ALLAHOVA, DŽ.Š.

, MILOST
Reci: “O robovi moji koji ste se prema sebi ogriješili, ne gubite nadu
u Allahovu milost! Allah će, sigurno, sve grijehe oprostiti. On, doista,
mnogo prašta i On je milostiv.
I povratite se Gospodaru svome i pokorite Mu se prije nego što vam
kazna dođe, - poslije vam niko neće u pomoć priskočiti.
I slijedite ono najljepše, ono što vam Gospodar vaš objavljuje, prije
nego što vam iznenada kazna dođe, za čiji dolazak nećete znati.”
Priča se kako je jednom za vrijeme lutanja Israelćana pustinjom
hazreti Musâa, alejhisselam, i narod zahvatila neizdržljiva žeđ. Zajedno su
podigli ruke ka nebu moleći se za kišu. Iznenada, na iznenađenje
hazreti Musâa, alejhisselam i Israelćana, i ono malo oblaka koji bijahu na
nebu raziđoše se. Vrućina još snažnije pritisnu a žeđ još ojača.
       Hazreti Musâu, alejhisselam, bî objavljeno da se među njima nalazi
jedan griješnik koji je u nepokornosti dragome Bogu već četrdeset godina.
       “Neka se izdvoji od vas. Tek tada ćete dobiti kišu.”, objavi se
hazreti Musâu, alejhisselam.
       Hazreti Poslanik obrati se svima:
       “Među nama je jedna osoba koja je nepokorna dragome Bogu već
četrdeset godina. Neka se izdvoji od nas, bit ćemo spašeni od umiranja
uslijed žeđi.”
       Taj čovjek, griješnik, čekaše, okrećaše se lijevo i desno nadajući se da
će se neko drugi javiti. Ali niko se ne javi. Još ga više obli znoj –
definitivno je znao da se radi o njemu.
       Ostane li među društvom svi će umrijeti od žeđi. Ali, izdvoji li se bit
će osramoćen do kraja života.
       Pun bola, iskreno, kao nikada do tada, podiže ruke k nebu. Prekri ga
osjećaj kakav nikada nije doživio. Sav se strese, suze ga obliše.
“Allahu moj, smiluj mi Se! Allahu moj, skrij moje grijehe! Allahu moj
jedini, oprosti mi!”
Dok su hazreti Musâ, alejhisselam, i Israelćani čekali da se griješnik
izdvoji, skupiše se oblaci te Zemlju i sve njih obasu kiša.
Hazreti Musâ upita Allaha dragog: “Allahu moj, obasuo si nas kišom iako
se griješnik nije izdvojio.”
   Uzvišeni mu odgovori: “Musâ, zbog pokajanja baš te osobe blagoslovio
sam sav narod Izraela kišom.”
       Hazreti Musâ, alejhisselam, htjede znati ko je taj blagoslovljeni
čovjek, pa upita: “Pokaži mi toga čovjeka, Allahu moj.”
       A Allah dragi odgovori:
       “O Musâ, krio sam mu grijehe četrdeset godina. Zar misliš da ću ga
otkriti sada, nakon što se pokajao?!”

Uzvišeni Allah kaže: “Vi ne gubite nadu u milost Allahovu!

U milost Allahovu nadu gubi samo narod nevjernički!”
(Kur’an, sura Jusuf, ajet 87.)
 
Meleki nikada nisu zgriješili, niti prije niti će to učiniti. Ali, čovjek će i
dalje griješiti jer Bog reče: “I Adem ne posluša svoga
Gospodara.” (Kur’an, sura TaHa, ajet 121.) Ipak, u ovome je skrivena
jedna tajna. Meleki vidješe da su čisti dočim Adem vidje da je ovisan.
Meleki rekoše: “A mi Te, kako Tebi dolikuje, veličamo!” (Kur’an,
sura Krava, ajet 30.), tj. ostajemo čisti porad Tebe. Adem reče:
“Gospodaru naš, zgriješismo sebi!” Bog dragi mu pokaza da je grijeh
onoga koji taj grijeh vidi u očima Njegovim bolji od čistote onoga koji tu
čistotu vidi. Zato Allah učini Adema onim pred kojim se na sedždu palo,
dočim je meleke učinio onima koji sedždu učiniše. Stoga, niti jedna
pokorna osoba ne smije biti sobom zadovoljna niti ijedna nepokorna
osoba smije nadu gubiti. 
Allahov Poslanik, alejhisselam, rekao je:
“Prokleti šejtan je rekao: ‘Gospodaru, tako mi Tvoje veličine, neću
prestati zavoditi robove Tvoje sve dok su im duše u tijelima.’ Pa reče
Allah uzvišeni: ‘Tako Mi veličine Moje i uzvišenosti Moje, Ja im neću
prestati praštati sve dok oprost od Mene išću!’ ”
 
Također reče i:
“Nema te osobe koja grijeh počini, zatim abdest uzme, i to kako treba,
klanja dva rekata namaza i zamoli Allaha da joj oprosti, a da joj neće biti
oprošteno.”

Braćo i sestre, Allahova milost je beskrajna, i On Uzvišeni svakoga

momenta doziva nas da uđemo u okrilje te Njegove milosti.

Živimo u teškim vremenima. Savremeni čovjek je umislio sebi da će sreću

i mir naći u prolaznim dunjalučkim ukrasima i varljivom naslađivanju. On
je, nažalost, svu pažnju usmjerio ka tijelu koje umire, a zapostavio je dušu
koja ne umire. Njegova veza sa Uzvišenim Bogom je slaba, i zbog toga je
psihički rastrešen i nemiran, bolan i jadan, bez mira i sreće. Savremeni
čovjek je sam sebe zaklonio od Božije milosti. Osim pojedinaca, onih,
koji svjesni svoje prolaznosti njeguju svoju dušu i svakoga dana nastoje
biti bliži Bogu Uzvišenom. Oni su zaodjenuti Božijom milosti, oni se
raduju i životu i smrti. Oni vjeruju Bogu Uzvišenom i sretni su.

Zato, ukoliko želimo prodisati punim plućima i osjetiti život u njegovoj

punini, ukoliko želimo mir i sreću koja ne prolazi, duhovno zadovoljstvo
koje ispunjava svaki atom našeg bića, budimo svjesni Božijih riječi:

„Zar da bude isto onima koji su odani Dragom Bogu i slijede Poslanika
Muhammeda, alejhisselam, kao onima koji se odaju strastima i prolaznim
dunjalučkim uživanjima i ne slijede Poslanika Muhammeda,
alejhisselama. Njihov život i njihova smrt nikada ne mogu biti isti.“

Jedni su zaodjenuti Božijom milosti, a drugi su sami sebe upropastili.

Braćo i sestre, sve je do nas. Nemojmo sami sebe bacati u propast a Allah
Uzvišeni nas doziva sebi, da nam oprosti i obaspe nas svojom Milošću.
Neka ovaj Ramazan bude prekretnica u našim životima. Novi list ispisan
vječnom srećom akoBogda. Molimo Allaha Uzvišenog da nam pomogne
u tom nastojanju. Amin.