TURIZAM – TERMINOLOGIJA, KLASIFIKACIJA I POVIJESNI RAZVOJ

Uvod
•Turizam je stekao status jedne od najmasovnijih, najdinamičnijih i najsloženijih društveno-
ekonomskih pojava suvremenog doba.
•Turizam spada u red mlađih društveno-ekonomskih pojava pa je i predmetom znanstvenih
istraživanja postao tek polovicom 20. st., kada je počeo njegov dinamičan rast i razvoj.
•Nužan je interdisciplinarni pristup izučavanju turizma, jer samo podjednakim vrednovanjem
njegovih društvenih i ekonomskih učinaka te istraživanjem pozitivnih i negativnih utjecaja može se
spoznati njegova bit.

Definicije pojmova turist i turizam

Kriteriji za definiranje pojma turist/turizam:
→ prostorna komponenta (svaku osoba koja poduzima putovanje od točke A do točke B nazivamo
putnikom. Ipak svaki putnik nije turist, iako je svaki turist putnik! UNWTO u svojoj definiciji navodi da
se putovanje mora događati izvan uobičajene sredine određene osobe (bilo u zemlji ili u inozemstvu)

→ obilježja putovanja (osoba napušta uobičajenu sredinu na vlastitu inicijativu i to dobrovoljno u

okviru svog slobodnog vremena te pri tome ne obavlja lukrativnu djelatnost, niti tijekom putovanja
niti u odredištu boravka, a putovanje je uvijek dvosmjerno)
→ vremenska komponenta (osoba mora privremeno izbivati izvan uobičajene sredine dulje od 24
sata ali maksimalno do godine dana. Osobu koja izbiva izvan uobičajene sredine manje od 24 sata
(ne ostvaruje noćenje) nazivamo izletnik ili jednodnevni posjetitelj)
→ svrha putovanja (osobe koje putuju motivirane odmorom, rekreacijom, sportom, zdravstvenim
razlogom, posjetom prijateljima ili su na poslovnom putu, studiju ili hodočašću prema definiciji
UNWTO-a ubrajaju se u turiste. Turistima se ne smatraju aktivni pripadnici oružanih snaga, putnici na
dnevnim rutinskim putovanjima, putnici koji svaki dan putuju na posao, u školu, putnici u tranzitu,
migranti i radnici na privremenom radu, nomadi, izbjeglice i prognanici, osobe iz diplomatskog kora
te konzularni predstavnici)

1
• UNWTO definira turista kao osobu koja putuje izvan svoje sredine kraće od 12 mjeseci i čija glavna
svrha putovanja nije vezana za obavljanje neke lukrativne aktivnosti u mjestu koje posjećuje.
• Sa sociološkog aspekta turist je dobrovoljni privremeni putnik koji putuje u očekivanju zadovoljstva
koja mu mogu pružiti neovisnost i promjene doživljene na relativno dugom i neučestalom
dvosmjernom putovanju (Cohen, 1974.)
• S antropološkog aspekta turist je osoba privremeno nezauzeta poslom koja putuje da doživi
promjenu (Smith, 2001.)

Klasifikacija putnika prema UNWTO-u

Tumačenje:
(1) Posjetitelji koji borave najmanje jednu noć u zemlji koju posjećuju.
(2) Strane zračne ili brodske posade koje uzimaju smještaj u zemlji koju posjećuju.
(3) Posjetitelji koji ne noće u posjećenoj zemlji iako postoji mogućnost posjeta tijekom dana ili više
dana i koji se vraćaju na svoj brod ili vlak da bi prespavali.
(4) Uobičajeno uključeni u izletnike. Odvojena klasifikacija ovih posjetitelja nije preporučljiva.
(5) Posjetitelji koji dolaze i odlaze istoga dana.
(6) Posade koje nisu rezidenti zemlje koju posjećuju i koji ostaju samo jedan dan.
(7) Putnici koji putuju iz zemlje domicila u drugu zemlju na dužnost i obratno (uključujući kućnu
poslugu i uzdržavanu pratnju).
(8) Putnici koji ne napuštaju tranzitno područje zračnih ili brodskih luka. U određenoj zemlji, tranzit
može uključivati i boravak od jednog ili više dana. U tom slučaju oni trebaju biti uključeni u statistiku
posjetitelja.

2
Definicije pojmova turist i turizam

• Turizam je skup odnosa i pojava koje proizlaze iz putovanja i boravka posjetitelja nekog mjesta ako
se tim boravkom ne zasniva stalno prebivalište i ako s takvim boravkom nije povezana nikakva
njihova gospodarska djelatnost (Hunziker i Krapf (1942.)).
• Ova definicija naglašava:
 dvije osnovne determinante turizma:
1)prostor izvan domicila i
2)potrošnja sredstava stečenih izvan mjesta turističkog boravka.
 dvije komponente turizma:
• dinamička – odnosi se na putovanje koje se mora poduzeti da bi do turističke aktivnosti uopće
došlo
•statična – odnosi se na boravak u destinaciji koji mora osigurati zadovoljenje potreba turista i
ispunjenje očekivanog turističkog doživljaja.

• Turizam je skup pojava i odnosa proizašlih iz interakcije turista, davatelja usluga, državnih i lokalnih
zajednica domaćina u procesu privlačenja i ugošćavanja turista i drugih posjetitelja (Goeldner i sur.,
2000.).
•Iz ove definicije razaznaju se četiri temeljna subjekta koji u turizmu dolaze u međusobni doticaj:
1) privremeni posjetitelji – osobe s različitim očekivanjima u ispunjenju svojih turističkih potreba
2) poduzetnici i ostali pružatelji usluga – oni koji privremenim posjetiteljima nude proizvode i usluge
za zadovoljenje njihovih potreba i želja
3) javni sektor zemlje domaćina – koji ostvaruje javne prihode
4) lokalna zajednica kao domaćin turistima – odražava pozitivne i negativne strane kulturnog i
gospodarskog utjecaja turizma.
Iz pokušaja da se brojne definicije turizma svrstaju prema različitim kriterijima Cooper i sur. (1998.)
definicije turizma dijele na definicije s aspekta potražnje i definicije s aspekta ponude.

→ Definicije s aspekta potražnje:

• Turizam uključuje aktivnosti proizašle iz putovanja i boravka osoba izvan njihove uobičajene
sredine ne dulje od jedne godine radi odmora, poslovnog putovanja i drugih razloga neovisnih o
aktivnostima za koje bi primili ikakvu naknadu u mjestu koje posjećuju (UNWTO, Nica 1999.).
• Ova definicija naglašava uvjete koji determiniraju turizam:  duljina boravka – minimum jedno
noćenje i maksimalni boravak do godinu dana  svrha putovanja – odmor, zabava, rekreacija

• Također, iz ove definicije proizlazi pet temeljnih obilježja turizma:

• turizma nema bez putovanja i kretanja ljudi te njihova boravka u turističkim destinacijama
• putovanje i boravak moraju se zbivati izvan uobičajene sredine u kojoj se osoba kreće, živi i radi, pa
tako turizam inicira nove aktivnosti koje osobe ne prakticiraju u domicilu
• turizam se zasniva na dvosmjernom, odnosno kružnom putovanju (domicil – turističko odredište –
domicil) koje ima definiran vremenski interval u kojem se događa
• svrha turističkog putovanja nikad se ne veže uz stalni boravak u destinaciji ili zapošljavanje
• u turističkom odredištu turisti troše, ali ne privređuju.

3
→Definicije s aspekta ponude:
• Turizam je privremeno kretanje u destinacije izvan uobičajenog mjesta stalnog boravka i rada koje
uključuje aktivnosti za vrijeme boravka u destinaciji i usluge kojima se zadovoljavaju potrebe turista
(Cooper i sur., 1998.).
•Većini definicija zajedničko je sljedeće:
• turizam se stavlja u opći kontekst putovanja iz zadovoljstva izvan uobičajene sredine
• s ekonomskog aspekta ključan je akt potrošnje sredstava stečenih u domicilu a potrošenih u
turističkom odredištu.
Inicijalni poticaji razvoju turizma
•Često se naglašava da je razvoj turizma ubrzan procesom industrijalizacije koji je potaknuo proces
urbanizacije.
• Početkom 19. st. kada je započeo nagli razvoj industrije dolazi i do sve veće koncentracije radnih
potencijala u velikim gradovima.
• Život u urbanim sredinama koji prati buka, onečišćenje, stresovi i otuđenost – budi želju za
bijegom.
• Industrijalizacija i urbanizacija nisu stvorile samo individualnu potrebu za uključenjem u turistička
kretanja, već je to postala i kolektivna potreba.
• Industrijalizacija i urbanizacija izravno stvaraju turističke potrebe!

• Turistička potreba predstavlja skup pojedinačnih potreba koje zajednički zadovoljavaju pojedinca ili
skupinu potrošača u njihovoj namjeri da se odmore i rekreiraju na turistički način.

• Potrebe se u teoriji dijele na dvije osnovne skupine:

1) primarne ili egzistencijalne (potrebe za hranom, vodom, stanovanjem, odjećom, obućom
ogrjevom i sl.)
2) sekundarne potrebe (zadovoljavaju se tek kada čovjek zadovolji svoje primarne potrebe; turističke
potrebe spadaju u sekundarne potrebe višeg reda; budući da se zadovoljavanje sekundarnih potreba
može međusobno supstituirati stupanj elastičnosti zadovoljenja turističkih potreba veći je od
zadovoljenja primarnih potreba).

Turističke potrebe mogu se zadovoljiti uključivanjem u turistička putovanja osoba koje raspolažu sa
dvije skupine resursa:
→ slobodno vrijeme – koje se može ali i ne mora upotrijebiti za provođenje odmora i rekreacije izvan
mjesta stalnog boravka i/ili rada
→ slobodna sredstva – koja se mogu ali i ne moraju potrošiti na putovanje i boravak u turističkoj
destinaciji.
• Budući da turizam uvijek uključuje putovanje, za nastanak i razvoj turizma od iznimne je važnosti
razvoj prometnica i prijevoznih sredstava.

• U drugoj polovici 19. st. stvoreni su uvjeti za masovni prijevoz putnika na veće udaljenosti što je
utjecalo i na sniženje cijena usluga prijevoza.

4
• Subjektivni, čak i iracionalni čimbenici koji potiču turistička kretanja i turističku potrošnju:  moda
(usmjerava turističku potražnju prema određenim turističkim destinacijama)  društveni prestiž
(može biti i svrha putovanja ako se turizam povezuje s “demonstrativnim” doživljajima koje
pojedinac prepričava drugima)  ljubav (neke su se turističke destinacije razvile zahvaljujući imidžu o
“zajamčenoj ljubavnoj pustolovini”)  vjera (vjera je vrlo važan subjektivni čimbenik koji potiče
masovna hodočašća).

Motivi turističkih putovanja

• Motivi koji pokreću ljude na turistička putovanja su bijeg od rutine svakodnevice odnosno, odmor,
rekreacija izvan uobičajene sredine, očuvanje zdravlja i želja za novim doživljajima. • Percepcija
odmora i rekreacije izvan uobičajene sredine veže se uz određenu glavnu aktivnost i niz sporednih
aktivnosti na odmoru, što podrazumijeva da na konačnu odluku utječe splet motiva koji manjim ili
većim intenzitetom djeluju na ponašanje turista. • Poznavanje motiva koje ljude pokreću na
turistička putovanja od posebne je važnosti za sve pružatelje usluga u turizmu jer im to omogućava
da svoje proizvode i usluge oblikuju prema interesima turističkih potrošača.

Vrste i oblici turizma

• Turizam je složena i slojevita društveno-ekonomska pojava te ga je moguće analizirati i raščlanjivati
po različitim kriterijima.
• UNWTO u metodologiji TSA turizam dijeli na:
1) domaći turizam (eng. domestic tourism) (uključuje turistička putovanja (i boravak) domicilnog
stanovništva (rezidenata) u različite destinacije unutar granica vlastite zemlje)  receptivni turizam ili
ulazni turizam (eng. inbound tourism) (uključuje turiste nerezidente koji borave u promatranoj
zemlji)
2) emitivni turizam ili izlazni turizam (eng. outband tourism) (uključuje turistička putovanja
rezidenata u druge zemlje)

5
3) interni (unutarnji) turizam (eng. internal tourism) (je kombinacija, odnosno ukupnost domaćeg i
receptivnog turizma – obuhvaća turistički promet hrvatskih i stranih državljana na području HR)
4) nacionalni turizam (eng. national tourism) (uključuje sva turistička putovanja domicilnog
stanovništva (rezidenata) u zemlji i inozemstvu)
5) međunarodni turizam (eng. international tourism) (uključuje kombinaciju, odnosno ukupnost
receptivnog i emitivnog turizma – na primjeru Hrvatske obuhvaća sva putovanja inozemnih turista u
Hrvatsku te sva putovanja hrvatskih građana u inozemstvo)
6) intraregionalni turizam (obuhvaća turistička putovanja stanovnika jedne zemlje određene regije u
drugu zemlju te iste regije – na primjer turistička putovanja Europljana unutar Europe)
7) interregionalni turizam (obuhvaća turistička putovanja stanovnika jedne zemlje određene regije u
drugu zemlju, ali izvan te regije – na primjer turistička putovanja Europljana izvan Europe).

• U teoriji i praksi česta je podjela turizma na:

1) masovni turizam (razvija se u drugoj polovici 20. st.; u počecima suvremene faze razvoja atribut
masovni je imao pozitivno značenje, a zbog negativnih pojava koje je razvoj takvog turizma sa sobom
donio od 1970-ih godina masovni turizam dobiva negativne konotacije)
2) alternativni tj. održivi turizam (pojavio se kao protuteža masovnom turizmu, koja se nije
fokusirala na smanjenje broja turista koji se uključuju u turistička kretanja, nego se očituje kroz
kvalitativne strukturne promjene u turističkoj ponudi na globalnoj razini).

• Korijene kvalitativnih promjena treba tražiti u općem sustavu konkurentnosti na turističkom tržištu
kada se strategija masovnosti zamjenjuje strategijom diferencijacije proizvoda.

• U fokus interesa stavljaju se motivi koji ljude pokreću na turistička putovanja pa se razvojna
koncepcija turizma usmjerava na zadovoljavanje specifičnih potreba užeg segmenta potrošača na
tržištu koji je homogen s obzirom na svoj posebni interes.

6
• Tako se izdvajaju selektivni oblici turizma (eng. special interest tourism) kao posebna skupina
turističkih kretanja koja je uvjetovana određenim, dominantnim turističkim motivom koji turističkog
potrošača pokreće na putovanje u destinaciju čija je turistička ponuda sadržajima prilagođena
ostvarenju doživljaja vezanih uz dominantan interes potrošača.
Selektivni oblici turizma razvrstavaju se ovisno o tome temelje li se sadržaji ponude pretežno na
prirodnim ili pretežno na društvenim resursima u dvije osnovne skupine:
1) selektivni oblici turizma temeljeni na prirodnim resursima (zdravstveni turizam, sportski turizam,
nautički turizam, ekoturizam, seoski turizam, lovni i ribolovni turizam, robinzonski turizam i drugi)
2) selektivni oblici turizma temeljeni na društvenim resursima (kongresni turizam (eng. M.I.C.E. –
Meetings, Incentives, Conventions, Events), kulturni turizam, gastronomski i enofilski turizam, vjerski
turizam, turizam događanja, turizam na umjetno stvorenim atrakcijama, casino-turizam i drugi).

Povijesni razvoj turizma

• Iako se prva putovanja iz zadovoljstva javljaju još u antičko doba (putovanja motivirana sportskim
događajima – Olimpijskim igrama, ili putovanja motivirana odmorom i razonodom u lječilištima) ona
ipak nemaju sva bitna obilježja kojima ih se može izjednačiti s turističkim putovanjima.
• Pretečom turističkih putovanja smatraju se Grand Tour putovanja, putovanja koja su u razdoblju od
sredine 16. do sredine 19. st. poduzimali engleski plemići kao završnu fazu svog obrazovanja.
• Međutim, Grand Tour se ne može smatrati pravim turističkim putovanjem, budući da nema
karakter masovne društveno-ekonomske pojave.
• Potrebni uvjeti za razvoj turizma stekli su se tek polovicom 19. st. kada počinju djelovati svi
relevantni čimbenici postanka turizma koji su omogućili da se u turistička putovanja mogu uključiti
širi društveni slojevi.
• Teško je precizno utvrditi koja je to godina koja se može smatrati početkom razvoja turizma u
svijetu, iako se u slučaju organiziranih putovanja svi slažu da zasluge za prvo organizirano turističko
putovanje s unaprijed određenim programom pripadaju Thomasu Cooku, koji je 1841. godine s
ciljem bolje promocije godišnjeg kongresa Antialkoholičarskog društva organizirao izlet vlakom za
570 osoba.

7
Povijesni razvoj turizma u Republici Hrvatskoj
• Prema Vukoniću povijesni razvoj turizma u Hrvatskoj prolazi kroz šest faza:

→ prva faza – razdoblje preteča turističkog razvoja ili pojava sličnih turizmu
(turizam se na području današnje Hrvatske najprije počeo razvijati u kontinentalnom dijelu, u
mjestima s termalnim izvorima vode – Varaždinske i Krapinske toplice)

→ druga faza – kraj 19. st. odnosno faza znatiželje

(prva iskazana znatiželja, prvi ugostiteljski objekti u lokalnom vlasništvu, razvoj jedriličarstva i
parobrodarstva s prvim zabilježenim organiziranim putovanjima, začetak prvih turističkih mjesta
većinom klimatskih lječilišta ali i stvaranje prvih većih obalnih cjelina - Opatijska, Kaštelanska,
Dubrovačka rivijera, dolazak stranog kapitala i izgradnja željezničke mreže, početak turizma u
srednjoj Dalmaciji, buđenje svijesti o koristima koje strani gosti donose turističkim mjestima, početak
državnog intervencionizma u području turizma (statistika, takse, zakonske odredbe)
→ treća faza – razdoblje od početka 20. st. do kraja 1. sv. rata, odnosno faza osvješćivanja (formiraju
se zdravstveno-turistički centri na Jadranu – Opatija, Crikvenica, Hvar; nastavlja se s razvojem
društvene turističke organizacije, a neka mjesta svoju viziju razvoja definiraju na razvoju turizma –
Brijuni, Opatija, Crikvenica, Mali Lošinj, Rab, Brač, Hvar, Dubrovnik)

→ četvrta faza – razdoblje između dva svjetska rata, odnosno faza prvih postignuća (ostvaruje se
rast turističkog prometa, otvaraju se mnogi smještajni kapaciteti (u to vrijeme Hrvatska raspolaže s
više od 40.000 postelja), unapređuje se pravna regulativa kao preduvjet poticanju razvoja turizma,
inozemni turistički promet nadmašuje rezultate ostvarenoga domaćeg turističkog prometa, a u ovom
razdoblju događa se konverzija zimske klimatske u ljetnu kupališnu sezonu)

→ peta faza – razdoblje nakon 2. sv. rata, odnosno faza intenzivnog turističkog razvoja (dijeli se u
dvije etape: u prvoj etapi nakon obnove ratom porušene zemlje potiče se industrijalizacija pa turizam
nije u prvom planu, domaći turisti dobivaju brojne povlastice – od niže cijene prijevoza do nižih
cijena u usporedbi sa cijenama za inozemne turiste, u drugoj etapi (nakon 1965. g.) država počinje
uočavati brojene ekonomske koristi koje turizam donosi gospodarstvu pa turizam dobiva status
strateškog pravca razvoja, ali nažalost samo deklarativno; dolazi do ekspanzije izgradnje smještajnih
kapaciteta, ali uz nepovoljnu strukturu kapaciteta: 73% činili su komplementarni kapaciteti a samo
27% osnovni smještajni kapaciteti; kulminaciju razvoja hrvatski turizam dosegao je u razdoblju 1986.
– 1988. godine)

→ šesta faza – razdoblje od 1991. god. do početka 21. st., odnosno faza oporavka i konsolidacije
turističkog života (dominantno obilježje je privatizacija i restrukturiranje turističkog sustava, osnovni
problem razvoja turizma je nedefinirana vizija budućeg razvoja).

8
2. TURISTIČKO TRŽIŠTE – POTRAŽNJA, PONUDA, TRENDOVI
Uvod
• S ekonomskog aspekta za turizam je ključan akt potrošnja.
• Kako bi do potrošnje moglo doći, mora joj prethoditi stjecanje dohotka i proizvodnja robe i usluga
za potrebe turista, a to u vezu dovodi i ulogu trgovine.
• Sve se to događa na turističkom tržištu.
• Tržište se općenito definira kao mjesto na kojem se susreću subjekti ponude i potražnje, odnosno
mjesto na kojem trgovci susreću kupce kojima žele prodati svoju robu i usluge.
• Regulator veličine ponude i potražnje je cijena robe.
Turističko tržište – pojam
• Turističko tržište predstavlja skup odnosa ponude i potražnje u području usluga i dobara što služe
za podmirenje turističkih potreba na određenom prostoru, odnosno odnosa ponude i potražnje koji
nastaju pod utjecajem turističkih kretanja.
• Osnovna obilježja turističkog tržišta bez kojih ono ne može funkcionirati su:
→ zadovoljenje turističkih potreba nije moguće ostvariti bez putovanja turista potrošača izvan
njihove uobičajene sredine u mjesta u kojima je koncentrirana turistička ponuda, što podrazumijeva
da je ponuda dislocirana od turističke potražnje
→proizvodi i usluge koje se nude na određenom turističkom tržištu za podmirenje turističkih potreba
ne mogu se odvojiti od prostora na kojem se “proizvode”, već su za njega čvrsto vezani
→ proizvod koji se nudi na turističkom tržištu nije homogen proizvod koji bi bio rezultat jedinstvenog
proizvodnog procesa, nego se radi o integriranom proizvodu kojeg u trenutku konzumacije pružaju
različiti pružatelji usluga a turist ga doživljava kao jedinstveno turističko iskustvo
→ konzumacija turističkog proizvoda vezana je za mjesto njegove proizvodnje.
• Dva su pola turističkog tržišta:
1) emitivno turističko tržište – dio turističkog tržišta na kojem se nalazi veća koncentracija turističke
potražnje
2) receptivno turističko tržište – dio tržišta na kojem je koncentrirana turistička ponuda.
• Osnovni subjekti koji konstituiraju turističko tržište su turistička potražnja i turistička ponuda, koje
su na turističkom tržištu dislocirane, te je za normalno funkcioniranje turističkog tržišta ključno da
međusobno komuniciraju, a tu komunikaciju na turističkom tržištu olakšavaju turistički posrednici
koji nastoje koordinirati i realizirati interese i ponude i potražnje.

9
Turističko tržište – pojam
• Tri su aspekta analize turističkog tržišta:
→ predmet razmjene (to je istodobno tržište roba i usluga namijenjenih zadovoljavanju širokog
spektra potreba turističke potražnje. Međutim, budući da turizam pripada u uslužne djelatnosti
turističko tržište je dominantno tržište usluga)
→ način povezivanja turističke ponude i potražnje (budući da veza između turističke ponude i
potražnje može biti izravna - bez korištenja posrednika, neizravna - uz korištenje posrednika i
kombinirana koja se koristi samo djelomično uslugama turističkih posrednika, govorimo o pretežito
individualnom ili pretežito organiziranom turističkom tržištu)
→ prostor (mjesto na kojem se susreću turistička ponuda i turistička potražnja naziva se turistička
destinacija).

Turistička potražnja – pojam i obilježja

• Najčešće se turistička potražnja za potrebe turističke statistike definira kao ukupan broj osoba koji
sudjeluje u turističkim kretanjima ili se želi uključiti u turistička kretanja da bi se koristile različitim
turističkim uslugama u mjestima izvan svoje uobičajene sredine u kojoj žive i/ili rade (Cooper i sur.,
1998.).
• S ekonomskog aspekta turističku potražnju je moguće definirati kao količinu robe i usluga koja se
pod određenim uvjetima i uz određenu cijenu može plasirati na turističkom tržištu, odnosno za koju
postoji realan i objektivan interes mogućih turističkih korisnika (Vukonić i Čavlek, 2001.)

• Obje definicije upućuju na ključne tvrdnje vezane uz turističku potražnju:

→ na potražnju može utjecati bezbroj čimbenika a ne samo cijena
→ potražnju ne čine samo osobe koje se stvarno uključuju u turistička kretanja, već i one osobe koje
bi to željele, ali se iz određenih razloga ne mogu uključiti
→ turistička potražnja određuje odnose na turističkom tržištu.
• Odnosi između individualnih turističkih potreba i turističke ponude ovisi o širokom spektru
društvenih i ekonomskih uvjeta.

10
• Postoji više vrsta turističke potražnje:

1) idealna potražnja (čine je stanovnici neke zemlje koji imaju objektivnu potrebu uključiti se u
turistička kretanja, što ne znači da se svi oni i mogu uključiti u turistička kretanja)
2) potencijalna potražnja (sve one osobe kod kojih postoji potreba, ali i mogućnost da zadovolje
svoje turističke potrebe, ali koje još nisu donijele konačnu odluku o uključivanju u turistička kretanja i
o potrošnji)
3) realna potražnja (svi koji su donijeli odluku da sva ili dio svojih slobodnih sredstava i slobodnog
vremena potroše za zadovoljavanje turističkih potreba)
4) efektivna potražnja (dio realne potražnje koji se koristi uslugama u destinaciji, kod točno
određenog pružatelja usluge, koja je zapravo zabilježena u turističkoj statistici).
• Postoje i apsolutni nepotrošači ili apstinenti od turističkih putovanja koji ne pokazuju nikakav
interes za uključivanjem u turističke tijekove.
• Turistička potražnja determinira odnose na turističkom tržištu – potencijalna turistička potražnja
čini glavnu odrednicu turističke potražnje, te se stoga prati i istražuje ponašanje turističke potražnje
na turističkom tržištu, analiziraju se motivi koji je potiču na turistička putovanja, odabiru se različite
promotivne taktike koje će potencijalnu potražnju pretvoriti u realnu i efektivnu.

•Osnovna obilježja turističke potražnje:

→ dislociranost
(turistička potražnja prostorno je odvojena od turističke ponude, što uvjetuje korištenje
transportnog sustava i marketinških aktivnosti te uvjetuje i različite odnose na relaciji ponuda –
potražnja)
→ heterogenost

11
(turističku potražnju karakterizira različitost turističkih potreba pa se stoga te potrebe moraju
zadovoljiti na vrlo različite načine u različitim turističkim destinacijama i u različito vrijeme.
Heterogenost turističke potražnje nameće svim sudionicima turističke ponude da pokušaju svoje
proizvode i usluge maksimalno prilagoditi jednoj užoj skupini turističkih potrošača čije su želje i
zahtjevi slični. To u praksi znači da nositelji turističke ponude kreiraju svoje proizvode za što je
moguće homogeniju skupinu potrošača kako bi mogli optimalno ispuniti njihova očekivanja.)
→ elastičnost turističke potražnje
(Osjetljivost turističke potražnje na promjene u ekonomskim kategorijama o kojima ovisi turistička
potražnja (promjene u visini dohotka i/ili promjene u visini cijena usluga) naziva se primarna
elastičnost turističke potražnje.
Dvije su primarne elastičnosti turističke potražnje:
 dohodovna elastičnost turističke potražnje koja utvrđuje stupanj reakcije potražnje na promjenu u
dohotku  cjenovna elastičnost turističke potražnje koja utvrđuje stupanj reakcije turističke
potražnje na promjenu cijena određenih usluga na turističkom tržištu (najčešće cijena prijevoza,
smještaja i prehrane)
Ako su promjene turističke potražnje uvjetovane promjenama u strukturi turističke ponude, radi se o
sekundarnoj elastičnosti turističke potražnje. Istraživanja su pokazala da je turistička potražnja
visokoelastična ekonomska kategorija.)
→dinamičnost potražnje (dinamičnost turističke potražnje temeljni je uvjet funkcioniranja turističkog
tržišta. Na dinamičnost potražnje utječu tehnički i tehnološki napredak i promjene u domeni
prijevoznih sredstava.)

→ sezonalnost (sezonska koncentracija turističke potražnje podrazumijeva da je potražnja za

uslugama u turizmu vremenski neravnomjerno raspoređena. Jedan od glavnih uzroka sezonalnosti je
vremenska ograničenost u formiranju potražnje koja proizlazi iz ograničenog vremena koje turistima
stoji na raspolaganju za turistička putovanja i boravke a koje se svodi na vrijeme godišnjeg odmora,
dane vikenda i blagdana, te iz klimatskih uvjeta koji ograničavaju turističke aktivnosti u određenim
destinacijama u vrijeme nepovoljnih klimatskih uvjeta. Sezonska koncentriranost turističke potražnje
odražava se na iskorištenost kapaciteta turističke ponude ali i na zapošljavanje

Sezonska koncentracija turističke potražnje ima niz negativnih ekonomskih i ekoloških posljedica za
turističke destinacije:

 sezonski karakter turističke potražnje utječe na stupanj iskorištenosti smještajnih kapaciteta

 opća turistička infrastruktura ostvaruju prenizak stupanj iskorištenosti izvan sezone
 da bi se mogao nositi sa visokom sezonom javni sektor suočava se sa visokim operativnim
troškovima poslovanja koji ostavljaju posljedice na poslovanje tijekom cijele godine
 u mnogim turističkim regijama sezonski karakter dovodi do sezonske zaposlenosti
 turistički potrošači se suočavaju s visokim cijenama, prevelikom koncentracijom turističkog
prometa, prometnim gužvama i često lošom uslugom, što se sve negativno odražava na njihovo
zadovoljstvo
 koncentracija potražnje u kratkom vremenskom razdoblju izaziva ekološke posljedice ili vodi
prekoračenju operativnog kapaciteta prirodnih i kulturnih resursa

• Turistička ponuda definira se kao dio tržišta koji se pojavljuje kao ponuđač robe i usluga, odnosno
kao ona količina roba i usluga koja se nudi po određenim cijenama radi zadovoljenja turističkih
potreba.

12
• Postoji razlika između općih ekonomskih načela ponude i potražnje na turističkom tržištu u
usporedbi sa drugim tržištima budući da u turizmu nije moguće proizvoditi zalihe turističkih
proizvoda koje bi se u nekom povoljnijem trenutku mogle plasirati po povoljnijim cijenama.

• Kojim intenzitetom će turistička destinacija privući turističku potražnju ovisi o kvaliteti atrakcija,
kvaliteti pruženih usluga i raznovrsnosti turističke ponude iako na potražnju utječu i čimbenici na
koje turistička ponuda nema utjecaja.

Turistička ponuda – pojam i obilježja

→ Komponente turističke ponude svrstavaju se u šest temeljnih skupina koje čine strukturu ponude i
koje sudjeluju u kreiranju integriranog turističkog proizvoda koji turist konzumira:
1) atrakcije (koje mogu biti prirodne i društvene a temelj su privlačenja turista u destinaciju)
2) ugostiteljstvo (smještaj, prehrana i druge prateće usluge čine ugostiteljski kapaciteti koji
zadovoljava potrebe turista za smještajem, prehranom i zabavom u destinaciji)
3) prijevoz (prometa infrastruktura čini destinaciju dostupnu turistima)
4) turističko posredništvo (turističke agencije i turoperatori olakšavaju organizaciju putovanja i
omogućavaju da turistička putovanja budu dostupna širim društvenim slojevima)
5) organizacija turizma (s aspekta receptivnog turističkog tržišta – nacionalne, regionalne i lokalne
turističke zajednice te razne udruge u turizmu, preuzimaju na sebe ulogu upravljanja sustavom
različitih subjekata ponude)
6) trgovina (usluge trgovine na malo omogućavaju da se u punom smislu riječi zadovolji “akt
demonstrativne potrošnje” turista u destinaciji)

13
→ S aspekta turista, turistički proizvod je sve ono što turist kupi, odnosno konzumira u zadovoljenju
svoje potrebe.
1) S aspekta turističke ponude, turistički proizvod je ukupnost prepoznatljive ponude proizvoda i
usluga jedne destinacije, ali to je istodobno i parcijalan proizvod jednog proizvođača, odnosno
nositelja turističke ponude.
2) Turistički proizvod nije homogen, sastavni elementi svakog turističkog proizvoda ujedno su i mnogi
neopipljivi elementi kao atmosfera koja vlada u destinaciji i ukupni ambijent u kojem se
usluga/proizvod konzumira, gostoljubivost lokalnog stanovništva i sl.

Osnovna obilježja turističke ponude:

1) heterogenost turističke ponude (heterogenost turističke ponude uvjetovana je heterogenošću
turističke potražnje i jedan je od glavnih uvjeta privlačenja heterogene turističke potražnje u različite
turističke destinacije)
2) neelastičnost turističke ponude (ogleda se u nemogućnosti kapaciteta većeg dijela turističke
ponude da može reagirati na promjene u drugim pojavama na turističkom tržištu, zbog postojanja
fiksnih kapaciteta ponude)
3) sezonski karakter turističke ponude (obzirom na međusobnu uvjetovanost turističke ponude
turističkom potražnjom, sezonski karakter turističke potražnje odrazit će se na sezonski karakter
turističke ponude, što se manifestira u značajnim oscilacijama u iskorištenosti kapaciteta turističke
ponude)
4) statičnost turističke ponude (ogleda se u nemogućnosti njezina prostornog premještanja ali i u
činjenici da turistički potrošači ne mogu konzumirati turistički proizvod izvan tržišta ponude; turisti
moraju doputovati u turističku destinaciju da bi konzumirali proizvod kojim zadovoljavaju svoje
turističke potrebe. Zbog činjenice da je turistička ponuda statična i da ne može izravno zaintrigirati
potencijalnu potražnju da postane realan potrošač, turistička ponuda mora izdvajati znatan novac za
različite oblike marketinške komunikacije s tržištem potražnje kako bi ga potaknula u smjeru svoje
turističke destinacije)
5) diverzificiranost turističke ponude (turistička ponuda prostorno je vrlo diferencirana a karakterizira
je i velika usitnjenost pojedinih kapaciteta, ona može optimalno funkcionirati jedino ako svaki
element obavlja svoju funkciju i ako veze među njima nisu narušene).
Glavni trendovi na turističkom tržištu
→Prilikom analize turističkog tržišta, da bi se dobila potpunija slika dostignutog stupnja razvoja
potrebno je analizirati trendove dosadašnjeg razvoja turizma te na temelju tih trendova dati
predviđanja budućeg razvoja.
• Uobičajeno je u analizama razvoja turističkog tržišta poći od predviđenih trendova rasta
međunarodnog turističkog prometa, njegove zemljopisne distribucije, općih demografskih trendova
te utjecaja tehnologije na turističku ponudu i potražnju.
• Za svaku emitivnu i receptivnu zemlju važno je analizirati trendove kretanja turističke potražnje i
ponude na njima relevantnim turističkim tržištima ali i na tržištu konkurencije.

Trend rasta turističke ponude i potražnje

• Jedan od najuočljivijih trendova u razvoju turizma je trend rasta turističke potražnje koji je
uzročno-posljedično povezan sa trendom rasta turističke ponude.
• Iako svaki razvoj ima svoju evoluciju, zbog brzine kojom se razvijao turizam u razdoblju od 1950.
godine do danas možemo reći da je razvoj turizma doživio pravu revoluciju.
• Tržišni analitičari UNWTO-a naglašavaju da je razvoj turizma jedan od najzapaženijih ekonomskih i
društvenih fenomena prošlog stoljeća.

14
S pojavom novih turističkih destinacija na svjetskom turističkom tržištu raste i konkurencija ne samo
među tradicionalnim turističkim destinacijama nego i na globalnoj razini.
• Budući da istodobno poslovno okruženje postaje sve nesigurnije a konkurencija sve izraženija,
postavlja se pitanje da li je uopće opravdano ulagati u razvoj turizma u određenoj zemlji u doba
krize.
• Istraživanja su pokazala da do stvarne stagnacije u turističkim kretanjima ne dolazi zbog kriza koje
nastupaju na receptivnim turističkim tržištima, već zbog ekonomskih kriza koje pogađaju glavne
emitivne zemlje svijeta.
Utjecaj demografskih trendova na turistička kretanja
• Jedan od važnijih globalnih trendova s kojima se suočavaju gotovo sve razvijene zemlje svijeta je
ubrzani trend rasta “populacije koja stari” te trend smanjenja broja djece u obiteljima.
• Starije dobne skupine su izuzetno heterogena skupina turističkih potrošača, a razlikuju se:
→ aktivni seniori koji su zdravi i koji često putuju i iz preventivnozdravstvenih razloga
→ konzervativna srednja i dobrostojeća klasa starijih osoba od 75 godina, zdravih i koji nastavljaju s
turističkim putovanjima u istom ritmu kao i u mlađim godinama.
• Najvažnija obilježja ovog tržišnog segmenta su da češće putuje, nerijetko bira destinacije udaljenije
od svog mjesta stalnog boravka, dulje ostaju na odmoru, kombinira dvije ili više destinacija na
jednom putovanju, želi sudjelovati u različitim aktivnostima i troše više na putovanju.
• Prisutan je trend rasta turističke potražnje za prvoklasnim hotelima na svim receptivnim
područjima, ali se očekuje i rast potražnje za srednjom kategorijom hotela.
• Kako starija populacija teži većoj sigurnosti u organizaciji putovanja na odmor, to će rasti i
zanimanje turističke potražnje za paket aranžmanima, ali se predviđa i rast rezervacija i/ili prodaje
pojedinačnih usluga putem interneta.

15
Promjene vrijednosnog sustava i životnog stila
• Dok je početnu fazu razvoja turizma obilježio životni stil živi da bi radio” koji se poslije promijenio u
sustav “radi da bi živio” u posljednja dva desetljeća životni stil je postala težnja za doživljajima.
• Uz porast ekološke svijesti i povećan osjećaj za kvalitetu života turisti postaju osjetljiviji na cijene te
kontinuirano postavljaju zahtjeve za višom kvalitetom usluge i traže individualniji pristupu
organizaciji putovanja i odmora te teže ostvarivanju jedinstvenoga doživljaja na odmoru.
• Turisti postaju sve zahtjevniji, putuju sve češće ali kraće te se okreću selektivnim oblicima turizma u
potrazi za novim doživljajima.
Trendovi na tržištu ponude
• Budući da turističko tržište karakterizira veća ponuda od potražnje, uvjete na tržištu uglavnom
diktira turistička potražnja, ali promjene u turističkoj ponudi mogu također imati značajan utjecaj na
kretanje turističke potražnje.
• Aktualni trendovi na tržištu turističke ponude su:
→ globalizacija
→ konkurentska borba (povećanje broja turističkih destinacija rezultira sve većom konkurentskom
borbom za turističke potrošače)
→ branding (standardizacija proizvoda i stvaranje marki proizvoda tzv. brendiranje)
→ supstitutivnost destinacije (mogućnost supstitucije jedne destinacije drugom je visoka pa stoga
destinacije nastoje diverzificirati ponudu razvojem novih usluga)
→ last minute booking (sve veća prisutnost rezervacija u zadnji tren ima velike posljedice na
poslovnu politiku gospodarskih subjekata u turizmu)
→ jačanje procesa horizontalnih i vertikalnih integracija (procesi horizontalnih i vertikalnih
integracija poprimaju izuzetno velike razmjere 1990-ih godina kada je povećanje konkurencije na
tržištu utjecalo na povećanje rizika što je unijelo više nesigurnosti u poslovanje, te stvorilo tendenciju
udruživanja. Danas na svjetskom turističkom tržištu dominiraju velike grupacije horizontalno i
vertikalno povezanih najrazličitijih segmenata u turizmu što sve više utječe na globalizaciju
turističkog tržišta.).

3. TURISTIČKI RESURSI I ATRAKCIJE

Pojmovno određenje resursa u ekonomiji i turizmu

• U ekonomiji se resursi definiraju kao materijalna i duhovna dobra koja se mogu gospodarski
iskoristiti (valorizirati), odnosno kao čimbenici koji se rabe u proizvodnji nekih roba ili usluga i
sudjeluju u stvaranju realnog bruto domaćeg proizvoda.
• U apsolutnom smislu, količinski i prostorno, resursi su ograničeni a neki i vrlo rijetki.
• U relativnom smislu su ograničeni zato što se konstantno troše pa s obzirom na ljudske potrebe ne
postoji nijedan resurs u beskonačno velikim količinama, odnosno nijedno dobro koje se neće prije ili
poslije iscrpiti na razinu zaliha, koje se ekonomski ne isplati eksploatirati.

• Za ekonomiju je ograničenost resursa važno pitanje jer se potrebe za proizvodnju robe i usluga
stalno povećavaju zato što stalno raste broj stanovništva i njegove potrebe.
• Što je bogatstvo resursa veće i raznovrsnije, to su veće mogućnosti i opsega i kvalitete proizvodnje
dobara, odnosno pružanja usluga.
• Obilovanje resursima (i količinski i u pogledu raznovrsnosti) tek je preduvjet za ostvarivanje
kvalitetne proizvodnje dobara i pružanje usluga, koje jedino u kombinaciji sa posjedovanjem znanja,
tehnologije, kapitala i drugih čimbenika proizvodnje može osigurati učinkovitu uporabu resursa.

• Prema postanku, resursi se razvrstavaju u dvije skupine:

16
1) prirodni resursi (su svi prirodno-zemljopisni uvjeti koji mogu utjecati na proizvodnju, ali i cjelinu
ekonomskog života jedne zemlje, pod čime podrazumijevamo dobra koja nalazimo u okruženju –
zemlja, rudno blago, vode, flora i fauna. Dijelimo ih na obnovljive – koji se regeneriraju i neobnovljive
– koji se troše i nepovratno gube)
2) društveni (antropogeni, socioekonomski) resursi (čine ih čovjek, razina obrazovanja stanovništva,
znanstvena, kulturna i etnosocijalna baština, kulturno-povijesni objekti i organizacije, stupanj
urbanizacije, stupanj industrijalizacije, članstvo u gospodarski snažnim i važnim ekonomskim
organizacijama).

• Prirodni i društveni resursi da bi bili turistički resursi moraju posjedovati određena svojstva koja
utječu na privlačenje privremenih posjetitelja:
→ mogućnost bavljenja različitim sportsko-rekreativnim i drugim aktivnostima
→ određeni stupanj rijetkosti (kuriozitetnosti)
→ određeni stupanj znamenitosti (važnosti)
→ visoka estetska vrijednost resursa.
• Ako resursi ne posjeduju ova svojstva, tada su to “samo” prirodni ili društveni resursi, ali ne i
turistički resursi.

U teoriji turizma naglašava se važnost resursa u turizmu ali i važnost turizma za gospodarsku
valorizaciju prirodnih i društvenih resursa.
• Turističke resurse se definira kao sredstva koja se mogu privesti nekoj korisnoj svrsi u turizmu, pri
čemu ti resursi moraju imati visoki stupanj privlačnosti kako bi svojim karakteristikama privukli
određeni segment turističke potražnje.
• Svaki turistički resurs ne mora biti turistička atrakcija, ali je svaka turistička atrakcija turistički
resurs.
• Turistička atrakcija je glavni resurs na kojem se razvija turizam jer bez turističkih atrakcija ne bi bilo
turizma, ali bez turizma ne bi bilo ni turističkih atrakcija.

Prostor kao komponenta turističkog razvoja

• Za razliku od drugih djelatnosti, u turizmu se pod pojmom prostora ne podrazumijeva samo fizički
okvir prostora, (klima, reljefni oblici, vode, vrste tla, biljni i životinjski svijet) nego i prostor koji
uključuje čovjeka i sve njegove aktivnosti, objekte i druge materijalne i duhovne vrijednosti, kao i
rezultate intelektualnog stvaralaštva.
• Pod pojmom prostora u turizmu se ne smije shvaćati samo prostor na kojem se turizam
neposredno događa, odnosno gdje se zadovoljavaju turističke potrebe (turistička destinacija) već i
prostor gdje se stvara i donosi odluka o turističkom putovanju (emitivno tržište) te prostor na kojem
se zbiva kretanje od domicilnog mjesta do turističke destinacije (tranzitorno područje).

Najvažnija obilježja turističkog prostora su:

→ privlačnost (o kvaliteti, odnosno stupnju atraktivnosti nekog resursa ovisi hoće li ga i u kojem
broju ljudi posjećivati, u koje doba godine te koje i kolike će ekonomske učinke iz takvih aktivnosti
generirati)
→ turistički potencijal prostora (određuje se temeljem svojstava koje moraju posjedovati prirodni i
društveni resursi da bi bili turistički resursi. Također se određuje način turističke valorizacije
prostora, optimalni pravci korištenja prostora te utvrđuju najvažnija obilježja segmenata turističke
potražnje)
→ turističko-tržišna vrijednost (obilježja i svojstva resursa na određenom prostoru daju tom prostoru
ekonomsku dimenziju, odnosno turističko-tržišnu vrijednost. Turizam uvijek traži visokokvalitetan
prostor, u okviru kojega raspoloživi prirodni i društveni resursi potiču različite turističke aktivnosti).

17
•Turizam koristi u pravilu najatraktivnije resurse na određenom prostoru, a kako bi što kvalitetnije
zadovoljili turističke potrebe, sudionici turističke ponude provode određene intervencije u prirodi ili
na objektima i pojavama društvenog značenja.
• Budući da se razvoj turizma temelji na masovnosti turističkih kretanja izgradnjom prometne
infrastrukture i turistički receptivnih kapaciteta dodatno se narušava i devastira određeni prostor.
• Stoga je nužno planirati mjere i postupke svekolike zaštite turističkog prostora, ponajprije u
ekološkom smislu, jer ako se naruše temeljne vrijednosti i obilježja prostora, smanjit će se stupanj
atraktivnosti prostora, što ugrožava razvoj turizma.

Uloga turističkih resursa u razvoju turizma

• Turistički resursi dio su cjeline određenog zemljopisnog područja, a bogatstvo turističkim resursima
je komparativna prednost tih područja u gospodarskom razvoju.
• Komparativne prednosti su veće i važnije što resursi imaju veći stupanj privlačnosti jer tim
resursima privlače veći broj posjetitelja i onaj segment turističke potražnje prema kojem je razvoj
turizma strateški usmjeren.
• Stoga se cjelokupna turistička ponuda mora temeljiti na izvornim obilježjima i svojstvima resursa
zbog postizanja što boljih ekonomskih i neekonomskih učinaka.
• Prostor se svrstava u primarnu turističku ponudu, iako je činjenica da se značenje prostora s
vremenom mijenja.

18
• Valorizacija resursa u turizmu, odnosno ocjena turističke vrijednosti nekog prostora, jedno je od
najkompleksnijih problema turističke teorije i prakse.

• Za određivanje ekonomske vrijednosti prostora uz četiri svojstva atraktivnosti, koriste se i ostali

elementi:
1. povoljnost zemljopisnog položaja
2. udaljenost i prometna povezanost s turistički emitivnim tržištima
3. veličina izvora potražnje
4. položaj resursa u odnosu na glavne turističke tijekove
5. položaj prema konkurentskim i komplementarnim turističkim prostorima.

Nedostatak kvalitetnih prirodnih i društvenih resursa pogodnih za turističko korištenje može se

manje ili više uspješno nadoknaditi umjetno stvorenim (artificijelnim) sadržajima (zabavni i tematski
parkovi) i objektima (poput sportskih objekata i kongresnih centara).
• Mnogi od tih objekata ili sadržaja ostvaruju relativno velik posjet i ekonomske učinke pa i relativno
veliki stupanj zadovoljstva posjetitelja.
• Ipak, suvremeni turist traži ponajprije izvorne oblike turističke ponude, pa se može s puno prava
reći da u turističkoj ponudi i turističkoj potražnji sve više prevladava potražnja za “čistom i
neiskvarenom prirodom”.

→Kako bi se na optimalan način valorizirao prostor i pripadajući resursi, primarna (prirodne i

društvene pojave, objekti, događaji) i sekundarna turistička ponuda (hoteli, trgovine, sportsko-
rekreacijski sadržaji, barovi, wellness centri) moraju biti usklađeni po kvaliteti.
• Ako je sekundarna turistička ponuda kvalitetnija od primarne, ne mogu se postići cijene usluga koje
bi kvalitetna sekundarna ponuda inače zasluživala.
• Nema optimalne valorizacije resursa niti ako je sekundarna ponuda niže razine kvalitete od
primarne turističke ponude, jer se tada bez obzira na stupanj atraktivnosti resursa ne bi mogle u
cijelosti zadovoljiti potrebe turista, pa bi ekonomska valorizacija prostora dala male učinke.

• Primarna turistička ponuda valorizira se preko sekundarne, a to znači da sekundarna ponuda

pretvara primarnu (resurse) u ekonomsko dobro.
• Cjelokupna ponuda u turizmu treba i mora biti izvedena iz obilježja i svojstava prirodnih ili
društvenih resursa, odnosno turističke vrijednosti prostora (resursa u prostoru) čime se stvara
skladan odnos između tržišta turističke potražnje i sekundarne turističke ponude.
• Samo kvalitativno i kvantitativno usklađena primarna i sekundarna ponuda u turizmu daje
mogućnost turističke i ekonomske valorizacije nekog prostora, odnosno daje visoke ekonomske i
neekonomske učinke.

19
Uloga turističkih resursa u razvoju turizma
• Prema zadovoljavanju čovjekovih turističkih potreba prirodni resursi imaju u pravilu rekreativna
svojstva, odnosno utječu na fiziološke funkcije čovjeka (osvježenje, oporavak, odmor) dok društveni
resursi u pravilu djeluju da psihičke funkcije čovjeka, odnosno zadovoljavaju njegove kulturne
potrebe.
• Pojedini resursi prema stupnju atraktivnosti i intenzitetu djelovanja mogu samostalno utjecati na
privlačenje turista, dok se većina ostalih pojavljuje u kombinaciji s drugim resursima, koji im
povećavaju intenzitet atraktivnosti.
• Te resurse nazivamo komplementarnim turističkim resursima.

Prirodni resursi kao turističke atrakcije

Klimatski turistički resursi
• Na fiziološke osobine čovjeka posebno značenje imaju klimatski resursi (klima i klimatska obilježja).
• Prema intenzitetu djelovanja klima je komplementaran turistički resurs, ali može i samostalno
djelovati na privlačenje turista obzirom na njena rekreativna svojstva.
• Sezonske varijacije vrlo često imaju odlučujuće značenje u određivanju privlačnosti pojedinih klima
i odabiru turističke destinacije. • Područja u kojima prevladava suha mediteranska klima turistički su
najatraktivnija područja svijeta i nemjerljivo su atraktivnija od tropskih ekvatorijalnih klima s visokom
insolacijom, visokim temperaturama i relativnom vlažnošću

Geomorfološki turistički resursi

• Pod geomorfološkim resursima podrazumijevaju se sve reljefne raznolikosti i bogatstva površinskih
i podzemnih oblika zemlje nastalih kao rezultat djelovanja endogenih pokreta i egzogenog
modeliranja.
• U turizmu, reljefni oblici na zemlji (udubljenja i uzvišenja) te geomorfološke pojave u zemlji imaju
bitnu ulogu u oblikovanju turističke ponude, ali i u izgradnji brojnih turistički receptivnih kapaciteta,
komunalne i druge infrastrukture.
• Svi oblici reljefa nisu jednako privlačni i ne mogu se jednako valorizirati.

20
Hidrografski turistički resursi
• Hidrografski elementi su uz klimu, najprivlačniji čimbenici razvoja suvremenog turizma, bez obzira
o kojoj se vrsti i specifičnom obliku turizma radi.
• Vode u turizmu imaju uglavnom rekreativna, ali i estetska svojstva atraktivnosti.
• Vode možemo podijeliti na: vode na kopnu (stajaćice, tekućice i podzemne vode) i svjetska mora.
• Sa stajališta turističke privlačnosti, svjetska mora i priobalja su najprivlačniji prostori odmora,
zabave, rekreacije i zadovoljavanja čovjekovih turističkih potreba, posebno zbog tipičnih prirodnih i
društvenih uvjeta.

• Osim za proizvodnju hrane i sirovina za industrijsku preradu, biljni i životinjski svijet ima posebno
značenje za usmjeravanje turista i turističku valorizaciju nekog prostora.
• Biljni svijet u turizmu ima višestruko značenje, a osobito estetsko, dekorativno, higijensko i
rekreativno.
• U turističkim kretanjima šume su vrlo važne zbog svojih funkcija i obilježja te zbog mogućnosti
uređenja izletišta, izvođenja stručnih izleta, razvoja lovnog turizma i drugih rekreativnih mogućnosti.
• Bogatstvo divljači u šumskim prostranstvima i riba u vodama stvara u turizmu mogućnosti za
sportskorekreativne i zabavne manifestacije (lov, jahanje, fotosafari).

Pejsažni turistički resursi

• Pod pojmom pejsaža u turizmu podrazumijeva se jedinstveni skup različitih prirodnih i društvenih
resursa određenog prostora koji ima raznoliko i višestruko djelovanje na čovjeka, pa ih zato
svrstavamo u kompleksne turističke motive kretanja.

• Tri geografska elementa koja tvore svaki pejzaž su:

1. sastav tla i geomorfološki oblici (određuju bogatstvo ili siromaštvo elemenata za aktivan
turizam)
2. vegetacija (biljni svijet sa sastavom tla i klimom)
3. čovjek i njegov utjecaj na pejsaž (ljudi su važne površine u prirodi preinačili zbog svojih
potreba)

• Danas se velika pozornost pridaje očuvanju prirodnih pejzaža, s ciljem da se ti kompleksi žive i
nežive prirode očuvaju od saturacije.
• Pejzažii se klasificiraju u devet kategornih zaštićenih područja:  strogi prirodni rezervati 
spomenici prirode  nacionalni parkovi  značajni krajobrazi  parkovi prirode  park šume 
posebni rezervati  spomenici parkovne  regionalni parkovi arhitekture.

Društveni resursi kao turističke atrakcije

• Sve pojave, objekte, procese i događaje koji kod čovjeka stvaraju potrebu za kretanjem da bi
zadovoljio svoje društvene i kulturne potrebe, nazivamo društvenim (antropogenim) resursima.
• To su sadržaji za koje su vezana estetska i znamenita svojstva a stvorili su ih narodi ili etničke
skupine u davnoj ili bliskoj prošlosti.
• Uz takve resurse veže se kraći turistički boravak, a stupanj atraktivnosti pojedinih društvenih
resursa određuje intenzitet posjećenosti i strukturu potražnje.
• Uz društvene turističke resurse uglavnom se vežu posjetitelji više obrazovne i kulturne razine,
odnosno više potrošačke sposobnosti.

21
Kulturno-povijesni turistički resursi
• Sačuvani ostaci prošlih civilizacija i njihova tehnološka dostignuća, spomenici, urbanističke cjeline,
umjetnička ostvarenja u različitim granama umjetnosti mogu biti vrlo privlačni turistički resursi,
posebno za posjetitelje iz zemalja Novoga svijeta, čija pisana povijest započinje relativno kasno.
• Osnovni motivi zbog kojih brojni turisti posjećuju ove resurse su njihova raritetnost i razina
umjetničke vrijednosti, njihovo povijesno značenje, estetske i druge vrijednosti.

• Kako je obrazovna razina turista sve viša, oni uz odmor i rekreaciju žele zadovoljiti i svoje kulturne
potrebe, doći u doticaj i upoznati ljude i sredinu u kojoj borave.
• Već pri odabiru destinacije na većinu turista veliki utjecaj ima bogatstvo kulturno-povijesnih
resursa, njihov estetski stupanj i znamenitost.
• Ti resursi rijetko mogu djelovati samostalno na privlačenje turista, ali imaju veliku važnost kao
dopunski motiv privlačenja turista.
• Iako kulturno-povijesni resursi imaju svoje značenje izvan turizma, turističkom valorizacijom se
bolje i uspješnije održavaju i štite od oštećenja i saturacije.

Društveni resursi kao turističke atrakcije

Etnosocijalni turistički resursi
• Etnosocijalni turistički resursi obuhvaćaju cijeli spektar materijalne i duhovne kulture jednoga
naroda (narodne igre i pjesme, običaji, narodne nošnje, rukotvorine, kulinarske vještine, mentalitet
te ostale socijalne vještine naroda - gostoljubivost, uslužnost, pristupačnost, temperament).
• Etnosocijalni turistički resursi omogućavaju kreiranje vlastitog kulturnog i turističkog identiteta,
odnosno daju specifična obilježja nekoj etničkoj skupini ili naciji a turistima se prezentiraju u
svakidašnjim neposrednim kontaktima, na različitim mjestima i situacijama, ali i organizacijom
manifestacija različitog karaktera.

• U mnogim europskim zemljama etnosocijalni resursi prema intenzitetu djelovanja imaju regionalni
ili nacionalni okvir ali ima zemalja (na primjer Španjolska, Grčka, Meksiko, Brazil) kod kojih su ti
resursi jedan od temeljnih atraktivnih resursa za razvoj turizma.
• Turističkom valorizacijom sociokulturnih turističkih resursa ne postižu se samo pozitivni materijalni
učinci nego se njihovom prezentacijom kod turista stvara dobra osnova za mijenjanje često
pogrešnih negativnih stavova i predrasuda o značajkama nekih naroda ili etničkih skupina, a oni su i
dobra osnova za očuvanje i bolje vrednovanje vlastitog identiteta

Umjetnički turistički resursi

• Umjetnički resursi su spomenici iz povijesnog i kulturnog razvoja nekog naroda, te suvremena
dostignuća u arhitekturi, likovnoj, glazbenoj i kazališnoj umjetnosti.
• Ovisno o stupnju atraktivnosti, umjetnički resursi su uglavnom dopunska ponuda u turizmu, a
izuzetno u obliku manifestacija mogu djelovati i kao samostalni motiv turističke ponude.
• Prema mogućnostima i intenzitetu povezivanja s turizmom kulturne ustanove se dijele na:
1. organizatore izložbi (muzeji, galerije, knjižnice i sl.)
2. organizatore priredbi (koncerata, folklornih priredbi)
3. organizatore obrazovanja (jezični seminari, kongresi i sl.)

22
Manifestacijski turistički resursi
• Manifestacije se ne organiziraju isključivo radi turizma, ali turizam znatno utječe na njihov
postanak, razvoj, vrijeme održavanja i kvalitetu.
• Održavanje manifestacija važno je zbog potrošnje sudionika jer se povećava uobičajena masa
potrošača u trgovinama i drugim uslužnim djelatnostima, što povećava zaposlenost i omogućuje veći
prihod organizatoru, ustanovama i pojedincima.
• Prema vrsti možemo ih podijeliti na kulturne, sportske, zabavne, vjerske, znanstvene i
gospodarske.
• Praksa je pokazala da su u turizmu najposjećenije manifestacije zabavnoga i sportskoga karaktera.

• Pod ambijentalnim resursima podrazumijevamo manje ili veće prostorne cjeline koje je stvorio
čovjek svojim radom i umijećem a koje su svojim izgledom, tehnikom izvedbe ili funkcijom za turiste
posebno privlačne (npr. suvremeno koncipirane zračne ili morske luke, manji urbani prostori –
trgovi, sportsko-rekreacijski kompleksi, arhitektonske posebnosti, veliki shopping gradovi i sl.).
• Mnogi od njih su zbog velikog kulturnog, znanstvenog ili estetskog značenja pod zaštitom UNESCOa
• U turizmu je ambijentalnost vrlo važna jer praksa potvrđuje da turistička naselja s takvim resursima
imaju znatno dulje sezonsko poslovanje

23
4. UGOSTITELJSKA DJELATNOST – SMJEŠTAJ I PRATEĆE USLUGE

Ugostiteljstvo i turizam
•Ugostiteljstvo je djelatnost koja čini temelj razvoja turizma osiguravajući gostima usluge smještaja,
prehrane i posluživanja pića i napitaka u ugostiteljskim objektima, ali i izvan njih.
• Radi se o važnoj gospodarskoj djelatnosti koja generira znatan dio prihoda od turizma, ali i
osigurava raznovrsne mogućnosti zapošljavanja.
• Ugostiteljstvo je pretežito uslužna gospodarska djelatnost koja se bavi pružanjem ugostiteljskih
usluga u ugostiteljskim objektima.
• Ugostiteljstvo dolazi od glagola ugostiti, što znači primiti gosta ili pružiti nekome gostoprimstvo.

Obavljanje ugostiteljske djelatnosti u Republici Hrvatskoj regulirano je Zakonom o ugostiteljskoj

djelatnosti.
• Prema zakonu, ugostiteljske usluge čine:
1. pružanje usluga smještaja
2. pripremanje hrane i pružanje usluga prehrane
3. pripremanje i posluživanje pića i napitaka
4. pripremanje hrane za potrošnju na drugome mjestu sa ili bez posluživanja i opskrba tom
hranom
• Ugostiteljstvo je radno intenzivna djelatnost s razvijenom podjelom rada, gdje je rad podijeljen u
faze a uslužuje se veliki broj gostiju, iako se sve više koristi tehnološki suvremenom opremom
• Obilježja suvremenog ugostiteljstva su:
1. gosti pri donošenju odluke vode računa o kvaliteti usluge, sigurnosti i čistoći
2. obzirom da se radi o pretežito uslužnoj djelatnosti proizvodnja je nedjeljiva od potrošnje
3. “pokvarljivost” ugostiteljskih proizvoda i usluga - ako se npr. propusti prilika da se
određenoga dana soba ne iznajmi, taj je prihod zauvijek izgubljen
4. poslovni postupci su u većem dijelu rutinski, što otvara mogućnost njihove standardizacije.

24
Povijest razvoja ugostiteljstva
• Povijest razvoja ugostiteljstva stara je gotovo koliko i čovječanstvo.
• Prve naznake ugostiteljske djelatnosti pojavile su se oko 4.000 g. p.n.e. kod Sumerana u
Mezopotamiji (taverne u kojima se posluživalo piće, uglavnom pivo).
• Smatra se da su Egipćani prvi započeli aktivnost koja se danas zove turizmom – za sudionike na
religioznim festivalima i svečanostima žetve organizirali su hranu i prenoćište.
• U Staroj Grčkoj gostioničari se nisu smatrali uglednim građanima jer su miješali vino s vodom i bili
su upleteni u razne kriminalne radnje.
• U feudalizmu se putuje uglavnom na hodočašća a Crkva preuzima prehranu i smještaj za putnike.
• Prvi restoran otvoren je u Parizu 1765. godine a nakon Francuske revolucije (18. st.) mnogi dvorski
kuhari ostaju bez posla i otvaraju vlastite ugostiteljske objekte.
• Industrijska revolucija donosi razvoj ugostiteljskih objekata uz željezničke postaje.
• Hotel Savoy je prvi luksuzni hotel u Europi, sagrađen je u Londonu 1889. godine.
• U 20. st. mnoge aristokratske rezidencije pretvaraju se u hotele.

• Specifičnosti ugostiteljstva u SAD-u:

1. mobilnost stanovništva (zbog velikog prostranstva veći dio američkog stanovništva putovao
je više od stanovništva drugih nacija)
2. simbol prestiža i uspjeha (financijski uspješni pojedinci grade grand hotele kao svojevrsni
dokaz vlastitog ugleda, prestiža i uspjeha, koji nisu nužno profitabilni)
3. ugledna profesija (ugostiteljstvo je ugledna profesija a američki hoteli su središta društvenih
događanja i zabave za lokalno stanovništvo)
4. multinacionalnost (uzrokuje raznolikost restoranske ponude kojom karakterizira bogatstvo
nacionalnih kuhinja)
5. jedinstveni ugostiteljski modeli (pojavljuje se nekoliko jedinstvenih ugostiteljskih koncepcija
– restoranski lanci, franšize, moteli, drive-in, lanci brze prehrane).

Usluga u ugostiteljstvu
• Pružiti uslugu znači uslužiti nekoga, biti u funkciji gosta, podrediti vlastite želje, raspoloženja ili
potrebe željama, raspoloženjima, potrebama gosta.
• Kvaliteta usluge svakodnevno je na provjeri u izravnom kontaktu s gostom.
• Usluga je neopipljiva kategorija koja može biti konkurentski čimbenik u izboru hotela, te ima
jednaku, a u mnogim slučajevima i veću važnost od interijera, financijske sređenosti, organizacije,
moderne tehnologije, opreme i sl.
• Uprava hotela postavlja koncepciju zadane kvalitete a svi zaposlenici odgovorni su za njezinu
realizaciju te prolaze kontinuirano procese izobrazbe.
• Sustav cjelovitog upravljanja kvalitetom (TQM – eng. Total Quality Management) podrazumijeva
potpunu predanost ostvarenju maksimalnog zadovoljstva gosta kao najvažnijeg cilja kontinuiranim
naporima svih zaposlenika na svim razinama.
• To podrazumijeva uslugu po mjeri (ne standardiziranu) i primijenjenu koncepciju ovlasti
(empowerment).
• Trenutak istine (J. Carlzon) je koncepcija prema kojoj gost donosi zaključak o kvaliteti hotela u
svakom trenutku u kojem se susreće s osobljem hotela, bilo u izravnom (na recepciji) ili neizravnom
susretu (donosi sud o kvaliteti rada sobarice prema pospremljenoj sobi).

25
Ugostiteljski objekti
• Ugostiteljske usluge pružaju se u ugostiteljskim objektima, koji su namijenjeni, uređeni i opremljeni
za pružanje ugostiteljskih usluga a moraju ispunjavati minimalne uvjete propisane za pojedinu vrstu
objekata.
• Prema Zakonu o ugostiteljskoj djelatnosti ugostiteljski objekti razvrstavaju se obzirom na vrstu
ugostiteljskih usluga koje pružaju u sljedeće skupine:
1. hoteli
2. kampovi i druge vrste ugostiteljskih objekata za smještaj
3. barovi
4. catering objekti
5. objekti jednostavnih usluga.

• Ugostiteljski objekti kategoriziraju se u kategorije ovisno o uređenju, opremi, uređajima, uslugama

i održavanju.
• Kategorizacija ugostiteljskih objekata je svrstavanje objekata iste vrste u kategoriju jednake ili
približno jednake kvalitete a na temelju propisanih standarda.
• Kategorizacijom se postiže dvostruki cilj:
1. potencijalni gost se obavještava o kvaliteti ponude ugostiteljskog objekta
2. kategorizacija obvezuje pružatelje usluga na održavanje kvalitete i prilagođavanje razine
usluga stečenoj kategoriji.
• Kategorije smještajnih objekata označavaju se odgovarajućim brojem zvjezdica.

26
Hotelijerstvo u Republici Hrvatskoj
• Hotelijerstvo se u RH počelo u većoj mjeri razvijati od 1960-ih godina, kada je započela sustavna
izgradnja hotela.
• Hotelsko tržište u Hrvatskoj podijeljeno je u dva segmenta:
1. veliki hoteli (hoteli s više od 150 soba koji uglavnom posluju u okviru destinacijskih hotelskih
subjekata (koji uključuju više hotela u istoj destinaciji, a koji su naslijeđe prošlog društvenog
sustava), koji i upravljaju ovim hotelima)
2. mali hoteli (hotelski objekti s manje od 40 soba koji su obično u vlasništvu malih i srednjih
poduzetnika koji obiteljski upravljaju ovim hotelima. Mali hoteli se sve više razvijaju a
okuplja ih Nacionalna udruga obiteljskih i malih hotela).

• Analiza strukturnih i tržišnih obilježja hotelijerstva u RH (prema stanju iz 2009. godine) upućuje na:

1) mali udio hotela u ukupnim kapacitetima (581 hotel, 51,7 hotelskih soba i 99,4 tisuća hotelskih
kreveta u registriranim i kategoriziranim smještajnim objektima, hotelijerstvo čini 12% ukupnog
broja kreveta. Hrvatska nije destinacija dominantno namijenjena hotelskim gostima. Hotelijerstvo
nije prevladavajuća snaga - smještajna ponuda je usitnjena, neorganizirana i orijentirana
odmorišnom sezonskom poslovanju.)

2) srednja razina kvalitete ponude (hotelska ponuda je srednje razine kvalitete, 49% hotelskih soba
nalazi se u hotelima sa 3 zvjezdice. Velik dio hotelskog poslovanja se stvara u hotelima koji imaju 100
do 200 soba koji su sagrađeni 60-ih i 70-ih godina te namijenjeni masovnom tržištu što je u
suprotnosti sa svjetskim trendovima.)

3) mala zastupljenost međunarodnih hotelskih brandova (međunarodni hotelski brandovi zastupljeni

su sa oko 17% ukupnih hotelskih kapaciteta, što je znatno manje u usporedbi sa europskim hotelskim
tržištem gdje je brandirano oko 1/3 tržišta. Prisutno je 10-ak globalnih i regionalnih hotelskih lanaca
a hoteli u njihovom vlasništvu nalaze se u odmorišnim destinacijama na jadranskoj obali i u Zagrebu.
Prisutnost međunarodnih hotelskih marki pridonosi prepoznatljivosti turističke destinacije, uvodi
standard kvalitete a kroz programe lojalnosti stvara šansu za bolje popunjenje hotelskih kapaciteta.)

4)neprivatizirani subjekti (veliki dio hotelske ponude nalazi se u neprivatiziranim poduzećima. Zbog
nedostatka jasne vlasničke vizije ova poduzeća teško mogu držati korak s tržištem jer za
privatiziranim hotelima zaostaju u razvoju proizvoda i investicijama, te i poslovnim rezultatima, a
poslovanje im je često opterećeno dugovima.)

27
 Hotelijerstvo u Republici
Hrvatskoj
1) ulaganje u renoviranje objekata
(Nakon Domovinskog rata znatno se
ulaže u podizanje kvalitete
postojećih objekata ali u okvirima
danog proizvoda. Za rekonstrukcije
hotela tipičan je pokušaj uvođenja
novih proizvoda – najčešće
wellnessa. Od ukupnih investicija
oko 95% se odnosi na renoviranja ili
rekonstrukcije hotela a mali je udio
greenfield investicija. Nove hotelske
projekte karakterizira da se radi o
velikim projektima, uglavnom
mixed-use resortima – turistička odmorišna naselja koja kombiniraju hotelske kapacitete s vilama,
apartmanima te raznovrsnim ostalim sadržajima ili manjim luksuznim hotelskim projektima, a svi su
orijentirani na koncepciju visoke vrijednosti, uključujući prvorazredne svjetske ili regionalne hotelske
brandove.)

2) okrupnjivanje hotelskog portfelja (u tijeku je proces konsolidiranja vlasnika hotelskog portfelja

Hrvatske. Nekoliko velikih hotelskih grupacija vlada s oko 25 – 30% ukupnih hotelskih kapaciteta u
Hrvatskoj.)

• U razdoblju od 1998. do 2009. godine

u Hrvatskoj se ostvaruje porast prihoda
hotelijerstva koji je bio uvjetovan
ulaganjima u poboljšanje hotelskih
proizvoda ali i povećanjem atraktivnosti
Hrvatske kao turističke destinacije.

• Rast hotelijerskih prihoda većim

dijelom uvjetovao je porast ostvarenih
cijena, a samo manjim dijelom porast
zauzetosti kapaciteta.

• U Hrvatskoj djeluje Udruga poslodavaca u hotelijerstvu Hrvatske (UPUHH) kao pravni sljedbenik
Hrvatske udruge hotelijera i restorantera čiji je osnovni cilj zaštita i promicanje zajedničkih
strukovnih interesa članica

28
Hotelijerstvo u svijetu

• Suvremeno hotelijerstvo (hotelska industrija) na globalnoj razini obuhvaća:

1. organizacije koje se bave izgradnjom i razvojem hotela te posjeduju hotelske objekte
2. organizacije koje upravljaju hotelima (bez obzira jesu li ili nisu vlasnici hotela kojima
upravljaju)
3. franšizne organizacije koje razvijaju hotelske lance, a ne posjeduju hotele niti njima
upravljaju.
• Veliki dio svjetske hotelske industrije danas posluje u sklopu hotelskih lanaca – sustava hotela
udruženih temeljem određenih interesa, odnosno organizacije koja lokalno, nacionalno ili
internacionalno konkurira u hotelskoj industriji, a sastoji se od više hotela slične koncepcije ili teme.

• Hotelski lanci nastali su u SAD-u krajem 19. st. osnivanjem lanca restorana i hotela Fred Harvey.
• Procjenjuje se da je danas oko 60% ukupnih hotelskih kapaciteta u svijetu dio nekoga hotelskog
lanca, dok je u Europi samo trećina hotela u hotelskim lancima, budući da je hotelski sektor u Europi
pretežito utemeljen na tradiciji malog i srednjeg obiteljskog poduzetništva.
• U suvremenoj hotelskoj poslovnoj praksi postoje različite afilijacije između hotela i hotelskog lanca:

1. hotel može biti u potpunom vlasništvu i pod upravljanjem hotelskog lanca

2. hotel može biti unajmljen, pod franšizom, pod menadžment ugovorom ili u hotelskom savezu

• Obzirom na poslovni oblik, hotelski lanci uključuju:

1. vlasničke organizacije, definirane vlasništvom nad hotelskim objektima u svom sastavu
2. organizacije za hotelski management, koje upravljaju hotelima
3. hotelske konzorcije, odnosno marketinške saveze, u kojima su hoteli povezani uglavnom
sustavom marketinga.
• Većina hotelskih lanaca postavlja određene standarde, koji osiguravaju konzistentnost kvalitete u
svim objektima koji su u sastavu lanca (npr. minimalni povrat na ulaganje po sobi (vlasničke
organizacije), standardni poslovni postupci rada (menadžment organizacije), standardi hotelske
marke
• Mnogi hoteli u svijetu nalaze se u hotelskim konzorcijima – marketinškim savezima uglavnom
vlasnički neovisnih hotela koji se udružuju radi unapređenja vlastite tržišne atraktivnosti i
dostupnosti potencijalnim gostima.
• Koristi za članove hotelskog konzorcija ostvaruju se u području marketinga (katalozi, brošure) i u
prodaji (mogućnost rezerviranja preko interneta ili središnjih rezervacijskih sustava).

• Hotelska grupacija može biti:

1. lokalna skupina hotela koji promoviraju destinaciju
2. skupina neovisnih hotela koji su geografski široko rasprostranjeni i međusobno ne konkuriraju.

Suvremene koncepcije upravljanja u hotelijerstvu

• Globalizacijski procesu u suvremenom svjetskom hotelijerstvu utjecali su na nastojanja neovisnih
hotela da se udružuju u različite vrste organizacija:
1. organizacije za hotelski menadžment,
2. franšizne organizacije,
3. marketinške konzorcije.

29
• U suvremenom hotelijerstvu vlasnička i upravljačka funkcija uglavnom su odvojene:
a. vlasnik hotela može biti fizička osoba, financijska institucija ili druga pravna osoba koja u
vlasništvu ima hotel kao dugoročno ulaganje u nekretnine
b. organizaciju za hotelski menadžment je vlasnik hotela unajmio da profesionalno upravlja
hotelom u ime i za račun vlasnika, te s njom sklapa menadžment ugovor (ugovor o upravljanju
hotelom)

• Ugovori o upravljanju hotelom počeli su se uvoditi 50-ih i 60-ih godina prošloga stoljeća, a
uobičajeno se sklapaju na razdoblje 10 – 20 godina.
• Odgovornosti organizacije za menadžment su:
1. osiguranje kvalitete hotelskog proizvoda i usluga putem profesionalnog upravljanja hotelskim
poslovanjem
2. organizacija zapošljavanja odgovarajućeg osoblja i njihovo osposobljavanje
3. ostvarivanje prihoda, dobiti i ostalih poslovnih ciljeva, sa ili bez određenih jamstava
dogovorenih s vlasnikom hotela
4. redovito izvještavanje vlasnika o stanju u hotelu i poslovanju hotela

• Ako sklapa ugovor o upravljanju vlasnik hotela:

 ima pasivnu ulogu u donošenju poslovnih odluka
 preuzima odgovornost za osiguranje potrebnih sredstava (za obrtni kapital, troškove
poslovanja i servisiranje dugova)
 izdvaja novac u fond za održavanje kvalitete proizvoda (eng. FF&E – Fixed Furniture and
Equipment ) koji uobičajeno iznosi oko 3 – 5% godišnjeg prihoda hotela
 vlasniku hotela pripada cjelokupna dobit ostvarena poslovanjem hotela kojim upravlja
organizacija za hotelski menadžment.

• Organizacija za hotelski menadžment za svoje usluge obračunava menadžment naknade:

1. osnovna menadžment naknada (obračunava se u postotku na ostvareni ukupni prihod hotela (1,5
– 3%)
2. stimulativna menadžment naknada (obračunava se u postotku na ostvarenu bruto operativnu
dobit hotela)
3. naknada za marketing (obračunava se u postotku na ostvareni ukupni prihod ili prihod smještaja)
4. rezervacijska naknada (obračunava se u postotku na prihod soba ostvaren putem rezervacijskog
sustava ili kao određeni fiksni iznos po izvršenoj rezervaciji preko rezervacijskog sustava)

• Ugovor o franšizi je ugovor između hotelskog lanca i vlasnika hotela kojim hotelski lanac
omogućava vlasniku korištenje imena i identiteta lanca (branda) te standardnih poslovnih postupaka,
tehničko-tehnoloških standarda, marketinga te središnjeg rezervacijskog sustava.
• Davatelj franšize nema vlasničkog ili financijskog interesa u hotelu nego dobiva franšiznu naknadu.
• Hotelski brand je naziv, simbol, pojam dizajn ili bilo koja njihova kombinacija koja se koristi za
identificiranje hotelskih proizvoda ili usluga i njihovo razlikovanje od konkurencije.
• To je jamstvo konzistentnosti kvalitete a koristi se da bi privukao lojalne potrošače; vrijednost
branda se temelji na njegovoj percepciji u očima potrošača.

Restorani i ostali objekti prehrane i pića

• Osim smještaja ugostiteljstvo obuhvaća pružanje usluga hrane i pića.
• Ugostiteljski objekti u kojima se pruža usluga hrane i pića predstavljaju važan segment
ugostiteljstva, koji generira visoke prihode.

30
• Prema organizacijskom ustroju dijele se na:
1. velike organizacije (sastoje se od velikog broja objekata koji se odlikuju jednakom ili vrlo sličnom
koncepcijom, vrstom ponude i načinom uređenja, koji uobičajeno posluju na principu franšize, a
uključuju jedan ili više brandova)
2. pojedinačne objekte (pružaju uslugu koja se odlikuje diferenciranim proizvodom i uslugom,
koncepcijom, ugođajem i načinom uređenja).

Restorani i ostali objekti prehrane i pića

• Za uspjeh u poslovanju restorana od odlučujućeg je značaja lokacija restorana, koncepcija
(tematiziranje), ugođaj i uređenje, ponuda hrane i pića te usluga kao jedan od najvažnijih faktora
uspjeha.
• Na hrvatskom ugostiteljskom tržištu još uvijek je mali broj ugostiteljskih objekata u kojima se
pružaju usluge hrane i pića koji posluju na načelu franšize, pod nekim od globalnih restoranskih
brandova.
• Hrvatsko je tržište uglavnom nediferencirano, s relativno malim brojem tematiziranih restorana
koji imaju jasno razvijenu koncepciju i elemente diferenciranja.

Prateće usluge
• U turističkoj destinaciji su osim usluga smještaja i pružanja usluga prehrane i pića važne i prateće
usluge kao što su rekreacija i zabava, organizacija sastanaka, konferencija i sl.
• Objekti za pružanje usluga rekreacije i zabave obuhvaćaju:
1. različite sportske terene i objekte (omogućavaju bavljenje sportsko-rekreacijskim aktivnostima
raznih vrsta)
2. wellness i spa objekte (uglavnom služe za opuštanje)
3. tematske i zabavne parkove (osiguravaju doživljaje različitih vrsta, ovisno o tematiziranju)
4. kasina (namijenjena pružanju usluga igara na sreću).

Organizacija sastanaka i konferencija važan je segment ponude u destinaciji.

• Prema podacima Svjetske udruge kongresa i konvencija u Europi se održava 57% ukupnih svjetskih
poslovnih skupova, a Beč je vodeća destinacija u svijetu po broju održanih skupova.
• U Hrvatskoj postoji 80-ak objekata u kojima se održavaju skupovi a kapacitet dvorana je uglavnom
do 500 mjesta.
• Veliki pritisak potražnje je na nove i obnovljene prostore za održavanje skupova.
• Često se koriste i nekonvencionalni, tj. javni prostori drugih namjena (muzejski, atrij biblioteke,
pulska Arena i sl.)

31
5. MEĐUOVISNOST TURIZMA I PROMETA
Osnovna obilježja povezanosti prometa i turizma
• Turizam i promet su komplementarne djelatnosti, jer nema turizma bez putovanja, odnosno bez
uključivanja prijevozničkih organizacija na adekvatan način.
• Promet omogućava velikom broju putnika-turista savladavanje prostornih razlika i čini im
dostupnim prirodna obilježja određenog prostora i njihove atrakcije, koje su po svojoj prirodi
neprenosive i nemobilne.
• Promet na taj način omogućava turistima zadovoljavanje različitih potreba zbog kojih su se i
odlučili koristiti određenom ponudom neke turističke destinacije te on postaje jedan od najvažnijih
čimbenika koji mogu unaprijediti ili ograničiti razvoj neke turističke destinacije

Mill i Morrison objašnjavaju turizam kao proces razmjene između potrošača i dobavljača, tako da
sam proces integrira četiri komponente:
1. tržište
2. putovanje
3. destinaciju
4. marketinške mehanizme.
• Turizam kao sustav ne može funkcionirati bez ovih komponenti koje su međusobno povezane
ponajprije protokom informacija te putovanjem iz emitivne u receptivnu zemlju, pri čemu bitnu
ulogu imaju turistički posrednici, prijevoznici i drugi subjekti koji omogućavaju kreiranje turističkog
iskustva.

• Turizam i putovanja prikazuju se na primjeru različitih skupina ljudi koji imaju potrebu za različitim
uslugama kako bi ostvarili svoje postavljene ciljeve.
• Putnici, rezidenti koji putuju izvan svog domicila i posjetitelji koji dolaze iz stranih zemalja u
konkretnu turističku destinaciju imaju svoje konkretne ciljeve, odnosno potrebe koje mogu biti
vezani uz posao, zadovoljstvo (turizam), posjete prijateljima i rodbini ili uz neke druge osobne
potrebe.
• Da bi mogli ostvariti te ciljeve oni trebaju različite vrste usluga među kojima su najvažnije usluge
prijevoza, smještaja i turističkog posredništva

32
• Uloga prometa u turizmu ogleda se u sljedećem:
1. Razvoj turizma je pod velikim utjecajem razvoja prometa, ali je u isto vrijeme i u funkciji razvoja
prometa.
2. Turizam je masovna pojava te isto kao i bilo koja druga individualna aktivnost, treba promet i
ostale objekte pogodne za pojedinu vrstu turizma.
3. Prometne veze su početni (inicijalni) i sastavni dio turizma te su i potencijalni faktor razvoja, i
ograničavajući faktor za prometne tokove; kvaliteta ponuđene prometne usluge također utječe
na vrstu turističkih tokova.
4. Planirani razvoj, održavanje i funkcioniranje prometne infrastrukture unutar cjelovite prometne
politike radi udovoljavanja sadašnjoj i budućoj tehnologiji i potražnji ključ je uspješnog
prometnog sustava koji potiče rast turizma.

• Cijene prijevoza utječu na elastičnost prometne potražnje, a promjene u strukturi troškova i

konkurencija utječu na smanjivanje cijena i kvalitativno poboljšanje među vrstama prijevoza, što
pogoduje turizmu.
• Integracija domaćeg i međunarodnog prometnog sustava te koordinacija s drugim zemljama
pridonosi boljoj protočnosti turističkih tokova te rastu domaćeg i inozemnog turizma.
• Tehnološki razvoj ima znatan utjecaj na vrste prijevoza što rezultira efikasnijim, bržim i sigurnijim
prometnim sustavom, koji pogoduje rastu i širenju turizma.
• Smještaj treba usporedno rasti s rastom prometa da bi zadovoljio sve veću i raznoliku potražnu u
turizmu i prometu.
• Razvoj i opremanje terminala i pratećih objekata, unapređenje infrastrukture, prihvaćanje novih
tehnologija i tehnika masovnog marketinga utječu na rast turizma u svijetu

• Izučavanjem međuovisnosti turizma i prometa uočava se izrazita asimetričnost njihovog odnosa.

• Promet je vrlo važan čimbenik razvoja turizma i turizam bez njega ne može funkcionirati ali ne
vrijedi obrnuto jer promet kao gospodarska aktivnost ima puno šire gospodarske i razvojne zadaće.
• Jedna od osnovnih zadaća istraživanja međusobnog odnosa prometa i turizma je izučavanje i
analiza korisnosti samog putovanja te utvrđivanja jesu li turistička putovanja dovoljno različita u
odnosu na druge vrste derivirane prometne potražnje (npr. putovanje na posao, u školu) da bi im se
trebala posvetiti posebna pozornost.
Prometna infrastruktura u funkciji razvoja turizma
• Promet, kao skup svih kretanja prijevoznih sredstava u određenom vremenu na određenoj
prometnoj mreži, temeljni je integracijski čimbenik u procesu proizvodnje robe i usluga, razmjene,
raspodjele i potrošnje, pa tako i u turizmu.
• Radi optimalnog razvoja prometnog sustava zemlje, država mora imati jasno definiranu prometnu
politiku.
• Prometna politika je skup mjera koje poduzimaju različiti društveni i ekonomski subjekti, dio je
gospodarske i razvojne politike zemlje, ona je pravac ili način akcije izabrane između više varijanti i u
okviru danih uvjeta radi postizanja ciljeva kojima se teži i kao takva odgovor je vlade na nacionalne
prometne potrebe.

• Ekonomska i administrativna sredstva što ih nositelji prometne politike upotrebljavaju za

ostvarivanje određenog cilja nazivano instrumentima prometne politike.

33
• Glavni instrumenti prometne politike su:
1.instrumenti politike regulacije (tehnički standardi, politika parkiranja, ograničenja brzine, kontrola
regulacije)
2.instrumenti politike cijena (parkirališne pristojbe, određivanje cijena za korištenje cestama,
usklađivanje vozarina)
3.instrumenti investicijske politike (poticaji ili ograničenja u izgradnji cesta, rekonstrukcija cesta,
izgradnja parkirališnog prostora)
4.instrumenti organizacijske politike (upravljanje javnim prijevozom, koordinacija javnog prijevoza)
5.instrumenti koji utječu na ponašanje korisnika prijevoza (prihvaćanje novog stava prema javnom
prijevozu, poticanje proizvodnje ekološki prihvatljivih prijevoznih sredstava)
6.izdavanje dozvola za ulazak na tržište (nadziranje i/ili ograničavanje broja prijevoznika i veličine
ponude prijevoznih usluga)
7.nacionalizacija (čin koji je motiviran uvjerenjem da će prometna poduzeća poslovati uspješnije ako
su organizirana kao javna poduzeća)
8.koncesije (pravo izgradnje, održavanja i korištenja prometnih putova i objekata ili obavljanja
prijevoza na određenoj liniji/području).

• Unutar prometnog sustava središnje mjesto zauzima konkretna prometna infrastruktura, odnosno
cjelokupnost građevinskih objekata i ostalih tehničkih uređaja koji sudjeluju u prijevozu putnika i
tereta te prijenosu energije i vijesti.
• U prometnu infrastrukturu ubrajamo: cestovnu prometnu infrastrukturu, željezničku prometnu
infrastrukturu, infrastrukturu zračnog prometa, infrastrukturu pomorskog prometa, infrastrukturu
riječnog prometa i infrastrukturu telekomunikacijskog i poštanskog prometa.
• Glavna obilježja prometne infrastrukture su statični karakter, dug vijek trajanja i visoka investicijska
ulaganja.

• Pozitivan utjecaj prometne infrastrukture na gospodarski razvoj ogleda se kroz:

1. prometne pogodnosti
2. pozitivne učinke na standard stanovništva
3. omogućavanje razvoja novih gospodarskih programa
4. aktiviranje gospodarskih djelatnosti koje u tom području nisu postojale.

• U negativne utjecaje prometne infrastrukture na gospodarski razvoj možemo ubrojiti:

1. ekološke probleme
2. vizualnu degradaciju okoliša
3. ugroženost života, zdravlja i imovine
4. ugrožavanje kvalitete života lokalnog stanovništva.

• Unatoč problemima i negativnom utjecaju koji sa sobom nosi razvoj prometne infrastrukture,
upravo su tehnološke promjene u području prometa i telekomunikacija (razvoj zrakoplova i
kompjutorskih rezervacijskih sustava) dale turizmu snagu koju ima danas.

• Razvoj turističke destinacije ovisi o:

 dostignutom stupnju razvijenosti vlastite prometne infrastrukture
 dostignutom stupnju razvijenosti prometne infrastrukture njezinih glavnih emitivnih tržišta
 dostignutom stupnju razvijenosti prometne infrastrukture glavnih konkurenata na turističkom
tržištu.

34
• Kakvu konkretnu prometnu infrastrukturu treba pojedina turistička destinacija ovisi o:
1. njezinom prometno-geografskom položaju
2. strukturi turista koji posjećuju destinaciju
3. zemlji podrijetla turista koji posjećuju destinaciju.

• U čimbenike izbora prijevoznog sredstva turista ubrajamo:

 izbor destinacije,
 trajanje putovanja,
 način organizacije putovanja,
 dostupnost informacija,
 postojeće mogućnosti prijevoza,
 dostupnost drugih vrsta prijevoza i informacija o njima,
 kupovnu moć pojedinaca/količinu novca kojim raspolažu,
 cijenu/trošak prijevoza.

Vrste putničkog prometa Cestovni putnički promet

• Jedan je od najzastupljenijih oblika turističkog prijevoza.
• Razlikuju se sljedeći oblici cestovnog putničkog prometa:
1. autobusni prijevoz (linijski i čarter prijevoz, višednevna putovanja autobusom, izleti autobusom u
destinaciji, lokalne turističke linije, panoramski prijevozi, klasični autobusni transferi)
2. prijevoz vlastitim prometnim sredstvima
3. prijevoz iznajmljenim prijevoznim sredstvima
4. taksi prijevoz
5. ostali oblici cestovnog prijevoza (prijevoz luksuznim automobilima s vozačem, cestovnim
vlakićima, kočijama, životinjama u funkciji prijevoza – deve, konji).

Zračni putnički promet

• Jedan je od pokretača razvoja turizma i dominantan oblik prijevoza u dalekim destinacijama.
• Razlikuju se sljedeći oblici zračnog putničkog prometa:
1. redoviti (linijiski) i izvanredni (čarter) promet
2. zračni promet LCC (niskobudžetni)
3. putnički promet vlastitim zrakoplovima
4. putnički promet zrakoplovima koji slijeću na vodu
5. panoramski letovi zrakoplovima
6. helikopterski promet  letenje jedrilicama kao dio turističke ponude
7. paragliding i druge letjelice kao dio turističke ponude
8. letenje u svemir kao dio turističke ponude
9. aeromitinzi kao dio turističke ponude i dr.

Vodeni putnički promet

• Jedan je od pokretača turizma u obalnim turističkim destinacijama koji može biti i jedini modalitet
povezivanja destinacije s emitivnim tržištima ili element povećanja turističke atraktivnosti
destinacije.
• Razlikuju se sljedeći oblici vodenog putničkog prometa:
1) pomorski promet (linijski putnički prijevoz i slobodno brodarstvo, trajektne linije, linije brzim
brodovima, lokalne brodske veze, izleti brodovima, panoramski prijevozi, krstarenja, iznajmljivanje
plovila, plovidba vlastitim plovilima, nautički turizam)
2) riječno-jezerski-kanalski promet (linijski prijevoz putnika, krstarenja rijekama, izleti brodovima,
panoramski prijevozi).

35
Željeznički putnički promet
• Zbog svojih prednosti (brzina, udobnost, ekološka prihvatljivost) postaje sve privlačniji oblik
prijevoza za potrebe turizma, iako je još relativno slabo zastupljen.
• Razlikuju se sljedeći oblici željezničkog putničkog prometa:
1. međunarodni i domaći željeznički promet
2. prigradski željeznički promet
3. turistički vlakovi  panoramski prijevozi
4. skijaški vlakovi
5. gradski prijevozi (tramvaji, podzemne i nadzemne željeznice).

Putnički promet brdskim željeznicama i žičarama

• Vrsta je putničkog prometa koji ima znatnu ulogu u destinacijama s razvijenim planinskim
turizmom.
• Razlikuju se sljedeći vrste ovog putničkog prometa:
1. putnički promet brdskim željeznicama
2. žičarski.

Kombinirani putnički promet

• Kombinacija je korištenja dvaju ili više prijevoznih sredstava radi zadovoljavanja turističkih potreba.
• Razlikuju se:
1. fly & drive drive & rail
2. fly & rail drive & sail

Pristupi u razvoju prometa u destinaciji

• U planiranju i razvoju prometnog sustava turističke destinacije treba voditi računa o stvarnim
potrebama turizma te prometnu politiku uskladiti s turističkom politikom.
• u tu svrhu kao najznačajniji čimbenici planiranja razvoja prometnog sustava izdvajaju se:
1. prirodna obilježja pojedinih vrsta putovanja (promatrano prema dužini putovanja, vremenu
trajanja putovanja, svrsi ili motivu putovanja)
2. učestalost pojedinih vrsta putovanja (u odnosu na ukupnu prometnu potražnju destinacije)
3. stvaranje kompatibilnih baza podataka (osnova je za daljnja istraživanja za potrebe prometa i
turizma).
• U pristupu planiranju prometa za potrebe neke turističke destinacije možemo govoriti o četiri
dimenzije prometa:
1. vanjska prometna dostupnost
2. unutrašnja prometna dostupnost
3. prateći uslužni objekti (PUO) uz prometne pravce
4. promet u mirovanju. Vanjska prometna dostupnost
• Odnosi se na povezanost turističke destinacije s njezinim potencijalnim emitivnim tržištima
• Definira se i kao mogućnost dolaska u destinaciju nekim prijevoznim sredstvom od ishodišta
putovanja pod prihvatljivim uvjetima s obzirom na svrhu ili motiv putovanja.

• Bitni aspekti vanjske prometne dostupnosti su:

36
1. vrijeme trajanja putovanja (ima posebno značenje kod izbora prijevoznog sredstva a važnost joj
varira ovisno o motivu putovanja)
2. cijena usluge prijevoza (poboljšava cjenovnu konkurentnost destinacije a ovisi o iskorištenosti
prijevoznih kapaciteta, vrsti prijevoznog sredstva i udaljenosti destinacije)
3. udobnost prijevoza (podrazumijeva udobnost prijevoznog sredstva, udobnost prevoženja te
mogućnost zadovoljavanja pojedinih potreba tijekom putovanja)
4. sigurnost prijevoza (čimbenik koji može presudno utjecati na izbor destinacije i na izbor prijevoznog
sredstva, pri čemu ključnu ulogu ima percepcija putnika o sigurnosti destinacije, prijevoznika i
prijevoznog sredstva)
5. osobne preferencije putnika

Unutrašnja prometna dostupnost

• Osigurava mobilnost turista u nekoj turističkoj destinaciji radi zadovoljavanja njihovih turističkih
potreba.
• Definira se kao mogućnost dolaska do pojedinih odredišta u turističkoj destinaciji od smještajnog
objekta pod prihvatljivim uvjetima s obzirom na svrhu putovanja.
• U planiranju unutrašnje prometne dostupnosti treba voditi računa o:
1. adekvatnom planiranju gradske, mjesne i lokalne infrastrukture prilagođene potrebama turista
2. organizaciji prometa na način da on zadovolji potrebe turista
3. prilagođenosti prijevoza osobama sa smetnjama u kretanju.

Prateći uslužni objekti uz prometne pravce

• Imaju bitnu ulogu kao dio turističke ponude i kao važan izvor prihoda naročito u tranzitnom
turizmu neke destinacije.
• Definiraju se kao višefunkcionalni prostori uz autoceste i druge prometne pravce koji su
namijenjeni zadovoljavanju osnovnih i dodatnih potreba putnika i/ili vozila.
• Njihov razmještaj ovisi o prometno-ekonomskim čimbenicima, te o turističkoj atraktivnosti lokacije
koja se planira za odmorište a koja mora imati vizualnu komunikaciju s ambijentalnim
zanimljivostima

Promet u mirovanju
• Odnosi se na sljedeće aspekte prometa:
1. osiguravanje dovoljnog broja i na odgovarajući način riješenih parkirališnih mjesta (važno je riješiti
parkirališta prema vlasništvu, prema potrebama vrste smještaja i oblika turizma koji se razvija u
destinaciji)
2. promoviranje različitih koncepcija prometa
3. uređenje pješačkih zona (pretvaranje atraktivnih središnjih dijelova grada u prometne površine
namijenjene isključivo pješacima)
4. promoviranje europske inicijative tzv. zelenih putova (namijenjenih isključivo nemotornom prometu
– biciklistima, rolerima i sl.)
5. organiziranje i podupiranje javnih kampanja (o razvoju ekološki prihvatljivog i dugoročno održivog
prometa).
• Dvije su međusobno suprotstavljene koncepcije pristupu organizaciji prometa za potrebe turizma:

→ koncepcija Transport for Tourism (pristup u kojem sam prijevoz uobičajeno nije cilj, nego nužnost
turističkog kretanja. Prijevoz je način i sredstvo svladavanja prostornih udaljenosti. Dominira
troškovni model, a ne model korisnosti te koncepcija ustupa za ustupak – putnici su konfrontirani s
nužnostima kompromisa cijena/kvaliteta)

→ koncepcija Transport as Tourism (promet je integralni dio turističkog doživljaja i sastavni je dio
turističke ponude. Ovako organiziran promet nudi drugačiju perspektivu destinacije, nije dominantan

37
troškovni model nego model zasnovan na doživljaju). • Izbor koncepcije ovisi o svrsi ili specifičnom
obliku turizma koji se razvija ali i o stupnju primjene marketinške koncepcije u planiranju prometa za
potrebe turizma.

Percepcija njemačkih turista o pojedinim vrstama prijevoznih sredstava

osobni automobil
→PRO: neovisnost, individualnost, brzina, udobnost, pokretljivost, obitelj s djecom, puno prtljage,
odmor
→CON: cijena benzina, zagušenja, nezgode, kvarovi, neugodni mirisi, stres, naporno, buka, vrućina

vlak
→ PRO: udoban, miran, bez stresa, siguran, pouzdan, brz, spavaća kola, restoran, promatranje
krajolika, neovisnost o vremenskim prilikama
→ CON: spor, dugo vrijeme putovanja, prenatrpanost, presjedanje, nošenje prtljage, kašnjenje,
skup, dosadno čekanje

autobus
→PRO: jeftin, kontakti sa suputnicima, veselo, osjećaj zajedništva, dobro raspoloženje, ugoda,
udobnost
→CON: uzak, loš zrak, buka, previše ljudi, prespor, ljuljanje, neudoban, siromašni i stariji ljudi

čarter letovi zrakoplovom

→PRO: brz, udoban odmor, jeftiniji od redovitih zrakoplovnih linija
→CON: strah, nesigurnost, opasnost od pada, otmice, uzak, puno ljudi, masovan prihvat i otprema,
stari i loše održavani zrakoplovi, netočnost, kašnjenja, loš servis

redovite zrakoplovne linije

→PRO: daleka putovanja, dobar servis, brz, udoban, komforan, pouzdan, stjuardese
→CON: donekle preskup, strah, mučnine, samo za poslovna putovanja

brod
→PRO: odmor, ležanje na suncu, morski zrak, romantika, pustolovina, dobro jelo, druženje
→CON: morska bolest, opasan, oluje, dosadan, skup, polagan, mnogo starih ljudi

38
Prioriteti razvoja prometnog sustava Republike Hrvatske za potrebe turizma
• Prometni sustav RH raspolaže znatnim potencijalima u svim oblicima prometne infrastrukture ali je
taj potencijal nedostatno iskorišten i dobrim dijelom tehnički i tehnološki zaostaje za zemljama
zapadne Europe.
• Glavni ciljevi prometne politike u izgradnji prometne mreže u zadnjih 15-ak godina bili su:
1. dobra prometna povezanost unutar zemlje (uspostavljanje dobre prometne povezanosti između
pojedinih dijelova Hrvatske – između primorskog i kontinentalnog dijela)
2. dobra prometna povezanost s okruženjem (prvenstveno sa susjednim zemljama: HU, IT, SLO, AT,
SV, CZ, BiH)
3. razvoj tranzita (za zemlje gravitacijski usmjerene na hrvatski prometni prostor.)

• U procesu definiranja strategije razvoja hrvatskog prometnog sustava nužno je utvrditi glavna
programska usmjerenja izgradnje prometne infrastrukture i strateške prometne prioritete, radi
integracije Hrvatske u prometnu politiku Europske unije.
• Ukupna prometna mreža Hrvatske svojim tehničkoeksploatacijskim obilježjima potpuno ne
odgovara suvremenim uvjetima, iako su zadnjih godina učinjeni veliki napori (izgradnja i
modernizacija autocesta, obnavljanje zračnih luka, dolazak LCC i sl.)
• Uštede u vremenu su bitna komponenta pri izboru turističke destinacije jer utječu na promjenjive
troškove koje turist snosi (potrošnja goriva, duljina putovanja, neplanirani troškovi noćenja).

• Hrvatska ima pretpostavke za daljnji razvoj pomorskog, željezničkog, cestovnog i zračnog prometa
europske važnosti koji se mogu međusobno dopunjavati i potpomagati.
• Stoga treba raditi na podizanju kvalitete prometnih veza prema Europi, i to modernizacijom
željeznice i dovršenjem spoja s europskim autocestama.
• Budući da se prometni sustav pojavljuje kao čimbenik razvoja turizma treba ga razvijati
sinkronizirano po pojedinim granama s ciljem da kao cjelina bude usmjeren k potrebama Hrvatske,
vodeći računa o činjenici odakle i kako nam dolazi najveći broj turista.
• Pri tome treba prihvatiti načela održivog razvoja turizma

39
 6. TURISTIČKO POSREDNIŠTVO – TURISTIČKE AGENCIJE I TUROPERATORI
Turističko posredništvo
• Nastanak i aktivnost turističkih posrednika na tržištu uvjetovani su specifičnošću turističkog tržišta,
odnosno specifičnim obilježjima turističke ponude i turističke potražnje.
• Posrednici u turizmu dovode u vezu prostorno dislocirane pružatelje turističkih usluga (turističku
ponudu) s konzumentima tih usluga/turistima (turistička potražnja).
• Posrednici u turizmu imaju ulogu koordinatora i realizatora interesa ponuđača i korisnika turističkih
proizvoda/usluga jer s jedne strane olakšavaju potrošačima organizaciju putovanja štedeći im
vrijeme i novac u traženju različitih pružatelja usluga na tržištu pojedinačno, a s druge strane
zastupaju i interese turističke ponude, tako da usmjeravaju turističku potražnju prema određenoj
turističkoj ponudi.

Thomas Cook – začetnik agencijskog poslovanja

• Potrebu za osnivanjem turističke agencije kao specifičnog gospodarskog subjekta uvjetovali su uz
obilježja turističkog tržišta i sljedeći faktori:
1. kompleksnost turističkog putovanja (traženje najpogodnijeg načina na koji će se objediniti veći
broj pojedinačnih usluga koje pružaju različiti subjekti a koje turist konzumira u sklopu
zadovoljavanja svoje turističke potrebe)
2. tehničko usavršavanje prijevoznih sredstava (stvaranje mogućnosti da se prevozi veći broj ljudi
odjednom, što snižava cijenu po jedinici usluge)
3. masovnost putovanja (stvara preduvjete za organizaciju grupnih putovanja po načelu ekonomije
razmjera)
4. mogućnost ostvarivanja zarade posredovanjem.

• Ovom izazovu prvi je odgovorio Thomas Cook, koji je 05. srpnja 1841. g. pokrenuo prvo
organizirano turističko putovanje s unaprijed utvrđenim programom i po cijeni koja je bila znatno
niža od one po kojoj bi putnici osobno mogli poduzeti takvo putovanje.
• Radilo se o izletu vlakom u Engleskoj (na udaljenosti od oko 20 milja) za 570 sudionika
Antialkoholičarskog društva, a u cijenu su osim usluge prijevoza bile uključene usluge posluživanja
čaja u tijeku vožnje te obrok na odredištu.
• Ovim organiziranim putovanjem Thomas Cook je udario temelje agencijskog poslovanja u turizmu.

• Thomas Cook je prvi upozorio:

1. što u modernom shvaćanju poslovanja u sferi putovanja znači mogućnost okupljanja veće skupine
međusobno nepoznatih putnika radi putovanja
2. što za turista/putnika znači mogućnost da se na jednome mjestu rješavaju pitanja i problemi vezani
uz putovanja, pa je putnik za takvu organizaciju putovanja spreman platiti i određenu cijenu
3. da agencija na tržištu nudi vlastiti proizvod/turistički aranžman koji se sastoji od najmanje dvije
različite pojedinačne usluge koje se plaćaju po jedinstvenoj cijeni koja je niža od cijene koju bi turist
platio kad bi takvo putovanje organizirao sam za sebe.

•Thomas Cook je prvu turističku agenciju osnovao četiri godine nakon prvog organiziranog
putovanja, ali se u svijetu kao početak agencijskog poslovanja uzima 05. srpnja 1841. godine.
• Za početak agencijskog poslovanja u Republici Hrvatskoj uzima se 02. listopada 1923. godine kada
je osnovana agencija Putnik u Beogradu koja je otvorila svoje filijale u nekoliko gradova u Hrvatskoj,
iako su prvo paušalno putovanje organizirala braća Mihanović za tadašnje “zagrebačko občinstvo”
(29.04. – 06.05.1863. godine) koje je osim usluga prijevoza vlakom u Gradac i Beč, uključivalo i
transfer do smještajnog objekta, smještaj i prehranu te svijeće u sobama.

40
 Definicija i funkcije turističke agencije
• U našoj poslovnoj praksi ali i u teoriji, podjednako se rabe termini putnička agencija kao i turistička
agencija.
• Turističku agenciju moguće je definirati kao subjekt koji usluge trećih subjekata, koje su potrebne
za putovanje i boravak, posreduje turistima ili te usluge nudi u posebnim kombinacijama kao nove
“vlastite usluge” (Klatt i Fisher, 1961.)
• Prema Zakonu o pružanju usluga u turizmu Turistička agencija je trgovačko društvo, trgovac
pojedinac, obrtnik ili njegova organizacijska jedinica koja pruža usluge organiziranja putovanja ili
posredovanja usluga vezanih uz putovanje i boravak turista.

• Poslovi turističkih agencija grupiraju se u 5 osnovnih skupina:

1. posredovanje u području prijevoza putnika (rezervacija mjesta u prijevoznim sredstvima i prodaja
karata u svim vrstama prijevoza)
2. posredovanje u pružanju ugostiteljskih usluga (rezervacija i prodaja usluge smještaja, prehrane i
drugih usluga)
3. organiziranje i provođenje turističkog aranžmana (organiziranje vlastitog proizvoda turističke
agencije)
4. posredovanje u pribavljanju ostalih usluga (pomoć u pribavljanju putnih isprava, viza, isprava za lov
i ribolov, posredovanje u sklapanju usluga putnog osiguranja, prodaja ulaznica za različite
manifestacije, iznajmljivanje ili posredovanje u iznajmljivanju vozila, plovila, letjelica, mjenjački
poslovi i sl.)
5. davanje informacija i savjeta klijentima (u usmenom i/ili pisanom obliku te propagiranje usluga
drugih davatelja usluga čije interese zastupaju na tržištu)

• Iz navedenih poslova turističkih agencija proizlaze i temeljne funkcije turističkih

agencija:
Posrednička funkcija
• Osnovna funkcija turističke agencije je povezati turističku ponudu s potražnjom.
• Turistička agencija posreduje u pribavljanju pojedinačnih usluga za svoje klijente i to uz povoljnije
financijske uvjete nego što bi to bio slučaj kad bi klijenti usluge pribavljali sami od ponuđača tih
usluga na tržištu.
• Turističke agencije često posreduju i u prodaji turističkih aranžmana drugih turističkih agencija i
turoperatora.
• Za usluge posredovanja turistička agencija naplaćuje proviziju kao naknadu za obavljeni posao
dovođenja u vezu klijenata s pružateljima određenih usluga.

Informativno-savjetodavna funkcija
• Budući da se turisti na tržištu susreću s vrlo raznolikom i brojnom turističkom ponudom, sve više
turista traži profesionalnu pomoć, savjet i stručno vodstvo u odabiru najpovoljnije varijante tražene
usluge.
• Turističke agencije ne samo da poznaju navike, želje i potrebe svojih klijenata već i aktivno
sudjeluju u donošenju konačne odluke o kupnji određene usluge.
• Ta uloga turističke agencije je temelj informativnosavjetodavne funkcije koja je i najstarija funkcija
turističke agencije.
• Turističke agencije informativno-savjetodavnu funkciju najčešće ostvaruju u izravnom, usmenom
kontaktu s klijentima, a savjeti i informacije su uglavnom besplatni.

41
Funkcija oglašavanja
• Turističke agencije raspolažu vrlo različitim turističkim promotivnim materijalima, od vlastitih
materijala do materijala različitih nositelja turističke ponude čije usluge na tržištu posreduju krajnjim
korisnicima/turističkim potrošačima.
• Distribucija promotivnih materijala dio je marketinškog miksa turističke agencije.
• Međutim, turistička agencija bavi se i propagiranjem turizma kao fenomena i pojave pa se ponekad
funkcija oglašavanja naziva i propagandna funkcija turizma.

Organizatorska funkcija
• U suvremenom poslovanju turističkih agencija izuzetno je važna organizatorska funkcija kod koje
turistička agencija na tržištu nastupa kao kreator, inicijator i organizator putovanja.
• Turističke agencije na tržištu zakupljuju kapacitete/usluge različitih nositelja turističke ponude u
svoje ime i za svoj račun pa te usluge sastavljaju i kombiniraju u vlastiti jedinstveni proizvod
istodobno preuzimajući na sebe rizik prodaje vlastitog proizvoda.
• Takav vlastiti proizvod turističke agencije u koji agencije ulažu svoj vlastiti kreativan rad naziva se
turistički aranžman, paket aranžman ili paušalno putovanje.

• Prema Zakonu o pružanju usluga u turizmu turistički aranžman je unaprijed utvrđena kombinacija
od najmanje dvije pojedinačne usluge koje se sastoje od prijevoza, smještaja ili drugih turističkih i
ugostiteljskih usluga što čine cjelinu, a pružaju se u vremenu duljem od 24 sata ili uključuju barem
jedno noćenje te se prodaju po ukupnoj unaprijed utvrđenoj (paušalnoj) cijeni.
• Temeljne odrednice turističkog aranžmana su:
1) skup od najmanje dvije usluge
2) paušalna cijena (korisnik aranžmana ne može iz cijene aranžmana razaznati koliko plaća pojedine
usluge koje su sastavni dio aranžmana, a cijena mora biti niža od cijene koju bi turist platio kada bi
sam za sebe organizirao takav aranžman).

Kanali distribucije u turizmu

• Budući da ponuđači usluga na turističkom tržištu mogu do klijenata doći bilo izravnim pute, bilo
putem posrednika, na turističkom tržištu razlikuje se:
→ izravna (direktna) distribucija usluga
(pružatelji usluga su kod prodaje/kupnje usluga u izravnom kontaktu s klijentima, što znači da se ne
koriste uslugama turističkih posrednika)
→ neizravna (indirektna) distribucija usluga
(izravni kontakt u trenutku prodaje/kupnje usluge s klijentima/turistima imaju turistički posrednici,
dok se klijenti/turisti s pružateljima usluga susreću tek kad stvarno počnu koristiti usluge koje su
rezervirali ili kupili kod turističkih posrednika).
• U sustav distribucije u turizmu ulaze putnici/turisti, pružatelji usluga i turistički posrednici.

Ovisno o tome postoji li jedan ili više posrednika između turističkih potrošača i pružatelja usluga u
turizmu, ili posrednika uopće nema, razlikuju se različite razine kanala distribucije na turističkom
tržištu.
• Uspjeh poslovnih subjekata uvelike ovisi o odabiru odgovarajućeg kanala distribucije, pa se izbor
kanala distribucije smatra izuzetno važnom strateškom odlukom.
• Većina poslovnih subjekata u turizmu koristi se različitim kanalima distribucije, iako nisu rijetki
slučajevi korištenja isključivo izravne ili isključivo neizravne distribucije.
• Bez obzira na odabrani kanal distribucije najvažnije je da on bude usredotočen na dodavanje
vrijednosti proizvodu kojeg distribuira i na stvaranje prepoznatljive marke.

42
 • U turizmu nema uspješne distribucije
bez uspješne promocije.
• Promocija turističkih usluga znatno je
kompleksnija od promocije materijalnih
proizvoda, budući da se usluga u turizmu
ne može skladištiti pa su promocija i
njezini rezultati u turizmu vremenski
ograničeni.
• U prodaji turističkih aranžmana
najzastupljeniji promocijski instrument je
katalog aranžmana – edicija u kojoj
organizator putovanja daje osnovne
informacije o sebi i proizvodima koje nudi
na tržištu. • Temeljem informacija i ilustracija u katalogu potencijalni turistički potrošači stvaraju
predodžbu o ponuđenom proizvodu i donose odluku o kupnji.

Razlike između turističkih agencija i turoperatora

• Razlike između turističkih agencija i turoperatora ogledaju se u sadržaju njihova poslovanja i ulozi
koju imaju na tržištu.
• Turističke agencije kao trgovci na malo ponajprije posreduju u prodaji tuđih proizvoda i usluga na
turističkom tržištu, pa samim time na sebe ne preuzimaju rizik prodaje tuđih kapaciteta jer ne
zakupljuju unaprijed usluge različitih nositelja, već njihove usluge prodaju tek kad pred sobom imaju
kupca za određenu uslugu.
• Turoperatori su dominantno razvili organizatorsku funkciju što znači da unaprijed zakupljuju i/ili
angažiraju smještajne, prijevozne i druge kapacitete i usluge u vlastito ime i za vlastiti račun, na
temelju čega kreiraju aranžmane za još nepoznate klijente pa snose i sav rizik ostvarenja gubitka ako
ne uspiju pronaći kupca za svoj proizvod.

• Turističke agencije nalaze se u izravnom kontaktu s klijentima, a turoperator tu vezu uspostavlja

koristeći se posrednicima, najčešće turističkim agencijama.
• Stoga je lokacija poslovnog prostora za turističku agenciju vrlo bitna za uspjeh u poslovanju, dok
kod turoperatora to nije slučaj.
• Glavni izvor prihoda turističkih agencija je provizija – naknada koju dobivaju od pružatelja usluga
čije usluge posreduju na tržištu, dok turoperatori glavni izvor prihoda ostvaruju prodajom vlastitih
aranžmana.

43
Razlike između turističkih agencija i turoperatora

• Turističke agencije prema karakteru poslovanja mogu biti:

1. emitivne turističke agencije (iniciraju, organiziraju i omogućuju realizaciju putovanja i boravka
turista na domaćem ili inozemnom tržištu. U Hrvatskoj ih, prema procjeni UHPAe ima oko 200.)
2. receptivne turističke agencije (posluju na receptivnom turističkom tržištu, a glavna im je zadaća
organizirati prihvat te sadržajan boravak turista u turističkoj destinaciji. U Hrvatskoj prevladavaju
receptivne agencije – ima ih oko 450)
3. emitivno-receptivne turističke agencije (emitivno-receptivne turističke agencije su dijelom svog
poslovanja emitivne a dijelom receptivne.).

• Danas se uspješne turističke agencije polako transformiraju u destinacijske menadžment

kompanije (Destination Management Company – DMC), koje na sebe preuzimaju ulogu organizatora
sadržajnog boravka u destinaciji.
• Destinacijske menadžment kompanije utječu na podizanje kvalitete turističkog proizvoda
destinacije, izravno utječu na povećanje atraktivnosti a samim tim i konkurentnost turističke
destinacije.
• Turističke agencije su još uvijek dominantan kanal distribucije usluga u turizmu iako se broj
turističkih agencija na tržištu smanjuje.
• Internet je najveća prijetnja posrednicima na turističkom tržištu koji nude jednostavne proizvode i
usluge koje se lako distribuiraju putem interneta.
• Međutim, složeni proizvodi, namijenjeni zahtjevnijim klijentima traže pomoć vrhunskih eksperata.
• Uloga turističkih agencija na tržištu se bitno promijenila, te se turističke agencije od pukog
posrednika u prodaji tuđih usluga moraju pretvoriti u specijalizirane savjetnike i menadžere
turističkih putovanja čije su usluge dodatna vrijednost koju klijenti prepoznaju i spremni su za nju
platiti određenu cijenu.
• Turističke agencije u središte poslovanja trebaju staviti zadovoljstvo svojih klijenata kojima je
postalo važnije kako provesti nezaboravan odmor nego gdje ga provesti.

44
Načela poslovanja turoperatora
• Turoperator koji se na tržištu pojavio kao poduzetnik s ciljem da organizira putovanja za veliku
masu još nepoznatih korisnika, vodio se idejom iniciranja i organiziranja putovanja po cijeni
dostupnoj što većem broju korisnika.
• Koristeći se načelom ekonomije obujma turoperator zakupljuje različite kapacitete/usluge koje
postaju sastavni dio njegovog proizvoda – turističkog aranžmana.
zakup velikog broja različitih kapaciteta → kreiranje velikog broja aranžmana po povoljnijim cijenama
→ masovna prodaja tako kreiranih aranžmana

Načela poslovanja turoperatora

• Zakupljivanje većeg broja kapaciteta turoperatoru omogućuje postizanje niže prodajne cijene po
jedinici kod ponuđača tih kapaciteta, što mu omogućuje kreiranje paket aranžmana s cijenom nižom
od cijene koju bi potrošač platio da sam organizira putovanje, ali i nižom od cijene koju svom klijentu
za isto putovanje može osigurati turistička agencija.
• Primjenjujući načelo ekonomije obujma u organizaciji turističkih putovanja turoperatori su uspjeli
revolucionirati i industrijalizirati organizaciju turističkih putovanja te su postali glavni generatori
turističke potražnje.
• Prednosti korištenja uslugama turoperatora za turiste su: olakšana organizacija putovanja i
boravka, uštede vremena i novca, preuzimanje rizika turoperatora za neispunjavanje ili manjkavo
ispunjavanje bilo koje usluge u aranžmanu, zaštita interesa klijenata od nepredviđenih događaja u
destinaciji.
• Koristi od suradnje s turoperatorom za pružatelje usluga su:
1. okupljanje turističke potražnje (sjedinjuju masu turističkih potrošača koju mogu usmjeriti u
određenu destinaciju)
2. poticanje turističke potražnje (za određenom turističkom ponudom)
3. poticanje turističke promidžbe (individualni nastup na inozemnom tržištu za pružatelje usluga je
skuplji i teži)
4. distribucija (turoperatori imaju dobro organizirane kanale distribucije te ulažu velike napore u
promociju destinacije).
Uloga turoperatora u turističkom sustavu
• S razvojem turoperatora na europskom turističkom tržištu raste udio organiziranih putovanja u
ukupnim inozemnim turističkim putovanjima ali dolazi i do ravnomjernije disperzije turističkog
prometa u svijetu.
• Analiza udjela turoperatora u ostvarenju turističkog prometa u svijetu pokazuje da je kretanje
turističke potražnje s najvažnijih emitivnih tržišta prema receptivnim zemljama pod velikim
utjecajem vodećih turoperatora na odgovarajućim tržištima jer se najveći broj putovanja realizira
upravo u paketaranžmanima turoperatora.
• Udio organiziranih putovanja iz Velike Britanije za Grčku iznosi 79%, za Tursku 80%, a za destinacije
na području sjeverne Afrike 71%.
• Udio organiziranih putovanja u ukupnom turističkom prometu u Hrvatskoj u 2012. godini iznosio je
38%.
• Iako se udio organiziranih putovanja razlikuje od zemlje do zemlje može se zaključiti da je udio
organiziranih putovanja veći što je udaljenost emitivnog od receptivnog turističkog tržišta veća.
• Najveća tržišta organiziranih putovanja u svijetu su:
 Njemačka (39 milijuna organiziranih putovanja godišnje)
 Velika Britanija (oko 20 milijuna godišnje)  Japan (s više od 12 milijuna godišnje).
• Najveći i najutjecajniji turoperatori razvili su se upravo na njemačkom i britanskom emitivnom
turističkom tržištu a danas su to veliki multinacionalni koncerni koji objedinjuju različite pružatelje
usluga koji sudjeluju u kreiranju cjelovitog turističkog proizvoda.

45
• Bez obzira na sve veću individualizaciju turističkih putovanja i utjecaja nove tehnologije, uloga
turoperatora na turističkom tržištu se ne smanjuje, oni se uspješno prilagođavaju promjenama na
turističkom tržištu, te sami iniciraju brojne promjene i u domeni turističke potražnje i ponude.
• Ipak, način organizacije putovanja značajno će se promijeniti – smanjiti će se udio jednostavnih i
standardnih putovanja a povećat će se udio turističkih aranžmana koji klijentima daju više
fleksibilnosti u odabiru pojedinih komponenti sadržaja u aranžmanu i mogućnost individualnog
prilagođavanja željama i zahtjevima potrošača.
• Takvi primjeri su tzv. modularna putovanja te koncept dynamic packaginga (karakterističnog za
virtualne organizatore putovanja).

46