Sveučilište u Zagrebu  

Fakultet političkih znanosti  

Preddiplomski studij novinarstva (2021./2022.)  
Kolegij: Uvod u medijske sustave
Student: Hana Vukelić   

PRIKAZ KNJIGE

UMBERTO ECO – VJEČNI FAŠIZAM

Zagreb, 2022.
 Autor eseja Vječni fašzam ili Ur-Fašizam Umberto Eco talijanski je romanopisac,
lingvist, filozof i esejist. Rođen je u Alessandriji 1934. godine, a svjetsku slavu stekao je
djelom Ime ruže. 'Eco je svijet vidio kao mrežu znakova i simbola koji čekaju da budu
dešifrirani.' (The Guardian, 2016)

Djelo Vječni fašizam upoznaje nas sa autorovim djetinjstvom, njegovim ranim

počecima i stavovima o talijanskom vodstvu, Mussoliniu i ratu. Govori o osvojenoj nagradi na
dobrovoljnom i obvezujućem takmičenju mladih talijanskih fašista; osvojio je nagradu jer je
najuvjerljivije govorio o tome kako se za Mussolinia treba i umrijeti. To ga je tada činilo
pametnim dječakom. Nakon kratkog retrospektivnog pogleda na autorovo odrastanje u
vrijeme rata, osvrće se na svestranost fašizma, što je glavna tema eseja. Kao svestranost, Eco
je pokušao opisati fenomen 'postojanja' fašizma u svim političkim grupama, pokretima i
strankama, bez obzira koliko odlika fašizma one zapravo sadrže - ,,Fašizam je postao
svenamjenski pojam jer se iz fašističkog režima može ukloniti jedan ili više elemenata a on će
i dalje biti prepoznatljiv kao fašistički. Oduzmite imperijalizam od fašizma i opet ćete imati
Franca i Salazara. Oduzmite mu kolonijalizam, opet ćete imati balkanski fašizam ustaša.
Dodajte italijanskom fašizmu radikalni antikapitalizam (koji Mussolinija nikada nije
impresionirao) i dobit ćete Ezru Pounda''. Opisao je to i primjerom slova 'abc, bcd, cde, def' i
uzročno – posljedičnom vezom. Kako bi najlakše prikazao nacrt fašizma i njegovih odrednica,
'skicirao' je 14 stavki koje odlikuju fašizam, te zbog kojih ga se povezuje sa drugim
pokretima.
Prva odrednica od njih četrnaest jest kult tradicije, koja govori o privrženosti tradiciji te
odbacivanju moderne, što se nadovezuje na drugu točku – Odbacivanje modernizma. I fašisti i
nacisti bili su ponosni na svoja tehnološka postignuća, no nisu pretjerano hvalili ni
zahvaljivali moderni i tehnologiji - ,,U svojoj se suštini ur-fašizam može definirati kao
iracionalizam''. Odbacivanje modernog načina života bilo je zamaskirano 'odbacivanjem
kapitalizma.' Treća točka Iracionalizam opisuje stav prema kulturi i mišljenju kao obliku
'kastriranosti', te nadasve odbojnom razmišljanju o bilo čemu što se na to nadovezuje - „Kada
čujem riječ kultura, latim se pištolja”. Četvrta stavka Neslaganje kao izdaja, govori upravo o
onome što je u naslovu; razmišljanje van nametnutog okvira u 'normalnim' situacijama se
hvali i smatra modernim i naprednim, no sve što je moderno i sve što se ne slaže sa idejama
fašista – izdaja. Peta stavka slična je četvrtoj, Strah od razlike; u kratkim crtama ona fašizam
čini rasističkim, jer sve što je drugačije, sve 'došljačko' ne valja - ,,Ur-fašizam ojačava i
pridobiva podršku time što iskorištava i raspiruje prirodni strah od razlike.''
Šesta stavka Individualna ili socijalna frustracija kazuje kako se fašizam obraća većinskoj
radničkoj srednjoj klasi koja trpi krize, a ,,fašizam sutrašnjice svoju će publiku pronaći u ovoj
novoj većini.'' Sedma točka Opsesija zavjerom tumači opsjednutost pristaša da se osjećaju
opkoljeno, te smatranje da jedino neprijatelji mogu stvoriti osjećaj identiteta i pripadanja.
Osjećaj poniženja zbog moći neprijatelja je osma točka i govori o zavidnom bogatstvu drugih
nacija naspram partije, te kako su fašisti osuđeni na gubitak samo zato što ne znaju procijeniti
jačinu protivnika - ,,Fašističke vlade osuđene su na ratne poraze jer su ustavno nesposobne
tačno procijeniti snage neprijatelja.'' Deveta stavka govori o neriješenom problemu
neprestanog ratovanja za koji se zalažu fašističke vođe; kako podržavati neprestani rat, ako se
na posljetku mora dogoditi i da je netko pobjednik te da dolazi stanje mira? Kakvo god
riješenje bilo, važno je samo da s pacifizmu treba protiviti, jer je to trgovina sa neprijateljem.
Deseta točka govori o prijeziru prema slabijem, odnosno opisuje stanje u kojem je svaki
građanin partije najbolji građanin na svijetu, no zbog postojanja hijerarhije 'prirodno' je mrziti
bilo koga tko je niži rang. ,,U stvari, Vođa, koji zna da mu moć nije demokratski data nego je
silom uzeta, također zna i da je njegova snaga osnovana na slabosti masa,koje su toliko slabe
da zaslužuju gospodara.'' Jedanaesta točka govori o kultu heroizma i smrti kao nečega što
svaki građanin treba iščekivati. Najveća nagrada za život je herojska smrt. Dvanaesta točka
tumaču pojam machizma koji je, najjednostavnije rečeno, prijezir prema ženama koji dovodi
do neobičnih navika, od ečednosti do homoseksualnosti. Trinaesta, predzadnja, stavka govori
o populizmu: ,,Za ur-fašizam pojedinci kao pojedinci nemaju prava, a Narod se poima kao
kvaliteta, kao monolitni entitet koji izražava Zajedničku Volju. Kako niti jedna velika količina
ljudskih bića ne može imati zajedničku volju, Vođa se nadaje kao njihov tumač. Izgubivši
moć demokratskog delegiranja, građani ne djeluju nego se od njih traži da igraju ulogu
Naroda. Upravo zbog toga narod nije ništa drugo do teatralna izmišljotina.'' (Wikipedia, 2021)
Posljednja četranesta stavka za temu ima novogovor, te priča priču korištenja uskog
vokabulara u fašističkim udžbenicima kako bi ograničila mogućnost i želju razvitka i
razmišljanja - ,,Moramo biti spremni prepoznati nove forme novogovora, čak i kad se
pojavljuju u potpuno nevinom obliku talk showa.''
Nakon navođenja svih stavki, Umberto Eco govori kako se, nakon pada Mussolinia, rodio kao
novi čovjek sa saznanjem dosad nepoznatih riječi – sloboda, diktatura. Ukazuje na problem
prepoznavanja ponovnih pokušaja fašizma i nacizma, jer, ako se ponovno pojave, bit će
zamaskirani u novo ruho, koje treba prozrijeti kako nebi došlo do novog Auschwitza i crnih
košulja.
Autor mi je ovim esejem približio sliku i pojam fašizma, za koji sam prije mislila da
ga u potpunosti poznajem; poštujem što je i sam priznao da je bio rob takvog razmišljanja kao
dijete koje nije bilo izbora, te se nije ograđivao od fašističke ideje kao da je nešto što on
nikada nije podržavao. Prikazao je ovih četrnaest stavki na način koji bi svatko pismen mogao
shvatiti, te uključio citate drugih istomišljenika ili čak protivnika njegova stava, kako bi sve
bilo maksimalno razumljivo. Najzanimljivija mi je sama činjenica da sve što je fašizam i
njemu slični pokreti zagovarao, bilo podržano od školovanog i neškolovanog naroda kao
svetinja, iako je nadasve nelogično i okurtno. Kako se školovana osoba mogla slagati sa
ovakvim režimom? No, to možda najbolje objašnjava činjenica da je razmišljanje za partiju
bila izdaja. Što se tiče Donalda Trumpa i mogućnosti da je on fašist, smatram da ima
fašističke 'tendencije' te mi je jasno zašto bi ga netko nazvao fašistom. U priloženom članku
uspoređuju se stavke Ecovog eseja sa izjavama Donalda Trumpa i sličnost je jeziva. No,
smatram da Trump više nikada neće imati dovoljnu moć da se nešto strašno dogodi po pitanju
njegovog fašističkog pristupa, bilo to zbog dugova ili zbog njegove generalne nesposobnosti.

1. Postoji li šansa da pravi fašizam ponovno zaživi negde u svijetu?

2. Ako da, koga smatrate povoljnim vođom za takvo nešto?