UNIVERZITET U TRAVNIKU

FAKULTET ZA MENADŽMENT I POSLOVNU EKONOMIJU

FINANCIJSKI MENADŽMENT

GLOBALIZACIJA
NAPREDNE MEĐUNARODNE FINANCIJE
-seminarski rad-

Student Mentor
Rašo Antonela Prof.dr. Mehmedalija Hadžović
Broj indeksa: II-1036/22-XVI

KISELJAK, studeni 2022.

 SADRŽAJ

UVOD.........................................................................................................................................1

1. GLOBALIZACIJA..............................................................................................................2

1.1. Pojam globalizacije......................................................................................................2

1.2. Koncept globalizacije...................................................................................................3

1.3. Nastanak globalizacije..................................................................................................4

1.4. Proces globalizacije......................................................................................................5

1.5. Uzroci i posljedice globalizacije..................................................................................6

2. GOSPODARSKE IMPLIKACIJE GLOBALIZACIJE.......................................................7

2.1. Pozitivni efekti globalizacije........................................................................................7

2.2. Negativni efekti globalizacije.......................................................................................8

2.3. Poslovna okolina u uvjetima globalizacije...................................................................9

3. EKONOMSKA GLOBALIZACIJA.................................................................................10

3.1. Karakteristike ekonomske globalizacije.....................................................................10

3.2. Očekivani razvoj i utjecaj globalizacije u poslovanju................................................11

3.3. Zemlje u tranziciji i proces globalizacije...................................................................12

3.4. Utjecaj globalizacije na privredni rast........................................................................13

3.5. Razvoj BIH u uvjetima globalizacije.........................................................................14

ZAKLJUČAK...........................................................................................................................16

LITERATURA.........................................................................................................................17
 UVOD

Globalizacija podrazumijeva ekonomiju koju karakterizira brzi razvoj međunarodne

trgovine, odnosno otvaranje granica i nesmetanu razmjenu robe, ekspanziju stranog kapitala,
restući značaj trgovine usluga te izravnog stranog ulaganja i ukidanje carinskih barijera.
Globalizacija je proces gospodarskog, političkog, socijalnog i kulturnog djelovanja na
nadnacionalnom nivou, a ujedno je i proces koji na globalnoj razini mijenja ustaljene
političke, gospodarske, socijalne i kulturne odnose. Problem globalizacije je što slabije
razvijene temlje dolaze u sve lošiji ekonomski položaj, počevši od nerazvijenosti,
nezaposlenosti, preko siromaštva, do političke nestabilnosti.

Kako bi neko poduzeće uspješno poslovalo, temelj za to im omogućava dobro postavljena

organizacijska struktura. poduzeća se danas nalaze u vrlo promjenjivoj i dinamičnoj okolini,
stoga je bitno da poduzeća raspolažu kvalificiranim i stručnim zaposlenicima. Svakodnevni
razvoj globalizacije utječe na čovječanstvo i globalnu ekonomiju, a da bi organizacije
opstale, moraju biti konkurentne na svjetskom tržištu.

U ovom radu govori se o pojmu i nastanku globalizacije, samom značenju i utjecaju

globalizacije na svjetsko gospodarstvo. Istaknuto je da globalizacija ima i negativne i
pozitivne aspekte, ali da svakako donosi značajne promjene. Razvijeni svijet je nosilac
procesa globalizacije i upravo je on najbolje iskoristio aktualne globalne okolnosti. Razvojem
informatičke i komunikacijske tehnologije, svijet je postao jedinstven sustav, a veza između
dva subjekta u različitim dijelovima svijeta nerijetko se ostvaruje u roku od svega nekoliko
minuta.
 1. GLOBALIZACIJA

Globalizacija je fenomen o kojem se u medijima, javnosti, ali i akademskoj zajednici

počinje sve više pisati, diskutirati i istraživati tijekom devedesetih godina, a naročito
početkom 2000.-ih. Razlog tomu je što je globalizacija sveobuhvatan proces koji utječe na
gotovo sve aspekte našeg života i kojemu je se teško oduprijeti. Prema jednoj od definicija,
globalizacija predstavlja proces ili skup procesa koji utjelovljuje transformaciju prostorne
organizacije društvenih odnosa i promjena – u terminima ekstenzivnosti, intenzivnosti, brzine
i utjecaja – generirajući transkontinentalne i interregionalne tokove i mreže aktivnosti,
interakcija i moći1.

1.1. Pojam globalizacije

Prema Kovaču2, pojam globalizacije izražen je kroz nekoliko određenja koja se najčešće
spominju u teorijskim postavkama, studijama i analizama na svim nivoima, a to su: političko
određenje, ekonomsko, institucionalno, infrastrukturno, geostrategijsko, vojno i ekološko
određenje, koji u svom interaktivnom odnosu čine globalizacijske procese, težnje i institucije.

Ekonomsko određenje globalizacije predstavlja neprekidno, snažno, brzo, regulirano i

rasprostranjeno integriranje proizvodnih, trgovačkih i financijskih elemenata i aktivnosti na
svim dijelovima planete. Porast udjela transnacionalnih korporacija određuje globalizaciju
kao trajni proces s jasnim centralnim upravljanjem gdje se lokalnim elementima ostavlja vrlo
malo prostora za bilo kakvu vrstu strateškog ekonomskog odlučivanja.

Pojam globalizacije izveden je od riječi global što označava ukupnost, a globalizam je način
gledanja na zbivanja u globalu. Globalizacija bi tako podrazumijevala socijalni proces koji
teži sveobuhvatnosti i jedinstvenosti svijeta. Bitna odrednica ovog procesa je tehnološki
razvoj koji omogućuje prostorno i vremensko smanjivanje svijeta. Globalizacija se ogleda kao
svekoliko gospodarsko, tehnologijsko, informacijsko, političko i kulturno povezivanje svijeta
u cjelinu, uz potporu novih informatičkih tehnologija. Globalizacija se može tumačiti na razne
1
Lončar, J. (2018.). Geografske osnove globalizacije. Sveučilište u Zagrebu. Prirodoslovno-matematički fakultet.
Geografski odsjek.Dostupno na: http://www.pmf.unizg.hr/_download/repository/Skripta_Globalizacija_Loncar
%5B1%5D.pdf.
Pristupljeno: 18.10.2022.
2
Kovač, O. (2004.). Ekonomija regiona sveta. Megatrend Univerzitet Beograd.
načine te se pod ovim pojmom podrazumijeva stvaranje globalnog tržišta, gdje se
podrazumijeva povezivanje svjetskih tržišta s mogućnosti lakšeg protoka ljudi, ideja, robe,
kapitala i tehnologija, ali i međusobno razumijevanje. Ako globalizaciju promatramo iz
aspekta marketinga, tada vidimo da marketing pod pojmom globalizacije podrazumijeva rast i
širenje međunarodnog tržišta.

U ekonomskom smislu, promatraju se četiri aspekta globalizacije, a to su: razmjena dobara i

usluga, migracije, promet kapitala te promet tehnologija. Proučavanje globalizacije s
ekonomskog stajališta stavlja naglasak na izraziti rast međunarodne trgovine i kretanje
kapitala na globalnoj razini.

1.2. Koncept globalizacije

Koncept globalizacije analizira se kroz tri pristupa, a to su: hiperglobalizacijski, skeptičan

i transformacijski pristup. Hiperglobalizacijski pristup smatra da je proces globalizacije
stvorio jednu svjetsku ekonomiju koja briše sve granice – političke, ekonomske, kulturne ili
religijske. Strateške ekonomske aktivnosti se denacionaliziraju pod utjecajem tehnoloških
promjena i putem spajanja tržišta. Upravo korporativni kapital i globalne financije, umjesto
država, diktiraju i određuju lokaciju, organizaciju i distribuciju ekonomske moći i bogatstva.
U svijetu bez granica, države nemaju izbora i moraju prihvatiti globalne tržišne sile, a
međunarodne institucije kao što je Međunarodni monetarni fond, Svjetska banka i Svjetska
trgovinska organizacija pospješuju globalizaciju. Moderna tehnologija i komunikacijske
vještine zaslužne su za smanjenje i brisanje granica te omogućuju širenje tehnološkog znanja
(eng. know how) širom svijeta zahvaljujući tehnologijama, a stimulirano je željom potrošača
za najboljim i najpovoljnijim proizvodima.
 1.3. Nastanak globalizacije

Za globalizaciju se smatra da nije fenomen novijeg vremena jer se mišljenje ekonomista o

početku procesa globalizacije razlikuje, pa pojedini ekonomisti misle da je globalizacija
započela već u 15. stoljeću otkrićem Novoga svijeta. O ekonomski značajnoj integraciji može
se govoriti tek početkom 19. stoljeća ili krajem 19. stoljeća.

Pojavi procesa globalizacije pogodovala je situacija nakon Drugog svjetskog rata, osobito u
Europi. Europske zemlje, neke tada u potpunosti razorene, ali novčano potpomognute od
strane SAD-a, započinju proces međunarodnog povezivanja. Jedan od ciljeva tog povezivanja
bio je izbjeći daljnja međusobna neprijateljstva i stvoriti Europu u kojoj će sve zemlje
međusobno surađivati i pomagati se.

Kada govorimo o nastanku globalizacije, vrlo je važno spomenuti i GATT (General

Agreement on Tariffs and Trade) i značaj što ga je imalo smanjenje trgovačkih carina između
zenalja. GATT je osnovan 1947. godine i iz njega su proizašla tri temeljna načela: načelo
recipročnosti, načelo liberalizacije i načelo nediskriminacije. Te iste godine, GATT-u su se
pridružile 23 zemlje, a kasnije se taj broj neprestano povećavao. GATT je u prosincu 1994.
godine preimenovan u WTO (World Trade Organization). WTO je počeo s radom 1995.
godine, a financira se doprinosima potpisnica prema njihovu udjelu u trgovini među
članicama. WTO danas broji 143 zemlje članice.

Još jedan pojam koji je uz globalizaciju sve više u upotrebi, jest i pojam transnacionalizacija.
Rast i sve veće ekonomsko značenje transnacionalnih korporacija i transnacionalnih tijekova
roba, kapitala, informacija te znanja na svjetskom tržištu i globalnom ekonomskom prostoru,
najbitnija je odlika transnacionalizacije.

U procesima globalizacije do izražaja sve više dolazi snaga i moć multinacionalnih

korporacija. Mnoge države u kojima takve korporacije posluju, a posebice one male i
siromašne, zbog golemih financijskih sredstava koje multinacionalne korporacije posjeduju,
nerijetko se vode u financijskom pogledu kao njihove podružnice. Bruto-nacionalni proizvod
tih zemalja ne može se ni približno mjeriti s profitom koji ostvaruju te korporacije.
Multinacionalne korporacije, međutim, utječu i šire svoju moć na sve države. Nijedna ne
može izbjeći "globalno traženje". Investicijske odluke korporacija donose se na globalnoj
razini, prenoseći kapital ili resurse iz jedne zemlje u drugu, utječući na (ne)zaposlenost
milijuna ljudi i stupanj ekonomske aktivnosti u pojedinim državama.
Globalizacija se pojavila i na velika vrata ušla u sve strukture društvenog života na planeti,
kao vjerojatno posljednja faza do sada poznatih društvenih promjena. Osnovni uvjet nastanka
globalnih integracija i procesa stvoren je kada su odvojene nacionalne ekonomije počele s
masovnijom integracijom u razne vidove integralne svjetske ekonomije.

Globalizacija je proces koji je započeo i koji se više ne može zaustaviti, a svakodnevno smo
svjedoci i stalnog informacijskog i komunikacijskog razvoja, razvoja globalne kulture i
policentričnosti svjetske politike.

1.4. Proces globalizacije

Proces globalizacije započinje Industrijskom revolucijom i kapitalističkim načinom

proizvodnje, čiji je cilj stjecanje i povećanje profita. Industrijska revolucija i tehnološki
napredak smanjivali su troškove proizvodnje i omogućavali stvaranje novih proizvoda, koji su
prije bili potpuno nepoznati. Procesi globalizacije i nove ekonomije su višedimenzionalni, jer
utječu na stvaranje novih svjetskih odnosa. Proces globalizacije i nove ekonomije u najvećoj
je mjeri zahvatio Sjedinjene Američke Države, Japan, Kinu i Indiju, te Europsku Uniju, što
dovodi do geografske polarizacije i industrijske koncentracije. Proces globalizacije osobitno
je potaknut tehnološkim napretkom u telekomunikacijama i transportu, a kraj 20.-og stoljeća
donio je informatičku tehnologiju.

Ekonomski gledano, može se reći da su uzroci poticaji globalizacije kapitalistički način

prozvodnje, tehnološki napredak i međunarodna regulacija. U globalnoj privredi, faktori
proizvodnje, prirodni resursi, kapital, tehnologija, rad i informacija, slobodno se kreću
svijetom. Domaće tržište više ne postoji jer je ono dio jedinstvenog globalnog tržišta.
Globalizaciju karakterizira sve veća međuovisnost nacionalnih ekonomija sa svjetskom
privredom. Osnovni cilj procesa globalizacije je profit, a zatim pronalazak i osvajanje novih
tržišta, pronalazak novih i jeftinih sirovina, smanjenje rizika u poslovanju, i uklanjanje ili
ograničavanje konkurencije i dominacije svjetskom razmjenom od strane nerazvijenih
svjetskih zemalja. Globalizacije također uključuje i potpunu ekonomsku liberalizaciju, tj.
otvaranje vrata krupnom biznisu.
 1.5. Uzroci i posljedice globalizacije

Globalizacija se ne smatra samo fenomenom ili prolaznim trendom, nego međunarodnim

sustavom koji danas oblikuje unutarnju politiku i međunarodne odnose gotovo svih zemalja.
Neki od najvažnijih uzroka globalizacije su: brzi razvoj znanosti i tehnologije, razvoj
informacijskih tehnologija, novi lokacijski čimbenici, multinacionalne kompanije, troškovi
transporta i brzina, kraj Hladnog rata, te globalni problemi poput klime, migracija i slično.
Posljedice globalizacije ogledaju se u nejednakom regionalnom razvoju, društvenom otpadu,
jazu između bogatih i siromašnih, uništavanju životne okoline i globalnih ekoloških problema.

Prema Jovančeviću3, glavni uzroci ili sile koje potiču proces globalizacije mogu se podijeliti
na političke, tehnološke i ekonomske.

Kada govorimo o razvoju tehnologije, tehnološka revolucija, a pogotovo napredak u području

razmjene informacija i u području komunikacija – interneta, nesumnjivo su odigrale i igraju
jednu od najznačajnijih uloga u nastanku i razvoju globalizacije. Internet s više aspekata
predstavlja oznaku globalizacije.

Kada govorimo o brzini i troškovima transporta, nevjerojatan porast trgovine kao bitan
element ekonomske globalizacije, ima za posljedicu smanjenje troškova transporta i njegovo
ubrzanje. Kraj Hladnog rata često se povezuje sa jednim od uzroka globalizacije, a za vrijeme
trajanja hladnoratovske podjele svijeta na Istok i Zapad, bilo je i manje suradnje među
državama.

Globalni problemi, odnosno one nesuglasice koje se više ne mogu rješavati na pojedinačnoj
razini država i regija, odigrali su važnu ulogu u razvoju svijesti. Neki od njih, poput oštećenog
ozonskog omotača, kiselih kiša ili izumiranja pojedinih biljnih i životinjskih vrsta, te kvaliteta
ljudskog života zahtijevaju globalnu politiku i globalnu svijest.

3
Jovančevič, R. (2005.). Ekonomski učinci globalizacije i Europska unija. Mekron promet Zagreb.
 2. GOSPODARSKE IMPLIKACIJE GLOBALIZACIJE

Globalizacija je danas predmet mnogih kontroverzi. Pobornici globalizacije ističu i

pozivaju se na njezine pozitivne aspekte, poput rastućih interakcija između nacionalnih
gospodarstava, ubrzanog porasta prekogranične gospodarske, kulturne i tehnološke razmjene,
veće konkurencije, većeg broja partnera i sl. Međutim, potrebno je naglasiti da globalizacija
isto tako izaziva i brojne negativne učinke, a posebno u slabije razvijenim državama. Bez
obzira što globalizacija pokazuje dobre i loše strane, ona je stvarnost i ti procesi na svoj način
imaju karakter nepovratnosti.

2.1. Pozitivni efekti globalizacije

Globalizacija je dovela do veće konkurencije na globalnoj razini, i dok se jedni

pribojavaju te konkurencije, tu su i mnoge koristi od natjecanja koje mogu povećati
proizvodnju ili učinkovitost. Tržišno natjecanje i širenje tržišta mogu dovesti do
specijalizacije i podjele rada, a s njihovim implikacijama za povećanje proizvodnje, sada
postoje ne samo u zemlji, već i na svjetskoj razini. Veća konkurencija također može dovesti i
do smanjenja troškova i cijena, te pogoduje gospodarskom rastu.

Ostali pozitivni aspekti globalizacije uključuju dobitke od trgovine na obostrano zadovoljstvo

stranaka, gdje stranke mogu biti pojedinci, tvrtke i druge organizacije. Globalizacija također
može rezultirati povećanom produktivnošću kao rezultat racionalizacije proizvodnje na
globalnoj razini i širenje tehnologije i konkurentskim pritiscima za trajne inovacije na
svjetskoj razini. Dakle, jedan aspekt gledanja na globalizaciju je pozitivan, jer se fokusira
potencijal povećanja produktivnosti i životnog standarda širom svijeta.

Ekonomski nerazvijene zemlje morale bi provoditi sljedeće politike za pozitivne učinke

globalizacijskih procesa:

 istovremeno otvaranje prostora slobodnom unutarnjem i vanjskom tržištu robe,

kapitala i radne snage, kao i slobodnog poduzetništva, te da država zadrži
usmjeravajuću, regulatornu i korektivnu ulogu u društveno-ekonomskom razvoju;
 da država nacionalnom strategijom razvitka kontrolira ključne prirodne resurse i
ekonomske potencijale, te da štiti dugoročne nacionalne i opće društvene interese;
  da se ekonomski razvoj ne shvaća samo kao povećanje BDP-a (bruto društvenog
proizvoda), nego kao sredstvo za povećanje zaposlenosti, obrazovnog,
zdravstvenog i općeg standarda stanovništva, čime se osigurava socijalna kohezija
i politička stabilnost.

Iako globalizacija podrazumijeva velike pozitivne mogućnosti, njeni krajnji učinci uvelike
ovise o ciljevima i interesima onih koji njome upravljaju, napose interesima razvijenih
industrijskih zemalja, tj. financijskog i korporacijskog kapitala. Cilj i snaga aktualnog pokreta
globalizacije je tržišno gospodarstvo i povećanje profita, a glavni pokretači i nosioci su
međunarodni financijski kapital i transnacionalne korporacije.

2.2. Negativni efekti globalizacije

Osim zagovornika globalizacije, postoje i njeni protivnici, odnosno antiglobalisti, čije se

djelovanje manifestira kroz različite oblike. Oni negiraju globalizaciju kao društveno koristan
proces, te razvijaju koncept negacije globalizacije, tj. njene eliminacije. Negativni efekti
globalizacije mogu dovesti do sukoba razlilitih vrsta, bilo na regionalnoj, nacionalnoj ili
međunarodnoj razini.

Globalizacija je takav proces da stvara različit efekt, pri čemu dominantne i razvijene
ekonomije diktiraju pravila igre i predstavljaju subjekt, dok su nerazvijeni nemoćni objekt
međunarodnih ekonomskih zbivanja i aktivnosti. O ovome najbolje govori činjenica o sve
većem jazu i polarizaciji razvijenosti između pojedinih zemalja, ali i unutar istih, te sukladno
tome marginalizaciji većine svjetskog stanovništva i njegovoj rekolonizaciji. Također, moćne
globalne korporacije, pa čak i pojedinci, raspolažu većom imovinom od većine država svijeta.
Nacionalne granice iščezavaju, a formiraju se transnacionalni monopoli te se poništava i
degradira suverenitet pojedinih država.

Na globalnom financijskom tržištu preovladavaju špekulativne aktivnosti kao posljedica

brzog i snažnog otvaranaj kapitalnih računa. Financijski tokovi su u stanju da se gotovo preko
noći okrenu u suprotnom pravcu, što može imati dalekosežne posljedice na svjetsku
ekonomiju. Stoga je potrebno preispitati kakav oblik upravljanja, odnosno reregulacije je
potreban rastuće integriranoj globalnoj ekonomiji. Globalno otvorenom tržištu potrebne su
institucije i politike koje će ravnomjerno distribuirati mogućnosti i koristi od globalizacije, i
time smanjiti, pa čak i ukloniti rastući trend asimetričnosti u svijetu.

2.3. Poslovna okolina u uvjetima globalizacije

Poslovna okolina predstavlja sve ono izvan same organizacije (poduzeća ili tvrtke).
Problem definiranja poslovne okoline, međutim, često zna biti težak. Okruženje je sastavljeno
od institucija ili sila koje djeluju na radni učinak organizacije, a nad kojima organizacija ima
veoma malu kontrlu. Okolina poduzeća nesumnjivo određuje način funkcioniranja
organizacije.

Poslovna okolina organizacije obuhvaća činitelje u tijesnoj vezi s poslovanjem poduzeća i

njegovom sposobnošću opsluživanja potreba okoline. Poslovnu okolinu poduzeća čine
konkurenti, kupci, dobavljači, regulatori, sindikati, vlasnici, partneri i sl. Poslovna okolina
obuhvaća niz činitelja koje nazivamo utjecajnim činiteljima. Utjecajni činitelji izravno utječu
na aktivnosti, poput organizacijske odluke te izbori izravno pogađaju utjecajne skupine i
njihovo ponašanje. Utjecajne činitelje moguće je podijeliti na interne i eksterne činitelje.
Interni ili unutrašnji stakeholderi su zaposlenici, vlasnici dionica, nadzorni ili upravni odbori i
sl. Eksterni ili vanjski stakeholderi su sindikati, konkurenti, banke, vlada, potrošači,
dobavljači, kupci, mediji i druge interesne skupine.

Današnja poslovna okolina je kompleksna, nesigurna i promjenjiva. U takvoj okolini niti

organizacija niti pojedinac unutar organizacije si ne mogu priuštiti da ovise o nečijim tuđim
odlukama i nečijoj kontroli. Djelatnici (bez obzira na poziciju unutar organizacije) u takvoj
okolini moraju biti fleksibilni, autonomni, poduzetni, prilagodljivi te spremni na promjene.
Izrazito je bitno da menadžeri stvore okolinu koja će motivirati, stimulirati i usmjeravati takvo
ponašanje, okolinu u kojoj nema prepreka, granica i kontrole u smislu suzbijanja
inovativnosti, donošenja odluka i sl. Osnaživanje kao vještina i delegiranje kao jedan od
najvažnijih alata osnaživanja omogućuju kreiranje okoline u kojoj će organizacija znati i moći
odgovoriti današnjoj poslovnoj okolini.
 3. EKONOMSKA GLOBALIZACIJA

Globalizacija je posljednji stadi u neprestanom proccesu društvene promjene. Nova

ekonomija ne može se razvijati isključivo na nacionalnoj osnovi, jer novu ekonomiju provode
poduzeća, i ona se zasniva na digitalizaciji poslovnih komunikacija. Pod djelovanjem tržišnih
zakona, međunarodnih ekonomskih organizacija i ustanova, te međunarodnih
multinacionalnih kompanija, sa snažnim poticajima kroz razvoj tehnologije u oblasti
informatike i komunikacija, provodi se ekonomska globalizacija kao jedan prirodan i nužan
proces rasta međunarodnih tokova robe i kapitala.

Ekonomska globalizacija označava u prvom redu stvaranje i utvrđivanje pravila jedinstvenog

svjetskog tržišta sa slobodnom konkurencijom i razvojem, a protivnici s druge strane tvrde da
velike multinacionalne korporacije koriste već zarađeni kapital da onemoguće stvaranje
konkurenata s kojima bi morali dijeliti tržište.

Ekonomska globalizacija je prirodan, odnosno nužan proces, te je proizvod djelovanja tržišnih

zakona, međunarodnih ekonomskih politika, država i međunarodnih ekonomskih ustanova i
organizacija. U tom procesu, posebno poticajnu ulogu igra razvoj tehnologije u oblastima
informatike i komunikacija. Oba glavna toka ekonomske integracije: međunarodni tokovi
kapitala i međunarodni tokovi roba, kreću se ciklično, ali imaju jasnu tendenciju brzog rasta.
Ekonomska globalizacija obuhvaća globalizaciju proizvodnje tržišta, konkurencije,
tehnologije, korporacija i industrije, a međunarodna tržišta roba, tržišta rada i kapitala čine
ekonomiju i kao takvi, definiraju ekonomsku globalizaciju. Tri najvažnije institucije koje
upravljaju globalizacijom su: MMF (Međunarodni Monetarni Fond), Svjetska banka i
Svjetska trgovinska organizacija (WTO).

3.1. Karakteristike ekonomske globalizacije

Kako se velike nacionalne korporacije postupno transformiraju, one prerastaju u globalne

kompanije sve više organizirane kao niz decentraliziranih grupa i timova koji rade diljem
svijeta ne proizvodeći više standardizirane proizvode velikog obima, nego proizvode i usluge
visoke kvalitete i vrijednosti.
Ekonomska globalizacija se karakterizira kroz intenziviranje društvenih veza širom svijeta, i
to tako da su veoma udaljena mjesta povezana u toj mjeri da događaji u jednom mjestu mogu
biti uzrokom ili posljedicom događaja u nekom drugom koji je stotinama kilometara daleko i
obratno.

Ekonomska globalizacija je najveća ekonomska i društvena promjena još od Industrijske

revolucije, a to je proces kojim se intenzivira konkurentnost na tržištu, koji izaziva pokretanje
snaga svjetskog tržišta i ekonomsko slabljenje država.

Jedna od bitnijih karakteristika koji utječu na ekonomsku globalizaciju je razvoj tehnologije.

S razvojem interneta i drugih načina elektronske komunikacije, zemlje se sve više i brže
povezuju, razvija se međunarodna trgovina, omogućava se pristup velikom broju drugih
tržišta čime se povećava tržišno učešće.

3.2. Očekivani razvoj i utjecaj globalizacije u poslovanju

Pojavom globalizacije, poslovna komunikacija je doživjela veoma važne promjene u vrlo

kratkom vremenskom razdoblju. Primjena elektronskih sredstava komunikacije
pojednostavila je i ubrzala protok informacija. Pojavili su se novi komunikacijski i jezični
oblici koji su potrebni u komunikaciji putem novih medija. Svi sudionici poslovne
komunikacije žele ostvariti uspješnu komunikaciju sa sudionicima u poslovanju, no samo
osobe koje raspolažu s inovativnom, kreativnom i kvalitetnom komunikacijom mogu postići
određenu razinu kompetitivnosti u suvremenom poslovnom okruženju. Globalizacija
poslovanja dolazi do izražaja kroz ukidanje vremenskih i prostornih razlika, te granica između
pojedinih regionalnih tržišta podržanih suvremenom informatičkom i telekomunikacijskom
opremom.

Globalizacija poslovanja u znatnoj je mjeri doprinijela razvijanju svijesti o potrebi za

informacijama. Poslovni procesi se sve više informacijski intenziviraju i gotovo da više i ne
postoji profil djelatnosti koji ne zahtjeva aktivno praćenje, zaprimanje i produciranje sve veće
količine informacijskih sadržaja.

Poslovanje na globalnom tržištu podrazumijeva oblikovanje multikulturalnog i korporacijskog

identiteta, pri čemu multinacionalne kompanije i njihovi menadžeri polaze od različitih
pristupa prilagođavanju i osvajanju novih tržišta. U praksi se mogu izdvojiti etnocentrični,
policentrični i geocentrični pristup kao tri osnovna pristupa prilagođavanju novim tržištima u
kontekstu prilagođavanja poslovanju na globalnom kulturnopluralnom trţištu. Etnocentrični
pristup prilagođavanju novim tržištima podrazumijeva strogo kontroliranje aktivnosti i
poslovanja glavnog središta kompanije u stranim zemljama, pri čemu kompanija u
inozemstvu djeluje na isti način kao i u vlastitoj zemlji u kojoj se nalazi njeno sjedište, što
nerijetko izaziva negodovanje lokalnog stanovništva zbog nepoštivanja i neuvažavanja
lokalne kulture, običaja i tradicije. Policentrično orijentirane kompanije u aktivnostima i
poslovanju na novim tržištima pristupaju s više slobode poštujući razlike među tržištima
različitih zemalja. Pri dizajniranju proizvoda i usluga i osmišljavanju marketinških kampanja
uvažavaju specifičnost svake zemlje kao zasebnog područja sa specifičnim kulturalnim
obilježjima. Geocentrično orijentirane kompanije preferiraju potpunu integraciju poslovanja
na globalnoj razini poslujući u različitim zemljama svijeta bez predrasuda. Njihov vrhovni
menadžment čine menadžeri iz različitih zemalja koji pri donošenju strateških odluka
razmišljaju globalno, pri čemu posao distribuiraju uvažavajući snage, potencijale i prednosti
različitih zemalja. Poslovanje multinacionalnih kompanija na svjetskom tržištu u praksi
generira i pozitivne i negativne učinke. Korist od policentrično i geocentrično orijentiranih
multinacionalnih kompanija za zemlje u kojima posluju ogleda se u većim i povoljnijim
mogućnostima zapošljavanja, transferu tehnologija i znanja te u poticanju razvoja novih
industrija značajnih za razvoj lokalnih resursa. Multinacionalne kompanije pritom utječu na
politike i nacionalne kulture pojedinih zemalja, a s obzirom na profit koji ostvaruju značajan
utjecaj imaju i na razinu bruto - nacionalnog dohotka slabije razvijenih zemalja.

3.3. Zemlje u tranziciji i proces globalizacije

Globalizacija i društvena tranzicija predstavljaju ključne društvene procese suvremenog

svijeta. I globalizacija i tranzicija spadaju u veoma kompleksne i protivrječne procese, ali i u
procese dugog trajanja. Globalizacija financijskog tržišta nosi velike mogućnosti za zemlje u
razvoju, da dođu do prijeko potrebnog kapitala, ali ih istovremeni izlaže i povećanim rizicima
od iniciranja poremećaja na makroekonomskom i socijalnom planu. Tijekom posljednjih deset
i više godina, obim financijskih tokova se povećao nevjerojatnom brzinom. Iako je i
međunarodna trgovina robom i uslugama također rasla, njena dinamika je višestruko sporija
od dinamike financijskih tokova. Do većeg priliva stranog kapitala u zemlje u razvoju došlo je
napretkom u komunikacijama i informacionim tehnologijama koje su znatno smanjile
transakcijske troškove.

Bržem protoku kapitala doprinijelo je i stvaranje Eurotržišta te razvoj financijskih derivata.

Istovremeno su zemlje u razvoju, kao i razvijene zemlje, znatno liberalizirale uvjete za ulazak
stranog kapitala. Dvije su osnovne snage koje su vodile interes investitora ka zemljama u
razvoju: veći prihodi od investicija i veća mogućnost za diverzifikaciju rizika.

Uspješno upravljanje procesom integracije je najvažniji ekonomski izazov budućnosti.

Iskustva zemalja koje su uspješno upravljale procesom financijske integracije govore da
najveću korist od integracije imaju zemlje u razvoju. Strateški cilj tranzicije je stvaranje
institucionalnih pretpostavki za ostvarivanje bržeg privrednog razvoja i blagostanja. Vanjska
zaduženost je gorući globalni ekonomski problem mnogih zemalja u svijetu, a posebno
nedovoljno razvijenih i zemalja u razvoju.

Među najvažnijim karakteristikama tranzicije, izdvajaju se sljedeće:

 pretežni vlasnik imovine nije država nego privatna lica;

 umjesto državnog plana, usmjeravajući mehanizam je tržište;
 umjesto države kao dominantnog regulatora, provodi se deregulacija;
 trgovina se transformira od djelatnosti sekundardnog značaja do aktivnog
sudionika na tržištu;
 promjena od državne kontrole i financiranja znanstveno-istraživačkog rada ka
profitnoj djelatnosti;
 od monopola na radno mjesto do stvaranja tržišta rada;
 od politički podovnih rukovodilaca do sposobnih menadžera;
 od državne kontrole cijena do tržišnog formiranja cijena.

3.4. Utjecaj globalizacije na privredni rast

Dugoročan rast zavisi od veće produktivnosti i inventivnosti, a poticaj i za jedno i za

drugo zavisi od obuhvatnosti tržišta. Ukoliko inovatori prodaju na stalno rastućem svjetskom
tržišti, u većini slučajeva će biti potaknuti na inovacije. Ukoliko je produktivnost povećana
poboljšanjem proizvodnog procesa među brojnim pogonima i ako svaki pogon ima fiksne
troškove proizvodnje, onda će veće tržište omogućiti da ti fiksni troškovi budu podijeljeni na
veću proizvodnju. Zemlje u razvoju koje najbrže rastu tijekom posljednjih dvadeset godina su
zemlje koje su uspjele obezbijediti novi rast potaknut izvozom, a ponajviše izvozom
industrijske robe.

Moderne teorije još uvijek naglašavaju da koristi koje globalizacija donosi gospodarskom
rastu ne mogu zapravo svi imati. Najčešće se raspravlja o dva najvažnija teorijska izuzetka.
Prvi izuzetak zasnovan je na geografiji. Koristi od trgovine zavise od toga jesu li transportni
troškovi između nacionalne privrede i ostatka svijeta dovoljno niski da omoguće dobitak i za
jednu i za drugu stranu. Ukoliko je privreda geografski izolirana, šanse za ekstenzivnu
trgovinu su veoma ograničene. Drugi bitan teorijski izuzetak jeste rizik da prerađivači
prorodnih resursa mogu biti „uhvaćeni u zamku“ nezadovoljavajuće podjele rada, pa time
odlažu ili blokiraju napredak u industriji neophodnoj za gospodarski razvoj.4

Prividno izgleda da skoro sve što je povezano s globalizacijom počinje i završava na tržištu
kao ekonomskom regulatoru. Prilikom procjene stvarnih efekata globalizacije, treba imati u
vidu činjenicu da ne postoji suglasnost o tome je li riječ o novom fenomenu ili samo dijelu
općeg procesa integracije. Međunarodna ekonomija prerasta u svjetsku privredu. Budućnst
svjetske i domaće privrede zavisi od građenja konkurentnosti sa sposobnošću ostvarivanja
konkurentnih prednosti na tržištu, kao dijelu globalnog tržišta i na ukupnom globalnom
tržištu.

3.5. Razvoj BIH u uvjetima globalizacije

U definiranju makroekonomskog okvira, potrebno je uvažiti svjetske gospodarske

trendove na početku 21. stoljeća koje obilježavaju proces globalizacije, političke i ekonomske
integracije, razvoj poduzetništva, poboljšanje konkurentnosti gospodarstva i demokratizacija
društva. Bosna i Hercegovina mora uložiti mnogo truda i napira kako bi izgradila otvoreno,
dinamično i fleksibilno gospodasrtvo, zasnovano na pravnoj uređenostii sa razvijenom
mrežom socijalne sigurnosti i zaštite svakog pojedinca. Bosanskohercegovačko gospodarstvo

Ivić, M. (2014.). Privredni razvoj BIH u uslovima globalizacije. Univerzitet za poslovni inženjering i
4

menadžment Banja Luka.

treba postati izvozno orjentirano i osposobljeno za brzo usvajanje i primjenu novih
tehnoloških rješenja koji će pozitivno utjecati na konkurentnost gospodarstva.

Primarni faktor razvoja mora postati ljudsko znanje, inovativnost i inventivnost,

organizacijsko-upravljačka sposobnost na mikro i makro panu. Potrebno je stvoriti novu
socijalnu klimu pogodnu za promjene i razvoj, koja će poboljšati gospodarsku razvijenost
države, istovremeno popravljajući standard stanovništva. Od države se očekuje da preuzme
odgovornost za zaštitu pravne sigurnosti sudionika na tržištu. U takvom okruženju, koncept
razvoja BIH mora se zasnivati na izgradnji otvorenog i izvozno orjentiranog gospodarstva
koje raspolaže flaksibilnom radnom snagom i efikasnim sistemom socijalne zaštite.

Primarni cilj razvoja BIH je otvoreno gospodarstvo, politička stabilnost, funkcioniranje

pravne države, ustrajnost u realizaciji ekonomskih reformi koje će poboljšati konkurentnost.
Bitan faktor koji će doprinijeti ubrzanom razvoju BIH je veći priliv i stvaranje uvjeta za
ulazak stranih direktnih investicija. Usavršavanjem proizvodnje poboljšava se kvalitet
proizvedenih roba i usluga, te se na taj način osvaja dio potrošača na domaćem tržištu što
izravno utječe na smanjenje uvoza.

Bosna i Hercegovina mora utvrditi odgovarajuću strategiju povezivanja s Europskom Unijom

i drugim regionalnim integracijama koje će obezbijediti smanjenje troškova tranzicije i
prilagođavanja gospodarstva europskim standardima. Stoga BIH mora voditi samostalnu i
jedinstvenu vanjsku politiku zasnovanu na jedinstvenoj politici razvoja. Dugoročna strategija
razvoja BIH mora uvažiti raspoložive resurse na kojima će se zasnivati razvoj, te je potrebno
stvoriti uvjete za rast štednje i rast domaćih investicija koje su potrebne za modernizaciju
postojećih proizvodnih kapaciteta.
 ZAKLJUČAK

Trendovi koju su zahvatili tržište i poslovanje poduzeća, kao što su globalizacija i

stvaranje globalnog tržišta te primjena informacijskih tehnologija i umrežavanje značajno su
utjecali na promjenu poslovanja poduzeća. Globalizacija je postala nezaustavljivi dio
sadašnjosti i budućnosti sa svojim svojim manama i nedostacima. Globalizacija je proces
ujedinjavanja svijeta u jednu cjelinu ili jedan sustav, što je moguće zahvaljujući sveukupnom
stalnom informacijskom i komunikacijskom tehnološkom napretku. Svijet se međusobno
integrira i sve što se događa lokalno, može se odraziti i globalno.

Mnogi su dočekali globalizaciju kao spasonosno rješenje za svoje probleme, no mnogima ona
ne mora biti u interesu. Danas se i ne skriva zabrinutost zbog negativnih posljedica
globalizacije, ali postoje i pozitivne strane ovog procesa, a to su zasigurno razvoj znanosti,
zdravstvene zaštite, veća proizvodnja hrane te općenito veća povezanost među ljudima.
Proces globalizacije se ne odnosi samo na ekonomsku globalizaciju, nego sama globalizacija
mijenja životne okolnosti. Kako globalizacija stalno mijenja svijet oko nas, također uvodi
promjene u poslovni svijet i sam koncept organizacije i poslovanja. Negativni i pozitivni
aspekti globalizacije mogu se lako uočiti na gospodarskom, političkom, socijalnom i
kulturalnom području. Globalizacijom započinju procesi koji se osjećaju u svim dijelovima
svijeta, a međusobno povezivanje i globalizacija nacionalnih gospodarstava i financijskih
tržišta utjecali su na veliku ranjivost ukupne svjetske ekonomije.

Bez obzira na dobro konstruirane indekse globalizacije, naposlijetku je potrebno naglasiti da

je globalizacija kompleksan fenomen kojeg nije lako izmjeriti. Jasno je da globalizacija ne
može biti tzv. spasitelj koji će zemlje izvući iz siromaštva, ali sigurno može biti jako bitan
faktor koji će slabije razvijenima pomoći u gospodarskom razvoju.
 LITERATURA

Dujić, A. (2014.). Učinak globalizacije na rast i razvoj Europske Unije.

Sveučilište u Rijeci. Ekonomski fakultet. Dostupno na:
http://oliver.efri.hr/zavrsni/492.B.pdf. Pristupljeno: 17.10.2022.
Džombić, I. J. (2008.). Ekonomska diplomatija BIH. Univerzitet za poslovni
inženjering i menadžment Banja Luka.
Ivić, M. (2014.). Privredni razvoj BIH u uslovima globalizacije. Univerzitet za
poslovni inženjering i menadžment Banja Luka.
Jameson, F. (2000). Globalizacija i politička strategija. Politička misao, 37
(4), 89-104. Preuzeto s https://hrcak.srce.hr/26851. Pristupljeno: 18.10.2022.
Jovančevič, R. (2005.). Ekonomski učinci globalizacije i Europska Unija.
Mekron promet Zagreb.
Kovač, O. (2004.). Ekonomija regiona sveta. Megatrend Univerzitet Beograd.
Kaurin, B. (2017.). Globalizacija i gospodarski rast u zemljama Srednje i
Istočne Europe. Sveučilište u Splitu. Ekonomski fakultet. Dostupno na:
https://repozitorij.efst.unist.hr/islandora/object/efst%3A1068. Pristupljeno:
20.10.2022.
Lončar, J. (2018.). Geografske osnove globalizacije. Sveučilište u Zagrebu.
Prirodoslovno-matematički fakultet. Geografski odsjek. Dostupno
na:http://www.pmf.unizg.hr/_download/repository/Skripta_Globalizacija_Lonc
ar%5B1%5D.pdf. Pristupljeno: 18.10.2022.
Staničić, M. (2000). Globalno gospodarstvo i globalizacija. Ekonomski
pregled, 51 (9-10), 918-927. Preuzeto s https://hrcak.srce.hr/28957.
Pristupljeno: 18.10.2022.