TURISTIČKA POTROŠNJA 1K

T1 - Uvod u izučavanje turističke potrošnje

TURIZAM - je društveni, kulturološki i ekonomski fenomen koji obuhvaća kretanje turista u

mjesta i zemlje izvan njihova uobičajenog okoliša zbog osobnih ili poslovnih/profesionalnih
razloga.
- Turisti se nazivaju POSJETITELJI.
- turizam stvara direktno i indirektno POVEĆANJE ekonomskih aktivnosti u turističkim
destinacijama zbog POTRAŽNJE za robom i uslugama koja se moraju proizvesti i plasirati
na tržište.

Oblici turizma:
1) DOMAĆI TURIZAM (domestic tourism): Uključuje turistička putovanja i boravak
domicilnog stanovništva (rezidenata) u različite destinacije unutar granica vlastite zemlje
- Primjer: putovanja državljana Hrvatske u turistička odredišta unutar Hrvatske.
2) NACIONALNI TURIZAM (national tourism): Uključuje sva turistička putovanja domicilnog
stanovništva (rezidenata) u zemlji i inozemstvu.
- Primjer: putovanja građana Hrvatske u turistička odredišta unutar vlastite zemlje i sva
turistička putovanja u turističke destinacije izvan zemlje.
3) RECEPTIVNI TURIZAM ili ULAZNI TURIZAM (inbound tourism): Uključuje turiste
nerezidente koji borave u promatranoj zemlji. (Primjer: turisti iz Njemačke u Hrvatskoj.)
4) EMITIVNI TURIZAM ILI IZLAZNI TURIZAM (outbound tourism): Uključuje turistička
putovanja rezidenata u druge zemlje. (Primjer: turistička putovanja hrvatskih državljana
u destinacije u drugim zemljama.)
5) INTERNI (UNUTRAŠNJI) TURIZAM (internal tourism): predstavlja ukupnost domaćeg i
receptivnog turizma. (Primjer: turistički promet svih hrvatskih i stranih državljana na
području Hrvatske.)
6) MEĐUNARODNI TURIZAM (international tourism): predstavlja ukupnost receptivnog i
emitivnog turizma. Primjer: sva putovanja inozemnih turista u Hrvatsku I sva putovanja
hrvatskih građana u inozemstvo.
7) INTRAREGIONALNI TURIZAM – podrazumijeva sva turistička putovanja stanovnika jedne
zemlje određene regije u drugu zemlju te iste regije. (Primjer: turistička putovanja
Europljana unutar Europe.)
8) INTERREGIONALNI TURIZAM – podrazumijeva turistička putovanja stanovnika jedne
zemlje određene regije u drugu zemlju, ali izvan te regije. (Primjer: turistička putovanja
Europljana izvan Europe.)

Top turističke destinacije po dolascima:

2016. 2017.
1. Francuska Francuska
2. Amerika Španjolska
3. Španjolska Amerika
4. Kina Kina
5. Italija Italija

Top turističke destinacije po prihodima:

2016. 2017.
1. Amerika Amerika
2. Španjolska Španjolska
3. Francuska Francuska
4. Tajland Tajland
5. Ujedinjeno Kraljevstvo Ujedinjeno Kraljevstvo

Top turistički potrošači:

2017
1. Kina
2. Amerika
3. Njemačka
4. Ujedinjeno Kraljevstvo
5. Francuska

Temelj turizma - Posjetitelji putuju iz mjesta svog boravka na drugo mjesto zbog različitih
razloga (motiva).

Motivi turističkih putovanja:

- Glavni motivi: odmor i rekreacija izvan uobičajene sredine i želja za novim doživljajima
- Najčešće spominjani motivi: zdravlje, kulturu, sport, zabavu i ekološke motive

Specifični oblici turizma zasnovani na:

1) prirodnim resursima: (1) zdravstveni turizam; (2) sportski turizam; (3) nautički turizam;
(4) ekoturizam; (5) seoski turizam; (6) lovni i ribolovni turizam; (7) naturizam; (8)
robinzonski turizam
2) društvenim resursima: (1) kongresni turizam (mice); (2) kulturni turizam; (3)
gastronomski i enofilski turizam; (4) turizam događanja; (5) vjerski turizam; (6) turizam
na umjetno stvorenim atrakcijama; (7) casino-turizam

Vrste turizma (turistička kretanja):

1) prema dužini boravka: (1) izletnički, (2) vikend; (3) boravišni, (4) tranzitni
2) prema nacionalnoj pripadnosti turista: (1) domaći; (2) inozemni
3) prema broju sudionika: (1) masovni; (2) održivi; (3) elitni
4) prema načinu organizacije putovanja: (1) individualni; (2) organizirani; (3) mješoviti
5) prema dobnoj strukturi: (1) dječji; (2) omladinski, (3) obiteljski; (4) „treće dobi“
6) prema prostornom obuhvatu: (1) lokalni; (2) regionalni; (3) nacionalni; (4) međunarodni;
(5) intraregionalni; (6) interregionalni
 7) prema vremenu kada je određen resurs najatraktivniji: (1) predsezonski; (2) sezonski; (3)
posezonski
8) prema lokaciji na kojoj se odvija turističko putovanje: (1) planinski, (2) primorski; (3)
urbani; (4) ruralni
9) prema utjecaju na platnu bilancu: (1) aktivni; (2) pasivni
10) prema godišnjem dobu: (1) ljetni; (2) zimski

TURISTIČKA INDUSTRIJA - Aktivnosti koje proizvode specifične proizvode za turizam.

Turistički proizvodi: (1) Smještaj za posjetitelje; (2) Prijevoz oprema iznajmljivanje; (3) Usluge
hrane i pića; (4) Putničke agencije i druge usluge rezervacije; (5) Željeznički prijevoz; (6)
Kulturne aktivnosti; (7) Cestovni prijevoz; (8) Sportske i rekreacijske aktivnosti; (9) Pomorski
prijevoz; (10) Trgovina na malo proizvodima za turiste; (11) Zračni prijevoz (12) Ostale
specifične aktivnosti za turiste

KRITERIJI koji moraju biti zadovoljeni pri definiranju pojma TURIST

1) Prostorna komponenta – svaki putnik ipak nije turist, iako je svaki turist putnik!
- Svjetska turistička organizacija (UNWTO) u svojoj definiciji drži da se putovanje mora
odvijati izvan uobičajene sredine određene osobe - bilo u zemlji, bilo u inozemstvu.
2) Suština (obilježja) putovanja – osoba napušta uobičajenu sredinu na vlastitu inicijativu i
to dobrovoljno u okviru svog slobodnog vremena te ne obavlja neku lukrativnu
djelatnost niti tijekom putovanja niti u odredištu svog putovanja. To je putovanje uvijek
dvosmjerno, što znači da se turist uvijek vraća u mjesto svog stalnog prebivališta.
3) Vremenska komponenta – osoba mora privremeno izbivati izvan uobičajene sredine
duže od 24 h, ali maksimalno do godine dana.
- Za osobu koja izbiva izvan uobičajene sredine manje od 24 sata koristi se naziv izletnik
(excursionist).
- Svjetska turistička organizacija koristi i termin jednodnevni posjetitelj (same-day visitor).
4) Svrha putovanja – osobe koje putuju motivirane odmorom, rekreacijom, sportom,
zdravstvenim razlogom ili posjetom prijateljima i rodbini ili su na poslovnom putu,
studiju (kraćem od godine dana), hodočašću, prema definiciji UNWTO-a, ubrajaju se u
turiste.

Turistima se NE smatraju:
- aktivni pripadnici oružanih snaga,
- putnici na dnevnim rutinskim putovanjima
- putnici koje svakodnevno putuju na posao, u školu, na studij
- putnici u tranzitu,
- migranti i radnici na privremenom radu,
- nomadi, izbjeglice i prognanici
- osobe iz diplomatskog kora i konzularni predstavnici.

Turist prema WTO - to je svaka osoba koja putuje izvan svoje uobičajene sredine kraće od 12
mjeseci i čija glavna svrha putovanja nije vezana uz obavljanje neke lukrativne aktivnosti u
mjestu koje posjećuje.

Turist prema E. Cohenu (1974) - „turist je dobrovoljni, privremeni putnik koji putuje u
očekivanju zadovoljstva koja mu mogu pružiti novosti i promjene doživljene na relativno dugom
i neučestalom kružnom putovanju“

Definicija turizma po Hunzikeru i Krapfu - Turizam je skup odnosa i pojava koje proizlaze iz
putovanja i boravka posjetilaca nekog mjesta, ako se tim boravkom ne zasniva stalno
prebivalište i ako s takvim boravkom nije povezana nikakva njihova privredna djelatnost.

Definicija turizma po Goeldner-u - Turizam je skup pojava i odnosa proizašlih iz interakcije

turista, davatelja usluga, država i lokalnih zajednica domaćina u procesu privlačenja i
ugošćivanja tih turista i drugih posjetitelja (izletnika)“
Definicija turizma sa stajališta turističke ponude (Cooper et al.) - Turizam je privremeno
kretanje u destinacije izvan uobičajenog mjesta stalnog boravka i rada te uključuje aktivnosti za
vrijeme boravka u destinaciji i usluge kojima se zadovoljavaju potrebe turista.

Definicija turizma prema UNWTO (1999) - Turizam uključuje aktivnosti proizašle iz putovanja i
boravka osoba izvan njihove uobičajene sredine ne duže od jedne godine radi odmora
poslovnog putovanja i drugih razloga nevezanih uz aktivnosti za koje bi primili ikakvu naknadu u
mjestu koje posjećuju.

Definicija turizma DZS (Državni zavod za statistiku) - Turist je svaka osoba koju u mjestu izvan
svog prebivališta provede najmanja jednu noć u ugostiteljskom ili drugom objektu za smještaj
gostiju, radi odmora ili rekreacije, zdravlja, studija, sporta, religije, obitelji, poslova, javnih misija
i skupova.

Determinante turizma:
1) Prostor izvan domicila
2) Potrošnja sredstava stečenih izvan mjesta turističkog boravka

Četiri temeljna subjekta u turizmu:

1. turisti (i izletnici)
2. poduzeća i ostali poslovni subjekti
3. država zemlja domaćina
4. lokalna zajednica

Uvjeti koji determiniraju turizam:

1. DULJINA BORAVKA – minimum jedno noćenje maksimalni boravak od godine dana
2. SVRHA PUTOVANJA – odmor, zabava i rekreacija
 T2 Turizam kao složeni gospodarski i društveni sustav

Sustav organizacije dijeli se na 2 osnovna podsustava:

1. Podsustav koji se odnosi na turistički subjekt
2. Institucionalni podsustav koji obuhvaća organizaciju u turističkom mjestu, turističkom
poduzeću i turističkim organizacijama.

Među svim faktorima su izražene interakcije.

Na turistički sustav u užem smislu djeluju: ekonomsko, društveno, tehnološko, političko i

ekološko okruženje i obratno.

Turizam je kompleksna pojava koja djeluje na sve aktivnosti u sredini u kojoj nastaje.
- Turizam djeluje direktnim ili indirektnim putem.
- Turizam je dinamična pojava podložna stalnom kretanju.
- Svaki element turizma moguće je definirati u vremenu i prostoru.
- Kvantitativne promjene uzrokuju i kvalitativne promjene, stvarajući odgovarajuće
nivoe razvoja.
- U turizmu je naglašena povratna sprega između pojedinih komponenata.
 - Turizam je zaokružen sustav, koji je ujedno PODSUSTAV većeg sustava – narodnog
gospodarstva.

Turistički sustav u društvenom sustavu

Veze turizma i ostalih sektora ekonomije i društva

Odnosi ekonomskih subjekata u procesu turističkog predviđanja

Prikaz grana i djelatnosti prema rangu važnosti u turističkim uslugama:

Turističko gospodarstvo kao složeni ekonomski sustav:

Turističko gospodarstvo ima naglašenu trostruku funkcionalnu vezu i to: (To su tri najvažnija
podsustava turističkog gospodarstva)
1. granska veza - unutar i između pojedinih gospodarskih oblasti, grana i djelatnosti.
2. prostorna veza – unutar i između turističkih i ostalih širih i užih područja.
3. sustav funkcioniranja (sustavi: upravljanja , raspojele, monetarno devizni, kreditni,
porezni)

Veza turizma i gospodarskog sustava:

- Turizam je specifični segment finalne potrošnje.
- Odnos turizma s gospodarskim sustavom moguće je objasniti kao odnos segmenta
finalne potrošnje s gospodarskim sustavom (to su investicije, osobna potrošnja, javna
potrošnja, izvoz i uvoz).
- F = D + U  Ukupna finalna potrošnja = domaći proizvod nacionalnog gospodarstva +
ukupni uvoz za reprodukciju ili finalnu uporabu
- Veličina finalne turističke potrošnje ovisi o veličini domaćeg proizvoda i veličini uvoza
svake zemlje.

TURISTIČKA POTROŠNJA se distribuira na nekoliko gospodarskih djelatnosti, koje zadovoljavaju

potrebe turističkog potrošača. Te gospodarske grane su:
1. Ugostiteljstvo
2. Promet
3. Trgovina
4. Putničke agencije
5. Ostale grane i djelatnosti.
TURISTIČKA POTROŠNJA je samo jedan dio ukupnog prihoda pojedine grane, osim u turističkim
agencijama. U turističkim agencijama turistička potrošnja čini cjelokupan izvor prihoda.
Turizam se ne može poistovjetiti s jednom gospodarskom granom.
Turizam čini sastavnicu više gospodarskih djelatnosti i grana.

U užem smislu TURIZAM promatramo kroz 2 gospodarske djelatnosti: (1) Ugostiteljstvo i (2)
Putničke agencije.

Kako kvantificirati značaj turizma? - Potrebno je iz ukupne veličine prihoda pojedine grane
odvojiti tekuću potrošnju domaćeg stanovništva od ukupne potrošnje svih sektora, a potom
izdvojiti potrošnju domaćih od inozemnih turista.

Turistička potrošnja domaćeg stanovništva - je “migracija” osobne potrošnje iz receptivne u

emitivnu turističku zemlju.
Inozemni turistički potrošač unosi u turističku receptivnu zemlju dio sredstava svoje osobne
potrošnje, koji je ostvario u domicilnoj zemlji. Time dolazi do odlijevanja novčane mase i do
smanjivanja nacionalnog bogatstva emitivne turističke zemlje, uz istovremeni priljev i povećanje
nacionalnog bogatstva receptivne turističke zemlje.

Turizam je izvor deviznih sredstava i time je on izvozna djelatnost, koja svoje prihode ostvaruje
“nevidljivim izvozom” ili “izvozom na licu mjesta”.

Suvremeni turist tijekom boravka u hotelskom ili sličnom objektu zadovoljava svoje
elementarne potrebe, što čini manji udio ukupnih potreba.
Podmirenje drugih potreba turista ostvaruje izvan smještajnoj objekta.
Stupanj podmirenja tih potreba ovisi o uvjetima boravka u turističkom odredištu kao cjelini i to:
1. Organiziranost mjesta i zadovoljavanje komunalnih usluga
2. Arhitektonsko i urbanističko uređenje mjesta
3. Sadržaj i kvaliteta ponude u trgovini u ugostiteljstvu
4. Ponuda kulturnih, zabavnih, sportskorekreacijskih i sličnih sadržaja
5. Mogućnost za kupnju (shopping)

U manje razvijenim zemljama usmjerenje na turizam kao razvojni prioritet najčešće se

spominje u kontekstu jačanja pozicije u međunarodnoj razmjeni i rješavanje problema u platnoj
bilanci, rješavanje problema nezaposlenosti, brži razvitak nerazvijenih područja i sl.

U razvijenijim zemljama naglasak je na prihvaćanju koncepta održivog razvoja kao općeg

obrasca za razvitak turizma

Turističke usluge:
- Pri izučavanju turizma treba razmotriti SVE EKONOMSKE FUNKCIJE TURIZMA jer one
direktno i indirektno doprinose razvoju turizma i gospodarstva u cjelini.
- U turističkoj djelatnosti za razvoj su značajni: (1) materijalni faktori (investicije) i (2)
subjektivni faktori (radna snaga) u turizmu.
 - Turizam u velikom udjelu čine ugostiteljstvo, promet, trgovina, turističko posredovanje,
zanatstvo itd. u kojima prevladavaju usluge koje ovu djelatnost svrstavaju u tercijarni
sektor.
- U turizmu je veliko značenje ljudskog rada u gospodarskom procesu.

Proizvođači roba i usluga za turiste kao podsustavi turističkog sustava:

- Turistički proizvod nije jedinstveni proizvod. On je suma posebnih proizvoda i usluga
raznih proizvođača i pružatelja usluga na tržištu.
- Proizvođači i pružatelji usluga imaju nazive u kojima se turizam ne spominje, jer su ti
proizvodi namijenjeni svakom potrošaču.
- Ti proizvodi i usluge različitih tržišnih subjekata postaju TURISTIČKIM PROIZVODOM
samo u onom dijelu u kojem ih troše i njima se koriste TURISTI.

Turistički proizvod čine slijedeći proizvođači roba i usluga koji čine podsustav turističkog sustava
i to: (1) Podsustav turističko ugostiteljstvo i putničke agencije ; (2) Prometni podsustav:
Cestovni promet i turizam, Zračne luke i zračni promet i turizam, Željeznički promet, Pomorski
promet i turizam; (3) Podsustav poljoprivrede; (4) Podsustav industrije; (5) Podsustav
građevinarstva; (6) Podsustav trgovine; (7) Komunalna privreda i zanatstvo; (8) Podsustav
kulturno-zabavnih i sportskih djelatnosti

Turističko ugostiteljstvo prima veliku količinu proizvoda i usluga iz drugih sektora tj. količina
inputa reprodukcijske potrošnje je znatno veća od količine outputa reprodukcijske potrošnje,
odnosno količine proizvoda i usluga koje daje drugim sektorima.
Ono je usmjereno da daje outpute koji su namijenjeni finalnoj potrošnji, tj.turistima.

Prometni podsustav:
- Podrazumijeva: (1) Glavni ili osnovni promet tj. prijevoz turista od mjesta stalnog
prebivališta do mjesta privremenog smještaja i obratno.; (2) Prijevoz turista u
destinaciji.
- Prometna infrastruktura je izrazito bitna.
- Cestovni promet je na prvom mjestu za turizam u Hrvatskoj.
- Zračni promet je na drugom mjestu za dolazak inozemnih turista u Hrvatsku. On može
biti: linijski promet, charter promet i promet vlastitim prijevozom

Sustav poljoprivrede:
- Izvozom proizvoda hrane preko turizma moguće je ostvariti značajne devizne učinke
- Moguća su nadvladavanja pojedinih oblika agrarnog protekcionizma.
- Potrebno je ostvariti takvu proizvodnju hrane dostatnu za podmirenje: a) redovite
potrebe stanovništva, b) redovite potrebe izvoza i c) potrebe inozemnih potrošača
turističkih proizvoda.

Sustav industrije:
- Od brojnih industrijskih grana, najveći udio u turizmu ima prehrambena industrija, koja
uz poljoprivredu daje osnovne “sirovine” ugostiteljstvu.
 - Slijede prerada nafte, industrija duhana, grafička industrija, industrija stakla, tekstilna
industrija i dr

Sa stajališta međusektorskih odnosa za turističku potrošnju potrebno je obuhvatiti:

(1) U komunalnoj privredi: vodoopskrbu, elektroopskrbu, korištenje kupališta i gradskih
površina za potrebe parkiranja, uređenje parkova i nasada, održavanje čistoće i dr.
(2) U zanatstvu: zanatstvo za zadovoljavanje osobnih potreba turista i usluge investiranja i
gradnje.

Kulturni menadžment destinacije: (1) Očuvanje lokalne kulture, dostupne lokalnom

stanovništvu i turistima ; (2) Razvoj kvalitete usluga kulture u skladu sa međunarodnim
standardima (3) Kreiranje događaja za turiste, a da se pri tome ne ugrozi autentičnost lokalne
kulture.

TURIZAM se ne definira kao gospodarska djelatnost već kao specifičan segment FINALNE
POTROŠNJE.

Učinci turizma u gospodarstvu ovisit će o: (1) Sadržaju i kvaliteti turističkih usluga (turističkog
proizvoda); (2) O tome koliko je ostalo gospodarstvo zemlje u mogućnosti osigurati proizvode i
usluge koji izravno ili neizravno kroz reprodukcijsku potrošnju gospodarskih djelatnosti
sudjeluju u podmirenju turističkih potreba.

Zakonitost: Što je veća vrijednost domaćeg proizvoda, manje su potrebe za uvozom i obratno.

Na primjeru Hrvatske, dolazi do značajnoj povećanja uvoza proizvoda široke potrošnje: od 10%
u 1989.godini na oko 30% u 2015.godini.

“Negativne” karakteristike Hrvatske: (1) visoki rast robnog deficita; (2) višestruko povećanje
udjela proizvoda za široku potrošnju u ukupnoj vrijednosti uvoza ; (3)sve veći opseg uvoza
putem shoppinga.

U Hrvatskoj je evidentno da:

- Turizam čini okosnicu uslužnog sektora Hrvatske.
- Turizam ostvaruje oko 70% prihoda ukupnih komercijalnih usluga.
- U razvijenim svjetskim ekonomijama dominantna je važnost ostalih usluga u
komercijalnim uslugama.
- Odstupanje u odnosu na druge turističke zemlje je da u Hrvatsku turisti dolaze gotovo
isključivo radi odmora (91% ).
- U Hrvatskoj je potrebno poduzeti mjere za povećanje proizvodnje u svrhu što potpunijeg
pokrića određenih segmenata finalne potrošnje, a posebno za pokriće osobne potrošnje,
a u okviru nje i turističke potrošnje.
- potrebno je analizirati efekte koje turizam i hotelska industrija stvaraju u gospodarskom
sustavu, tj. ukazati na značaj prihoda od turizma.
Hrvatska u odnosu na konkurentne turističke mediteranske zemlje nema zadovoljavajuću razinu
inozemne turističke potrošnje.

Hrvatska ostvaruje cca: 9% udio u smještajnim kapacitetima , 7% udio u inozemnim noćenjima;

4% udio u prihodima od inozemnog turizma?!

Na razini Hrvatske u ostvarenju ukupne (domaće i inozemne) turističke potrošnje sudjeluju sve
gospodarske djelatnosti i to:
1. Djelatnost hotela i restorana 30%
2. Trgovina 10%
3. Promet i veze 15%
4. Poljoprivreda i prehrambena industrija 20%
5. Proizvodnja naftnih derivata 5%
6. Sve druge djelatnosti oko 20%. 36

Hrvatska je u svim godinama imala veću domaću potrošnju od domaće proizvodnje, a tu razliku
nadoknađuje uvozom roba i usluga.

U strukturi agregatne potrošnje: - na osobnu potrošnju otpada oko 60%, - na državnu

potrošnju oko 20%, - na investicijsku potrošnju 30%, - a neto uvoz iznosi oko 12% (veći uvoz od
izvoza roba i usluga).

Turistička potrošnja često se iskazuje kao devizni priliv od inozemnog turizma, iako je to samo
jedan dio inozemne turističke potrošnje.

Domaća turistička potrošnja prati se od 1994.godine i ona nije uključena u inozemnu turističku
potrošnju, jer se ona pojavljuje kao dio osobne potrošnje.
Podaci o strukturi osobne potrošnje dobivaju se najtočnije iz anketa u kojima se ispituju i
anketiraju turisti. Ankete redovito provodi Institut za turizam (1989, 1994, 1997, 2001, 2004 i
2007. 2013.).
 T3 – sektorska struktura gospodarstva hrvatske i turizam

Sektorska struktura gospodarstva – podjela po različitim kriterijima

• Nacionalna klasifikacija djelatnosti (21 područje –djelatnosti);
• Primjer input-output analize na primjeru Hrvatske
• Sektorska struktura BDP-a
• Ukupna faktorska produktivnost djelatnosti hrvatskog gospodarstva

Nacionalna klasifikacija djelatnosti:

- NKD je statističko razvrstavanje pravnih osoba (poduzeća), fizičkih osoba koje obavljaju
djelatnosti skladno propisima (obrti i dr.), tijela državne vlasti, tijela državne uprave i
jedinice lokalne samouprave i uprave po djelatnostima koje obavljaju.
- Metodologiju za statističku primjenu obavlja Državni zavod za statistiku, koji
kontinuirano prati i primjenjuje svjetske i europske statističke standarde.
- U Hrvatskoj je od 2008.godine na snazi NKD 2007. Zbog značajnih promjena u strukturi i
organizaciji gospodarstva kao i u razvoju novih tehnologija, stvaraju se nove djelatnosti i
novi proizvodi, i zato se organiziraju i nove klasifikacije (NACE - EU i svijetska razina, tako
da svaka promjena NACE povlači i promjenu NKD-a u RH.
- 4 hijerarhijske razine:
o Područje - ukupno postoji 21 područje i označava se slovima od A do U. U praksi
se 21 područje prikazuje kao 11 kategorija, tako da se više područja spaja u jednu
kategoriju.
o Odjeljak - označava se dvoznamenkastim brojem. Ukupno postoji 88 odjeljaka.
o Skupina- označava se troznamenkastim brojem- ukupno postoji 272 skupine
o Razred - označava se četveroznamenkastim brojem – ukupno postoji 615
razreda.

BDV u RH:
- Cca 35% bruto dodane vrijednosti čine 3 djelatnosti: C - Prerađivačka industrija G –
Trgovina na veliko i malo; popravak motornih vozila i motocikla L – Poslovanje
nekretninama
- Cca 63% ukupno zaposlenih zaposleno je u 6 najvećih djelatnosti
Sektorska struktura BDV-a u RH (NKD 2007.):
- Dezagregacija na pet sektora i to:
o primarni sektor (eksktraktivni) (4%)- poljoprivreda, lov, šumarstvo, ribarstvo,
rudarstvo i vađenje
o sekundarni sektor (25%) - rudarstvo i vađenje, prerađivačka industrija , opskrba
električnom energijom, plinom i vodom, i građevinarstvo
o tercijalni sektor (uslužni) (25%) - trgovina na veliko i malo, hoteli i restorani,
prijevoz, skladištenje i veze
o kvartalni sektor (26%) - koji obuhvaća financije, osiguranje, poslovanje
nekretninama, i strućne, znanstvene, tehničke i administrativne djelatnosti.
o kvintarni sektor (19%) – obuhvaća one djelatnosti koje se primarno financiraju iz
proračuna (zdravstvo, obrazovanje , istraživanja, državnu upravu, rekreaciju i
zabavu).

Sektorska izloženost međunarodnom tržištu

- Postoje dva agregirana područja i to:
o Sektor s međunarodno razmjenjivim dobrima (Tradable sectors) - ona dobra i
usluge izložena međunarodnoj razmijeni, koja se uvoze i izvoze.
o Sektor s međunarodno nerazmijenjivim dobrima (Nontradable sectors) - Ona
dobra i usluge koja nisu izložena međunarodnoj konkurenciji

S obzirom na stanje hrvatskog gospodarstva potrebno je povećavati, kako udio, tako i

produktivnost rada sektora s međunarodno razmjenjivim dobrima, što znači rast i razvoj
prerađivačke industrije, energetskog sektora, poljoprivrede i turizma odnosno povećavati broj
područja NKD-a s međunarodno razmjenjivim dobrima.

Produktivnost je rada u Hrvatskoj oko 20% manja u odnosu na prosječnu produktivnost EU28.

Produktivnost:
- parcijalna i faktorska
 - Nije više samo riječ o produktivnosti rada kao jedinoj mjeri produktivnosti, već o
UKUPNOJ FAKTORSKOJ PRODUKTIVNOSTI.
- Malthus i Ricardo su podcijenili snagu tehnološkog razvoja izraženog rastom
produktivnosti.
- Primjer SSSR-a parcijalnog mjerenja produktivnosti (gdje se samo mjeri produktivnost
rada).
- Za dugoročno održivi rast nužan je tehnološki razvoj, koji predstavlja način povećanja
outputa bez povećanja inputa.
- Produktivnost rada moguće je povećati povećanjem kapitalne opremljenosti radnika (što
se je u SSSR i drugim soc. zemljama dogodilo nakon II. Svj. rata, ali je trajalo kratko do
70. godina prošlog stoljeća, kada se je taj rast istopio. Sovjetske stope rasta udaraju u zid
TEHNOLOŠKE STAGNACIJE i time se je ugušili vlastito gospodarstvo.

Ukupna faktorska proizvodnost:

- Produktivnost se ne može mjeriti isključivo parcijalnim mjerama tj. produktivnošću samo
jednog faktora proizvodnje a to je samo RAD.
- Zato se koristi faktorska produktivnost koja uključuje i ostale faktore proizvodnje i
produktivnost svakog od njih i to:

Faktorska produktivnost u Hrvatskoj:

- Iznadprosječnu produktivnost područja bilježe:
o Financijske djelatnosti i djelatnosti osiguranja
o Stručne, znanstvene i tehničke djelatnosti
o Javna uprava i obrana; obavezno socijalno osiguranje
o Obrazovanje
o Najveću ukupnu faktorsku produktivnost i najveću stopu rasta produktivnosti
bilježe FINANCIJSKE DJELATNOSTI (tri puta veću od prosjeka)
- Ispod prosjeka ukupne faktorske produktivnosti u RH nalazi se prerađivačka industrija
- EU stavlja naglasak na tzv. „pametnu reindustrijalizaciju” koja bi se trebala usredotočiti
na relativno male, tehnološki sofisticirane, produktivne industrijske djelatnosti. Posebno
se to odnosi na opskrbu vodom, uklanjanje otpadnih voda, gospodarenje otpadom i
djelatnosti sanacije okoliša.

Europska unija - Prioriteti (vezani na faktorsku produkivnost rada):

 1. Ekonomija 2. Energija 3. Ekologija 4. Edukacija (znanje + vještine) 5. Eksport (poticaji -
razni oblici)
- Industrijska politika – aktualna određenja (gospodarski rast,rast produktivnosti, porast
zaposlenosti)
- Industrijska proizvodnja = 75% europskog izvoza
- Više od 80% izdataka privatnog sektora za I&R odlazi u sektor industrije
- Inovativni proizvodi = 73% europskog izvoza
- EU – posebni poticaji - Farmaceutska industrija; Biotehnologije; Kemijska industrija;
Strojarstvo i srodne industrije; Vojna industrija; Svemirska istraživanja; Istraživanje
konkurentskih pozicija:; ICT, prehrambena industrija,; modna industrija, industrija
dizajna

Input-output tablica hrvatskog gospodarstva- tok roba i usluga između svih sektora u nekom
gospodarstvu tijekom određenog razdoblja, te sadrži podatke o svim inputima korištenim u
proizvodnom procesu u:
o intermedijarnoj potrošnji
o radu
o kapitalu i
o uporabi prirodnih resursa
- Input-output analiza svih sektora koji sudjeluju u „turističkom proizvodu”
(Dezagregiranje sektora)
- U međusektorsku input-output tabelu ulaze svi sektori koji sudjeluju u turističkom
privređivanju i sačinjavaju kompleksan “turistički proizvod”
- Svi sektori pripadaju reprodukcijskoj potrošnji, tako da se dobiju svi utrošci za
“proizvodnju” kompletne turističke usluge.
- Kao finalna potrošnja obuhvaćena je ona potrošnja turista koja se ostvaruje izvan
reprodukcijske potrošnje. U finalnoj potrošnji obuhvaćeni su iznosi koje turisti troše kao
osobnu potrošnju
- Input-output tablica predstavlja detaljno rasčlanjen račun proizvodnje na pojedine
proizvodne sektore i pokazuje njihovu međusobnu ovisnost.
- Da bi se proizvela jedna jedinica proizvodnje bilo kojeg sektora, potrebno je da taj sektor
utroši proizvodne faktore u tehnološki uvjetovanim količinama (prema tehničkim
normativima) predočenim tehničkim koeficijentima.
- Da bi se ostvarila jedinica realizacije u sektoru turizma, potrebno je da on u svom
poslovanju utroši određene količine proizvoda sektora proizvodnja hrane, sektora
poljoprivreda i ribarstvo, energetika, promet i veze, trgovina, komunalne djelatnosti i dr.
U veličinama određenim tehničkim koeficijentima (normativima utroška)
- Za jedinicu finalne turističke usluge (1,0000) nužna je dodatna ukupna proizvodnja
(reprodukcijskih proizvoda) svih ostalih sektora od 0,4226 jedinica.
- Budući da je direktan utjecaj jedinice finalnog turističkog proizvoda na sve sektore
hrvatskog gospodarstva 0,2736 jedinica proizvoda, proizlazi da je njegov indirektan
utjecaj 0,149 jedinica.
Input-output analiza svih sektora koji sudjeluju u „turističkom proizvodu” (Dezagregiranje
sektora)
- U međusektorsku input-output tabelu ulaze svi sektori koji sudjeluju u turističkom
privređivanju i sačinjavaju kompleksan “turistički proizvod”
- Svi sektori pripadaju reprodukcijskoj potrošnji, tako da se dobiju svi utrošci za
“proizvodnju” kompletne turističke usluge.
- Kao finalna potrošnja obuhvaćena je ona potrošnja turista koja se ostvaruje izvan
reprodukcijske potrošnje. U finalnoj potrošnji obuhvaćeni su iznosi koje turisti troše kao
osobnu potrošnju
- Za proizvodnju za potrebe turističke potrošnje outputi koji iz pojedinih sektora idu u
ostale sektore i u njih ulaze kao inputi, mogu se sažeto prikazati unutar sektora
poljoprivrede, industrije, trgovine, saobraćaja, turističkog ugostiteljstva, turističkih
agencija, zanatstva i komunalne privrede.

Bilančna relacija pojedinog sektora u okviru turističke potrošnje:

U formiranoj tabeli tekućih transakcija numerički podaci za svaki sektor prikazani su u tri dijela i
to:
a) reprodukciona potrošnja X ij
b) finalna potrošnja (Yi)
c) ukupna potrošnja (proizvodna) Xi

• Svaki sektor i njegove odnose rasčlanjujemo po kriteriju “pretežnog tržišta” tj. za koje tržište
proizvodi (u modelu prikazano kao finalna potrošnja Y) i kolika je reprodukciona potrošnja
pojedinih sektora za taj dio ukupne potrošnje

Poljoprivreda daje:
- ratarstvu: sjeme za proizvodnju žitarica, prirodna gnojiva
- voćarstvu i vinogradarstvu: nasade i sjeme za novu proizvodnju, prirodna gnojiva
- stočarstvu: za peradarstvo (jaja za priplod, žitarice i ostale poljoprivredne proizvode za
prehranu peradi) , za svinjogojstvo (rasplod, prehrana poljopr. proizvodima), za
govedarstvo i ovčarstvo (rasplod, mlijeko,travu idr.)
- cvjećarstvu: sjeme, kaleme, gnojiva, rasada - ribarstvu: mlađ, polj.proiz.za uzgoj
- Industriji: žitarice za mljevenje, stoku razne vrste za klanje i preradu mesa, razne sirovine
odnosno proizvode za preradu kao voće, povrće, mlijeko, koža, šećer. repa., riba, šumski
plodovi, industrijsko bilje, koncentrate, razno cvijeće za proizvodnju ulja i masnoća i dr.
•
 - Trgovini: razne polj. proizvode (voće, povrće, cvijeće, ribu, meso i dr.) radi trgovine na
malo i veliko
- Turističkom ugostiteljstvu: sirovine i gotove proizvode za pripremu hrane (svježe meso,
ribu, mlijeko, voće, povrće, školjke i rakove, vino i dr.), cvijeće i ukrasno bilje, med, i dr.
- Zanatstvu: sirovine za izradu suvenira, korpi, torbica i dr.
- Komunalnoj privredi: sjeme, nasade i prirodna gnojiva za uređenje parkova i zelenih
površina

Industrija daje:
- Poljoprivredi: umjetna gnojiva, zaštitna sredstva, goriva i maziva, el. energiju, razne
rezervne dijelove, gume, kemijske proizvode, koncentrate, raznu ambalažu
- Industriji: el. energiju, razne rez. dijelove, gorivo i mazivo, plin, papir, razne kemijske
proizvode, staklo, plastične mase, tkanine, ambalažu i dr.
- Trgovini: ele. energiju, plin, gorivo i mazivo, papir, tkaninu, sredstva za čišćenje i dr.
- Saobraćaju: gorivo i mazivo, rezervne dijelove, gume, sredstva za čišćenje
- Turističkom ugostiteljstvu: razne prehrambene proizvode za daljnju doradu, električnu
energiju, gorivo i mazivo, sredstva za čišćenje, rezervne dijelove, razne tkanine, papir,
staklo, plastiku, gumu, filmove i ostali propagandni materijal, raznu ambalažu i dr.
- Turističkim agencijama: gorivo i mazivo, gume, rezervne dijelove, sredstva za čišćenje,
tkanine, filmove i ostali propagandni materijal, raznu ambalažu i dr.
- Zanatstvu: kozmetiku, sredstva za čišćenje i druge proizvode kemijske industrije,
električnu energiju,, plin, drvo, plastične mase, keramiku,kožu isl.
- Komunalnoj privredi: električnu energiju, gorivo i mazivo, rezervne dijelove, plin,
umjetna gnojiva, sredstva za zaštitu parkova i nasada i dr

TRGOVINA:
- Najvažniji sektori poljoprivreda i industrija svoje proizvode prema turističkoj potrošnji
plasiraju preko trgovine.
- Zato je vrijednost tih proizvoda i usluga ušla i u sektor kojima pripadaju, a u outputima
trgovine samo pripadajuća marža.
- To znači da se vrijednost proizvoda i usluga pojedinih sektora koji su plasirani kroz
trgovinu iskazuju u finalnoj potrošnji tih sektora, ali po “cijeni proizvođača”, tj. bez
marže u trgovini tim proizvodima

SAOBRAĆAJ :
- Ovaj sektor daje svim ostalim sektorima usluge prijevoza robe, a naročito putnika sa
svojim voznim parkom.
- Pri tome nisu obuhvaćene vrijednosti prevezenih proizvoda, nego samo prijevozni
troškovi.

TURISTIČKO UGOSTITELJSTVO:
 - Riječ je o svojevrsnoj proizvodnji s karakteristikama pravih “proizvodnih” sektora, a ne
samo posrednika između proizvodnje i potrošnje.
- Jedan veliki dio “proizvodnje” ugostiteljstva općenito, predstavlja priprema gotovih i
polugotovih jela te raznih napitaka, putem kuhanja i drugih načina pripreme.
- Drugi manji dio ugostiteljskog prometa čini prodaja raznih gotovih proizvoda industrije,
poljoprivrede i zanatstva- to su karakteristike čiste trgovine i uzima se u obzir samo
marža koja ostaje ugostiteljskim objektima.

TURISTIČKE AGENCIJE:
- Ovaj sektor ima male outpute u druge sektore.
- Inputi u ovaj sektor su znatno intenzivniji a naročito iz industrije, turističkog
ugostiteljstva, komunalne privrede, saobraćaja i trgovine.

ZANATSTVO:
- Za potrebe turističke potrošnje prikazuje se uslužno zanatstvo i proizvodnja suvenira.
- Zanatstvo daje najviše usluga održavanja i servisiranja razne opreme.
- Zanatstvo najviše prima od industrije što se tiče svojih inputa.

KOMUNALNA PRIVREDA: Najznačajnije stavke koje se daju drugim sektorima su potrošnja vode,
troškovi odvoza smeća, održavanje čistoće ulica, parkova i plaža, korištenje kupališta,
parkirališta i garažiranja i sl
T4 - Turistička potražnja i turistička potrošnja kao dio agregatne potražnje i potrošnje

Agregatna potražnja - ukupna ili agregatna količina proizvoda, koja će biti kupljena uz dani nivo
cijena, uz ostale varijable konstantne. To je željena potrošnja proizvoda i usluga u svim
sektorima.

BRUTO DOMAĆI PROIZVOD / BDP = bruto domaći proizvod ili količina proizvedenih roba i
usluga u jednoj zemlji tijekom jedne godine iskazana vrijednosno.

BDP per capita = proizvodnja po glavi stanovnika – pokazatelj ekonomske razvijenosti

nacionalne ekonomije

Sastav BDP-a:
1. Osobna potrošnja (C)- dobra i usluge koje su kupili potrošači
2. Investicije (I) - ponekad zvane investicijama u fiksni kapital . Investicije su zbroj
nestambenih i stambenih investicija ž
3. Državna potrošnja (G), - kupnja dobara i usluga od strane državne ili lokalne vlasti. To ne
uključuje državne transfere kao što su doprinosu za zdravstvo i socijalno osiguranje, kao
ni kamatna plaćanja na državni dug.
4. Uvoz (IM) – kupnja inozemnih dobara i usluga od strane potrošača, poduzeća i vlade.
5. Izvoz (X) – kupnja domaćih dobara i usluga od strane inozemnih subjekata.
Osnovni makroekonomski ciljevi:
1. rast gospodarstva – rastući BDP
2. niska stopa nezaposlenosti
3. stabilnost cijena u gospodarstvu (niska stopa inflacije)
4. eksterna ravnoteža (ravnoteža izvoza i uvoza)

Funkcija osobne potrošnje

Raspoloživi dohodak (YD) - je dohodak (prihod) koji ostaje na raspolaganju za trošenje, kada se
umanji za plaćene poreze i uveća za primljene transfere od države.
C=C(YD)

Funkcija C(YD) - se naziva funkcija potrošnje. Znak plus ispod YD pokazuje da kada raspoloživi
dohodak raste, raste i potrošnja. To je jednadžba ponašanja, u ovom slučaju ponašanja
potrošača (i turista). Odnos između osobne potrošnje i raspoloživog dohotka dan je linearnom
funkcijom

C = C0 + C1 YD
YD = Y – T
C = C0 + C1 (Y-T)

C1 - (granična) skolonost potrošnji - pokazuje učinak dodatnog dolara raspoloživog dohotka na

potrošnju.
C0 - je ono što ljudi potroše kad je njihov dohodak u tekućoj godini jednak nuli, tj. troše ono što
su ranije uštedjeli. Troše ili prodaju dio imovine ili posuđuju

Osobna potrošnja (C) je funkcija dohotka (Y), i poreza (T). Viši dohodak povećava potrošnju, a
viši porezi smanjuju potrošnju

Investicije

Štednja - zbroj privatne i javne štednje.

Privatna štednja (S) je štednja potrošača

S  YD  C
SYTC
Javna (državna) štednja odgovara porezima umanjenim za državnu potrošnju.
T > G, budžetski suficit — javna štednja je pozitivna.
T < G, budžetski deficit —. Javna štednja je negativna
Investicije - su zbroj privatne i javne štednje ili tzv. IS relacija
I  S  (T  G)

Državna potrošnja
Državna potrošnja, G, zajedno s porezima T, opisuju FISKALNU POLITIKU - vladin izbor poreza i
potrošnje.
G i T su egzogene varijable zbog dva argumenta:
1. Država se ne vlada po istim pravilima kao potrošači i poduzeća.
2. Makroekonomisti moraju razmišljati o posljedicama različitih odluka o javnoj potrošnji i
porezima . G i T se tretira kao varijable koje odabire vlada, i zato se mora razmišljati što
će se dogoditi kada vlada izabere te varijable?

AGREGATNI MAKROEKONOMSKI MODEL

Osnovna zadaća agregatne makroekonomske analize = je određivanje razine i promjene

ekonomske aktivnosti cjelokupne privrede i razine cijena. Oruđe kojim se makroekonomska
analiza služi su agregatni makroekonomski modeli.

MIKROEKONOMSKI MODEL pokazuje sjecište krivulje ponude i potražnje nekog proizvoda

čime se određuje cijena i količina proizvodnje.

Agregatna potražnja AD - je suma komponenata osobne potrošnje C, javne potrošnje G,

investicija I i izvoza E, tj. AD = Y = C + I + G + E

Agregatna potražnja pokazuje razinu realne potrošnje svih sektora privrede (poduzeća,
stanovništva, vlade i inozemstva) uz danu razinu cijena i ostale uvjete konstante.

Promjene agregatne potražnje promjene u varijablama koje tvore AD (novčana ponuda,

poreska politika i sl.) vode do promjene ukupne potrošnje uz dani nivo cijena promjena opće
razine cijena utječe na gibanje duž krivulje ad, uz konstante ostale varijable – gibanje duž
krivulje AD.

Na svaku varijablu AD utječe veliki broj egzogenih varijabli, što znači da je krivulja AD funkcija
velikog broja varijabli.
Najvažnije varijable koje utječu na AD jesu:
1. razina cijena (P),
2. veličina domaćeg proizvoda (Y),
3. kamatnjak (r): rast kamatnjaka smanjuje investicije i smanjuje AD – restriktivna
monetarna politika/pad kamatnjaka povećava investicije i povećava AD – ekspanzivna
monetarna politika
4. realna novčana masa (M/P): povećanje novčane mase povećava AD – ekspanzivna
monetarna politika i obratno
 5. budžetska potrošnja (G): povećanje državne potrošnje povećava AD – ekspanzivna
fiskalna politika/ smanjenje državne potrošnje sve obratno
6. porezi (T): rast poreza smanjuje osobnu potrošnju i smanjuje AD – restriktivna fiskalna
politika…i obratno
7. tečaj (R): deprecijacija (smanjivanje) vrijednosti tečaja povećava konkurentnost izvoznih
proizvoda i povećava izvoz i time AD – ekspanzivna vanjskotrgovinska politika i obratno
8. odnosi domaćih i inozemnih cijena (P/Pf)
9. očekivanja (O).

Krivulja agregatne potražnje kad se mijenjaju elementi koji određuju tu potražnju (osim
cijena)

Na AD krivulji možemo očitati nivo cijena i nivo realnog BDP-a.

Krivulja agregatne potražnje je opadajuća krivulja razine cijena.
Opadajući nagib AD krivulje zbog: EFEKTA NOVČANE PONUDE.
Razlog opadanja krivulje AD je utjecaj promjene realne novčane mase na kamatnjak i utjecaj
kamatnjaka na veličinu agregatne potražnje.
Realna novčana ponuda = nominalna novčana ponuda / nivo cijena

Razlog opadanja krivulje AD:

1. Porast cijena uvjetuje smanjenje realne novčane ponude.
2. Smanjenje realne novčane ponude utječe na povećanje cijene novca, kamatnjaka.
3. Porast kamatnih stopa utječe na smanjivanje pojedinih komponenti agregatne
potražnje, prije svega investicijske, ali i osobne potrošnje. Zbog toga se smanjuje i
ukupna agregatna potražnja.
4. Dakle porast cijena indirektno, putem porasta kamatnjaka, utječe na opadanje
agregatne potražnje.

Komponentne agregatne potražnje:

1. osobna potrošnja C
2. investicijska potrošnja I
3. javna potrošnja G
4. neto izvoz X = E - U (izvoz-uvoz)
 AD = C + I + G +X = BDP

Agregatna potražnja, a time i turistička potražnja je pod utjecajem mjera ekonomske politike i
to:
1. monetarna politika
2. fiskalna politika
3. vanjskotrgovinska politika
4. politika dohodaka

Potrošnja i štednja

Potrošnja i štednja su ključne za razumijevanje ekonomskog rasta i konjunkturnih ciklusa.

Potrošnja utječe na nacionalni proizvod i dohodak. Zemlje koje više troše svog dohotka, manje
investiraju i ostvaruju relativno skromne stope rasta. Zemlje koje manje troše, a više štede i
investiraju ostvaruju brzi rast dohotka i produktivnosti.
Kada izdaci za potrošnju i investicije ubrzano rastu, ukupna proizvodnja također raste.

POTROŠNJA KUĆANSTAVA je trošenje na finalna dobra i usluge.

Štednja kućanstava je dio dohotka koji nije utrošen na potrošnju
Udio ukupnog trošenja namijenjen prehrani pada kada dohodak raste.(povezati s turist.
potrošnjom)
Trošenje na odjeću, rekreaciju i automobile, na turističku potrošnju raste brže kada dohodak
raste.
Trošenje na luksuzna dobra raste brže od dohotka kada dohodak raste.
Štednja raste vrlo brzo s rastom dohotka.

ŠTEDNJA je dio dohotka koji nije potrošen. Ona je jednaka dohotku umanjenom za potrošnju. 
Bogati štede više nego siromašni, a siromašni ne štede.

DOHODAK je primarna odrednica potrošnje i štednje

Odrednice potrošnje:
- glavni faktori koji djeluju na ponašanje potrošača su:
1. tekući raspoloživi dohodak
2. permanentni dohodak/ dugoročni trend rasta dohotka
3. imetak i ostali utjecaji  veći imetak vodi većoj potrošnji.

Eksterne varijable:
1. inozemni proizvod
2. vrijednost imovine
3. cijene
Raščlanjivanje (dezagregacija) finalne upotrebe na komponente
- U sveukupnom gospodarskom aktivnošću upravlja se pomoću mjera ekonomske politike
i to:
1. politika cijena (tržišta)
2. monetarna politika
3. fiskalna politika
4. politika ekonomskih odnosa s inozemstvom.

O čemu ovisi domaći proizvod u otvorenoj privredi?

1. Utjecaj na agregatnu potražnju (Turizam kao finalna potrošnja) AD = C + I + G + E-U 2.
- U HR: osobna potrošnja 9,4%; investicijska potrošnja 14%-17%; kolektivna javna
potrošnja 1- 6%; izvoz-uvoz - robni izvoz za potrebe turista 8-9% - robni uvoz za potrebe
turista 13-15% - uvoz usluga (rashodi) 35% - izvoz turist. usluga u ukup. izvozu usluga 65
-70%
2. utjecaj na agregatnu ponudu

Model razvoja turizma Hr

Elementi modela razvoja turizma hrvatske:

1. plan konkurentnosti
2. plan investicija
3. marketing plan
4. plan proizvodnje

Kakav turizam u ukupnom gospodarskom sustavu hrvatske želimo?

- stvaranje novog nacionalnog i gospodarskog identiteta s osloncem na kulturne,
znanstvene i izvozne hrvatske posebnosti turizam koji postaje “nacionalni strateški
izvozni hrvatski proizvod”
- turizam - kao ogledalo ekonomije i razvoja hrvatske
- turizam – kao najotvorenija privredna scena na kojoj se vide svi problemi i dometi svake
zemlje

Što nudi ovaj model rasta?

- veću sklonost izvozu a ne uvozu
- ne temelji se na domaćoj potrošnji već na izvoznoj ekspanziji
- najotvoreniji model tržišne privrede
- postaje najvažniji dio agregartne potražnje kao i dio agregatne ponude

Što će određivati budući razvoj turizma hrvatske ?

- domaća proizvodnja čiji troškovi moraju biti prilagođeni cijeni koja se formira na
svjetskom tržištu.
- zaštita u vlasničkom smislu rente i drugih pozitivnih učinaka turizma  ograničeni
prostorni resursi
- ograničeni kadrovski resursi
 - društvena funkcija javnosti
- kapital

Ekonomska suverenost Hrvatske i razvoj vlastite privrede:

- monetarnom, tečajnom i poticajnom politikom razvijati vlastitu privredu /plan
proizvodnje/ekonomska i monetarna suverenost
- poticati domaću proizvodnju za izvoz /putem turizma/
- poticati hotelsku industriju i turističke agencije u borbi za što bolje pozicije na svjetskom
tržištu
- promjena obrasca razvoja hrvatskog turizma - od plana konkurentnosti do plana
proizvodnje
- pristupiti temeljitoj reviziji postojećeg statističkog i dokumentacijskog praćenja
turizmanužnost stalnog istraživanja i procjenjivanja
- drugih sličnih integrirajućih razvojnih osnova hrvatska jednostavno nema

Temeljiti razvoj na modelu otvorene privrede i strategiji izvozne orijentacije- turizam kao:
- najkonkurentniji hrvatski „proizvod“
- nacionalni strateški izvozni proizvod
- metoda za gospodarski i društveni razvoj hrvatske
- izvozno zavisno gospodarstvo = još veći uvoz ali s pokrićem
 T5 turističko tržište i turist potrošač

Turistička potrošnja je specifičan segment finalne potrošnje.

Kružno obilježje ekonomskog procesa:

- ekonomski proces je proces odnosa između ekonomskih subjekata koji proizvode i
troše.
- dobra se proizvode u proizvodnim jedinicama (poduzećima), a troše ih potrošači
(kućanstva) koja na taj način zadovoljavaju svoje potrebe.
- to je neprekidni krug proizvodnje i potrošnje dobara u kojemu:
a) rad pokreće proizvodnju, a
b) dobra pokreću potrošnju.

Kružni tijek gospodarske aktivnost:

- vlasnici proizvodnih faktora – potrošači – nude svoje faktore na tržištu. to je ponuda
proizvodnih faktora na tržištu faktora.
- proizvođači na tržištu proizvodnih faktora potražuj proizvodne faktore.
- temeljem ponude i potražnje za proizvodnim faktorima formira se cijena proizvodnih
faktora.
- vrijednost sve robe i usluga koja je iz procesa proizvodnje isporučen procesu potrošnje
zove se finalna (konačna) potrošnja. f=d+u
finalna potrošnja = proizvod nac. gospodarstva + ukupni uvoz dobara i usluga
- suma dohodaka svih proizvodnih faktora neke zemlje u jednoj godini zove se nacionalni
dohodak.
- suma vrijednosti svih proizvoda i usluga koje su proizvođači ostvarili i iznijeli na tržište
zove se nacionalni proizvod.
- suma potrošnje svih roba u zemlji zove se nacionalna potrošnja.
- tržište faktora proizvodnje i tržište proizvoda su međuzavisna.
- ekonomske veličine, novčani i realni tijekovi kreću se u suprotnim smjerovima.
Kružni tijek aktivnosti otvorenog gospodarstva:
 Turističko tržište

Na turističkom tržištu susreću se subjekti ponude i potražnje, a vrlo često se pojavljuju i

posrednički faktori koji ta dva subjekta dovode u međusobnu vezu.

Definicija - turističko tržište je skup odnosa ponude i potražnje u području usluga i dobara što
služe za podmirenje turističkih potreba na određenom prostoru, odnosno odnosa ponude i
potražnje koji nastaju pod utjecajem turističkih kretanja (vukonić i čavlek, 2001)

Specifičnosti bez kojih turističko tržište ne može funkcionirati:

1. podmirenje turističkih potreba nije moguće ostvariti bez putovanja turista/turističkih
potrošača izvan njihove uobičajene sredine u mjesta u kojima je koncentrirana turistička
ponuda.
2. proizvodi i usluge koje se nude na određenom turističkom tržištu za podmirenje
turističkih potreba ne mogu se odvojiti od prostora na kojem se „proizvode“ već su za
njega čvrsto vezani.
3. turisti uvijek predstavljaju sastavni dio „proizvodnje“ turističkog proizvoda i njegova
konzumacija nije moguća bez njihove osobne prisutnosti, što nije slučaj na drugim
tržištima i s drugim proizvodima.
4. turistički proizvod nije homogeni proizvod koji bi bio rezultat jedinstvenog proizvodnog
procesa već se radi o integriranom proizvodu kojeg u trenutku konzumacije pružaju
različiti pružatelji usluga, a turist ga doživljava kao jedinstveno turističko iskustvo.

Emitivno turističko tržište - onaj dio turističkog tržišta na kojem se nalazi veća koncentracija
turističke potražnje

Receptivno turističko tržište - drugi dio tržišta na kojem je locirana koncentrirana turistička
ponuda naziva se receptivno turističko tržište.

Elementima turističkog tržišta smatraju se:

1. turistička ponuda
2. turistička potražnja
3. turistički posrednici

Pojam, koncept i karakteristike turističke potražnje

Definicija turističke potražnje - ukupan broj osoba koji sudjeluje u turističkim kretanjima, ili se
želi uključiti u turistička kretanja, da bi koristile različite turističke usluge u mjestima izvan svoje
uobičajene sredine u kojoj žive i/ili rade (cooper et al., 1998).

Ključne činjenice koje se vežu uz turističku potražnju:

- na potražnju može utjecati više čimbenika, a ne samo cijena
 - potražnju ne čine samo osobe koje se stvarno uključuju u turistička kretanja, već i one
osobe koje bi to željele, ali se iz određenih razloga ne mogu uključiti

Karakteristike turističke potražnje

1. dislociranost:
- turističke potražnje od turističke ponude uvjetuje korištenje transportnog sustava,
korištenje marketinških aktivnosti, ali i uvjetuje bitno različite odnose na relaciji ponuda
– potražnja
2. heterogenost:
- turistička je potražnja heterogena s gledišta različitih potreba, navika i sklonosti
pojedinih skupina potrošača, u što se uključuje i raznovrsna kulturna, vjerska ili politička
pripadnost, a također i s aspekta različitih i zabavnih ili sportskih potreba i sklonosti
pojedinih kategorija turista.
- ti nematerijalni, pa i iracionalni elementi duhovne nadgradnje često opredjeljuju
turističku potražnju
3. elastičnost:
- dinamičan odnos između potražnje i drugih zavisnih pojava, u kojem se potražnja
mijenja brže, jednako ili sporije nego što nastupaju promjene u drugoj pojavi
- osjetljivost turističke potražnje na promjene u ekonomskim kategorijama o kojima ovisi
turistička potražnja: a) promjene u visini dohotka, b) promjene u visini cijena usluga
- dohodovna elastičnost turističke potražnje - utvrđuje se stupanj reakcije potražnje na
promjene u dohotku
 - cjenovna elastičnost turističke potražnje - utvrđuje se stupanj reakcije turističke
potražnje na promjenu cijena određenih usluga na turističkom tržištu – turističkog
aranžmana
4. dinamičnost
- temeljni je uvjet funkcioniranja turističkog tržišta, jer u suprotnom ne bi bilo ni turizma
- na dinamičnost potražnje posebno utječe tehnički i tehnološki napredak i to posebno u
domeni prijevoznih sredstava, čime se stvaraju uvjeti za još veću pokretljivost turističke
potražnje, što je uzročnoposljedično povezano s povećanjem turističkog prometa
5. sezonalnost
- ograničeno vrijeme koje stoji turistima na raspolaganju za turistička putovanja i
boravke, a koje se svodi uglavnom na vrijeme godišnjeg odmora, dane vikenda i
blagdana
- vremenska ograničenost turističke potražnje jedan je od glavnih uzroka sezonalnosti u
turizmu
- problem koncentriranog kretanja turista i odvijanja turističkog prometa u točno
utvrđenim vremenskim intervalima koji se iz godine u godinu događaju na približno isti
način i u približno istim vremenskim razmacima, pa tako govorimo o ljetnoj i zimskoj
sezoni
- neke destinacije imaju vršnu sezonu u trajanju od samo nekoliko tjedana, dok u drugim
destinacijama vršna sezona traje i nekoliko mjeseci
- odražava se na iskorištenost kapaciteta turističke ponude, ali i na zaposlenost

Pojam, struktura i karakteristike turističke ponude

Definicija turistička ponude - dio tržišta koji se pojavljuje kao ponuđač proizvoda i usluga,
odnosno kao ona količina proizvoda i usluga koja se nudi po određenim cijenama radi
zadovoljenja turističkih potreba (vukonić i čavlek, 2001).

- ponuda i potražnja susreću se na receptivnom tržištu na kojem se konzumira turistički

proizvod
- u turizmu nije moguće proizvoditi “zalihe turističkih usluga” koje bi se u nekom
povoljnijem trenutku mogle plasirati po povoljnijim cijenama (npr. noćenje)
Komponente turističke ponude:
1. atrakcije (od prirodnih i antropogenih do umjetnih atrakcija, uključujući i zabavu),
2. ugostiteljstvo (smještaj, prehrana i druge prateće usluge)
3. prijevoz (zračni, željeznički, brodski, autobusni, rent-a-car),
4. turističko posredništvo (turističke agencije, turoperatori)
5. organizacije turizma (nacionalne, regionalne i lokalne turističke zajednice, razne udruge u
turizmu),
6. trgovina (usluge trgovine na malo) itd.

karakteristike turističke ponude:

1. dislociranost
2. heterogenost
- uvjetovana je heterogenošću turističke potražnje i jedan je od ključnih uvjeta privlačenja
heterogene turističke potražnje u različite turističke destinacije
3. neelastičnost turističke ponude
- ogleda se u nemogućnosti kapaciteta većeg dijela turističke ponude da može reagirati na
promjene u drugim pojavama na turističkom tržištu
- na primjer, ako dođe do smanjenja zanimanja za određenu turističku destinaciju,
turistička ponuda se ne može proporcionalno smanjiti
4. statičnost turističke ponude
- ogleda se u nemogućnosti njenog prostornog premještanja, ali i u činjenici da turistički
potrošači ne mogu konzumirati turistički proizvod izvan tržišta ponude
- zbog svoje nepokretljivosti ne može izravno zaintrigirati potencijalnu potražnju da
postanu njezini realni potrošači
5. sezonalnost
 Trendovi

Trend rasta turističke potražnje i turističke ponude - jedan od najuočljivijih trendova u

dosadašnjem razvoju turizma je trend rasta turističke potražnje koji je uzročno posljedično
povezan s trendom rasta turističke ponude

Trend rastuće globalizacije turističke potražnje - iako intraregionalna turistička putovanja

ostvaruju udio od 80% u međunarodnim turističkim putovanjima, unwto predviđa da će do
2020. godine udio interregionalnih turističkih putovanja doseći gotovo 25% ukupnih
međunarodnih turističkih putovanja

Trend rastuće globalizacije turističke potražnje - sve veća mobilnost turističke potražnje utječe
i na sve veće podudaranje u sklonostima turističkih potrošača, na stvaranje globalnog stila
življenja, sličnih preferencija kod odabira turističkog proizvoda što sve vodi trendu rastuće
standardizacije i homogenizacije turističkog tržišta (vanhove, 2003)

Trendovi na tržištu ponude:

- globalizacija utječe i na pojavu trendova koji danas dominiraju na turističkom tržištu
ponude:
1. povećanje broja turističkih destinacija na turističkom tržištu rezultira žestokom
konkurentskom borbom turističkih destinacija za turističke potrošače
2. mogućnost supstitucije jedne destinacije drugom vrlo je visoka, pa stoga destinacije
nastoje diverzificirati svoju ponudu razvojem novih proizvoda
3. standardizacija proizvoda i brandiranje
4. sve veća prisutnost bookinga u zadnji čas („last-minute“)

Najuočljiviji i najdominantniji trend na turističkom tržištu u posljednjih 15-ak godina je trend

jačanja procesa horizontalnih i vertikalnih integracija

Danas se sigurnost, zdravlje, ekologija i kultura smatraju glavnim faktorima na kojima se temelje
suvremeni turistički tokovi. oni predstavljaju trendove koji vode globalizaciji svjetskog
turističkog proizvoda.
 T6 – gospodarska struktura hrvatske i turizam

Mjesto turizma u nacionalnom gospodarstvu

Turizam je gospodarska aktivnost, što ne definira njegov obuhvat u nacionalnom gospodarstvu,

već samo njegov gospodarski karakter.
Turizam nije gospodarska djelatnost (npr. pružanje usluga smještaja), niti gospodarska grana
(npr. ugostiteljstvo), niti industrija (odnosi se na preradu sirovina), niti gospodarski sektor (npr.
tercijarni), niti gospodarstvo (preširok okvir)
Turizam je iznimno složen gospodarski sustav sastavljen od niza fragmenata strukturno
različitih gospodarskih grana i djelatnosti u svim sektorima nacionalnog gospodarstva.
Svaki predmet razmjene na turističkom tržištu, bilo da se radi o proizvodu ili usluzi, treba
promatrati kao učinak pojedinih gospodarskih grana i djelatnosti u okviru nacionalnog
gospodarstva.

Turizam i klasifikacija djelatnosti

U međunarodnim klasifikacijama nema: turističke djelatnosti, nema turističke potrošnje kao

makroekonomske veličine reprodukcije.

Klasifikacija djelatnosti je normativna podloga službene statistike.

U svjetskim okvirima postoje dvije temeljne klasifikacije djelatnosti:

1. klasifikacija UN pod nazivom International standard industrial classification of all
economic activities (ISIC)
2. klasifikacija EU pod nazivom NACE

NKD– nacionalna klasifikacija djelatnosti:

- Svaka zemlja objavljuje svoju nacionalnu klasifikaciju djelatnosti (NKD) prema kojoj se
razvrstavaju pravne osobe (poduzeća), fizičke osobe (obrti), tijela državne uprave, tijela
uprave i lokalne samouprave.
- Nacionalnu klasifikaciju djelatnosti propisuje vlada RH.
- Metodologiju za primjenu NKD-a obavlja državni zavod za statistiku (DZS).
- U hrvatskoj se od 2008.godine koristi NKD 2007.
- Niti u jednoj klasifikaciji nema turističke djelatnosti.
- Turizma nema niti kao djelatnosti, niti kao sektora ni na jednoj od postojećih razina
klasifikacije (od više prema nižoj razini)
- Djelatnost se definira prema proizvođaču, odnosno karakteristikama proizvoda.
- Turistički stručnjaci htjeli bi turistički sektor ostvariti putem potrošnje i to tzv.turističke
potrošnje, koja je nepoznata u makro i mikro kvantitativnim analizama.
- Odnos potrošnje je složen jer se radi o proizvodu kojega može koristiti turist, ali i ne-
turist potrošač!
 - Prva NKD napravljena je 1994.godine i koristila se do 1997.godine.
- NKD je prvi puta ažuriran 2003.godine – na snagu stupa NKD 2002.
- nedostatak nužnih revizija klasifikacije je prekid vremenskih serija!
- nova klasifikacija NKD 2007 se koristi od 1.1.2008 u svim zemljama EU.

Svjetska turistička organizacija (WTO) nije zadovoljna nepostojanjem turizma u međunarodnim

sektorskim klasifikacijama. Predložili su dopunu ISIC nomenklature i to 1994.godine pod
nazivom SICTA = classification of tourism activities.
Statističke klasifikacije nužno je na vrijeme revidirati.

BDP prema proizvodnoj metodi

- ova metoda se najčešće koristi.
- BDP je bruto vrijednost proizvodnje u bazičnim cijenama umanjena za međufaznu
(intermedijarnu) potrošnju u kupovnim cijenama, uvećanoj za poreze na proizvode i
umanjenoj za subvencije na proizvode.
- međufazna (intermedijarna) potrošnja je vrijednost proizvoda i usluga što se
transformiraju, koriste i utroše u procesu proizvodnje.
- dodana vrijednost je povećanje vrijednosti proizvodnje = bruto vrijednost proizvodnje –
međufazna potrošnja
- proizlazi iz dezagregiranja prema djelatnosti NKD-a.

Sektorska struktura BDP-a

- temeljem nacionalne klasifikacije djelatnosti provodi se agregiranje na višu razinu ili tzv.
sektorska struktura BDP-a.
- Važnost pojedinog sektora determinirana je stupnjem gospodarskog razvoja neke
zemlje.
- na najnižem stupnju razvoja prevladava primarni sektor….kako je zemlja na višem
stupnju razvoja prevladava zaposlenost u tercijarnom, kvartarnom i kvintalnom sektoru.

BDV hrvatske je podijeljen na 5 sektora:

1. primarni sektor: A / poljoprivreda, lov, šumarstvo
2. sekundarni sektor: B, C, D, E, F
3. tercijarni sektor: G, H, I, J/ uslužne djelatnosti + informacije i komunikacije
4. kvartarni sektor: K, L, M, N /financ. sektor, nekretnine, znanstvene djelatnosti
5. kvintarni sektor: O, P, Q, R, S, T, U/djelatnosti koje se financiranju iz proračuna

Sektorska izloženost međunarodnom tržištu

- postoje dva sektora – agregirana prema NKD-u:
1. sektor s međunarodno razmjenjivim dobrima (tradable sectors): to su dobra i usluga
koja se uvoze ili koja se izvoze (A, B, C, D, E, I)
2. sektor s međunarodno nerazmjenjivim dobrima (nontradable sectors): to su dobra i
usluga koja nisu izložena međunarodnoj konkurenci (F, G, H, J, K, L, M, N, O, P, Q, R,
S, T,U)
BDP prema rashodnoj metodi:
- to je zbroj svih izdataka za robe i usluge svih sektora potrošnje gospodarstava.
- BDP = C+I+G+E-U
- 3 osnovne komponente su:
1. ukupna domaća potrošnja: C+G
2. bruto investicije:
3. razlika između izvoza i uvoza s inozemstvom: E-U
- Izdaci za konačnu potrošnju:
1. individualna potrošnja - C: izdaci kućanstava (rezidenata) za potrošna dobra i usluge +
neprofitne ustanove koje služe kućanstvima (NPUSK: političke stranke, crkve, sportska
društva)+izdaci za državne netržišne usluge (obrazovanje, zdravstvo, lijekovi)
2. kolektivni izdaci države – G: izdaci za upravne, administrativne, obrambene i druge
zajedničke netržišne usluge države.
3. bruto investicije – a) bruto investicije u fiksni kapital; b) promjena zaliha
4. izvoz i uvoz dobara i usluga - podaci se temelje na bilanci plaćanja HNB-e

BDP prema dohodovnoj metodi:

- BDP je zbroj komponenata svih dohodaka:
1. bruto poslovnog viška i mješovitog dohotka
2. neto poreza na proizvodnju: porezi na proizvodnju – subvencije na proizvodnju
3. sredstava zaposlenih – sva primanja zaposlenih u novcu i naturi koji su zaposleni
primili kao naknadu za svoj rad i sve uplate na ime socijalnog osiguranja zaposlenih.