, gosti, vanjske organizacije, ostali u lokalnoj
zajednici

ORGANIZACIJA malih obiteljskih hotela:

Pojednostavljena organizacijska struktura: vlasnik je u većini slučajeva i direktor.
Radna se mjesta preklapaju (recepcionar radi kao konobar, ili konobarica kao sobarica),
koristi se vanjskim računovodstvenim servisom. 

ORGANIZACIJA velikih hotela:

Shema organizacije velikih hotel je dijagram formalne strukture poslovne organizacije.

Odjeli u hotelu dijele se na:

OPERATIVNI ODJELI  ODJELI PODRŠKE 

To su: recepcija, domaćinstvo, hrana i piće  To su: marketing i prodaja, financije, nabava,
održavanje, sigurnost i ljudski resursi, kontroling
i upravljanje prihodom 
 

 
OPERATIVNI ODJELI

1. Upravljanje odjelom smještaja (recepcija) 

Služba hotela koja je zadužena za cjelokupni prijam gosta smještena je na vidljivom mjestu u lobiju.
Odjel smještaja sastoji se od  portirnice (šire recepcije) i recepcije (uže recepcije).
Šef recepcije odgovoran je izravno generalnom direktoru hotela. 

2. Upravljanje odjelom domaćinstva 

Odjel domaćinstva je od izuzetne važnosti za uspjeh hotela jer je čistoća jedan od motivatora izbora hotela.
Odjel se dijeli na jedinicu smještaja (nadzornice i sobarice) i javnih prostora (nadzornice, čistačice), praonicu
rublja i kemijsku čistionicu.
Postoji mogućnost outsourcinga cjelokupnog odjela domaćinstva-naručivanje sobarica prema dnevnom
zauzeću, čime je moguće ostvariti znatne uštede. 

3. Upravljanje odjelom hrane i pića  

Odjel ostvaruje u prosjeku 20-35 % ukupnog prihoda hotela.

Postoji mogućnost outsourcinga-hotelska uprava može iznajmiti vlastiti restoran, što znači smanjenje
prihoda, ali i operativnih troškova.
Ovaj je odjel specifičan jer nudi usluge i prihoduje od prometa koje ostvaruje i lokalno stanovništvo. Dijeli se
na pripremu hrane i posluživanje.

Hoteli koji nemaju odjel hrane i pića zovu se garni hoteli  i ne mogu biti kategorizirani s pet zvjezdica prema
hrvatskom pravilniku.

ODJELI PODRŠKE:
Marketing i prodaja  Odjel se bavi obradom tržišta i stvaranjem prihoda iz prodaje smještajnih
kapaciteta, javnih prostora i dodatnih usluga.
Direktor marketinga i prodaje odgovoran je za izradu i realizaciju proračuna. 

Održavanje Ovaj se odjel bavi održavanjem hotela i upravljanjem potrošnje energenata.

cilj je usporiti fizičko propadanje objekta, osigurati tehničku besprijekornost,
smanjiti trošak el. energije,plina i vode…. 
Ljudski potencijali  Zadatak ovog odjela je planirati zaposlenike, regrutirati odgovarajuće,
obaviti niz radnji za konačni izbor, pratiti svakog zaposlenika i raditi na
njegovoj karijeri i unapređenju 

Financije i kontroling  Odjel se bavi prognozom prihoda, kontrolom troškova, informatičkom službom,
pripremom osobnih dohodaka, mjesečnih i godišnjih proračuna, pripremom
financijskih izvještaja 
Nabava-direktor nabave  Cilj odjela je nabava po povoljnoj cijeni odgovarajućeg zadanog proizvoda. 
Nabava mora uskladiti količinu robe, kvalitetu, cijenu i raspoloživ skladišni
prostor. Važan element u nabavi je vrijeme. 
Sigurnost Šef sigurnosti vodi brigu o sigurnosti zaposlenika, gosta i objekta  

Upravljanje prihodom  Donosi odluke kojima se maksimizira RevPar(prihod po raspoloživoj sobi) 

Upravljanje prihodom smješta  Sustav je koji osigurava maksimalan prihod prodajom soba po maksimalnim
cijenama u razdoblju visoke potražnje i uz prodaju soba po sniženim cijenama
u razdoblju slabe potražnje 
 

5.9. RESTORANI I OSTALI OBJEKTI HRANE I PIĆA 

Ugostiteljski objekti za pružanje usluga prehrane i pića razvrstavaju se na :

  restorane,


  barove,


  objekte jednostavnih usluga i



  catering objekte.


Prema organizacijskom ustroju, dijele se na:

1. VELIKE ORGANIZACIJE = sastoje se od većeg broja objekata u kojima se pružaju usluge hrane i pića, a koje
se odlikuju jednakom ili vrlo sličnom koncepcijom, koje uobičajeno posluju na principu franšize, a uključuju
 jedan ili više brendova. (U Hrvatskoj je udio ovakvih objekata jako skroman)

2. POJEDINAČNI OBJEKTI  = pružaju uslugu hrane i pića koja se odlikuje diferenciranim proizvodom,
koncepcijom, ugođajem i načinom uređenja objekta. 

5.10. PRATEĆE USLUGE 

U turističkoj destinaciji su osim ugostiteljskih usluga u užem smislu  (smještaja te pružanja usluga prehrane i
pića) važan segment i prateće usluge (rekreacija, zabava, organizacija sastanaka i konferencija i sl.)

Objekti za pružanje usluga rekreacije i zabave, obuhvaćaju sljedeće sadržaje: 

RAZLIČITI SPORTSKI Turistima omogućavaju bavljenje sportsko -rekreacijskim aktivnostima raznih 

TERENI I OBJEKTI  vrsta, npr. tereni za golf  

WELLNESS I Uglavnom služe za opuštanje  

SPA OBJEKTI 
TEMATSKI I Osiguravaju posjetiteljima doživljaje različitih vrsta, ovisno o  tematiziranju 
ZABAVNI PARKOVI 
KASINA  Namijenjena za pružanje usluga igara na sreću 

Organizacija sastanaka i konferencija:

   u Europi se održava više od 57% ukupnih svjetskih poslovnih skupova (Beč -lider)

   u Hrvatskoj danas postoji 76 objekata u kojima se održavaju skupovi; 85% čine skupovi s noćenjem, a 
15% jednodnevni skupovi ; 88% sudionika skupova u Hrvatskoj dolazi iz Hrvatske, a tek 12% iz inozemstva
 

6. MEĐUZAVISNOST TURIZMA I PROMETA

6. 2. OSNOVNA OBILJEŽJA POVEZANOSTI PROMETA I TURIZMA

• Povezanost između turizma i putovanja je komplementarna jer nema turizma bez
putovanja.

• Promet omogućava velikom broju putnika-turista savladavanje prostornih razlika i čini im

dostupnim prirodna obilježja određenog prostora i njegove atrakcije koje su po svojoj
prirodi neprenosive i nemobilne.

• Promet je prema tome jedan od najvažnijih čimbenika koji mogu unaprijediti ili ograničiti
razvoj neke turističke destinacije.

• Mill i Morrison objašnjavaju turizam kao proces razmjene između potrošača i dobavljača
i to tako da sam proces integrira četiri osnovne komponente: tržište, putovanje,
destinaciju i marketinške mehanizme. Te komponente su međusobno povezane najprije
protokom informacija te putovanjem iz emitivne u receptivnu zemlju.

• Putnici imaju svoje konkretne ciljeve zašto dolaze u receptivnu zemlju koji mogu biti
vezani uz posao, zadovoljstvo (turisti), posjete prijateljima i rodbini ili uz neke druge
osobne potrebe. Da bi mogli ostvariti te ciljeve, oni trebaju različite vrste usluga među
kojima su najvažnije usluge prijevoza, smještaja i turističkog posredovanja.

Dijelovi turističkog sustava prema Leiperu:

o Turist
o Regija koja generira posjetitelje (emitivno tržište)
o Turističke destinacije (receptivna tržišta)
o Tranzitni pravci kojima turisti putuju između emitivnog i receptivnog tržišta
o Industrija putovanja i turizma (ugostiteljstvo, promet i drugi subjekti koji kreiraju
ponudu)
 U ovom pristupu promet se promatra kao integralni dio turističkog sustava koji spaja
emitivno i receptivno tržište.

Važni elementi u turizmu prema Lambu i Davidsonu:

o Turist
o Međuzavisnost prometa i sveukupnog zadovoljstva turista
o Utjecaj problema povezanih s putovanjem na percepcije putnika te zahtjeve putnika
sa sigurnim, pouzdanim i učinkovitim oblikom prijevoza.
 

Kategorija korisnika u prometu prema Hallu:

o Zajednica domaćina
o Zaposleni u turizmu
o Turisti i posjetitelji

Usluge prijevoza u turizmu se očituju u sljedećim aktivnostima prema Horaku:

o Prijevoz omogućuje fizičku dostupnost destinacije

o Prijevoz omogućuje kretanje unutar turističke destinacije
o Prijevoz, odnosno putovanje određenim prijevoznim sredstvom je turistička atrakcija

Uloga prometa u turizmu:

o razvoj turizma je pod velikim utjecajem razvoja prometa, ali je u isto vrijeme i u funkciji
razvoja prometa

o turizam je masovna pojava te, isto kao i bilo koja druga individualna aktivnost, treba promet i
ostale objekte pogodne za pojedinu vrstu turizma

o prometne veze su početni (inicijalni) i sastavni dio turizma i predstavljaju i potencijalni faktor
razvoja, i ograničavajući faktor za prometne tokove; kvaliteta ponuđene prometne usluge
također utječe na vrstu turističkih tokova

o planirani razvoj, održavanje i funkcioniranje prometne infrastrukture unutar dobro osmišljene

cjelovite prometne politike sa ciljem udovoljavanja sadašnjoj i budućoj tehnologiji i potražnji
ključ je uspješnog prometnog sustava koji potiče rast turizma

o cijene prijevoza utječu na elastičnost prometne potražnje, a promjene u strukturi troškova i

konkurencija utječu na smanjivanje cijena i kvalitativno poboljšanje među vrstama prijevoza
što pogoduje turizmu

o integracija domaćeg i međunarodnog prometnog sustava te koordinacija s drugim zemljama

pridonosi boljoj protočnosti turističkih tokova te rastu domaćeg i inozemnog turizma
 

o tehnološki razvoj ima značajan utjecaj na vrste prijevoza u razvijenim zemljama i u zemljama u
razvoju i rezultira efikasnijim, bržim i sigurnijim prometnim sustavom koji pogoduje rastu i
širenju turizma

o smještaj, nužan za turistički razvoj i uspjeh, treba usporedno rasti s rastom prometa da bi
zadovoljio sve veću i raznoliku potražnju u turizmu i prometu

o zadovoljavajući razvoj i opremanje terminala i pratećih objekata, sustavno unapređenje

infrastrukture, prihvaćanje novih tehnologija i odgovarajućih tehnika masovnog marketinga u
prometu utječu na kontinuirani rast turizma u svijetu

6. 3. PROMETNA INFRASTRUKTURA U FUNKCIJI RAZVOJA TURIZMA

• Tu se ne misli samo na različite oblike putničkog prometa nego i na robni promet koji
omogućava dostavu svih vrsta trgovačke robe koje čine sastavni dio turističke ponude
destinacije i bez kojih ona ne bi mogla funkcionirati.
• Prometna politika je skup mjera koje poduzimaju različiti društveni i ekonomski subjekti,
dio je gospodarske i razvojne politike zemlje, ona je pravac ili način akcije izabrane
između više varijanti i u okviru danih uvjeta radi postizanja ciljeva kojima se teži i kao
takva odgovor je vlade na nacionalne prometne potrebe zbog čega često nosi atribut
nacionalne politike.

• Determinante prometne politike: geografsko  – prometni položaj zemlje, geopolitički

položaj zemlje, reljefna obilježja zemlje, oblik prostora, prijevozna potražnja, regionalne
osobine prostora.

• Instrumenti prometne politike su ekonomska i administrativna sredstva što ih nositelji

prometne politike upotrebljavaju za ostvarivanje određenog cilja ili skupine ciljeva.

GLAVNI INSTRUMENTI PROMETNE POLITIKE:

Instrumenti politike regulacije
Instrumenti politike cijena
Instrumenti investicijske
politike
Instrumenti organizacijske
politike
Instrumenti koji utječu na
ponašanja korisnika prijevoza
Izdavanje dozvola za ulazak na
Tehnički standardi, politika parkiranja, ograničenje brzine
Parkirališne pristojbe, određivanje cijena za korištenje cestama,
usklađivanje vozarina
Poticaji ili ograničenja u izgradnji cesta, rekonstrukcije cesta,
izgradnja parkirališnog prostora
Upravljanje javnim prijevozom, koordinacija javnog prijevoza
Prihvaćanje novog stava prema javnom prijevozu, poticanje
proizvodnje ekološki prihvatljivih prijevoznih sredstava
Nadziranje i/ili ograničavanje broja prijevoznika i veličine ponude
 

tržište prijevoznih usluga

Nacionalizacija Čin koji je motiviran uvjerenjem da će prometna poduzeća bolje
poslovati ako su organizirana kao javna poduzeća
Koncesije Pravo izgradnje, održavanja i korištenja prometnih putova i
objekata ili obavljanja prijevoza na određenoj liniji/području

• Dokument kojim se utvrđuju pravci i način razvoja prometa u RH je Strategija prometnog

razvitka RH.

• Prometna infrastruktura  je cjelokupnost građevinskih objekata i ostalih tehničkih

uređaja koji sudjeluju u prijevozu putnika i tereta te prijenosu energije i vijesti. Pri tome
ponajprije mislimo na cestovnu, željezničku, infrastrukturu zračnog prometa, pomorskog,
riječnog, telekomunikacijskog i poštanskog.

• Glavna obilježja prometne infrastrukture su statični karakter, dug vijek trajanja, visoka
investicijska ulaganja.

Pozitivni utjecaji prometne infrastrukture:

o Prometne pogodnosti
o Pozitivni efekti na standard stanovništva
o Omogućavanje razvoja novih gospodarskih programa
o Aktiviranje gospodarskih djelatnosti koje u tom području nisu postojale
Negativni utjecaji prometne infrastrukture:

o Ekološki problemi (buka, zagađivanje okoliša, zakrčenost)

o Vizualna degradacija okoliša
o Ugroženost života, zdravlja i imovine
o Ugrožavanje kvalitete života lokalnog stanovništva

Razvoj turističke destinacije ovisi o:

o Dostignutom stupnju razvijenosti vlastite prometne infrastrukture

o Prometne infrastrukture njezinih glavnih emitivnih tržišta
o Prometne infrastrukture glavnih konkurenata na turističkom tržištu

Čimbenici prometne infrastrukture:

o Prometno-zemljopisni položaj
o Struktura turista koji posjećuju tu destinaciju
o Zemlja podrijetla turista koji posjećuju tu destinaciju
 

• Čimbenici izbora prijevoznog sredstva: izbor destinacije, trajanje putovanja, način

organizacije putovanja, razina raspoloživih informacija, dostupnost informacija,
postojeće mogućnosti u prijevozu, dostupnost drugih vrsta prijevoza i informacija o
njima, kupovna moć pojedinca, trošak prijevoza.

Vrste putničkog prometa:

• Cestovni putnički promet je jedan od najzastupljenijih oblika turističkog prijevoza, a
uključuje: autobusni prijevoz, prijevoz vlastitim prometnim sredstvima, prijevoz
iznajmljenim prijevoznim sredstvima, taksi prijevoz, ostalo (cestovni vlakić, kočije, rikše).
• Zračni putnički promet  je jedan od pokretača razvoja turizma i dominantan oblik
prijevoza u mnogim, osobito dalekim turističkim destinacijama, a uključuje redoviti i
izvanredni promet, zračni promet LCC (niskobudžetnim zrakoplovnim prijevoznicima),
promet vlastitim zrakoplovima, panoramske letove zrakoplovima, helikopterski promet,
medicinske letove, paragliding, letenje u svemir, itd.
• Vodeni putnički promet  je jedan od pokretača turizma u obalnim turističkim
destinacijama, a razlikujemo pomorski te riječno-jezersko-kanalski prostor.
• Željeznički putnički promet  zbog nekoliko prednosti (brzina, udobnost, ekološka
prihvatljivost) postaje sve privlačniji, ali je i dalje relativno skromno zastupljen.
Razlikujemo međunarodni i domaći, prigradski, željeznički promet u funkciji dovoza
putnika zrakoplovni kompanijama, turističke vlakove, panoramske prijevoze, gradski
prijevoz, itd.
• Putnički promet brdskim željeznicama i žičarama ima znatnu ulogu u destinacijama s
razvijenim planinskim turizmom.
• Kombinirani putnički promet  je kombinacija dvaju ili više prijevoznih sredstava, a
razlikujemo fly&drive, fly&rail, drive&rail, drive&sail od najvažnijih.

6. 4. PRISTUPI U RAZVOJU PROMETA U DESTINACIJI

Što se istražuje da bi se odredile potrebe planiranja prometa:
Prirodna obilježja Možemo je klasificirati prema različitim kriterijima: dužina putovanja
pojedinih vrsta putovanja (kratka, duga), vrijeme trajanja putovanja (jednodnevna, višednevna),
svrha ili motiv putovanja (svakodnevna ili uobičajena, turistička,
poslovna i privatna).
Učestalost pojedinih vrsta Odnosi se na zastupljenost pojedinih vrsta putovanja u ukupnoj
putovanja prometnoj potražnji destinacije.
Stvaranje kompatibilnih Osnova je za druga ciljana istraživanja za potrebe prometa i turizma.
baza podataka

4 DIMENZIJE PROMETA:  vanjska prometna dostupnost, unutrašnja prometna

dostupnost, prateći uslužni objekti (PUO) uz prometne pravce, promet u mirovanju.

• Vanjska prometna dostupnost  ili model getting there  znači povezanost turističke
destinacije s njezinim potencijalnim emitivnim tržištima. Možemo je definirati i kao
 

mogućnost dolaska u konkretnu destinaciju nekim prijevoznim sredstvom od ishodišta

putovanja pod prihvatljivim uvjetima s obzirom na svrhu ili motiv putovanja.

• Pri tome možemo razlikovati relativnu prometnu dostupnost (dostupnost iz određenog

ishodišta putovanja) i integralnu prometnu dostupnost (zbroj i ocjena pojedinačnih
dostupnosti iz različitih izvorišta putovanja).

• Aspekti prometne dostupnosti: vrijeme trajanja putovanja, cijena usluge prijevoza,

udobnost prijevoza, sigurnost prijevoza, osobne preferencije putnika (turista).

• Unutrašnja prometna dostupnost  osigurava mobilnost turista u nekoj turističkoj

destinaciji radi zadovoljavanja njihovih turističkih potreba. Možemo je definirati kao
mogućnost dolaska do pojedinih odredišta u turističkoj destinaciji od smještajnog
objekta pod prihvatljivim uvjetima s obzirom na svrhu putovanja.

• Čimbenici o kojima treba voditi računa pri planiranju unutrašnje dostupnosti destinacije:
o Adekvatno planiranje gradske, mjesne i lokalne prometne infrastrukture prilagođene
turistima
o Organizacija prometa tako da on zadovolji želje i potrebe turista
o Prilagođenost prijevoza osobama sa smetnjama u kretanju

• Prateći uslužno objekti (PUO) uz prometne pravce  se mogu definirati kao

višefunkcionalni prostori uz autoceste koji su namijenjeni zadovoljavanju osnovnih i
dodatnih potreba putnika i/ili vozila.

• Promet u mirovanju  uključuje osiguravanje dovoljnog broja i na odgovarajući način

riješenih parkirališnih mjesta, promoviranje i koncepciju („Parkiraj i vozi“, „Parkiraj i
hodaj“), uvođenje pješačkih zona, promoviranje europske inicijative tzv. zelenih putova,
organiziranje i podupiranje javnih kampanja.

2 suprotstavljene koncepcije pristupu organizacije prometa za potrebe turizma:

Koncepcija Transport for Sam prijevoz uobičajeno nije cilj, nego nužnost turističkog kretanja.
tourism Dominira troškovni model, a ne model korisnosti te koncepcija
ustupka za ustupak (putnici su konfrontirani s nužnosti
kompromisa cijena/kvaliteta).
Koncepcija Transport as Na promet gleda kao na integralni dio turističkog doživljaja i
tourism sastavni je dio turističke ponude. Ovako organiziran model nudi
 

drukčiju perspektivu destinacije, nije dominantan troškovni model,

nego model zasnovan na doživljaju.

6. 5. ZASTUPLJENOST POJEDINIH VRSTA PROMETA U TURIZMU

• Struktura korištenja prijevoznih sredstava u međunarodnom turizmu u 2007.g.: zračni
47%, kopneni 42%, vodeni 7%, željeznički 4%.

• Oko 50% njemačkih građana se koristi osobnim automobilom za odlazaka na odmor te

taj oblik prometa, iako dominantan, bilježi blagi pad. Tako je i s drugim emitivnim
turističkim tržištima Europe koja se nalaze u blizini svojih najjačih receptivnih turističkih
tržišta.

• Korištenje zrakoplova (najviše prema srednje udaljenim i dalekim destinacijama) bilježi

lagani porast zahvaljujući porastu ponude niskobudžetnih zrakoplovnih kompanija.

• Odlazak vlakom na godišnji odmor u bliže i srednje udaljene destinacije i dalje ima
negativan trend, dok udio korištenja autobusa ima relativno konstantan udio (oko 10%).

• Prema istraživanju Tomas za razdoblje od 1987.g. do 2007.g. zaključeno je da je za

odlazak na odmor za turističko tržište RH dominantan oblik prijevoza automobilski
(automobil, kamp-kućica, autodom, motocikl, unajmljeni automobil) s udjelom od 80%, a
ako se pridoda autobusni prijevoz gotovo 90%. To je razumljivo jer najveći udio u
ukupnom broju inozemnih turista čine turisti nama susjednih zemalja

• Udio turista koji dolaze zrakoplovom je osjetno pao, a razloge treba tražiti u promjeni
strukture turista prema emitivnim zemljama (veliki pad udjela turista iz VB, Skandinavije i
sl.).

6. 6. INTERDISCIPLINARNI PRISTUP ISTRAŽIVANJU PROMETA I TURIZMA

• Globalizacijska kretanja na turističkom tržištu te učestale pojave različitih kriznih situacija
uvjetovale su da istraživanje prometa i turizma dobije interdisciplinarnu dimenziju te da
se proširi na nova područja

Nova područja istraživanja prometa i turizma:

Međuzavisnost putovanja Zbog putovanja dolazi do promjene okruženja u kojem su ljudi navikli
 

i zdravlja živjeti što može utjecati na zdravlje putnika i uzrokovati probleme.

Istraživanja pokazuju da je kod više od 60% putnika prisutna nervoza ili
strah od letenja. Svrha ovakvih istraživanja bi trebala biti otkrivanje
uzroka straha od letenja, njegovih posljedica na zdravlje putnika i
pronalaženje načina na koji je moguće savladati strah.
Pojava SARS-a i utjecaj na Pojava SARS-a imala je znatan utjecaj na putovanja i turizma, ne samo
putovanja i turizam na lokalnoj već u kratkom vremenskom razdoblju i na globalnoj razini.
Utjecaj pojave SARS-a i sličnih bolesti na poslovanje turističkih
subjekata je područje koje treba dodatno istražiti da bi se na adekvatan
način reagiralo i imalo na raspolaganju potrebne mjere i akcije iz
domene kriznog menadžmenta
Međuzavisnost kvalitete Pojava bolesti, političkih nestabilnosti i terorističkih napada potencirali
usluge prijevoza i razine su pitanje kvalitete i sigurnosti prijevoza i istraživanje njihove
sigurnosti međuzavisnosti. Istražuje se kako mjere povećanja sigurnosti utječu na
kvalitetu prijevoza i kako putnici percipiraju te dvije kategorije.
Izučavanje razine primjene Rezultat je nedostatne primjene marketinške koncepcije u toj vrsti
marketinga u kopnenom prijevoza. Prioriteti su: prelazak s operativnih na marketinški
prijevozu orijentirane strategije te utjecanje na promjene imidža pojedinih
prijevoznih sredstava.
Međuzavisnost prometa i Primarno se bavi istraživanjem pozitivnih i negativnih utjecaja pojedinih
održivog razvoja turizma vrsta prometa na turizam. Nadalje, svrha istraživanaj je pronalaženje
odgovarajućih mjera kako uskladiti planiranja razvoja turizma i
planiranja razvoja prometne infrastrukture, demarketing
(destimuliranje) upotrebe pojedinih vidova prijevoza i promoviranje
atraktivnog i ekološki prihvatljivog prijevoza.

6. 7. PRIORITETI RAZVOJA PROMETNOG SUSTAVA RH ZA POTREBE TURIZMA

• Prometni sustav RH raspolaže znatnim potencijalima u svim oblicima prometne
infrastrukture, ali je taj potencijal nedovoljno iskorišten i dobrim dijelom tehnički i
tehnološki zaostaje za zemljama zapadne Europe.
Glavni ciljevi prometne politike u izgradnji prometne mreže u posljednjih 15-ak godina:
o Dobra prometna povezanost unutar zemlje
o Dobra prometna povezanost s okruženjem
o Razvoj tranzita za zemlje gravitacijski usmjerene na hrvatski prometni sustav

7. TURISTIČKE AGENCIJE I TUROPERATORI

7.1. UVOD
• Posrednici u turizmu dovode u vezu prostorno dislocirane pružatelje turističkih usluga
(turističku ponudu) s konzumentima tih usluga (turističkom potražnjom).
 

• Posrednici u turizmu imaju ulogu koordinatora i realizatora interesa ponuđača i korisnika

turističkih proizvoda/usluga jer s jedne strane turistički posrednici olakšavaju
potrošačima u turizmu organizaciju putovanja i boravka, a s druge strane zastupaju
interese turističke ponude tako da usmjeravaju turističku potražnju prema njoj.

• Glavni predstavnici turističkog posredovanja danas su turističke agencije i turoperatori, a

uz njih ulogu turističkog posrednika mogu imati i razni klubovi i udruženja u području
putovanja ili turističkih ureda i sličnih organizacija.

7.2. THOMAS COOK – ZAČETNIK AGENCIJSKOG POSLOVANJA U SVIJETU

Potrebu za osnivanjem turističke agencije kao specifičnog gospodarskog subjekta koji posreduje
između turističke ponude i potražnje uvjetovali su sljedeći faktori:

Kompleksnost turističkog putovanja Traženje najpogodnijeg načina na koji će se

Tehničko usavršavanje prijevoznih sredstava
Masovnost putovanja
Mogućnost ostvarivanja zarade obavljanjem
posredničke djelatnosti ove vrste
objediniti veći broj pojedinačnih usluga koje
pružaju različiti subjekti turističke ponude.
Omogućuje prijevoz većeg broja ljudi čime se
smanjuje cijena.
Organizacija grupnih putovanja po načelu
ekonomije razmjera.
Nužan uvjet.

• Thomas Cook je 5. Srpnja 1841.g. pokrenuo prvo organizirano turističko putovanje s

unaprijed određenim programom i po cijeni znatno nižoj nego što bi bila za svakog
individualnog putnika. To je bio izlet vlakom u Engleskoj od Leicestera do Leughborougha
za 570 sudionika kongresa Antialkoholičarskog društva.
U cijenu od 1 šilinga je bio uključen prijevoz, posluživanje čaja tijekom vožnje te obrok u
Leudhboroughu. Dakle, radi se o specifičnom putovanju koje je objedinilo više
pojedinačnih usluga, ali koje su sudionici platili po jedinstvenoj cijeni.  Thomas Cook


udario temelje agencijskog poslovanja u turizmu.

• U RH se za početak agencijskog poslovanja uzima turističko putovanje koje su

organizirala braća Mihanović od 29. Travnja do 6. Svibnja 1863.g., koje je osim usluge
prijevoza vlakom u Gradac i Beč, uključivalo transfer do smještajnog objekta, smještaj i
prehranu te svijeće u sobama, po jedinstvenoj cijeni.

• Naše agencije su se nažalost priklonile obilježavanju datuma 2. Listopada 1923.g. kada je

osnovana agencija Putnik  u Beogradu. Ipak, prva agencija koja je zapravo počela s radom
na prostorima današnje RH je bila Wagonlit .
 

7. 3. DEFINICIJA I FUNKCIJE TURISTIČKE AGENCIJE

• Turistička agencija je subjekt koji usluge trećih subjekata koje su potrebne za putovanje i
boravak, posreduje turistima ili te usluge nudi u posebnim kombinacijama kao nove
„vlastite usluge“:

• Turistička agencija (prema Zakonu o pružanju usluga u turizmu) je trgovačko društvo,

trgovac pojedinac, obrtnik ili njihova organizacijska jedinica koja pruža usluge
organiziranja putovanja ili posredovanja usluga vezanih uz putovanje i boravak turista.

Usluge koje agencije mogu pružati svojim klijentima su svrstane u 5 osnovnih skupina
poslova:
o Posredovanje u području prijevoza putnika
o Posredovanje u pružanju ugostiteljskih usluga
o Organiziranje i provođenje turističkog aranžmana
o Posredovanje u pribavljanju ostalih usluga
o Davanje informacija i savjeta klijentima

TEMELJNE FUNKCIJE TURISTIČKE AGENCIJE:

POSREDNIČKA FUNKCIJA

o Povezivanje turističke ponude s turističkom potražnjom. Turistička agencija je u

neposrednom kontaktu s klijentima i u poslovno – pravnom smislu posluje u svoje
ime, ali za račun trećih osoba čije usluge i proizvode nudi neposrednim korisnicima iz
domene prijevoza, smještaja i boravka.

o Važno je da ona te usluge nabavlja uz povoljnije financijske uvjete nego što bi to bio
slučaj kada bi klijenti to sami pribavljali na turističkom tržištu.

o Osim pojedinačnih usluga, one često na tržištu posreduju u prodaji tuđih turističkih
aranžmana, odnosno „gotovih proizvoda“ drugih turističkih agencija i turoperatora.

o Za sve te usluge posredovanja turistička agencija naplaćuje proviziju, iako se u

današnje vrijeme sve češće razvija praksa „0%“ provizije.

INFORMATIVNO – SAVJETODAVNA FUNKCIJA

o Predstavlja profesionalnu pomoć, te savjetodavno i stručno vodstvo u odabiru

najpovoljnije varijante usluge koju turist traži.

o Savjeti i informacija su danas u većini slučajeva besplatni, iako postoje agencije koje te
usluge naplaćuju.
 

o Najčešće se ostvaruje usmeno, ali je moguće i pomoću tiskanih i elektroničkih

brošura, prospekata, kataloga aranžmana i sl.

  FUNKCIJA OGLAŠAVANJA

o Turističke agencije raspolažu vrlo različitim turističkim promotivnim materijalima – od

vlastitih do materijala različitih nositelja turističke ponude čije usluge posreduju
krajnjim korisnicima.

ORGANIZATORSKA FUNKCIJA

o Kod ove funkcije turistička agencija na tržištu nastupa kao kreator, inicijator i
organizator putovanja te tu do izražaja dolazi poduzetnički pothvat.

o Turističke agencije tu posluju u svoje ime i za svoj račun što znači da zakupljuju
kapacitete/usluge različitih nositelja turističke ponude, to kombiniraju u vlastiti
 jedinstveni proizvod istodobno preuzimajući rizik na sebe.

o Taj jedinstveni proizvod naziva se turistički aranžman, paket-aranžman ili paušalno

putovanje.

o Turistički aranžman predstavlja skup od najmanje dvije usluge koje su sinkronizirane u

vremenu i po sadržaju kojima turist zadovoljava djelomično ili potpuno svoju
turističku potrebu, a prodaje se po jedinstvenoj (paušalnoj) cijeni.

o Paušalna cijena znači da korisnik aranžmana ne može iz te cijene razaznati koliko plaća
pojedinačne usluge, a ta cijena mora biti niža od cijene koju bi turist platio kada bi
sam za sebe organizirao takav aranžman.

7. 4. KANALI DISTRIBUCIJE U TURIZMU

Načini distribucije usluga u turizmu:

Izravna distribucija Pružatelji usluga su kod prodaje/kupnje usluga u izravnom kontaktu s

klijentima – ne koriste se uslugama turističkih posrednika.
Neizravna distribucija Izravni kontakt u trenutku prodaje/kupnje usluge s klijentima imaju
turistički posrednici dok se klijenti s pružateljima usluga susreću tek kad se
stvarno počnu koristi uslugama.
• U sustav distribucije u turizmu ulaze putnici/turisti, pružatelji usluga i turistički posrednici.
• Ovisno o tome koliko turistički posrednika ima, ako ih uopće ima, možemo govoriti o
različitim razinama kanala distribucije na turističkom tržištu:
o izravni kanal: pružatelji usluge - turisti
 

o kanal na jednoj razini: pružatelji usluge – turističke agencije - turisti

o kanal na dvije razine: pružatelji usluge – turoperatori – turističke agencije – turisti

• U turizmu nema uspješne distribucije bez prethodne promocije. Promocija turističkih

usluga je znatno kompleksnija aktivnost u usporedbi s promocijom materijalnih
proizvoda jer se turističke usluge ne mogu uskladištiti.

• Kao promotivni miks kojim će potencijalne klijente upozoriti na postojanje vlastita

proizvoda, turističke agencije i turoperatori će koristiti oglašavanje, unapređenje
prodaje, osobnu prodaju i odnose s javnošću. Pritom je najzastupljeniji instrument
promocije katalog aranžmana, koji istodobno služi kao sredstvo oglašavanja i
unapređenja prodaje.

7. 5. OSNOVNE RAZLIKE IZMEĐU TUROPERATORA I TURISTIČKIH AGENCIJA

• Iako im je predmet poslovanja isti, priroda njihova posla se znatno razlikuje.

Osnovne razlike između turoperatora i turističkih agencija:

Turoperator Turistička agencija
- Trgovac na veliko - Trgovac na malo
- Poduzetnik i posrednik - Posrednik
- Kupuje usluge u vlastito ime i za vlastiti - Prodaje usluge u svoje ime, ali za tuđi
račun račun

- Kreira vlastiti proizvod - Plasira na tržištu tuđe proizvode

- Osnovni izvor prihoda: prodaja vlastitih - Osnovni izvor prihoda: provizija
proizvoda - Ne snosi rizik za neprodano
- Snosi rizik za neprodano
- Ima izravni kontakt s klijentima
- Nema izravni kontakt s klijentima - Izravno prodaje usluge klijentima
- Svoje proizvode prodaje preko - Lokacija vrlo bitna za poslovanje
posrednika - Glavna funkcija: posrednička
- Lokacija nije presudna za uspješno - Prevladava opća informativno-
poslovanje savjetodavna funkcija
- Glavna funkcija: organizatorska - Komercijalno-propagandna funkcija vrlo
- Na tržištu ima specifičnu informativno- izražena
savjetodavnu funkciju
- Promocijska funkcija vrlo izražena
• Mnoge turističke agencije djeluju i kao organizatori putovanja, ali to im nije glavni izvor
prihoda pa se zbog toga ne mogu svrstati u turoperatore. U RH su to npr. Generalturist,
 Atlas, Kompas.

Turističke agencije prema karakteru poslovanja:

Emitivne agencije Iniciraju, realiziraju i omogućuju realizaciju

 

putovanja i boravka turista na domaćem i

inozemnom turističkom tržištu.
- Oko 200 u RH
Receptivne turističke agencije Posluju na receptivnom turističkom tržištu, a
glavna zadaća im je organizirati prihvat i
sadržajan boravak turista u destinaciji.
- Oko 459 u RH
Emitivno – receptivne turističke agencije Kombinacija prethodnih dviju vrsta.
• Danas se uspješne receptivne turističke agencije transformiraju u organizacije
destinacijskog menadžmenta (DMC).

Trend turističkih agencija:

o unatoč razvoju tehnologije, i dalje su dominantan kanal distribucije usluga u turizmu
o broj loših agencija na tržištu se smanjuje
o broj malih specijaliziranih agencija koje se prilagođavaju specifičnim željama i
zahtjevima svojih klijenata raste

• Internet ima niz prednosti pred klasičnim turističkim agencijama (stalna dostupnost,
kraći put do informacije, cjenovne pogodnosti na online portalima). Međutim,
kompetentnost, sigurnost i kvaliteta savjetovanja turističkih agencija prednosti su koje
Internet ne može nadići.
• Prednosti primjene nove tehnologije u poslovanju turističke agencije: omogućuje da
informacije koje se daju klijentima budu brže, iscrpnije i točne. S obzirom da tehnologija
nikako ne može zamijeniti osobni kontakt s klijentom i personaliziranu uslugu, nova
tehnologija može predstavljati partnera, a ne prijetnju turističkim agencijama. Tako se
uloga turističkih agencija mijenja iz pukog posrednika u specijaliziranog savjetnika i
menadžera putovanja.

7. 6. NAČELA POSLOVANJA TUROPERATORA

• Turoperator se na tržištu javlja kao poduzetnik koji, koristeći se načelom ekonomije
razmjera, zakupljuje različite kapacitete/usluge  koje kreira u obliku aranžmana po
povoljnim cijenama te ih zatim masovno prodaje.

Prednosti korištenja uslugama turoperatora za turiste:

o Olakšana organizacija putovanja i boravka
o Ušteda vremena
o Financijska ušteda
o Turoperatori na sebe preuzimaju rizik neispunjenja ili manjkavog ispunjenja bilo koje
usluge u aranžmanu
o Turoperatori su odgovorni za sigurnost klijenata tijekom putovanja i boravka (osobito
važno za odlaske turista u inozemstvo)

Koristi od suradnje s turoperatorom za pružatelje usluga proizlaze iz sljedećih obilježja

turoperatora:
 

o Okupljaju turističke potrošače

o Potiču turističku potražnju
o Potiču turističku promidžbu
o Imaju dobro organizirane distribucijske kanale

• Turoperatorima u RH se najčešće spočitava da kod nas dovode turiste niže platežne moći
te da u pregovorima s pružateljima usluga ruše cijene do granice izdržljivosti. S druge
strane, oni su odigrali važnu ulogu nakon Domovinskog rata u vraćanju inozemnih turista
u Hrvatsku (npr. I.D.Riva Tours, Misir Reisen). Tada je potvrđeno da turoperatori imaju
velik utjecaj na ukupnu potencijalnu potražnju u izboru destinacije za odmor te su važni
u kreiranju imidža o sigurnosti putovanja u određenu destinaciju.

7. 7. ULOGA TUROPERATORA U TURISTIČKOM SUSTAVU

• 1950.g. su se na turističkom tržištu pojavili turoperatori – Horizon Holidays

• Danas samo u Europi turoperatori na godinu prodaju oko 190 mil. turističkih aranžmana,
što čini oko 50% u ukupnom fizičkom opsegu međunarodnog organiziranog turističkog
prometa u svijetu.

• U RH udio organiziranih turističkih putovanja u ukupnom turističkom prometu iznosi oko

35%, dok je udio u ostvarenim noćenjima tek neznatno veći i iznosi 36%.

• Kako organizatori putovanja najveći dio svojih aranžmana baziraju na hotelima i

turističkim naseljima, oni i u RH znatno pridonose boljoj iskorištenosti njihovih
kapaciteta – udio organiziranih putovanja kod hotela je oko 75%.

• S obzirom da turoperatori angažiraju hotelske kapacitete u duljem razdoblju, oni utječu i

na produljenje turističke sezone.

• Udio organiziranih putovanja je općenito to veći što je veća udaljenost emitivnog od

receptivnog tržišta.

Najveća tržišta organiziranih putovanja u svijetu:

Njemačka 39 mil. organiziranih putovanja na godinu
VB 20 mil.
Japan 12 mil.

• Vodeći europski turoperatori danas u svom sastavu imaju uglavnom i čarter-zrakoplovne

kompanije, hotelske lance u turističkim destinacijama, lanac detaljističkih turističkih
agencija, mrežu receptivnih turističkih agencija u turističkim destinacijama, rent-a-car
agencije i sl.
 

• Prema ostvarenim prihodima u mlrd. eura vodeći europski turoperatorski koncerni su:
TUI (16 000 mlrd. €), Thomas Cook (12 000), Rewe Touristik (4000), Kuoni (3000), Club
Med. (2000).

Grupacija TUI   - Kontrolira oko 70% europskog tržišta

organiziranih putovanja
- Vodeći turoperator ne samo na domicilnom
tržištu Njemačke, već i u VB, Nizozemskoj,
Irskoj, Poljskoj
- U vlasništvu 81 turoperator, kontrolira 3500
turističkih agencija, u vlasništvu 4 čarter-
zrakoplovne kompanije, vlasnik ili suvlasnik
150 000 postelja u hotelima
Thomas Cook   - U vlasništvu 33 turoperatora
- Nastao udruživanjem turoperatorskog
koncerna C&N i britanskog koncerna
Thomas Cook
- Kontrolira 3400 turističkih agencija, u
vlasništvu 2 čarter-zrakoplovne kompanije,
vlasnik ili suvlasnik 73000 postelja u
hotelima
REWE   - U vlasništvu njemačkog kapitala (lanca
trgovina mješovite robe)
KUONI   - Vodeći turoperatorski koncern na
švicarskom turističkom tržištu
Club Mediterranee   - Najstariji turoperatorski koncern u Europi
- Nastao 1950.g. u Francuskoj
- Specijalizacija u području aktivnog klupskog
odmora

• U Europi danas postoji oko 80 000 turističkih agencija i turoperatora u kojima je

zaposleno oko 450 000 radnika. U 2007.g. ukupno ostvareni prihodi turističkih agencija i
turoperatora u Europi su oko 280 mlrd. € (pri čemu online prodaja oko 58 mlrd. €).

• Predviđa se da će se udio organiziranih putovanja u međunarodnom turističkom

prometu povećati pri čemu će se povećavati udio onih turističkih aranžmana koji će
klijentima dati više fleksibilnosti u odabiru pojedinih komponenti sadržaja te mogućnost
individualnog prilagođavanja njihovim željama i zahtjevima.

• Neki turoperatori danas već na tržištu nude tzv. modularna putovanja što znači da daju
mogućnost klijentima da iz njihove ponude različitih komponenti aranžmana odaberu što
njima najviše odgovara, a cijena se onda formira prema tako odabranom „paketu“.

• Uz modularna putovanja, novost su i virtualni organizatori putovanja, odnosno online

sustavi koji omogućavaju kupnju aranžmana po dnevno aktualnim cijenama. Zapravo se
 

ne radi o novom proizvodu već o novoj tehnologiji prodaje aranžmana te se time ne

smanjuje uloga turističkih agencija i turoperatora kao organizatora putovanja već im
pomaže ako posjeduju tu tehnologiju.

8. TEMELJNE FUNKCIJE I EKONOMSKI UČINCI TURIZMA

8. 1. UVOD
• Glavne ekonomske koristi koje turizam donosi nacionalnom gospodarstvu: rast dohotka,
zapošljavanja, kapitalnih ulaganja i javnih prihoda te poticanje regionalnog rasta i
razvoja.

8. 2. TURIZAM KAO EKONOMSKA KATEGORIJA

• Različiti autori se koriste različitim terminima kako bi definirali kojoj ekonomskoj
kategoriji pripada turizam.

• Zaključuje sa da je turizam visokosofisticiran integralni sustav u okviru nacionalnog

gospodarstva (čiji djelokrug i struktura nadilazi ekonomske kategorije djelatnosti, grane,
industrije i sektora), a čine ga međusobno povezani, heterogeni, međuovisni i
komplementarni fragmenti različitih gospodarskih grana i djelatnosti koji zajedno čine
logičku, funkcionalnu i uravnoteženu cjelinu.

• Ključne odrednice turizma kao sustava: sofisticiranost, integralnost, složenost.

8. 3. OBUHVAT TURIZMA U NACIONALNOM GOSPODARSTVU

• Još uvijek nije postignut jedinstveni globalni konsenzus oko metodoloških postupaka po
kojima bi, na unificiran način, u svakom nacionalnom gospodarstvu bilo moguće utvrditi
cjelovit obuhvat turizma. Razlog tome su gospodarske, političke i društvene razlike među
zemljama.

• Na globalnoj razini je usuglašen samo osnovni paket klasifikacija i definicija potrebnih za

sastavljanje uniformiranog i metodološki konzistentnog statističkog sustava za potrebe
turizma – Turistička satelitska bilanca (TSA).

• Svaki predmet razmjene na turističkom tržištu treba promatrati kao učinak pojedinih
gospodarskih djelatnosti u okviru nacionalnog gospodarstva.

• Zbroju pojedinih učinaka svih gospodarskih djelatnosti unutar turizma treba dodati i
sinergijski (multiplikativni) učinak koji se ostvaruje jedino turističkom potrošnjom.
 

 Na tim osnovama počiva najveća vrijednost turizma gdje svaki fragment iz pojedinih
gospodarskih djelatnosti stvara novu dodanu vrijednost čime se razvija sinergijski učinak.

• Iz objektivne nemogućnosti potpunog definiranja obuhvata turizma u nacionalnom

gospodarstvu proizlazi i nemogućnost potpunog utvrđivanja njegovih ukupnih
ekonomskih učinaka jer će jedan dio ekonomskih učinaka uvijek ostati skriven u
ekonomskim učincima niza gospodarskih djelatnosti koje čine sustav turizma na
neizravnoj osnovi. Tu je riječ o onim gospodarskim djelatnostima koje nisu izravno
vezane za pružanje usluga turistima, ali plasmanom svojih proizvoda sudjeluju u
ostvarenju prihoda od turizma (npr. prehrambena industrija, građevinarstvo, energetika,
telekomunikacije, javna uprava, itd.).

8. 4. FRAGMENTIRANOST STRUKTURE TURIZMA I MOGUĆE IMPLIKACIJE

• Primjena odgovarajuće kombinacije instrumenata makroekonomske politike u turistički
receptivnim zemljama može znatno utjecati na povećanje ukupnih ekonomskih učinaka
turizma.

• U skupinu glavnih instrumenata  makroekonomske politike se ubrajaju fiskalna i

monetarna politika, a uz njih se rabe i drugi instrumenti za regulaciju gospodarske
aktivnosti (npr. politika dohodaka, vanjskotrgovinska politika, investicijska politika,
politika zapošljavanja, politika obrazovanja, itd.)

• Mjera  makroekonomske politike je korištenje jednog od raspoloživih instrumenata u

nekom trenutku ili za određeno vrijeme da bi se ostvario jedan ili više postavljenih
razvojnih ciljeva.

• Fiskalna politika obuhvaća poreznu politiku i politiku javnih rashoda gdje se primjerice

donose različite poticajne ili destimulirajuće mjere koje su usmjerene na oporezivanje
turističke potrošnje, ponajprije kad je riječ o porezu na dodanu vrijednost.
Primjeri poticajnih mjera: uvođenje nulte stopa PDV-a u RH 2000.g. na usluge
organiziranog boravka koje se plaćaju doznakama iz inozemstva; uvođenje stope PDV-a
od 0% u RH 2005.g. na određene usluge smještaja

• Monetarna politika  je usmjerena na regulaciju količine novca u optjecaju, kreditnih

plasmana i bankarskog sustava. Instrumentom upravlja HNB koja djeluje na rast ili pad
kamatnih stopa i time utječe na investicije, devizni tečaj, inflaciju, štednju, itd. Dakle,
pokraj osiguravanja investicijskog kapitala djeluje i na povećanje konkurentnosti zemlje
na međunarodnom turističkom tržištu.
 

Primjeri: ciljano kreditiranje malog i srednjeg poduzetništva u turizmu uz

subvencioniranu kamatnu stopu i odgodu početka otplate; program „Razvoj turizma na
selu“ – poticajna mjera namjenskog kreditiranja razvoja turizma na ruralnim područjima

• Primjer mjere koja otežava razvoj pojedinih segmenata u sastavu turizma: zakon iz
2009.g. koji je svrstao plovila u luksuzna dobra čime se ona oporezuju posebnim
porezom je negativno utjecao na razvoj nautičkog turizma, zaposlenost u brodogradnji i
sl.

• Kako različiti segmenti turizma (ugostiteljstvo, promet, okoliš, obrazovanje) u okviru

različitih specifičnih oblika turizma (nautički, seoski, kongresni, lovni, kulturni) zahtijevaju
različite mjere koje se nužno moraju dopunjavati i funkcionirati u praksi, nužno je izraditi
detaljan strateški plan razvoja turizma.

8. 5. VAŽNOST TURIZMA ZA NACIONALNO GOSPODARSTVO

• Važnost turizma za nacionalno gospodarstvo proizlazi iz njegovih brojnih ekonomskih
funkcija i ekonomskih učinaka, ali i brojnih odnosa koji nastaju u sustavu u kojem turizam
djeluje.
• Osim ekonomskih, važni su i sociokulturološki i ekološki aspekti, od kojih svaki svojim
djelovanjem i resursnim ograničenjima čine tzv. trokut održivosti u razvojnom smislu.

Ekonomske koristi razvoja turizma

• Razvoj turizma na određenom prostoru nosi brojne ekonomske koristi svim tržišnim
sudionicima – privatnom, javnom i neprofitnom sektoru te lokalnom stanovništvu
turističke destinacije. Prioritet u koristima bi trebalo imati lokalno stanovništvo jer ono
nosi i najveći teret razvoja turizma na tom prostoru.

• Koristi za lokalno stanovništvo: zapošljavanje rezidenata čime se dalje utječe na očuvanje

demografske strukture lokalne društvene zajednice što je presudno za očuvanje
kulturnog identiteta prostora; podizanje opće kvalitete življenja; bogatija ponuda
proizvoda, usluga i sadržaja

• S druge strane, od lokalnog stanovništva se očekuje: aktivno sudjelovanje u politici

razvoja destinacije i izgradnji turističkog identiteta, zaštita lokalnih materijalnih i
nematerijalnih vrijednosti te prilagođavanje suvremenim trendovima u razvoju turizma.

• Rastom turističke potražnje, dohotka i životnog standarda lokalnog stanovništva,

privlačenjem kapitalnih ulaganja te zapošljavanjem, stvara se rastuća osnovica za
prikupljanje svih oblika poreza, doprinosa i drugih pristojbi koje javni sektor prikuplja za
financiranje infrastrukturnih i drugih projekata.
 

• Javni sektor je posebno zainteresiran za razvoj turizma jer mu osigurava izdašne prihode,
ali i zbog potencijala javno – privatnog partnerstva koji se često koristi za financiranje i
upravljanje velikim razvojnim projektima.

• Koristi koje proizlaze iz javno – privatnog partnerstva:

o Brža izgradnja infrastrukture i drugih objekata
o Brža realizacija projekata
o Manji ukupni troškovi
o Ravnomjernija alokacija rizika
o Kvalitetnija usluga
o Stvaranje dodatnih prihoda na štetu subvencija
o Učinkovitije upravljanje resursima
o Društvena odgovornost
o Zaštita interesa svih uključenih subjekata

• S druge strane, od javnog sektora se očekuje planiranje, istraživanje i koordinacija svih

razvojnih aktivnosti, osiguravanje temeljne infrastrukture, sustavna zaštita okoliša,
vođenje statistike i informiranje, razvoj sustava javne uprave, razvoj sustava obrazovanja,
itd.

• Ekonomske koristi koje privatni sektor dobiva iz razvoja turizma ogledaju se prvenstveno
u mogućnosti stjecanja prihoda po osnovi korištenja javnog dobra radi ekonomske
valorizacije.

• Javni sektor privatnom omogućava slobodno tržišno djelovanje, a zauzvrat očekuje

zapošljavanje, očuvanje resursa i visoku razinu društvene odgovornosti. Dodatne koristi
koje privatni sektor treba osigurati su inovacije, prijenos tehnologije, znanja i iskustava
na lokalno okruženje te poslovanje prema međunarodnim standardima i načelima
najbolje prakse.

• Koristi za strukovne organizacije i udruge neprofitnog karaktera: vođenje poslovnih

registara pravnih osoba u domeni kojom se organizacija ili udruga bavi, uvođenje i
reguliranje standarda poslovanja, poticanje suradnje među udrugama u sustavu turizma,
predlaganje novih zakonskih rješenja, organizacija promotivnih nastupa i stručnih
skupova radi unapređenja djelatnosti koju udruga štiti i razvija.

• S makroekonomskog stajališta, posebno mjesto u razvoju turizma imaju ekonomske

koristi koje proizlaze iz putovanja i boravka nerezidenata jer omogućuju priljev deviza, ali
i privlače inozemni kapital.

Ekonomski troškovi razvoja turizma

• Troškovi se prema karakteru dijele na ekonomske, društvene i ekološke, dok prema

vremenu potrebnom za njihovu sanaciju na kratkoročne i dugoročne (obveze).
 

• Trošak izgradnje javne infrastrukture

• Sezonski karakter poslovanja i zapošljavanja uzrokuje troškove pripreme objekata i

opreme, zapošljavanje sezonske radne snage za koju je potrebno organizirati pripremne
seminare, opremu i uvjete za rad, smještaj, prijevoz, itd.

• Odljev novca iz lokalnog gospodarstva zbog uvoza robe i usluga koje se rabe u turizmu;
odljev novca po osnovi uloženog inozemnog kapitala i zapošljavanja inozemne radne
snage

• Troškovi obrazovanja za potrebe turizma, prevencije od požara i drugih kriznih situacija,

zdravstvenog sustava, policije, državnog inspektorata, zbrinjavanja otpada i reciklaže, itd.

• S druge strane, postoje i troškovi razvoja koji se pojavljuju neočekivano i nisu posljedica
tržišnog djelovanja. Tu je riječ o eksternalijama ili vanjskim učincima koji se na turističku
destinaciju prelijevaju iz okruženja te na njih nije moguće djelovati.
To su npr.: utjecaj rasta cijena nekretnina na europskoj razini, onečišćenje okoliša
međunarodnog karaktera, zastarjelost turističkog proizvoda destinacije u kontekstu
konkurentskog okruženja, rast cijena na svjetskom tržištu, globalna financijska kriza, itd.

• Što se tiče ekonomskih troškova, osobito je značajan problem pretjerane ovisnosti

gospodarstva o turizmu koje je u tom slučaju izloženo utjecaju negativnih eksternalija.
Takav scenarij je lako prepoznati u uvjetima nastupanja gospodarske krize na turistički
emitivnim tržištima, a troškove (oportunitetne) snose svi subjekti uključeni u sustav.

Za hrvatsko gospodarstvo se može reći da je umjereno ovisno o turizmu

9. EKONOMSKE FUNKCIJE TURIZMA

9. 1. UVOD
• Ekonomske funkcije turizma su sva njegova djelovanja koja su usmjerena na ostvarivanje
postavljenih ekonomskih ciljeva i koja rezultiraju određenim ekonomskim učincima.

• Važna značajka turizma je polifunkcionalnost, osobito u ekonomskom smislu, gdje se

pojedina ekonomska djelovanja međusobno ne isključuju već su naprotiv
komplementarna, međuovisna i krajnje složena.

• 10 temeljnih ekonomskih funkcija turizma: multiplikativna, induktivna, konverzijska,

funkcija zapošljavanja, funkcija poticanja međunarodne razmjene dobara, apsorpcijska,
funkcija uravnoteženja platne bilance, funkcija razvoja gospodarski nedovoljno razvijenih
područja, integracijska, akceleracijska
 

9. 2. MULTIPLIKATIVNA FUNKCIJA
• Opisuje snagu turizma u multipliciranju dohotka ostvarenog u inicijalnoj fazi realizacije
turističke potrošnje, tj. u trenutku kad privremeni posjetitelj podmiri račun za iskorištenu
uslugu ili proizvod.

• Gospodarski proces cirkulacije sredstava ostvarenih u inicijalnoj fazi potrošnje tu ne

staje, već nastavlja cirkulirati u nekoliko faza na nižim razinama što je posljedica
složenosti turističkih usluga.

• TURISTIČKA USLUGA  je sadržajno i funkcionalno zaokružena cjelina sastavljena od

različitih sirovina, poluproizvoda, proizvoda i usluga.

• Ekonomski učinci turističke potrošnje, nastali na temelju cirkulacije novca, odnosno

njegove multiplikacije, mogu biti okarakterizirani kao izravni, neizravni i inducirani.

Izravni ekonomski učinci turističke potrošnje

• Odnose se na ukupnost inicijalne turističke potrošnje ostvarene u gospodarskim

djelatnostima koje izravno apsorbiraju turističku potrošnju (ugostiteljstvo, turističko
posredništvo, promet, trgovina na malo).

• Pr: ostvareni prihod ugostiteljskog objekta od naplaćene jedne usluge noćenja

• Do procjene vrijednosti dolazi se agregiranjem vrijednosti novca koji su privremeni

posjetitelji potrošili, odnosno agregiranjem prihoda sudionika turističke ponude na
određenom tržištu.

Neizravni ekonomski učinci turističke potrošnje

• Odnose se na ukupnost svih troškova (sirovina, poluproizvoda, proizvoda i usluga)

nastalih u procesu formiranja turističke usluge. To je zapravo podmirivanje troškova
pružatelja turističkih usluga svojim dobavljačima, a s obzirom da dobavljači pripadaju
skupini neturističkih gospodarskih djelatnosti te im prihodi nisu izravno vezani za
turističku potrošnju, govorimo o neizravnim učincima.

• Pr.: osnivanje nekog građevinskog subjekta koji se specijalizirao za gradnju smještajnih

objekata i popratnih turističkih sadržaja
 

• Do procjene vrijednosti dolazi se pomoću tablice međusektorskih odnosa (input-output

tablica).

Inducirani ekonomski učinci turističke potrošnje

• Odnose se na one ekonomske učinke koji su nastali kao rezultat povećane kupovne moći
rezidenata i javnog sektora na turistički receptivnom području.

• To su najčešće rast potrošnje rezidenata i rast javne potrošnje.

• Procjenu je moguće napraviti samo za manje geografsko područje jer iziskuje

komplicirano praćenje i utvrđivanje utjecaja obrtaja novca na poticanje nove potrošnje.

Razlozi odljeva novca:

o Uvoz proizvoda i usluga iz inozemstva
o Štednja
o Plaćanje poreza
o Isplata plaća zaposlenicima izvan zemlje
o Plaćanje naknada za korištenje franšize
o Repatrijacija profita – povlačenje profita što ga subjekt ostvaruje po osnovi inozemnih
ulaganja u matičnu zemlju; što je odljev sredstava manji, veći je multiplikativni učinak
i obrnuto

• Zaključno, teorija multiplikatora polazi od činjenice da ukupan ekonomski učinak

turističke potrošnje proizlazi iz cirkulacije turističke potrošnje kroz više ciklusa, a čine ga
zbroj izravnih, neizravnih i induciranih učinaka te potrošnje. Rezultat ove plodonosne
cirkulacije je multiplikativni učinak koji se ogleda kao vrijednost novca koja je ušla u
gospodarski ciklus u prvoj fazi, pomnožena s prosječnim brojem iteracija u kojima
sudjeluje.

9. 3. INDUKTIVNA FUNKCIJA
• Zbog multiplikativnih učinaka turističke potrošnje počinju se stvarati potrebe za
pokretanjem nove i povećanjem postojeće ponude u proizvodnji dobara i pružanju
usluga na lokalnoj i regionalnoj razini.

• Definicija induktivne funkcije turizma počiva na činjenici da osnovni interes nositelja

gospodarske aktivnosti na razini destinacije nije sama turistička potrošnja ni dobit već
 

uloga te turističke potrošnje u indukciji povećanih ukupnih učinaka proizvodnje, odnosno

pružanja usluga.

• Snaga induktivne funkcije turizma ovisi o porastu masovnosti potražnje za određenom

turističkom destinacijom te o stupnju njezina turističkog razvoja.

• Induktivna funkcija turizma ima pozitivan odraz na povećanje proizvodnje, no ona se

može promatrati i sa suprotnog stajališta. U tom smislu, gubitak induktivne snage
turizma najčešće dolazi do izražaja u vrijeme recesija u velikim emitivnim tržištima što
dovodi do pada turističkog prometa i prihoda od turizma.

9. 4. KONVERZIJSKA FUNKCIJA
• Konverzijska funkcija turizma je sposobnost turizma u pretvaranju neprivrednih resursa u
privredne, koji, da nema turizma ili da nisu uključeni u turističke tokove, ne bi ostvarivali
ekonomske učinke, ponajprije prihod.

• Takvih resursa u RH ima mnogo, a najčešći je neizgrađen i nenaseljen dio morske obale.

• Primjer konverzije nalazimo i u cjenovnoj diferencijaciji, npr. hotelska soba s pogledom

na more može biti skuplja u odnosu na onu s pogledom na parkiralište. Dodana
vrijednost naplaćena zbog pogleda na more sadržajno pripada pojmu turističke rente.
Turistička renta se uvijek pojavljuje u slučajevima gdje postoji razlika u tržišnoj vrijednosti
pojedinih turistički atraktivnih resursa, a ne soba, čiji su trošak izgradnje ili održavanja
potpuno identični.

• Nadalje se konverzijska funkcija ogleda i u generiranju dodatnih ekonomskih učinaka

zbog povoljnije prostorne pozicije.

• Osim tih svojstava resursa, predmet konverzije u turizmu mogu biti i s resursima
povezane rekreativne aktivnosti, kao npr. sunčanje na plaži, kupanje u moru, alpsko
skijanje, rafting na rijeci..

• Konverzijska funkcija je uočljiva i na primjeru kulturnih, povijesnih i vjerskih resursa, pri

čemu je važno istaknuti tradicionalne folklorne manifestacije, izložbe umjetnina, stare
viteške igre, sakralne objekte, arheološka nalazišta, vinske ceste, itd.

9. 5. FUNKCIJA ZAPOŠLJAVANJA
Izravno zapošljavanje u turizmu   - Zapošljavanje u domeni gospodarskih djelatnosti koje
 

čine sustav turizma (ugostiteljstvo, turističko

posredništvo, promet, trgovina na malo).
- Zaposlenici dolaze u neposredan kontakt s privremenim
posjetiteljima.
Neizravno zapošljavanje u turizmu   - Zapošljavanje u svim ostalim povezanim gospodarskim
djelatnostima čije su aktivnosti usmjerene na razvoj
turizma (prerađivačka industrija, energetika i
vodoopskrba, građevinarstvo, usluge informatičke
potpore, poslovanje nekretninama, javna uprava,
financijsko poslovanje).

• Koncepcija multiplikatora turističke potrošnje – povećani priljev turističke potrošnje na

određenom području uvjetovat će povećanje broja izravno i neizravno zaposlenih u
turizmu koji će svoj osobni dohodak trošiti u lokalnoj sredini na stanovanje, prehranu,
rekreaciju ili obrazovanje. Takva potražnja potaknut će dodatno zapošljavanje u trgovini,
komunalnim uslugama, javnom sektoru i obrazovnom sustavu.

   Dakle, zapošljavanje u turizmu imalo je izravnog utjecaja na zapošljavanje u brojnim



djelatnostima u lokalnom okruženju, koje će povratnom spregom utjecati i na sam daljnji

razvoj turizma.

procjena za 2010. procjena za 2020.

Broj međunarodnih turističkih dolazaka 1 mlrd. 1,6 mlrd.
Broj izravno i neizravno zaposlenih u 230 mil. 297 mil.
turizmu na globalnoj razini

• Temeljna obilježja zaposlenih u turizmu: dominacija žena, dominacija zaposlenih s

prosječno nižim stupnjem obrazovanja i klasifikacija, dominacija prosječno starijih
zaposlenika, dominacija sezonskog zapošljavanja

• Turizam je važan izvor zapošljavanja u gotovo svim visokorazvijenim zemljama zapadne

Europe, SAD-u, Australiji i Japanu koji ostvaruju visoke prihode od turizma.

• Međutim, utjecaj turizma na zapošljavanje je puno izraženiji u turistički receptivnim

zemljama koje pripadaju skupini zemalja u razvoju (Hrvatska,Turska, Cipar), a pogotovo u
zemljama koje su izrazito ovisne o inozemnim prihodima od turizma (Bahami, Karibi,
Makao).

• Ključne varijable za podizanje kvalitete turističkih usluga, ekonomskih učinaka i

uspješnosti poslovanja subjekata na nacionalnoj razini: osigurani poticaji prilikom
zapošljavanja, kvalitetan trening zaposlenih i kvalitetno turističko obrazovanje.
 

9. 6. FUNKCIJA POTICANJA MEĐUNARODNE RAZMJENE DOBARA

• Svaka transakcija koja se realizira u međunarodnoj razmjeni je registrirana u platnoj
bilanci (prije svega na računu tekućih, ali i na računu kapitalnih i financijskih transakcija)
zbog čega je učinke ove funkcije lako pratiti.

• Funkcija turizma u poticanju međunarodne razmjene dobara i usluga očituje se u

kretanju visine prihoda (izvoza) i rashoda (uvoza) robe i usluga na računu tekućih
transakcija platne bilance.

Pozitivan utjecaj turizma - Potrošnja nerezidenata u Hrvatskoj

na platnu bilancu - Funkcija turizma u poticanju međunarodne razmjene dobara
dolazi do svog punog izražaja samo onda kad je riječ o dobrima
koja su proizvedena u Hrvatskoj jer se njihovim izvozom
zadržava ili povećava broj radnih mjesta u RH, smanjuje
nezaposlenost i pozitivno utječe na kretanje javnih prihoda
Negativan utjecaj turizma - Potrošna rezidenata (Hrvata) na turističkim putovanjima u
na platnu bilancu inozemstvu
- Tada sva roba i usluge koje turisti pritom kupe u inozemstvu
dobivaju karakter uvoznih dobara za Hrvatsku

• Kako je cilj svake zemlje privući što je moguće više inozemne turističke potražnje i
potaknuti je na što izdašniju potrošnju, najvažniji aspekt funkcije turizma u poticanju
međunarodne razmjene dobara je njegova izvozna funkcija. Turizam je za RH važan izvor
deviza, a samim time i jedan od najvećih izvoznika koji svoje inozemne prihode ostvaruje
„nevidljivim izvozom“ ili „izvozom na licu mjesta“.

Prednosti izvoza putem turizma u odnosu na robni izvoz:

o Na turističkom tržištu potražnja dolazi k ponudi – olakšan izvoz

o Na turističkom tržištu proizvodi i usluge se u destinaciji izravno plaćaju u devizama

stečenim izvan granica receptivne zemlje

o Na turističkom tržištu se proizvodi i usluge u pravilu plaćaju odmah

o Gotovi proizvodi plasirani kao dio turističke usluge postižu puno višu prodajnu cijenu

o Troškovi su niži jer roba fizički ne napušta granice zemlje u kojoj je kreirana

o Kvaliteta proizvoda koji su dio turističke usluge mora biti na visoko standardiziranoj
razini
 

• U RH 90% ukupne turističke potražnje čine turisti iz inozemstva (ponajprije Njemačke,

Slovenije i Italije) čemu svakako treba pridodati i turistički promet izletnika koji Hrvatsku
posjećuju bez ostvarivanja noćenja, ali ostvaruju znatnu turističku potrošnju na lokalnoj
razini. Najveće ograničenje izvoza je njegov sezonski karakter.

9. 7. APSORPCIJSKA FUNKCIJA
• Apsorpcijska funkcija turizma ili inflacijsko – deflacijska funkcija se odnosi na sposobnost
turizma u uravnoteženju robno-novčanih odnosa u razvijenim gospodarstvima, kao i u
gospodarstvima u razvoju, a javlja se kao rezultat međunarodnih turističkih kretanja.

• Djelovanje ove funkcije turizma na razvijene zemlje je poželjno samo onda kad se njihova
nacionalna gospodarstva nalaze u uvjetima gospodarske stabilnosti. U takvim uvjetima
se javlja višak kupovne moći te problem kako taj višak eliminirati radi uspostavljanja
robno-novčanih odnosa.
Za te zemlje (Nizozemska, Njemačka, Luksemburg, Norveška) emitivni turizam je poželjan
 jer će odljev sredstava po osnovi međunarodnih turističkih kretanja značiti slabljenje
pritiska na realni sektor i održanje niske stope inflacije.

• Kako su turistički receptivne zemlje (RH, Grčka, Turska, Portugal) ipak slabije razvijene od
prethodno navedenih, za njihovo gospodarstvo je tipična prisutnost niže ili više stope
inflacije, a s obzirom na to da svojim proizvodima mogu slabije konkurirati na
međunarodnom robnom tržištu, turizam je pogodan mehanizam za apsorpciju viška
kupovne moći iz razvijenih zemalja.

• Drugim riječima, svako putovanje turista u inozemstvo povlači za sobom stanoviti odljev
novca ili viška kupovne moći iz razvijenih turistički emitivnih zemalja uz istodobni priljev
stranog novca (deviza) i jačanje kupovne moći turistički receptivnih zemalja.
   uravnoteženje robno – novčanih odnosa obje skupine zemalja


• S druge strane, u uvjetima recesije i neravnoteže u robno – novčanim odnosima ova

funkcija se smatra dodatnom otegotnom okolnošću s kojom se bore i razvijene i
nerazvijene zemlje. U tim uvjetima razvijene zemlje će nastojati smanjiti odljev novca u
inozemstvo, dok će gospodarstva zemalja u razvoju patiti od nedostatka priljeva novca iz
inozemstva zbog smanjene potrošnje i priljeva investicija iz tih istih zemalja.

9. 8. FUNKCIJA URAVNOTEŽENJA PLATNE BILANCE

• Logički se nadovezuje na funkciju poticanja međunarodne razmjene dobara. Zbog toga
se turizmu pripisuje i vrlo važna stabilizacijska funkcija.

• Stabilizacijska funkcija turizma ogleda se upravo u pokrivanju većeg dijela ostvarenog

deficita robne razmjene s inozemstvom. Svojim prihodima od inozemne turističke
 

potrošnje turizam ublažava negativan učinak robne razmjene Hrvatske s inozemstvom

vraćajući platnu bilancu u relativno ravnotežno stanje.

• Zbog sezonskog karaktera hrvatskog turizma nemoguće je očekivati da će se deficit robne

razmjene u cijelosti pokriti prihodima od turizma. To pokriće u razdoblju od 1999. do
2008.g. iznosi prosječnih 65%.

• Uz funkciju turizma u uravnoteženju odnosa na računu tekućih transakcija platne bilance,

treba napomenuti i njegovu ulogu u stabilizaciji financijskog sustava RH jer svaka
turistička sezona osigurava velik priljev deviza koje su presudne za servisiranje vanjskog
duga, ali i osiguravanje relativno stabilnog tečaja domaće valute.

9. 9. FUNKCIJA RAZVOJA GOSPODARSKI NEDOVOLJNO RAZVIJENIH PODRUČJA

• Važna uloga turizma je i njegova sposobnost u redistribuciji dohotka namijenjenog
turističkoj potrošnji i redistribuciji kapitala što se još naziva i kompenzacijska funkcija
turizma.

• Kad je riječ o prostornoj redistribuciji, kretanje tih tokove prati se na globalnoj,

makroregionalnoj (npr. na prostoru Europe) i nacionalnoj razini (između regija jedne
zemlje) pri čemu su ovi na makroregionalnoj ili globalnoj razini ekonomski najzanimljiviji
 jer znatno utječu na razvoj gospodarstva turistički receptivnih zemalja, dok je u slučaju
redistribucije na nacionalnoj razini riječ samo o migraciji novca između regija.

• Glavne motive za odlazak na turistička putovanja stanovnici razvijenih zemalja pronalaze

na onim područjima koja posjeduju suprotna obilježja (manje razvijena, manje
urbanizirana, manje napučena). Kao posljedica takvog ponašanja javlja se redistribucija
dohotka iz gospodarski visokorazvijenih prema slabije razvijenim područjima.

• 2008.g. njemački turisti su na međunarodna turistička putovanja potrošili 91 mlrd. USD,

turisti iz SAD-a 80 mlrd. USD, a britanski turisti 68 mlrd. USD. Deset prvorangiranih
zemalja po potrošnji na međunarodna turistička kretanja u zbroju čini oko 47,8% ukupne
inozemne turističke potrošnje na globalnoj razini.

• Kao posljedica redistribucije dohotka namijenjenog turističkoj potrošnji javlja se i uloga

turizma u redistribuciji kapitala u obliku investicija u turističke atrakcije, izgradnju
turistički receptivnih kapaciteta i popratne infrastrukture, provedbu integracija među
gospodarskim subjektima, organizaciju različitih manifestacija od međunarodne važnosti,
itd.

• Bez obzira na to je li riječ o redistribuciji dohotka ili kapitala, s globalnog, odnosno

makroregionalnog aspekta moguće je prepoznati 2 vrste tokova:
 

o Primarni tokovi – kreću se od razvijenijih područja prema nedovoljno razvijenim i

nerazvijenim
o Sekundarni tokovi – kreću se od slabije razvijenih prema jače razvijenim područjima

• Sukladno tome, u okviru Hrvatske, najveći udio domaće turističke potražnje potječe iz
Zagreba (najviše stanovnika, najveća gustoća naseljenosti, najveći BDP per capita)

9. 10. INTEGRACIJSKA FUNKCIJA

• U eri regionalnog razvoja zemlja kao cjelina više nije osnovna geografska jedinica za
stvaranje i unapređivanje konkurentnosti već tu ulogu preuzima regija.

• S aspekta razvoja turizma u RH ključna regija za njegov razvoj je jadranska turistička

regija koja se sastoji od uskog priobalnog prostora i hrvatskog dijela Jadranskog mora. Ta
regija apsorbira oko 95% ukupnog turističkog prometa u RH, 2% na europskoj razini i
1,1% na svjetskoj.

• Integracijska funkcija očituje se u tome što cjelokupnu ponudu proizvoda koji se nude na
području jadranske regije ne čine samo proizvodi nastali na njenom prostoru već ona
nabavlja dio dobara i usluga unutar zemlje ili iz inozemstva.

Prednosti integracijskog djelovanja turizma   - Prošireno cirkuliranje dobara, usluga, ljudi,

kapitala
- Svim regijama omogućeno ostvarenje dohotka
od turističke potrošnje
- Zapošljavanje stanovništva u najrazličitijim
djelatnostima
- Omogućuje brojnim proizvodima i uslugama
izlaz na međunarodno tržište u paketu
turističkih usluga
- Regije jačaju svoj gospodarski položaj i podižu
konkurentnost na međunarodnoj razini
Nedostaci integracijskog djelovanja - Sezonski karakter u odvijanju turističkog
turizma prometa – pojedine djelatnosti intenzivno
opskrbljuju sustav turizma u mjesecima uoči
nastupa sezone (prehrambena i tekstilna), neke
tijekom sezone (energetika i telekomunikacije),
a neke izvan sezone (građevinarstvo)
- Pretjerana želja da se u funkciju razvoja turizma
stavi što više domaćih proizvoda i usluga pri
čemu se ne vodi računa o mogućem smanjenju
troškova pri korištenju uvoznih supstituta
 jednake kvalitete
 

9. 11. AKCELERACIJSKA FUNKCIJA

• Očituje se u snazi turizma da razvija određena područja (neko geografsko područje ili
neka gospodarska djelatnost) brže od pojedinih gospodarskih djelatnosti.

• Ako se želi iskoristiti akceleracijska funkcija na nekom geografskom području, potrebno je

odabrati primarnu orijentaciju gospodarskog razvoja koja se temelji na komparativnim
prednostima i raspoloživosti resursa za turistički razvoj (osobito klimatskih). Npr.
Barbados, Mauricius – gospodarski razvoj utemeljen na poljoprivrednoj proizvodnji
zamijenili turizmom.

• Uz ubrzani razvoj geografskih područja, turizam pomaže i u ubrzanom razvoju pojedinih

gospodarskih grana. Npr. ekološka proizvodnja hrane, vrhunskih vina i ekstradjevičanskog
maslinova ulja, visokokvalitetno građevinarstvo, gradnja replika starih plovila, itd.

10. NEEKONOMSKE (DRUŠTVENE) FUNKCIJE TURIZMA

10. 2. SLOBODNO VRIJEME U TURIZMU – TURISTIČKA DOKOLICA

• Suvremeno industrijsko društvo se zasniva na prenaglašavanju materijalnih dobara te se
naziva potrošačko društvo. Izvor socijalnog identiteta pojedinca se premješta iz
proizvodnje u potrošnju.

• Radno vrijeme se u posljednjih sto godina skratilo sa 70 na 40 sati tjedno. Glavni faktor
koji na to utječe je usavršavanje poslovnih procesa što dovodi do povećanja
proizvodnosti rada. Osim toga, radnici su organiziranom borbom s kapitalom ostvarili
pravo na rad, ali i pravo na slobodno vrijeme.
 

• U istraživanju turizma treba poći od njegove ishodišne točke – slobodnog vremena. U

teoriji slobodnog vremena postoji njegovo kvantitativno i kvalitativno određenje.
Slobodno vrijeme kao kvantitativna kategorija proizlazi iz njegova stvarnog povećanja u
odnosu na radno vrijeme. Kvalitativno korištenje slobodnim vremenom se zbiva u
području dokolice.

• Slobodno vrijeme je vrijeme koje ostaje nakon ispunjenja svih radnih obveza (nije
potpuno slobodno jer obuhvaća i obiteljske i društvene dužnosti samo što su one
izdvojene iz organiziranog industrijskog rada).

Dokolicu  čine trenuci koji su lišeni i tih dužnosti te se u njima pojedinac potpuno
prepušta izboru koji je ovisan samo o njegovoj volji. Dokolica razumijeva kvalitetno i
produktivno provedeno slobodno vrijeme.
Svaka dokolica je slobodno vrijeme, ali svako slobodno vrijeme nije dokolica!

10. 3. SADRŽAJI SLOBODNOG VREMENA

Čimbenici kojima su određene aktivnosti u dokolici:

Subjektivni čimbenici Društveni položaj, obrazovanje, sposobnosti, stečene navike

Objektivni čimbenici Kulturno naslijeđe uže i šire okoline, aktualna ponuda i dostupnost
određenih sadržaja

Čovjekovo ponašanje unutar slobodnog vremena:

Neproduktivno ponašanje Aktivnosti koje se iscrpljuju u unošenju promjena u slobodne trenutke

da bi se uspostavila prividna ravnoteža izgubljena u radu i svladala
dosada. U njoj se čovjek emocionalne ne potvrđuje već ispražnjava.
Produktivno ponašanje Svijest o čovjeku koji sebe doživljava kao činitelja. Može se promatrati
i s kvantitativnog i kvalitativnog aspekta.
• Za osobe koje slobodno vrijeme provode na neproduktivan način povećanje slobodnog
vremena ne znači pozitivnu stvar već opasnost da se još više alijeniraju, dok za one koji
se u slobodnom vremenu ponašaju na produktivan način će to predstavljati izuzetnu
korist. Za razliku od produktivnog ponašanja, neproduktivno ne pridonosi obogaćivanju
čovjekove ličnosti, a dalje ni povećanju ekonomskog blagostanja.
• Zaključujemo da su turizam, slobodno vrijeme i turistička dokolica međuzavisne pojave.
Slobodno vrijeme otvara prostor za brojne aktivnosti u turizmu, a turistička dokolica je
kvalitativna komponenta slobodnog vremena.

10. 4. DRUŠTVENE (HUMANISTIČKE) FUNKCIJE TURIZMA

KULTURNA I OBRAZOVNA FUNKCIJA

• Kulturna funkcija turizma omogućava čovjeku da upoznaje određene kulturne vrijednosti

u turističkoj destinaciji te se njima koristi. Time turizam pridonosi povećanju opće
 

naobrazbe i kulture ljudi. Time se zapravo isprepliću kulturna i obrazovna funkcija

turizma pa ih s pravom neki stručnjaci smatraju jedinstvenom funkcijom turizma.

• Motivi zbog kojih turisti putuju su: upoznavanje kulturno-povijesnih vrijednosti neke
zemlje, aktivno sudjelovanje u određenim kulturnim događajima ili različiti oblici
obrazovanja (npr. učenje stranih jezika).

• Posebno privlačnu snagu imaju prirodne atrakcije i kulturno-povijesna baština, a sve

značajniju ulogu ima i izgradnja novih turističkih atrakcija. Drugo područje atrakcije koje
pridonosi imidžu destinacije su kulturni događaji.

• Karakteristike tzv. kulturnih turista: natprosječnog obrazovanja, srednje i starije životne

dobi, iskusni putnici koji posjećuju veći broj kulturnih atrakcija tijekom putovanja.

3 skupine kulturnih putnika:

Turisti motivirani kulturom   - 5 – 15% turista, 5% lokalnog stanovništva
- Motivirani i privučeni određenim kulturnim vrijednostima i
događajima
- Pr. odlazak na Dubrovačke ljetne igre
Turisti inspirirani kulturom   - 30% turista, 15% lokalnog stanovništva
- Inspirirani određenim kulturnim atrakcijama ili događajima, a
ne posebno lokalnom kulturom
- Mogu ih posebno privući predstave, koncerti izložbe
- Pr. koncert J. Carerasa u pulskoj Areni
Turisti privučeni kulturom   - Privučeni kulturom iako unaprijed ne planiraju posjet
kulturnim atrakcijama, ali ih posjećuju ako su im ponuđene
tijekom odmora

Motivacija je ključni element koji razlikuje „kulturne“ od ostalih turista.

Prema tome su i kreirane definicije turizma:

• Kulturni turizam obuhvaća sva putovanja koja uključuju posjete kulturnim atrakcijama
izvan stalnog mjesta boravka s ciljem stjecanja novih znanja i doživljaja koja
zadovoljavaju kulturne potrebe pojedinaca. (ATLAS – European Association for Tourism
and Leisure Education)

• Kulturni turizam predstavlja poseban oblik turizma u kojem prevladava interes potražnje
za objektima i sadržajima kulturnog karaktera. On ne znači samo putovanje u prošlost
već i upoznavanja sa suvremenim životom nekog grada ili turističkog prostora, posjet
nekoj kulturnoj priredbi, kazališnoj predstavi i sl. (Vukonić i Čavlek)

• U razvoju kulturnog turizma danas prednjače veliki europski gradovi sa svojom kulturno
 – povijesnom baštinom ili kulturnim događajima (pr.: Dubrovnik, Venecija, Rim, Beč i sl.)
 

• Obrazovna funkcija turizma se zasniva na tezi da svako turističko putovanje donosi

turistima nova znanja i spoznaje s različitih područja života. Ona je povezana sa
znatiželjom čovjeka za novim spoznajama koje se stvaraju kroz turističko putovanje.
Prema tome, obrazovna funkcija nadilazi interese i spoznaje turista vezane isključivo za
kulturne vrijednosti destinacije.

• Teško je odvojiti obrazovnu funkciju od kulturne jer su većinom komplementarne.

Međutim, dobar primjer odvojene obrazovne funkcije je kongresni turizam.

ZDRAVSTVENA FUNKCIJA TURIZMA

• Zdravlje nije samo odsutnost bolesti i iznemoglosti nego je isto tako opće fizičko,
mentalno i socijalno blagostanje.

• Zdravlje je jedan od najstarijih, trajnih i najjačih motiva turističkog kretanja i turizam

uvijek i u svim svojim oblicima manje-više ima zdravstvenu funkciju.

• Zdravstvena funkcija je neekonomska funkcija turizma s neposrednim djelovanjem koja

izravno utječe na zdravlje i kondiciju čovjeka.

• Dok je nekad bio osobito razvijen lječilišni turizam, danas se sve više razvija
rehabilitacijski i zdravstveno – preventivni.

• Na temelju motivacije za poboljšanjem zdravlja nastao je specifični oblik turizma –

zdravstveni turizam.
Zdravstveni turizam je privremena promjena stalnog boravišta pojedinca u određeno
povoljno klimatski ili kupališno mjesto radi zdravstvene preventive, kurative i
rehabilitacije.

• Medicinski turizam pripada zdravstvenom turizmu, a obuhvaća različite postupke

liječenja, poput plastične kirurgije, stomatologije i sl.

• U novije vrijeme je sve učestaliji pojam zdravstveno – preventivnog turizma koji također
pripada zdravstvenom turizmu.
On se zasniva na medicinskim i drugim programima čiji je cilj prevencija bolesti. U
Hrvatskoj su se pojavili 80-ih godina prošlog stoljeća pod nazivom MPAO – medicinski
programirani aktivni odmori, a smatraju se pretečom wellnessa.
 

• Wellness je cjelokupan koncept zdravlja, a obuhvaća sva područja zdravog kretanja,

tjelesnog vježbanja, prehrane, opuštanja i ovladavanja stresom do osjećaja ugode i
zadovoljstva.

Wellness programi:
o Alternativni i komplementarni programi liječenja (akupunktura, kiropraktika, homeopatija)
o Sportsko – rekreacijski i fitness-programi
o Programi tzv. autohtone kulture (lječilišni i duhovni tretmani poput tradicionalne
hrane, masaže)
o Primjena prirodnih agensa (bilja, morskih trava, blata, cvijeća)
o Relaksacija i pomlađivanje (joga, pilates)
o Programi duhovne obnove
o Kulturne atrakcije (upoznavanje povijesti, tradicije, kulturnih vrijednosti destinacije)

Prednosti u razvoju wellness turizma:

o Poticaj poduzetništva u malim i srednjim poslovnim organizacijama; rast zapošljavanja

o Osnaženje destinacije zbog uključivanja znanja, ljudi i vještina lokalne zajednice u
dizajnirane wellness proizvoda
o Brži ekonomski razvoj destinacije jer wellness-turisti troše više
o Wellness turizam uključuje prirodne resurse što može pomoći očuvanju okoliša
o Može biti pokretna snaga za diverzifikaciju i poboljšanje kvalitete proizvoda
destinacije
o Može biti učinkovita strategija za produženje sezone

• Pr. poznatih zdravstveno–turističkih centara tzv. spa-turizma: Francuska, Belgija,

Njemačka, Austija, Italija, Češka, Mađarska, Slovenija.

• Posebnu orijentaciju u wellness turizmu koji nadilazi okvire zdravstvenog turizma imaju
najrazvijenije mediteranske zemlje: Francuska, Španjolska, Italija, Slovenija, Grčka,
Hrvatska.

• Sličnu orijentaciju u razvoju wellness turizma imaju i destinacije zimskog sportskog

turizma u kojima je wellness važan sadržaj. To potvrđuju skijališni centri Austrije, Italije,
Francuske, Švicarske, Slovenije, itd.
 

SPORTSKO – REKREACIJSKA FUNKCIJA TURIZMA

• Gotovo je svaki turizam ujedno i neka vrsta rekreacije, iako svaka rekreacija nije turizam.

• Sportski turizam su aktivnosti sportaša, osoba koje se sportom bave iz rekreativnih

razloga, gledatelja i putnika, koje poduzimaju u mjestima izvan njihovog uobičajenog
mjesta boravka u razdoblju ne duljem od godine dana, radi sudjelovanja u sportu,
praćenju sporta i ostalog odmora motiviranog sportskim i poslovnim razlozima.
(UNWTO)

3 TIPA SPORTSKOG TURIZMA: (GIBSON)

Aktivni Putovanje radi sudjelovanja u sportu
Događajni Putovanje radi gledanja sporta
Nostalgični Putovanje radi posjeta sportskim atrakcijama poput stadiona i sl.

• Bartoluci sportski turizam dijeli na natjecateljski sportski turizam, zimski i ljetni sportsko-

rekreacijski turizam. Natjecateljski podrazumijeva sudjelovanja u određenim sportskim
natjecanjima, a u sudionike ubraja sportaše, trenere, pomoćno osoblje te gledatelje.
Osnovna razlika između zimskog i ljetnog sportsko-rekreacijskog turizma se odnosi
najprije na mjesto ovih aktivnosti.

Ekonomski učinci turizma: (Bartoluci)

Izravni   - Rezultat su prodaje sportsko-rekreacijskih usluga na turističkom tržištu.

- Valoriziraju se kao razlika prihoda i troškova realizacije navedenih usluga.

Neizravni   - Teško ih je ili gotovo nemoguće izraziti u financijskom obliku.

- Stvaraju ih turisti kojima je sport glavni motiv dolaska u destinaciju.

- Manifestiraju se kao motivacija za izbor turističke destinacije, produženje

turističke sezone, ublažavanje sezonskog karaktera u turizmu, povećanje
izvanpansionske potrošnje, unapređenje raznolikosti i kvalitete turističke
 

ponude i sl.

• Smatra se da je motiv sporta i rekreacije zastupljeniji u vrijeme predsezone i posezone.

• Natjecateljski sportski turizam u RH se veže uz veće gradove – Zagreb, Split, Rijeka,

Osijek, ali i manje gradove. Primjerice, međunarodni teniski turniri u Umagu i Zagrebu,
međunarodne jedriličarske regate (Split, Dubrovnik, Rovinj), međunarodni turnir u golfu
na Brijunima, turniri u konjičkom sportu u Zagrebu i Đakovu i sl.

• Hrvatska je unatrag nekoliko godina bila domaćin nekim većim sportskim događajima,
kao što je 21. svjetsko rukometno prvenstvo 2009.g. (Zagreb).

• Također je za Hrvatsku značajna organizacija natjecanja unutar Svjetskog skijaškog skupa

(FIS) za žene koje se održavana Sljemenu od 2005.g., ali i za muškarce od 2008.g.

POLITIČKA I SOCIJALNA FUNKCIJA TURIZMA

• Politička funkcija turizma ogleda se u tome što turizam pridonosi miru i razumijevanju
među ljudima.

• Socijalna funkcija utječe na smanjenje socijalnih i klasnih razlika među narodima, na

zbližavanje ljudi različitih kultura, pa stoga ima važnu društvenu ulogu.

10. 5. POVEZANOST DRUŠTVENIH I EKONOMSKIH FUNKCIJA TURIZMA

U prevladavanju pretjerano ekonomističkog umjesto humanističkog gledanja na turizam,

predlaže se:

o Shvaćanje turizma kao integralnog faktora sociokulturnog razvoja određene sredine

o Ograničenje broja turista ukoliko previše posjetitelja dovodi do uništenja vrijednosti

koje su ih privukle

o Izražavanje osnovnih vrijednosti sredine, a ne samo onih koje se mogu prodati

 

o Obrazovanje domicilnog stanovništva i priprema za kontakt s turistima

o Obrazovanje turista i priprema za kontakt s domicilnim stanovništvom

o Razvijanje

11. TURISTIČKA POTROŠNJA I EKONOMSKI UČINCI TURIZMA

11. 1. UVOD
Podaci UNWTO-a i WTTC-a za 2008.g.:

o međunarodni turistički dolasci: 922 mil.

o prihod od međunarodnih kretanja: 944 mlrd. USD
o udio turizma u ukupnoj vrijednosti svjetskog izvoza robe i usluga: 6%
o udio turizma u ukupnoj vrijednosti svjetskog izvoza usluga: 30%
o zaposleni u sustavu turizma na globalnoj razini: 225 mil.
o udio turizma u svjetskom BDP-u: 9,6%

• 3 geografska područja: receptivni, tranzitni, emitivni, pri čemu najsnažniji ekonomski

utjecaj koji nastaje kao posljedica razvoja turizma imaju gospodarstva turistički
receptivnih zemalja.

• Turizam u sklopu nacionalnog gospodarstva ima najsnažnije integracijsko djelovanje od

svih gospodarskih djelatnosti jer se ukupni ekonomski učinak turizma temelji na zbroju
parcijalnih učinaka gospodarskih djelatnosti koje čine turizam, ali i sinergijskog učinka
(dodane vrijednosti) koji proizlazi iz takvog povezivanja.

• Nijedan ekonomski učinak turizma nije ostvariv ako prethodno nije ostvarena potrošnja
privremenih posjetitelja, odnosno turistička potrošnja.
 

11. 2. POJAM I OBILJEŽJA TURISTIČKE POTROŠNJE

• Pojam turistička potrošnja promatra se kao akt potrošnje pojedinca na različite proizvode
i usluge u pripremi i realizaciji turističkog putovanja i boravka na određenom turistički
receptivnom području bez obzira na izvor sredstava za potrošnju.

• Turistička potrošnja se veže isključivo uz privremene posjetitelje na nekom turistički

receptivnom prostoru koji pripadaju skupini tzv. nerezidentnih potrošača (turista i
izletnika).

• Turistička potrošnja se može smatrati jednim od najslobodnijih i najneovisnijih oblika

osobne potrošnje jer njezina realizacija u većini slučajeva nije uvjetovana nikakvom
vremenskom, životnom, poslovnom, organizacijskom ili bilo kojom drugom prisilom
(jedini izuzetak: poslovna putovanja).

• Turistička potrošnja je također u prostorno-geografskom smislu potpuno neograničena

 jer su suvremena turistička kretanja u punom smislu riječi globalnog karaktera.

• Sa stajališta makroekonomske analize, turistička potrošnja  se može definirati kao

diskrecijski dio osobne, finalne potrošnje namijenjene zadovoljenju potreba pojedinaca
vezanih uz turistička putovanja.

• Turistička potrošnja je osobna potrošnja jer uz zadovoljenje turističkih potreba, nužno

mora zadovoljavati i primarne, fiziološke potrebe. Ona se financira iz kućnog budžeta ili
primjerice iz institucije u kojoj je osoba zaposlena.
• Turistička potrošnja pripada diskrecijskom dijelu osobne potrošnje što znači da njezina
realizacija nije uvjetovana nikakvim situacijskim čimbenicima u kojima se pojedinac
nalazi i koji bi mu diktirali takvu potrošnju.

• Turistička potrošnja je finalna potrošnja jer razumijeva konzumiranje dobara i usluga bez
mogućnosti da se na temelju tih vrijednosti stvara neka nova (dodana) vrijednost.

• Definicija Ekonomskog leksikona naglašava prostorni obuhvat u kojem su mjesto

stjecanja dohotka i mjesto realizacije turističke potrošnje različiti, iz čega se generiraju i
različiti ekonomski učinci:

Turistička potrošnja je dio nacionalnog dohotka, tj. osobne potrošnje, koji stanovništvo
izdvaja za realizaciju turističkih putovanja u okviru zemlje i inozemstva.

2 segmenta turističke potrošnje:

Domaća   - Ima relativno malen utjecaj na nacionalno gospodarstvo
- Stečeni dohodak se zapravo preraspodjeljuje u okviru nacionalnog
prostora te „migrira“ iz jedne prostorno-administrativne cjeline u drugu
Inozemna   - Odljev dohotka iz gospodarskog sustava turistički emitivne zemlje uz
 

istodobni priljev dohotka i znatan utjecaj na gospodarstvo turistički

receptivne zemlje

• Prema Rječniku turizma turistička potrošnja je ukupna potrošnja pojedinca na robe i

usluge koje turist kupuje ili konzumira da bi zadovoljio ponajprije svoje turističke potrebe
bez obzira na to je li se akt potrošnje dogodio u mjestu stalnog boravka turista, tijekom
putovanja ili u turističkoj destinaciji.

• Iz te definicije proizlazi da turistička potrošnja ima 3 faze:

U mjestu stalnog boravka Prije i nakon putovanja
Na putu Prema destinaciji i na povratku
U turističkoj destinaciji Ili više njih ako je riječ o turama
Turist je potrošač par excellence jer s novcem stečenim u mjestu stalnog boravka odlazi u prostorno
udaljeno i njemu nepoznato mjesto u kojem će privremeno boraviti i biti isključivo u funkciji
potrošača.

Razlike između osobne i turističke potrošnje:

Obilježja Potrošač u mjestu Potrošač na turističkom
stalnog boravka putovanju
Svrha potrošnje Pretežno iz nužde Pretežno iz zabave
Stupanj utjecaja iracionalnih čimbenika pri Nizak Visok
potrošnji
Poznavanje okoline u kojoj se troši Dobro poznaje okolinu Po pravilu ne poznaje
Spoznaja o razvijenosti ukupne ponude Široka Vrlo ograničena
Usporedba kvalitete prethodno korištenih Dobro poznata Otežana ili onemogućena
proizvoda i usluga s ponuđenima
Poznavanje supstituta ponuđenih proizvoda i Dobro poznate Malo poznate ili nepoznate
usluga
Stupanj orijentacije kod procjene vrijednosti Visok Nizak
za novac
Poznavanje vrijednosti lokalnog novca Vrlo visoko Vrlo nisko
Čimbenici turističke potrošnje:

Unutrašnji   - Socioekonomski profil pojedinca

- Visina osobnog dohotka pojedinca i kućanstva, imovinsko stanje, veličina i

faza životnog ciklusa obitelji, stupanj obrazovanja, radno mjesto, razvijenost
percepcije turista o društvu, turizmu i njegovim mogućnostima, osjećaj
osobne sigurnosti, motivacija, kulturna obilježja, preferencije, navike, itd.
Vanjski   - Utjecaji na pojedinca iz okruženja

- Cjenovna pozicioniranost destinacije na međunarodnom turističkom tržištu,

razvijenost ponude i imidž destinacije, trendovi u strukturi putovanja,
razvijenost marketinških aktivnosti turističkih posrednika i destinacija,
kvaliteta i raspoloživost ljudskih resursa za potrebe turizma, sigurnost
putovanja, itd.
 

11. 3. OSTVARIVANJE, KLASIFIKACIJA I MJERENJE EKONOMSKIH UČINAKA TURIZMA

• Ekonomski učinci turizma su promjene koje nastaju u strukturi gospodarstva turistički
emitivnih, tranzitnih i turistički receptivnih područja kao posljedica kretanja i turističke
potrošnje, a u konačnici i turističkog razvoja.
• Zbog brojnih odnosa i pojava koji se generiraju turističkim kretanjima, ekonomske učinke
turizma nije moguće izolirano promatrati već treba imati na umu da su oni u neraskidivoj
međuovisnosti s ostalim učincima koji se postižu razvojem turizma (društveni,
kulturološki, ekološki, politički, demografski, tehnološki i ostali učinci).

ČIMBENICI UTJECAJA NA OSTVARIVANJE EKONOMSKIH UČINAKA TURIZMA

Čimbenici okruženja na turistički emitivnom prostoru

• Utječu na formiranje turističke potražnje i generiranje turističke potrošnje, a posredno i

na ostvarivanje ekonomskih učinaka turizma na turistički receptivnim područjima
Opća obilježja stanovništva
Turističke potrebe i motivi
Raspoloživost slobodnog
vremena (dokolice)
Raspoloživost dohotka
Prometna povezanost i
razvijenost prometne
infrastrukture
Razvijenost mreže turističkih
posrednika
Imidž destinacije
Utjecaj medija
Životni stil, navike, običaji, tradicija, gravitacija prema turistički
receptivnim područjima sličnih ili istih obilježja, poznatost gastronomije,
poznavanje jezika
Stupanj socioekonomskog razvoja, razina urbanizacije i industrijalizacije,
razina onečišćenja, percepcija stanovništva o turizmu i svijest o njegovim
mogućnostima, stupanj razvoja rekreativnih aktivnosti u mjestu stalnog
boravka
Mogućnost dobivanja i trajanje godišnjeg odmora, početak i završetak
školske i akademske godine, navike u korištenju slobodnih dana za kraća
putovanja
Visina dohotka po stanovniku, prosječna neto isplaćena plaća, mogućnost
izdvajanja za turističku potrošnju, sklonost potrošnji, stupanj dohodovne i
cjenovne elastičnosti
Prometna povezanost emitivnih centara s potencijalnim turističkim
destinacijama svim vrstama prijevoza, niskobudžetne zrakoplovne
kompanije
Utjecaj posrednika na redistribuciju turističkih tokova, preferiranje
pojedinih destinacija zbog kapitalnih ulaganja posrednika, lojalnost
potencijalnih turista prema posrednicima
Pozitivan imidž destinacije na emitivnom tržištu, svijest o razvijenosti
turističke ponude u destinaciji
Promotivne kampanje turističkih destinacija, sudionika ponude i
posrednika, utjecaj medija na stvaranje percepcije potencijalnih turista o
nekoj turističkoj destinaciji, putopisi, reportaže, publicitet

Čimbenici okruženja na turistički receptivnim prostorima

• Za razliku od prethodnih, izravno utječu na visinu i strukturu turističke potrošnje, a u

završnici i na ostvarivanje ukupnih ekonomskih učinaka turizma
Geografska obilježja Opća obilježja prostora, klimatski, geomorfološki, hidrografski
turističke destinacije elementi ponude, udaljenost od emitivnih tržišta, očuvanost okoliša
 

Stupanj dostignutog Broj, raznolikost i stupanj razvoja turističkih atrakcija, prometna

turističkog razvoja
destinacije
Životni ciklus turističke
destinacije
Struktura tržišta i cjenovno
pozicioniranje destinacije
Kvaliteta radne snage
Raspoloživost domaćih
proizvoda i usluga
Uloga javnog sektora
Osobna sigurnost
povezanost i dostupnost, razvijenost ugostiteljskih kapaciteta, stupanj
razvoja dodatnih usluga, kvaliteta marketinških aktivnosti
Utjecaj faze životnog ciklusa destinacije (uvođenje, rasta, zrelost,
saturacija i opadanje) na privlačenje određenih segmenata potražnje,
poticanje kapitalnih ulaganja, cjenovno pozicioniranje te visinu i
strukturu turističke potrošnje
Struktura tržišnih odnosa (savršena konkurencija, monopol,
monopolistička konkurencija, oligopol) među srodnim sudionicima
turističke ponude, posebnost elitnih, egzotičnih i dalekih destinacija
Raspoloživost količine ljudskih potencijala i stupanj njihova
obrazovanja, znanje stranih jezika, računalna pismenost, razvijenost
obrazovnog sustava za potrebe turizma
U dovoljnim količinama i zadovoljavajuće kvalitete radi smanjenja
odljeva sredstava iz lokalnog gospodarstva; postojanje domaćih
supstituta
Sustav turističkih zajednica, Ministarstvo turizma, ostale državne i
lokalne ustanove, promocija destinacije, osmišljavanje razvojnih
projekata, ulaganje u infrastrukturu, razvojni poticaji i subvencije
Sustav primarne zdravstvene zaštite, politička i društvena stabilnost,
terorizam, kriminal, prostitucija, epidemije zaraznih bolesti,
učinkovitost policije

KLASIFIKACIJA EKONOMSKIH UČINAKA TURIZMA

Prvi pristup:

Fizički Kvantitativni pokazatelji razvoja (npr. broj ostvarenih noćenja, obujam smještajnih
kapaciteta)
Financijski Svi oni učinci koji se mogu izraziti u novčanoj vrijednosti (npr. visina i struktura
turističke potrošnje, vrijednost BDP-a turizma u ukupnom BDP-u)
Drugi pristup:

Izravni (direktni) Nastaju u inicijalnoj fazi gospodarskih kretanja na regionalnoj ili nacionalnoj
razini kao posljedica izravne turističke potrošnje (npr. rast dohotka)
Neizravni Nastaju kao lančana reakcija ili posljedica prethodno ostvarenih izravnih
ekonomskih učinaka turizma, za čije je raspoznavanje u praksi potreban protek
duljeg razdoblja (npr. rast cijena nekretnina)
Treći pristup:

Pozitivni   - Rast prihoda subjekata turističke ponude po osnovi ostvarene turističke potrošnje
- Rast BDP-a
- Rast javnih prihoda od novca prikupljenog na osnovi naplaćenih poreza i boravišnih
pristojbi
- Rast prihoda od izvoza proizvoda i usluga putem turizma
- Rast izravnog i neizravnog zapošljavanja te restrukturiranje tržišta rada
- Rast poduzetničke aktivnosti
- Rast kapitalnih ulaganja
- Aktiviranje neprivrednih resursa
- Osnaživanje regionalnog razvoja i interregionalne suradnje
 

- Poticanje općeg gospodarskog rasta i razvoja

- Rast životnog standarda lokalnog stanovništva
Negativni   - Neravnomjernost u ostvarivanju učinaka tijekom godine (sezonalnost)
- Rast vrijednosti nacionalne valute za vrijeme trajanja sezone (sezonska aprecijacija)
- Rast cijena proizvoda i usluga na turistički receptivnim područjima tijekom trajanja
sezone (sezonska inflacija)
- Rast cijena nekretnina na turistički receptivnim područjima (kontinuirano)
- Rast rashoda po osnovi uvoza proizvoda i usluga zbog turizma
- Prekomjerna gospodarska ovisnost o turizmu
- Niska stopa povrata na kapitalna ulaganja
- Odljev novca iz destinacije zbog plaćanja inozemnih zaposlenika
- Rast društvenih troškova nastalih poticanjem razvoja turizma

• Ostale podjele: registrirani i neregistrirani, vidljivi i nevidljivi, mjerljivi i nemjerljivi

ekonomski učinci.

MJERENJE EKONOMSKIH UČINAKA TURIZMA

• Glavna obilježja turističkih kretanja su masovnost, prostorna disperziranost i raznolkost

prema vrstama i specifičnim oblicima turizma.

• Podaci o turističkoj potrošnji i ekonomskim učincima turizma su rezultat znanstveno

utemeljenih procjena, a ne preciznih izračuna.

• Jednostavniji ekonomski učinci se kontinuirano prate i bilježe u statističkim pregledima,

dok se oni složeniji mjere kvartalno, godišnje ili povremeno u sklopu posebnih
istraživanja.

• Kod mjerenja fizičkih ekonomskih učinaka turizma najčešće se istraživanje temelji na

brojenju fizičkih jedinica primjenom tzv. naturalne metode.

Fizički ekonomski učinci su:

o Ostvareni turistički dolasci i noćenja
o Broj održanih poslovnih skupova
o Broj uplovljavanja i broj putnika
o Registrirani posjetitelji važnijih turističkih znamenitosti i atrakcija
o Broj i struktura zaposlenih

Pokazatelji fizičkih ekonomskih učinaka:

o Prosječan broj ostvarenih noćenja po dolasku turista

o Sezonske oscilacije u kretanju fizičkih pokazatelja (ostvareni dolasci i noćenja)
o Iskorištenost ugostiteljskih kapaciteta
 

o Iskorištenost prijevoznih sredstava i popratnih objekata

o Opteretni kapaciteti pojedinih turističkih atrakcija, objekata i ostalih površina

• Za razliku od toga, izračun financijskih ekonomskih učinaka turizma je složeniji, a odnosi

se na analizu gotovih izvješća, ali i provedbu složeniji terenskih i desk-istraživanja.

Pokazatelji financijskih ekonomskih učinaka:

o Veličina i struktura turističke potrošnje

o Prihodi i rashodi sudionika turističke ponude i gospodarskih subjekata u funkciji

opskrbe gospodarskih djelatnosti koje izravno pružaju usluge privremenim
posjetiteljima

o Udio turizma u BDP-u

o Kretanje prihoda i rashoda od izvoza i uvoza usluga po osnovi inozemnih turističkih

putovanja

o Kretanje veličine i strukture inozemnih ulaganja po pojedinim djelatnostima

o Kretanje prihoda i rashoda javnog sektora po osnovi prikupljenog novca od svih vrsta
poreza, prireza, trošarina, doprinosa i dr.

o Prihodi ostvareni po osnovi prikupljenog novca od boravišne pristojbe, kao i

pripadajući rashodi za promotivne i druge svrhe

o Visina i struktura dodijeljenih potpora razvojnim programima u turizmu

o Kretanje indeksa potrošačkih cijena ugostiteljskih usluga i usluga turističkih agencija

o Visina osobnih dohodaka zaposlenih po djelatnostima, stručnoj spremi i spolu

• UNWTO je u suradnji s Organizacijom za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD),

Europskom komisijom (EC), Ujedinjenim narodima (UN), Međunarodnim monetarnim
fondom (MMF), Eurostatom, Svjetskim vijećem za putovanja i turizam (WTTC) i drugim
relevantnim institucijama razvio sustav Turističke satelitske bilance (TSA) kao globalnog
sustava statistike za potrebe turizma.

• Specifičnost sustava TSA je u paralelnom vođenju sa sustavom SNA (Sustav nacionalnih

računa) iz čije se strukture, odnosno iz svakog pojedinog sektora izvlači samo ona
komponenta koja sadržava ekonomske učinke turizma i koja se uvrštava u strukturu TSA.
 

• Osnovni razlog ograničene primjene TSA je u dugotrajnom usklađivanju nacionalnih

statističkih sustava prema jedinstvenoj metodologiji kako bi ulazni podaci bili što
konzistentniji i točni.

• Za RH je WTTC u suradnji s domaćim institucijama do sada tri puta izradio TSA.

OGRANIČENJA PRECIZNOG IZRAČUNA EKONOMSKIH UČINAKA TURIZMA

• S obzirom na to da svaka zemlja posjeduje određene gospodarske, geografske, društvene

i administrativne specifičnosti, u postupku kreiranja i vođenja sustava turističke statistike
nekoliko je kritičnih aspekata koji izravno utječu na nekonzistentnost statističkih
pokazatelja turizma.

Razlike u motivima putovanja

Kategorija poslovnih putovanja u teško odvojiti poslovna putovanja od turističkih jer se

statistici turizma
Kategorija tranzitnih putnika
Kategorija izletnika
Kategorija posjeta rodbini i prijateljima
Kategorija domaćih turista u svojim
sekundarnim rezidencijama
Kategorija studenata na studijskom
boravku i kategorija sportaša
poslovni ljudi većinu svog vremena provedenog na
putovanju ponašaju kao turisti
Nisu predmet obrade statistike turizma, ali ostvaruju
znatnu količinu potrošnje upravo u djelatnostima koje
pružaju usluge privremenim posjetiteljima
Njihovi motivi putovanja jesu turistički, ali njihov boravak
i potrošnja po pravilu nisu predmet statistike turizma
Skupina putnika koja većinom nema plaćeni smještaj pa
nisu uključeni u statistiku turizma iako su značajni u za
izvanpansionsku potrošnju
Njihovi motivi putovanja jesu turistički, ali njihov boravak
i potrošnja po pravilu nisu predmet statistike turizma
Rijetko obuhvaćeni statističkim izvještajima iako je
primjerice studijski boravak naveden prema UNWTO-u
kao svrha putovanja

Domaći ili inozemni turisti

• Jedan dio turističke potražnje iz zapadnoeuropskih zemalja posjeduje putovnicu turistički

receptivne zemlje u koju putuje ili ima dvojno državljanstvo što otežava klasifikaciju
turističke potražnje na domaću i inozemnu.

• Utvrđivanje turističkih prihoda otežava kategorija domaćih turista na privremenom radu

u inozemstvu jer je njihova potrošnja putem kreditnih kartica ili nakon intervalutarne
promjene registrirana kao inozemna, dok je njihov boravak zabilježen kao boravak
domaćih turista.
 

Inozemni dolasci i noćenja

• Sukladno razlikama među zemljama, ponajprije zbog geografskih obilježja, vođenje

statistike turističkih dolazaka i ostvarenih noćenja uvelike se razlikuje.

Anketna istraživanja

• Ograničenja tipična za anketna istraživanja: problem definiranja veličine

(reprezentativnosti) i strukture osnovnog skupa, prostorna i vremenska dimenzija
provedbe, problem subjektivnosti ispitanika i pogrešaka pri ispunjavanju upitnika.

Korištenje prijevoznim sredstvom

• Točan broj putnika poznat je u brodskom, željezničkom i autobusnom prometu, dok je

statističko praćenje putnika koji dolaze osobnim automobilom uvelike otežano.

Obuhvat turizma u nacionalnom gospodarstvu

• Rijetke su gospodarske djelatnosti koje na izravan ili neizravan način svojom aktivnošću
ne sudjeluju u turizmu, ali isto tako gotovo da i ne postoje djelatnosti gospodarstva koje
su potpuno ovisne o turističkim kretanjima (osim turističkog posredništva).

Tretman sive ekonomije

• Siva ekonomija se odnosi na onaj dio gospodarske aktivnosti koji ostaje neregistriran u
monetarnim, fiskalnim i drugim sustavima.
• Siva ekonomija i ilegalno zapošljavanje primarno zakidaju državni proračun, ali isto tako
činjenica je da dovode službeno registriranu radnu snagu i poduzetnike u podređen i
cjenovno nekonkurentan položaj (nelojalna konkurencija).

Vremenski razmak

• Odnosi se na vremenski raskorak između trenutka kad je neko istraživanje započelo i

kada su se počeli prikupljati podaci i trenutka kada je ono završeno i objavljeno.

11. 4. ANALIZA OSNOVNIH FIZIČKIH POKAZATELJA RAZVOJA TURIZMA RH

• Za analizu fizičkog turističkog prometa obuhvaćeno je razdoblje od 1965.g. kada je u
Hrvatskoj veliki val izgradnje hotelskih objekata (1968. – 1972.) bio tek u pripremnoj fazi,
dok se za analizu financijskog turističkog prometa koriste podaci za razdoblje od 1999. do
2008.g., odnosno one godine za koje su provedena istraživanja.
 

ANALIZA FIZIČKIH POKAZATELJA RAZVOJA HRVATSKOG TURIZMA

• U analizi fizičkih pokazatelja ostvarenog turističkog prometa u pravilu se polazi od

utvrđivanja trenutačnog stanja u odnosu na prethodnu godinu, prosjek proteklog 10-
godišnjeg razdoblja te rekordne pokazatelje u proteklom razdoblju.

• Tako su od osamostaljenja RH takve kvantitativne analize najčešće usmjerene na

usporedbu najnovijih pokazatelja s onima koji su ostvareni 1980.g. kada su statistički
podaci razvoja turizma u RH dosegnuli najvišu razinu.

• 1987.g. RH je ostvarila 10,5 mil. turističkih dolazaka, a 2008.g. 11,3 mil.

• U pogledu ostvarenog broja noćenja rekord drži 1986.g. sa 62,8 mil. noćenja, dok taj broj
za 2008.g. iznosi 57,1 mil.

• Kad je riječ o smještajnim kapacitetima, rekordna godina po broju raspoloživih postelja

odnosno kamp-mjesta bila je 1988.g. u iznosu od oko 930 000 postelja/kamp-mjesta, a
za 2008.g. 970 000.

ANALIZA OSTVARENOG TURISTIČKOG PROMETA

• Pod turističkim prometom razumijevaju se kvantitativni pokazatelji razvoja turizma: broj

ostvarenih dolazaka i noćenja turista, prosječan broj noćenja po dolasku turista,
vremenska i prostorna koncentracija u ostvarenju broja dolazaka i noćenja, strukturna
obilježja potražnje i njihovih turističkih kretanja.

• Ukupan broj dolazaka turista ne znači ujedno i ukupan broj turista koji su boravili na
području RH u određenom razdoblju. U slučaju promjene mjesta ili objekta u kojem
turist privremeno boravi, njegov će se boravak bilježiti svaki put, čime se podaci o broju
ostvarenih dolazaka turista multipliciraju i ne odgovaraju stvarnom broju turista. Zbog
toga je broj turista uvijek manji od broja ostvarenih dolazaka turista.

• Od 1965.g. do 2008.g. RH je ostvarila rast ukupnog broja dolazaka turista po prosječnog

godišnjoj stopi od 3,2%, u posljednjih deset godina po 9,1%, a u posljednjih pet po 4,7%.

Trend kretanja u cijelom tom razdoblju je doživio nekoliko padova zbog više razloga, ali
5 najvažnijih su: 
o Ulazak Hrvatske kao turistički receptivne zemlje u fazu zrelosti (1987.)
o Početak tranzicijskog razdoblja (od 1989.)
o Domovinski rat (1991. – 1995.)
o Duboka recesija na velikim turistički emitivnim tržištima (1999.)
o NATO-va operacija na Kosovu (1999.)
 

• Za razliku od broja ostvarenih dolazaka, broj ostvarenih noćenja turista je pouzdaniji

pokazatelj razvoja turizma jer ne postoji mogućnost višestrukog registriranja.
Ograničavajući čimbenik preciznog vođenja statistike broja ostvarenih noćenja je
nemogućnost registriranja svih ostvarenih noćenja na području RH (zbog postojanja sive
ekonomije). Zbog toga je stvaran broj ostvarenih noćenja veći od onoga koji je registriran
u statističkim izvještajima.

• Od 1965.g. do 2008.g. RH je ostvarila rast broja noćenja turista po prosječnoj godišnjoj

stopi od 2,8%, u posljednjih deset godina po 8,6%, a u posljednjih pet po 4,6%. Kao ni
kod broja ostvarenih dolazaka turista, ni trend kretanja broja ostvarenih noćenja nije bio
konstantno uzlazan zbog prethodno spomenutih razloga.

• S aspekta vremenske distribucije ostvarenih noćenja turista tijekom godine očekivano je

da je najveći broj noćenja u RH ostvaren u ljetnim mjesecima.

• U srpnju i kolovozu ostvareno je 35,4 mil. ili 62% ukupno ostvarenih noćenja 2008.g.

• U razdoblju od listopada do svibnja realizirano je 8,6 mil. ili 15% ukupno ostvarenih
noćenja 2008.g

• Glavni uzroci sezonalnosti turističkih kretanja su klimatski činitelji koji obilježavaju glavni
turistički resurs (Jadransko more) i ograničavaju njegovo cjelogodišnje maritimno
korištenje, kao i navike europskih turista u korištenju godišnjih odmora tijekom ljetnih
mjeseci.

Posljedice jake koncentracije turističkog prometa:

Negativne Sezonsko poslovanje brojnih objekata, problematika sezonskog zapošljavanja,

neiskorištenost turistički receptivni kapaciteta izvan sezone, pritisak na aprecijaciju
domaće valute, sezonski rast cijena, gužve u prometu, stvaranje goleme količine
otpada, buka
Pozitivne Mogućnost da se u razdoblju izvan turističke sezone priroda regenerira te sanira
šteta, mogućnost nesmetane izgradnje, uređenje objekata infrastrukture, javnih
površina, itd.

• S aspekta prostorne distribucije ostvarenih noćenja turista, očekivano je da je najveći

broj noćenja ostvaren u primorskim krajevima zbog blizine mora.
• U 2008.g. u primorskim mjestima ostvareno je 93,8% noćenja turista u RH, a u
preostalom (neprimorskom) dijelu ostvareno je 6,2% u čemu Grad Zagreb sudjeluje sa
2,1%. Time je potvrđena tzv. jadranska orijentacija Hrvatske u razvoju turizma.

• Promatrajući noćenja turista prema zemljama iz kojih dolaze, 2008.g. 88,7% svih noćenja
u RH ostvarila je turistička potražnja iz inozemstva što znači da u prosjeku na jedno
noćenje domaćih turista dolazi gotovo devet noćenja stranih turista.
 

• Turisti iz Njemačke su već dugi niz godina najbrojniji, a u 2008.g. ostvarili su 11 mil.
(19,2%) noćenja.

• 97,9% (56 mil.) noćenja 2008.g. su ostvarili turisti iz Europe, dok je samo 2,1% (1,2 mil.)
ostvareno na temelju boravka turista iz skupine tzv. neeuropskih zemalja (najviše SAD i
Japan).

• Praćenjem noćenja turista prema načinu organizacije putovanja utvrđuje se u kojoj mjeri
turisti u RH dolaze individualno, a koliko organizirano korištenjem turističkih posrednika.

• Prema podacima za 2008.g. 36,3 mil. ili 63,6% noćenja je ostvareno na osnovi boravka
individualnih turista, dok je 20,8 mil. ili 36,4% ostvareno posredovanjem turističkih
posrednika. Takvim se pokazateljima RH svrstava u kategoriju pretežito individualnih
tržišta.

• Što se tiče vrste smještajnih objekata, turistički posrednici uvelike preferiraju poslovanje
s hotelskim objektima i turističkim naseljima, dok su kampovi i privatni smještaj u svom
poslovanju u više od 80% orijentirani na individualno tržište.

• Za izračun prosječne duljine boravka turista najbolji pokazatelj je prosječni broj noćenja
po jednom dolasku turista koji se dobiva dijeljenjem broja ostvarenih noćenja s brojem
ostvarenih dolazaka turista.

• Ako se taj pokazatelj za 2008.g. raščlani po europskim zemljama iz kojih turisti dolaze iz
RH dobije se ovakav redoslijed: turisti iz Rusije 8,3 noćenja po jednom dolasku, turisti iz
Nizozemske 7,9, turisti iz Danske 7,3, turisti iz Njemačke i Ukrajine 7,1. Godišnji prosjek
za 2008.g. iznosio je 5,1 noćenje po jednom dolasku turista u RH.

ANALIZA SMJEŠTAJNIH KAPACITETA

• Jedan od osnovnih pokazatelja razvoja turizma na određenom području je obujam

smještajnih kapaciteta u svim vrstama objekata, a mjeri se s 3 pokazatelja: broj objekata,
broj soba i apartmana te broj postelja u tzv. čvrstim objektima, kamp mjesta u
kampovima i kampiralištima te broj vezova u lukama nautičkog turizma.

• U razdoblju od 1965.g. do 2008.g. prema podacima o broju postelja odnosno kamp

mjesta u RH obujam ukupnih smještajnih kapaciteta je rastao po prosječnoj stopi od 3%.
Do Domovinskog rata ta stopa je iznosila 4,6%, a nakon njega 2,9%.

• U RH se objekti za smještaj dijele na kolektivne (hoteli, apartmanska naselja, turistička

naselja, turistički apartmani, pansioni, moteli, kampovi) i privatne (sobe, apartmani, kuće
za odmor, seoska domaćinstva, kamp-jedinice u kućanstvima).
 

• Prema strukturi broja postelja/kamp-mjesta u 2008.g. prevladava privatni smještaj sa

46,9%, slijede kampovi sa 22,6%, hoteli s 12,5%, turistička naselja s 5% te ostali objekti s
udjelom od 15,5%.

• RH nema povoljnu strukturu smještajnih kapaciteta jer je zastupljenost kvalitetnijih, a

time i sadržajnijih objekata (poput hotela) premala. Upravo takvi objekti privlače
potražnju više platne sposobnosti koja će zbog dodatnih sadržaja u prosjeku dulje
boraviti u tim objektima čim se smanjuje sezonski karakter poslovanja i postižu bolji
učinci.

• U pogledu vremenske koncentracije u turističkoj sezoni, očekivano je da svi objekti nisu

otvoreni tijekom cijele godine, već da su svoje poslovanje koncentrirali na one mjesece
koji im omogućuju rentabilno poslovanje.

• Najveće oscilacije prema podacima iz 2008.g. imaju kampovi od kojih tek 1,6% posluje
tijekom cijele godine, turistička naselja 15,6%, privatni smještaj 26%, dok hoteli imaju
najmanje oscilacije te ih 36,9% posluje cijele godine.

• U pogledu prostorne distribucije smještajnih kapaciteta u RH, najveći broj smještajnih

objekata je lociran na priobalnom prostoru uz Jadransko more.
• 2008.g. 96,9% odnosno 939 000 postelja/kamp mjesta se nalazilo u priobalnim
županijama, dok je 3,1% odnosno 30 000 smješteno u županijama koje nemaju izlaz na
more.

• Kada je riječ o gustoći smještajnih kapaciteta u priobalnom prostoru, tada se može

konstatirati da je ona viša u sjeverozapadnom nego jugoistočnom dijelu Hrvatske što je
posljedica ponajprije blizine turistički emitivnih područja i bolje prometne povezanosti u
proteklom razdoblju.

• U apsolutnim vrijednostima, Istarska i Primorsko–goranska županija prednjače sa oko

450 000 postelja.

• Uz ostvarene prihode i dobit, jedan od ključnih pokazatelja uspješnosti poslovanja je i

izračun prosječne iskorištenosti (popunjenosti) nekog objekta, prijevoznog sredstva ili
površine koji imaju fiksni kapacitet.

• Dva su moguća prikaza iskorištenosti kapaciteta: u danima (ukupno ostvarena noćenja se

dijele s raspoloživim kapacitetima u promatranom razdoblju) i u postocima  (ukupno
ostvarena noćenja se u promatranom razdoblju se množe sa 100 i podijele s umnoškom
raspoloživih kapaciteta u promatranom razdoblju i brojem dana toga razdoblja).
 

• Na godišnjoj razini u 2008.g. ukupni smještajni kapaciteti Hrvatske u cijelosti su bili

popunjeni nešto više od 68 dana, odnosno 18,6%. Hotelski objekti su bili iskorišteni
prosječno 130,2 dana, turistička naselja 101,7, kampovi 61, a privatni smještaj 36,1 dan.

11. 5. ANALIZA OSNOVNIH FINANCIJSKIH POKAZATELJA RAZVOJA TURIZMA RH

• U analizi financijskih pokazatelja razvoja turizma pristupa se utvrđivanju obujma i
strukture turističke potrošnje, prosječne dnevne potrošnje po turistu, udjelima i strukturi
potrošnje po zemljama iz koje sredstva potječu, visine turističke potrošnje rezidentnog
stanovništva u inozemstvu, udjela turizma u BDP-u zemlje itd.

• Za analizu financijskog turističkog prometa korišteni su podaci za razdoblje od 1999.g. do

2008.g.

TURISTIČKA POTROŠNJA

• Premda je u RH već tri puta realiziran projekt izrade TSA, točni podaci o visini i strukturi
turističke potrošnje su i dalje velike nepoznanice.
Kako bi se barem okvirno utvrdila veličina turističke potrošnje i proniknulo u njezinu
strukturu, Institut za turizam iz Zagreba u prosjeku svake tri godine provodi anketno
istraživanje „TOMAS – Stavovi i potrošnja turista u Hrvatskoj“ koje je do sada uspješno
provedeno 8 puta.

• 2007.g. prosječna dnevna potrošnja po jednom anketiranom turistu iznosila je 55,48€.

• U ljeto 2007.g. najveću potrošnju su ostvarili turisti iz UK i Rusije, a najmanju iz Poljske i

domaći turisti.

• Kada je riječ o prosječnoj dnevnoj potrošnji turista na području pojedinih primorskih

županija, na prednjači Dubrovačko-neretvanska sa 87,91€, Istarska sa 59,90€, dok je na
začelju Zadarska sa 43,40€.

• U istraživanju prosječne dnevne potrošnje turista po pojedinim vrstama smještajnih

objekata došlo se do rezultata da su najveći potrošači turisti odsjeli u hotelima s
prosječnom dnevnom potrošnjom od 89€, slijede ih turisti u turističkim naseljima sa 66€,
privatnom smještaju sa 49€, dok su najslabiji odsjeli u kampovima sa potrošnjom od 38€.
Nadalje, dnevna potrošnja nautičara iznosi oko 100€.

TURISTIČKI PRIHODI I RASHODI PO OSNOVI INOZEMNOG TURIZMA

• Statistika kretanja turističkih prihoda i rashoda po osnovi međunarodnih turističkih

kretanja vodi se u okviru platne bilance HNB-a.
 

• Kako se u RH roba i usluge mogu platiti jedino u hrvatskoj nacionalnoj valuti, za sve
privremene posjetitelje koji raspolažu devizama namijenjenim turističkoj potrošnji u
Hrvatskoj neizbježan je postupak konverzije valuta (intervalutarne transakcije). Sukladno
tome, u strukturi vrijednosti izvoza usluga nalazi se ukupna vrijednost intervalutarnih
transakcija koje su inozemni posjetitelji izvršili kako bi dobili kunska sredstva plaćanja jer
se pretpostavlja da su namijenjeni turističkoj potrošnji.

• S druge strane, u strukturi vrijednosti uvoza usluga nalazi se ukupna vrijednost

intervalutarnih transakcija koje je rezidentno stanovništvo obavilo u financijskim
institucijama kako bi dobilo devizna sredstva plaćanja za potrebe financiranja turističkih
putovanja u inozemstvo.
• Ukupna vrijednost intervalutarnih transakcija koje su inozemni posjetitelji RH ostvarili
radi dobivanja kuna u 2008.g. procijenjena je na 7,46 mlrd. €, dok je pripadajuća
vrijednost intervalutarnih transakcija koje su građani RH izvršili za putovanja u
inozemstvo procijenjena na 766 mil. €.

Prema tome neto izvoz usluga po osnovi inozemnih turističkih kretanja iznosi 6,69 mlrd.
€. Prosječna godišnja stopa rasta neto izvoza usluga za razdoblje od 1999.g. do 2008.g.
iznosi 16,8%. Nadalje, 2008.g. RH je neto izvozom usluga uspjela pokriti 61% negativnog
salda robne razmjene s inozemstvom, dok je prosjek tog pokrića u razdoblju od 1999.g.
do 2008.g. iznosio 65%.

UDIO TURIZMA U BDP-u

• Udio turizma u BDP-u izračunat je kao udio prihoda od inozemnog turizma u ostvarenom
BDP-u Republike Hrvatske.

• 2008.g. turizam na izravnoj osnovi u BDP-u RH sudjeluje s 12,1%, dok je vrijednost

neizravnih učinaka koju treba pribrojiti procijenjena na 13,4%, što ukupno iznosi 25,5% ili
u apsolutnom iznosu oko 73,2 mlrd. HRK.

12. IZVORI I METODE PRIKUPLJANJA PODATAKA U ISTRAŽIVANJU TURISTIČKIH

TRŽIŠTA

12. 2. OBILJEŽJA ISTRAŽIVANJA TURISTIČKIH TRŽIŠTA

• Istraživanje turističkih tržišta je istraživanje svih elemenata koji se odnose na tržište
turizma i putovanja.
 

• Proces istraživanja tržišta je logičan redoslijed postupaka što ih treba provesti da bi se

došlo do pouzdanih i valjanih informacija koje pomažu prilikom odlučivanja u tržišnom
poslovanju:
o Definiranje problema i ciljeva istraživanja
o Određivanje izvora podataka i vrste istraživanja
o Metode i formulari za prikupljanje podataka
o Određivanje uzorka i prikupljanje podataka
o Analiza podataka i interpretacija rezultata
o Sastavljanje izvještaja

• Najčešći elementi istraživanja turističkih tržišta su tendencije tržišnih kretanja, prognoze

prodaje, projekcije, poslovne analize, utvrđivanje tržišnih udjela, istraživanje i razvoj,
strategije marketinga i prodaje.

Vrste istraživanja prema ciljevima na koje je usmjereno:

Izviđajno   - Svrha: dobivanje uvida u problem te postizanje boljeg razumijevanja
pojave, situacije ili događaja na turističkom tržištu
- Primjenjuje se kad je predmet istraživanja relativno nepoznat, a hipoteze
nisu ili ne mogu biti jasno definirane
Opisno   - Istražuje učestalost i obilježja neke pojave ili populacije
- daje odgovore na glavna pitanja s kojima se susrećemo u tržišnom
poslovanju (tko, što, kada, gdje, kako)
Uzročno   - daje objašnjenje za neki događaj, tj. istražuje uzročnu povezanost između
aktivnosti kojima djelujemo i reakcije koje one izazivaju

Vrste istraživanja s obzirom na karakter podataka:

Kvantitativno Istraživanja koja rezultiraju podacima koji se daju brojčano izraziti (npr. broj
turističkih dolazaka)
kvalitativno Istraživanja koja se fokusiraju na razumijevanje pojava koje se istražuju i rezultiraju
podacima koji se mogu izraziti opisno, a ne brojčano (npr. motivi dolaska turista)

12. 3. IZVORI PODATAKA U ISTRAŽIVANJU TURISTIČKIH TRŽIŠTA

2 perspektive istraživanja i praćenja turističkog tržišta:

Istraživanje u užem Problemski orijentirana istraživanja – jednokratna; projektno orijentirana

smislu usmjerena na identificiranje, razumijevanje i rješavanje konkretnih
tržišnih problema
Istraživanje u širem Kontinuirana i sustavna istraživanja koja služe sagledavanju vlastitog
smislu položaja i općih kretanja na turističkom tržištu kao podloga za tekuće
poslovanje u dugoročnijem razdoblju
 

• Marketinški informacijski sustav (MIS) je organizirani niz postupaka i metoda kojima se

kontinuirano i planirano prikupljaju, analiziraju i interpretiraju podaci, ocjenjuju, čuvaju i
distribuiraju informacije koje služe poslovnom odlučivanju.

• Za potrebe marketinških informacijskih sustava u turizmu (MIST) i problemski

orijentiranih istraživanja na raspolaganju su dvije osnovne vrste podataka: iz primarnih i
sekundarnih izvora.

• Primarni podaci su izvorna opažanja koja se prikupljaju za potrebe rješavanja konkretnog

tržišnog problema i to u slučajevima kad su raspoloživi sekundarni izvori podataka
ograničeni, neodgovarajući ili zastarjeli.Potreba za prikupljanjem primarnih podataka u
turizmu je vrlo izražena jer se velik dio problema u istraživanju tržišta odnosi na motive,
stavove, zadovoljstvo, percepcije i druga obilježja turista koja ne postoje u sekundarnim
podacima.

• Sekundarni podaci su prikupljeni i zabilježeni prije, u nekom drugom istraživanju i za

neku drugu svrhu. S gledišta istraživača koji sada provodi istraživanje i služi se
sekundarnim podacima to su povijesni podaci i za sadašnjeg istraživača ne zahtijevaju
kontakt s ispitanicima ili subjektima istraživanja.

12. 4. METODE PRIKUPLJANJA PRIMARNIH PODATAKA

METODA PROMATRANJA

• Promatranje  je proces uočavanja i bilježenja činjenica ili događaja bez postavljanja

pitanja osobama čije se ponašanje prati.
• Promatranje koje se provodi uz pomoć tehničkih uređaja se obično naziva snimanje, dok
se promatranje koje provodi čovjek uz pomoć svojih osjetila naziva sustavno
promatranje.

Obilježja promatranja:
o Služi usvajanju novih spoznaja
o Zauzima određeno mjesto u projektu istraživanja tržišta
o Provodi se prema planu koji je unaprijed zacrtan
o Usmjereno je prema određenom objektu
o Rezultati promatranja se bilježe
o Promatrač je stručno osposobljen za posao promatranja
o Obilježja snimke se mogu kontrolirati
TEHNIKE PROMATRANJA:

Prirodna i umjetno stvorena situacija
Primjetno i neprimjetno
Promatranje u prirodnoj situaciji je na mjestu i u vrijeme kad se
određeni događaji redovito i zbivaju, dok umjetnu situaciju stvara
istraživač.
Ovisno o tome znaju li promatrane osobe da se njihovo ponašanje
bilježi.
 

Strukturirano i nestrukturirano Ovisno o tome dobiva li promatrač precizne instrukcije o tome što i
kako treba promatrati.
Izravno i neizravno Kad se promatranje zbiva simultano s pojavom koja je predmet
promatranja  izravno. 


Kad promatranje bilježi fizičke tragove nekog događaja  neizravno.



Osobno i s pomoću računala Ovisno o tome temelji li se na korištenju osjetila ili tehničkih uređaja.
• Metoda promatranja se uglavnom primjenjuje u slučajevima kada se drugom metodom
istraživanja ne bi mogli dobiti željeni podaci. Često se kombinira s ispitivanjem.

Prednosti   - Bilježe se događaji koji su se zaista dogodili

- Najčešće se ne traži privola osoba koje se promatraju
- Objektivnost podataka jer je utjecaj promatrača uklonjen
- Visoka preciznost rezultata
Nedostaci   - Ograničeno na bilježenje u sadašnjem vremenu, ne mogu se istraživati protekla zbivanja
i buduća kretanja
- Promatranje je ograničeno na činjenice, situacije, zbivanja
- Vrlo teško promatrati pojave čije je trajanje dugačko
- Neke je događaje nemoguće promatrati s obzirom na mjesto na kojem se događaju
- Visoki troškovi

METODA ISPITIVANJA

• Metoda ispitivanja  se sastoji u postavljanju pitanja osobama od kojih prikupljamo

podatke i njihove odgovore u usmenom ili pismenom obliku.

• Vrste ispitivanja s obzirom na oblik komuniciranja: osobno, telefonom,

poštom/Internetom.

• Vrste ispitivanja s obzirom na strukturiranost pitanja: strukturirana (dihotomna) pitanja,

višestruki izbor, otvorena pitanja.

• Vrste ispitivanja s obzirom na prikrivenost ciljeva: neprikriveni i prikriveni ciljevi.

• Najraširenija metoda za prikupljanje primarnih podataka.

Prednosti   - Svestrana mogućnost primjene (tko, kako, kada, gdje, zašto)

- Otkriva kvantitativna i kvalitativna obilježja u sadašnjosti, dijelom u prošlosti i
budućnosti
- Relativna brzina prikupljanja podataka
- Relativno niski troškovi u usporedbi s metodom promatranja, ali i dalje skupa
metoda
Nedostaci   - Proizlaze iz nazočnosti ljudskog čimbenika:
 Organizatora (pogreške u biranju jedinice uzorka i obradi rezultata)
 Ispitanika (odbijanje odgovora od potencijalnog ispitanika, pristranost u
odgovoru)
 

 Anketara (pogreške koje nastaju interakcijom s ispitanicima – objektivnost,

neutralnost, pogreške u bilježenju rezultata, pogreške koje nastaju neradom
anketara)

12. 5. SEKUNDARNI PODACI ZA POTREBE POSLOVNOG ODLUČIVANJA U TURIZMU

Prednosti   - Jeftinije nego prikupljanje primarnih podataka
- Ako su dostupni, mogu se mnogo brže prikupiti nego primarni
- Dostupni su za neke pojave za koje inače pojedini korisnik ne bi mogao prikupiti
primarne podatke
- objektivnosti
Nedostaci   - najčešći razlozi koji umanjuju vrijednost i mogućnost iskorištavanja sekundarnih
podataka:
  jedinica mjere
 definicija razreda, skupine
 zastarjelost podataka
- pitanje točnosti podataka
- problem subjektivnosti i pristranosti institucija i osoba koje publiciraju podatke
- problem što nema kontrole nad informacijama koje se objavljuju na internetu
IZVORI SEKUNDARNIH PODATAKA U TURIZMU

2 osnovne vrste sekundarnih izvora podataka prema mjestu gdje se nalaze podaci, odnosno
prema subjektu koji ih vodi:

o interni ili unutrašnji

o eksterni ili vanjski

Interni ili unutrašnji izvori sekundarnih podataka:

o podaci dobiveni na osnovi praćenja računovodstveno-financijskog poslovanja

organizacije
o podaci dobiveni na osnovi ekonomske analize poslovanja
o podaci dobiveni na osnovi analize bilance poslovanja poduzetnika
o podaci dobiveni na osnovi analize izvješća revizorskih tvrtki o poslovanju poduzetnika

Vanjski ili eksterni izvori sekundarnih podataka: (postoje na lokalnoj, nacionalnoj i međunarodnoj
razini)

o podaci objavljeni u publikacijama međunarodnih organizacija (UNWTO, UN, OECD,

EU)
o podaci objavljeni u publikacijama nacionalnih državnih zavoda za statistiku
o podaci objavljeni u publikacijama drugih državnih organizacija i ureda
o podaci objavljeni u publikacijama turističkih organizacija i udruženja
o podaci objavljeni u svjetski priznatim znanstvenim časopisima
o podaci dobiveni putem istraživačkih aktivnosti postojećih instituta
 

o podaci raspoloživi u posebnim bankama podataka

12. 6. METODE PRIKUPLJANJA SEKUNDARNIH PODATAKA

Informacije s državnih - Formular o ulasku u zemlju, formular o izlasku iz zemlje koje
granica popunjavaju turisti na graničnim prijelazima

- Prednosti: niski troškovi, brzina, trenutačna raspoloživost podataka

- Nedostaci: manjak kontrole, teškoće pri prikupljanju zbog

pomanjkanja odgovarajućeg prostora, neadekvatan način prikupljanja
Ispitivanja na granici   - Prikupljanje informacija o turistima na odabranom uzorku i odabranim
graničnim prijelazima

- Osobni intervju ili podjela anketnih upitnika

- Prednosti: izravno prikupljanje podataka, točnost, mogućnost

prikupljanja detaljnijih informacija, mogućnost određivanja željenog
vremena prikupljanja podataka

- Nedostaci: visoki troškovi, potreba za educiranim ispitivačima, složeni

postupak uzorka koji može zajamčiti pouzdanost podataka, niski
postotak vraćenih anketnih upitnika
Metoda vođenja dnevnika   - Izbor ispitanika, prije ili na početku njihova putovanja koji će voditi
dnevnik za vrijeme boravka u destinaciji
- Pogodno za prikupljanje podataka o potrošnji i aktivnostima turista

- Prednosti: izravno prikupljanje podataka, točnost, detaljniji podaci,

Ispitivanja u prijevoznim
sredstvima
manji troškovi nego u prethodnim vrstama
- Nedostaci: teškoće pri odabiru turista koji će biti spremni voditi
dnevnik, neizvršavanje preuzetih obveza, utjecaj vođenja dnevnika na
ponašanje turista
- Prednost: kad je turistima na raspolaganju samo jedan oblik prijevoza
za dolazak u destinaciju – pouzdanost podataka koja može biti
ekvivalentna ispitivanjima na granici

- Nedostatak: nedovoljna pouzdanost podataka ako su turistima na

Ispitivanja na popularnim
turističkim lokacijama
raspolaganju alternativni oblici prijevoza
- Na mjestima gdje se očekuje veći broj turista
- Prednost: ako na tim mjestima možemo naći turiste koji predstavljaju
željeni uzorak, onda je ova metoda pogodnija od ispitivanja na granici

- Nedostaci: nedovoljna pouzdanost ispitanog uzorka, nepokrivanje

iskustava za vrijeme cijelog putovanja
 

Ispitivanja u smještajnim - Prikupljanje podataka na uzorku odabranih turista u odabranim

objektima smještajnim objektima putem intervjua ili anketnog upitnika

- Prednosti: prevladava ili znatno smanjuje mogućnost dvostrukog

intervjuiranja, prikupljanje preciznijih informacija, jednostavnost
provođenja

- Nedostaci: visoki troškovi, nepokrivanje iskustava za vrijeme cijelog

boravka, neobuhvaćanje turista u privatnom smještaju, nužnost
kooperativnosti osoblja smještajnih objekata
Modeli potrošnje   - Kompjuterske simulacije potrošnje turista u destinaciji

- Najčešći inputi su broj dolazaka turista po zemljama podrijetla i svrsi

putovanja te procjene potrošnje po pojedinim segmentima i tipu
turista

- Prednosti: jeftina, ne zahtijeva sjećanje turista na detalje vezano uz

potrošnju, povezuje potrošnju s tipom turista i mjestom boravka

- Nedostaci: potreba za velikim brojem kvalitetnih informacija, nužnost

Izvještaji o poslovanju
smještajnih objekata
da istraživači temeljito poznaju način praćenja turističke potrošnje,
zahtjevna kompjutorska podrška
- Zasniva se na mjesečnim izvještajima smještajnih objekata
- Prednost: pouzdanost

- Nedostatak: nužnost postojanja čvrstog dogovora sa smještajnim

objektima o dostavljanju potrebnih podataka, neredovitost u
dostavljanju podataka, vremenski i ljudski resursi potrebni za izradu
izvješća
Istraživanje turističke - Prikupljanje podataka o kapacitetima i obilježjima turističke ponude
ponude intervjuiranjem menadžera ili vlasnika ili slanjem anketnih upitnika
poštom na njihove adrese

- Prednosti: fleksibilnost, visoka pouzdanost prikupljenih podataka

- Nedostaci: visoki troškovi, nizak povrata anketnih upitnika, nužnost

potpune suradnje menadžera ili vlasnika

12. 7. MEĐUNARODNI IZVORI SEKUNDARNIH PODATAKA

• Najvažniji izvori na međunarodnoj razini su sljedeće publikacije: publikacije UNWTO-a,
publikacija OECD-a, publikacije IPK Internationala, publikacija F.U.R.-a, publikacija PATA-
e, publikacije Tourism Intelligence Internationala, publikacije WTTC-a, Economic
Intelligence Unit – Industry Forecasts.
 

Prikaz problematike kojom se bave neke od važnijih publikacija:

o Ljetopis turističke statistike – podaci o ukupnim dolascima i noćenjima inozemnih

turista i posjetitelja prema zemljama prebivališta i vrstama smještajnih objekata

o Sažet prikaz turističke statistike – za svaku zemlju daje petogodišnju seriju važnih
turističkih indikatora i podataka

o Barometar turističkih kretanja (UNWTO) – tri dijela: podaci o dolascima, noćenjima,

prihodima i zračnom prometu u tekućoj godini za većinu međunarodnih turističkih
destinacija

o Istraživanje svjetskog i europskog turističkog tržišta (IPK International) – na osnovi

čega je stvorena najveća svjetska baza o turističkim kretanjima i ponašanju turista na
europskom, azijskom i američkom turističkom tržištu

o Godišnje istraživanje njemačkog turističkog tržišta  (F.U.R.) – godišnja analiza

turističkog ponašanja Nijemaca

12. 8. NACIONALNI IZVORI SEKUNDARNIH PODATAKA

Ustanove u RH koje se bave istraživanjem i praćenjem turističkih kretanja na domaćem tržištu:

o DZS RH
o HNB
o HTZ
o Institut za turizam Zagreb
o Horwath Consulting Zagreb

13. TURISTIČKA DESTINACIJA

13. 1. POJAM I DEFINIRANJE TURISTIČKE DESTINACIJE

• Turistička regija je geografski prostor u kojemu postoje zajednička obilježja i sinergija
između turističkih proizvoda i usluga, a sam pojam je vezan uz političko-administrativne
granice unutar kojih se provodi turističko planiranje i politika.
 

• Kriteriji za regionalizaciju turističkog prostora su: homogenost, funkcionalnost,

autonomnost ili samodostatnost.

• Homogena turistička regija zasniva se na turizmu kao stožernoj ekonomskoj aktivnosti te

 je turizam glavni izvor dohotka stanovništva. Heterogena turistička regija je ona u kojoj
turizam ravnomjerno sudjeluje u stvaranju dohotka kao pojedine gospodarske
djelatnosti.

• Prema veličini prostora na kojem se događa turizam razlikujemo makroturističke (veće) i

mikroturističke (manje) regije. U RH bi makroturističke regije bile primorska, gorsko-
planinska i panonsko-peripanonska turistička regija, a mikroturističke regije npr. Istra,
Kvarner, Dalmacija, Lika, Zagrebačka regija, Posavina, itd.

• Turističko mjesto čini prostorno-funkcionalnu cjelinu ponude u turizmu, ali ne mora se

podudarati s administrativnim granicama mjesta.

• Turistička mjesta se mogu klasificirati kao gradovi, županijska središta, planinska,

primorska, toplička, itd.

• Određenom prostoru je u interesu formiranje i uređenje veće prostorne jedinice od

turističkog mjesta jer osigurava:
o Bolje iskorištenje prostora
o Mogućnost valorizacije i manje kvalitetnih turističkih resursa
o Kompleksniju ponudu za potencijalne turiste putem više različitih turističkih
atraktivnosti
o Bolje mogućnosti za stvaranje turističkog identiteta i prepoznatljivosti na turističkom
tržištu
o Bolje mogućnosti za prezentaciju i plasman na turističkom tržištu
o Jamstvo turistima da će naći „sadržajni boravak“

• Turistička destinacija  je geografski prostor koji se razlikuje od mjesta stalnog boravka
turista, a u kojoj se provodi turistička aktivnost i konzumiraju turistički proizvodi, tj.
moguće ju je definirati kao lokaciju turističke potrošnje.

• Ona može postojati na različitim razinama, od nacionalne, regionalne do subregionalne.

Ona predstavlja fleksibilan, dinamičan prostor, čije granice određuje samo tržište,
neovisno o administrativnim granicama.

• Najpopularniji tipovi destinacije: zemlje, gradovi, provincije – regije, odmorišta, ruralna

područja.

• Turistička destinacija u širem smislu može se definirati kao svako odredište turističkog
putovanja, od samostalnog turističkog objekta, aerodroma ili luke do turističkog mjesta,
regije i turističke zemlje.
 

  Pod turističkom destinacijom razumijeva se širi, integrirani prostor, koji gradi svoj
turistički identitet na koncepciji kumulativnih atrakcija, koje omogućuju doživljaj i s
dodatnom turističkom infrastrukturom predstavlja prostor okupljanja turista.

Klasifikacija turističkih destinacija prema UNWTO-u:

Udaljena destinacija Najudaljenija je od domicila turista.
Glavna destinacija Mjesto je gdje turisti provedu najviše vremena na putovanju.
Motivirajuća destinacija Mjesto je ili područje koje turist bira kao primarno odredište svog
putovanja.

• U geografskom smislu destinacija može imati makroobilježlje ili mikroobilježlje.

Na makrorazini to može biti Hrvatska kao turistička destinacija na Mediteranu, Istra kao
turistička destinacija u Hrvatskoj i sl.
  Na mikrorazini  ulogu destinacije mogu imati gradovi i mjesta prepoznatljiva po
određenim obilježjima: primjerice Dubrovnik, Opatija, Motovun, Zagreb i dr.

Najvažnija obilježja turističke destinacije:

o Da čini prostornu cjelinu
o Da raspolaže odgovarajućim elementima ponude
o Da je orijentirana prema turističkom tržištu
o Da je neovisna o administrativnim granicama
o Da se destinacijom mora upravljati

13. 2. ATRAKTIVNOST TURISTIČKE DESTINACIJE

• Turističke atrakcije je moguće interpretirati kao žarište rekreacije i obrazovne aktivnosti
izletnika i turista koje oni često dijele s domaćim stanovništvom. Prema vrsti, atrakcije se
mogu grupirati kao prirodne i one koje je čovjek sam izgradio.

• U prirodne atrakcije ubrajamo: klima, planine, rijeke, jezera, flora i fauna, pejsaž,
rezervati životinja i dr. Atrakcije koje je stvorio čovjek obuhvaćaju kulturno – povijesnu
baštinu (muzeji, zbirke, spomenici), etnosocijalne i umjetničke atrakcije pa sve do
atrakcija poput tematskih parkova, zabavnih parkova, kazališta, glazbenih manifestacija i
sl.
Elementi atraktivnosti destinacije:
o Klima i prirodne ljepote
o Kulturna i društvena obilježja
o Dostupnost
o Odnos prema turistima
o Infrastruktura
o Razina cijena
o Mogućnosti za kupnju
o Sadržaji za sport, rekreaciju, edukaciju i dr.
 

• Najvažniji elementi pri ispitivanju atraktivnosti različitih destinacija u RH su klima,

prirodne ljepote i cijene.

13. 3. UPRAVLJANJE TURISTIČKOM DESTINACIJOM

POJAM DESTINACIJSKOG MENADŽMENTA

• Upravljanje destinacijom potrebno je ponajprije zbog njezine konkurentnosti i održivosti.

Konkurentnost destinacije je sposobnost destinacije da poveća turističku potrošnju, da
privlači turiste u većoj mjeri uz zadovoljenje nezaboravnog iskustva i da sve to čini na
profitabilan način, uz obogaćivanje dobrobiti za buduće generacije.

Komponente dugoročnog cilja upravljanja turističkom destinacijom:

o Optimalan gospodarski razvoj destinacije
o Viša razina životnog standarda stanovništva
o Očuvanje potrebne razine ekologije
o Očuvanje kulturno-povijesne baštine te njezino stavljanje u funkciju gospodarskog i
općeg razvoja

• Destinacijski menadžment koordinira one turističke funkcije u destinaciji koje ne mogu

obavljati pojedinačni nositelji ponude ili zajednički imaju veće izgleda za ostvarivanje
ciljeva.

3 podsustava destinacijskog poslovnog sustava:

Poduzetnički podsustav Poslovni subjekti čija je osnovna svrha ostvarenje dobiti
Javnoupravni podsustav Jedinice lokalne uprave i samouprave
Ostali podsustavi TZ; stanovništvo, udruge i dr.

• Uloga destinacijskog menadžmenta proizlazi iz posebnosti turističke ponude turističke

destinacije koja se odnosi na javni karakter ponude te na nositelje.
Javni karakter ponude temelji se na javnim dobrima koja služe svima u destinaciji iz
područja prirodnih, povijesnih, kulturnih i drugih atraktivnih resursa.
Različiti nositelji turističke ponude imaju brojne zajedničke ciljeve koje mogu bolje
ostvariti zajedno nego svaki posebno. Istodobno oni mogu biti i međusobni konkurenti
pa je potrebna koordinacija u svim područjima.

• Destinacijski menadžment je poslovna aktivnost koja spaja i koordinira rad različitih

poslovnih i drugih subjekata u kreiranju i realizaciji turističkog proizvoda radi ostvarenja
njegove optimalne kvalitete, konkurentnosti, održivosti te postizanja optimalnih
ekonomskih učinaka na turističkom tržištu.
 

FUNKCIJE DESTINACIJSKOG MENADŽMENTA:

FUNKCIJA PLANIRANJA U TURISTIČKOJ DESTINACIJI

• Turistička politika i razvoj destinacije vezani su uz lokalnu razinu (što se ne odnosi nužno
na lokalne administrativne granice). Lokalno turističko planiranje i politika zahtijevaju
razumijevanje različitih interesa i utjecaja koji oblikuju razvoj destinacije i čine je
 jedinstvenim.

Prema Smithu, lokalna destinacija može biti sljedeće:

Regija Gdje su unaprijed određene administrativne granice
Homogena regija Gdje je lokalna destinacija određena konzistentnim društvenim,
ekonomskim i kulturnim obilježjima koje je razlikuju od drugih regija
Funkcionalna regija Gdje su granice lokalne destinacije određene skupinom funkcionalnih
interakcija
U praksi lokalno planiranje i politika koriste se sa sva tri pristupa.

Faktori lokalnog turističkog planiranja:

o Učinci globalizacije i ekonomskog preustroja lokalnih zajednica

o Migracije stanovništva, demografska i socioekonomska obilježja lokalnih zajednica te
njihov odnos prema turizmu
o Politička važnost turizma na lokalnoj razini
o Priroda sociokulturnih važnosti i obilježja okruženja iz kojih turizam crpi koristi
o Mogućnost javnog financiranja i potpore turizmu

• Integralno planiranje je svjesna i kontinuirana planska aktivnost različitih aktera u cilju

predviđanja, oblikovanja i usmjeravanja razvoja na određenom prostoru. Integrirani
pristup dimenzionira razvoj u granicama raspoloživih prirodnih potencijala, a objedinjuje
ekonomske, socijalne, prostorne, ekološke i infrastrukturne aspekte.
 

Integralno planiranje se svodi na:

o strateško - određuje ciljeve i smjernice za sve operativne aktivnosti u sklopu turističke
destinacije
o operativno – analitička je koncepcija strateških planova s detaljnom razradom politike,
vrsta programa, nositelja i pretpostavki za realizaciju strateških planova razvoja
turističke destinacije

Strateško planiranje sadržava:

Vizija Najčešće uključuje globalne ideje vodilje kao i metode strateške analize i
planiranja
Misija Obuhvaća procjenu dostignutog razvoja destinacije u pogledu iskorištenja
resursa, konkurentnosti, kvalitete ponude te čini scenarij budućeg razvoja
destinacije.
Ciljevi razvoja Proizlaze iz vizije i misije te određuju nakanu, smjernice i strategiju razvoja. To
mogu biti primjerice razvijanje infrastrukture, novi razvojni programi, povećanje
zadovoljstva posjetitelja, povećanje ekonomskih učinaka i sl.
Strategija razvoja Određuje brojne aktivnosti koje su potrebne za provođenje ciljeva i smjernica
razvoja destinacije.

FUNKCIJA ORGANIZIRANJA U TURISTIČKOJ DESTINACIJI

• Funkcija organiziranja u turističkoj destinaciji može se definirati kao sustav povezivanja,

koordiniranja i upravljanja različitim elementima turističke ponude radi optimalnog
ostvarivanja planirane strategije razvoja turizma destinacije.

Problemi proizlaze iz:

Organizacijska kultura
Razina odgovornosti
 
Kolizija javnih i privatnih
interesa
Ona oslikava odgovornost za donošenje odluka, pouzdanost, radnu
etiku te učinkovitost u izvršavanju odluka. O njoj ovisi način
obavljanja menadžerskih funkcija, imidž destinacije i u završnici
efikasnost i profit.
Proizlazi iz određene hijerarhije upravljanja i vođenja. Razina
odgovornosti na razini destinacijskog menadžmenta nije uvijek
jasno određena ni institucionalno utvrđena pa ni dovoljno
učinkovita.
Proizlazi iz različitih interesa i možebitne međusobne konkurencije
(posebice između pojedinih hotela u destinaciji).

• Funkcije marketinga lokalne destinacije pojavile su se s namjerom da promoviraju svoju

zajednicu. Glavna uloga destinacijskih marketinških organizacija je da razvijaju povoljne
predodžbe u mislima potrošača i posrednika.
 

FUNKCIJA KONTROLE U TURISTIČKOJ DESTINACIJI

• Budući da je turizam radno intenzivna djelatnost, temeljna pretpostavka uspješnosti je

kvaliteta zaposlenih, ali i svih materijalnih resursa koji čine kategoriju turističkog
proizvoda.
• Strateško poslovno planiranje bazira se na sustavu total quality management (TQM)
odnosno upravljanja cjelokupnom kvalitetom. Sustav TQM orijentiran je na tržište
kupaca pri čemu je kupac kralj u sustavu potpune kvalitete jer proces počinje i završava
kupcem.
• Sustav TQM u turizmu zasniva se na standardima i kontroli njihove primjene. Prve
standarde kvalitete u turizmu uveli su hotelski lanci.

Elementi ocjene kvalitete proizvoda turističke destinacije:

o Vrsta i kvaliteta smještaja, ugostiteljskih, trgovačkih i dr. smještaja
o Kvaliteta okoliša
o Kvaliteta prometa
o Kvaliteta sigurnosti
o Kvaliteta rekreacijskih, kulturnih, zdravstvenih i dr. sadržaja
o Kvaliteta gostoljubivosti na svim razinama
o Kvaliteta informiranja
o Kvaliteta odnosa vrijednosti za novac

ŽIVOTNI CIKLUS TURISTIČKE DESTINACIJE

• Životni ciklus destinacije je fleksibilni model životnog ciklusa destinacije koji označava
različite faze u evoluciji destinacije, kao i promjene koje se u njoj dešavaju tijekom
njezinog prelaska iz jedne faze u drugu.

• Kao kritičke čimbenike navodi promjene u željama i potrebama posjetitelja, uništavanje

prirodnog i izgrađenog okoliša, kao i promjenu ili nestanak onih atrakcija koje su turiste
privukle u to područje.
 

Životni ciklus turističke destinacije sastoji se od sljedećih faza:

Istraživanje Zasniva se na prirodnim ljepotama i malom broju posjetitelja. Razlog tomu

 je siromašna ponuda i nepostojanje komunikacije jer je turizam tek u
začecima.
Angažiranje Faza rasta i formiranja ponude za posjetitelje i promociju destinacije. Broj
posjetitelja se povećava, nastaju turističke zone i tržišna područja.
Razvojna faza Dolazak velikog broja turista zbog čega mogu nastati i problemi zbog
pretjeranog iskorištenja i smanjenja kvalitete usluga.
Faza konsolidacije Podrazumijeva omogućavanje rasta broja posjetitelja i povećanje kvalitete
proizvoda destinacije.
Stagnacija Događa se kad je dosegnuta gornja razina kapaciteta nosivosti u destinaciji
što se odražava na pad kvalitete i konkurentnosti. Ulažu se sve veći napori
u zadržavanje posjetitelja.
Propadanje Razda je kad su stalni posjetitelji zauvijek izgubljeni i dolazi do drastičnog
pada turističkog prometa. Kapaciteti se namjenjuju u druge svrhe.
Pomlađivanje Traži nova tržišta, nove kanale distribucije, višu kvalitetu, nove investicije i
destinacije proizvode, učinkovitija sredstva promocije i dr.

• Najvažnija misija upravljanja turističkom destinacijom je osigurati njenu dugoročnu

konkurentnost na tržištu, kao i održivi razvoj destinacije.

14. PLANIRANJE I ODRŽIVI RAZVOJ TURIZMA

14. 1. PLANIRANJE U TURIZMU

• Planiranje je prije dijalektička (sustav iznošenja argumenata i objašnjenja se preklapa s
drugim koncepcijama, pa i onim oprečnima) nego analitička koncepcija (može se
definirati tako da utvrdimo što je planiranje, a što nije).
 

• Planiranje u širem smislu polazi od pitanja što zapravo treba planirati u turizmu, da li

čitavu pojavu, fenomen turizma kao takav ili njegove dijelove.

• Planiranje u užem smislu se odnosi na pojedine poslovne subjekte u turizmu ili sama
turistička kretanja, primjerice planiranje u jednom hotelu ili planiranje visine turističke
potrošnje i dr.

• Planiranje na globalnoj razini može biti međunarodno, nacionalno i regionalno.

• Planiranje na mikrorazini se može svesti na pojedine turističke djelatnosti unutar

određene turističke destinacije u užem smislu (npr. planiranje ugostiteljstva, hotelijerstva
i sl.).

• Planiranje u turizmu se može definirati kao proces utvrđivanja odgovarajućih budućih

aktivnosti u spektru više mogućnosti (opcija).

Klasifikacija pristupa turističkom planiranju:

o Planiranje ad hoc
o Prostorno destinacijsko planiranje
o Planiranje vođeno potražnjom – stvaranje tržišta
o Planiranje vođeno ponudom

U turizmu se planiranje promatra kao proces i kao metoda:

Planiranje kao proces Svjesno utvrđivanje ciljeva i zadataka koji se u određenom vremenu
nastoje ispuniti.
Planiranje kao metoda Načini i metodološki postupci kojima se utvrđuju planovi, ciljevi, sadržaji i
aktivnosti za njihovo ostvarenje.
• Aktivnost planiranja završava pisanjem plana. Plan  predstavlja stručnu podlogu za
svjesno i odgovorno upravljanje razvojem.
•

FAZE PLANIRANJA U TURIZMU

Faze planiranja:

o Identifikacija problema
o Određivanje ciljeva
o Prikupljanje podataka
o Analiza i interpretacija podataka
o Kreiranje alternativnih rješenja i scenarija
o Odabir odgovarajuće alternative
o Kreiranje konačnog plana
o Implementacija i evaluacija plana
 

6 temeljnih koraka planiranja:

o Pripremna faza planiranja

o Utvrđivanje ciljeva turističkog razvoja
o Istraživanje i evaluacija
o Analiza i sinteza podataka dobivenih istraživanjem i njihovih međusobnih odnosa
o Formuliranje preporuka
o Implementacija i provođenje plana

RAZVOJNO PROSTORNO PLANIRANJE U TURIZMU

• Prostorno planiranje  je sastavni dio integralnog planiranja kojim se usmjerava i

usklađuje ekonomski, socijalni i prostorni razvoj u određenom području, temeljen na
prostoru kao faktoru razvoja i potrebama kao tržištu potražnje.
Prema ovoj definiciji prostor u turizmu je aktivan čimbenik turističkog razvoja, pa je i
prostorno paniranje razvojno.

• Glavni instrumentarij razvojnog prostornog planiranja su razvojni prostorni planovi

kojima se utvrđuje stanje prostora, kriteriji vrednovanja, ciljevi razvoja, mogućnosti i
ograničenja te korištenje prostora prema načelima održivog razvoja.

2 vrste planova:
Globalni (master) razvojni
planovi
Detaljni razvojni planovi
U prostornom smislu mogu biti nacionalni, regionalni i
destinacijski planovi razvoja turizma koji postavljaju globalne
ciljeve i koncepciju razvoja.
Odnose se na manje prostorne cjeline, a temelje se na globalnom
planu. Detaljniji su i precizniji. Mogu biti dugoročni (više od 5
godina) i kratkoročni (do 5 godina).

• Integralno planiranje u turizmu se strukturira na strateško i operativno.

• Strateško planiranje je proces pripreme kratkoročnih i dugoročnih strategija koje mogu

dosegnuti poslovne i korporativne ciljeve.
Strateško planiranje definira svrhu i smjer za sve operativne aktivnosti, a od sudionika
zahtijeva postizanje konsenzusa o srednjoročnim i dugoročnim ciljevima.

• Operativno planiranje se svodi na formuliranje detaljnih programa, politika i procedura

nužnih za ostvarenje strateškog plana.

• Strateško planiranje se svodi na aktivnosti transformacije turističko proizvoda

namijenjenog masovnom tržištu prema turističkom proizvodu visoke vrijednosti za
diferencirano turističko tržište.
 

• Poseban problem razvoja konkurentnosti hrvatskog turizma proizlazi iz njegova izrazito

sezonskog karaktera i prosječno niske razine iskorištenja kapaciteta čime se ne može
osigurati visoka profitabilnost poslovanja.

14. 2. ODRŽIVI RAZVOJ TURIZMA

POJAM ODRŽIVOG RAZVOJA

Rast Označava pomak neke društvene ili ekonomske pojave u kvantitativnom smislu.
Razvoj Novo je stanje i kretanje neke pojave, novi ciljevi i blagostanje koje želimo ostvariti u
sadašnjosti i budućnosti.
• Održivi razvoj je promjena strukture globalne proizvodnje i potrošnje koji ne remete
ekosustave.
• Primjena koncepcije održivog razvoja u turizmu treba osigurati da nekontrolirani razvoj
ne uništi ili devastira resurse na temelju kojih se turizam i počeo razvijati na određenom
području.

NAČELA ODRŽIVOG RAZVOJA TURIZMA

• Ključni čimbenik održivog razvoja u turizmu su ljudi koji se nalaze u različitim ulogama i
obavljaju različite aktivnosti: turisti, zaposlenici, organizacije i javne službe, lokalno
stanovništvo te sve ostale osobe koje rade ili posjećuju destinaciju.

Načela ekološke održivosti

• Ekološka održivost razumijeva razvoj koji je usklađen s održavanjem ekoloških procesa,

biološkim različitostima i resursima.
• S obzirom da turizam nije jedini korisnik prirodnih resursa, potrebno ja da brigu o zaštiti
prirodnih resursa i troškove održivosti preuzmu svi korisnici okoliša. Zato se javlja
menadžment okoliša koji primjenjuje različita menadžerska znanja, tehnike i metode pri
upravljanju gospodarskim subjektima rad očuvanja okoliša koji je važan za poslovanje i
ima esencijalnu važnost za opstanak čovječanstva.

• Okolica je termin koji se koristi u prostornom smislu, određen granicama nekog prostora.

• Okoliš je termin koji se koristi u ekološkom smislu vezan za prirodu i njezino korištenje.

• Okruženje ima šire značenje, a označava prirodne, društvene i ekonomske uvjete života.
 

• Ekologija je znanstvena disciplina koja sintetizira znanja i postupke prirodnih i društvenih

znanosti radi proučavanja odnosa između pojedinih ekosustava i organizama te prirodne
i društvene okoline.

• Ekonomika okoliša je znanstvena grana ekonomskih znanosti koja proučava ekonomske

zakonitosti u korištenju prirodnih resursa i zaštiti okoliša. Pretpostavka na kojoj se temelji
ekonomika okoliša je spoznaja da okoliš nije entitet koji je odvojen od gospodarstva već
sve promjene u gospodarstvu utječu na okoliš i obratno.

• Obnovljivi resursi su oni koji se mogu obnoviti ako se rabe tako da se ne ugrozi njihova
priroda obnavljanja i rasta, primjerice, izvori vode, zemlja, zrak, sunce i sl.

• Neobnovljivi resursi su oni koji se ne mogu upotrebom obnoviti ili se ne reproduciraju u

istom opsegu, primjerice: nafta, rudnici, šume i sl.

Načela sociokulturne održivosti

• Sociokulturna održivost proizlazi iz tzv. društvenih funkcija turizma. Socijalna funkcija

turizma utječe na smanjenje socijalnih razlika između pojedinih ljudskih skupina, klasa,
naroda ili rasa. Kulturna funkcija turizma označuje utjecaj što ga turistički receptivne
zemlje imaju na kulturnom planu prema inozemnim ili domaćim posjetiteljima.

• Iako sociokulturna funkcija ima pozitivno djelovanje u prožimanju kultura u

međusobnom razumijevanju ljudi, ipak su mogući i brojni negativni utjecaji, primjerice,
odnosi lokalnog stanovništva prema bogatim turistima mogu izazvati negativne
konotacije koje se nazivaju psihološkom rezistencijom.

• Sociokulturna održivost jamči kompatibilnost razvoja s očuvanjem kulture i sustava

vrijednosti ljudi na koje utječe razvoj te trajno održavanje i isticanje identiteta lokalne
zajednice.

• Moralni kapital čini kulturološki identitet, institucije, općeprihvaćeni standardi, poštenje,

disciplina.

Načela ekonomske održivosti

• Ekonomska održivost se zasniva na zdravom i ekonomski učinkovitom razvoju koji
razumijeva optimalno upravljanje resursima tako da se njima mogu koristiti i budući
naraštaji.

• Ekonomska održivost u turizmu je kompatibilna s ekološkim i sociokulturnim načelima

održivosti.
 

• Ekološka održivost turizma nalaže da se ekonomski vrednuje tzv. prirodni kapital

uključivanjem njegove vrijednosti u cjelovit gospodarski sustav.

• Sociokulturna održivost turizma je također u funkciji ekonomske održivosti. Održivi

turizam je pobornik aktivne zaštite i sociokulturne održivosti jer implicira odgovorniji
odnos čovjeka prema njegovu okruženju i razvoju.

POLITIKA ODRŽIVOG RAZVOJA TURIZMA

• Održivi razvoj je globalni pojam pa su njegovi nositelji na međunarodnoj, nacionalnoj i

regionalnoj razini.

• Oblikovanje i implementacija održivog turističkog razvoja najcjelovitije sadržava AGENDA

21. Ona je plan aktivnosti na svim područjima u svezi s održivim razvojem turizma na
zemlji. AGENDA 21 je donesena u Genovi 1992.g. od strane Komisije za pripremu
Konferencije Ujedinjenih naroda o okolišu i razvoju (UNCED).

Načela AGENDE 21 važna za turizam:

o Čovjek je u središtu interesa održivog razvoja. On mora imati mogućnost zdravog i

produktivnog života u skladu s prirodom.

o Države imaju suvereno pravo iskorištavati svoje resurse u skladu s njihovom

politikom razvoja i zaštite okoliša, te imaju odgovornost  osigurati da aktivnosti u
područjima pod njihovom jurisdikcijom i kontrolom ne uzrokuju štete na okolišu drugih
država.

o Svatko ima pravo na razvoj na način da se omogući razvoj i kvalitetan okoliš sadašnjim i
budućim generacijama.

o Sve države i ljudi moraju surađivati u ostvarenju temeljnog zadatka – prevladavanja

siromaštva, kao važnog zahtjeva održivog razvoja.

o Države moraju surađivati u duhu globalnog partnerstva na očuvanju, zaštiti i obnovi

zdravog i integralnog ekosustava Zemlje. Države imaju zajedničke, ali i posebne
odgovornosti.
 

o Za dostizanje održivog razvoja i više kvalitete života svih ljudi države moraju smanjiti
i/ili eliminirati neodržive načine proizvodnje i potrošnje, te promovirati prikladnu
demografsku politiku.

o S problemima zaštite okoliša najbolje se suočava i rješava ih uz sudjelovanje

stanovništva. Na nacionalnoj razini svaka osoba mora imati adekvatan pristup
informacijama u svezi stanja okoliša.

o Države moraju donijeti efikasnu pravnu regulativu po pitanju zaštite okoliša.

Standardi zaštite okoliša, menadžerski zadaci i prioriteti trebaju biti usklađeni sa
stanjem okoliša u području gdje subjekt djeluje.

o Države moraju efikasno surađivati kako bi osujetile namjere i aktivnosti premještanja

onih aktivnosti koje su ekološki opasne i opasne po ljudsko zdravlje i druge zemlje.

o Nacionalne vlasti trebaju  nastojati promovirati korištenje ekonomskih instrumenata,

prema kojem zagađivač treba snositi troškove zagađenja

o Procjena utjecaja na okoliš, kao nacionalni instrument, treba biti korištena u svim

slučajevima gdje postoji sumnja da bi određeni projekt mogao imati negativne utjecaje
na okoliš.

o Države moraju odmah izvijestiti druge države o svim prirodnim katastrofama i ostalim
potencijalnim opasnostima koje mogu izazvati iznenadne štetne učinke na okoliš tih
država.

o Znanje i tradicionalna praksa autohtonog stanovništva  i njihovih zajednica imaju

vitalnu ulogu u menadžmentu zaštite okoliša i razvoju.

o Potrebno je zaštititi okoliš i prirodne resurse  ljudi koji su ugnjetavani ili pod
okupacijom.

o Mir, razvoj i zaštita okoliša su međuzavisni i neodvojivi.

o Države moraju u miru rješavati sve nesuglasice po pitanju zaštite okoliša u skladu s
Poveljom Ujedinjenih naroda.

o Države i ljudi moraju surađivati u dobroj vjeri i u duhu partnerstva s ciljem ostvarenja
ovih načela, te u budućem razvoju međusobnog prava na području održivog razvoja.

• Održivi razvoj se može opisati kao ciljni trokut u kojem se uravnotežuju tri naizgled
konfliktna područja: okoliš, društvo i ekonomija.
 

Ta tri elementa moraju u turističkom razvoju biti iskorištena tako da promoviraju

ekološku odgovornost, ekonomsku efikasnost i društveno osjetljiv turizam na svim
razinama.

Načela održivog razvoja turizma:

o menadžment i planiranje potrebno je usmjeriti prema adekvatnom korištenju resursa

u turizmu

o koncepcija održivog razvoja nije “antirazvojna”, nego ističe limite koji se odnose i na

turizam

o koncepcija mora obuhvatiti dugoročni razvoj turizma

o menadžment održivog razvoja turizma treba voditi računa o problemu zaštite okoliša,

ali i o ekonomskim, društvenim, kulturnim, političkim i drugim pitanjima

o svi zainteresirani subjekti trebaju biti uključeni u donošenje odluka o održivom razvoju

o poduzeća trebaju iskoristiti tržišne prednosti primjene održivog razvoja

o zbog mogućih sukoba u korištenju resursa, nužni su ustupci i kompromisi

o u ocjeni koristi i troškova održivog razvoja turizma treba uvažavati sve subjekte koji
imaju utjecaj na održivi razvoj