Richardsonov model teorije rata

2021.
Sadržaj
1 Uvod 3
1.1 Povijest problema . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 3

2 Model 3
2.1 Opis modela . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 3
2.2 Konstrukcija modela . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 3
2.3 Implikacije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 4
2.4 Rješenje modela . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 5
2.5 Interpretacija rješenja i nedostatci modela . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 6

3 Primjer 7

Literatura 8

2
1 Uvod
1.1 Povijest problema
Rat je sukob između nacija ili država, s različitim trajanjima i veličinama. Tema je analize
i istraživača kroz povijest. U usporedbi s prošlošću, stanje modernog rata se u potpunosti
promijenilo. Iako matematički model možda nije u potpunosti točan, smatra se dobrim ako
su zaključci istiniti. Modeli sukoba se neprestano mijenjaju kako bi se povećala njihova
točnost u predstavljanju stvarnosti i poboljšanju predviđanja.

2 Model
2.1 Opis modela
Cilj je konstruirati model pomoću jednostavnog sustava običnih diferencijalnih jednadžbi,
koji analizira sukob dviju strana između država te pomoću kojeg možemo doći do spoznaja o
uzrocima izbijanja sukoba. Kroz povijest, povećanje naoružanja i želja za širenjem teritorija
su bile dvije teorije kao uzroci koje su dovele do Prvog svjetskog rata. Model, koji ćemo
izvesti u idućem poglavlju, uzima u obzir obje teorije kao uzroke sukoba.
Model nije ograničen samo na sukobe; sustav (2) je primjenjiv i na saveze država, odnosno
može opisati i odnos između saveznika.

2.2 Konstrukcija modela

Označimo s x = x(t) razinu naoružanja države X u trenutku t (mjereno u godinama), a
s y = y(t) razinu naoružanja države Y. Osnova modela je pretpostavka da svaka država
povećava vlastitu razinu naoružanja x(t) proporcionalno naoružanju druge države y(t) i
smanjuje ga proporcionalno vlastitom naoružanju. Brzina promjene funkcije t 7→ x(t) ovisi
o sljedeća tri parametra:

1. netrpeljivost koju država X ima prema državi Y,

2. razina naoružanja y(t) države Y,

3. troškovi naoružavanja države X.

U najjedostavnijem modelu, prva dva parametra opišimo izrazima g i ky(t) redom, pri čemu
su g i k pozitivne konstante. Za razliku od prva dva, treći parametar usporava rast funkcije
x(t) te ga stoga reprezentiramo s −αx(t), gdje je α pozitivna konstanta. Na taj način
dobivamo jednadžbu:
dx
(t) = g + ky(t) − αx(t).
dt
Pretpostavljajući da se t 7→ y(t) ponaša po sličnom zakonu, analognim zaključivanjem dola-
zimo do jednadžbe:
dy
(t) = h + lx(t) − βy(t),
dt

3
gdje su h, l i β pozitivne konstante. Funkcije x = x(t) i y = y(t) zadovoljavaju sljedeći
linearni sustav običnih diferencijalnih jednadžbi prvog reda s konstantnim koeficijentima:

dx
= g + ky − αx
dt (1)
dy
= h + lx − βy.
dt
Uvedemo li      
x(t) −α k g
w(t) = ,A = ,b = ,
y(t) l β h
vidimo da se sustav (1) može zapisati u matričnom obliku:
dw
= Aw + b. (2)
dt

2.3 Implikacije
Razmotrimo sada neke jednostavne implikacije izvedenog modela:

1. Stanje trajnog mira.

Pretpostavimo da vrijedi g = h = 0, odnosno da ne postoji netrpeljivost između država.
Tada su x(t) ≡ 0 i y(t) ≡ 0 ravnotežna stanja sustava (1), što znači da, ako x, y, g i h u
nekom trenutku t = t0 poprime vrijednost nula, vrijedit će x(t) ≡ 0, y(t) ≡ 0, ∀t > t0 ,
gdje t0 označava vrijeme početka sukoba. To možemo interpretirati kao stanje trajnog
mira.

2. Stanje zajedničkog razoružanja.

Pretpostavimo da x i y iščezavaju u nekom trenutku t = t0 , odnosno da je razina
naoružavanja država jednaka nula. Tada je dx
dt
= g i dy
dt
= h. Prema tome vrijedi:

g, h > 0 ⇒ x(t), y(t) ̸= 0, t > t1 > t0 .

Dakle, ako postoji netrpeljivost (s bilo koje strane), obostrano razoružanje neće samo
po sebi dovesti do stanja trajnog mira.

3. Stanje jednostranog razoružanja.

Neka je y(t) = 0 za neki t = t0 . Tada iz (1) slijedi dy
dt
= lx + h iz čega zaključujemo da
y neće ostati jednak nula ako je barem jedan od h i x pozitivan. Zaključujemo kako
jednostrano razoružanje nije trajno.

4. Stanje rata.
Utrka u naoružavanju započinje kada "obrambeni mehanizmi" počnu dominirati i pot-
puno prevagnu u odnosu na ostale parametre. Na taj način, sustav (1) prelazi u
dx
= ky
dt (3)
dy
= lx.
dt

4
 Deriviramo li prvu jednadžbu po t i iskoristimo drugu, dobivamo:
d2 x
− klx = 0.
dt2
Time smo dobili homogenu linearnu jednadžbu drugog reda s konstantnim koeficijen-
tima čije opće rješenje glasi:
√ √
x(t) = B1 e klt
+ B2 e− klt
,

gdje su B1 i B2 konstante. Vratimo li to u (3), jednostavnim integriranjem dobivamo:

r
l √ √
y(t) = [B1 e klt − B2 e− klt ].
k
Uočavamo da x(t), y(t) → +∞ kad t → +∞, što možemo interpretirati kao stanje
rata.

2.4 Rješenje modela

Ako je αβ −kl ̸= 0, lako je pokazati da sustav (2) ima jedinstveno ravnotežno rješenje oblika:
 
x0 kh + βg lg + αh
w = w0 = , x0 = , y0 = .
y0 αβ − kl αβ − kl
U ovom poglavlju želimo ustanoviti uz koje uvjete na parametre modela α, β, k i l je ravno-
težno rješenje stabilno, odnosno nestabilno. Za bolje razumijevanje stabilnosti uvest ćemo
osnovnu definiciju stabilnog proizvoljnog rješenja sustava ([1]) (ne nužno ravnotežnog) te
sljedeći teorem ([4]).

Definicija 1. Kažemo da je rješenje x∗ = (x∗1 , x∗2 , ..., x∗n ) sustava dx

dt
= f (x), f : Ω ⊂ Rn → Rn
stabilno ako ∀ε > 0 ∃δ > 0 takav da za svako rješenje x = (x1 , x2 , ..., xn ) sustava koje u
početnom trenutku zadovoljava

|xi (0) − x∗i (0)| < δ, i = 1, ..., n

vrijedi
|xi (t) − x∗i (t)| < ε, t > 0, i = 1, ..., n.

Teorem 1. Neka je A ∈ Mn (R) i σ(A) njen spektar. Tada je svako rješenje linearnog sustava
dx
dt
= Ax, A ∈ Mn (R), stabilno ako i samo ako ∀λ ∈ σ(A) vrijedi

Reλ ≤ 0

Reλ = 0 ⇒ aλ = gλ ,
pri čemu je aλ algebarska, a gλ geometrijska kratnost svojstvene vrijednosti λ.
Koristeći se ovim teoremom, ispitajmo sada stabilnost našeg jedinstvenog ravnotežnog
rješenja. Kako bismo mogli primijeniti navedeni rezultat, zapišimo sustav (2) u obliku dx
dt
=
Ax, A ∈ Mn (R). U tu svrhu uvedimo

z = w − w0

5
kao razliku između proizvoljnog i ravnotežnog rješenja. Tada slijedi

dz dw
= = Aw + b = A(z + w0 ) + b = Az + Aw0 + b = Az. (4)
dt dt
U zadnjem koraku iskoristili smo da je w0 ravnotežno rješenje, tj. f (w0 ) ≡ 0. Prema tome,
w0 će biti stabilno rješenje polaznog sustava (2) ako i samo ako je z = 0 stabilno rješenje
sustava (4). Odredimo sada karakteristični polinom matrice A:
 
−α − λ k
kA (λ) = det(A − λI) = det
l −β − λ
= λ2 + (α + β)λ + αβ − kl.

Svojstvene vrijednosti matrice A računamo kao nultočke polinoma kA i dane su sa

p
−(α + β) ± (α − β)2 + 4kl
λ1,2 = .
2
Budući da je diskriminanta (α − β)2 + 4kl > 0, slijedi da su obje svojstvene vrijednosti realne
(i različite od nule, zbog αβ − kl ̸= 0). Nadalje, one će obje biti negativne ako je
p
(α + β) > (α + β)2 + 4kl,

odnosno
αβ − kl > 0.
Uzimajući u obzir Teorem (1), zaključujemo kako je ravnotežno rješenje w0 sustava (2)
stabilno ako i samo ako je αβ − kl > 0 i nestabilno ako i samo ako je αβ − kl < 0. Važno je
uočiti da uvjet stabilnosti ne ovisi o netrpeljivosti država, odnosno g i h.

2.5 Interpretacija rješenja i nedostatci modela

Procjena parametara modela α, β, k, l, g i h nije nimalo lak zadatak. Jasno je da parametre g
i h nije moguće ocijeniti. No, budući da uvjet stabilnosti ne ovisi o g i h, dovoljno je na neki
način procijeniti preostale parametre. Primijetimo da su ti parametri obrnuto proporcionalni
vremenu te ih stoga možemo izraziti pomoću mjerne jedinice (godina)−1 . Parametar α
(odnosno β) procjenjujemo kao duljinu mandata parlamenta države X (odnosno Y) dok za k
(odnosno l) pretpostavljamo da je proporcionalan jačini industrije koje država X (odnosno
Y) posjeduje.
Nedostatak modela je činjenica da pretpostavlja kako su parametri g i h konstantni u
vremenu, što očito nije istina. Bez obzira na to, sustav jednadžbi (2) daje vrlo točne rezultate
o sukobu tijekom Prvog svjetskog rata.
Također, osnova modela kaže kako će se država naoružati kako bi sačuvala svoju sigurnost
pred naoružanjem druge države, odnosno da je razina naoružanja države X proporcionalna
razini naoružanja države Y, što ne mora biti istina.

6
3 Primjer
Usporedimo sada naš model sa stvarnim događanjima u Europi u razdoblju od 1909.–1914.,
uoči Prvog svjetskog rata. Označimo s X savez Rusije, Francuske i Velike Britanije, a s
Y savez Njemačke i Austro-Ugarske. S obzirom na to da su ta dva saveza bila približno
jednakih snaga, možemo uzeti da je k = l. Richardson dolazi do ocjene k = 0.3(godina)−1 u
slučaju Njemačke, pa budući da su oba saveza približno tri puta veća u odnosu na Njemačku,
stavimo k = l = 0.9. S druge strane, budući da duljina mandata parlamenata država koje
sudjeluju u savezu iznosi prosječno 5 godina, uzimamo α = β = 0.2. Dakle, jednadžbe
modela glase
dx
= g + ky − αx
dt
dy
= h + kx − αy.
dt
Sustav ima jedinstveno ravnotežno rješenje dano s
kh + αg kg + αh
x0 = 2 2
, y0 = 2
α −k α − k2
koje nije stabilno s obzirom na to da je

αβ − kl = α2 − k 2 = 0.04 − 0.81 = −0.77 < 0.

To je, naravno, u skladu s povijesnom činjenicom da su ova dva saveza na kraju ušla u sukob
i tako otpočela Prvi svjetski rat.

7
Literatura
[1] F. Brauer, J.A. Nohel, The Qualitative Theory of Ordinary Differential Equations: An
Introduction, Dover Publications, New York, 1989.

[2] M. Braun, Differential equations and their applications, Fourth Edition, Springer, New
York, 1993.

[3] W. Caspary, Richardson’s model of arms races: description, critique, and an alternative
model, International Studies Quarterly, 11 (1967), 68–69.

[4] R. Williams, D. Lawrence, Linear state-space control systems, John Wiley and Sons, New
Jersey, 2007.