JU L IA K R IST EV A

MOĆI UŽASA
Ogled o zazornosti

Prevela s francuskoga
DIVINA MARION

naprijed
ZAG REB 1989
 Julia Kristeva
POUVOIRS DE L’HORREUR
© Eđitions du Seuil, Pariz, 1980.

Rcccnzcnti
KADA IVHKOVK;
DIVINA MAIIION
 SADRŽAJ

1 Pristup zazornosti 7
2 čega se bojimo 41
3 Od prljavštine do ljage 68
4 Semiotika biblijskog gnušanja 106
5 . . . Qui tollis peccata mundi 131
6 Celine: ni licemjer ni mučenik 152
7 Bol/užas 159
8 Te ženske koje nam kvare beskonačnost. . . 178
9 »Židovati ili umrijeti« 197
10 Na početku i bez svršetka 214
11 Moći užasa 236

Kazalo imena 241

R a d a Iv e k o v ić :
Julia Kristeva: Druga scena psihoanalize 245
1

P ristu p %a%prnosti

Nema zvijeri što je beskraj ne obasja;

Niti zjene toli ružne ili gadne
Da je, blag il’ surov, s oneba sjaj ne takne.
V. Hugo, Legenđa vjekova

Ni subjekt ni objekt

Postoji u zazornosti neka od onih žestokih i mračnih

pobuna bića protiv svega što ga ugrožava i što mu se
čini da dolazi iz nekog prekomjerno velikoga vanjskog
ili unutrašnjeg svijeta, baeenog pored mogućega, pod-
nošljivoga, zamislivoga. Ovdje je, posve blizu, ali je ne-
prihvatljivo. Potiče, uznemiruje, opčinjava želju, no ona
se ipak ne da zavesti. Ustrašena, ona se odvraća. Zga-
divši se, odbacuje. Apsolutno je zaštićuje od ljage, onal
se njime ponosi, drži do njega. No istodobno je taj
polet, taj grč, taj skok ipak privučen nekim isto toliko
zamamnim koliko i zabranjenim ’drugdje’. Neumorno,
ka<> zbog kakva neukrotiva bumeranga, nalazi se onaj
koji jc time obuzet, zbog pola pozivanja i odbijanja, do-
slovce izvan sebe.
Kada me preplavi zaziranje, taj uvijeni splet afekgta
i 'iuisli koji tako nazivam nema u pravom smislu riječi
odi edivog pređmeta. Zazorno nije pred-met (ob-jet) me-
i i i siičeliee 'koji imenujem ili zamišljam. Isto tako nije
i i i ona pred-igra (oh-jeu), malo »a« koje neodređeno iz-
iiuće ii saslavnom traganju za željom. Zazorno nije moj
koielal koji će mi, nudeći mi da se oslonim na nekoga
ili nn nešlo drugo, dozvoliti da budem više ili manje
odvojciia i autonomna. Zazorno iana samo jedno od svoj-
slava olijekla — svojslvo da sc suprotstavlja m ojem ''
 ja. No, ako me objekt, suprotstavljajuđi se, uravnote-
žuje u krhkoj pređi želje za smislom koja me neodre-
đeno, beskonačno zapravo čini njoj homolognom, za-
zorno, naprotiv, taj pali objelct, korjenito je izopćenik i
odvlači me onamo gdje se smisao slama. Pouzdano »ja«
koje ise stapilo sa svojim gaspođarom, nekim nad-ja,
odlučno ga je otjeralo. Nalazi se vani, izvan cjeline čija
pravila igre kao da ne priznaje. I{)ak, iz tog izgnanstva
zazorno neprestano izaziva svog gospodara. Ne upozo-
ravajuči (ga), potiče pražnjenje, grčenje, Jcrik. Svakom
je njegov objekt, svakom nad-ja njegovo zazorno. Tije-
lo, noći, razgovori nisu rastrzani bijelom plohom ili ne-
pomičnom dosadom potiskivanja ni obraćenjima ili pre-
obraćenjima želje, nego nesmiljenom patnjom kojoj se
»ja« prilagođuje, uzvišeno i opustošeno, jer »ja« tu pat-
nju pripisuje očevoj strani (oco-nastranost?):* podnosim
je jer zamišljam da je takva želja drugoga. Odjednom,
teško i naglo, iskrsava nešto strano što mi sada, ako
mi je u nekom nejasnom i zaboravljenom životu i mo-
glo biti blisko, dodijava kao korjenito odvojeno, odvrat-
no. Ne ja. Ne to. No isto tako ne i ništa._»Nešto« što
ne prejx>znajem kao stvar. Težina besmisla u kojoj ne-
ma ničega beznačajnog i koja me satire. Na granici ne-
postojanja i halucinacije, na granici neke stvamosti koja
me poništava ako je priznam. Zazorno i zazornost su
f pritom moje ograde. Začeci moje kulture. %

Neprilično

Gađenje zbog neke hrane, prljavštine, otpadaka, smeća.

Grčevi i povraćanje koji me zaštićuju. Odbojnost, muč-
nina koja me udaljava i odvraća od Ijage^ od smrdlji-
vih mjesta, od svega nečistog. Nečasnost kompromisa,

* II i/.voniikn jc ova alu/.ija mnogo jasnije izražena zbog

homomiiiijc i/.mcdii autoričinc kovanicc pere-version (od verser
tm pi'rr — pripisivali ocu) i perversion (pcrverzija, nastranost).
Op. prev.
 srednjeg puta, izdajstva. Opčinjeni trzaj koji me vodi
k tome i od toga razdvaja.
Gađenje zbog jela možda ie naieiementarniji i naj-
arhaičniji oblik zazornosti. Kada oei ugledaju ili usne
dotaknu onu kožicu na površini mlijeka, bezopasnu, ta-
nahnu kao listić cigaretnog papira, majušnu kao koma-
dić nokta, zbog stezanja u grlu i još niže, u želucu, u
trbuhu, u čitavoj utrobi, grči se tijelo, naviru suze i žuč,
udara srce, čelo i ruke se ovlaže znojem. Obuzeta vrto-
glavicom od koje mi se muti pogled, svijam se od muč-
nine pred tim mliječnim skorupom, i to me razdvaja od
majke i oca boji mi ga nude. Taj element, znak njihove
želje, »ja« ne želim, »ja« neću ni čuti o tome, »ja« ga
ne prihvaćam, »ja« ga izbacujem. No, budući da ta hra-
na za »mene« koja postojim tek u njihovoj želji nije
netlko »đrugi«, izbacujem sebe, pljujem sebe, zazirem
od sebe istim pokretom kojim sebe kanim potvrditi. Ta
možda beznačajna pojedinost, ali pojedinost o'ko koje
se oni trude, koju preuveličavaju, cijene, koju mi na-
meću, ta me sitnica izvrće kao rukavicu, želudac mi
se prevrće: oni na taj način vide da ja postajem netko
drugi po cijenu vlastite smrti. U tom prelasku u kojem
postajem »ja«, rađam sebe u silovitosti jecaja, povra-
ćanja. Nijemi prosvjed simptoma, bučna silovitost gr-
čenja, koja je doduše upisana u neki simboilički sustav,
ali u kojem će, bez volje i moći da se u njega uklopi
kao odgovor, sve to reagirati, odreagirati. Zazirati.
Leš ^cadavre od cadere, pasti), ono što je nepovratno ^
propalo, kao smrdljivo mjesto i smrt, još silovitije po-
I resa identitet onoga tko se s time suočava poput krhka
i vnrljiva slučaja. Krvava i gnojna rana, ili slatkasti i
opor zadah znoja, truleži, ne znače smrt. Pred označe-
uoni smrću ■— na primjer, ravnim encefalogramom —
iM/.mwjela bih, reagirala ili prihvatila. Ne, poput pra-
vnp ka/ališta, bcz ličila i bez krinke, ti mi otpaci, baš
kao i laž nkaztijti na orio_gto_sjtalrio otklanjam da blh
živjcla. Ti su ijelesni sokovi, _ta prljavština, ta pogan
iiiiii š111 živol mučno podnosi, i to sa samrtnom mukom.
 Tu sam na međi svoga položaja živoga bića. Iz tih se
međa moje tijelo lzdvaja kao živo. Ovi otpaci propa-
daju da bih ja živjela, sve dok mi, kad ih jedan po
jedan pogubim, od njih ne ostane ništa, a moje tijelo
čitavo ne padne s onu stranu međe, cađere, leš. Akojsme-
će znači drugu stranu rneđe, ono gdje ja nisam i što mi
dopušta da postojim, leš, taj najgadniji otpadak, pred-
stavlja među koja se posvuda proširila. Nije više do
mene da izbacujem, »ja« je izbaceno. Međa je postala
objektom. Kako da postojim bez međa? Ono drugdje
koje zamišljam s onu stranu ove sadašnjosti, ili o ko-
jem haluciniram da bih u nekoj sadašnjosti mogla s
vama govoriti, o vama misliti, sada je ovdje, bačeno,
izazivajući zazornost u »mom« svijetu. Ono je lišeno
svijeta pa se, dakle, ja onesvješćujem. U toj ustrajnoj,
sirovpj stvari, bezočnoj pod jarkim suncem mrtvačni-
ce, prepune smućenih mladića, u toj stvari koja više
ništa ne označuje, te dakle ništa ne znači, promatram
rušenje svijeta koji je izbrisao svoje međe: nesvjestica.
•Leš — što su ga Bog i znanost napustili — predstavlja
^vrhunac zazornosti. On je smrt koja pustoši život. Za-
zoran. Odbačenik od kojega se ne možemo odvojiti, za-
štiti kao od nekog objekta. Kao nešto imaginarno strano
i kao zbiljska prijetnja, poziva nas i naposljetku nas
proždire.
Ne čini. dakle. nešto zazornim odsutnost čistoće ili
zdravlja, već ono što remeti identitet, sustav7"recl- Ono
što ne poštuje granice, mjesta, pravila. Srednji put, dvo-
smislenost, mješavina. Izdajica, lažac, ubojica koji tvrdi
da nas spašava . . . Svaki je zločin, zato što upozorava
na slabost zakona, zazoran, ali su zločin s predumišlja-
jem, podmuklo umorstvo, licemjerna osveta još i za-
zorniji, jer dvostruko jasno predočuju zakonsku slabost.
Onaj tko odbacuje ćudoređe nije zazoran — može biti
nekc veličine i u neprihvaćanju ćudoređa, pa čak i u zlo-
činu koji se bunlovno, oslobodilački i samoubilački diči
f svojiin nepoštivanjem zakona. Zaz.ornost je pak nećudo-
redna, (anina, zaobilazna i dvolična: strava koja se pri-
 kriva, mržnja koja se smiješi, strast prema nekom ti-
jelu koja to tijelo zamjenjuje drugim umjesto da u nje-
mu raspali žar, zaduženik koji vas prodaje, prijatelj koji
u vas zabija nož . . .
U mračnim dvoranama muzeja koji je sada ostao od
Auschwitza, vidim hrpu dječjih cipela ili nešto poput
onog što sam već drugdje vidjela, na primjer, pod bo-
žićnom jelkom, neke lutke, mislim. Zazornost nacistič-
'kog zločina dosiže vrhunac kada se smrt koja me u
svakom slučaju ubija pomiješa s onim što bi me, u mom
živom univerzumu, trebalo da izbavi od smrti: s djetinj-
stvom, sa znanošću, između ostaloga . . .

Zaztranje ođ samoga sebe

Ako je istina da zazorno istodobno potiče subjekt i

pretvara ga u prah i pepeo, razumljivo je da ga možemo
iskusiti u njegovoj maksimalnoj snazi onda kada subjekt,
| umoran od uzaludnih pokušaja da se prepozna izvan
1sebe samoga, u sdbi pronađe nemoguće: kađa nađe da
nemoguće predstavlja samo njegovo biće, otkrivajući da
to biće jest zazorno. Zaziranje od sebe samoga značilo
|bi najviši oblik takva iskustva za subjekt kojemu se
/ otkriva da svi objekti počivaju tek na uvodnom gubitku
I koji rastače njegovo vlastito biće. Ništa kao zaziranje
od samoga sebe ne pokazuje da je svako zaziranje za-
1pravo uviđanje utemeljiteljskoga manjka svakog bića,.
^smis'la, jezika, želje. Uvijek se odveć brzo prelazi preko
le riječi ’manjak’, a psihoanaliza je danas od toga za-
držala samo više-manje fetišni proizvod — »predmet
manjka«. No ako zamislimo (a posrijedi je upravo za-
misljanje, jer je tu opravdano baš djelovanje mašte)
isiknslvo o isamom manjku kao logičan preduvjet biću i
objcklu — biću objekta — onda je razumljivo da je
njegovo jedino znaeenje zazornost, a utoliko prije zazi-
l an jc od samoga sebc. Označitelj mu je . . . književnost.
Misl ičko je kršćiinstvo to zaziranje od sebe samoga iz-
m jc lo kao 'krajnji dokaz ponižnosti pred Bogom, kako
0 tome svjedoči sveta Elizabeta koja, »koliko god da
bijaše velika kneginja, nađasve ljubljaše zaziranje od
sebe same«.1
Ostaje otvorenim pitanje kušnje, ovoga puta posve
laičke, koju zaziranje može predstavljati za onoga tko
se, u prepoznavanju nazvanom prepoznavanjem kastra-
cije, odvraća od svojih perverznih izlika da bi sebi kao
najdragocjeniji ne-objekt priuštio vlastito tijelo, vlastito
ja koji su ubuduće izgubljeni kao vlastiti, propali su
1 zazorni. Vidjet ćemo, kraj analitičkog liječenja može
nas i do toga dovesti. Strahota i naslada mazohizma.
Bitno različita od onoga »stranog koje uznemiruje«,
a isto tako i silovitija, zazornost se gradi u nenreno-___
znavanju svojih bližnjih: za nju ne postoji ništa dobro
poznaFo7~čalč~hi sjenka uspomene. Zamišljam dijete koje
je od svojih roditclja mpralo ,Q,dveć rano mnogo toga^
~nrogutati. pa se »samo nd sebe« to ga plaši i, da bi se
spaslfo, odbacuje i s gađenjem odbija sve što mu se
daje, sve poklone, obicktc. Ima, moglo bi imati osje-
ćaj zazornoga. I prije no što stvari za njega počnu po-
stojati — dakle. prije negoli počnu nešto značiti — a n a __
ih jz-bacuje, kada u njemu prevlada poriv, i za sebe
stvara svoj vlastiti teritorij oivičen zazornim. Krasna
osoba. Strah utvrđuje njegov ograđen-i prostor usred
nekog drugog svijeta, s gađenjem odbijenog, izbačenog
propalog. Ono što je progutalo namjesto majčine Iju-
bavi jest praznina, ili točnije majčina bezglasna mržnja
prema očevoj riječi; i od toga se ono neumorno nastoji
očistiti. Kakvu li utjehu nalazi u tom gađenju? Možda
oca koji postoji, ali je poljuljan, koji ga voli, ali je ne-
stalan, koji je sarno prikaza, ali ustrajna prikaza. Bez
njega, vražji dečko vjerojatno ne bi imao nikakva osje-
ćaja za svelo; kao bezvrijedan subjekt, izgubio bi se u
ropotaniiei uvijek odbacivanih nejobjekata iz koje na-
proliv, naomžavši se zazornošću, nastoji pobjeći. Nije
liul onaj zalivaljujući kojem zazorno postoji. Iz ukočeno-1

1 Sv. liimjo Siilvški, l u l n i d n c l i o i i c) la vie devole, sv. III, 1.

 sti od koje se sledio pred nedodirljivim, nedohvatljivim,
odsutnim majčinim tijelom, one ukočenosti koja je nje-
govu poletu oduzela objekte, a to znači predodžbe, iz
to ukočenosti, kažem, on s gađenjem priziva jednu riječ
— strah. Za fobičnu osobu nema drugog objekta osim
zazomoga. No, netom prizvana, ta se riječ »strah« —
tekuća maglica, neuhvatljiva vlažnost — rasplinjuje kao
fatamorgana i prožima nepostojanjem, halucinatornom
i fantomskom svjetlošću, sve riječi u jeziku. Tako će
se, ostavimo li strah po strani, diskurs pokazati odr-
živim samo pod uvjetom da se neprestano suočavamo
s ovim 'drugdje’, odbojnim teretom koji odbijamo od
sobe, nedostižnom i intimnom suštinom sjećanja: sa za-
i1
zornim.

.S onu stranu nesvjesnoga

Znači da ima nekih postojanja koja se ne oslanjaju

na želju, jer želja uvijek pripada objektima. Ta se po-
slojanja zasnivaju na izuzimanju. Jasno se razlikuju od
postojanja shvacenih kao neuroze tli psihoze, sto ih ar-
tikuliraju negiranje i njegovi modaliteti — prijestup,
poricanje i odbijanje. Njihova dinamika dovodi u pi-
lanje teoriju o nesvjesnome, budući da je ta teorija pod-
lo/.na dijalektici negativnosti.
Teorija o nesvjesnome pretpostavlja, kao što znamo,
poiiskivanje sadržaja (afekata i predodžbi) koji zbog
loga ne dopiru do svijesti, već kod subjekta stvaraju
neke modifikacije, bilo u govoru (omaške, itd.), bilo tje-
lesne (simptomi), ili pak oboje od toga (halucinacije,
iid.). II suodnosu s pojmom potiskivanja, Freud je pred-
ložio pojam poricanja, kada mislimo na neurozu, i od-
hnrivanja (odbijanja), kada određujemo psihozu. Asi-
ineliiju ovih dvaju potiskivanja naglašava činjenica da
je poricanje usmjcreno na objekt dok odbijanje pogađa
•.iiiini ž.elju (ono što Lacan, izravno se nadovezujući na
I 11-11<I:i, Imnači kao »odbijanjc Očeva Imena«).
 I pak sc, pred /.ir/.oinim, a još specifičnije pred fobi-
join I cijepanjem ja (vratit ćemo se na to), možemo
zapitati nisu li ove artikulacije negativnosti koja je
svojstvena nesvjesnome (artiikulacije što ih je Freud na-
slijedio od filozofije i psihologije) izgubile važnost. »Ne-
svjesni« sadržaji ovdje su i dalje izuzeti, ali na čudno-
vat način: ne dovoljno radikalno da bi dopustili čvrstu
diferencijaciju subjekt / objekt, a ipak s dovoljno ja-
snoće da ®e može ostvariti stav otpora, odbijanja, no
isto tako i stav sublimatornog razrađivanja. Kao da
ovdje itemeljnu opreku predstavlja opreka između Ja i
Drugoga ili, još arhaičnije, između Izvana i Iznutra.
Kao da se pod tu opreku podvodi druga, razrađena na
temelju neuroza, opreka između Svjesnoga i Nesvjesnoga.
Zbog te dvosmislene opreke Ja / Drugi, Iznutra / Iz-
vana — opreke oštre, ali propusne, žestoke, ali neizvje-
sne — sadržaji, koji su ikod neurotika »normalno« ne-
svjesni, postaju eksplicitni, ako ne i svjesni u »granič-
nom« govoru i ponašanju { borderlines). Ti se sadržaji
često otvoreno očituju u simboličkim postupcima, a da
se pritom ne integriraju u prosudbenu svijest dotičnih
subjekata. Zato što opreku svjesno / nesvjesno čine ne-
primjerenom, ti subjekti i njihov govor predstavljaju *
pogodniji teren za sublimatornu (»estetsku« ili »mistič-I
ku«, itd.) negoli za znanstvenu ili racionalističku diskur-
zivnost.

Izgnanik koji pita: »Gđje?«

[Onaj kome zazorno zahvaljuje svoje postojanje jest da-

kle odbačenik koji (se) smješta, odvaja (se), traži (svoj)
položaj te prema tome luta, umjesto da sebe prepozna,
ida želi, da pripada ili da odbija. U određenom smislu
teži za položajem, i to ne bez podsmijeha — jer je pod-
smijevanje način da se zazornosti prida ili oduzme nje-
no mjesto. Nužno dihotomičan, pomalo manihejski, di-
jeli, isključuje i, premda ih u pravom smislu riječi ne
ž.Hi upo/.nati, itekako dobro poznaje vidove svoga za-
/ii;mja. Cesto se, uostalom, u njih uklju'čuje, bacajući
iiiko u vlastitu unutrašnjost skalpel kojim se izvodi nje-
l'.ovo odvajanje.
Umjesto da se zapita o svom »biću«, zapitat će se
0 svom mjestu: »Gđje sam?« umjesto »Tko sam ?«. Jer
pi-ostoi' koji zaokuplja odbačenika, izopćenika, nikada
nije jedan, ni homogen, ni obuhvatljiv, nego bitno dje-
1 jiv, savitljiv, katastrofičan. Kao stvaralac teritorija, je-
zilka, idjela, odhg,p£nik nepreikidno razgraničava svoj svi-
jel čije pomične granice — budući određene — ne-objek-
lom, zazornim — neprestano dovode u pitanje njegovu
čvrstoću i vraćaju ga na početak. Premda neumoran
l-raditelj, odbačenik je, zapravo, zabludio. Putnik u no-
ei čiji kraj stalno izmiče. Osjeća’opasnoš^ propast koju
predstavlja pseudo-objekt koji ga privlači, ali se ne može
su/.držati da se u nju ne upusti u samom onom tre-
nutku kada se od nje oslobađa. I što više bludi, više
se spasava.

Vrijeme: zaborav i grmljavina

A upravo iz te zabludjelosti na izuzetom terenu on crpe

.vojc uživanje. To -zazorno od kojega se neprestano od-
v;i ja za njega je zemlja zaborava koje se neprestano pri-
sjeća. Mora da^ je u nekom minulom vremenu zazorno
I>.i11> inagnetski pol priželjkivanja. No sada ga prekriva
prpeo zaborava i odražava averziju, odbojnost. Vlastito
( 11 smislu utjelovljenog i utjelovljivog) postaje prljavo,
piiželjkivano se preobraća u odbačeno, opčinjenost u
l|u|-ii. Tada iznenada iskrsava zaboravljeno vrijeme i u
.....njevitom blijesku sažima postupak koji bi, da je pro-
iuKljen, bio spoj: dvaju suprotnih termina, no koji zbog
11»j*. blijeska izbija kao grmljavina. Vrijeme zazornosti
|i- dvosl i uiko: vrijeme zaborava i grmljavine, koprenom
/n-.lilc beskonačnosti i trenutka u kojem se javlja ot-
k11 >veii je.
r
Ugođa i afekt

Ukratko, ugoda. Zabludjeli se čovjek smatra istovrijed-

nim nekom Trećem. Uvjeren je u njegovo prosuđivanje,
poziva se na njegovu moe da bi osuđivao, oslanja se
na njegov zakon da bi zaboravio ili raskinuo veo zabo-
rava, ali i da bi svoj objelct prikazao kao nevažan. Kao
propao. Kao da ga je nenadano ubacio Drugi. Trojna
struktura, ako hoćete, koju Drugi drži za ugaoni kamen,
ali iščašena »struktura«, topologija katastrofe. Jer, pre-
tvorivši se u alter ego, Drugi više u ruci ne drži tri pola
trokuta u kojem leži subjektivna homogenost i napušta
objekt u groznoj stvarnosti, dostupnoj tek kroz ugodu.
U tom smislu, jedino kroz ugodu zazorno postoji kao
takvo. Ne poznajemo ga, ne želimo, u njemu uživamo.
Silovito i bolno. Sa strašću. A, kako u ugodi u kojoj se
objekt želje označen kao »a« rasprskava zajedno s raz-
bijenim ogledalom u kojem ja ostavlja svoju sliku da
bi se ogledalo u Drugome, u zazornome nema ničega
objektivnog, pa čaik ni objektnog. Ono je jednostavno
granica, odbojni dar što ga Drugi, postavši alter ego,
napušta da »ja« ne bi u njemu nestalo, nego da u
tom uzvišenom otuđenju nađe propalo postojanje. Ugo-
da u koju subjekt uranja, ali u koju ga, učinivši mu je
odvratnom, Drugi za uzvrat sprečava da utone. Razu-
mijemo na taj način zašto su tolike žrtve zazornoga nje-
gove opčinjene, ako već ne pokome i poslušne žrtve.
Premda nedvojibeno znači granicu, zazornost prije sve-
ga predstavlja dvosmislenost. Zbog toga što ona neće,
iako ga toga oslobađa, subjekt korjenito otrgnuti od
svega što ga ugrožava — naprotiv, priznaje da je on u
stalnoj opasnosti. No isto tako i zato što je sama za-
zornost mješavina rasuđivanja i afekta, osuđivanja i sr-
jdačnosti, znakova i nagona. Od arhaičnosti predobjekt-
nog odnosa, od nezapamćene silovitosti kojom se jedno
tijelo odvaja od drugoga da bi postojalo, zazornost čuva
onu noć u kojoj se gubi obris označene stvari i u kojoj
djeluje tek neizmirljivi afekt. Svakako, ako sam zahva-
 ri-na nečim što mi se još uvijek ne ukazuje kao stvar,
10 /.nači da zakoni, odnosi, pa čak i strukture smisla
mnome upravljaju i uvjetuju me. To upravljanje, taj po-
l'led, glas, pokret, koji su zakon za moje ustrašeno ti-
jelo, sačinjavaju i izazivaju afekt, ali to još nije znak.
11 pućujem ga posve beskorisno da bih ga izuzela iz ono-
ga što za me više neće biti prihvatljivi svijet. Očevidno,
/Hislojim tek kao nettko drugi: mimetioka logiika pojave
ja, objekata i znakova. No kada (se) tražim, gubim ili
itlivam, onda je »ja« heterogeno. Ustručavanje, nelagod-
uost, vrtoglavica zbog te dvosmislenosti koja, zahvalju-
j'iu-i silovitosti pobune protiv nečega, određuje prostor,
lr otuda iskrsavaju znakovi, objekti. Tako uvijen, istkan
i dvoznačan, heterogeni tok ocrtava teren koji mogu
niizvati svojim, jer mi Drugi, obuzevši me kao alter ego,
ii;i njega ukazuje kroz gađenje.
To još jednom znači da heterogeni tok, koji ocrtava
znzorno i odražava zazornost, već prožima u visokoj mje-
i i izmijenjeno živo ljudsko biće. Zazornost osjećam tek
nko se neki Drugi postavio na mjesto i u ime onoga što
A c postati »ja«. Ne netko drugi s kojim se poistovje-
iiijem i kojeg utjćlovljujem, već neki Drugi koji mi
inel'hođi i posjeduje me, te mi tim posjedovanjem pru-
posloianje. Posjedovanje koje>je ranije odmogpojav-
Ijiviinjć^ tubitak sim boličkoga^ija bi inkamacija otac
mogćic/ili ne bi mogao biti. Znaoenje koje nerazdvojno
I>i ipćida ljudskom tijelu.

Nn međi prapočetnog potiskivanja

\!o jmstojanje toga Drugog određuje međe prostora

ko |i odvćija zazorno od onoga što će biti subjekt i nje-
|j,ov'i objekti, to znači da se poitiskivanje koje bismo mo-
HIi iia/.vati »primarnim« javlja prije pojave ja, njegovih ^
oliji kala i predodžbi. A oni pak, podložni drugom, »se-
luim laniom « potiskivanju, dolaze tek a posteriori na već
iia/iiaivn oj, zćigonetnoj osnovi čije vraćanje u vidu fo-
liijc-, prisile, psiihoze ili, još općenitije i na još imagi-
namiji način, u vidu zazornosti, za nas znači međe ljud-
skog univerzuma.
Na toj bi se međi, i u krajnjem slučaju, moglo reći
da nesvjesno ne postoji, jer se ono izgrađuje kada se
predodžbe i afekti (s njima povezani ili nepovezani)
oblikuju u logiku. Ovdje se, naprotiv, svijest nije po-
služila svojim pravom da pretvori u označitelja nejasna
razgraničenja još nepostojanih teritorija po kojima ne-
prestano bludi ja koje tek nastaje. Nismo više u djelo-
kmgu nesvjesnoga, već na onoj granici prapočetnog po-
tiskivanja koje je, međutim, našlo bitno tjelesno obi-
lježje, već puno značenja, simptom i znak: odbojnost,
gađenje, zazornost. Uzavrelost objekta i znaka koji ne
izražavaju želju nego nepodnošljivu značajnost i koji se
okreću prema besmislu ili nemogućoj stvarnosti, ali se,
unatoč tome »ja« (koje ne postoji), prikazuju kao za-
zornost.

Premise znaka, zamjena za uzvišeno

Zadržimo se malo na ovom momentu. Ako zazorno, na

rubu prapočetnog potiskivanja, za neobjekt već pred-
stavlja začetak znaka, razumljivo je da se ono s jedne
strane približava somatskom simptomu, a s druge su-
blimaciji. Simplom : jezik, ipređavši se bez borbe, u ti-
jelu strukturira neprihvatljiva stranca, čudovište, tumor
i rak što ga osluškivači nesvjesnoga ne čuju, jer se nje-
gov zabludjeli subjekt skutrio izvan staza kojima ide
želja. Sublimacija, naprotiv, nije ništa dmgo doli mo-
gućnost da imenujemo prednominalno, predobjektno
kojc je zapravo tek neko transnominalno, transobjekt-
no. U simplomu, zazorno me preplavljuje, pretvaram
se u n jega. Kroz sublimaciju, ja ga obuhvaćam. Zazorno
je oivičeno uzvišenim. Oni ne nastaju u istom trenutku
pulovanja, ali posloje zahvaljujući istom subjektu i
'islom govom.
Naim e, ni iizvišeno nem a ob jek ta. K ad a m e opčini
zvjc/dnno ncho, m o isk a pučina ili neki crkveni p rozor
svojim ljubičastim zrakama, iskrsava snop osjeta, boja,
i iječi, milovanja, iskrsavaju lagani docliri, mirisi, uzda-
si, ritam, obavijaju me, podižu i odnose s onu stranu
stvari koje vidim, čujem ili mislim. Uzvišeni se »objekt«
rastače u zanosu bezdanog sjećanja. A ono, od jednog
zastajkivanja do drugog, od uspomene do uspomene, od
jednc do druge ljubavi, prenosi taj objekt sve do bli-
stave točke zabliještenosti u kojoj se gubim da bih po-
stojala. Čim ga opazim, čim ga imenujem, uzvišeno pro-
sipa — uvijek je prosipalo — slap opažaja i riječi koje
beskrajno proširuju sjećan je.^ ađ a- zaboravljam njego-
vo ishodište i prenosim se u neki poremećeni svijet, po-
maknut u odnosu na onaj u kojem »ja« jesam: u na-
siadu i iščeznuće. Ne s ovu stranu opažaja i riječi, već
nvi jek zajedno s njima i kroz njih, uzvišeno predstavlja
nešto prekom jerno koje buja u nama, koje nas satire
i zbog kojeg smo istodobno ovđje, bačeni, i tamo, dru-
gačiji i sjajni. Povlačenje, nemoiguće osamljivanje, pro-
pnštanje Svega, radost: opčinjenost.

/’///(■ početka: razdvajanje

/.azoi no sc tada može pojaviti kao najkrhkija (sa sin-

kidiiijskoga gledišta), kao najarhaičnija (s dijakronij-
..koga gledišla) sublimacija »objekta« koji se još ne m o
/r (»(Ivojili od nagona. Zazorno je onaj pseudo-objekt
koji «e slva.ra prije sekundarnog potiskivanja, ali koji
•,c javlja tek u njegovim probojima. Zazorno bi dakle
hiln »ohjekt« prapočetnog potiskivanja.
Ali šlo je prapočetno potiskivanje? Kazat ćemo: spo-
m> 1nio .i govornoga bića, u kojem uvijek već prebiva
linil'i, da dijeli, odbacuje, ponavlja. A pritom ne dolazi
(|ot iii* ili ne više) do neke diobe, nekog razdvajanja,
(/(■/,iig Mibje'kla / objekla. Zašlo? Možda zbog majčine
11 <j111 jr nesposobne da sc umiri u simbolici koja nas
ol'. 111ž111<•
/.i/oino nas s jedne slrane siiočava s onim krhkimj
imijiina 11 kojima čovjek luta tcritorijima animalnoga.
 Tako su pomoću zazornosti primitivna društva označila
određenu zonu svoje kulture da bi je otrgnula od pri-
jeteeeg svijeta animalnoga ili animalnosti, zamišljenih
n kao zastupnika ubojstva i spolnosti.
\ Zazorno nas s druge strane suočava, a ovaj put u na-
poj osobnoj arheologiji, s našim najstarijim poikušajima
da se oslobodimo materinskog entiteta, čak i prije nq
što smo postojali izvan njega zahvaljujući autonomiji
ijezika. Nasilno i neposredno oslobađanje na koje uvi-
jek vreba ponovni povratak u ovisnost o nečijoj vlasti
koja nam pruža isto toliko sigurnosti koliko nas guši.
Majčina poteškoća da prepozna simboličku instanciju
(ili da od nje bude prepoznata) — drugim riječima svoje
neprilike s falusom što ga predstavlja njezin otac ili
muž — očevidno nije takve naravi da će budućem su-
bjektu pomooi u napuštanju njegova prirodnog doma.
Ako dijete može majci poslužiti kao putokaz za njezinu
vlastitu autentifikaciju, nema mnogo razloga za to da
ona njemu posluži kao posrednik pri postizanju auto-
nomije i autentičnosti. U toj borbi prsa o prsa, simbo-
lička svjetlost koju u to može unijeti netko treći, otac
eventualno, pomaže budućem subjektu, ako je usto ob-
daren snažnom nagonskom konstitucijom, da protiv svo-
je volje nastavi rat sa zazornim u koje će se majka pre-
, tvoriti. Odbijajući, odbacujući; odbijajući, odbacujući
' sebe. Zazirući. J
U tom je ratu ikoji oblikuje ljudsko biće mimetizam,
kroz koji ono postaje homologno s drugom osobom da
bi se pretvorilo u sebe samoga, sve u svemu, logički i
kronološki sekundaran. Prije no postanem poput neče-
ga, »jia« nisam, već razdvajam, ođbacujem, zazirem. Za-
'zlranje je, u smislu koji se proširuje na subjektivnu
dijakroniju, pređ-uvjet za narcizam. Ko-egzistenzivno je
s njim i stalno ga čini krhkim. Najljepša ili najmanje
lijepa slika u kojoj se ogledam ili se prepoznajem po-
čiva na zaziranju koje u njoj stvara pukotine kada po-
tiskivanje, la ji slalni čuvair, stane popuštati.
»Hora«, prihvatiteljka narcizma

Zađimo na trenutak u onu frojdovsku aporiju koja se

naziva prapočetnim potiskivanjem. Čudnovata li početka
kada ono što je potisnuto nikako ne miruje, a ono što
potiskuje uvijek preuzima svoju snagu i autoritet od
onoga što je prividno vrlo sekundamo: od jezika. Ne-
mojjmo, dak'Ie, govoriti o prapočetku nego o nestalnosti
simbol'ičke funkcije u onome što je u njoj najznačaj-
nije, naime u uškraćivanju majčina tijela (obrana od
autoerotizma i tabu incesta). Ovdje caruje poriv stva-
rajući neobičan prostor koji ćemo, zajedno s Platonom
(Timej, 48— 53), nazvati hora, prihvatiteljka *
U korist našeg ja ili protiv njega, donoseći mu život
ili smrt, uloga je nagona da to »još ne-ja« stave u su-
odnos s nekim »bbjektom« da bi stvorili i jedno i dmgo.
Uz dihotomiju (iznutra-izvana, ja — ne-ja) i ponavljia-
njc, u tom kretanju ima međutim nečega centripetalnog:
ono sm jera na to da ja postavi kao srediište nekog sun-
čevog sustava objekata. Što 'kretanje nagona, žbog ne-
prestanog ponavljanja, naposljetku postaje centrifugal-
no, dakle, hvata se za Drugoga i tu se pojavljuje kao
znak da bi tako dobilo značenje — to u pravom smislu
riječi izlazi van zacrtanog puta.
No, od tog trenutka, onda kad prepoznam svoju sliku
Kao znak i kada se mijenjam da bih se označila, usta-
novljiije se neka druga ekonomija. Znak potiskuje horu
i njezino vječno vraćanje. Samo će želja ubuduće biti
‘.vjieilokom tog »prapočetnog« otkucaja. No želja iz-goni
iii |neiiia nčkom drugom stlbjelktu 'i zahtjeve toga ja do-
pn.la još samo kao narcističke. Narcizam se tada jav-
l|.i kao povlačcnje u pozadinu dmgoga, kao povratak
pirma samokontemplativnoj, konzervativnoj, samodostat-
1101 liiei. Zapravo, taj narcizam nikada nije nenamre-
1 .111;i slika grčkoga boga u mirnom izvoru. Sukobi iz-
mu'i Iii nai'ona podižu blato s njegova dna, mute mu

* rintiiii, l'iimtj, Mladost, Beograd, 1981, prevela Marjanca

l'nlilJ, ',0 H').
 vodu i donose sve ono što za neki dati sustav znakova,
budući da se u njega ne uklapa, predstavlja zazornost.
Zazornost je, dakle, neka vrst?a narcističke krize: ona
svjedoei o efemernosti tog stanja koje, bog zna zašto,
s prijekornom zavišeu nazivamo »narcizmom«; štoviše,
zazornost dodjeljuje narcizmu (riječi i pojmu) mjesto
»privida«.
Pa ipak, dovoljno je da neka zabrana, koju može pred-
stavljati neko nad-ja, prepriječi put želji koja teži k
drugome — ili da taj drugi ne zađovolji kako to nje-
gova uloga zahtijeva, pa da se želja i njezini označitelji
vrate natrag na »istu« osobu, muteći tako Narcisove
vode. Upravo u trenutku narcističkoga poremećajja (sve
u svemu, stalnoga stanja za govorno biće ako čuje vla-
stiti govor) sekundarno potisikivanje, uz podlogu simbo-
ličkih sredstava, nastoji da na svoj račun 'koji je tako
ostao bez pokrića prebaci zalihe prapočetnog potiskiva-
nja. Arhaična se ekonomija izvlači na danje svjetlo, ozna-
čava, verbaliziira. Njezine strategije (koje odbacuju, raz-
dvajaju, ponavljaju-zaziru) nalaze, dakle, simboličko po-
stojanje, te se tome nioraju povinovafri i sama logilca
simboličkoga, rasuđivanje, predočavanje, dokazi, itd. Ta-
da se objekt više ne omeđuje, o njemu se više ne ra-
suđuje, on se više ne otklanja: ukazuje se kao . . . za-
zoran.
Dva prividno proturječna uzroka izazivaju ovu narci-
stičku 'krizu koja nam, uz svoju istinu, donosi viđenje
zazomoga. Prevelika strogost Drugoga koji se stapa s
Jednim i *sa Zakonom. Slabost Drugoga koja se nazire
u propadanju predmeta želje. U oba se slučaja zazorno
javlja da bi podržalo »ja« u Drugome. Zazorno je ja-
'čina tuge zbog nekog »objekta« koji je uvijek već iz-
gubljen. Zazorno razbija zid potiskivanja i njegovih ra-
suđivanja. Ono vraća ja na granice odvratnoga od ko-
jeg se ja odvojilo da bi postojalo — vraća ga na izvore
ne-ja, nagona, smrti. Zazornost je uskrsnuće koje vodi
1 kroz smrt (našeg ja). To j'e alkemija koja nagon smrti
i preobražava u drhtaj života, novoga značenja.
Pcrverz.no ili umjelničko

Zazorno je srodno perverziji. Osjećaj zazornosti koji ću-

lim ukotvljen je u nad-ja. Zazorno je perverzno jer ne
napušta i ne preuzima neku zabranu, pravilo ili zakon,
ncgo ih izokreće, izvrće, iskrivljuje; služi se njima, ko-
risti ih da bi ih lakše osporilo. Ubija u ime života: ono
je napredni despot; živi služeći smrti: ono je genetičar-
skr'krijum ćar; za svoje vlastito dobro ublažava patnju
drugoga: ono je cinik (i psihoanalitiear); uevršćuje svo-
ju narcistieku moe hineći da razotkriva njezine bezdane:
ono je umjetnik kojd umjetnosti pristupa kao »poslu« . . .
iskrivljavanje je njegov najrašireniji, najoeitiji lik. Ono
je socijalizirani lik zazornoga.
Potrebna je nepokolebljiva privrženog Zabrani, Zako-
nu, pa da se taj perverzni srednji put zazornosti sprijieei
i ukloni. Religija, Moral, Pravo. Očigledno više-manje
proizvoljni; neminovno, i to prije više nego manje, opre-
sivni; mukotrpno, sve više dominantni.
Suvremena ih književnost ne može nadomjestiti. Nju
kao da prije piše neodrživost položaja nad-ja ili perverz-
nili položaja. Ona utvrđuje nemogućnost Religije, Mo-
rala, Prava — njihovo nasilje, neophodni i apsurdni pri-
vitl. Kao i perverzija, koristi ih, zaobilazi i ruga im se.
Pa ipak, u odnosu se na zazorno drži na udaljenosti.
Pisac, opčinjen zazornim, izmišlja njegovu logiku, pro-
jit ira se u njega, introjicira ga, te izopačuje jezik —
■•lil i sadržaj — dosljedno tome. No s druge je strane,
Inidiići da je osjećaj zazornosti istodobno sudac i skrb-
mk zazornoga, to i književnost koja se s njime suočava.
Mnj'a bismo mogli reći da se s tom 'književnošću iizvr-
■•ava prelaženje dihotomijskih kategorija Čistoga i Ne-
■i-.ioga, Zabrane i Grijeha, Morala i Nemoralnosti.
/.a su'bjekt, čvrsto ustoličen u svom nad-jia, takvo pi-
'..iii|e mižno sudjeluje u srednjem putu koji je značajka
pn vi rz.Lje; a 'iz tog razloga ona sa svoje straneTžaživa
za/ui nosl. Pa ipak, ti tekstovi pozivaju baš na popu-
štanje našeg nad-ja. Njiihovo pisanje pretpostavlja spo-
sobnost da se zamisli zazorno, to jest da sebe vidimo
na njegovu mjestu i da ga uklonimo tek kroz pomje-
ranje jezienih igara. Tek ee nakon smrti pisac zazor-
nosti eventualno izbjeći sudbinu otpada, ološa ili za-
zomoga. Tada ee ili pasti u zaborav ili će se uzdići do
neizmjerljivog ideala. Smrt će, dakle, biti glavni kon-
zervator u našem imasinarnom muzeju; ona će nas u
Tcrajnjoj liniji zaštititi od ove zazornosti oije rasipanje
suvremena književnost, govoreći o njoj, uzima na sebe.
Zaštita koja sređuje račune sa zazornošću, ali možda i
s neugodnim, usijanim ulogom same iknjiževne pojave
koja je, unaprijeđena u status svetoga, osakaćena u svo-
joj, speoifičnosti. Smrt tako pravi reda u našem suvre-
menom svijetu. Pročišćujući (nas od) književnost(i), ona
sačinjava našu laičku religiju.

Kakva zazornost — takvo sveto

Zazornost prati sve religiozne konstrukcije i ponovo se

pojavljuje da bi, u času njihova propadanja, bila razra-
đena na nov način. Razluoit ćemo nekoliko struktura-
cija zazornosti koje određuju tipove svetoga.
Zazomost se javlja kao obred Ijage i oskrvnuća u
poganstvu koje prati dmštva u kojima postoji prevlast
ili nasljeđivanje po majčinoj, liniji. Ona tu poprima vid
izuzimanja supstancije (nutritivne ili vezane uz spolnost),
a njegovo se provođenje podudara sa svetim budući da
ga ono ustanovljuje.
Zazornost traje kao izuzimanje ili tabu (u vezi s hra-
nom ili čime drugim) u monoteističkim religijama, po-
sebno u judaizmu, ali prelazi u »sekundarnije« oblike kao
što je kršenje (Zakona) u istoj monoteističkoj ekono-
miji. Konačno, s kršćanskim grijehom, nalazi svoju di-
jalekticku razradu, uklapajući se kao prijeteći alteritet,
no koji se uvijek može imenovati, uvijek totalizirati, u
kršćanslku Riječ.
 Različiti modalitoli pručišćenja zazornoga — različitc
kalarzc — sačinjavaju ]X>v,ijcst rcligija i završavaju se
u katarzi bez prcmca koju predslavlja umjetnost, s ovu
i s onu stranu religije. Gledano iz tog ugla, umjetnieko
se iskustvo, ukorijenjeno u zazornome o kojem govori
i samim ga time pročišćuje, javlja kao bitna kompo-
nenta religioznosti. Zbog toga će možda njezina sudbina
| i biti da nadživi propadanje povijesnih oblika religija.

Izvan svetoga, zapisano je zazorno

U zapadnoj modernosti, a zbog krize kršćanstva, zazor-

nost nalazi arhaičnije rezonancije, koje kulturno pret-
hode grijehu, da bi ponovo postigla svoj biblijski sta-
tus, pa čak još i dalje, status ljage u primitivnim dru-
štvima. U svijetu u kojem je Drugi uništen, estetski se
j napor — spuštanje do temelja simboličkoga zdanja —
I sastoji u ponovnom zacrtavanju krhkih granica govor-
j noga bića, najbliže njegovu početku, onome bezdanom
} »prapočetku« što ga predstavlja potiskivanje koje se
jnaziva prapočetnim. U tom se iskustvu, kojim, među-
tim, upravlja Drugi, »subjekt« i »objekt« odbijaju, su-
očavaju, uništavaju i nastavljaju, nerazdvojivi, okuženi,
osuđeni, na granioi prihvatljivoga, zamislivoga: kao za-
zorni. Velika se moderna književnost prostire na tom
lerenu: Dostojevski, Lautreamont, Proust, Artaud, Kaf-
ka, Celine . . .

Dostojevski

Zazorno je za Dostojevskog »predmet« Bjesova: ono je

i il j i pobuda postojanja čiji se smisao gubi u apsolut-
nom izrođavanjiu zbog apsolutnog odbacivanja (moralne,
<lmštvene, religiozne, obiteljske, individualne) međe kao
apsoluta, Boga. Zazornost se onda 'koleba između nesta-
janja svakog smisla i svake ljudskosti, izgorjelih kao u
plamenu požara, i ekstaze nekog ja koje, izgubivši svoga
Dnigoga i svoje objekte, dostiže, upravo u trenutku sa-
moirbojstva, vrhunac sklada s obećanom zemljom. Je-
dnako su zazorni Verhovenski kao i Kirilov, ubojstvo
kao d samoubojstvo.

Velika vatra u noći uvijek ljude uzrujava i veseli; to i jest

tajna vatrometa; samo što su u vatrometu plamenovi
raspoređeni u lijepe, pravilne oblike i, kako su posve
bezazleni, ostavljaju lagodan i veseo utisak, kao kad
čovjek iskapi čašu šampanjca. Pravi požar je nešto dru-
gačiji: tu ipak strava i neki osjećaj osobne opasnosti,
usprkos djelomično veselom prizoru koji pruža noćna
vatra, ostavljaju u gledaocu (naravno ne baš u samih
pogorjelaca) nekakav potres u mozgu i gotovo poticaj
rušilačkim nagonima, koji se, na žalost, skrivaju u sva-
koj duši, pa čak i u duši najmirnijeg i najkućevnijeg
titularnog savjetnika. . . Taj je zlopaki osjećaj gotovo
uvijek zamaman. »Zaista ne znam može li čovjek bez
nekog zadovoljstva promatrati požar?«2
— Ima trenutaka, ujedamput ih se skupi možda najviše
pet-šest, kad čovjelc odjednom osjeti da je vječna harmo-
nija posve ostvarena. To nije zemaljski osjećaj; ne kažem
ni da je nebeski, nego hoću reći da to čovjek u zemalj-
skom obliku i ne bi mogao pođnijeti. Treba se fizički
izmijeniti ili umrijeti. Taj osjećaj je jasan i nepobitan.
Kao da odjednom ćutite cijelu prirodu i kažete: tako je
to je istina. [. .. ] Upravo je strašno koliko je to nevje-
rojatno jasno i koliko je radosno. Ako potraje dulje od
pet sekundi, duša izdržati ne može i naprosto nestaje. Za
tih pet sekundi možeš proživjeti život, i ja bih za njih
dao cio svoj život jer se isplati. Da bi čovjek deset se-
kundi izdržao, treba da se čovjek izmijeni fizički. Mislim
da bi trebalo da prestane rađati djecu. Čemu će mu
djeca, čemu ljudski razvoj, ako je cilj ostvaren? U Bi-
bliji je rečeno da se poslije uskrsnuća ljudi neće rađati
nego će živjeti kao anđeli božji. To je nagovještaj. Pora-
đa li se vaša žena?3

U svojiem je ljigavom i podmuklom korištenju ideala

koji to više nisu Verhovenski zazoran, budući da ne po-
znaje Zabranu (nazovite to Bogom). Stavrogin je možda

2 Dostojcvski, Hjcsovi, IT, str. 123, Znanje/Otokar Keršovani,

1986, Zagrcb/Kijcka, prcvcli Ivan i Jakša Kušan.
3 Isto, slr. 190.
manje takav, jer njegov imoralizam obuhvaea smijeh
i odbijanje, nešto umjetnioko, bezrazložan i ciničan tro-
šak koji se očevidno pretvara u kapital u korist nekog
privatnog narcizma, ali ne služi proizvoljnoj i zatornoj
vlasti. Čovjek može biti ciničan, a da ne bude nepo-
pravljivo zazoran; zazornost je uvijek izazvana onim
što s pogaženim zakonom pokušava sretno živjeti.

— Lijepo je on to sve napisao u bilježnici — nastavi

Verhovenski. — Špijuna je izmislio. Svaki član tog nje-
govog društva pazi ma druge članove i obavezan je pod-
nositi prijave. Svalci pripada svima, a svi svakome poje-
dinačno. Svi su robovi, i u ropstvu jednaki. U najgorim
slučajevima je na redu kleveta i ubojstvo, ali iznad svega
— jednakost. U prvom redu treba sniziti razinu obrazo-
vanja, znanosti i umjetnosti. Visoka razina znanosti i
umjetnosti dostupna je jedino najdarovitijima, a daro-
vitih nam uopće ne treba! Daroviti naprosto moraju biti
tirani i uvijek su više škodili, nego što su koristili; njih
treba protjerati ili smaknuti. Ciceronu treba odrezati
jczik, Koperniku izvaditi oči, Sha'kespearea dotući ka-
menjem — eto, to je šigaijovština! Robovi moraju biti
jednaki: prije tiranije nije bilo ni slobode, ni jednakosti,
a ulsrdu mora vladau jednakost — u tome je šigaljov-
šlina! Ha, ha, ha! čudite se tomu? Ja sam za šigaljov-
štinu!4

Doslojevski je spolnu, ćudorednu, religioznu zazornost

ivndgenski snimio kao propadanje očinskih zakona. Zar
svijet Bjesova nije svijet zanijekanih, tobožnjih ili mrt-
vili očeva u kojem, kao zvjerski no ne i manje fantom-
:,ki l'etiši, caruju časne gospođe, vrtoglavo zanesene vla-
•i ii. A simbolizirajući zazorno, majstorski iznoseči uži-
vanje što ga pruža govorenje o tome, Dostojevski se
i i'.lohadao neumoljivoga majčinskog pritiska.
Nm još ćemo neposrednije erotičan, seksualan, željan
n/lcl /azornosti naći kod Prousta; a kod Joycea ćemo
nlki ii i tla upravo žensko tijelo, majčino tijelo, u onome
i<> )<■ ii njenui ne-označivo, što se ne da simbolizirati,

' l iif.iujcvski, Bjesuvi, I, str. 381.

 podržava za individuu pričin onoga gubitka u kojem
tone ili kojim se opija, budući da ne može imenovati
neki predmet želje.

Proust

Priznata kao inherentna tihom i nemogućem iskrivljia-

vanju ja, dakle, priznata kao stopljena s narcizmom, za-
zornost je kod Prousta na neki način pripitomljena:
premda ne pripada u »svojstveno« ili »u sebi razumlji-
vo«, ona je sablazan fcojoj valja priznati ako li već ne
običnost, a ono snobovsku javnost tajne. Zazornost je
kod Prousta mondena, gotovo društvena: nečisti pred-
istavnik društva. Da li zbog toga kod njega nalazimo
jedini moderni primjer, potvrđen u rječnicima, za upo-
trebu riječi »zazoran« u islabom značenju koju je ta
riječ dmala krajem XVIII stoljeća:

U tim gotovo pučkim četvrtima bio bi pristao da trajno

živi skromnim i prezrenim životom, ali koji je sladak,
koji je ispunjen mirom i srećom.5

Proust piše da se predmet želje, ako je stvaran, može

samo osloniti na zazorno koje je nemoguće zadovoljiti.
Tada postaje nedoličnim priznanje predmeta ljubavi, a
on sam postaje subjektov dvo'jnik, sličan njemu, ali ne-
priličan, jer je nerazdvojiv od nemoguće istovjetnostii.
Ljubavna se želja, dakle, osjeća kao unutrašnja navika
na tu nemoguću istovjetnost, kao slučajnost narcizma,
prcdunet, bolno iskrivljavanje, prekrasno i dramatično
osuđeno da drugoga nalazi tek u istome spolu. Kao da
sse do zazorne 'istine o seksualnosti dospijeva tek preko
homoseksualnosti: Sodoma i Gomora.

Nisam morao žaliti ni što sam stigao u dućan tek nakon

nckoliko tronulaka. Jer, po onome što sam u prvo vri-
jeme čuo iz Jupienova dućana, a to su bili samo nearti-

5 Proust, Put k Smumii, Jeđ n a Sveannova Ijubav, str. 130, Mla-

đost/Zora, Zagreb, 1972, prcveo Tin Ujcvić.
 kulirani zvukovi, pretpostavljam da je bilo izrečeno malo
riječi. Istina je da su ti zvukovi bili tako žestoki da bih,
da se nisu nastavljali uvijek za jednu oktavu više para-
lelnim stenjanjem, mogao povjerovati da pokraj mene
jedna osoba kolje drugu, a da se zatim ubojica i njegova
uskrsnula žrtva kupaju, da bi izbrisali tragove zločina.
Iz toga kasnije zaključih da ima jedna stvar koja je isto
tako bučna kao i patnja, a to je putena naslada, osobito
kad joj se pridruži — mjesto straha da će se roditi djeca,
što ovdje nije mogao biti slučaj, usprkos slabo dokazanu
primjeru iz »Zlatne legende« — neposredna briga za
čistoću.6

Uspoređena s ovim, de Sadeova orgija koja se uklapa

u gorostasnu filozofiju, pa"~makar to bila i filozofija u
budoaru, nema u sebi nieega zazornog. Pravilna, reto-
rična, te s toga gledišta i ispravna, ona oslobađa Čula,
Tijelo i Univerzum, ali nema u sebi nieega prekomjer-
nog: sve se za nju može imenovati, može se imenovati
cjelina. De Sadeov prizor odaje cjelovitost: u rijemu ne-
ma nekog 'drugdje’, nema nezamislivoga, heterogenoga.
Racionalan i optimističan, on ne izuzima. To znači da
ne priznaje sveto, pa u tom smislu predstavlja antro-
pološki i retorički vrhunac ateizma. Proustovo se pisa-
nje, baš naprotiv, nikada ne odvaja od prosudbene,
možda bibldjske instancije koja raslojava, .izgoni, dijeli
ili osuđuje; ;i upravo se spram nje, s njom i protiv nje
izgrađuje potka one prustovske rečenice, sjećanja, spol-
nosti i ćudoređa koji u beskraj sakupljaju razlike (iz-
među spolova, klasa, rasa) u neku homogenost što se
sasloji tek od znakova, u krhku mrežu, razapetu iznad
pono-ra nespojivosti, odbacivanja, zazornosti. Želja i zna-
kovi kod Prousta tkaju beskrajno tkanje koje ne pri-
ki ivn, već razotkriva nečisto koje se pritajilo. Klonulost,
ni'priliku, stid, nesmotrenost. Sve u svemu, kao stalna
prijelnja homogenizirajućoj retorici koju pisac izgra-
11111<* protiv zazornoga i zajedno s njim.

* I’ k i i i s I, S odom a i G om ora, str. 14, Mladost/Zora, Zagreb,

l’>/.\ |iu'veo Vinko Tecilazić.
Joyce
Blistava, beskonačna, vječna — a toliko slaba, tako
beznačajna, tako nejaka — retorika Joyceova jezika.
Joyce je daleko od toga da nas sačuva od zazornoga
koje kod njega izbija u onom prototipu književnoga
govora što ga za njega predstavlja Mollyn monolog. Ako
se taj monoloig i razmeće zazornim, to nije zato što ga
izgovara žena, već zbog toga što se pisac, držeoi se na
udaljenosti, približava histeričnom tijelu da bi ga naveo
da govori, da bi na osnovi njega i sam govorio o onome
što govoru izmiče i što se pokazuje kao borba prsa u
prsa između jedne žene i neke druge, naravno, njezine
majke, kao apsolutno, budući da je iskonsko, mjesto
nemogućega: izuzetoga, vansmislenoga, zazornoga. AtO'
pija.
. . . samo što se žena naravno svladava neće da uznemiri
kuću kao oni sigurno je to negdje učinio zbog svojega
apetita ali ljubav to nije onda se ne bi tako naklopio na
jelo mislio samo na nju možda s nekom od onih noćnih
ljepotica ako je zbilja bio tamo dolje a ona bajka o
hotelu sve same puste laži da bi zabašurio što je sve
učinio Hynes me zadržao a koga sam ono sreo ah da
sreo sam sjećaš li se Mentona i koga još čeknider malo
ono bucmasto lice kao u bebe a nema dugo što se oženio
pa flertuje s nekom mladom djcvojkom kod Poolove
Myriorame a ja mu okrenuo leđa dok je on sav poku-
njen strugnuo nije to nikakvo zlo ali je jednom bio tako
drzak da mi udvara a kakva mu je samo njuška pa te
oči kao u krepane ribe najveći tokmak pod kapom nebe-
skom i to da mi je odvjetnik ali ne volim lom u krevetu
a ako nije to onda je možda neka flojsica na koju je
negdje natrapao ili ju je u kakvu ćumezu pokupio kad
bi ga samo tako dobro poznavale kao ja jer je prekjučer
nešto črčkao nekakav list kada sam zbog šibica ušla u
prebivališnu sobu da mu u novinama pokažem Digna-
movu smrt.. ?
Zazorno ovtljc ne leži u tematici muške seksualnosti
kakvom je vidi Molly. Ono čak nije ni u opčinjenosti1
1 Joyce, Uliks, str. ‘)91. Otokar Kcršovani, Rijcka, 1957, prcveo
Zlalko fiorjan.
 užasom koji druge žene, čiji se obrisi naziru iza muška-
raca, ulijevaju govornici. S onu stranu ovih tema, a za
Joycea općenito, zazorno leži u naoinu govorenja: za-
zorno odaje verbalna komunikacija, sama Riječ. No u
isto vrijeme, jedino Riječ pročišćuje od zazornoga, i
upravo nam to kazuje Joyce kada majstorskoj retorici
kakvu predstavlja njegov work in progress vraća sva
prava protiv zazomosti. Jedina katarza: retorika čistog
označitelja, glazbe u slovima, Finnegans Wake.
Celineovo če putovanje nakraj noći također naići na
ritam i glazbu kao jedini ishod, krajnju sublimaciju ne-
oznaćivoga. No, suprotno Joyceu, Celine to neće prihva-
11 titii kao spasenje. Još jedanput sve odbacujući, ,i sam
grešnik bez nade u spasenje, Celine će, jezikom i tije-
lom, postati vrhuncem moralnog, političkog i stilisti-
čkog preokreta kojim je obilježeno naše doba. Doba koje
se već prije jednog stoljeća, izgleda, upustilo u besko-
načno rađanje. Vilinski se svijet uvijek i još uvijek
ostavlja za neku drugu priliku.

Borges

Vrtoglav je i halucinatoran u svakom slučaju, prema

Borgesu, »predmet« književnosti. U času silaska, dostoj-
nog Igitura i po definiciji zabranjenog, u podrame rod-
ne kuće, u svojoj se istini transfinitnoga ukazuje Aleph.
Književnost koja se odvažuje na izvještavanje o pono-
rima toga silaska predstavlja samo osrednje ismijava-
nje arhaičnoga sjećanja što ga jezik isto toliko određuje
koliko ga i izdaje. Taj je Aleph toliko prekomjeran da
ii priči ništa drugo osim pripovijedanja o gađosti ne
može zahvatitii njegovu moć. A to znači pripovijedanje
o pieljeranosti, o bezgraničnosti, o nezamislivome, o
1 ncodrživome, o onome što se ne može simbolizirati. No
d.i li je to štogod drugo doli neumornog ponavljanja
^ poiiva ko'ji, potaknut početnim gubitkom, neprestano
1111:i, neutažen, prcvaren, iznevjercn, prije no što će naći
, j.voj jedini slalni objekt, smrt. Manipulirati tim ponav-
ljanjem, iznijeti ga na pozornicu, iskorištavati ga sve
dok iz toga ne proizađe, s onu stranu vječnog vraćanja,
njegova uzvišena sudbina borbe sa smrću — zar nije
upravo to znaćajka pisanja? A ipak, zar taj dodir sa
smrou, to izrugivanje smrti, nije sama gadost? Književno
se pripovijedanje koje govori o mehanizmima ponavlja-
nja nužno mora pretvoriti, s onu stranu fantastike, kri-
mića ili trilera, u pripovijedanje o gadosti (Opća povi-
jest gađosti, Povijest vječnosti). A pisac itekako prepoz-
naje sebe, kao grešna i vrijedna pogrde, u tom zazor-
nom pojedincu što ga olićuje Lazarus Morell, strašni
otkupitelj, koji svoje robove vraća u život da bi ih
natjerao u još goru smrt, pustivši ih prije toga u pro-
met — da mu donesu dobit — kao novac. Znači li to
da su književni predmeti, predmeti naše fikcije, tek po-
sve efemerna uskrsnuća tog neuhvatljivog Alepha? Da
li posao pisanja počiva na tom Alephu, nemogućem
»objektu«, nemogućoj imaginarnosti, na Alephu koji je,
međutim, tek privremeni predah u borhesovskom trku
prema smrti sadržanoj u bezdanu materinske spilje?
Konji pokradeni u jednoj državi i prodani u drugoj bili
su tek sitna epizoda u Morellovoj prestupničkoj karijeri,
ali su najavili metodu koja mu osigurava čvrsto mjesto
u Općoj povijesti gadosti. Ta metoda je jeđinstvena, ne
samo zbog okolnosti sui generis što su je predodredile,
nego zbog podlosti koju zahtijeva, zbog kobnog iskori-
štavanja nade i zbog postupnog razvoja slionog užasnom
toku snomorice.
[. .. ]
Obilazili su — povremeno urešeni prstenjem, da uliju
poštovanje — prostrane plantaže Juga, odabrali bi nekog
nesretnog crnca i nudili mu slobodu. Nagovarali bi ga
da pobjegne od gospodara, kako bi ga oni po drugi put
prodali, na nekom udaljenom posjedu. Dat će mu posto-
tak od prodajne cijene i pružiti pomoć u drugom bijegu.
Zatim će ga odvesti u Državu gdje je ropstvo ukinuto.
Novac i sloboda, zveket srebrnih dolara i slobode, zar
bi mu rnogli ponuditi jače iskušonje? Rob bi se odlučio
na prvi bijeg. I’rirodni put bila jc rijeka. Kanoa, potpa-
liiblje nekog parobroda, barkasa, splav velika poput ne-
ba, s kućicom na rubu ili visokim šatorima od krutog
 platna; mjesto nije bilo važno, bitno je da si u pokretu
i siguran na neumomoj rijeci. . . Prodali bi ga na kakvoj
plantaži. Opet bi bježao u trščake ili u vododerine. Tada
bi grozni dobročinitelji (u koje je već počeo sumnjati)
navođili nekakve troškove i govorili kako ga moraju pro-
dati posljednjd put. Po povratku će mu dati postotak od
obiju prodaja i slobodu. Ćovjek bi pristao na tu prodaju,
radio neko vrijeme i u posljednjem bijegu se izlagao
pogibelji od lovačkih pasa i bičeva. Vraćao bi se okrvav-
ljen, znojan, očajan i neispavan.
[...]
Bjegunac je očekivao slobodu. Tada bi mračni mulati
Lazarusa Morella đobili naređenje koje se znalo svesti
i na običan mig i lišavali ga vida, sluha, opipa, danje
svjetlosti, bijede, vremena, dobrotvora, samilosti, zraka,
pasa, svijeta, nade, znoja i njega samoga. Hitac, podao
ubod ili udarac, i komjače i mrene Mississipija dobile
bi zadnju obavijest.8

Zamislite preobražaj ovog imaginamog stroja u dru-

štvenu instituciju i dobit ćete gadost. . . fašizma.

Artauđ

»Ja« u vlasti lešine: tako se često javlja zazorno u Arta-

udovu tekstu. Naime, upravo smrt na najsuroviji način
igra ulogu onoga čudnog stanja u kojem neki ne-subjekt,
koji je zabludio i izgubio svoje ne-objekte, prolazeći
kroz kušnju zazomosti zamišlja ništavilo. Užas smrti
koju »ja« predstavljam, gušenje koje ne razdvaja vanj-
sko od unutrašnjega, već ih neodređeno uvlači jedno u
dmgo: Artaud je nezaobilazan svjedok toga mučenja —
lc istine.

Mrtva djevojčica kaže: Ja sam ona što puca od užasa

u plućima žive djevojke. Neka me odmah izvade odavde.9
No, kađa je umrlo, moje je tijelo bilo baćeno na gno-
jištc i sjećam se da sam se tamo raspadao ne znam ko-

" Borges, Opća povijest gadosti, str. 17—18, GZH, Zagreb, 1985,
prcvcli Anita Vrsaljko i Milivoj Telećan.
* »Suppots et supplications«, OC, Gallimard, Pariz, t. XIV, str.
14.
 liko đ;m;i ili koliko sali, u očckivanju da se probuđim.
Isprva nisam znao da sam m rtav: morao sam se odlu-
čiti da to shvatim da bih se uspio pridići. Nekolicina
prijatelja, lcoji me isprva bijahu potpuno napustili, odlu-
čiše pooi po moj leš da ga balzamiraju i neveselo se
začudiše što me ponovo vide živa.10*

Ne m oram leći s tobom, i te stvari, je r sam čistiji od

tebe, bože, a lijeganje s nekim me neće uprljati, već će
me prosvijetliti, za razliku od tebe.11

Na ovom stupnju pada subjekta i objekta, zazorno

znači isto što i snnrt. A pisanje koje omogućuje povratak
odande izjednačuje se s uskrsnućem. Pisac se onda osje-
ća pozvanim da se poistovjeti s Kristom, pa makar to
bilo samo zato da i sam bude odbačen, da i od njega
zaziiru.

Koliko god se to činilo usranim, ja sam onaj Artaud koji

je na Golgoti razapet na križ, ne kao Krist, već kao
Artaud, to jest kao potpuni bezbožnik. Ja sam ono tijelo
koje progoni erotska nezajažljivost, bestidna spolna ero-
tska nezajažljivost čovječanstva za koje je bol humus,
tekućina plodne sluzi, serum što ga valja kušati onome
koji time nikada nije dobio manje od toga da bude čo-
vjek, znajući da to postaje.12

* * *

Ovi različiti književni tekstovi imenuju tipove zazor-

noga koji nam otkrivaju, što se i samo po sebi razu-
mije, različite psihičke strukturc. Razliku'ju se jednako
i tipovi iskazivanja (narativne, sintaksieke strukture,
prozodijski postupci, itd. u različitim tekstovima). Tako
se zazomome, kada nije samo naznačeno jezičnim mo-
difikacijama koje su uvijek pomalo eliptične, ovisno o
autoru, nadijeva različito iirne. U posljednjem ćemo di-
jelu ovog ogleda potanko razmotriti određeno iskaziva-
nje zazornoiga: Celineovo. Ovdje samo kažirno, umjesto

10 Vav. đj., str. 72.

" Nav. dj., str. 203.
12 »Lettre a A. Breton«, nav. dj., str. 155.
 uvocla, cla modcrna književnosl u svojim mnogobrojnim
varijanlama, i kada je pisana kao konačno mogući jc/.ik
onoga ncmogučcg što ga pređstavljaju asubjektivnost ib
nc-objcktivnost, zapravo predlaže sublimaciju zazomo-
stii. Na taj način onia preuzima funkcije što ih je nekada,
na granicama između sub'jektivnog i društvenog identi-
| teta, ispunjavalo sveto. No, posrijedi je sublimacija bez
I posvećenja. Grešna sublimacija.

Katarza i analtza

Ta se zazornost, u čijem se potiskivanju, vještom izbje-

gavanju ili prerušavanju izvještilo modemo doba, poka-
zuje kao temeljna ako pođemo od analitičke pozicije.
0 tome govori Lacan kada tu riječ povezuje sa svetošću
analitičara, veza od koje, što se humora tiče, ostaje
samo orni humor.13
Sada će biti potrebno da ostavimo otvorenom ranu
na koju se oslanja onaj ili ona koja se upušta u anali-
tičku pustolovinu, a koja bi zahvaljujući profesionalnoj
opremi, uz cinizam vremena i institucija, inače brzo
zarasla. Na tom putu nema ničega inicijaeijskog, ako
pod »inioijaoijom« razumijemo postizarije čistoće za ko-
ju jarnči položaj smrti (kao u Platonovu Feđonu) ili
nepomućeno blago »čistog označitelja« (kao zlato istine
u Državi, odnosno separatizam od suhog zlata što je
državnikova odlika u Državniku). Prije će biti riječ o
licterogenoj kušnji, tjelesnoj i govornoj, temeljne ne-
potpunosti: »zijev«, »manje Jedan« . . . Poljuljanom se
siibjektu koji iz toga proizlazi — poput iraspetoga koji
stigme svoga željnog tijela otvara za riječ koja stmktu-
rira samo pod uvjetom napuštanja — svaki fenomen,
utoliko što jest, bio on označiteljski ili ljudski, ukazuje
u svom biću zazornosti. Radi koje nemoguće katarze?
Preud je u početku istu tu riječ upotrebljavao za ozna-
čavanje terapeutike čija će se krutost kasnije pokazati.1

11 J. Lacan, Television, Ed. du Seuil, Pariz, 1973, str. 28.

Kod Platona i Aristotela

Analitičar se tako uvijek vraća na pitanje koje opsjeda

već i Platona u njegovu htijenju da odmijeni apolinij-
sku ili dionizijsku religiju.14 Za pročišćenje je kadar sa-
mo Logos. No da li se to zbiva, kao u Fedonu, kroz
stoičko odvajanje od tijela čija su supstancija i strasti
izvor inečistoće? Ili paik, poput Sofista, nakon razdvaja-
nja najgorega od najboljega; ili se, kao u Filebu, ostav-
ljaju širom otvorena vrata nečistoći, samo ako duhovni
pogled i dalje bude uprijet u istinu? U tom slučaju,
užitak koji je pročišćen skladom te istine slične nekom
ispravnom i lijepom geometrij skom obliku nema, po ri-
ječima filozofbvim, ništa zajedničko s nekakvim »češka-
njem«.
Katarza se doima kao zaokupljenost koja je svojstve-
na filozofiji, utoliko što filozofija predstavlja ćudoređe
i ne može zaboraviti Platona. Čak aiko primjesa ipri kraju
platonovskoga puta, i izgleda neizbježna, jedino misao,
skladna mudrost, osiigurava čistoću: za transcendentalni
se idealizam katarza preobrazila u filozofiju. Od katarti-
čkoga zanosa kakav se susreće u misterijama Platon,
kao što znamo, zadržava samo nesigurnu ulogu pjesni-
ka čiji bi zanos državi mogao koristiti tek pošto ga
mudraoi procijene, odaberu, pročiste.
Svetom je zanosu bliža aristotelovska katarza. Upravo
je ona i ostavila ime uobičajenom estetskom poimanju
katarze. Oponašajući strasti — od ushićenja do boli —
»ukrašenim jezikom« u kojem su najvažndji razmjer i
napjev (usp. O pjesničkom umijeću), duša istodobno
pristupa orgiji i čistoći. Posrijedi je pročišćenje duše i
tijela kroz heterogen i složen tok koji ide od »žuči« do
»vatre«, od »muške toplote« do »ushićenja razboritosti«.
Razmjer i napjev, dakle, bude nečisto, drugu stranu
razboritosti, strastveno—tjelesno— seksualno— muževno,

14 Usp. u pogledu katarze u grčkom svijetu, Louis Moulinier,

Le Pur et l’Im pu r dans la p en see d es Grecs, Klincksieck, 1952.
 ali ga dovode u sklad, raspoređuju ga drugačije no što
to čini mudračeva spoznaja. Oni tako smiruju freneti-
čno uzbuđenje (Platon je u Zakonima takvo koriištenje
ritma i razmjera dopuštao samo majci dok uspavljuje
dijete), donoseoi izvanjsko pravilo, pravilo pjesničkog
umijeća, koje premošćuje procjep između duše i tijela
naslijeđen od Platona. Platonovskoj smrti koja sadrži
uvjet čistoće Aristotel suprotstavlja čin pjesničkog pro-
čišćenja: sam po sebi nečist proces koji nas štiti od~žn
‘'žornoga samo ako u njega uronimo. Zazomo se, opona-
šano zvukom i smislom, ponavtja. Ni govora o tome da
ga uklonimo — shvatili smo posljednju Platonovu pouku,
nečistoga se nemoguće otarasiti; no, sada će po drugi
put postojati, i to različito od izvorne nečistoče. Ponav-
ljanje u ritmu i napjevu, dakle, u onome što još ndje ili
što više nije »smisao«, ali raspoređuje, odlaže, razlikuje
i određuje, čini skladnima trpnju, žuč, toplinu, ushiće-
n je . . . Benveniste »ritam« prevodi kao »biljeg« (trace)
i kao »vezivanje« (enchainement).* Prometej je »pod-
vrgnut ritmu« (rythme), mi kažemo »okovan« (enchai-
n e ) . . . Ponavljan'je zahvaćeno s ovu i ,s onu stranu jezi-
ka. Postoji govor spola, a to nije govor znanja — kao
da kaže Aristotel — i on je jedina moguća 'katarza. Ču-
jcmo taj govor i on kroz riječ koju oponaša podvostm-
č u j e u dragom registra ono što ona ne k a z u je ...

l'ilozojska tuga
i izgovorena analitičareva propast

Ta ivas poclska k atarza, k o ja će tok om više od dvije

lisiu e goilina d jclo v ati k ao m lađ a se stra iilozofije nepo-
mii l'jiivo sc snkobl javajući s n jom , ud aljava od čisto će,
ila'klc od kaiilov.skog ću d o ređ a koje je dugo vrem ena
11 j>i av 1jalo m oclcm im kodoviona i koje je vjern ije stano-

* II »l,;i niilion ile 'rvlhnve’ dans son expression linguistique«

111 -■ivi*11 i1.11 - gii'ku riječ ()v&/t6 prevodi kao form e (oblik), đispo-
•tintiit (i i i n i-i I) ili k;n> rvllnne (ritani).
vitom stoičkom platonizmu. Kroz »generalizaciju mak-
sima« Rant je, to se zna, u Osnovama metafizike ćudo-
ređa ili u Učenju o vrlini obasipao pohvalama »etičku
gimnastiku« koja će nas, zahvaljujući savjesti, učiniti
gospodarima vlastite ljage, a sama nam ta savjest do-
nosi slohodu i radost.
Kao veći skeptik, a na izvjestan način i kao veći
aristotelovac, Tlegel tiaprotiv odbacuje »mudrovanje« ko-
je tobože uklanja ljagu koja se njemu čini temeljnom.
Vjerojatno kao odjek grčkoga grada, on ne vidi druge
etike do etike čina. No isto tako sumnjičav prema kra-
snim estetičarskim dušama koje čistoću nalaze u izgra-
đivanju praznih oblika, on očito ne zadržava mimetičku
i orgijastičku Aristotelovu katarzu. Gubljenje temeljne
nečistoće jenski učitelj vidi u povijesnom činu; zapra-
vo, spolne nečistoće čiji će povijesni završetak pred-
stavljati brak. Ali — i upravo se ovdje tužno završava
i transcendentalni idealizam — želja (Lust), na taj na-
čin normalizirana da bi izbjegla zazornoj animalnosti
(Begierde), najednom tone u takvu otrcanost kao što su
tuga i šutnja. Kako? Hegel ne osuđuje nečistoću kao
nešto izvanjsko idealnoj savjesti-; mnogo dublje — ali i
lukavije — on misli da se ona može i mora sama od
sebe ukloniti u povijesno-društvenom činu. Ako se u
tome i razlikuje od Kanta, zbog toga ništa manje ne
dijeli njegovo osuđivanje (s/polne) nečistoće. Pridružuje
mu se u namjeri da saVjest zadrži odvojenom od Ijage
koja je ipak dijalektički sačinjava. U što se ljaga, nesta-
jući na putu Ideje, može pretvoriti ako li ne u negativno
naličje isavjesti, a to znači u manjak komunikacije i
riječi? Drugačije rečeno, ljaga koja u braku nestaje pre-
tvara se u . . . tugu. U tome se nije odviše odvojila od
vlastite Iogike prema kojoj predstavlja samo rub diskur-
sa: šutnju.15

15 Usp. A. Philonenko, »Note sur les concepts de souillure et

de purete dans l’idealisme allemand«, u Les Etuđes philosophi-
ques, br. 4, 1972, str. 481—493.
 Očito je đa analitičar iz ponora svoje šutnje ovlaš
dotiče prškazu te tuge koju je Hegei vidio u spolnoj
normalizaciji Ta je tuga za njega to očitija što je veoa
krutost njegove etike — utemeljene, kao što se to na
Zapadu priliči, na ostacima transcendentalnog idealizma.
No isto tako možemo ustvrditi da frojdovski stav, kao
dualistički i razoran, pomiče središte tih temelja. U tom
smislu on razastire tužnu analitičku šutnju nad čudno-
vatim, stranim govorom koji u pravom smislu riječi
razbija verbalnu komunikaciju (sačinjenu od znanja i
istine koje smo dpak razumjeli) pomoču uređaja kojj
oponaša strah, oduševljenje ili orgiju, a srodmiji je raz-
mjeru i napjevu nego Riječi. Postoji nekakav mimesis
(poistovjećivarije, kažemo mi) u analitičkom nizanju ka-
stracije. Samo je potrebno da se govor analitičareva tu-
mačenja (a me tek njegova književna ili teorijska dvoje-
zičnost) pokaže kadrim da bude analitički govor. Kao
protuteža čistooi 'koja se prepoznaje u tuzi razočaranja,
upravo »pjesnički« pomak analitičkog iskaza svjedoči o
njegovoj bliskosti, o zajedničkom životu sa zazomošću
i o njegovu »znanju« o njoj.
Mislim, ulkratiko, na posve mlimetičko poistovjećivanje
(prijenos i protu-prijcnos) analitičara s analiziranima.
To mu poistovjećivanje dopušta da umjesto njih poveže
ono što im, raskidano, donosi bolest i pustoš. Ono
dopušta regresiju sve do afekata koji se nasluouju u
prekidima diskursa, dopušta isto tako da potčinimo rit-
inti, da povezemo (da li se to naziva »osvješćivanjem« ?)
pukoiine govora, tužnog zbog toga što je okrenuo leđa
svom zazornom smislu. Ako ima analitičkog uživanja,
ono jc ovdje, u ovom posve pjesničkom mimesisu koji
pivsijcca arhitektum govora i ide od cenestezijske slike
<lo logičke :i fantazmatske artikulacije. Mada tirne ni-
p().■->I<> jcz.ik nc svodi na biologiju, izdvajajući se tuma-
<<iijcni od poi.slovjcćivanja, analitički je govor onaj go-
vor koji sc »utjelovljuje« u punom smislu riječi. Jedino
jc p<ul lim uvjclom analitički govor »katartičan«: pod
tim razumijemo da on, za analitičara kao i za analizi-
ranog, ne odgovara pročišćenju, vee ponovnom rođenju
sa zazornošću i protiv nje.

* * *
Ovaj će nas prvi, sve u svemu fenomenološki pregled
zazomosti sada povesti do izravnijeg razmatranja ana-
litičke teorije s jedne strane, povijesti religija s druge,
te konačno do razmatranja suvremenoga književnog
iskustva.
2

Č ega se bojim o

Kraljevska duša, prepuštena, u trenu-

tku zaborava, rakovici razvrata, ho-
botnici slabosti u značaju, morskom
psu pojedinačne zazornosti, udavu od-
sutnoga ćudoređa, i čudovišnom pužu
maloumnosti!
Lautreamont, M a lđ o ro rov a p jev a n ja

Objekt — ures strepnje

Kada psihoanaliza govori o objektu, govori o predmetu

želje kakav se gradi u edipskom trokutu. Prema tom
je liku otac nosilac zakona, a majka prototip objekta.
Upravo su na majku usredotočene, ne samo potreba da
Iprež’ivitmo, već prije svega prve mimetičke siklonosti.
j’Ona je drugi subjekt, objekt koji jamči za moje su-
ibjektno biće. Majka je moj prvi željni predmet koji se
može označiti.
Tek što smo nabacili ovu postavku, a ona nas bode
u oči svojim proturječjima i svojom krhkošću.
Ne postoje li prije toga (kronološki i logički govoreći),
ako li već ne objekti, a ono precf-objekti, polovi pri-
vlačenja kod kojih tražimo zrak, hranu, kretanje? Ne
postoji li također, i to u procesu kojim majku posta-
vl jamo kao drugoga, niz polu-objekata koji obilježavaju
piijcl az između stanja nerazliikovanja i stanja razabi-
rauja (subjekt/objekt): onih objekata koje Winnicott
upravo i zove »prijelaznima«?1 Ne postoji li napokon
i'ilavo slupnjcvanje među modalitetima razdvajanja:1

1 lk|i. naročito, Processus d e m aturation chez l’enfant, Paris,

l'nv»1, 1070; J e ct Rdalite, Payot, Pariz, 1975.
stvam o odbijanje od gmdi, imaginamo lišavanje dava-
nja kao odnosa prema majci, naposljetku i simbolička
kastracija koja se uklapa u Edipa? Stupnjevanje koje,
kako je to sjajno izrekao Lacan, sačinjava odnos objek-
ta utoliko što je ono uvijek »sredstvo kojim se prikri-
va, uikrašava temeljni temelj strepnje (Seminaire, 1956—
— 1957)?
Pitanjem je o objektu poljuljama, odnosno dovedena
u pitanje čitava frojdovska konstmkcija. Narcizam: po-
čevši od čega ili od kada narcizam dopušta da od njega
postane jači spolni nagon koji predstavlja nagon prema
dmgome? Potiskivanje: koji tip potiskivanja vodi do
simboliziranja te, dakle, do označivog objekta, a koji,
naprotiv, priječi put simboliziranju i strovaljuje nagon
u bezobjektnost asimbolije ili u samoobjektnost soma-
tizacije? Odnos između nesvjesnoga i jezika: kakav udio
imaju ovladavanje jezikom ili jezična djelatnost u
ustanovljenju i u preobražajima objektne relacije?
Upravo u vezi s fobijom maloga Hansa Freud naj-
jasnije načinje ovo odlučujuće pitanje za ustanovljenje
subjekta, naime relaciju prema objektu.2 Strah i objekt
se namah pridmžuju jedan dragome. Je li to slučajno?
Freudov rad na tom predmetu sigurno nije bio vođen
beskonačnim i nesigurnim poiistovjeeivanjima histerič-
nih bolesnika. Prisilno mu je premišljanje — koje ne-

2 Usp. Analiza fo b ije jedn og petogodišnjeg d ječa k a /»Mali

Hans«/ (1909), u Pronađena psihoanaliza, Naprijed, Zagreb, 1987,
preveo Boris Buden. Kasnije Freud ponovo spominje »zagonet-
ne fobije iz najranijeg djetinjstva«, te ih izričito definira kao
»reakcije na opasnost od gubitka objekta«. Da su tu posrijedi
(u fantazmatskom pogledu) veoma arhaične reakcije Freud su-
gerira pomišljajući na odnos između dječje fobije od životinjica
ili oluja, na primjer, i »atrofiranih ostataka urođene pripravno-
sti na stvarne opasnosti koja je kod ostalih životinja tako jasno
razvijena«. No, zbog toga ništa manje ne zaključuje da je »za
čovjeka svojstven samo onaj dio toga nasljeđa koji se ođnosi
na gubitak objekta« (Inhibicije, sim ptom i, anksioznost, 1925)
čime sc razmišljanje o fobiji jasno smješta u problematski
obzor odnosa prema objektu. Ostaje da razjasnimo ovisnost tog
odnosa o simboličkoj funkciji, a posebno o jeziku iz kojeg on,
pored same mogućnosti, izvlači i sve svoje varijante.
prestano izgrađuje neke znaikove da bi u obiteljskoj
grobnici što bolje zaštitilo neku svetinju koje nema —
u ovom pitanju bez sumnje više poslužilo. No, zašto
upravo fobija najlakše dopušta da se načne pitanje o
relaciji prema objektu? Zašto strah i objekt?
Suočeni sa stanjem krajnje nevolje što nam ga pre-
dočava dječak kojii nam daje da ga čujemo, ali je ne-
sposoban da učini da ga razumijemo, mi odrasli upotre-
bljavamo riječ »strah«. Trauma rođenja prema Ranku,
odnosno prekid ravnoteže u povezivanju nagona kakvo
pripremaju majčin omotač (Bion) za vrijeme života u
maternici i »uspješne primalne terapije«, teorijske su
umotvorine: one racionaliziraju »nulto stanic« subiek-
ta, vjerojatno kao nulto stanje teorije suočene s dje-
tefovTm ne-rečenim. Strah bi, dakle, u prvom značenju
mogao biti prekiđ bio-nagons'ke ravnoteže. Ustanovljenje
bi objektne relacdje onda bilo reiteracija straha koji po-
vremeno smjenjuje optimalna, ali prolazna ravnoteža.
Strah i objekt idu uporedo sve dok jedan ne potisne
drugi. No, kome od nas to u potpunosti uspijeva?

Hans se boji onoga što se ne može imenovati

Međutim, strah o kojem se može govoriti, dakle, strah

koji ima neki označiv objekt, jest kasniji i logičniji
proizvod koji na sebe preuzima sva ranija uzbuđenja
iicpiredočivoga prvobitnog straha. Izgovoreni se strah,
dakle, onaj koji slijedi iz jezika i koji je nužno uzet
od Edipa, prikazuje kao strah od nekog nevjerojatnog
objekta za koji se ispostavlja da je nadomjestak za neki
dmgi. Za neki drugi »objekt«? Upravo u to vjeruje
Iivud đok sluša priču maloga Hansa koji se boji konja.
()u u tome otkriva strah od kastracije: od kastracije
'.|)i)li)og organa koji »manjka« njegovoj majci, od gu-
Ivilka svoga Vlastitog organa, od grešne želje da istom
■..ik.ui'iiju iT.i istoj smrti podvrgne svog oca, itđ.
Ovo je začudno točno, ali ne posvema. Ono što zapa-
ii ju |c u Mansovu slučaju, koli'ko god da je malen, a i

4.3
Fivuil se 'loinc iieprcslano čudi, jest njegova čudesna
vcrhalna iimjcfinost: on s upečatljivom pohlepom i ta-
lcnlom usvaja i vjerno oponaša jezik. U želji da svemu
dadnc imc, sudara se s . . . onim što se ne može imeno-
vali: hukom s ulice, neprekidnim kretanjem prometa
i konjima pred kućom, sa žestinom s kojom se otac,
novi obraćenik na psihoanalizu, zanima za njegovo tije-
lo, za njegovu ljubav prema djevojčicama, za njegove
pričc i sanjarije koje (otac) svom silom hoče protuma-
čiti kao seksualne; pomalo neuhvatljivom, pomalo
krhkom majčinom prisutnošću. . . Sve se ovo, što već
ima puno smisla za Hansa, premda još riije idobilo svo-
je značenje, bez sumnje dijeli, kao što kaže Freud, izme-
đu nagona za narcističkim očuvanjem i spolnoga nago-
na. Sve se ovo nužno kriistalizira u Hansovu epistemo-
filijskom iskustvu, jer on želi upoznati sebe i sve upo-
znati; a posebno želi upoznati ono što naizgled manjka
njegovoj majci ili bi njemu moglo manjkati.
No, u općenitijem smislu, fobija prema konjima po-
staje hijeroglif koji sažima sve strahove, od onih koje
se može do onih koje se ne može imenovati. Od arhaič-
nih strahova pa do strahova kojima je popraćeno uče-
nje jezika, a istodobno i učenje o tijelu, o ulici, o živo-
tinjama, Ijudim a. . . Iskaz »bojati se konja« jest taj
hijeroglif koji ima logiku metafore i halucinacije. Po-
moću označitelja predmeta fobije, »konj«, on označava
nagonsku ekonomiju kojoj manjka objekl: taj konglo-
merat bezimenoga straha, odbijanja i lišavanja koji u
pravom smislu riječi pripadaju neiskazivome. Predmet
fobije dolazi namjesto objektnih stanja nagona,3 te pre-

3 »Veoma je lako moguće da se, prije no što ja i ono ne

budu jasno razlučeni, prije nastanka nad-ja, psihički aparat po-
služi drugačijim metodama obrane od onih koje će koristiti
kada ovi stadiji organizacije jednom budu dosegnuti«, piše
Freud u djelu In hibicije, sim ptom i, anksioznost. Prethodno uka-
zavši na to da termin obrana, suprotno osobitijem terminu po-
tiskivanja, obuhvaća sve procese kojima se ja štiti od zahtjeva
svojih nagona, Freud kao da navedenom tvrdnjom zalazi u
predjele u kojima su, mada samo ja kao takvo ne postoji, na
uzima na sebe sve slucajeve nagona, kao i želje, koji se
razočarao u svojim objektima ili okrenuo od njih.
Metafora koja treba da predoči sam manjak (a ne
njegove posljedice koje predstavljaju prijelazni objekti
i njihov slijed, objekti »a« željenoga traganja) ustanov-
ljuje se uslijed djelovanja siimbolizirajuće instancije.
'Taj simbolički zakon ne pripada nužno tipu nađ-ja, nego
se također može uvući i u ja i u ja-ideal.

Fobija — manjkava teorija o manjku

Kao metafora o manjku kao takvom, fobija nosi biljeg

krhkosti subjektova označiteljskog sustava. Naravno,
valja shvatiti da ta metafora nije zapisana u verbalnoj
retorici, već u heterogenosti psihičkog sustava, sačinje-
nog od zastupnika nagona i od predodžbi o stvarima,
vezanih uz verbalne predodžbe. Mladost maloga Hansa
ne objašnjava sve u toj krhkosti označiteljskog sustava
koji prisiljava metaforu da se pretvori u nagon i obrnu-
to. Također moramo povjerovati da, kao što to potvr-
đuju odrasli fobični bolesnici, nešto u tom simboličkom
zakonu koji pripada funkciji oca ostaje nejasno kod
Edipa kao tvorca subjekta. Ne igra li se Hansov otac
malko odviše majke koju je zasjenio? Ne traži li odviše
profesorovo jamstvo? Ako je fobija metafora koja se
prevarila u pogledu svog mjesta, te napušta jezik da bi
prešla u nagon i viziju, to znači da otac nimalo ne go-
spodari sitaucijom, bez obzira na to da li je on subjek-
lov otac ili otac njegove majke.
Freud to potpuno razumije. Nakon prvih izjava Han-
sova oca, on tom Hermu sugerira da se pozove na sje-

dji lu dn ig ačiji mođaliteti obran e, različni od potiskivanja. Jesu

li lu tnožda posrijedi obrambene sposobnosti nastale na osnovu
prnpočelnoga potiskivanja? Jedina moć simboličkoga koje je
več oduvijck ovdje, ali djeluje u okviru svog modaliteta pred-
/iiaka, pred-smisla (preko-znaka, preko-smisla), koji mi shva-
ćniuo kao »seiniolički«? Zar se »objekt« fobije, kao i zazorno,
in- nnla/e na ovom putu što ga je prokrčio Freud?
ćanje svoga sina i da pokuša, makar i uz pomoć brkova
i naočala, zauzeti mjesto konja.
Postupak je očito uspješan, u svakom slučaju do
izvjesne mjere, jer Hans prihvaća igru i baca se na
stvaranje . . . drugih metafora o svom strahu od onoga
što se ne može imenovati, kroz retoriku koja se na
trenutke čisti od nagona ili koja ga, štoviše, čini hi-
steričnim. Strah se, zapravo, uklanja u korist gađenja
prema malinovcu kod kojega jedino boja podsjeća na
rez posjekotine . . .
No, da li je fobija uistinu nestala? Izgleda da nije.
I to barem iz dva razloga.
Najprije, frojdovski postupak, kada na polove obitelj-
skog trokuta vraća ono što nam se ukazalo kao strah
od onoga što se ne može imenovati — istrah od manjka
i od kastracije? — zapravo produžava fobiju. Postupak
đaje za pravo fobičnom bolesmiku. Freud daje za pravo
Hansu; ti ne možeš drugo nego da se bojiš kastracije,
a na tvome strahu ja temeljim istinu svoje teorije. Sa-
mim time, on taj strah racionalizira i ta racionalizacija,
premda zaista, zbog prijenosa, također predstavlja raz-
radu, dijelom i dalje predstavlja protu-ulaganje fobije.
Postoji opasnost da stanovito upravljanje analitičkim
liječenjem ne bude ništa drugo doli protu-fobijski tret-
man, ako se to liječenje drži razine pričina, a ne spušta
se, nakon prolaska kroz tu razinu, do istanoanijiih meha-
nizama ove metaforičke razrade što je predstavljaju
iskaz i »objekt« fobije, utoliko što je taj objekt zastup-
nik nagona, a ne nekoga već prisutnog objekta. Zapra-
vo, kako to Freud prvi i priznaje, izgleda da analitički
aparat mije primjeren fobijskom sažimanju, jer ga ne
rnože razbiti:
U tvorbi fobije iz nesvjesnih misli dolazi do zgušnjava-
nja; stoga put analize nikada ne može ponoviti razvojni
tok neuroze.4

4 Mali Hans, u Pronađena psihoanaliza, nav. dj., str. 186.

 Ovo utvrđivanje činjenica očevidno samo uspostavlja
razliku između analitičkoga procesa i procesa neurot-
skoga sažimanja. No, isto bismo ga tako mogli shvatiti
kao napuštanje koje se odvija kroz linearni i transfe-
rencijalni postupak analize (tim više što se ona često
vodi na razini imaginarnoga, pa čak i na razini nad-ja),
kao napuštanje mehanizama sažimanja ikoji stoje na če-
lu rada fobije. U pristupu tim mehanizmima, oni bi od
nas zajedno zahtijevali da se vratimo na rad introjek-
cije kao i da posebnu pažnju posvetimo pomjeranjima
i sažimanjima označiteljskog lanca.
Nasuprot tome, vođenje bi se računa o toj metaforič-
nosti sastojalo u promatranju fobičnog bolesnika kao
subjekta kojem metaforičnost manjka. Nesposoban da
stvara metafore šanib pomo'ču žnakova, stvara ih u sa-
moj nagonskoj građi, a jedina retorika za koju je spo-
soban jest retorika afekta, projiciranog i često izraže-
nog u slikama. Do analize će tada biti da stanjima straha
koja se mogu i koja se ne mogu imenovati vrati sje-
ćanje, dakle, jezik, ali inzistirajući na onome što se ime-
novati ne može, a koje saoinjava ono što je u nesvjesno-
me najnepnistupačnije. Bit će također riječ o tome da
sc analiziranome, u istoj vremenosti i u istoj logici, pre-
dooi praznina na kojoj počiva dgra s označiteljem i pri-
marnim procesima. Ta su praznina i proizvoljnost igre
najistinskiji ekvivalent straha. No, zar to nije skretanje_
anialitičkoga procesa prema književnosti, čak prema sti-
l'istiici? Ne znači li to da od analitičara tražimo da se
I>;ivi stilom, da »piše« umjesto da »tumači«? Ne znači
li lo, lakođer, postavljanje fetišističkog zaslona, zaslona
i ijcči, pred strah koji nas rastače?
ro/.najcmo fetišističku epizodu, svojstvenu odvijanju
lohije. Možda je neizbježno da fetiš, kada se subjekt
Miori s činjeničnošću objektnog odnosa, kada se postavi
nniirsio manjka na kojem se taj odnos temelji, postane
i lem enia i nesigurna, ali neophodna slamka spasa. Ali
/.n npiavo jezik nije naš krajnji i neodvojivi fetiš? Je-
zik koji počiva baš na fetišističkom nijekanju (»znam to,
ali ipak«, »znak nije stvar, ali ipak«, »majka se ne može
imenovati, ali ja ipak govorim«, itd). definira nas u na-
šoj suštiini govomoga bića. Kao utemeljitelj, možda se
jedino fetišizam »jezika« ne da analizirati.
Pisanje bi, umjetnost općenito, onda bilo, čak ne po-
stupak, već »vještina postupanja« s fobijom. Mali je
Hans postao operni režiser.
Napokon, a to je drugi razlog zbog ikojega fobija ne
nestaje, nego se neprimjetno zavlači iza jezika, objekt
je fobije proto-pismo, a obrnuto, svako je korištenje
govora, bar kad je posrijedi pismo, jezik straha. Mi-
slim reći, jezik manjka kao takvog, onoga manjka koji
na svoje mjesto stavlja znak, subjekt i objekt. Ne jezik
željne razmjene poruka ili objekata koji se predaju u
okviru društvenog ugovora o komunikaciji i želji s onu
stranu manjka. Nego jezik manjka, straha koji taj je-
zik načinje i oivičuje. 'Onaj tko nastoji govoriti o tom
»još neumjesnom«, o toj neumjesnosti, očito ide natra-
ške, polazeći od nekog konačnog ovladavarija lingvistie-
kim i retoričkim kodom. No, u krajnjoj se liniji osla-
nja na strah: na strašni i zazorni referent. Taj diskurs
!susrećemo u snovima ili kada nas okrzne smrt, zbog
čega gubirno isiigurnost u kojoj nas inače drži automat-
ska upotreba govora, sigurnost da smo mi mi, to jest
nedodiirljivi, nepromjenljivi, besmrtni. No pisac je stal-
no suočen s tim jezikom. Pisac: fobična osoba kojoj
uspijeva kovati metafore kako ne bi od straha umro,
već da bi uskrsnuo u znakovima.

»Bojim se đa će me ugristi« ili »bojim se da ću ugristi«?

Pa ipak, ne prikriva li strah agresiju, nasilje koje se s

oibratnim predznakom vraća izvoru? Sto je bilo na po-
četku: manjak, uskrata, prapočetni strah ili pak silovi-
tost odbacivanja, agresivnost, smrtonosni nagon za smr-
ću? Freud je napustio začarani krug uzroka i posljedi-
ce, kokoške i jajeta, otkrivajući složeno biće, posvema
strano anđeoskoj naravi rusoovskog djeteta. U isto vri-
jeme kada i Edipa, otkrio je i dječju seksualnost, per-
verznu i polimorfnu, koja u sebi već nosi želju i smrt.
No, a u tome i jest njegov majstorsfci potez, popratio
je tu »datost« posve simboličkom kauzalnošću kojom se
ona ne pretvara samo u ravnotežu, nego i u propast zbog
svog temeljnog determinizma. Posrijedi je oblikovna, tei
u krajnjoji liniji i odredbena uloga jezičkoga, simbolič-|
kog odnosa. Od uskrate koju dijete trpi zbog majčine
odsutnosti pa do očevih zabrana od kojih se simboli-
zam sastoji, ovaj odnos prati, oblikuje i razrađuje na-
gonsku agresivnost koja se, prema tome, nikada ne jav-
ija u »čistom« stanjiu. Reći ćemo onda da su manjak
i agresivnost kronološfci razdvojivi, ali logički fcoeiksten-
zivni. Agresivnost nam se ukazuje kao odgovor na pra-
početnu uskratu fcoja se osjeća još od obmane nazvane
»primarnim naroizmom«; ona se samo sveti zbog po-
četnih frustracija. No, ono što o njihovom odnosu mo-
žemo saznati jest da su i manjak i agresivnost jedno
drugome primjereni. Govorimo li samo o manjku, to se
svodi na prisilno odbijanje agresivnosti; govorimo li
pak samo o njoj, za'boravljajući manjafc, prijenos pred-
stavljamo kao paranoioan.
»Bojdm se korija, bojim se da će me ugristi.« Strah
se i agresivnost što će me zaštititi od ovog ili onog
nzroka, kojem se mjesto još ne može odrediti, projici-
raju i vraćaju mi se izvana: »ugrožen sam«. Pričin
U'tjelovljenja pomoou kojeg nastojim izaći iz straha (utje-
lovljujem dio majčina tijela, njezinu dojku, i tako je
/;Kliv.avam) ništa me manje ne ugrožava, jer siam, zato
šio u isto vrijeme učim govoriti, već obuzet simbolič-
Koin i očinskom zabranom. Pred naletom ove druge, po-
•ivc simboličke prijetnje, pokušavam drugačiji pothvat:
ni- proždirem to jja, proždiran sam od njega, od nekog
hviVg, dakle, (on, netko treći) me proždire.
 Ovo je sintaktičko stavljanje u pasiv koje najavljuje
i subjektovu isposobnost da dođe na mjesto objekta kor-
ijenita etapa u ustanovljenju subjiektivnosti. Koliko pri-
če oko izričaja »dijete tuku«, koliko napora da nauči-
mo tvorbu pasivnih rečenioa u jezicima u kojima po-
stoji taj lik. Primijetimo ovdje da je i logici ustanovlje-
nja fobijskog objekta neophodno potreban ovaj postu-
pak stavljanja u pasiv. Usporedno s ustanovljenjem ozna-
čiteljske funkcije, fobija koja također djeluje pod utje-
cajem cenzure i potiskivanja pomjeranje o'bavlja izvr-
tanjem znaka (aktivno postaje pasivno) prije no što
počne graditi metafore.
Tek nakon tog izokretanja mogu »konj« ili »pas« po-
stati metaforom mojih praznih i utjeloviteljskih ustiju
koja me prijeteči promatraju izvana. Zato što su pre-
tjerano određeni, kao i sve metafore, u tom su »konju«,
u tom »psu« isto tako sadržani brzina, trk, bijeg, kre-
tanje, ulica, promet, vozila, šetnje — sav taj svijet drugih
osoba prema kojem one izmiču i lcamo, da bih se spa-
sila, i sama nastojim uzmaknuti. No, opterećeno kriv-
njom, spriječeno, »ja« se vraća, »ja« ise povlači, »ja«
se opet susreće s tjeskobom: »ja« se boji.
Čega?
Tek se u tom trenutku javlja neko quid, bremenito
svim značenjima objektnih i predobjektnih odnosa, svom
težinom pritiskujući korelativno »ja«, a ne kao prazan
znak. To znači ustanovljenje objekta koji predstavlja
halucinaciju. Fobijs'kli objeikit predstavlja složenu raz-
radu koja već obuhvaća logičke i lingvističke postupke
koji jesu pokušaji nagonske introjekcije, ali naznačuju
neuspjeh introjekcije utjelovljenoga. Ako utjelovljenje
označava put prema ustanovljenju objekta, fobija pred-
stavljla neuspjeh popratne nagonske introjekcije.
Prililcu da ocijenimo važnost oralnosti u ovoj stvari pru-
ža nam fobija jedne djevojčice, koju u okviru svoga se-
minara komentira Anna Freud.5 Činjenica da je riječ o
djevojčici Ikoja se boji da će je iproždrijeti pas možda
nije nevažna u naglašavanju oralnosti i stavljanja u pa-
siv. Stoviše, fobija je uslijedila nakon razdvaijanja od
majike, potom nakon ponovnog sastanka, u času kada
majka već pripada drugome. Čudnovato, što je kod San-
dy fobija jače izražena, to ona više govori: promatrači-
ca zapravo utvrđuje da govori s prostačkim naglaskom,
da je blagorječiva, da u dobi od tri i pol godine »govo-
ri mnoigo, ima bogat rječnik, lakoću izražavanja i za-
bavlja se poinavljanjem čudnih i teških riječi«.
. . . Ustdma kojia su mi ispunjena riječima, a ne maj-
kiom koja će mi ubuduće manjkati više nego ikada, go-
voreći, razrađujem taj manjak, kao i agresivnost ko-
jom je popraćen. Međutim, oralna se djelatnost iz koje
proizlazi lingvistički označitelj ovom prigodom poduda-
ra s temom proždiranja kojiu metafora o »psu« prven-
slveno pokriva. No, s pravom ćemo pretpostaviti da je
svaka verbalizacijska djelatnost, imenovala ona ili ne
neki fobijski objekt u vezi s oralnošou, pokušaj intro-
jekeije utjelovljenoga. 'U tom je smislu verbalizacija
oduvijek suočena sa »za-zomim« što ga predstavlja ob-
jekt fobiije. Učenje se jezika odvija kao pokušaj da ipo-
svojimo neki oralni »objekt« koji se otima, a nužno izob-
l'ičena halucinacija o njemu nas ugrožava izvana. Sve
vcće Sandyno zanimanje za jezik, već prema tome kako
ia.ste njiezina fobiija, verbalne igre kojima se prepu-
šln, pridružuju ise snažnoj verbalnoj djelatnosti malo-
ga I lansa o kojioj smo govorili.
Tom sc odnosu između fobije i jezika kod djeteta mo-
/,c siipiolstaviti uobičajeno promatranje fobičnog dis-

" llsp. Amidiese Schnurmann, »Observation of a phobia« (izla-

rimit' na seminaru Anne Freud, 1946), u Psychoanalytic Study oj
tlu' riiilil, sv. rri/IV, str. 253—270.
kursa odrasle osobe. Značajka je govora odrasloga fo-
bičnog pacijienta također izuzetna okretnost. No, kao
da je ta vrtoglava umješnost izgubila smisao, svom br-
zinom hitajuoi preko nedirnutog i nedodirljivog pono-
ra o kojem nam samo afekt na trenutke daje, Čak i ne
znak, nego signal. To znači da je jezik sada postao pro-
tufobijski objekt koji više ne fgra ulogu elementa u
promašenoj introjekciji koja u dječjoj fobiji može iza-
zvati pojavu tjeskobe zbog prapočetnoga manjka. Ana-
liza je tih struktura prisiijena da se provlači kroz oka
na mreži neizrečenoiga da bi dospjela do smisla diskur-
sa koji je u tolikoj mjeri zabarikadiran.
Dijete s fobijskim epizodama ne ide tako daleko. Nje-
gov je simptom, zato što ga izriče, već razrada fobije.
Logičkim i lingvističkim radom kojem se ono u isto vri-
jeme prepušta, njegov simptom dospijeva do složene i
dvosmislene razrade. Fobijska se haiucinacija tada na-
lazi na pola puta između priznanja želje i protufobij-
ske konstrukcije: još nema obrambenog diskursa pre-
punog šdfri koji suviše zna i savršeno barata svojim oib-
je'ktima; no, isto ta'ko, nema ni prepoznavanja objekta
mianjka kao predmeta želje. Objekt je fobije upravo iz-
bjegavanje odabira, on nastoji da subjekt zadrži daleko
od odluke onoliko dugo koliko mu je to moguće, i to
ne blokiranjem simboliziranja od strane nad-ja ni asim-
bolijom, već naprotiv, sažimanjem jaki'h simboličkih
đjelatnosti koje završava heterogenim aglomeratom što
ga predstavlja fobijiska halucinacija.

/
Halucinacija ničega

Metafora, rekli smo ranije. I više od toga. Kretanju po-

mjeranja i sažimanja koji upravljaju njiezinim obliko-
vanjem pristupa. naime, nagonska đimenzija (na koju
upozorava strah) kojia ima vrijednost anafore, pokaza-
telja, što upućuje na nešto drugo, na ne-s:tvar, na ne-
prepoznatljivo. O'bjekt je fobija u tom ismislu halucina-
cija ničega: metafora koja predstavlja anaforu ničega.
 Što je »ništa«? — pita se analitičar da bi, nakon »us-
/krate«, »frustracije«, »manjka«, dtd., odgovorio: »maj-
čin falu s*/ A to, s njegova gledišta, i nije netočno. No
takav stav razumijeva, radi izazivanja straha, preo'b-
razbu suočavanja s nemogućim objektom (tim majči-
ndm falusom kojii ne postoji) ,u pričin želje. Slijedeći
vlastiti strah, nalazim tako svoju želju i vezujem se uz
nju. Napuštam laniac disikursa pomoću kojcg sam izgra-
dila svoju halucinaciju, svoju slabo'st i snagu, svoj ka-
pital i svoju propast.
I upravo tu pjsanje odmjenjuje fobično dijete ka-
kvo mi iesmo, utoliko što govorimo tek zbog strepnie.
Suooavanje sa za-zornim ne preobmžiava se pisanjem
u pričin želje. Pisanjie, naprotiv, razvija njegove logičke
i psiho-nagonske strategije koje sačinjavaju metaforu-
-halucinaoiju koja se pogrešno naziva »dbjektom fobi-
je«. Ako svi i jesmo fobični u tom smislu da nas, pod
uvjetom da je netko odagna, na govorenje navodi strep-
nja, ne boje se svi velikih konja ili njihovih gubica ko-
je grizu. Hans je jednositavno' počeo pisati ranije od
di'ugih, odnosno uprizorio je, u okviiru piisanja koje je
olnfhvatilo njegov životni prostor zajedno sa svim sta-
i'islima, i to tako da siu se utjelovile kao da su od krvi
i mesa (konj), one vidove logike koji nas sačinjavaju kao
hića zazornosti i/ili kao simbolička bića. Bio je »pisac«,
pivrano sazrio i . . . promašen. Odrastao pisac, proma-
•■•<•11 ili ne (no koji možda nikada ne gubi iz vida obje
moi’iićnosti), neprestano se vraoa mehanizmima simbo-
li/iianja, u okviru samoga jezika, da bi u tom postupku
vjivnog vraćanja, a ne u objektu što ga taj postupalk
Itin'iiii je 'ili proizvodi, proinašao pražnjenjle strepnje . . .
m pivd čim.

I'nbii'ui iKirciztirn

I iilnja dosiovce dovodi na pozornicu nestalnost objekt-

m»(■ odnosa. Ta nas ncpostojanost »objekta« u fobij-
slonn »kinnpi’omisu« — koja se iisto tako rnože proma-

s.i
trati u pojedinim psihotičkim strukturama — može na-
vesti na to da razmotrimo tvorbu o kojoj je riječ, ne
s gledišta objektnog ođnosa, nego njemu suprotstavlje-
nog korelata, narcizma. I tu se sudaramo s poteškoća-
ma analitičke teorije koje se ovoga puta vezuju uz po-
stulat o primamom narcizmu što slijedi iz aiutoerotiz-
ma, te s prisilnim stvaranjem misli koju predstavlja
dodjeljivanje nekog subjekta tom arhajčnom, predling-
vističkom narcizmu koji sve u svemu upućuje na sftribi-
ozu majika:dijete. Freud se odlučuje za sljedeću poteš-
fcbću: postulirajući postojanje dvaju tipova nagona,
spolnih nagona usmjerenih prema dmgome i nagona ja
koji teže samoočuvanju, on kao da ovim posljeđnjima
pridaje prevagu u fobijskom simptomu.

No, kolikogod u fobiji bila čista pobjeda snaga koje se

protive seksualnosti, toliko ipak kompromisna priroda bo-
lesti ne dopušta da potisnuto ostane samo na tome.6

Tako, čak asko spolni nagoni ponovo i prevladaju

kod Hansa, i to uz nesnosnu pomoć kojom su opsjednuti
otac i psihoanalitičar, priisustvujemo pobjedi »snaga ko-
je se protive sćksualnosti«. Tafcav narcizam postavlja
bar dva problema. Kako se može objasniti njegova sna-
ga koja nadjačava objektni nagon? Kako to da se on,
fcoliko god bio nadmoćniji, na koncu ne pretvara u au-
tizam?
Stanovita bi biološka konstitucija, zagonetna, ali za-
misliva, mogla djelomično odgovoriti na prvo pitanje.
Pa ipak je ovdje, izgleda, u pitanju neuspjeh trijangu-
lamog odnosa koji jedini daje osnovu za postojanje
nekog objekta. U krajnjoj liniji, takozvani narcistički
nagoin prevladava tek ako nestalnost očinske metafore
spriječi subjekt da nađe mjesto u trijadskoj strukturi
koja njegovim nagonima pruža neki objekt. To znači
da je objektnost nagona kasnija, gotovo nebitna poja-

6 Mali Hans, nav. dj., str. 231.

va. I 'rrije slučajno što Freud pitanje o predmetu nago-
na podređujie stišavanju, ako ne i gašenju nagona.

Objekt nagona je ono na čemu ili posredstvom čega na-

gon može postići svoj cilj. On predstavlja ono najpro-
mjenljivije na nagonu i s njim izvorno nije povezan (isti-
canje moje), nego mu je dodijeljen samo zbog svoje
sposobnosti da omogući zadovoljenje.7

A to je posve razumljivo ako objekt shvatimo u pu-

nom smislu rijeei, kao korelat subjekta u simboličkom
lancu. Samo instancija ooa, utoliko što uvodi simbolič-
ku dimenziju između »subjekta« (djeteta) i »objekta«
(majke), može uroditi takvim strogo objektnim odno-
som. Bez toga se ono što nazivamo »narcizmom«, mada
nema ni nužno ulogu čuvara, pretvara u provalu čistog
nagona bez obje'kta koja ugrožava svaki identitet, pa
čak i identitet samog subjekta. Tada se nalazimo pred
psihozom.

»Pređmet« fobične želje: znakovi

No, interes halucinatorne metafore fobične osobe leži

upravo u tome što ona, premda predstavlja pobjedu
»snaga koje se protive seksualnosti, za sebe pronalazi
nek'i određeni »predmet«. Kakav? To neče biti predmet
spulnog nagona, majka i dijelovi njezina tijela ili nje-
zini zastupnici, kao ni neki neutralan referent, nego . . .
sama simbolička djelatnost. Što je ona često erotiz'ira-
ii,i, le što, u tom slučaju, uz fobiju pridolazi još i pri-
sil.i, ništa ne oduzima originalnosti strukture. A ona
se sasloji u sljedećem: u samu se simboličnost ulaže na-
l'un koji nijc objcktan u klasičnom smislu riječi (nije
pusri jedi prcdmcl potrebe ili želje), te koji isto tako nije
uau islički (ne vraća se da bi se oborio na subjekt niti
(la njega obori). Budući da nije riječ o spolnom nagonu,
on niječe pilanje o raziici između spolova, a subjekt u

' »Nar'.utii i njihove sndbinc« (1915), u Budućnost jedn e ihi-

Nitpi i jril, Za|*rch, 1986, preveo Boris Buden.
 hojem obitava može pokazivati homoseksualne simpto-
me ostajući na njih ravnodušan u pravom smislu riječi:
on u tom nije prisutan. Ako jje isitina da je to ulaganje
u simboličnost kao u jedino mjesto nagona i želje po-
istupak očuvanja, očito je da na taj način nije očuvano
zrcalno ja — odraz majčina falusa: naprotiv, ja je ovdje
prije nedoreeeno. No, zato se čudesno uzdiže subjekt,
utoliko što je korelat očinske metafbre, s onu stranu
slabljenjia njezine potpore: dakle, subjekt kao korelat
Dnugoga.
Zastupnik očeve uloge zauzima mjesto ugodnog maj-
činskog objekta kioji rnanjba. Jezik umjesto ugodnih
grudi. Diskurs namjesto majčine skrbi. Očinstvo više u
i vezi s ja-idealom nego s nad-ja. Možemo varirati vanj-
ske oblike u kojima talj utjecaj Drugoga, zamjenjujuei
objekt i odmjenjujući narcizam, proizvodi haluoinant-
nu metaforu. Strah i opčinjenost. Tijelo (našeg ja) i
(seksualmi) objekt svakako kroz to prolaze.
Zazornost — raspuće fobije, opsesije i perverzije —
dijeli istu ekonomiju. Gađenje koje se tu naslućuje ne
poprima vid hisiteričnog preobraćenja: ovo je preobra-
ćenjie simptom ja koje se, satrveno zbog nekog »neugod-
nog objektia«, od njega odvraća, proeišćava i povraća
ga. U zazornosti, čitava je piolbuna u biću. U biću jezika.
Suprotno od histerije koja izaziva simboličko, neće s
njim imati posla ili ga zavodi, ali ga ne proizvodi, sub-
jekt je zazonnjsti Visoko^prođuktivan u kulturi. Njezin
Je^šimptom odbacivanje i ponovna izgradnia jezika.

Stremljenje k apokalipsi: viđenje

Govorimo li u povodu toga nestalnog »objekta« o halu-

cinaciji, neposredno sugeriramo da u fobijskoj obmani
(poiSJtoji skopiično ulaganje, te u najmanju ruku speku-
iliativno ulaganje u zazornome. Izmičući, bježeći, zbunju-
jući, taj je ne-objekt uhvatljiv tek kao znak. Održava se
ipoisredstvom predodžbe, dakle, viđenja. Vizualna halu-
cinacija kojia u krajnjoj liniji obuhvaća oistale (auditiv-
ne, taktilne. . . ) haludnacije i koja, svojim upađom u
isimboličnost, pod normalniim okolnostima mirnu i neu-
tralnu, predocava subjektovu želju. Za odsutni objdkt,
znak. Za želju za onim što manjka, vizualna halucina-
oija. Štoviše, ulaganje pogleda, uporedo sa simboličkom\
prevlašću koja odmjenjuje narcizam, često vodi do vo-I
ajerskih »usputnosti« u fobijii. Voajerstvo je strukturali
na nužnost u ustanovljenju objekTnog odnosa, pokazuje
se svaki puta kada objekt kolebljivo naginje zazornome,
a u pravu se perveziju pretvara tek zbog neuspjelog sim-
boliziranja nestalne veze subjekt/objekt. Pisanje je o I
zazornosti popraćeno voajerstvom'. Prekidanje toga pi-
sanja voajerstvo pretvara u perverziju.8

Tvrđava

Kao projiicirana metafbra ila halucinacija, fobijski nas

je objekt s jedne strane doveo do granica psihoze, a
s druge do simboličnosti i njezine velike moći struktu-
riranja. S obje strane nalazimo se pred međom: ona go-
vorno biće pretvara u razdvojeno biće koje govori kroz
razdvajanje, u okviru razlučivanjia fonematskoga lanca
pa sve do logičkih i ideoloških konstrukcija.
Kako se ta međa može uspostaviti, a da se ne pretvo-
ri u tamnicu? Ako je korjeniti učinak utemeljiteljske
podjele uspostavljanje podjele subjekt/objekt, kako se
može izbjeći da nas ti promašaji ne dovedu bilo do taj-
nog zatvaranja nekog arhaičnog narcizma, bilo do rav-
nodušnog razbacivanja objektima koje smo iskusili kao
lažne? Pogled što smo ga bacili na fobijski simptom
omogućio nam je da priBustvujemo bolnom, ali po svo-*

* »Voajerstvo je normalni trenutak razvoja u pregenitalnim

sladijima, jer dopušta, ako ostane u svojim granicama, visoko
ra/.vijen pristup edipovskom sukobu. Njegova je preobrazba u
perverziju na paradoksalan način ishod njegova neuspjeha u
Imikciji ponovnog osiguravanja protiv mogućeg uništenja objek-
la« (M. Fain, »Contribution a l’analyse du voyeurisme«, u Revue
Innn'uise d e psychanalyse, XXVIII, travanj 1954).
 joj simboličkoj složenosti veličansitvenom izranj anju
(verbalnog) znaka uhvaćenog u koštac s nagonom (stra-
hom, agresivnošću) ii viđenjem (projekcijom ja u dru-
goga). No, analitička stvarnost, osjetljiva na ono što
' se naziva »neprikladnim za analiziranje«, ikao da dovodi
do izranjanja drugoga simptoma, izniklog oko istog i
vrlo problematičnog razdvajanja subjekt/objekt, ali ovo-
ga puta na suprotnoj strani od fobijske halucinacije.
Crtica koja sastavlja subjekt/objekt pretvorila se ov-
dje u debele i neproliazne zidine. Ja, ranjeno do dokida-
nja, zabarikadirano1 i nedodirljivo, skmtilo se negdje,
riigdje, na mjiestu koje se ne može naei. Prernia objektu 1
odašilje prikaze, sablasti, »lažnu braću«: plimu lažnih ja, |
te baš zbog toga i lažnih objekata, prividmh ja koji se
suočavaju s neželjeriim objektima. Postoji razdvajanje,
a isto tako i jezik, katkada čalc i na sjajan način, s oči-
to značajnirn intelektualnim ostvarenjima. No, nema
protoka struje: samo puko cijepanje, ponor bez moguć-
nosti prijenosa između dviju strana. Nikakva subjekta,
riikakva objekta: s jedne strane okamenjenost, a s dru-
ge prijetvornost.
| Uspostavljanje se protoka u takvoj »tvrđavi« sastoji
f u prizivanju želje. No, u toku se prijenosa ubrzo opa-
ža da je želja, ako i izađe na svjetlo dana, tek nadomjes-
tak za prilagođavanje društvenoj normi (da li želja
ikada predstavlja išta drago doli želju za nekom idea-
liziranom normom, normom Drugoga?). Usput, izašav-
ši iz onoga što će za druge biti želja, pacijent nailazi
na zazomost. Izgleda da je ona prvi autentični osjećajl
subjekta kada se kao takav ustanovljuje izlazeći iz tam-j
nice da b'i pošao u susret onome što će se, alii tekl
kasnije, pretvoriti u objekte. Zaziranje od samog sebe:i
prvi pristup sebi koje bez toga o'staje zatočeno. Zazi- *
ranje od drugih, od drugoga (»hoću da iz sebe izbacim
majku«), od analitičara, jedina je snažna veza sa svije-
tom. Narušavanje analnosti, prigušena težnja prema
drugome što nam je isto toliko zabranjeno koliko to
želimo: zazomo.
 Eksplozija je zazornosti nesumnjwo tek trenutak u
postupku prema borđerlineu. Istieemo to ovidje zbog
ključnoga mjesta što ga ona zauzima u dinamici subje-
ktova ustanovljenja koje predstavlja tek polagano i mu-
kotrpno slvaranje odnosa prema objektu. Kada se zi-|
dine tvrđave borderlinea počnu raspadati u prah, te ka-|
da njegovi pseudo-objekti počnu gubiti svoju prisilnu
krinku, subjektni se učinak — prolazan, krhak, ali au-
tentičan — naslućuje u pojavi toga srednjeg puta što
ga predstavlja zazomost.
Nakana analitičkog aparata u tome, vjerojatno zato
što to i nije u stanju, da se zadrži na ovom otvaranjiu.
Inzistiranje na tome bi značilo odvođenje pacijenta u
paranoju, odnosno u najboljem slučaju u ćudoređe; a
psihoanalitioar ne misli da j(e radi toga ovdje. On slijedi
put ili ga upravlja prema »pravom« objektu — predme-
tu želje koja je, pa ma što mi o tome rekli, plod pričina
prema normalnim Edipovim kriterijima: želja prema
drugom spolu.
Zaziranje borderlinea nije otišlo tako daleko. Ono je
samo skinulo zasune narćizma i pretvori'lo zidine iza
kojih ,se on nastojao zaštititi u jedva prohodnu među,
te upravo zbog toga punu prijetnje i strahote. Nije, da-
kle, još postojao drugi, neki pred-met: isamo nekakvo
za-zomo. Što đa radimo s tim za-zornim? Da ga skre-
nemo prema libidu da bismo od njega načiniii predmet
želje? Ili prema simboličnosti da bismo ga pretvorili u
znak ljubavi, mržnje, zanosa ili probletstva? Pitanje bd
moglo ostati nerazriješeno, nerazrješivo.
Upravo se u to nerazrješivo, koje logično prethodi
izboru seksualnog objekta, upleće religiozni odgovor na
■/.a/.ornost: Ijaga, tabu ili grijeh. Prilikom pristupa tim
pojmovima neće biti riječi o njihovoj rehabilitaciji. Po-
.'.rijvdi će biti iznošenje vairijanti odnosa subjekt/objekt
, l o m i ga religije podrazumijevale, a podjednako ćemo
i/bjogavati nepostojanje razdvajanja kao i krutost cije-
p.nuja. Drugim čijcčima, bit će riječ o pristupu rješenji-
ma koja su ti religiozni kodovi nalazili za fobiju i za
psihozu.

Nemoćno izvana, nemoguće iznutra

S jedne strane sazdan od incestne želje vlastite maj-

ke (ili prema njoj), a s druge od prenagloga razdvajanja
od nje, borderline, mada predstavlja tvrđavu, ništa ma-
nje ne predstavlja prazan zamak. Iz odsustva se, odno-
sno iz slabljenja očeve uloge kao zajedničke crte izme-
đu subjekta i objekta, ovdje rađa taj čudnovati lik, lik
obuhvaćanjia koje guši (omotač koji pritišče ja), a u
isto vrijeme i prazni (manjiak drugoga kao objekta pro-
izvodi bezvrijedno namjesto subjekta). Ja se tada baca
u lov na okrepljujuća poistovjećivanja narcizma, poisto-
vjećivanja koja će subjekt iskusiti kao ne-označiteljska,
»prazna«, »ibezvrijiedna«, »beživotna«, »marionetska«.
Frazan zamak, napučen nimalo ugodnim sablastima . ..
»nemoćno« dizvana, nemoguće iznutra.
Zanimljivo je iistaknuti reperkusije što ih ovo odbi-
janje Očeva Irnena ima na jezik. Jezik je borderlinea
čest-o lapstraktan, saslavljen od stereotipa koji uvijek
stvaraju dojam obrazovanosti: usmjeren je na točnost,
okretanje prema sebi, sitnioavo razumijevamje, što sve
zajedno podsjeća na prisilni diskurs. No, i više od togia.
Taj se oiklop tako s'ilno zaštićenog označitelja neprekid-
no raspada u komadiće sve dok se ne desemantizira, dok
ne počne odzvanjati još samo kao note, glazba, kao
»čisti označitelj« kojd valja iznova prekrojiti i preseman-
tizirati. Raspadanje u komadiće koje prijeti slobodnoj
asoćijaciji i mrvi u prah pričin prije no što se i oibli-
kuje. Sve u svemu svođenje diskursa na »oisti« označi-
tclj koje s jcdne strane osigurava diisocijaciju između
verbalnih znakova, a s druge između nagonskih predo-
džbi. A upravo se na toj granici jezičnoga raslojavanja
bilježi a f e k t . U neispunjenim prositorima kojii razdvajaju
ncsuvisle Tčmc (poput udova raskomadanog tijela), ili
kroz kolobam je oziiačitclja koji užasnuto izbjegava svoje
označeno, analitičar može čuti biljeg tog afekta, koji
pripada jezičnom snopu, što ga uobičajena upotreba
govora upija, no koj'i se kod borderlinea disocira i pro-
pada. Afekt se isprva iskazuje kao cenestezijska slika
boine filbsacije: borderline govori o ukočenoom tijelu,
rukama koje ga bole, paraliziranim nogama. No, 'isto
tako i kao metafora sastavnoga kretanja značenja: vrt-
nja, vrtoglavioa, odnosno beskonačno traganje . . . Tada
treba, pošavši od priljenosa, pohvatati ove ostatke ozna-
čiteljske vektorizacije (koju očdnska metafora fiksira i
ustaljuje kao »normailan diskurs« u ovdje odsutnom
normativnom Edipu), pridajući im željno i/ili smrtno-
sno značenje. Neminovno ih, sve u svemu, usmjeravamo
prema drugome, drugom objektu, možda drugom 'spolu,
te — zašto ne? — i prema diugom diiskursu — tekstu,
životu koji valja početd iz početka.

Zašto se jezik javlja kao »stran«

Najzad, odbijianje očeve uloge pogađa ono što kod zna-

ka ovisi o sažimanju (ili o metafori): sposobnost zvuč-
noga zapisa da (u srnislu Aufhebunga) ukloni kako ozna-
čitelj koji uVijek pođrazumijeva odnos prema oslovlje-
noj osobi kao opažaj tabo d cenestezijsku predodžbu o
odnosu prema objektu kao i premia diskursu đrugog
subjekta. Kod borderlinea ise kida čvrsta veza što je
predstaVlja verbalni označitelj koji u isito vrijeme oba-
vlja uklanjanje označenoga kao i afekta. Posljedioa ove
dlisocijacije koja zadire u samu furikciju jezika u bor-
derlineovoj psihiičkoj ekonomiji: verbalizacija mu je,
kalko sam kaže, strana. Još više nego kod eeurotičara,
upnavo ise jedino kroz označitelj oslobađa nesvjesni smi-
sao borderlinea. Metafora tek rijetko ima udjela u >nje-
l'.ovu govoru, a kada se javi, doslovnija je nego kod
in.i koga drugog: poput metonimije neke neiskazive želje.
••I’oiiijciam, prema tome, asocirajte i sažmite umjesto
miiiic«, kaže ovaj analizirani, zahtijevajući ukratko od
.m.ililičara da za njega izgradi imaginarno. Zahtijevaju-
ći il;\ Inulf spaScn kao Mojsije, da se rodi kao Krist.
Težcoi ik poiiovnom 'i'ođenju koje đe zadobiti — analizi-
raii’i lo zna i tako nam kaže — kroz pronađeni govor
koji imi pi ipada. Kao što je to uočio Lacan, metafora u
ncsvjesnomc reproducira put misterije očinstva i meta-
l'ora je iz Usnulog Booza u Spisima potpuno svjesno
uz.cta kao primjer za svaku metaforičnost.910 No, kod
borderlinea smisao, koliko god bio metaforičan ili du-
liovit, ne izranja iz besmisla. Naprotiv, znakovi i smisao
izbrazdani su besmislom, a upotreba riječi koje iz toga
proizlazi nije duhovita dosjetka, već sasvim ozbiljno,
očajnieko nastojanje da se grčevito uhvatimo za poslje-
dnje prepreke čistog označitelja koji je napustila očin-
ska metafora. Postoji u tome neko bjesomučno nasto-
janje ugroženoga subjekta da ne potone u prazninu.
Praznimu koja nije isto što 1 ništa, nego u njegovu
diskursu označava dzazov simboliziramju. Bilo da tom
nastojanju nađjenemo ime afekta10 ili da ga povežemo
s infantilnom semiotizacijom — za koju su pred-ozna-
čitelj,ske artikulacije samo jednadžbe, a ne simboličke
ekvivalencije objekata," moramo ukazati na jedan od
neophodnih zahtjeva analize. Taj se zahtjev, koji se na-
glašava pred strukturom ovoga tipa, sastoji u tome da
analitičko slušanje jezika ne svodimo na slušanje filo-
zofskog idealizma i lingvistike koja ga slijedi; posrijedi
je baš naprotiv isticanje heterogenosti značenja. Samo
se po sebi razumije da je o tome heterogenom (afektu
ili semiotici) inemoguće išta reoi, a da ga ne učinimo
homolognim lingvističkom označitelju. No, upravo tn
nemoć obilježavaju »prazni« označitelj, disiocijacija di-
sikursa i posve fizička patnja pacijeinatia u pukotinama

9 Spisi, Beograd, Prosveta, 1983, str. 166.

10 A. Green, Le Discours vivant, PUF, Pariz.
11 H. Segal, »Notes sur la formation du symbole« (1975); fr.
prijev. u Revue frangaise de psychanalyse, br. 4, 1970, str. 685—
—696.
»Znak« prema Freuđu

Nužno se, prema tome, moramo vratiti na freudovsku

teoriju o jeziku. I kada se vraitimo do točke na kojoj
ona uzima maha kao neurofiziologija,12 uistanovit ćemo
heterogenost frojdovskog znaka. Taj se znak artikulira
kao stvaranje odnosa između Predodžbe riječi i Pre-
dodžbe objekta (koja će nakon 1915. postati Predod-
žbom istvari). Prva je predodžba već zatvorena hetero-
gena cjelina (zvučna slika, slika pročitanoga, slika na-
pisanoga, pokretačka slika izgovorenoga), a isto je ta-
kva, saino otvorena, 'i druga (akustička slika, taktilna
slika, vizualna slika). Ovdje su očevidno povlaštene
zvučna sliika predodžbe riječi koja se vezuje uz vizualnu
sliku predodžbe objekta, te sasviim toono podsječaju na
matricu znaka svojstvenu filozofskoj! tradieiji, a koju
će opet aktualizirati sosirovska semiologija. No, brzo
smo zaboravili druge elemente tako povezanih cjelina.
One elemente koji zapravo sačinjavaju originalnost
frojdovske »semiologije« i osiguravaju njezin utjecaj na
heterogenu ekonomiju (tijela i diskursa) govornoga bića
(a posebno utjecaj na psihosomatske »poremećaje« u
govoru).
Može se pomisliti da je Freud u svojoj kasnijoj ori-
jentaciji prema diskursu neuratioara svoje razmiišljanje
usredotočio samo na odnos zvučna slika/vizualna slika.13
No, dvije stvari dopuštaju da kažemo kako je Freudovo
istraživanje ostavilo stalno otvorenim hipotetički šav
»čistog označitelja« čije bi nametanje moglo đopustiti
noko odviše filozofsko, da ne kažemo kantovsko čitanje:
s jedne strane otkriće Edipa, a s druge, otikriće o cije-
panrju Ja i o drugoj topici uz vrlo heterogenu važnost
(uagon i misli) upravo simbola negacije.14 Iako je takav
ivdiikcionizam pravo sakaćenjc Freudova otkrića, ne
i i c I k i zaboraviti prednosti koje je dopustilo usredotoče-

11 llsp. Zur Auf[assung cles Aphasien, 1891.

" llsp. Tum ačenje snova (1900), Matica srpska, Beograd, 1979.
" llsp. I’orican je (1925).

6.1
nje heterogenog frcjdovskog znaka na sosirovski znak.
Njihova je suština sažeta u izričitoj formulaciji pitanja
kojim je Freud opsjednut od otkriea o Edipu.

Znak je — saiimanje

Sto osigurava postojamje znaka, to jest ođnosa koji je

saiimanje između zvučne slike (s obziram na predodžbu
riječi) i vizualne slike (s obzirom na predodžbu stvari)?
Posrijedi je, odista, upravo sažimanje, a o tome svje-
doči logika sna ikada okuplja elemente različitih opažaj-
nih registara, odnosno kada ih izostavlja. Retorička fi-
gura metafore u sinkronijskoj upotrebi diskursa samo
aktualizira ovaj postupak koji, genetski i dijakronijski
sačinjava jedinstvo označitelja barem dviju kompone-
nata (zvučne i vizualme). No, govorni subjekt, upravo
zato što se uklapa u edipovski trokut, uživa mogućnost
takva sažimanja. Baš je zahvaljujući tom uklapanju, ne
samo nakon stadija nazvanog stadijem Edipa, već počev
»od svoga dolaska na svijet koj'i je uvijek svi'jet diskursa,
|podređen u odnosu na očevu uiogu. Tako Lacan, kada
Ooevo Ime određuje kao ugaoni fcamen svakoga znaka,
smisla, dislkursa, uikazuje na nuian uvjet za dbavljanje
jednog i samo jednog postupka fcoji je, istina, sastavni
dio jedinstva označitelja: sažimanja heterogene cjeline
(predodžbe riječi) s drugom cjelinom (predodžbom stva-
ri), otkrivanja jedne cjeline u drugoj, učvršćivanja nji-
hove »zaijedmičke crte«. Taikvo nam postavljamje proble-
ma dopušta da stvorimo ekonomiju čitave metafizike,
ako ne i proizvoljnoga, na čemu, nadovezujući se na J.
S. Milla kojeg Freud spominje, počivaju frojdovski
pojmovi o »predodžbi«. Akcent se s termina (slika) pre-
mješta na funkćiije koj'ima su ond povezani (sažimanjc,
metaforičnosit te, još čvršče, očevu ulogu), pa sve do
prostora i topologije koji se iz njih izdvajaju (do zajed-
ničke crte).
Zbog toga se ipak, kada oslabi ova funkoija sažima-
nija kao sastavnoga dijela znaka (a tada uvijek nailazimo
na slabljenje edipskog trokuta na kojem ona stoji), te
se razvirgne čvrsta veza zvučna sliika/vizualna islika, kroz
to cijepanje ništa manje ne pojavljuje pokušaj izravne
semantizacije akustičke, taktilne, motoričke, vizualne i
ostale cenestezije. Tada se jiavlja jezik čiji jauk opoziva
zajednički kod, potom se izgrađuje u idiolekt, te se
napokon razrješava u nagloj provali afekta.

Unutrašnji užas

Tjelesna jnutrina počinje u tom slučaiju nadomještati

uništenu granicu liznutra/izvana. Kao da koža, taj krhki
omotač, više he jamči imtegritet »vlastitoga«, već popu-
šta, oderana ili providna, nevidljiva ili napeta, pred
izbacivanjem sadržajia iz tijela. Mokraća, krv, sjeme,
izmet pružaiju tada siguirnost subjektu 'kojem manjka
njegova »vlastitost«. Zaziiranje se od tih izljeva koji
dolaze iz nutrine iznenada pretvara u jedini »objekt«
seksualne želje — u pravo »za-zorno« u kojem čovjek
zastrašeno prevladava užas pred majčinO'm utrobom i u
uranjanju kroz koje lizmiče suočavanju s drugim prište-
đuje sebi opasnost oid kastracilje. No, to mu uranjanje
istovremeno pruža svemoć u zaposjednuću neugodnog
objekta koji iniastava majčino tijelo, ako več ne u pre-
Ivaranju u njega. Zazornost mu tada zamjenjuje drugo-
ga do te mjiere da mu pribavlja ugodu, za borderlinea
često jedinu, koja time zazorno preobražava u mjesto
Drugoga.15 Taj je stanovnik granioe metafizičar koii1

11 U vezu s ovom definicijom zazornosti dovest ćemo stavove

Aiulrća Greena o objektu-traumi: »Tako bih u nizu: prijevreme-
ni l iaumatizam-obrana (ova cjelina čini fiksaciju)-latentnost-izbi-
iiiiijc neuroze-djelomično vraćanje potisnutog želio naglasiti sta-
l'iinjc imgona (predstavljenog afektom ) i o b jek ta , jer opasnost
icd n ak o dolazi od provale seksualnosti kao i od prodiranja
o l i jc k l a u tome, razumijemo da je problem ođnosa između Ja
1 o l i jc k l a problem njihovih granica, njihovog supostojanja. [ . . .]
i »i ivorcći o objektu-traumi, u suštini ciljam na prijetnju što j e
nli|ckl predstavlja za Ja u onoj mjeri u kojoj prisiljava Ja da
. vt i|c iircđenje izmijeni 'samo zbog njegove prisutnosti« (A.
iskustvo nemogućega tjcra do skatologije. Kada se žena
zapusti u te predjele, uglavnom to čini zato da bi posve
majičiniski utažila želju za zazornim koja održava živol
(a to znaei spolni život) muškarca čiji simbolički auto-
ritet ona prihvaća. Ona je posve logično u toj zazomo-
sti često odsutna: ne misli na nju jer je previše obuzeta
sređivanjem računa (očito analnih) s vlastitom majkom.
Rijetko će žena svojiu želju, a i svoj spolni život, vezati
uz tu zazomost koja je, zato što doilazi od drugoga, u
njezinoj nutrini ukotvljuje u Drugome. Kada se to do-
godi, ustanovit ćemo da žena do toga dospijeva posred-
stvom pisma, pri čemu joj uvijek preostaje da prijeđe
dio puta u edipskom mozaiku da b>i se poistovjetila s
imaocem (penisa.

Suočavanje s majkom

No, i ona i on kao privrženiei zazornoga u onome što

teče iz »dubine duše« dmgoga neprestano traže unutraš-
njost majčina tijela koju žele i koje se boje, koja ih
hrani i dbijia, koja ih opčinjava i od koije zazim. Ta što
im u promašenom poistovjeoiv-anju is majikom, jedniaiko
kao i s ocem, preostaje da bi se održali u Dmgome?
Jedino da, zato što je nisu mogli introjicirati, utjelove
majku kojia ih proždire, te da uživaju u onome što
predstavlja njezino očitovanje zato što ne može b’iti nje-
zin znak: u mokraći, krvi, sperrni, izmeitu. Vrtoglavo
prikazivanje pobačaja, isamorađanje koje nikada ne
uspijeva i koje treba ponavljati bez kraja i konca, a
samo cijiepanje izaziva kratkd spsoj u nadanju da ćemo
se ponovnbTođiti: javljanje vlastitog identiteta zahtijeva
zaikon koji sakati dok ugoda traži zaziranje u ikojem je
identitet odsutam.
Ovaj erotički kult zazornoga podsjeća na perverziju,
ali ga odmah treba razlučiti od onoga što jednostavno

Green, »L'angoisse et le narcissisme«, u Revue frangaise đe

psychanalyse, I. 1979, str. 52—53, 55 i dalje).
vješto izmiee kastraciji. Naime, čak ako naš stanovnik
granice i jest, kao svako govomo biće, podložan kastra-
ciji, an zapravo stavljia na kocku mnogo više nego dru-
gi. Nije u opasnosti da izgubi dio sebe samoga, pa bio
taj dio i vitalan, nego cijeli svoj život. Da bi se zaštitio
od reza, spreman je sve: na ourenje, otjecanje krvi, na
jako krvarenje. Smrtonosno. Freud je na zagonetan na-
čin zabilježio u vezi s meLankoličnim pacijentom: »ra-
na«, »unutrašnje krvarenje«, »rupa u psihičkome« .1#
Erotiziranje zazomosti, a možda je svaka zazornost,
utoliko što je već erotizirana, pokušaj da se zaustavi
krvarenje: zaustavljanje dli kratak predah na pragu
simrti?

'* IMiiI i C 7. I. 1895; »rupa a ne praznina, pretjeranost a ne

iihinink*, liilježi .1.-13. Pontalis, Entre le reve et la douleur,
1nilllnmi(I, l’ai'iz, 1977, str. 248.
3

O d prljavštine do Ijage

/Z azornost/ je jednostavno nesposob-

nost da s đovoljno snage na sebe pre-
uzmemo imperativni čim izuzimanja
zazomih stvari (a on sačinjava temelj
kolektivnog postojanja).
[ . . . ] Čin izuzimanja ima isti smisao
kao i društveni ili božanski suvereni-
tet, ali nije situiran na istom planu:
on se situira upravo u domeni stvari,
a ne, kao suverenitet, u domeni oso-
ba. Razlikuje se, dakle, od njega na
isti naoin na koji se analni erotizam
razlikuje od sadizma.
G. Bataille, S a b ra n a d jela , sv. II.

Fobija majke i ubojstvo oca

Obično se, u psihoanalizi kao i u antropologiji, sveto
i uspostavljanje religiozne veze koju ono pretpostavlja
povezuje isa zrtvovanjem. Freud je sveto doveo u vezu
s tabuom i itotemizmom,1 da hi zaključio kaiko treiba da
»u obrascu totemizma — za odraslog čoveka — stavimo
oca na mesto toteanske životinije«.1
2 Poznajemo Freudovu
postavku o ubojstvu ooa te, još specifičtnije u vezi sa
židovskom reiigijom, postavku fkoju razvija u Mojsdju
i monioteizmu: drevnog poglavicu prahorde, urotivši se
protiv njega, ubijaju vlastiti sinovi te, obuzeti potom
osjećanjem krivnje zbog čina nadahnutog sve u svemu
podvojeniim osjećajima, ma Ikoncu ponovo uspostavljaju
očinski autoritet, ali više ne kao proizvoljnu vlast, već

1 T otem i tabu (1913), Matica srpska, Beograd, 1979.

2 Isto, str. 258.
kao pravo, i istodobno, odričući se tako posjedovanjia
svih žena, utemeljujc sveto, egzogamiju i društvo.
Postojd međut'im u tom Freudovom rasuđivanju neki
čudan pomak na fcoji se, čiini nam se, niije dovolljno
obraćala pažnja. Oslanjajući se na brojne primjere iz
etnologije i povijesti religija, posebno na Frazera i Ro-
bertsona iSmitha, Freud oe ustanovit'i da ljudslki moral
pooiinje sa »dva tabua totemizma«: ubojstvom i incc-
stom? T o tem 'i tabu pooinje podsieoanjem na »fobiju*"
incesta« i nadugo i naširoko raspravlja o tome u odnosu
prema tabuu, totemizmu te, još specifičnije, prema za-
branama u vezi s hranom i seksualnošću. Žemski "iii
majčin lik zauzima velik dio te knjige te i dalje čini
njezinu pozadinu, čak i onda kada Freud, oslanjajući
se na svjedočanstvo prisilnih neurotičara, od fobije (str.
132: »njegov užas od in c e sta ...« ; str. 132: »fobija ince-
sta«, itd.; str. 248: »strah od incesta«, fobija incesta«)
postepeno prelazi na uključivanje fobijskoga simptoma
ii prisilnu neurozu. U isto vrijeme, napušta razmišljanje
0 incestu (»mi ne poznajemo poreklo zazora od incesta
1 čak ne znamo gde treba da ga tražimo«, str. 251) da bi
so u zaključku usredotočio na drugi tabu, tabu ubojstva,
ikoji razotkriva fcao ubojstvo oca.
I)a taj događaj ubojstva može biti isto toliko mitski
ikao i utemeljiiteljiski, da 'istodobno predstavlja ugaond
kamcn želje koja se ubuduće naziva edipskom kao i
osnivački rez označitelja kadra za logičko povezivanje,
analiličko osluškivanje sada i predobro zna. Razilaženja,
pa ča,k i proturjeoja s ovom Freudovom postavkom4
pi (•(Isiavljiaju najzad samo njezine varijante i potvrdu.
Nas ovdjc nećc z.animati taj vid Freudova stava koji
■.mairamo logički prihvaćenim. Pokušat ćemo preispitati
di ui'.'ii sin-ainiu reli'gioznoga fenomena, onu stranu na koju
l'iriul ukia/.Lije ikada ispominje foib'iju, incest i majku i

' iMt), slr. 270.

' ll-sp. k. (iiiarcl, Des choses cachees đepuis la fondation du
mnudi', I*;11 iz, (a assel, 1978.
 kojia, premda se proglašava drugim tabuom na koijem
se temeliji religiozno, svejedno nestaje u konačnom ra-
svjetljavanju problema.

Dva lica svetoga

Da li je sveto, kakve god bile njegove varijante, možda

tvorevina sa dva iiea? Jedna mu se strana temelji na
ubojstvu i društvenoj vezi koju saeinjava ispaštanje
krivrtje, zajedno isa svim mehartizmima projekcije i pri-
silnim obredima kojima je popraćeno; a druga se, kao
njezina podloga, ijoš skrivenija i nevidljiva, nepiredooiva,
okrenuta prema neizvjesrtim prostotrima nestalnoga
identiteta, prema krhkosti — koja istodobno ugrožava
i stapa u jedno — arhaične dijade, prema ne-razdvaja-
nju subjekt/objekt na koje jeziik ima utjecajia tek kada
se u njiemu isprepletu strah i odbojnost? Strana obrane
i socijalizacije i strana straha i nediferencijacije. Slično-
istl koje Freud zaertava između reli'gilje i prisilne neuroze
ticale bi se tada obrambenog lica svetoga. A da bismo
osvijetlili subjektivnu ekonomiju druge strane, trebalo
bi se bez. odlaganja prihvatiti fobije takve kakva jest i
njezina pomalka prema psihozi.
Takvo će u svakom slučaju biti naše polazište. Nai-
me, u zmatnom ćemo broju obreda i disikursa koji su-
djeluju u ustianovljenju svetoga — naročito onih fcoji
se odnose nia Ijagu i oblike izvedene iz rtje u različitim
religijama — vidjeti pokušaj kodiranja ovog drugog
tabua za koji su etnolozi i psihoanali Ličarj prvi ustano-
vili da je osinova za nastanak društVa: pored smrt'i,
1 incest. Levi-Straussova strukturalna antropolo'gija poka-
fzala je koliko svi spoznajni sustavi u takozvanim div-
•Ijjim društvima, a posebno mitovi, na ljestvici isimboli-
čnosti predstavljaju kasniiju razradu zabrane koja pada
,na incest i ma kiojoj se istovremeno temelje označiteljska
tfunkcija kao i društvena cjelina. Nas ovdje neće zani-
matif u društvenom smislu stvaralaoka vrijednost zabra-
ne inoesta siin-majka, već njeziine prerade unutar su-
bjdktivmasti, kao 1 tinutar same simbolietke kompetencije
koju podrazumijeva suočavanje sa ženskim, te kodinarijtc
što ga društva za sebe stvaraju da 'bi mogla na tom
putovaniju pratiti govomi subjebt što je moguće dalje.
Zaziranje, odnosno putovarije na'kraj noći.

Zabrana incesta nasuprot sučeljavanja s neiskazivim

Ono što označavamo kao »žensko« razja'sniit će se, da-

leko od toga da bude neka i s k o n s k a bit, kao neki be-
zimeni »drugi« s ibojim se subjektivno iskustvo suočava
kada se ne zaustavi na pojavnosti njegova idemtiteta.
Ako je svaki Drugi povezan s funkcijom trokuta očinske
zabrane, ovdje će posrijedi biti, s onu stranu očeve uloge
i kroz nju, sučeljavanje s neiskazivim alteritetom —
cvrstim oslonoem ugode kao i pisma.
Ostavit ćemo u ovom ogledu po strani drugaoiju ver-
Ziju suočavanja sa žensbim koja se, prošavši zaziranje
f strah, iskazuje kao ekstaza. »Svjetlošću obasjano lice
mladoga peržijskog boga« o kojem govori Freud, kao i,
mada na više laički način, Mallarmeova slavodobitna
objava o sebi kao o »zaistrašenom junaiku«, >«retnom«
zbog pobjede nad »zamršenim čuperkom«, ukazuje na
drugi način odmjeravanja prema neiskazivome. To se
sučeljavanje za našu civilizaciju javlja tek u nekoliko
rijctkih odb!jesaka p'isanja. . . Možda se i Celineov smi-
jeh, is onu stranu užasa, tome približava.

Narcis mutnih voda

rivud je na početku Totema i tabua silmo inzistirao na

»dubokoj odvratnostii čoveka prema njegovim nekadaš-
njiin incestnim željama« (str. 140). Podsjećao je na svoj-
sivn »svetoga« da bude shvaćano kao »istrašno«, »opa-
m i o «, »zabranjeno«, pa čak i »nečisto« (str. 141) i na
svo j.Mvo tabua da »najčešće pogađaju naslade« (str. 145),
<l.i obuhvaćaju »nečisto« (str. 145). Izbjegavanje đodira
Kojc pi'i lome zapaža podsjeća ga na prisilno i na nje-
gove kultove, đok ga aimbivalentino neprijateljstvo upu-
ćuje na projekoiju paramoika. Djelovanjem obaju ovih
struktura, prijetnja koja bi mogla ugroziti subjekt usre-
dotočuje se ma pol ooa — pol koji zabranjujc, razdvaja,
sprečava dodir (sina i rmajke?). Ta bi hipoteza razumije-
vala idiliean diualni odnos (majika-dijete) koji se, u onoj
mjeri u kojoj ga otac priječi, preobražava u kasniju
odvratnost prema incestu. Ideja o takvu pomirljivam
dualnom odnosu ponovo iskrsava kada Freud formulira
hipotezu o pnijelazu od prahorde u civiilizsirano društvo,
prijdazu u kojiem bi se isinovi, zbog »mater'insfce ljuba-
vi«5 ii/iili oslanjajući se na »homosaksualna osećanja i
radinje« (str. 271), odrekli majki i sestara i obliikovali
organizaćiju zasinovanu najprije na matrijarhaloom, a
naposljetku na patrijarhalnom pravu.
Međutim, druga Freudova razmišlsjanja, iz kojiih on
neće izvući nikakve zaključke, dopuštaju nam da idemo
diugim putem. Stanje straha i nečistoće on najprijel
uspoređuje s primamim narcizmom, narcizmom prepu-i
riim neprijateljstva i koji ijoš ne poznaje svoje granice. I
Upravo se, naime, radi o tim neodređenim granicama
na onom mjestu, u onom trenutku u kojem se bol rađa
iz isuviška nježnosti i iz mržnje fcoj'a se, zato što ne
dozvolj'ava zadovol'jstvo koje također priskrbljuje, pro-
jicira na drugoga. Unutrašnji i vanjski prostor ovdje ni-1
su jasno diferencirani, kao što jezik nije usmjeren na '
aktiv, a subjekt se ne razdvaja od dmgoga. Melanie
Klein će to područje izabrati kao svoje povlašteno polje
promatranjia: poznajemo mjegovu plodnost koju je ot-
krio Winnicott u pogledu etiologije psihoza i »lažnog
sebstva«, jednako kao i stvaralaštva i igre. No, prvi je
ovim putem krenuo upravo Freud. Proć'itajmo pažljivije
ove odlomke koji ise mogu razumjeti i dmgačije, a ne
samo kao uvođenjie u opsesivnu ili parainoičnu struk-
turu:

5 Freud navodi Atkinsona, nav. dj., str. 269.

 Pod još nedovoljno utvrđenim uslovima projiciraju se
napolje unutrašnji opažaji i proces osećanja i mišljenja,
kao čulna opažanja, i ti unutrašnji opažaji služe za for-
miranje spoljnog sveta, iako bi trebalo da se zadrže u
unutrašnjem svetu ličnosti. Genetski je ovo možda pove-
zano sa čijenicom da funkcija pažnje prvobitno nije bila
usmerena na unutrašnji svet, već na draži koje su dopi-
rale spolja; a od endopsihičkih procesa primala je pažnja
samo izvještaje o prijatnim i neprijatnim raspoloženjima.
Tek stvaranjem apstraktnog misaonog govora, spajanjem
čulnih ostataka p r e d s ta v e r e č i s a u n u trašn jim p ro cesim a ,
postepeno su se i ovi mogli opaziti. Do tada su primitdvni
ljudi projiciranjem unutrašnjih opažanja napolje stvara-
li sliku spoljnog sveta, koju mi sada, sa ojačalim svesnim
opažanjem, moramo ponovo prevoditi u psihologiju.6

dailje, u bflješci:
Projekciona stvaranja primitivnih vrlo su bliska personi-
fikacijama kojima pesnik u obliku izdvojenih individua
predstavlja pojedine, u njemu uzburkane, suprotne na-
gonske podsticaje.7

Incest i predverbalno

[zl'ožimo to sažeto. Postojd _nefcj »početok« koji. piret-

liodi rijeoi. Freud kaže kao odjek Goetheu na kraju
Totema i tabua: »u početku beše delo«.8 U tom se vre-
monu ranijem od jezika vanjisiki prostor ustanovljuje
l>rojekoijom unutrašnjeg o kojem imamo samo isku-
slvo užitak i boli. Vanjski prostor prema slici i prilici
unu'lrašinjeg, saoinjen od užiitka i boli. Nedskaziva j|e,
(lakle, nerazlučivost unutrašnjega i vanjskoga, međa ko-
ju n oba srnjera mogu prijeći i užitak i bol. Nadijevanje
niu'ina boli i užiitku, dakle, njiihovo diferenciranje, isto
|c šlo i uvođenje jcziika koji, jednako kao što razlučuije
u/.itaik i bol, kao i sve ostale opreke, uspostavlja razdva-
|.ui|c unutra/ijzvana. Pa upak postoje svjedoci propu-

" I i c i i i I, l'otem i labu, nav. dj., str. 188.

1 /■-/(.. sir. 188.
■ SH . ,>88.
 snosti međe, mekakvi^ začetnici koji pokušavaju taj pre-
dverbalni »početak« zahvatiti u riječi na raziini užitka
i boli. Tako u svojiiim ambivalencijama postupa primi-
tivni čovjek te pjesnik u persomifikaciji vlastitih opreč-
nih duševnih stanja — no, možda i u retoričkoj preradi
jezika na kojoj se Freud, premda o sebi tvrdii da je
opčinjen i pažljiv, nikada ne zadržava. Ako je ubojstvo
oca onaj povijesni događaj kojim se ustanovljuje dru-
štveni kod kao takav, to jest kao simbolička razmjena
i razmjena žena, njegov je ekvivalent na planu subjek-
tivne povijestii isvalke indiviđue prema tome pojava jezi-
ka, jer ona raskida s prOpu'snOšću, ako li ne i s ranijim
kaosom, te uvodi nadijevanje imena kao razmjenu lin-
gvističkih znakova. Pjesnički bi jezik onda bio, obratno
od ubbjstva i jednoznačmosti verbalne poruke, pom'ire-
nje s dnim od čega su se ubojstvo, kao i imena, razdvo-
jili. Bio bi to pdkušaj siimboliziranja »početka«, poku-
šaj nadijevanja imena drugoj strani tabua: užitku, boli.
Da li je napokon riječ o incestu?
Ne posvema, odnosno ne izravno. Kada Freud, još uvi-
jek u Totemu i tabuu, ponovo govori o »naijranijim po-
oecima« spolniih težnji, tvrdi da »one od isamog početka
Tfisu usmjerene ni na kakav vanjski objekt«. Kao i u
Tri rasprave o seksualnoj teoriji, ovu fazu nakon koje
će uslijediti izbor objekta naziva — autoerotizmom.
Ovdje, ipak, između obje faze umeče treću etapu na ko-
joj će se naša pažnja zadržati:

U ovom međustadijumu [ ...] ranije usamljene seksualne

težnje već su se sjedinile u jednu jedinicu i našle objekt;
ovaj objekt, međutim, nije spoljni, individui stran, već j e "
to sopstveno, u to vreme oformljeno ja? j

Fiksacija će na ovom stupmju biti nazvana narcizmom.

Pokušajmo istaknuti skrivene strane ove definicije. Nar-
cizam pretpostavlja positojanje ja, ali ne i postojanje
vanjskog objekta: nalazimo se pred čudnovatim suodno-9

9 Str. 211. •
som između entiteta (ja) i drugoga, njemu recipročnog
(objekta), a taj odnos ipak još nije ustanovljen; nalazi-
mo se pred »ja« u odniosu s ne-objektom.
Č'ini nam se da se na osnovi te strukture nameću dvi-
je posljedice. S jedne stratne, ne-ustanovljenje (vanjskog)
objekta kao takva čini nestalnim identitet našeg ja koje
se ne rnnije određeno postaviti ako se ne diferencira od
drugoga, od svog objckta. Ja pni'mamog narcizma je,
dakle, nesigumo, krhko, ugroženo, isto toliko podložno
prostomoj ambivalentnosti (neizvjesnost unutra/izvana)
i dvosmislenosti opažaja (bo'l/užiitak) kao i njegov ne-
-objekt. S druge je strane nužno priznati da se, u psiho-
somatskoj stvarnosti, ta narcistička topologija ne osla-
nja ni na što drugo osim na dijadu majka—dijete. 'No,
ako taj odnos i jest oduvijjek potpuno okmžen jezikom,
on pojavu jezika u budućem subjektu dozvoljava tek
kada biofiziološki preduvjeti i Edipovi uvjeti dopuste
uspostavljanje trijadskog odnosa. Korištenje se ozna-
čitelja od strane rečenoga subjekta vremenski određuje
tek od toga trenutka. Naglašavanjem 'iinhcrentnosti je-
zika liudskom zbivanju, precjenjivanjem činjenlce*^3a
mu je subjekt podložan još prije svoga rođenja, prište-
đujemo šebi isticanje dvaju likova, pasivnog i aktivnog,
prema kojitoa se subjekt ustanovljuje u ozmačitelju,
a samim time zanemarujlemo ekonom'iju narcizma u
ustanovljenju i provođenju simboličke funkcije.
Ako to tako postavimo, s našega gledišta, arhaični
odnos prema maljci, koliko god bio narcistički, nrje rii-
inalio pouzdain za njegove protagoniiste, a još manje za
Narcisa. Naime, subjekt će zauvijek ostati obilježen ne-
sigurnošću njegovih granica, kao i njegove afektivne
valjanosli, čime je to više određem što je uloga oca bila
■•l.ihija, pa čak i nije postojala, otvarajući put perver-
/iji iii psihozi. Edcnska je slika primarnoga narcizma
ino/(l.i poricanje kojim se neurotičar brani kada ise na_
(lc |)(hI očevim pokroviteljstvom. Naprotiv, pacijenti kojii
lck odncdavno dospijevaju na psihoanalitičarev kauč
 (slučajevi kao borderline, lažno sebstvo, itd.) razotkri-
vaju užas, grozu toga rata u dvoje, strah od truljenja,
pražnjenja 'ili blokade.

Ljaga kao obred pritječe u pomoć

fobiji i psihozi

Da li je zazomost koja ugrožava ja >i koja proisitječe :iz

dualnoga isučelljavanjia u kojiem su smještene nesigurno-
sti primarnoga narcizma taikve naravi da može motivi-
rati, ako lii ne i objasniti fo'biju incesta o kojoj govori
Freud? Vjerujemo da je tako. Ako je istina, kao što je
pokazao Claude Levi-Strauss, da zabrana incesta ima,
zahvaljujući ziabranii samoj, logičku vrijednoist uvođenja
razliikovanja međusobno zamjenij'iVih jeđinica i uteme-
Ijenja društvenog poretka i simbolike, ustvrdit ćemo
da se itaj logički mehanizam ostvairuje zbog subjektivne
koristi koju subjekt iz njega izvlači na planu svoje libi-
dne ekonomije. Zabrana incesta zastire kopremom pri-
marni narcizam i uvijek ambivalentne prijetnje koje iz
njega proizlaze za subjektivmi aldentitet. Presijeca isku-
šenje povratka, zaizorna i radosna, na status pasiivmosti
u simboličkoj funkciji u kojem bi, lebdeći između unu-
tra i izvana, između boli i užitka, između čina i riječi,
uz mirvanu našla smrt. Samo fobija, to raispuće neuroze
i psihoze, te svakako stanja bliska psiihozi svjedoče
o poživima te opasnosti: kao da se u odnosu na njih
naglo kida tabu koji priječi kontakt s majkom i/ili
primarnim inarcizmom.
Cijela je jedna strana svetoga, prava zamjena za žrtve-
ni, opsesivni i paranoični lik religija, specijalizirana za
otklanjanje te opasnosti. Riječ je upravo o obredima
Ijage i oblicima liz njih izvedenima koji, oslanjajući se
na osjećaj zazormosti i usredotočujući se na materimsbo,
nastoje simbolizirati onu drugu prijetnju koju za su-
( bjiekt predstavlja utapanje u dualnom odnosu u kojem
nije sarnio u opasnosti da lizgubi jedan dio sebe (kastra-
cija), nego da se još za života sav izgubi. Funkcija je
ovih religiioznih obreda da kiod subjekta otklone strah
od toga da će njegov vlastiti identitet bespovratno uto-
nuti u majku.

Bijeđa zabrane: Georges Bataille

Brojni aintropolari kaji su se bavili lijagam i njezinom

posvećenom ulogom u takozvanim piiim!itivniim društvi-
ma istaknuli su i pobliže odredili logiku zabrane, ute-
meljiteljicc zazornoga. G. Bataille ipak ostaje, ikoliko
znamo, jediini kojii jie proizvodnju zazomoga povezao1isa
slabošću te zabrane koja, uoistalom, nužno sačinjava
svakfii društveni poredak. On zazornost vezuje uz »nespo-
sobnosit da s dovaljno snage na sebe preuzmemo impe-
rativni čiin nlzuzimanjia«. Bataille je također prvi ispedfi-
d rao da je plan zazornosti plan odnosa subjekt/objekt
(a ne isubjiakt/drugi subjekt) i da je ta arhaična crta
jače ukorijenijena u analnom erotizmu negoli u sadi-
zmu.10
U ovome što islijedi bit će riječi o tome da sugeriramo
ka'ko taj arhaioni odnos prema objektu izražava ukratko
odnos pfema majci. Kodiranje tog odnosa kao »zazor-
nog« ukazuje na značajnu važnost ikoja se u nekim dru-
štvima pridaje ženama (porijeklo po majčinoj liniji ili
po srodsitvu, endogamija, odlučna uloga rađanja za pre-
življavanje društvene skupine, itd.). Simbolički »impe-
raliv izuzimanja«, kojfi zapravo sačinjava kolektivno po-
siojanje, izgleda da u tim slučajevima nema dovoljno
snage da zadrži zazornu ili demonisku moć ženskoga. Ta
sc moć, upravo zbog svoje vlasti, ne uspiijeva diferenci-
i■;it i kao drugi, vee ugrožava vlastito koje služi kao po-
dloga svakoj organizaciji sačinjenoj od izuzimanjia i uvo-
(lcnja poretka.
No, pi'ije nego istaknemo slabost zabrane te, naipo-
Kon, puredak po majčinoj liniji kojfi se u itim zajedni-1

111 IK|i »I,’ahjection et les formes miserables«, u Oeuvres com-

(.allimarcl, Pariz, sv. II, str. 218 i dalje.
cama ocrtava, vratimco se antropološkom otkriću te lo-
gike izuzimanja kojo'j zazorno zahvaljuje svoje postoja-
nje.

Temeljno djelo Mary Douglas

Antropolozi su, još od vremena Frazera, W. Robertsona

Smitha, van Gennepa i Radcliff-Browna ili R. Steinera,
zapazili da profana »prljavština«, kada postane posve-
ćenom »Ijagom« predstavlja izuzeće na temelju kojega
se ustanovljuje religiozna zabrana. U brojnim su primi-
tivnim društvima religiozni obredi — obredi očišćenja
namijenjeni odstranjivanju neke društvene, spolne ili
dobne skupine od neke druge, zabranjivanjem nekog
elementa prljavštine ili ljage. Kao da se linija razgrani-
čenja između društva i nekakve prirode, jednako kao i
unutar društvene cjeline, ustanovljuju na temelju je-
dnostavne logike izuzimanja prljavoga koje, promaknu-
to taiko u obredni rang Ijage, utemeljuje »vlastitost« sva-
ke društvene skupine, ako ne i svakoga subjekta.
i Obred očišćenja tada se javlja kao onaj suštinski
vrhimac koji, zabrainjujuoi ga, i'zvlači prljavi objekt iz
reda profanoga i smjesta mu dodaje dimenziiju isvetoga.
Zato što je izuzeta kao mogući objekt, proglašena ne-
-objeiktom željje, omražena kao za-zorno, kao zazomost,
prljavština postaje ljagom i na sada oslobođenoj strani
»vlasititoga« uitemeljuje poredak koji samo tako (pa da-
kle: već uvijlek) može bifi svet.
'Ljaga je ono što ispada iz »simboličkoga sustava«.
Ona je ono što izmiiče društvenoj racionalnosti, logičnom
redu na kojem počiva društvena cjelina koja se onda
diferencira od privremene gomile individua da bi usta-
novila klasifikacijski sustav ili strukturu.
Engleska antropoilogija Mary Douglas u prvo vrijeme
zamišlja »simbolički susret« religioznih zabrana kao
odraz društvemiih podjiela, pa čak i proturječja. Kao da
je društveno biće, koeksitenzivno s nekim »simboličkim
sustavom«, uvijek prisutno u sebi samome zahvaljujući
religioznim strukturama koje njegova proturječja pre-
nose na razinu rituala. Ipak se čini da u svom kasnijem
razmišljianju Mary Douglas u ljfudskome .tijelu nalazi
prototip onoga providnog bića što ga predstavlja druš-
tvo-simbolički suistav. Pravo rekavši, objašnjenjem koje
ona daje o ljagji iljudskom se tijelu jedan 2a drugim
pridaju različalti statusd: krajnji uzrok društveno-eko-
nomske uzročnosti d'li jednostavno metafora onoga dru-
štveno-simboličkog bića što ga predstavlja ljudski uni-
verzum uvijek prisutan u sebi samome. No, Mary Dou-
glas usput, milom ili silom, uvodi mogućnost subjektivne
dimenzije u antropološko razmišljanje o religijama. Ka-
kva je, dakle, subjektivna vrijednost fih razgraničenja,
tih izuzimanja i tih zabrana koje sačinjavaju društveni
organizam kao »simbolički sustav«? Antropološka je
analiza itih pojava za Mary Douglas isprva b!ila isuštinski
sintaktička: Ijaga je element koji se odnosi na među,
inarginu, itd. mekog poretka. Zatim dolazi do semanti-
čkih problema: kakav smisao taj element-granica popri-
ma u drugim sustavima — psiihollošikim, ekomomskim,
iitd.? Na toij se točki njezima razmišljanja ocrtava naum
da Freudove podatke uključi u okvir semantičkih vri-
jednosti koje se odnose ma paihosomaitsko funkcioinira-
nje govomoga subjekta. No, prenagjljeno usvajamje tih
pođataka navodi Mary Douglas na naivno odbacivanje
Freudovih tvrdnji.
Naj/zađ, takvo shvaoamje ne vodi računa ni o subjek-
livnoj dinamici (ako društvenu ojelinu promatramo s
oh/.irom ma njezalnu krajriju dzdvojenost) ni o jeziku kao
. tijt'dničkom i univerzalnom kodu (ako društvemu cje-
I'iiini i cjeline promatramo s obzirom na mriksimium
Mijihnve općeniitosti'). Strukturalna jje antropologija Levi-
■'vt 1:niinisu, između ostaloga, dmala i tu prednost da je
klii-.ilikaoijski sustav, to jest simbolički sustav u datom
<1111 Iv 11 vcziivala uz jezičrii red u njegovoj umdverzalmosti
(Imiološka binamost, ovisnost i autonomija označitelj-
11/1111fr 1k>, dtd.). Dobivajući tako na univerzalnoj listinir
 toistd, zanemarivala jp, međuitSm, siubjdktivnu dimeinziiju
i/ili dijakronijsko i sinkronijsko upletanje govornoga
subj'ekta u unliverzalni jezioni red.
Stoga ćemo, kada budemo govorili o s i m b o l i č k o m
re đ u , ovisnost d artdkuiaciju govornoga subjekta u jezi-
čnom redu razumijevati kao onakve kako se dijakronij-
ski javljaju u pojavi svakoga govomiog ibiea te kao ona-
kve kako ih analitičko osluškivanje sinkronijski otkriva
u diskursu analiziranih. Držimo prihvaćenom analitičku
konstataciju prema kojoj su različite subjektivne struk-
ture moguće u tom simboličkom redu, ča'k ako nam se
i čini da se o različitim, danas usitanovljendm tipovima
može raspravljati, iraspredati, ako ih se već ne može
ponovo vrednovati.
Moguće je postaviti hipotezu da (društveni) simboli-
čki susitav o d g o v a r a specifičnoj strukturaciji govomoga
subjekta u s i m b o l i č k o m r e d u . Kažemo l'i »odgovara«, ti-
me izostavljamo pitanje o uzroku i posljedici: da li je
društveno određeno subjektivnim, ili obratno? Subjek-
tivno-simbolička dimenzija ikoju uvodimo ne uspostavlja,
dakle, nekakvu duboku 'illi prapočetnu uzročnost dru-
štvenoga s i m b o l i č k o g s u s ta v a . Daje samo p o s l j e d i c e , a
. prije svega k o r i s t 'koje govorni subjekt izvlači iz točno
utvrđene isiimboliičke organizacije, te možda objašnjava
! koje željne pobude podržavaju datu društvenu simboli-
{ ku. Štoviše, činli nam ise da je prednost takva postavlja-
nja problema u tome što »isimbolički sustav« ine pre-
tvara u laičku repliku o »unapniljled uspositavljenom sklia-
du« ili o »božaniskom poretku«, već ga kao m o g u ć u va-
r ija n t u ukorjenjuje u jedinu konkretnu uriiverzalnost
koja definira govorno biće: u proces označavanja.

P o p u t z a b r a n e in c e s t a

Sada ismo u mogućnosti da ponovo podsijetimo na raz-

matranja koja smo ranije sugerirali o onoj granici su-
bjektivrtosti na kojoj objiekt viiše nema, odnosno još
nema funkciju korelata na kojioj se subjekt učvršćuje.
Na tom se mjestu, naprotiv, koleb'ljiivi, čairobni, prijeteći
i opaisni objiekt ocrtava kao nebitak: kao zazomost u ko-
joj se govprno biće stalnp utapa.
Ljaga je, po obredima koji je posvećuju, za dmštvenu
cjelinu možda tek jedna od mogućih institucija zazorno-
sti koja oivičuje krhki identitet govornoga bića. U tom
je smislu zazomost na individualnoj kao i na kolektiv-
noj Ijestvici koefcstenzivna s dmštvenim i simboličkim
redom. U tom je svojstvu, jednako kao i zabrana incesta,
zazomoat univerzalni fenomen: nai'lažimo m nju od po-
četka pojave iSimboličke i/ili dmštvene dimenzSje ljiud-
skoga, i to u svim civilizacijama. No, zazornost se zao-
dijeva specifičnim oblicima, različitim kodiranjima ovi-
sno o različitim »simboličkim sustavima«. Pokušat ćemo
ispdtati nekohfco njezinih variijanti: Ijaga, prehrambeni
tabu, grijeh.
Na dmštveno-povijesna ćemo se razmatranja moći
kasnije pozivati. Ona će nam dopustiti da shvatimo za-
što imperativ razgraničenja koji se subjektivno osjeća
kao zazornost, mada univerzalan, varira u prostom i
vremenu. Držat ćemo se ipak tipološkoga rasuđivanja.
Zabrane i sukobi koji su specifični za neki dati subjekt,
a koje religija čini obrednima za neki dati tjelesni tip,
učinit će nam se izomorfnima s obzirom na zabrane i
sufcobe dmštvene sfcupine u kojoj) nastaju. Ostavljajući
po strani prvenstvo jednoga pred dmgim (dmštveno ne
prodstavlja subjektivno, baš fcao što ni subjefctivno ne
prcdistavlja dmštveno), kazat ćemo da se i jedno i dm-
go pokoravaju istoj logidi, bez dmgoga cilja osim pre-
ž'ivljavanja di sfcupine i subjckta.
Naše će razmišljanje prijeći preko antropološfcih po-
druoja i analiza da bi se usmjerilo prema dubokoj psli-
ho-simbdličkoj ekonomiji: općem logičikom određenju
koje isluži kao podloga antroipološkim varijlantama (dm-
štvene stmfcture, pravila braka, reTigiozni obredi) i koje
svjedoći o spccifionoj ekono'miji govomoga subjekta,
kakve god bile povijesne manifestaeije tog određenja.
Ukratko, ekonomiija kaikvu anaTitičko oisluškivanje i se-
manalitičko dešifriranje otkrivaju kod naših suvremeni-
ka. Čini mam se da se takav postupak uklapa u izravno
nastavljanje na Freudov način koruštenja antropoloških
podataka. Jednim dijelom, on neizhježno sadrži razoča-
ranje za etnologov empiristički duh. A dijelom se ne
odvija ni bez fikcije oija je jiezgra, izvučena iz aktualno-
sti i isubjektivniog iskustva one koja ovo piše, projicira
na podatke uzete iiz života drugih kultura, ne toliko da
bi se u mjima opravdala koliko da bi ih učinila jasnijima
tumačenju kdjiem se oni, naravno, odupiru.

Margina kolebljive strukture

Pogledamio M Ijagu malo pobMže, kako je to učinila

Mary Douglas, ustanovit ćemo sljedeće. Najprije, prljav-
ština nije svojstvo po sebi, nego se primjenjuje samo
na ono što predstavlja neku granicu i, još točnije, pred-
staVlja propaM objekt te graniice, njezinu drugu stramu,
marginu.

Tvar koja izlazi iz tih (tjelesnih) otvora je posve očito

marginalna. Pljuvačka, krv, mlijeko, mokraća, izmet, su-
ze prelaze granice tijela [ ...] Bila bi greška granice tijela
promatrati kao različite od ostalih margina.11

Moć onečišćenja nije, dakle, sadržana u onečišćenju

samom, aM je razmjerna snazi zabrame koja onečišćenije
pretpostavlja.

Iz toga slijedi da je onečišćenje takva vrsta opasnosti

koja će se vjerojatnije očitovati ondje gdje je kozmička
ili društvena struktura jasno definirana.112

Napokon, čak ako muškarci d imaju neke veze s lja-

gom, opasnosti koje ona povlači za sobom nisu u nji-
hovoj moći, već pripadaju moći koja je »inherentna
strukturi ideja«.13 Kazat ćemo da je ljaga objektivno zlo

11 Mary Douglas, De la souillure, Maspero, Pariz, 1971, str. 137.

12 Isto, str. 128,
13 Isto, str. 129.
što ga trpi subjclct. Odnosno, i v č c i i o na dmgi iiačim:
opasnost od prljavštinc za subjekl picdsitavlja l'izik ko-
jcmu je sanv simboJički rcd ncprcstancc izložen, utoliko
što taj rcd znači diskriminacijski, razlikovni mehanizam.
No, otkuda, ocl čega dolazi ta prijctnja? Nii od čega’
drugog nego od iisito tako objektivniog razloga, mada i
pojedilnci mogu tome pripomoći, koji na neki način
prcdstavlja krhkost samoga simboiičkog reda. Prijetnja
koja dolazi od zabrana što postavljaju unutrašnje i
vanjske granace unutair kojih i kroz koje se ustanovlju-
jc govorno biće — granice koje su isto tako određene
lonološkim i semantičkim razlikama kojima se artiku-
lira jezična sintaksa.
Ipak, u svjetlu ovoga strukturalno-funkcionalističkog
rentgenskog snimanja ljage koje je nadahnuto veliikim
antropološkim radovima modernoga doba, od Robertso-
na Smitha do Maussa, od Durkheima do Levi-Straussa,
ostaje neriješeonio jedno pitanje. Zašto upravo tjelesni
otpađ, menstrualna krv i izmet, oclnosno sve što ise s
njima izjednačuje, od noktiju do truljenja, predstavlja
— poput utjelovljene metafore — tu ohjektivnu krhkost
simboličkog reda?
U iskušenju smo da odgovor najprije potražimo u
tipu društva u kojem Ijaga zauzima mjesto vrhunske
opasnosrtd ili apsolutnoiga zla.

Između dviju moći

Mcđutim, kolike god bile razlike među društvima u

kojima bi trebalo da religiozne zabrane, koje su prije
svega zabrane ponašanja, štite od ljage, posvuda ćemo
nslanoviti istodobno društvenu i simboličku važnost že-
i i ; i , a napose majike. U društvima u kajima postoji
obroclnost Ijage, ta je obrednost popraćena snažnom za-i
brinutošću oko odvajanja spolova, što znači: da se ’
iiniškarcdma dajiu prava nad ženam'a. Žene, iako prividno
slavljcne u položaj pasivnog objekta, nosioci tih prava
ništa manje ne osjećaju kao lukave sile, »zlokobne
smutljivice« od kojih se moraju štdtiti. Kao da, zbog
nedositatka autoritame središnje vlasti fcoja bi uređivala
konačnu nadmoć jednoga spola — odnosno zbog nedo-
statka zakonske institucije koja bi uravnotežila ovlašte-
nja obaju spolova — dvije moći nastoje međusobno po-
dijeliti đrušitvo. Jedina od njiih, muška moć, prividna po-
bjednica, u samome svom ogorčenju protiv druge,
žensike mioći, ptiiznaje da jie ugrožcna od asimetiične,
iraoionalne, lukave sile boju ne može nadžirati. Ostatak
društva po majčinoj liniji, odnosno specifična osobitost
stmkture (bez utjecaja dialkironije)? Pitanje o praipoče-
ćima takva uređenja spolne različitosti ostaje otvoreno.
No, uvijiek ise primjeouje da je pokušaj uspostavljanja
muške, faličke mooi, bilo to u visoko hijerarhiziranom
dmštvu Indije illli kod afriokih Lela,14 snažno ugrožen ne
manje žestokom moći dmgoga spola koji je potlačen
(nedavno? ili nedovolj.no za potrehe preživljavanja dm-
štva?). Taj dmgi, žensiki spol postaje sinonim za osnovno
zlo koje valjia iskarijenliti.15
Zapamtit ćemo ovdje tu oinjenicu da bismo se na aiju
u svom tumačenju kasmlje vratili, te ćemo se sada za-
dubiiti u njezine pojedinosti: zabiranjene objekte i sim-
boličke mehainiizme ikojlima su te zabrane okružene.

Izmet i menstrualna krv

Premda se uvijek vezuju uz tjelesne otvore kao uz ozna-

ke koje presijecaju-sačinjavaju tjelesni teritorij, objekti
koji oskrvnjuju pripadaju shematski u dva tipa: izmet
i menstrualnu krv. Nii suze ni sjeme, na primjer, mada
se odnose na mbove tiijela, nemaju vrijednost oskrvnu-
oa.
Izmet i nljegovi ekvivalenti (truilež, zaraza, bolest, leš,

14 Usp. Mary Douglas, nav, đj., str. 164 i dalje.

15 »Po mišljenju Lela, zlo ne treba uključivati u opći sustav
univerzuma; baš naprotiv, valja ga iskorijeniti«, Mary Douglas,
nav. dj., str. 182.
itd.) predstavljaju apasnost Jkojia dolazi liz prostora izvan
identiteta: ja što ga ugrožava ine-ja, društvo što ga ugro-
žava sve što je izvan njega, život što ga ugrožava smrt.
Menstrualna krv, naprotiv, predstavlja opasinost koja
dolazi iz unutrašnjosti (društvenoga ili spolnog) identi-
teta; njime je ugrožen odnos među spolovima u okvdru
društvene cjeline te, zahvaljujući interiorizaciji, identi-
tet svakoga spola naspram ispolne razlioitosti.

Majčinski autoritet kao čuvar »čistoga« tijela

Mogu l'i ova dva itipa Ijage imati štogod zajedničko ? Bez
pribjegavanja analnom erotizmu ili straihu od kastracr-
je — moramo razumjeti ustručavanje antrofpologa pred
takvim objaišnjenjem — zahvaljujUoi drugačijem psliho-
analitičkom prilazu, može se sugerirati da obje ljage
ovise o materinskom d/ili ženskom koj'em je materinslco
stvarnijjslpnac. Ovo bez daljnjega vrijedi za menstrual-
nu krv kbjia označava spolnu različitost. A iizmet? Sjetit
ćemo se da je analni penis također i onaj falus što ga
anfantilna imaginiaimost prilpiisuje ženskom sipolu i da ise
majčinski autoritet najprije i prije svega, nakon prvih,
n suštini oralnih frustracija, osjeća kao uvježbavanje
sl inktera. Kao da se ljudsko biće, mada je oduvijek bilo
uronjeno u simboliku jezika, pored toga podvrgava i ne-
kom autoritetu, zamjeni — kronološki i logičbi nepo-
srodinoj — za jeZične zakone. Kroz uslkrate 1 zaibrane,
i.ij autoritet pretvara tijelo x\.,teritorij koji ima svoje
/o n e, olvore, točke i crte, površine i šupljine i na ko-
ji-i11 se obilježava i vrši arhaična moć ovladavanja i
jM|>iiš.lanija, razlikovanja između čistoga i nečistoga, mo-
r.iuV|*n i nemogućega. »Binarna logika«, primarna karto-
i'i.ilij.i loga t'ijela Ikoje ja oozivam semiotičkim da bih
iniic re.kila ikako je ono, premda predst-avlja preduvjet
|r/ikn. polčinjcno smislu, no na način koji nema veze
-. hngvističkim znakovlima ni sa simboličkim redom kojli
..........jiiju. Majčinski je autoritet čuvar ove topo-
grafije č is t o g a tijela u svakom smislu riječi;* razlikuje
se od očinskih zakona u koje će, s faličkom fazom i
usvajanjem jezika, kliznuti čovjekova sudbina.
Ako jezik, kao i kuitura, uspostavlja razdvajanje i
na osnovi diskretnih elemenata stvara neki povezani red,
to se zbiva upravo kroz potiskivanje ovoga majčinskog
autoriteta i tjelesnu topografiju koji uz to dvoje stoje.
Tada se postavija pitanje o tome što se događa s tim
potiisnutim kada zabonska, faiička, jezična simbolička
institucija ne obavlja korjeniito razdvajanje — ili pak,
na dubljoj raiini, kada govorno biće pokuša promišljati
pojavu toga razdvajanja da bi što bolje odredilo njegovu
djelotvornost.

O b r e d I ja g e —
d r u š t v e n a r a z r a đ a » b o r d e r lin e a « ?

Poznajemo strukturalističku hipotezu: temeljne simbo-

ličke institučije, poput ž r t v o v a n ja i m ito v a , razrađuju
Iogičke postupke lcoji su inherentni ekonomiji samoga
jeZika; usput za zajednicu ostvaruju ono što u njegovoj
dubini, povijesno I logički, snčinjava govorno 'b'iće kao
takvo. Tako m it na sadržajc kojji su od životne važnostJi
za neku određenu zajeđnicu projicira binarne opreke
otkrivene izravno na fonematskom povezivanju u jeziku.
Ž r t v o v a n je pak veliča vertikalnu dimenziju znaka: od
napuštene ilii ubijene stvari do ismisla riječi 'i transcen-
dencije.
Slijedeći ovu nit, moglo bi ise sugerirati da obredi oko
ljage, a napose oko varijanti u vezi s izmetom i men-
štfuacijom, premještaju granični r u b (u psihoanaliti-
čkom smislu b o r d e r lin e ) ikoji razdvaja teritorij tijela
od označiteljskog lanca: ilustriraju granicu između se-
miotičkog autoriteta j simboličkoga zakona. Kroz jezik
i u visoko hijerarhiziranim inistitucijama kao što su re-

* Propre u francuskom znaći i čist i vlastit; otuda »u svakom

smislu«. Op. prev.
 ligije, čovjek stvara priviđenja o djelomionim »objekti-
ma« — svjedocima arhaične diferencijacije tijela na pu-
.tu vlastitog lidentiiteta koji je isto talko i seksualni iden-
tdtet. Ljaga od fcoje nas obred zaštićuje nije ni znak ni
tvar. Unutar obreda koji je izvlači iz potiskivanja i iz
perverzne željie, ljaga je translingvističkli trag najarha'i-
čnijih granica čistoga tijela. U tom smislu, ako pred-
"stavlja propali objekt, to zahvaljuje majci. Upija u sebe
sva iskustva ne-objektivnosti kojima je popraćena dife-
rencijacija majka-govomo biće, dakle, sve vidove za-
-zomoga (od onih koje izbjegava fobični pacijent do
onih kojima su okružerai subjekti rascijepljene l'ičnosti).
Kao da se obred očišćenja, kroz jezik koji je već prisu-
tan, vraća prema nekom arhaičnom iskustvu i od njega
preuzima meki djelomičan objekt, ne kao takav veđ samo
kao trag nekog pred-objelkta, ndke arhaične sli’ke. Kroz
simboličku instituciju obreda, to jest kroz sustav tako-
zvanih obrednih izuzimanja, djelomični objekt prema
tome postaje pismo: postavljanje granica, uz dsticanje
(majčinskog) Autoriteta, a ne (očimsikoga) Zakona, kroz
sam označiteljski red.
Iz ovoga slijcdi nešito vrlo neolb'ično za mehanizam
'samiih obreda.

Pismo bez znakova

Najprije, obredi koji se tiču ljage (no, možda i svald

obred, jer obred Ijage prcdstavlja... obredni p ratotip)
pokazuju pred-znakovni utjccaj, sem'iotiički utjecaj u
jc/iku. Barem se tako mogu podržati antropološke de-
iinicije prema kojima je obred čin a me simbol. Dru-/
l'.im l iječima, obredi se ne zadržavaju na označiteljskojl
(liiiH'ii/.iji, već imaju matcrijalni, aktivni, translingvisti- j
( lci, inagijskii utjecaj.
S dmgc se strane čirai da je snažna obrednost Ijage,
kakvu piimjećujemo kod indijskih kasta, popraćena pot-
........... skotomizacijom same prljavštine koja je, među-
lim, prcdmcl tih obreda. Kao da se zadržava, možemo li
tako ireći, sveta, zabrasnjena sttrana ljage, a ispušta se iz
viida, u zaslijeplJarioistriieTvjesM ako li ne i nesvje-
snoga, analni objekt na koji je ta posvećujuća zabrana
ciljala. V. S. Naipaul16 upozorava na čtinjenlicu da Indijci
veliku nuždu obavljaju posvuda, a nikada nitko ni u
govoru ni u knjigama ne spominje te šćućurene siluete,
jer ih jednostavno . . . nitko ne vidi. Nije posrijedi cen-
zura koja prodzlazi iz stida i koja u govoru zapovijeda
izostavljanje funkcije koja se inače predstavlja kao
obred. Riječ je o nesmiljienom odbijanju koje svjesnu
predodžbu čisti od takva čina i takva objekta. Izgleda
da se javlja cijepanje između teritorija tijela na kojem
kraljujie autoritet bez osjećaja krivnije, nćkakav spoj
majke i prirode s jedne strane, a s druge, posve druga-
čiji svijet označiteljskoga predstavljanja u društvu gdje
u igru ulaze obzir, stid, krivnja, želja, itd. — poredak
failusa. Ovakvo oijepanje koje bi u drugačijem kulitur-
nom svijetu bilo stvaralac psihoze ovdje, dakle, nalazi
savršenu socijalizaciju. Možda i zato što institucija obre-
da ljage preuzima ulogu sastavnice, dijagonale, dopušta-
jući i univerzumu prljavštine i univerzumu zabrane da
se ovlaš dotaknu, a da ne budu nužno identificirani kao
takvi, kao objekt i kao zakon. Zbog ove piriilagodljlivosti
koja djeluje u obredima Ijage, subjektivna se ekonomija
koja se tu podrazumijeva dotiče obiju strana neiskazi-
voga (nc-objekta, izvangranionoga) i apsolutnoga (neu-
moljive .koherentnositi Zabrane, koherenitnosti koja je je-
dima davateljlica Smisiia).
Napokon, učestalost obreda ljage u društvima bez.
pisma navodi na pomisao da ti ikatarktički obredi funk-
cioniraju kao neko »pismo stvarnosti«. Oni odjeljuju,
razgramčuju, obiljezavaju neki red, neki okvir, neku
društvenost, a pri tome nemaju drugoga značenja do
onoga koje je imanentno samom odjeljivanju i redu
koji se na njega nadovezuje. I obratno, možcmo se pitati

“ An Area o f D arkness, London, 1964, pog. III, navedeno kod

Mary Douglas, nav. đj., str. 140.
nije li svako pismo obred na dnugom stupnju, na stup-
niu jezika, razumije se, koji nas, kroz same lmgvisticke
znakove, navodi na pnsjecanje o razgramcenj lma koja
su preduvjet za te znakove i koja ih nadmašuju. Pismo
žapravo subjekt kojii se u pdsanje upušta suočava s arha-
ićnim autoritetom, s ovu stranu vlastitog Imena. Mate-
rinske konotaaije tog autoriteta nisu nikada izmicale
veflikim piscima, baš kao ni sučeljavan jc s onim što smo
nazvali zazomošću. Od izjave »gospođa Bovary sam ja«
do Mollyna mo'nologa i Celineove emocije koja pozljje-
đuje sintaksu da bi ma koncu doprla do glazbe, plesačice
iili ni do čega . . .

Hrana koja onečišćuje jest — mješavina

Kada se javlja kao objekt koji onečišeuje, hrana je kao

oralni objekt takva isamo u onoj mjleri u kojoj oralnost
značl gramiou čistoga tijela. Hrana postaje zazornom tek
kao mb ilzmeđu dva razliičita eotiteta ili teritorija. Gra-
nica između prirode i kulture, lizmeđu ljudskogia i ne-
-ljudiskoga. To se, ma primjer, može zapaziti u Indiji i u
Polinezij'i17 u veza s kuhanom hranom čija je ranjivost
s obzilrom na onečišćenje karakteristična. Suprotno zre-
lom plođu koji se može pojesti bez opasnosti, hrana
koja je bila u dotioaju s vatrom onečišćuje i mora se
okružiti nizom tabua. Kao da vatra, obrnuto od onoga
što tvrde zdravstvena s'hvaoanja i daleko od toga da pro-
čišouje, ukazuje na neki dodir, na činjenicu da se organ-
ska hrana miiješa s obiteljskiim i dmštvenim. Virtualna
se nečistoća takve hrane približava zaziranju od dzmeta,
šio jc najupečatljiviji primjer miješanja organsikoga s
diušlvenim.
Oslaje, međufim, činjenica da je isvaka hrana pogod-
iki da nas okalja. Tako je brahman, koji svOij obrok i

In.imi okružuje vrlo slrogim pravilima, manje čist na-

" 11s'|>. I.. Dnmonl, Homo hierarchicus, Gallimard, Pariz, 1966,

■ili 1/9 j daljc.
kon jela nego prije njega. Hrana ovdje označava (pri-
rodnog) drugog koji se snprotstavlja oovjekovoom dru-
štvenom položaju i koji prodire uičisto tijelo. Inače je
hrana^oralni objekt (ono za-zorno)|na kojem ise temelji
arha'ioni odnos Ijudsikoga bića s diugim, s majkom kao
nosiocem moći koja je listo toliko žiivotno važna .koliiko
i opasna.

Ostatak: Ijaga i ponovno rođenje

U brahmanizmu je vrlo značajna u tom pogledu sudbina

odbojnosti 'koju izazivaju ostaci hrane. Oni su još veći
uzrok ljage nego bilo koja druga hrana, ali izgleda da
nisu takvi zbog ove ambivalentnosti, đvostrukosti odno-
sa stalne ili potenoijalne mješavine između iistoga i dru-
goga kakvu, kao što smo maločas napomenuli, znači
svaka namimica. Ostaci su ono što pretekne od nečega,
a naročito od nekoga. Onečišćuju upravo zbog te depot-
punosti. Pod stanovitim uvjetima, međutim, brahman
smije”’jesti ostatke koji ga, umjesto da ga onečiste, čine
kadrim da se prihvati putovanja ili čak svoje specifične
svećenioboga čina.
Ova se ambivalentnost preostataka (oneč'išćenje i moć
obnavljanja, ostatak i ponovnli počeitak) susreće i u dru-
gim podmojima, a ne samo u podnučju hrane. Pojedine
kozmogonije predstavljaju ostatak posldje potopa u obli-
ku zmije koja postaje Višnuov oslonac i tako jamči po-
oovno rođenje svijeta. Na isti naćib, ako se osno što
ostaje od žrtvovanja može nazvati zazornim, činjenica
da ise tragovi žrtvovanja konzumiraju može inače isto
tako bitd uzrokom niza povoljniih ponovnih rođenja, te
može čak dovesti do osvajanja neba. Tako je, dakle,
ostatak jako ambivalentan pojam u brahmanizmu: Ijaga
jednako :kao i ponovno rođenjie, z.azornost isto kao i vi-
sok situpanj oistoće, istovremeno prepreka i poticaj za
svetost. No, možda je ovo bitna toč'ka: čini se da je
ostatak koekstenzivan s , cijelCTa arhitekturom ”'te"‘ misli
koja ništa ne totalizira. Za nju ništa nije sve, ništa iiije
iscrpno, u svakom sustavu postoji preostatak: u kozmo-
gonijii, u obredu iirane, pa čak i u žrtvovanju koje, za-
hvaljujući, naprimjer pepelu, ostaVlja ambivalentan trag.
Kao izazovu našim monoteističkim i monologičkim uni-
verzumima, toj je misli očigledno potrebna ambivalent-
nost ostatka da ise ne bi zatvorila u monoplano sdmbo-
heko Jedno, te da bi. tako uvijek pretpostavljala neki
ne-objckt koji jednako oneei'šouje koliko i oživljava: lja-
gu i genezu. Upravo zbog toga pjesndk Atharvavede, IX,
7 "uzdiže ostatak (ucišta) koji kalja i pOmlađuje kao
preduvjet za svaki oblik: »Na ostatku se zasnivaju ime
i oblik, na ostatku se zasniva svijet. . . Biće i nebiće,
oboje su u osittatku, snaga i srn rt.. .«18

Strah od žena — strah od rađanja

Arhaienl se strah od majfce u suštini pofcazuje kao strah

od injezine moći rađanjia. Zadaća je poirijekla po očevoj
liniji da savlada upravo tu moć koje se muškarac boji.
Neće nas, dakle, začuditi što su obredi onećišćenja ra-
siprositranjeni u drušitvima u kojiima je moć po očevoj 11-
miji nesigurna, pa kao da u pročišćenju traži podršfcu za
horbu protiv pretjerano jake majčine linije.
Tako je u društvu u koijem religiozne zabrane odgova-
raju spolnim zabranama, usmjerenim na to da odvoje
muškarce od žena i da osiguraju njihovu vlast nad ovim
potonjima, bilo moguće — kao kod Giđingalija u Au-
siraliji — ustanoviti znatan utjecaj majčinskog autori-
M a .na siinove. Kod susjednih Aranda, naprotiiv, gdje je
očinski nadzor daleko važniji nego kod Giđingalija, ne-
ma poduđarnositi između spolnih i religilozniih zabrana.19
1’iid'in jer Nuera, što ga je analizirao Evans Pritchard
,i pn Mizela Mary Douglais, vrlo je značajan u tom pogle-

llsp. Charles Malamouđ, »Razmatranja o pojmu ’ostatka’ u

In.ihiiiani/.mu«, u Wiener Zeitschrift fiir đie Kunde Siidasiens,
XVI. 1072, slr. 5— 26.
lisp. K. Maddock, »Dangerous Proximities and their analo-
piM".', ii Maiikind, 1974, t. V, sv. 3, str. 206—217.
 du. Riječ je o drušitvu u kojem, bar među plemstvom,
vlada inačelo agnacije, a u kojem su žene element razdo-
ra: premda suštinski Važne za razmnožavanje, oee sve-
jedno dovode u opasnosit idealne norme agnatske skup'i-
ne zato što se čini da je uobičajen zajednički život s
majčinom rodbinom. Menstrualno onečišćenje, isto kalo
i zabrana incesta s majkom koji se od svega smatra
najopasnijim, mogu se protumačiti kao simbolički ekvi-
valenti ovog sukoba.20
Gađenje se zbog Ijage, kao zaštita od majčinske vlasti
koj'a se slabo može nadziirati, čini još jasnije izraženim
kod Bemba. U obrednom smislu nečista i kužna, men-
strualna ljaga kod njih štoviše posjeduje kataklizmičku
snagu, tako da ovom zgodom nismo navedeni samo na
to da govočimo o obređnoj nečistoći, već i o moći one-
čišćenja. Tako, ako žena koja ima mjesečno pranje do-
takne vatru (simbol muškosti i vlasti po očevoj liniji),
namimica kuhana na toj vatri učdinit će je bolesnom i
zaprijetit će joj smrću. Kod Bemba je vlast u rukama
muškarca, ali se podrdjetlo račima po majčinoj linijl, a
bračni par nakon sklapanja braka boravi u ženinoj kući.
Postoji velika proturječnost između muške prevlasti i
boravka u ženinoj kući: mladi se suprug podvrgava auto-
rditetu mladenkine obitel ji ii mora ga za vrdjeme zrelosti
prevladati osiobnim zaslugama. I dalje je, međuitdm,
zbog vlasti po majčinoj liniji, u sukobu s ujakom koji
je zakonski čuvar njegove djece, pogotovo dok ne odra-
stu.21 Moć onečišćenja (prdjetnja bolešću ilii smrću zbOig
spoja krv-vatra) prenosii tako na isimboličku razinu stal-
ni. sukob ikoji proizlazi iz neizvjesnog razdvajanja muške
i ženske moći na razini društvenih institucija. A takvo
bi nerazdvajanje čitavom društvu zaprijetilo raspadom.
Značajna činjenica: uvijek kao zaštiita od ženske moči

” Usp. K. Gouph, »Nuer Kinship: A Re-examination«, u T. 0 .

Beidelman (izd.), The Translation o f Culture, London, 1971.
21 Usp. L. N. Rosen, »Contagion and Cataclysm: A theoretical
approach to the study of ritual pollution beliefs«, u African
Studies, 1973, t. X X X II, br. 4, str. 229—246.
rađanja, obredi onečišćenja djediuju u društvima koja
sie plaše prenapučenosti (u neplodnlim predjelima, na
primjer). Tako ih nalazimo, kao dio čitavoga sustava
usmjerenog na suzbijanje rađanja, zajedno s tabuom in-
cesta, itd., kod Enga na Novoj Gviineji. Zauzvrat, budući
da ise tood njihovih susjeda Fora, iiz obratnih ekoiloških
razloga, želja za rađanjem potiče, to za sobom povlači,
moglo bi se reći, simetričan nestanak tabua incesta i
obreda onečišćenja. To je slabljeinje zabrana kod Fora,’
u korist jednog jedinog ciilja — razmnožavanjia po svaku
cijenu, popraćeno takvim nedostatkom »čistoga«, pa da-
kle d »zazornoga«, da je toamibalsttvo nad umrlima uobi-j
čajcna praksa. Naprotiv, Enge, koji paze na onečišoenje
i podložnui su strahu od rađanja, ne znaju za kanibal-
stvo.22
Da li je ova usporedba dovoljna za isugestiju da ljaga
istodobno obilježava pokušaj gušenja vlasti po majčinoj
liniji i pokušaj razdvajanja govornoga bića od njegova
tijela kako bi to tijelo bilo uzdignuto u red vlastitoga
tijela, to jest takva koje je neprihvatljivo, nejestivo, za-
zorno? Samo se uz tu cijenu tijelo može obraniti, zašti-
titi — a također evenutalno i sublimirati. Strah od maj-
ke roditeljice što ga ne mogu svladati odbija me od
tijela: odustajem od kanibalstva, jer me zaziranje (od
majke) navodi na poštivanje tijela drugoga, sličnoga
rneni, moga brata.

Ljaga i enđogamija u Inđiji

llijerarhijski sustav indijskih kasta sigurno sačinjava

najsloženiji i najupečatljiviji primjer društvenog, moral-
nog I reliigiloznog isustava utemeljenog na onečišćeinju i
očišćenju, na čistome i nečistome. Zanimljivo je, kako
lo čiiui Louiiis Dumont,23 taj hijerarhiij'skl susitav suprot-

" llsp. S. Lindenbaum, »Sorcers, Ghosts and Polluting Woten:

An nnalysis of Religions Belief and Population Control«, u J.
Crnr.r. (USA), 1972, t. XI, br. 3, str. 241—253.
" I.. Dumont, H om o hierarchicus, nav. đj.
staviti propisima u vezi sa sklapanjem braka. Autor iz
toga izvlaeii zaključak da je kastinska endogamija tek
posiljedica hijerarhijskoga pranačela, utemeljenoga na
opreci čisto/nečisto. Ne uLazeći u pojedinosti ovoga pri-
kaza ni u brojne povrede endogamijskih pravila — ko-
je se, uostalom, prirodno uklapaju u hijerarhijski red
čineći ga složeoijim i jačim — za naše ćemo potrebe
zabilježiiti sljedeće.
Endogamijsko se načelo, linherentno kastinskom su-
stavu, kao i posvuda drugdje, sastoji u činjenici da po-
jedinac sklapa brak unutar vlastite skupine, odnosno da
mu je zabranjeno da to učini izvan nje. Endogamija u
mdijskiim kastama pretpostavlja osim toga i speoifičnio
nasljeđivanje: 'svojstvo člana iskupine prenose istodob-
no oba roditelja. Ishod je itakva uređenja pravila za-
pravo simbo'ličko i stvamo uravnoteženje uloge obaju
spolova unutar društveno-simboiličkog ijedinstva kakvo
predstavlja kasta. Visoka se h'ijerarhiziranost indijsibo-
ga dmštva, dakle, ne upleće između spolova, bar ne u
vezi s podrijetlom — glavnog kriterija moći u takvim
drušitvima. Moglo bi se reći da je kasta hijerarhijski
mehanizam koji, pored posebnosti u zvanju, osigurava
jednak udio ocu i majci u prenošenju svojsitva člana
pojedine skupine.
Na osnovi ovoga pitanje o tom c da li: hijerarhijski red
određuje opreka čisto/nečisto iii je pak njegovo pra-
načelo kaistinska endogamiija ukazuje se u drugačijem
svjetlu. Ostavimo po strani raspravu o uzroku i poslje-
d'idi, kokoški i jajetu. Ustanovimo samo da se u organ'i-
zaciji bcz klasične egzogamije — kao što je ova — dru-
štveni poredak ne izgrađuje na osnovi oštro odvojenih
oprcka ikojc predstavljaju muškarac i žena kao oznake
za »vlasitiito« i »sitrano«, za »isto« i »razl'ičito« (spol,
skup'iniu, klan, i,td.). Međiutlim, kao nadomjestak za ovaj
ncdositalak 'diieranoi'ranosti, uvode se pomno određena
pravila o iia/.clvajanju, odbaoiivanju, odbojnosli. Subjekti
i objekli na osnovi ovoga u svom međusobnom odnosu
imaju lek s la lu s za-zomoga. Ukratko, kada se izbjegava
binarnost egzogainijskoga snslava, lo jest odnos slrano
ga m ajka/otae, inuškarac/žena ana ra/imi bračne linslitu-
cije, onda se na ubrednoj razini mmože oblici zazornosli
između spolova, između subjekata i objekata (suštinski
grariičnih, na što ćemo se vratiti), između kasta.
Pored ovog općeg pravila, oailazimo i na specifiene
situacije koje potvrđuju naš dojam da je razvijeoa ka-
stinska hijerarhija kompenzacija za ravnotežu muška-
rac/žena koju uvodi indijska endogamija. Zabilježimo,
između ostaloga, različite oblike braka o kojima je bilo
mnogo rasprava i proturječja, a koje ,su pojedini tuma-
člild kao dvostruko podrijetlo, po ocu i po majci. Tako
za M. B. Emenaua24 u južooj Indiji postoji dvostruko
jedoolinijsko podrijetlo, dok se, prema P. L. Dumontu,
oba jedoolioijska naoela isreću odvojeno, čak i ako očeva
i majčina obilježja mogu u istoj skupini interferirati na
više načioa.25 Inače, ako pojedioi slučajevi hipergamije
(mogućnost da se djevojka uda u obitelj više kaste od
njezine, a da to ne pogađa status potomaka niti isklju-
čuje endogamiju) i znače uzdizanje žene, to vriijedi sa-
mo za nju, budući da se za muža takav brak ne račuoa.
Ovo se neobično biranje oca s višim statusom tumači
kao »zadržiavanje porijekla po majčinoj liioiji u sredini
koja naglašava očevu«.26
Etnolozi bi umjeli navesti još mnoge, toono utvrđene
primjere. Zaključak koji ćemo mi iz ovoga izveisti jest
sljedeći: ako ise svaka društvena organizacija nužno sa-
stoji od razlika, razdvajanja i opreka, izgleda da kastin-
ski sustav, endogamijom kojom je popraćen i ravnote-
žom obaju spolova koju ta endogamija institucionalizi-
ra, premješta drugdje i umnogostručuje različitost koja
za egzogamijska društva postoji samo kao jedna li koja

24 »Language and Social forms. A Study of Toda Kinship Terms

and Dual Descent«, in Language, Culture and Personality, Essais
in Memory of Ed. Sapir, Menasha, Wis., 1941, str. 158—179.
25 »Hierarchy and Marriage Alliance in South India Kinship«,
u Occ. papers of the Royal Anthrop. Institute, 1957, br. 12, str. 22.
26 L. Dumont, Homo hierarchicus, nav. dj., str. 157.
igra osnovnu ulogu između oba spola kao svojih zas.tup-
nika i dvaju teritorijalnih, ekonomskih, političkih, etni-
čkih i drugih entiteta.
Kao da ise, što se endogamijoim više podržava ravno-
teža između mooi obaju spoiova, osjeća jača potreba za
poikretanjem đrugačijih razliika. Ova aaerazdvojivost, re-
klo bi se ealk ova 'imanentnost hijerarhijsikoga nače'la u
endogamiji, možda objašnjava zašto je sklapanje braka
(iohred povezivainja, zadržavanja ddentiteta i ravnoteže
dviju osoba) Ijediei obred prijelaza koji >mije popraćen
nlikakvom mečistoćom«.27 On kod Indijaca stvara dojam
da je »simbolički i privremeno otrgnut od svog položaja
[koji je hijerarhijsiki i upravljan odnosom čiisto/neči-
sto] i prihvaćen na neki viši položaj, položaj kraljevića
iiliij brahmana za nebrahrnana, položaj boga za brahma-
na«.28 Posvuda drugdje kraljuje načelo razdvajanja koje
Bougle izjedmačuje s ođbojnošću.

Brak ili gađenje?

Dumontovlo nepovjerenje prema ovom terminu ii prema

logici koju lon izražava,29 prvenstvo koje pridaje hijerar-
hijskom načelu meće poništiti naš sud. ZaMjuoit ćemo
jednostavno da ise hijerarhijslko načeilo temelji istodob-
no ina dva ilogiaka načela: na razdvajanju za ikoje pri-
mjer pruža dihotomija čistoga li nečistoga, te na održa-
vanju ravnoteže između obaju spolova pomoću endoga-
mije.
Upravo je C. Bougle, kalko sam rekla, pored društve-
niologičkoga mačela koje upravlja kastinskim sustavom
(»hijerarhija, nasljedna posebnoist«),30 spomenuo drugo
načelo, prividno više psihoiloško, ali zapravo poveziano s
logikom svetoga, koje on nazilva »odbiojnošću«31 ili »ga-

27 Isto, str. 76.

28 Isto, str. 77.
29 Isto, str. 156.
30 Us. E ssai sur le regim e d es castes, PUF, Pariz, 1969, str. 3.
31 Isto, str. 3, 25. itd.
đenjem«.32 Bougle se posebno zadržava na »gađenju zbog
hrane«: jesu li kaste »braono pitamje« ili »pitanje obro-
ka«? Obilazeći oko psihološke ili psihoanalitičke arheo-
logije, ovaj nepoznati antropolog uporište za nju traži s
jedne strane u obiiteljskoj orgainizaciji, a s druge u eko-
nomiji žrtvovanja. U vezi s obiteljskom organizaaijom,
držat će se aluzija na »daleke uspomene o prvim obi-
teljskim običajima« ili na »preživljavanje obiteljske re-
ligije« (suprotstavljeno zahtjevima industrijskog doba):
u tome će onda naći odgovornost za crte po kojima je
gilda nalik kasti.33 Pojam odbojnosti nisu proučild ni
Dumont ni Bougle premda Bougle na nju podsjeća u
vezi s brahmanima da bi je izveo dz tabua kojdm je
žrtvovanje okružemo u isvakom društvu i koji je Indija
»samo uzdigla do najveće mioči«. Prinositelj je žrtve,
spoiminje on, okružen tabuiima zato što omogućuje pri-
jelaz »Iz sviijeta profanoga u svijet svetoga dvosmdsle-
niim, inesitalnim siilama koje iisitodobno znače najveću opa-
snost i najveću dobrobit«.34

Hijerarhija i nenasilje

Ako, naprotiv, Bougleovo gledanje prepravdmo siijedeći

Dumontova određenja, lopreku čisito/nečisto koja uprav-
Ija indijskim hijerarhijskim poretkom ne shvaćamo više
samo kao sveobuhvatnu: shvaćamo je također i u su-
odnosu s praviildma o sklapanju braka i s religioznim
navikama (prenošenjem žrtava i njegovim razvojem). Ta-
da smo navedeni na to da opreku čisto/nečisto zamisli-
mo, ne kao arhetip, već kao nekakvo kodiranje diferenci-
iiacijc govornoga subjekta fcao takva, fciodiranje njegove
odbojnosli spram drugoga da bi sam postao autonomari.
Oiprefca čiisto/nečais.to piredstavija (kada se ne služi me-
laloii'amia) težnju za identiitetom, za različitošću. Nado-

" llsp. str. 18.

" tsto, str. 36—37.
" Isto, str. 64.
mješta spolnu različitost (te se u tom smfelu može po-
javiti, kao u kasitiaaslkom sustavu, kao usporedua s in-
stitucionalizacijom biseksualnosti kroz endogamijski
braik). Zbog toga služi fcao' razdvojna vrijednost svoj-
stvena isamoj s'imboličkoj funkciji (prmosite]j žrtve/žr-
tvovanje/Bog; sub jckt/stvar/sm isao). Hijerarhija koja se
temeijii na čistome i inečiistome premješta (ili poriče?)
razlifcu među ispolovima; nasilje žrtvovanja zamjenjuje
obredom očišćenja.
Najzad, opreka aisto/nečisto ne može b'iti datost po
sebi, već proistječe dz neophodne potrebe govomoga bi-
ća da se suočd sa spolnom različitošou i sa simboiličkim.
Indijski kastinski sustav omogućuje da se to suočavanje
bezbolno obavi. Piovodi ga bez reza — monoteističkoga,
na primjer, te uz mabsiimum pomnjivositd koja štiti su-
bjefct dok se sustavno suočava s uizom zažomosti. Ci-
jena je toga društvena nepomičnost i poistovjećivanje
ornoga sto bi drugdje bilo auto.nomma subjektivmost s
praVilima zazornosti kojima je iispresijecan ovaj dru-
štvenojsimibolički teritorij. Hijerarhija doista isačdnjava
indijskog čovjeka (a možda i svabo govorno biće ako ne
tobriiše svoju pripadinost simbobčkome), aii je ukorije-
njena u dva najvažnija pomaka: znaku (što ga slavi
žrtvovanje) i spolnoj različitosti (koja je uređena bra-
kom). Ako je istina da odnos čisto/uečdsto zauzima itu
oblast fcoja ikod nas ovisi o opreći dobro/zlo, dotična ise
granica, kroz kastinsfcu hiijerarhiju i; propise o sklapa-
nju braka kojima je ona popraoena i boji je osigura-
vaju, primliče nekoj vrlo dubokoj logici govornoga bića
kao odvojenoga po spoiu i po ježifcu. Nenadomjestiva je
prednoist Indije u itome što razgioilićuje za-zornu 'logiku
ovog odvajanja, te što na svoj nenaslillan način razrje-
šava asimptotu između seksualnostii i simboliizma, ura-
vnoitežujuoi razlike u pogledu iseksualnosti, a umnogo-
stm čujući i do krajnoisti postepeno povećavajući razdva-
jarnje u pogledu šimboliilčkoga.
Kralj Edip ili nevidljiva zazornost

Uzvišena i tragjiiona Edipova sudbina snžirna i premješta

mits;ku Ijagu ikoja neči'sitoću one inedodirljave »djruge
strane« fcoju predstavljia drugi spol smješita na tjelesni
rub — tank'i sloj žel je, te u osnovi na suprugu-majku —
mit o prliirodnoj potpunosti. Valjalo bi, da biismo se u to
uvjerili, proimoitriti Sofoklova Kralja Edipa, a naroeilo
Edipa na Kolonu.
Vrhovni vladar zbog toga što umije skinuti koprenu
s logičkih zagonetki, kralj Edip nije zato ništa manja
neznaliea u piogledu svoje želje: on ne zna da je ubio
oca Laja ti oženio se majlkom Jdkastom. Ostajući zastrto
koprenom, to ubojstvo, kao i ta želja, posve očito pred-
stavlja cjelovito naldčje njegove logičike, te prema tome
i političke moći. Zazornost izbija tek onda kada Edip,
iistjeran 'iz vlastite kože zbog isvoje želje za zinanjem, u
s vom biou vnhovnoga vladara otkriva želju i sanrt. I
pripisuje ih istoj punoj, spoznajnoj i odgovomoj vrhov-
no j vlasti. Rješenje zbog toga u Kralju Edipu nije ništa
manje mitsko: odvija se kroz izuzimanje, kao što smo
vid jeli u logioi oistalih mitskih i obrednih sustava.
Najprije, kroz prostomo izuzimanje: Edip mora po-
c i li progonstvo, ostaviti čisto mjesto gdje je bio vr-
lnovnii vladar, otfclonitd Ijagu da bi granice dmštvenog
iil'ovora u Tebi vjeono pOtrajale.
Iisloclobno, kroz izuzimanje vida: Edip sam sebe osljep-
Ijuje da ne b,i morao podnosliti pogled na predmete vla-
■liu- žel je i počinjenog ubojstva (lice vlastite žene, vla-
\lile majke, vlastite djece). Ako je istina da je ovo osljep-
Ijivanje ekvivalent za kastraciju, ono ne znači ni škop-
l|i njc 11i smrt. U odnosu na ovo dvoje, ono je simbolički
-.11111111 1 predodređen za podizanje zida, jačanje ruba
\i<. odva ja od Ijage koja se samim time ne osuđuje, već
<n/iiačava kao nešto strano. To je osljepljivanje, da-
kl< , prikaz cijepanja: ono na samom tijelu ostavlja bi-
Iji'C, ir/jop;ičavainja čistoga u okaljano — a ožiljak zjuzji-
nia mj(v,;|io ol'krivene, no svejedno nevidlj'ive zazomosti.
Zazomost kao nevidljivo. U zamjenu će za to grad, pa
i znanje, moći. potrajaiti.

Taj dvosmisleni pharmakos

Zadržimo se još malo na tragičkom -kretanju u Kralju

Edipu: oije li u njemu sažeta mitska varijanta zazor-
nositi? Ulaskom u nečiisti grad — u miasma — Edip se
i sain pretvara u agos, Ijagu, da bi igradu donio očišćenje
i postao katharmos. On, dalkle, samirn time što pred-
stavlja agos dono'si očišćenje. Njegova zazomost ovisi o
toj stalnoj dvoismisienosti ulloga koje preuzima bez vla-
stitog znanja, premda misli da zna.35 A upravo ga ta
dioamika obrata pretvara u biee zazomosti i u phar-
makosa, ikrivca za tuđe grijehe čilje izgnan&tvo omogu-
ćuje gradu da se oslobodi Ijage. Pokretačka je sila tra-
gedija u toj dvosmislenosti;36 zabrana se i ideal spa-
jaju u jednoj osobi da bi označili kako govorno biće
nema vlastitoga pro&tora, nego se, kao da to zahvaljuje
nekom nemogućem razgjraničenju, zađržava na nekom
krhkom pragu. Ako je u tome logika pojma pharmakos
katharmos što ga predsitavlja Edip, priimorani smo da
priznamo kako Sofoklov komad ne crpe svoju snagu sa-
mo iz te mathesis o dvosmislenosti, već i iz posve se-
mantičkiih vrijednioisiti fcoje donosi u oprečnim termini-
ma. Kojih »vrijednoti«?
Tebia je miasma zbog jalovosti, zbog bolesfi, zbog smr-
ti. Eđip je agos zato što je ubojstvom oca i lincestom
s majkom poiremetiio i raskinuo lanac stvaranja potom-
stva. Ljaga je prekid života: (poput) seksualnosti bez ra-
đanja djece (sinovi rođeni iz Edipova incesta će pogi-
nuti, a ikćeri će preživjeti tek u nekoj drugačijoj logici,
u logici ugovora ili siimboličkog postojanja, kao što će-

35 J.-P. Vemant je ovu logiku analizirao u »Ambiguite et ren-

versement. Sur la stmcture enigmatique d’Oedipe roi«, u J.-P.
Vernant et P. Vidal-Naquet, Mythe et Trageđie, Maspero, Pa-
riz, 1973, str. 101 sq.
36 Usp. isto, a tako i radove L. Gerneta.
 mo 'to viidjetd u Eđipu na Kolonu). Stanovita seksualnost
koja u grčkoj itragediiji nema ono značenje što ga ima
za naše isuvremenike, kojiaj ures čak neće bitd užitak,
nego vrhovna vlast li spoznaja, ima isitu vrijednost kao
bolest i smrt. Ljaga je stopljena s njome: praktično se
sastoji u dodiru s majkom. Ljaga je incest kao preko-
račivanje granica čistoće.
Kuda onda prolazi granica, prva fantazmatska međa
koja saoinjava čistloću govomog i / ili društvenog bića?
Između muškairca i žene? Ili dzmeđu majke i djeteta?
Možda između žene i majke? Što se tiče ženske strane,
odraz Edipa-pharmakosa jest Jokasta, koja je d isama
Jainus, dvasmisslenast i obrat u jednom jedisnom biću,
jednoj ulozli, jednoj funkoiji. Janus, kao što je to m ožda!
svaka žena, u oraoj mjeri u kojoj je svaka žena isto- '
dobno biće želje, to jest obdarena je govorom, i biće
rađanja, to jest odvaja se od vllastitog djeteta. Edip je
možda samo prihvatio Jokastino cijepanje: tajnu, zago- j
netku ženskosti. Na kraju krajeva, ako itko može perso-1
nificirati zazornost bez nade u očišćenje, onda je to že-j
na, »svaka žena«, »čiitava žesna«; muškarac pak zazarhostf
izJaze zato što ju je spozmao, te je samam tlime parocis-|
ćuje. Jakasta jest miasma, agos — to se samo po sebv
razumije. No, samo je Edip pharmakos. On spoznaje I
zalvara mitski univerzum što ga sačinjava pitanje o (spol-
noj) različitasti i zaokuplja razdvajanje dviiju moći: raz-
mnažanje / stvaranje, žensko / muško. Edip ostvaruje taj
mniivorzum uvodeoi ga u osobitost svakoga pojeddmca ko-
ji tada bezuvjetmo postaje pharmakos i univerzaliio tra-
C.'iča.n.
No, da bi došlo do te interiorizacije, bio je potreban
pi ijelaz: od Tebe do Kolona, dvosmislenost i obrat raz-
lu ilosli pretvaraju se u ugovor.

( ><iš<:cuje na Kolonu

r<tsve jc drugačijii Edip na Kolonu. Mjesto se piromi-

jniilo. Pa ako božanski zakoni i nisu postali manje
kruti, Ed'ip je izmijeaiio svoj stav prema nijima. Zapra-
vo, između dva djela došlo je do stvame piramjene po-
IitičJkih zaikona. Između 420. gddine — ikadanastaje Kralj
Eđip, i 420. godine— datuma prvog pri'kazivanja Edipa
na Kolonu (maikon Sofdklove smrti 406— 405), desio se
prelazak s tiranije na demdkraciju. No, činljeriica da u
ovom Sofoklovu djelu napisanom u starosti prevladava
demokratsko niačelo možda je samo jedan od razloga
koji objašnjavaju ova'kvu promjenu u pogledu božan-
s'kih zakona u ddmamliei Edipa na Kolonu. Prava suprot-
nost Edipu — shrvanom vladaru, uništenom, skršenom
Zbog ljiage I u Ijagi, ovo je Edip ikojii nije kralj, ukratko,
Edjp podanik koji obznanjuje svoju nedužnost. Ne bez
okhjevanja. Najprije pomišlja na to da stegne ruku Te-
zeju i da ga zagrli, a onda se prisjeća da je nečist, mada
za to nije odgovoran:
Al’ što to govorim? U bijedi svojoj zar
da takneš me ću htjet, a drug zbog zločinstva
mi svaka Ijaga jest? Sebi dopustit to
ni tebi neću . . . (st. 1132— 1135)

Iprik, od sam oga p o četk a lovoga sudbinskog svršetk a,

ob znanjuje:

. . . m eđutim , djela ta
više pretrpjeh ja no što počinih njih (st. 266— 267)

Prem bezumno ga smaknuh i pogubih ja,

pred zakonom sam čist: sve bi bez znanja mog
(st. 547— 5 4 8 F

Zaustavilmo se ina ovom priznanju. Ta rečenioa mije

ni ispoVijedamje krivice ni preklinjanje za milost nakon
pretrpljenih patnji, već obilježava pretvaranje kralja E di-
pa u Edipa podanika. »Nedužan sam pred Zakonom«
znači najprije: Ne poznajem Zakon, Onaj tko odgoneta

37 Ovi su stihovi prevedeni, a njihov broj naveden, jednako

kao i stih 394. koji se kasnije spominje, prema Oeđipus Colo-
neus, u Sophoclis Tragoeđiae, t. II, BSB B. G. Teubner Verlags-
gesellschaft, Leipzig, 1985.
 logičke zagonetke ne pozna Zakon, a to znači da Ja koje
zna ne slijedi Zakon. Tu se, da'kle, između zinanja i
Zakona uvlači prvo izopačenje koje vrhovnoga vladara
izbacuje dz ravnoteže. Abo je Zalkon u Drugome, moja
sudibina niije ni moć nli želja, nego sudbina izopačenoga:
moja *je sudbina smrt.
Zazomost je kralja Edipa M a u nepomirljivosti zna-
nja i želje Ikojd su oboje svenaočnil u čovjekovu biču.
Zazomost je Edipa na Kolonu u neznanju govornoga
bića ikoje je istodobno pođložno smrti i simboličkom
savezu.
Naimc, upravo na pragu smirti, kada sklapa siavez
sa strancem, Edip izjavlljuje da ne poznaje Zakon. Iz-
gnanstvo, što su ga njegovi1Binovi najprije željeii, a za-
tim ipožalili, pretvorilo se u odbacivanje, prije no što
će za Edipa postaiti izbor i simbolička predaja. Svoje
kćari, zajedno s tajnom isvoje smrti, Edip ostavlja u
stranoj zemllijii, stranom junalku, Tezeju, siimboličkom si-
nu. Smrtii koja će sama po sebi, premda njome Edip
ništa ne može okajati niti može otkupiti grijehe, biti
za dobrobit drugih za dobrobit stranaca: Tezeja i nje-
govih Atenjana.
U ovakvu kontekstu, spasenje boje dolazi od bogova
najavljuje Ismena, koi koja često šuti i progovara samo
da bi negodovala zbog posve edipskib prep'irki među
braoom: »Satriješe bozi ite, a sad te uzdižu« (sit. 394).
Ovo će se uzdizanje objasniit'i Ediipovom nedužnošću s
obzirom na Zakon (st. 547— 548); ali će Edip, da bi ise
onio konkretiziralo, prooi kroz obrede očišćenje na Ko-
lomu (st. 466—493), obrede koji su dati u jednom od
iiaijiscrpnliijiih oiplisa očišćenja u k'lasičnoj književnosti.

I,.:t!izanje zazornosti: simbolički ugovor

N*a Eoilonu se, đakle, promijeniila sudhima zazornosti.

Ona mijc izuzeta niti je slijepo drugačija, već nalazi mje-
s i o u on'ome tko je »podložan smrti« kao njegovo ne-
ziuuije. Zazornost je tek pukotina u Edipovoj nemogu-
 đoj vrhovnoj vlasti, pukotina u njegovu znanju. Ako oči-
šćenje od tnje li stoji do obreda, ona se ipak prihvaea
kroz Edipove riječi u pogledu božanskoga Zakona kao
i u pogledu Tezeja. Nije posrijedi priznanje griijeha: u
ovoj Grčkoj ikoja se nalazi na putu prema demokraciji,
zazornost na sebe preuzima onaj tko se u govoru pri-
znaje smrtniim (do te mjere da ne ostavlja za sobom
muškoga potomstva) i podložnim simboliokome (zapa-
z!it ćemo posve nominalnu predaju naslade zbog vlastite
smrti strancu Tezeju).
Ovdje je podignut most prema drugačijoj logici za-
zornosti: ne više kao prema Ijagi koju obredima treba
izuzeti kao drugi rub svetoga (društveno, kultumo, vla-
stito), već kao prema prekoračenju zbog nepoznavanja
Zakoma.
Kralj Edip je Freudu i njegovim nasljednicima izru-
čio snagu (incestne) želje i želje za (očevom) smrću.
Ma fcoiiko biile zazorne, ove želje fcoje ugrožavaju in-
tegritet individue i društva svejedno imaju vrhovnu
vlast: to je zasljepljujuća svjetlosit koju je Freud, nakon
Edipa, baeio na zazomost, pozivajući nas da se, bez po-
trebe da sami sebi iskopamo oči, u njoj prepoznamo.
No, što nas u biti priječi da počinimo tu odlučnu
kretmju? Odgovor se možda rialazi u Edipu na Kolonu
koji, međutim, kao da Freuda puno me zaokuplja. Taj
se rub lizmeđu zazomoga d svettoga, između želje i zna-
nja, između s'mrti i društva, može pogledati u lice, može
, se o njemu govoriti bez lažne bezazlenosti i istidljdlva
sbrivamja, pod uvjetom da u njemu vidimo odraz oso-
bitosti čovjeka koji je smrtan i obdaren govorom. »Po-
stoji zazomo« sada se prevodi u: »Ja sam zazoran, a
to znaei smirtan i obdaren govorom«. Ta nepotpunost i
ovisnost o Drugome daleko su od toga da Ediipa oslo-
bode krivnje zbog žclje i zbog ubojstva, već mu samo
omogućuju predaju vlastite dramatične rascijepljenosti.
Predaju stranom junaku koja tafco otvara nerješivu mo-
gućnost za neke istinske posljedice. Oči nam smiju osta-j
ti otvorene pod uvjetom da priznamo kako smo već odu-|
Jvijek izmijenjeni zbog simboličkoga: zbog jezika. Kako
u jeziku — a n e u drugome ni u drugom spolu — razu-
mijemo iskopaino oko, ramjavanje, temeljnu nepotpunost
kojom je uvjetovano neodređeno traganje za ozmačitelj-
skim povezivanjem. To je isto kao i uživanje u istini
podvostručenja (zazorno / sveto). Dva se puta ovdje otva-
raju: subldmacija i perverzija.
I njihovo sjecište: religija.
Freudu nije zbog toga trebalo ići na Kolon. Imao je
Mojsiija koji mu je prethođio u ovom obraitu ljage u
podložnost simboličkom zakomu. No, Edip na Kolonti
možda ukazuje, pored drugih kretanja u grokoj kulturi,
na put gdje se helenizam mogao susresti s Biblijom.
4

Sem iotika biblijskoga gnusanja

Ne kuhaj kozleta u mlijeku njegove

majke.
(K n jiga Iz la sk a , 23, 19)

Vidite sada da jedini ja jesam , i da

drugog Boga pored mene nema!
(P on ov ljen i zakon , 32, 39)

lu đ e i m e n te s o la u n u m q u e num en
in tellegu n t.
Tacit, H istoriae, V, 5.

Biblijska neutralizacija Ijage

Tumačenja se o biblijskoj ncčistoćd uglavnom dijele u

dvije struje. Prva struja, slijedeći ideje W. Robertsona
Smitha (The Religion of the Semites, 1889), pnomatra
biblijsku nečistoću kao stanje unutar židovskoga mono-
teizma, suštinski ovisno o božjoj volji, budući da ne-
čisto prodstavlja ogrešenje o božje ođredbe. Daleko od
toga da bude demoinska sila koja je strana božanstvu,
nečistoća je, dakle, neka vrsta neutralizacije tabua (svoj-
stvenih obredima ljage), zbog itoga što je podređena
božjoj volji.1
Drugo tumačenje, čiji je predstavnik Baruch A. Le-
vine,1
2 nečistoou promatra kao pokazatelja demonske sile
koja ugrožava božanstvo, djeluje neoviisno o njemu i
analogna je autonomnoj snazi duha zla.

1 Usp. Jacob Neusner, The Iđ ea o f Purily in Ancient Judaism ,

E. J. Brill, Leiden, 1973, str. 9.
2 In the Presence o f the Lord. A spects o f Ritual on Ancient
Israel, E. J. Brill, Leiden, 1974.
 Fofcušat ćeimo pokazati da oba ova itumačenja, premda
oprečna, zapravo samo jednositrano naglašavaju složenu
dinamiku biblijske misli koja stoji u vezi s nečistoćom
U našim je očiana biblijsfca nečistoća prožeta itradicijom
ljage; u tom smlisiu ona ukazuje na autonomnu silu fcoja
može ugroziti božansku instanciju, alli tu siiu ne ozna■
čava. Sugerirat ćemo da je ta sila povijesno (u poviijestd
religija) i subjćktivno (u stmkturaciji isubjektova iden-
titeta) ufcorijenjena u ulaganju majoine funkcije: funk-
oije majke, žene, razmnažanlja. No, bibldjski tekst — a
u tome i jest njegova nečuvena specifičnost — nad tom
materinskom snagoim (bila ona piovijesna ili fantazmait-
ska, pripadala prirodi iili irazmnažanju) čini golemo na-
silje koje se sastoji u tome da je podredi simboličkom
redu kao čistom logičkom redu koji upravlja društvenom
igrom, baš fcao što Hram sliuži božjem Zakonu. U onoj
mjeri u fcojoj Hram jest Zakon, čovjek je bib'Mjski čist
ili nečist tek u odnosu prema društvenom redu, to jesit
s oibzirom na Zafcon ili na bogoštovlje (kalko misli Neus-
ner). Ako ise, naprotiv, u arheo'logijj; te nečistoće poiku-
šamo vratiti još više unatrag, naići ćemo zapravo na
strah ipred nekom sinagom (materinskom? prirodnom?
— u svafcom slučaju tafcvom koja nije podređena niti se
može podrediti Zafconu) 'koja bi mogla postati autonom-
no zlo, no koja to nije dokle god traje utjecaj društve-
nog i subjektivnog simboličkog reda. Biblijska je neči-
stoća, dakle, uvijek logifikacija onoga što se ogrešujc u
simboličfco, te iga samim time sprečava da se ostvarli kao
demonsko zlo. Ta logifiikaciija uvrštava demonsko u ap-
straktniji, moralniji registar kao mogućnost krivnje i
gri'jeha.
Ta'ko su čistoća odnosno nečistoća smještene u odno-
m i prcm a štovanju Boga zato što to štovanje predstavlja

logiku razdiobe i postupanja na kojoj se simbolička za-

jcdnica temelji odnosno kojoj služi: Zafconu, raz.umu.
Upravo to u svojoj definiciji nečistoće koja svu važnost
nc pridalje isamo razumu, već iisto taiko i subjefctivnoj
inicijativi kaže Majmonid: » ... onaj tko hoće svoje
srce očistiti od nečistoće koja je u ljudskoj duši. . .
positaje čist čim u svome srcu piristane na to da slijedi
ove savjete i svoju dušu dovede u vode čistoga razuina.«3
Kada Mary Douglas nečistoću definira kao ono što
se ogrešuje o simbolički red, a Neusner u nečistoći vidii
omo što je nespojivo s Hramom, ohoje govore o dstoj
stvari s dva razlieita gledišta. Antropolog mora društve-
ni red otkrivati kroz proučavanje društava u kojima se
on mesvjesino poštuje, dok se povjesničar religija nalazi
prcd tiim redoim šitio mu ga ine samo predočava, nego
i izdvaja i veliča kao instanciju Zakona monumentalna
revolucija kakvu je predstavljao hebrejski monoieizam.
No, analitičar-semiolog pred sebe postavlja problem
0 tome dokle se obredna nečistoća može analizirati. Po-
vjesničar religija brzo zastaje: u smislu bogoštovlja, ne-
čisto je ono što pooiva na prirodnom »gađenju«.4 An-
tropolog ’ide daljc: ništa nije »gadno« samo po sebi,
gadno je ono što se ne pokorava klasifikacijskim pravi-
lima svojstvenim datom simboličkom sustavu.5 No, mi
1 dalje pitamo: zašto baš ovaj klasifikacijski sustav, a
ne nefci drugi? Kojim diruštvenam i subjefctivnim potre-
bama, te potrebama društveno-subjektivnog uzajamnog
djelovanja on odgovara? Ne poistoje li subjektivna struk-
turiranja koja u organizaciji svakoga govornog bića od-
govaraju ovom ili onom šimboMčko^društvenom sustavu,
te prodstavljaju, ako li več ne stadije, a oino bar tipove
subjektivnosti i dmštva? Tipove koji su na kraju kra-
jeva definirani subjektovim položajem u jeziku, što znači
vilše iili manje djelomičnim koirištenjem subjefctovih vla-
stiitih mogućnosti.

3 Maimonide, The B o o k o f Cleanness, Yale University Press,

New Haven, 1954, str. 535.
4 Neusner, nav. dje., str. 12.
5 Mary Douglas, Critique and Commentarv, u Neusner, nav.
dj., str. 138—139.
Strategija iđentiteta

Razlučivanje ise oisto / nečisto, tohar / tame, javlja u bi-

blij skoj epizodi o žrtvi ipaljenioi koju Noa makon potopa
prinosi Jahvi:* »I podiže Noa žrtvenik Jahvi; uze od
svih oistih živoitinja i otd svih čistih ptica, i prinese na
žrtveniku žrtve paljenice.«6 Ovo priznavanje razlike či-
sto / nečisto kao da Jahvu prisiljava da odgodi svoj
sud: a iz toga s jedne strane proizlazi milost, a s druge
vrijeme. »Nikad više neđu zemlju u propast strovaliti
zbog čovjeka, ta čovječje su misli opake od njegova
početka; niti ću ikad više uništiti sva živa stvorenja
kako sam učinio. Sve dok zemlje bude / sjetve, žetve /
/ studeni, vrućine / ljeta, zime / dani, noći / nikada pre-
sitatii ineće.«7
Ni Kain, premda je kriv, ni Adam premda je zgri-
ješio inad, što ga približava žens'koj nečistoći — niddah),
nisu okaljani. Izgleda da je tdhar / tđmes specifičan od-
nos uređenja koji ovisii o dogovoru s Bogom. Ta je
opreika, premda nije apsoLutna, u'ključena u nastojanje
biblijskoga teksta da razdvoji, ustanovi strogo nepomi-
ješane identitete. U ustamovljenju teološkoga korpusa bit
će posrijedi upravo razlaz između čovjeka i Boga. No,
na isiloženom se putu jahvističke i elohističke predaje,
može pratiti način na koji ova temeljna razlika zapravo
supsumira sve ostale: život i smrt, vegetalno i animalno,
meso i krv, zdravlje i bolest, alteritet i imcest. Držeoi se
semantičke vrijednosti ovlih oprečniih pojmova, svrstat
ćomo ih u itri veliike kategorije gnušanja: 1. itabui hrane;

* Svi navodi iz Starog i Novog zavjeta uzeti su prema izda-

nju B iblija, Stari i Novi zavjet, Stvarnost, Zagreb 1968.
‘ Post 8,20.
1 l’ost, 8,21—22.
" Ima još i drugih termina, različita podrijetla i s različitim
M-iiuintičkim varijantama, kojima se u raznim dijelovima i na
ra/.nim mjestima u biblijskom tekstu označavaju čistoća i ne-
čistoća. Usp. H. Cazelles, »Purete et Impurete dans l’Ancien Tes-
lament«, u Supplem ent au dictionnaire de la Bible, 1975, str.
491—508.
2. tjelesno prapadanje i njezfiin virhunac, srnrt; 3. žensko
tijeio i incest. Topološki, odgovaraju dopuštaeju ili ne-
dopuštanju pristupa na neko mjesto, na sveto mjesto
Hrama. Logički je riječ o suglasnosti sa zakonom, Za-
konom čistoće ili Zalkoniom svetosti, kako ga sažima
napose Levitski zakonik 11— 16 i 17—26.

»Materijdlne ili alegorijske« opreke

Komentalori su ustanovili da biibil'ijska nečistoća, ako

u prvi mah i jest vezana uz religiozno bogoštovlje, bu-
dući da nečisto predstavlja ono što je iz Hrama iisklju-
čeno, istoji u vezi s pitanjima (hrana, menstruadja, gu-
ba, ikapavac) koja nisu u eeposirednoan odnosu prema
svetištu. Tek se sekundamo, kroz metaforu, nečistoća
počinje tioati odeosa pirema Hiramu, baš kao d, dosljed-
no tome, onoga što je iz Hrama isključeno: napose,
ideolopoklonistva. Zapravo, tek u vrijeme obnove Hrama
poslije povratka iz progonsitva, nakon Ezekijela, te na-
pose kod Izaije (56— 66), razlučivanje čisto / nečisto po-
staje temeljno za religiozni život Izraela. Ono se, među-
tim, a da zbog toga ne podliježe velikim promjenama,
tada jaVlja kao .još alegoričniije ili metaforičnije, jer se
naglasak manje stavlja na bogoštovino žarište čistoće
nego na nečisitoou koja je postala metafora iidolopoklon-
stva, spolnosti i nemoralnosti.9
Izgleda, dakle, da funkcija Hrama za Židove i dalje
positoji, čak i onida kada je Hiram razoren, te da na
»meitafoirički« mačin — no, što to znači? — oirganizlira
stanovite opreke. Pdkušat ćemo pokazati da nema opre-
ke između materijalnoga gnušanja i itopološke (sveto
mjesto Hrama) odnosno liogioke (Zakon svetosfi) refe-
rencije I jedno i drugo predstavlja dva vida, seman-
tički i ioigički, namctanje strategije identiteta, a to, stro-

9 Usp. J. Neusner, »The Idea of Purity in Ancient Judaism«,

in Journal o f The American Acađem y o f Religion, 1975, t. XLIII,
br. 1, str. 15—26.
 go uzevšli, znači nametanje monoteizma. Semovi kojiima
se zaodijeva postupak razdvajanja (oralnost, smrt, in-
cest) narazdvoj'iva su zamjena njegove logičke predodžbe
kojoj je cilj da zajamoil mjesto, pa i zakon Jednoga Bo-
ga. Dinugim riječima, mjesto i zakon Jednoga ne postoje
bez niza oralnih, tjelesnih, odnosno još općeniitije ma-
terijalniih razđvajanja, a ikoje se u krajnjoj liniji od-
nose na stapanje s majkom. Mehanizam čisto / nečdsto
svjedočii o nemiilosirdnoj borbi šito ju je judaizam, pri-
iikoim isvog ustanoviljenja, morao voditi protiv pogansitva
i njegovih materinsfcih kuiitova. Tim je mehanizimom
popiraćena, u svaoijem privatnom životu, ošitra borba
koju tokom cijele svoje osobne povijesti mora voditi
svaki subjekt da bi se odvojio, a to znači postao govorni
subjefct i / iili podložan Zakonu. U tom ćemo smislu reći
da »materijalni« semovi opreke čisto / nečisto kojima
je Biblija protkana nisu metafore božje zabrane koja
preuzima arhaične materiijalne običaje, već isu, s abzi-
-ro m na subjektivnu ekonomiju i genezu govomog iden-
titeta, odraz simboličkoga Zakona.
Uvođenjem se opreke čisto / nečisto koja se, vidjeli
smo, podudara sa žrtvom paljenicom tako odmali po-
stavlja piitanje odnosa između tabua i žrtvovanja. Kao
da je Bog potopom sankcionirao povreidu ireda fcojim je
upravljao tiabu. Žirtva paljenica koju prinosi Noa treba
da ponovo usipositavi red što ga je kršenje tabua poire-
metdllo. Riječ je, dakle, o dva komplamentarna kretanja.

Tabu prišteđuje žrtvovanje

Tabu što ga podrazumi'jeva razlučivanje čisto / nečis,to

određuje razlike, oblikuje, otvara artikulaciju koju zai-
sta valja nazvati metonimijskom, a u kojoj se čovjelk
održava i sudjehije u svetoim poretku. Žrtvovanje pak
predstaVlja savez s Jednim kada se poremeti metonimij-
slki red koji dz njega proistječe. Žrtvovanje, dakle, dje-
luje između dvaju heterogenih, nespojivih, zauvijek ne-
pomirljivih termina. Ono ih nužno povezuje uz prisilu,
u isiti mah pretpostavljaju<5i semamtičkiu izotopiju sva-
koga od njih i vršeći nasilje nad njom. Žrtvovanje jest,
dak'le, metafora. PostavSJo se pitanje o tome što se po-
javilo prvo, metonimijski tabu ili metaforičko žrtvova-
nje.1# Najzad je dokazana, budući da žrtvovanje samo
proširuje logiku tabua kada se oma poremeti, prednost
tabua pred žrtvovanjem. Čini nam se lakše obranjivom
tvrdnja da ise neki religiozni korpusi, magiaskom što
ga stavljaju na tabu, štite od upletanja žrtvovanja ili ga
bar podređuju tabuu. Biblijsko je gnušanje, prema to-
me, pokušaj isprečavanja ubojsitva. Kroz postojano se
gnušanje judaizam odvaja od religija žrtvovanja. A u
onoj mjeri u kojoj se religija i žrtvovanje poklapaju,
biblijsko gnušzinje možda sačinjava izričito logičko ob-
jašnjenje ireligioznoga (bez ipristupanja ubilačkom činu
— kojii su otkrivanje i promatranje pravila tabua uči-
nili nepotrebnim). S bibMjskim se gmušanjem reMgija
nedvojibeno kreće prema svom završetku.

Razlučivanje čovjek/Bog: razlučivanje prema hrani

Od samoiga početka, biiblijski itefcst nastoji održati raz-
mak između čovjeka i Boga kroz diferencijaoiju prema
hrani. Tako Elohim (Post 3,22), pošto je ustanovio da
je čovjek postao »kao jedan od nas — znajući dobro
i zik>«, oidlučuje da spriječi toga prouzetnoig »zmalca« ka-
ko ne bi isto tako postao i besmrtan. Tada mu zabra-
njuje pojediine vrste hirame: »da ne bi sada pružio ru-
ku, ubrao sa stabla žilvota pa pojeo i živio navijeke!«
Ako se nije moglo izbjeći da Adam kojeg je zavela Eva,
a nju samo opet Zmija, ne pojede jabuku znanja, biit
oe mu apsolutno uskraćena jedna diuga vrsta hrane da
bi se preduhitrio kaos što bi ga predstavljalo čovjekovo
poistovjećenje s božjom besmrtnošću. Sjetit ćemo se
da se iza prvoga grijeha u vezi s hramom krije zavo-10

10 Usp. E. M. Zeusse, »Taboo and the Divine Order«, u Journal

of the American Acađemy of religion, 1974, t. XLII, br. 3, str.
482—504.
đenje od strane žene i životinje; nećemo, naime, naći
spomena o žanii, osim slučajno, u kasniijem levitskom
gnušanju.
Tako, dakle, kako upoizorava J. Soler,11 hrana stvaira
prvu podjelu lizmeđu oovjeka i Boga: Bogu (kroz žrtvo-
vanje) pripadaju živa bića, ljudima biljna hrana. »Ne
ubij « . . .
Da biisimo razumjeli uvođenje meisine hirane, naikon ove
prve podjele, treba pretpostavdti kataklizmu — na pri-
mjer, kiršenje božjiih uredbi ;i kaznu koja za tim slijedi.
Zapravo, tek nakon potopa dolazi dopuštenje da oovjek
jede »isve što ise kreće i živfi« (Post 9,3). D'aieko od toga
da bude neka nagrada, ta je dozvola popraćena utvrđiva-
njem suštinskoga zla i sadrži negativnu, optuživačku ko-
notaciju s obzirom na čovjeka: »ta čovječje su misli opa-
ke« (Post 8,21). Kao da je time utvrđena sklonost ubi-
janju Ikoja je suštiinslki urođena ljudskom biću, a do-
puštenje je mesne hrane priznavanje toga neiskorjenji-
vog »nagona smrti« u onome što je u tom nagonu naj-
primarnije i najarhaičnije: proždiranju.
Ipak, biblijski se trud oko razdvajanja i dovođenja u
red malo kasnije oipet susreće s pretpastavljenim ranii-
jim razlučivanjem između biljnoga i životinjskoga. U
vremenu poslije pottopa, to se irazlučivanje ponavlja u
vidu opreke m e so /k rv . S ijedne strane, meso bez krvi
(namlijenjeno čovjeku), a s diruge, krv (namijenjena Bo-
gu). Krv koja obiillježava nečisto preuziima »živoitinjski«
sem 'iz prethodne iopreke i priima na sebe težnju za ubi-
janjem od Ikoje se čovjek mora oeistiiti. No, italj se ži-
votvorni e'lement što ga predstiaVlja krv također odnoisi
na žene, na plodnost, na obećanje oplodnje. Krv tada
postaje čudesno scmantiičko sjeoište, pogodno mjesto za-
zomosti na kojeim će se susresti smrt i ženskost, uboj-
stvo i rađanje, prestanak života dl iivotnost. »Samo ne

" Usp. njegov izvanredni članak »Semiotique de la nourriture

dans la Bible«, u Annales, srpanj—kolovoz, 1973, str. 93. i dalje.
smijete jesti mesa u kojem je još duša, to jest njegova
krv« (Posit 9,4).
Tako glasi elo-histieki ugovo-r sklop-ljen s N-oom za
čovječanstvo u cjelini. Jahvis-tički će, uspo-stavljajuć-i Moj-
sij-ev isavez s B-ogom za samo jedan natiod, prionuti uz
to da ovaj sustav razlikovanja učini u isti mah krućim
i određenijim. »Ja sam Jahve, vaš Bog, koji sam vas
odvojiio od tih naroda. Pravite, dafcle, /razlifcu između
čiste životinije ii -nečiste ...« (Lev 20,24— 25). Područje
će hrane i dalje biti povlašteni predmet božjih tabua,
ali će se izmijeniti, proširiti tc će se čak činiti da se
poiist-ovjećuje s najćudo-rednijim, ako već ne i s najap-
straktnliljiim iisfcazima Zakona. Piokušait ćemo pratiti taj
put u poglavljima 11— 18 Levitsfcog zafcon-iika.

Levitski zakonik: čistoća mjesta, čistoća riječi

Nakon žrtve paljenice što je Mojisije i Aron prinose Ja-

hvi (kao ii nafcoin Noine žrtve E-lohimu) do-laze na re-d
upute u vezi s hranom. Dvojicu prinositelja žrtve koji
su pred Jahvom prinijeli »neposvećenu vatru« (Lev 10,1)
»guta« sveti plamen. U tom itrenutku, fcao da Jahvine ri-
ječi ukazuju na to da žrtvovanje »samo p-o sebi« ne
može dobiti vrijedno-st siporazuma s Bogo-m, -o-sim afco
s-e to žntvovamje već ine ukl-apa u logiku razlučivainja či-
sto / nečiisito koju učvršouje i čije prenošenje omogućuje.
»Kad uzlazite u Šator sastanka, nemojte piti vina niti
opojnoga pića, ni -ti ni tvoji sinovi s tobom! Tako ne-
ćete po-ginuti. To je trajan zakoin za vaše naraš-taje; da
m-ožete lučiti posveono od oibionoga, čisto od nečistoga;
da možete učiti Izraellce svđlm zafconima što ih je Jahve
predao preko Mojsija« (Lev 10,9— 11). Žrtva, dakle, ne-
ma djelovamja afco izričito me iskazuje logiku razdva-
j-anja, irazlučivanja, ražliko-vanja — ali št-o uprav'lja tom
logikom? Dopuštan-je pristupa svetome mjos-tu, t-o jest
mjestu sastanka s posvećenom vatrom Jahvinom.
Tako se najprije evocira prostorna referencija kao kri-
terij čistoće, pod uvjetom da se u taj prosto-r ne unese
krv jarca žrtve okajnice (Lev 10,18). No, kao da se ovi
uvjeti čistoće (posvećeni prostor bez krvi) smatraju ne-
dovoljnima, jer ih sljedeće poglavlje modificira: čisto
više neće bitd samo ono što je ograiničeno na neko mje-
sto, vee ono što je u skladu s riječju; nečisto neće biti
samo opčinjavajući element (ozmačujući kroz konotaciju
ubojstvo i život: ikrv), već svaka povreda logičke sugla-
snosti. Tako: »Jahve reče Mojsiju i Aronu: Ovako ka-
žite Izraelciima: Ovo su životinje 'koje između svih če-
tveronožaca na zem'lji možete jesiti: svaku koja dma pap-
ke, ali papke razdvojene, i koja preživa, možete jesti.
Ali ove, iako preživaju ili papke imaju, ne smijete jesti:
devu, jer iako preživa, razdvojena papka nema — za
vas je nečista«, ditd. (Lev,ll—4).
Popis zabrama, katkada samo prividnih, koje sačiinja-
vaju ovo poglavlje postaje jasniji ako shvatdmo da se
radi o strogom uspostavljanju suglasnosti s logikom
božje riiječi. Ta se logika temeljii na početnom biblij-
skom postulatu o razilioi čovjek / Bog, koekstenzivnoj
sa zabranom ubijanja ikoja važi za čovjeka. Kako je to
pokazao J. Soler,12 riječ je, kao u Pnz 14, o ustanovlje-
nju logičkog polja zahvaljujući oemu čovjek izbjegava
meso mesoždera. Valja se očuvati od ubojstva, ne po-
stati utjelovljenje mesoždera ild ptica grabljlivica, a za
to ima samo jedan kriterij: jesti meso biljoždera pre-
/.ivača. Ndki su preživači izmimka od općeg pravila da
preživači imaju papalk (jer dm je papak razdvojen), pa
će, dakle, biti odbačeni. Čisto će biti ono što je su-
glasno s ustanovljenom taksinomiijom; nečisto, ono što
lu taksiinomiju remeti, uspostavlja miješanje i nered.
I’nimjar je o riibama, ptlicama i kukci'ma, uobičajeno
vezain'ima za jedan od tri elementa (nebo, more, zemlju),
s ovoga gledišta vrlo zjnačajan: nečisti će biti oni koji
se ne dr/.e jednog elementa, već teže k miješanju i zbrcii.
Tako ono što nam se u početku činjlo osnovnom opre-
Jvo m li/nicđu čovjeka i Boga (biljno / životinjsko, meso /

“ Usp. članak naveden na str. 125, bilj. 11.

/krv), koja slijedi iz početnog ugovora: »Neubij!«, posta-
je potpuni sustav logičkih opreka. Premda različit od
žrtve paljenice, ovaj sustav gnušanja tu žrtvu pretpostav-
Ija i jamči njezinu djelotvornost. U semantičkom smislu u
mjetmu, bar u početku, prevladava di'hotomlija život /
/ smirt, te se on s vremonom pratvara u kod razlikova-
nja i suglasmosifci s njome. Saimo se po sebi razumd'je
da pragmaitieka vrijedmost tih razlika (činjensioa da pri
označavanju čisto / nečisto u obzir može biti uzeta funk-
ciija ove ili one žSvatinlje u svakadnevmam životu), ikao
ni njihove seksualne konotacije (vratit ćemo se na to),
ništa me oduzima ovoj važnoj činjenlici da se sostav ta-
bua ustanovljuje kao istinski izričit sustav: kao taksi-
nomija. Mary Douglas je sjajno inzisfcirala na logičkoj
suglasnositi leviitskoga gpušanja koje bi bez ovoga dilja-
nja na »razdvajamje« i »individualn'i integritet« bilo ne-
razumljiilvo.

Hrana i žensko

Kratlko ii veoma važno 12. poglavlje Levi'fcskog zako-

oika je umetnuto lizmeđu ovilh zabrana o hranli i širemja
mjihove loigike ma oisitala poidiručja života. Između teme
o hrani i teme o holesitiima tijela (Lev 13— 14), biit će
riječi o ženi nakon poroda. Od rađanja i od krvi kojom
je ono ipopračeno, ona će bit'i »inečiista« kao »u vrijeme
svoga mjesečnoga pranja« (Lev 12,2). Ako rodi djevoj-
čicu, djevojčica će biti »nečista« (Lev 12,5) »dva tjedna,
kao za svoga mjesečnog pranja«. Da bi se očistila, maj-
ka mora primiijeti žrtvu paljenilou i žrtvu okajmieu. Tafco
s njezliine strane isitoje: nečisitoća, Ijaga, krv i žrtva oči-
'šćenja. S diruge sitrane, alko rodii mušiko čedo, »meka ise
dijete lo'breže« (Lev 12,3). Obirezivanje, dafcle, odvaja od
nečiisitoće i majčiine, ženske ljage; ono nadomješta žrtvu,
ne samo u tom smiiislllu što je zamjenjuj'e, već i išto je
njezim elkvivalent: znak saveza is Boigom. Može se reči
da 'obirezivanje zauzima mjesito u liistom iniizu kao i ta-
bui o hrasnli: Obi'lježava irazidvajanje i u isto vrijeme nas
pošteđuje od žrtvovainja, pretmda nosi njegov biiljeg. Ova
opaska o obrezivanju u dkviiru iteksta o ženiskoj, napose
majčiboij nečiisitođi objašnjava saimo temelje ovog obre-
da: neika posirijedi i bude savez izabranog naroda s Đo-
go(m; no, ooo od čega ise Imuško diijete razdvaja, onio
dmgo što obrezivanje odsijeea na isamoim njegoviom spo-
ioviiliu jesit drugi spol, nečist 1 oka'ljian. Ponavljajući na
spolovilu prirodni ožiljak koji ostaje od pupčane vrp-
ce, dakle, podvostruičujući i premjeištajući pomoeu obre-
da razidvajanje bez premea kakvo i jesit razdvajanje od
maj'ke, judaizam kao da na simb'olieki način — posve
oprečan »prirodnome« — inzistira na činjenici da isto-
vjetnost govornoga bića (s Bogom) počiva na razdvaja-
nju sina li majke: isiiimboiiička istovjetnoist preitpostavlja
jaku razlilku među spolovima.
Krenimo korak dalje. Termini nečistoće i ljage koje
je Levitski zakonlik do sada povezivao is hranom koja
nije u skladu s taksiinomijiom što je predstavlja Zafcon
svetosti ovdje se pripisuju majci, te općenito ženama.
Gnušanje od brane nalazi, daklle, paraleliu — osim ako
nije riječ o temelju — u gnušanju što ga izaziva žen-
siko itijelo sposobno' za oplodnlju ili pllodno' (menstma-
dija, rađanje). Jasu li zabraine u vezi s hranom zaslon
u inekom jioš ikoirjenitijem procesu razdvaj'anja? Nije ild
namiera mehani/.ma mjesto-krv, te dmgog, još irazrađe-
niijeg riječ-logika različitosti upiravo u tame da ibiee koje
govori s Bogom zadrže što dalje od majke sposobne
za irađanje? U itom je sluoaju posrijedi odvajanje oid
rantazmatslke moči što je ima majka, oina arhaićna Bo-
žica Majka kojom je stvarno bila opsjednuta imaginar-
mos't inaroda kojii je ratovao s olkalniim politeizmom. Fan-
lazniatska majka Ikioja, u isvačijoj posebnoj povijesti,
pmlistavlja ponor što ga valja U'Stanoviiti kao autonom-
no (a :ne osvajačko) mjesto ji kao različan, to jest ozna-
riv 'Objokt da bisrno naučili govarilti. U isvakom slučaju,
ovo spominjanje majčinske Ijage (Lev 12) logiku gnu-
sam ja od hrane ulključuje u logiku o međd, o granici, o
mbii izimeđu spoiova, o razdvajanju ženskoga li muškoga
kao temelju »čiste«, »individualne« organizacije koja ma-
lo-pomailo potstaje označiva, sposobna za stvaranje za-
kona, podložna zakonu i motralu.
Nakon ovoga suočavanja s granicom između spolova,
biblijski tekst nastavlja svoje putovanje ravno kroz sli-
ku o tijeilu i rij egovim međama.

Granice čistoga tijela

Poglavlja 13. ii 14. Levitskog zakoniika nečistoću smje-

štaju u okvire gube kao kožne bolesti, ozljede omotača
koji jamoi za itjeiesni integiitet, rane na .površini 'koja
se vidii, pokazuje. Svakako, guba objektivno nanoisi te-
ške štete u populaciji koja živi čvrstim zajedničkim te,
štoviše, nomadskim životom. No, osim toga, ta bolest
napada kožu, bitnu, aiko li ne i prvu granicu biološke
i psihičke individuacije. S ovoga se gledišta gnušanje od
gube uklapa u logioku koncepoiju o nečistoći koju smo
već istaknul!: mi'ješanje, uManjanje razlika, prijetnja
identitetu.
Značajinim nam se oini prijdaz s 12. na 13. poglavlje:
od nutrine majčina tijela (rađanje, menstruacija) na ti-
jelo koje tirune. Pomoću kaikvoga se obrata majčina
utroba povezuje s truljenjem? Već smo zapazili taj pre-
okret kod podvojenih subjekata.13 Može se pomisliti da
i biblijski tekst tna svoj naoiin točno slijedi kretanja
istio takva pričina. Sipoimiinjanje majčiina tlijela i rađanja
uvodi islilku rođenja kao oina inasilnog lizbacivanja kroz
koje je tijelo što se rađa oitrgnuto iz sadržaja majoime
utrobe" No, kao da koža neprestano nosi tragove toga
sadržaja. Tragove koji progone i iprijete, kroz koje se
pričin novorođenoga tijela, čvrsto ovijenog posteljicom
koja ga više ne hrani, već ga pustoši, spaja sa stvar-
nošću gube. Korak dalje i postaje moguće još drastič-
nilje oidustajanje od majike s kojom je prededipsko po-
istovjećdvanje nepodnošiljivo: subjekt taida sam sebe ra-

13 Usp. drugo poglavlje, str. 71—73.

 đa prepuštajući se pričinu vlastite utrobe kao dragocje-
noga fetusa što ga on mora roditi, pa ipak zazoimoga
fetusa, jer na itu utrobu, oalk iako je i viidii kao svoju, ne
pomišlja drugačije dolii s gnušanjem koje ga povezuje
sa zazornim, s majkom koja nije introjicirana, već utje-
lovlljena kao mešito nepodnošljiivo što proždire. Oipsjed-
nutoist je gubavim tijelom koje trunc tako pričin po-
novnog isamorođenja subjekla kojii nije introjicirao vla-
slitu ma'jiku, nego utjelovio neku drugu inajku koja ga
proždire. U smislu pričina, on predstavlja cjelovito na-
ličje štovainja Vel'ike Majke: negativno poistovjećivanje
koje zabti'jeva njezinu imagiinairnu moć. Pored svoje
zdravstvene djelotvornosti, levitsko gnušanje cilja na
odstranjivanje odnosno na prihvaćanje upravo ovoga pri-
čina. S istim ise oidbacivanjem neskladnost'i s tjelesnim
identitetom može doveisiti u vezu gnušanje što ga izaziva
fizilčka rnana: »Nii jedan na kome bude mane ne sniije
se primaknuti: mtko itko je slijep ili sakait; niitko izo-
bličen dili iznakažena kojeg uđa; nitko tko ima slomlje-
nu nogu liii rufcu [ . . .] neka se ne piiimiiče da prinosi
hranu svoga Boga« (Lev 21,18— 21).
Na tijelu ne smije ostati nikakav trag njegova duga
prema prirodii: onio m ora biti čisto da bi bilo potpuno
simboličko. Da bi to potvrdilo, ne smije podnijeti dru-
gog reza do reza oibrezivanja, ekvivalemta spolnoga raz-
dvajanja i /'i li razdvajanja od majke. Svalki bi drugi
trag bio znalk pripadanja neoistome, nerazdvojenome,
nesimboličikome, nesvetome: »Ne zaokružujte kose ma
svojim sljepoočnicama; ne šišajte okrajka svoje brade.
Ne urezujte zareza na svome tijelu za pokojnika; niti
na sdbe usijecajte kakvih biiljega« (Lev 19,27— 28).
Poglavlje 15. potvrđuje ovakvo viđenje: ovaj put, ne-
čisto je itjdlesno 'izluoivanie. Svako 'lučenje, izljev, sve što
izlazi iz ženskoga i'li muškoga tijela znaoi ljagu. Nakon
govora o žrtvovanju (Lev 16), nanovo slijedi označava-
njc nečiistoće krvi: »Jer život svakoga živog bića jest
njcgova krv. Zato sam i rekao Izraeloima: ne ismijete
jcsti krvi nli od kakva živog bića, jer život svakoga ži-
vog bića jest njegova krv. Tko god je bude jeo neka
se odsitrainii« (Lev 17,14).
Naikon puita što smo ga upravo prevaililli, bolje ćetmo
raizumjetii brojne konotacije inecistoće krvi. Ona obu-
hvaća: zabranu mesne hirane (kao pos'ljedieu zabrane
ubijanja), posliije potopa, klasifikaoiju mesne hriane fcao
sugiasne odniosno neisuglasne is božjorn iriječju, načelo
idemtjiteta bez primjesa, 'iskljueivanje svega što zoaai
povredu granica (lilzlliUČivanja, oitjecanja, lizJjeva). Od hra-
ne pa do krvi, fcrug se zabrana ne da zaitrarM, jer se
vee od početika nalazimo u okvitrima iste logike razdva-
janja. No, uvijek se aznova vraćamo na temeiljnu ■seman-
tičnost te logjike koja ustrajmo pretpostavlja još jednu
imsitanaiju, drugačiju od inistamoije povezane s hranom,
krvlju, ukratko, is »prilrodnim« materiinstivotm.

Od spolnog identiteta do riječi

i od gnušanja do ćudoređa

Nakon ovoga sinažnog ii jasnog podsjećanja, tdkst ide

dalje i sada logičko fcretanje gnušanja od hrane i fcrvi
prenosi na još udaljemije isadržaje. U poglavlju 18. bit
će riječi o određivanju granica spolnom identitetu. U
tom cilju itireba zabranili odniose aisitoga s iisitim: ne smije
biitii mi promiskuiteta unutiar obiiteiljii ni homoseksualno-
st. Isto itafco nli dodira is nekom drugom Sikupiinoim, ona-
kvom kako ju je ustanovio (ljudski ili »prirodni«, to jest
uvfijek (božjii) zakon: inema preljuba, nema zoofilije. Jed-
nako, u poglavlju 19,19: »Držitie moije zapovijedi! Ne daj
svome blagu da se pari s drugom vrstom. Svoga polja
ne zasijjavaj dvjema vrstama sjemena. Ne sitavljaj na
se odjeće od dvije vrste tikianilne.« Istu osudu fcrižainliih
vrsta i prijelaznih hića valja bez sumnje čiitati u zabrani
uikvasanog kruha li prepoiruaivamju beskvasnlih hljebova
u određenim prilikama da bi se uspostaviila veza s prvo-
bliitnom hranom patrijarha: bez dodatka kvalsca, sastojci
toga kruha imaju tek svoja vlastita svojstva.
Dolazimo tada do jednog od paroksizama ove logike
kojia, pošto je tako stvorila temelje za njih, majstorski
iskazuje osnove ovakvih razidvajanja. Nema ničega osirn
Jednoga Boga:
»Zato držite moje zapovijedi; ne podajite se ni jed-
noime od onih odvratnih oibičaja što su se održavali pri-
je vas, 'tako ise njlima nećete oinečiisititi. Ja sam Jahve,
Bog vaš!« (Lev 18,30).
I još jasnije, uz inzistiranje na božjoj riječi ikao na-
vedenoj, prenesenoj, uvijelk prethodnoj rijeei: »Jahve re-
če Mojsiju: Govori svoj zajednlici Izraelaca li reci im:
Sveti budiite! Jer sam svet ja, Jahve, Bog vaš!« (19,1— 2).
Ubuduće se, pred »ranijom buidućnošću« Jedmog i pre-
nesenog diskursa, nečistoća udaljuje iz registra materi-
jalnoga i iskazuje se kao proifaniranje božjeg imena.
Na tom dijelu puta gdje se razdvojna instancija potvr-
đuje u svojoj či&toj apsitralktnoj vrijednosti (»svetiinjl
nad svetinjama«) nečisto neće više značiti samo primje-
su, izlučivanje, neprikladno&t što se stječu na »nečiisto-
me« mjestu u pravoim smi&lu riječi kakvo predstavlja
živo materiinstvo. Ljaga će sada biti ono što ide na uštrb
isliimboličke jediinistveniosti, to jest kipovi, nadomjesoi,
dvojmici, kiumiiri. »Ne obraćajite se na ništavila! Ne ipra-
vite sebi lijevanih kumira! Ja sam Jahve, Bog vaš!« (Lev
19,4).
Isto iako: »Ne ipravite sebi kumiira; ne podižite sebii
ni ikipa ni spamen-nsitupa; ne postavljajte u svojoj zemlji
kamenja s lilkovima da pred njih padate [ . . . ] — jer
ja sam Jahve, Bog vaš« (Lev 26,1).
Upravo ise, uostalom, imenu toga »Ja« Mojisijevim po-
siredstvom priklanja čitav jedan narod, za čime u istoj
logiai irazdvajanja siijede ćudoredine zabrane: pravda, če-
s liilost i istina (Lev 19).

I'id>n incesta

Ponovljeni zakon preuzima i varira temu levitskoga gnu-

šanja (14,22—32) koje zapravo stoji iza cijeloga bibliij-
skog teksta. No, naša se pažnja zadržava na ponavlja-
nju specifiične izreke koja utjelovljuje ovu poivrđanu
logiku razdvajanja, jer u našim očima ukazuje na ne-
svjesni temelj ovakve ustrajnosti: »Ne kuhaj kozleta u
mLiieku njegove majke!« (Izl 23,19; 34; Pnz 14,21).
Dakle, zahrana hrane gje ise ne postavlja pitanje krvi,
ali gdje gnušanje proizlazi liz drugoga lučenja u kojem
se miješaju dva identiteta uz njihovu međusobnu kono-
taciju: iz mlijeka. Kao zajedničko okruženje majke i
djeteta, hrama ikoja ne razdvaja nego povezuje, mlijcko
iipak nije zabranjeno, zahvaljujući ekonomskoj ,i život-
noj neophodnosti. Ne dovod'i se u pitanje mlijeko kao
hrana, već mlijeko promatrano s obzirom na svoju isim-
bo’ličku vri'jednost. Gnušanje ne mastupa zbog hranjenja,
već zbog kuhanja kozleta u mlijeku njegove majke: dru-
gim riječima, zbog toga što se mlijeko ne koristi za
potrebe prežiVljavanja, nego iz kultumoga kulinarskog
hira koji uspostavlja neprirodnu vezu između majke i
djeteta. Mislimo, kao i J. Soler, da je tu ri ječ o metafori
incesta. Ovu zabranu hrane vatja shvatiti kao zabranu
iincesta, potpuno jednako, uostalom, kao i zahrane koje
sprečavaju da se iz gnijezda uzme majka s ptićimia ili
jajima (Pnz 12,6—7), odmosmo da se istoga idana zakolje
krava ili ovca zajeđno s njezinim mladim (Lev, 12,28).*
Kasinije, kada rabinsko zakonodavstvo stane pooštra-
vati propise razvijajući vezu između ćudoređa i nečisto-
će, smisao će incestne nečistoće i dalje postojati. Tako,
kada midraš Tanhuma izjavljuje: »Na ovom svijetu gnu-
šam se od svih naroda, jer potjeou od nečista sjemena«,
pod »nečistim sjemenom« se razumijeva incest.
Dolazimo, prema tome, do tvrdnje da se zabrana hra-
ne, baš kao I leviitsko gnušanje koje se na apstiraktniji
načiin izražava u logici razlika što ih nalaže božje Ja,
oslanja na zabranu incesta. Daleko od toga da bude jed-
na od semantićkih vrijednosti mnogostrane naikane raz-
dvajanja kakvu predstavlja biblijski tekst, izgleda nam

* Pogrešno. Ove su zabrane navedene u Pnz 22,6—7, odnosno

u Lev 22,28. Op. prev.
da je tabu majke njeziiin izvomii mitem. Ne samo zato
što su pisihoanalitieki diskurs s jedne strane i struiktu-
ralna antropologija s druge otbrili temeljnu ulogu zat
brane incesta u svakoj (individualnoj ili društvenoj) sim-
boličkoj orgaraizaciji, nego prije svega i zato što se, kako
smo vidjeli, biblijslko pismo u svom 'kretanju li u naj-
izrazitijim trenuoima svoga ooitovanja i otvorenosti vra-
ća na ovaj mitem arhaiionog odnosa prema majoi. Bibllij-
sko gnušamje, dakle, izražava osnovnu semantiku u ko-
joj se hrana, kada se ogrešuje o prikladnost koju bi mo-
gla zahitijevati logika razdvajanja, stapa s majoinskim
elementom kao nečistim mjeslom spajanja, kao nediife-
rencirainom mođi i prijetnjom, Ijagom koju valja od-
straniiti.

Proroci ili neminovno gnušanje

Premda jahvistička predaja ustrajno podsjeća na gnu-

šaiije od hrane, dok elohistička naglašava sociološbi ii ou-
doredni vid, izvomi je »miitem« svejedno svuda prisu-
tan. Taj »mitem«, međutim, do njegova punog procvata
dovodi prorooka struja, napose preko Ezekijela, bašti-
mika stanovišta izraženog Zakonom oistoće i Zakonom
svetosti iz Levits'koiga zakonika, koja ide prema iteološ-
kom razlučivanju između čistoga i nečistoga. A po po-
vratku iz izgnanstva, takvo će razlučivanje, kako kaže
Izaija, u potpunosti upravljati životom Izraela. Nečiisto
niije prognano, nije odstrainjeno, odgumuto je, -ali unu-
Ira, kao djelatni, sastavnli element.
»Jor ruke su vaše u krvi ogrezile / a vaši prsti u zlo-
rin'ima« (Iz 59,3); »Tako svi postasmo neoisti / a sva
pravda naša / ko haljine akaljane« (Iz 64,5). »Narodu
ko j'i
i u c bez prestanka / u lice srdi: / žrtvuju po vrto-
v im a , kad prinose / na opekama / na grobovima sta-
1111 j11 / i noće na skrovitim mjestima / jedu svinjeti-
iin / mcću u zdjele jela neoista« (65,3,4).
Zazornost se — u vezi s hranom, krvlju 'i ćudoređem
vraća umitar okVira dzabranog naroda, ne zato što
r

bi on bio gori od dmigih, već zbog toga što se, s gle-

dišta sporazuma što ga je jedirti on zakijučio, ta zazor-
nost javlja kao takva. Upravo, dalkle, o samome stano-
vištu logike razdvajanja ovisi postojanje i stupanj za-
zonnosti. Barem je to zakljueak kojli možemo izvući iz
proročkog naglašavanja zazomosti. Ideja će o subjektiv-
noj interiorizaciji zazomosti pak biti djelo Novoga za-
vjeta.
Ta se logička suradnja, ta ekonomska nerazdvojivost
čistoga 'i nečisitoga u Bilbliji, ako baš itreba, miože raz-
jasiniiti samom riječju kojom se ikod Izaije označava ne-
čisitoća: t’bh, to’ebah, gnušanje fcoje je isto tafco i za-
brana (1,13). Ovaj pojam ubuduće pirožima oijelu Bibli-
ju. Mogli bismo, uiostalom, pr!imijetiitii da još od Levit-
sfcoga zalkoinlika viiše nema prave opreke između tohar i
tame, budući da »nečisitil« (usp. Lev 11,7— 19) već znači
»inečiisti za vas kojii ste vjenni Jahvi« ili palk »učinit će
vas nečistiima jer ih -se Jahve ignuša« .14
Ovdje blib'lijsiko gnušanje možemo protumaoiti kao in-
stanciju demonske podloge govomoga bića koju spora-
zum s Bogom označava, stvara ii uklanja. Biblijska bi ne-
čistoća mogla biti »aktualizirani oblik demonskih sila«15
te!k u onoj mjeri u Ikojoj je proroč'ba struja gnušanje
od hrane dz ranijih tdkstova pretvorila u nerazdvojivu
podlogu, u pripadnost ugovom iili simboličkom položaju.
To je demonsfco (dakle, nlimalo autonomno, nego samo
svojistveno božjoj irdlječi i sklupčano u njoj) zapravo ono
nečisto od Ikojeg nas Hram d Riječ božja nastoje raz-
dvojiti i odvratilJi i koje se Prorocima ukazuje kao ne-
ođb-acivo, usporedno s Vlastitim i dstovjetnim, te ne-
razdvojivo od njega. Demonsko — nezaobilazno gnuša-
nije koje nanovo niiče i dpak se rtjeguje? Dem-oinsiko —
pričiin arhaične sile, nesvjesne i s ovu stranu razdvaja-
nja, koja nas ikuša sve dok ne izguhimo svoju različitost,

14 Usp. H. Cazelles, nav. dj.

15 Prema B. Liveneu kojega navodi Neusner, »The Iđea of
Purity«, nav. dj.
svoje riječli, svoj žiivot; sve do afazije, truiljenja, ljage
i smnti?
Ovom ipronočkom mijenjanju gnušanja valja dodati
i isudbiniu ifcoju imi je namijeniiio kasnijd život židovsfcoga
nainoda. Nećemo ovdje zalaziti u njegovu povijest koju
je, napose u svojiim radovima o Mišnajsfcom zakonu, ana-
lizirao Neusner.16 Podsjetit demo samo na to da se zbog
razaranja Hrama mijenjaju obredd i vjerovanja: tabui
hrane postaj.u još stnoži, isitiče se mjihov oudioredni smi-
sao, a isvetost se Hrama prošinuje na cjelokupni nasta-
njerii prostor. »Dofcle god postojaše Hram, žrtveriik bi-
jaše mjesto oikajanja za Izrael, no sada je za svakoga
njegov stol mijesto okajanja« (Berakoth).

Tijelo-otpad, tijelo-leš

Nasuprot oniome što ulacai fcroz usta i što nas hrami, ono
što lizlazii iz tijela, fcroz njegove pore i otvore, obilježa-
va beskonačnost čistoga itijela d potiče zaziranje. Fekalije
na nek'i inačin označavaju ono što ise neprestano odvaja
od tijela fcoje se nalazi u istanju sitalnoga propadanja
da bi postalo autonomno, različno od iprimjesa, fcvarenja,
i truleži fcojiima je prožeto'. Samo po dijenu takva pro-
padanja tijelo postaje čistim. Psihoanaliza je dobro shva-
tila da je analino izbaoivanje prvo materij alno razdva-
janije fcojiim ljudsfco biće rnože ovladati. Tafcođer je
upiravo u itom odbacivanju dešifrirala nadmašeno ponav-
Ijanje nekog arhaionijeg razdvajanja (razdvajanja od maj-
čina tijela), fcao i položaj podjele (gore-dollje), razlilko-
vanja, različitosti, opetovanja, ukratko položaj postupa-
ka na koje se oslanja simboličnost.17 Biblijsko gnušanje
koje je, fcako smo maloprije viidjeli, čvrsto vezano uz
hranu, uz usta, a fcoje Izaiija (6,5) potresno i sažeito ozna-
čava: »čovjefc sam inečistih usana«, često vodi do ot-

16 Kelim , 1974, 2. sv.

17 Usp. M. Kelin, »L’importance de la formation du symbole
dans le developpement du moi«, u E ssais de psychanalyse, Pa-
yot, Pariz, 1968.
pada, ipirljavšt'ine — ljudske i životinjsike trulcži. No,
ono nije ni bez aluzije na zaziranje od lizmeta, kod pro-
roka nalazimo eak i njegovo izričiito spominjanje. Tako
Zaliarij-a (3,1— 17)* velikog isveeenika Jošuu prikazuje
kao »obučena u prljave haljiine« koje mu Anđeo zapo-
vijcda da isvuee da bi s njega »skiinuo krivicu«: izraz za
»pirljavo« je ovdje sa’im, uprljan izmetom. Ili Ezekijel
(4,12): »A jest eeš pogač-u od jeoma što ćeš je pred nji-
ma ispeći na lijudskim izmetinama«. Usta u službi anusa:
nije li to pohvala tijelu koje valja svladati, tijelu zahva-
ćenom iznutra koje ,na taj inačin odbija susret s Drugim?
Taiko, logično, ako svećeriići ne iposlušaju Boga, »bacit ću
vam u ■lice lizmetine / izimetine vaših svetkovina / i s
njiima ou vas spilaviti« (Mal 2,3).
No, upravo će se na leš — kao i na novac ili zlatno
tele, isamo na apisitirriktniji način — u biblijskom tekstu
sručiti zaziranje od otpada. Beživotno ti-jelo koje trune
i kbje se oitavo pretvorilo u izbadivanje, element po-
mutnje između životom nadahnutoga i neorganskoga, u
vrevu prijelaza, nerazdvojivu zamjenu za čovječanstvo
čiji se život istapa sa simboMčkim: leš predstavlja temelj-
no onečišćenje. Kao tijelo bez duše, kao ne-tijelo, valja
ga isključiti sa svog teritorija kao i iz riječi božje. Mada
nije uvijek neči&t, lleš je »prokiletstvo Božje« (Pnz 21,22):
ne smije ostati izložan, nego se mora smjesta zakopati
da ne bi okaljao božj-u zemlju. Međutim, doveden u vez-u
s izmetorn, te stoga nečisl (’erwat da bar, Pnz 24,1), leš
u još većoj mjerii predstavlja ono zbog čega se pojam
nečistoće pomiče prema pojnui gnušanja i / ili zabrane,
to’ebah. Drugim riječima, aiko i predstavlja otpad, pri-
jelaznu tvar, mješavinu, leš je prije svega naličje du-
hovnoga, simboMčkoga, naličje božjega zakona. Kada ugi-
nu, nečiste životinje postaju još nečistije (Lev 11,20— 40),
valja izbjegavati dodir s njihovom strvdnom. Mr-tvo je
ljudsko tijelo izvor nečistoće i ne srnije se dotaknuti
(Br 19,14). Pokapanje je način očišćenja: »I ukopavat će

* Zah 3,1—7, prema izdanju »Stvarnosti«.

ih [Goga i sve njegovo mnoštvo] dom Izraeslov, sedam
mjeseci, da oeisti svu zemlju« (Ez 39,12).
Ljubitelji leševa, neisvjesini obožavatelji tijela bez diu-
še, postat će itada piravi pravcati zastupnici neprijatelj-
skih religija, označenih kultom ubojstva. U tim se po-
ganškim kultoviimia prikriva neprocjenjivi tdug prema ve-
likoj majdi prirodi od koje nas razdvaja zabrana jahvi-
stičke riječi. »Reknu li vam: ’Duhove pitajte / i vrače
koji šapću i mrmiljaju — / dakako, narod mora pitati
svoje / 'biogove' / i za žive u mirtvtih se raspitiivati!« (Iz
8,19). Ili pak: »Na grobovima stanuju / i noće na skro-
vitim mjestima / jedu svinjetinu / meou u zdjelu jela
nečista« (Iz 65,4).
Kult mrtvoga tijela s jedne strane, a s druge, potroš-
nja neprikladne mesne hrane: ova dva vida gnusobe iza-
zivaju božje prokletstvo i upozoravaju na dva kraja lan-
ca zabrane kojim je okružen biblijski tekst i koji za so-
biom povlači, kako smo to sugerirali, cijelu lepezu spol-
nih ili ćudorednih zabrana.

Gnušanje od leša otklanja ielju za smrću.

Taksinomija kao ćudoređe

S itabuom se leša zbirka blblijskih zabrana vraća na

onu točku koju smo uočlili kao njezino polazište. Prisje-
tdt eemo se da se tabui hrane spominju nakon žrtve
paljenice koju Noa prinosi Bogu, te da zabrane, naro-
čito kroz cijeli Levitski zakonik, prate zah.tjeve za žrtvo-
vanje. Ohje logičke struje koje se protežu kroz biblijsiki
tekst da bi se spajiile u easu prinošen ja žrtve paljeniee
ili razišle nakon toga, žrtva i gnušanje, razotkrivaju svo-
ju pravu međusobnu ovisnost u trenutku kada se leš
od predmeta kulta naglo pretvana u predmet gnušanja.
Tabu se tada javlja kao protuteža žrtvovanju. Sustav
zabrana (u vezi s hranom !ili čime drugim) jača i pre-
plavljuje duhovnu pozomicu da bi se preobrazio u istin-
ski siimbioilieiki ugovor s Bogom. Radije zabraniti nego
ubijati: to je pouka ovoga širanja biblijskoga gnušanja.
 Istovremeno razdrvaijanje i savez: tabu i žrtvovanje su-
djeluju u toj logioi uspostavl'jajući simbiolički red.
No, treba naglasiiti ono išito, s oinu isitranu njihove slač-
nositi raziikuje ova dva kratanja. Ubiijeni se objeikt od
feojega se irazdvajam zahvaljujući žrtvovanju, ako me li
povezuje s Bogom, u isamome einu svojeg uinišitenja po-
stavlja kao željen, čaroban, svet. Ubijeno me podjarm-
ljujie i podvrgava žirtvovanome. Naprotiv, objetot me od
kojega zazirem i odvajam se zahvaljujuei gnušianju, ako
me ii uvjerava u eisit i svet zakoin, odvraea, oidstranjuje,
I tjera. Zazorno me otilma nediiferenćirano'me i podvrgava
| nekom sustavu. Gnusno je sve u svemu odraz isvetoga,
I njegova liscirpiljenoist, njegov kiraj. Biblijski teitosit pošte-
đuje od piiinošenja žrtve, inapose iljudsike: Izak neee biti
žrtvovan Bogu. Ako juidaizam i ostaje reliigijia po svom
žrtvenom činu ikoji itraje da bi osigurao vertiikalni, me-
taforički odnos prinositelja žrtve s Jednim jedinim, taj
se temelj bogato nadoknađuje znatnim razvijanjem za-
birana tooje ga smjenjuju i pretvaraju njegovu ekonomiju
u hoirizantalno, imetonimijslko sipajaoje. Relilgija se gnu-
&Bj3tšsik>

snaga poMapa is reMgijom svetoga. To reMgija odlazi, a

razvija se oudoređe. Odnosno, Jedno se 'koje razdvaja
i sijeđinijuje ne vraoa u akvire opčiinjcnoga promatranja
toga svetog od kojega irazdvaja, već samoga mehanizma
koji uispostavlja: u logiiku, apstrakciju, pravilla sustava
i rasuđivanja. Kada se žrtva pretvara u gnušanje, dolazi
do dubake ikvaliitativne promjene: reliigija koja iz toga
sllijedi, čak ako i dalje prlihvaća žrtvovanje pod svoje
okrilje, više nije žrtvena religija. Ublažava opčinjenost
uibojstvom; odvraća od njeiga želju zahvaljujući gnušanju
kdjiirn okružuje svalki čin utjelovljcnja iili odbacivanja
nekog objekta, stvari ili živoga bića. Ono što prinosite
1 kao žrtvu kada ga gutate, Ikao i ono što uklanjate kada
ga oidbacujete, majlka hraniteljica ili leš, isamo je pred-
I takist isimbolMčkog oidnosa kojii vas piovezuje sa Smis-
I lom. Možete ih koriistitli radi postojanja Jednoga, alii
ih nemojte same po sebi držati svetima. Ništa nije sve-
to os'im Jednoga. Na kraju krajeva, sve što ostaje, sva-
ki ostatak je gnusan.
Suprotno prihvaćenom tumačenjiu, Rene Girard tvrdi
da kršćanska religija raskida isa žrtvovanjem, jer je to
uvjet za isveto !i društveni ugovor. Krist sam sebe, dale-
ko od itoga da ispašta za tuđe grijehe, predaje smrti-
-usfersnuću feoja krivnju, umjesto da ih od nje oslobo-
di, prebacuje na sve članove zajednice i na svakoga po-
jedinačno, ali ih tako priprema za (fantazmatsko?) dru-
štvo bez nasilja.18 Koilifeo gođ ova postavka bila zanim-
ljiva ili nezanimljliva, jedno je oeiito jasno: upravo je u
Bibliji, napose zbog ustrajnog isticanja gnušanja, zače-
tak prevladavanja žrtvenoga poimanja o društvenom i/
ili simboličkom ugovoru. Ne samo što ne smiješ ubijati,
nego ne smiješ ništa žrtvovati Ibez zabrana, bez pošti-
vanja praVila. U svom 10. poglavlju Levitsfci zakonik, za-
hvaljujući ovakvoj očiglednosti, uvod'i ciijeli niz propi-
sa o tabuima hrane. Zakon čistoće i svetosti koji iz to-
ga slijedi dolazi kao zamjena za žrtvovanje.
Što predstavlja taj Zakon? — pitamo mi kao laici.
Oeo čime se ograničava prinošenje žrtve. Zafeon, to jest
ono čdme se obuzdava želja za ubijanjem, jest taksino-
m'ija. Cafc i afco ubojstvo teik nakon izgnanstva (koje šli-
jedi nakon ranijdh plemenskh odredaba) p>ostaje pred-
metom posvećenoga zakona koji ubojistvo čovjefca pro-
glašva Ijagom za Izrael i ustanovljuje pravilo o nje-
govu okajanju, sama je ideja o čovjekoubojstvu kao
uvredi Boga prisutna u cdjelom biblijskom tekstu.19 »Tko
prolije ferv čovjekovu / njegovu će krv oovjek proliti!«
(Post 9, 6); »Nemojte osikvrnjlivati zemlje u fcojoj ži-
vite. A fcrvoprolićem zemlja se os'krvnjuje. Za zemlju
na kojoj je krv prolivena pomirenje se ne može priba-
viti, osim fcrvlju onoga fcoji ju je prolio« (Br 35, 33),

” R. Girard, Des choses cachees đepuis le com m encem ent đu

m onđe; nav. đj.
19 Usp. H. McKeating, »The Development of the Law on Ho-
micide in Ancient Israel«, in Vetus Testamentum, 1975, sv. XXV,
t. I, str. 46—48.
 Nagon za smrću zbog toga ne nestaje u ovakvom pro-
pisivanju. Obuzda li se, premješta se i gradi vlastitu
logi'ku . . . Ako je gnušanje zamjena za moje simboldč-
ko biće, »ja« sam, dakle, heterogen, čist i nečist, te kao
takav uvijek potencijalno podliježem osudi. Od počet-
ka sam podložan proganjanju kao i osveti. Tada poči-
nje beskonaoni koloplet gnusinog li neumoljivog istjeri-
vanja i zlostavljanja, razdvajanja i odmazde. Suisitav
gnušanja stavlja u pokret stroj proganjanja u kojem
ja zauzimam mjesto žrtve da bih opravdao očišćenje ko-
je će me odvojiiti od itoga mjesta kao i od svakoga dru-
gog, od svih ostaliih. Majka d smrt od kojdh se gnušam
i zaizirem, u potaji grade žntvemi i progomitelj&ki stroj
po cijeniu kojega Ja postajem siubjekt Si'mboiličfcoga kao
što je Drugi isubjekt Zazornoga. »Bit ćete sveti i posve-
ćemii, odvojeni (perusim) od svih naroda na sviijotu i nji-
hovih gnusoba« (zborniik Mehilta o rečemici »vi ćete mi
bdti ikraljevstvo svećenika, marod svet« dz Knjige Izla-
ska 19,6).
 5

.. .Q u i tollis peccata m undi

Od humanitas napraviti samoprotiv-

rečnost, veštinu samoskrnavljenja, vo-
lju za laž po svaku cenu, mržnju,
prezir prema svirn dobrim i česti-
tim instinktima!. . . Hrišćanstvo nazi-
vam . . . besmrtnom ljagom čovečan-
stva.. .*
Nietzsche, Antikrist

I znutra/izvana

Upravo se uikidainjem tabua hrane, sjedanjem za stol

zajedno s grešnidima, stupanjem u vezu s gubavcima
riječju i djelom, kao i svojom vlašću nad nečistim dusi-
ma, odiikuje i, kao što znamo, na najspektakularniji,
možda izvanjsiki, ali zapanjujući inaoin nameee Kristo-
va poiruka. Te se odlilke ne mogu shvatiltli jednostavrao
kao anegdotske 'ilii empMjske, a ni 'kao drastično upri-
zorenje polemike s judaizmom. Ovdje je posrtijedi nov
naputak o razliičitosti, naputak oija će ekonomija uprav-
Ijalii pasve dmgačlijim smislenim sustavom te, dafcle,
i posve drugačijim govorraim subjektom. Kao biitno obi-
iljcvje itih evanđeoskih stavova ili izvještaja, za/.ornost
više ni je i'zvanjiska. Stailna je i dolazii iznutra. Ugrožava,
ali se ;nc odsitiranjuje, vee je uplijena u niječ. Neprihvat-
Ijiva je, ailii traje kroz podvrgavanje govoirnoga biića Bo-
l'u, Ima koje je u svojoj nutrini podijeljeno i koje se
upravo riječju neprestano očišćuje od zazornosti.
i'a se lirateriOrizacija zazornosti, prije no što će biiti

* l'. Niče, Antihrisl, Grafos, Beograd, 1980, str. 87—88. preveo

lovira Aćim.
 ptnovedena prihvaćanjem Kris'tove osobe u Trojstvu, od-
vija kroz gledanje koje se ina levitsko gnušanje izravno
nadovezuje, ali mu mijenja mjesto. Riječ je o vezi s
oralnošću koju će Novi zavjet pokušati da ispravii i os-
lobodi krivnje, prije no što dihotomiju čisto/nečisto pre-
tvori u idihotomiju iizvana/iznutra.
U raovozavjetnom je itdkstu, u 15. poglavlju po Mateju
i 8. po Marku, sažet taj događaj kojim se otvara nova
logika. Ustanovivši da je vjera farizeja (odveć vezana
uz oralnost?) samo prividna (»Ovaj me narod štuje us-
nama, a srce mu je dalefco od mene«, Mk 7,6), Isus tvrdi:

1
»Ne ukalja čovjeka ono što na us,ta ulazi, nego ono što
na usta izlazi« (Mt 15,11) i »Nema ništa izvan čovjeka što
bi ga moglo onečistlti kad uđe u njega; nego ono što
izlazi :iz čovjeka, to onečisti čovjeka« (Mk 7,15).
Druge zgode svjedoče o tome da se naglasak ubudu-
će stavlja na granicu unutra/izvana, a da prijetnja više
ne dolazi izvana, nego iznutra. »Ali dajte ono što je
unutra kao milostinju — i sve će vam biti čisto« (Lk
11,41); »Slijepi farizeju! Najiprije očisti nutrinu čaše
da joj i vanjština bude čista!« (Mt 23,26); »Jao vama,
knj'iževnioi i famizeji, licemjeri: jedni, koji ste sličm okre-
čenim grobovima što se izvana pričinjaju lijepi, a unutra
su puni mrtvačkih kostiju i isvakog truleža! Tako se i vi
izvana činite ljuddma pravedni, a unutra ste puni liice-
mjerja ii nepravednosti« (Mt 23,27— 28). Ako i jest toč-
no da ne manjka podsjećanja na levitske stavove (tako
2 Kor 6,17—7,1: »Zato 'iziđite između njih i odvojite
se' — veli Gospodlin! ’Ne dotičite se ničega nečista i ja
ću vas primliti!«, itd.), posvuda se odvija Inlteiriorizacija
nečistoće: »Doista, kad smo došli u Makedoniju, naše sla-
bo Tjuđško biće nije imalo nikakva mira. Naiprotiv, u
svakom smo pogledu bili u nevolji: izvana borbe — iz-
nutra zebnje« (2 Kor 7,5).
No, vratimo se Matejevom i Markovom lizvještaju koji
se dulje zadržava na ovom obratu. Kristovoj riječi koju
smo već naveli: »Nema ništa izvan čovjeka što bi ga mo-
glo onečistiti kad uđe u njega; nego ono što izlazi iz
čovjeika, to onečisti čovjeka«, itd. (usp. Mt 15,11 i Mk
7,15) u oba slučaja prethodli prigovor upućen farizejima
da odviše štuju Boga, a premato svoje prave roditelje,
oca i majku. To je, dakle, poziv na to da se Zakon pri-
znaje u manjoj mjeri nego konikretni, genetski i diruštve-
ni, na neki način prirodni autoriitet koji nas uvodi u
pounutarnjenje nečistoće. Ako pri-znaš svoje roditelje,
ono što za tebe predstavlja izvanjisku prijetnju ukazat
će ti se kao unuitrašnja opasnost. Odlomak kojii slijedi
još je čvršći u ovakvu pozivanju da ise vratimo izvorno-
me sinovskom odnosu.

Ođ hrane đo ušiju: majka

Neka žena »rodom Siirofendčanka« (Mk 7,26) odnosno

»izgubljena ovca doma Izraelova« (Mt 15,24) moli po-
moć da bi se »istjerao zao duh iz nježine kćeri« (Mk
7.26) . »On joj reče: Pusti da se najprije zasite djeca, jer
nije pravo djeci oduzeiti kruh i baciti ga psićdma« (Mk
7.27) . I telk kada majka bude ustvrdla da »i pisići lispod
stola jedu dječje nirvice«, Krisit će potvrditi djevojčino
ižliiječenje, budući da je zao duh izašao iz djetetova ti-
jcla. Kao da je potrebno da majka pristane na ito da
»zasiiti« vlastito dijete, da mu pružii povlaštenu hranu,
različnu od »mirvica za pse«, da bi zao duh otišao i da
bi se žena otvorila Kiistovoj riječd.
Hiraniteljiičino je otvaranjc prema drugome, prihva-
oanje arhaličnog odnosa s majikom koji nas ispunjava
zadovoljstvom, koliko god taj odnos pripadao poganistvu
li -bio nosumnjiv inoisillac poganskih konoitacija plodnog
i zašritiničkog majčinstva, ovdje uvjet za još jedno otva-
ran je: olvaranje prema ’simboličkom odnosu, istmskom
'ispmi jenju Kristova puta. Dolista, nalkon izmirenja majke
i Hu'vri posredstvom hrane 'koja zasićuje, Kriistov čin
uslobada gliuhondjemoga: »Stavi svoje prste u njegove
nš'i 'i svojom sc pl juvačkom dotače njegova jezika. Za-
tim poglcda u ncbo, uzdabnu te mu reče: Effaitha — to
 jest: Otvoni se! Otvore mu se uši i irazriješi mu se sapetii
jezik« (Mk 7, 33— 35).
Kao u analitičkom postupku, čitatelj se Novoga za-
vjeta, pomoću razrade arhaičnog odnosa s roditeljima,
a napose oralnog odnosa s majkom, ovdje navodd na
pounuitamjenje nagonsike prirode vezane uz arhaične
! objčkte. No, 'bez ove nas 'initrojekoije predobjekti ikao
zazornii ugrožavaju izvana kao nečistoća, iljaga, gađenje,
te malo-pomalo pokreou progoniteljski stroj. Ipak se ta
introjekcdja ne odvija posve bezbOino. Zlo koje se tako
premješta u subjekt neprestano će ga iznutra razdirati,
ne više kao supstancija fcoja onečišouje ilfi parilja, već
t kao neiskorjenjiva odbojnost njegova bića koje će ubu-
duće bi'ti podijeljeno, proturj'ečno.
Izvještaj o primjeru takve interiorizacdje nečdstoće na-
lazlimo u Oksirinškom papirusu 840.1 Nckom farizeju
koji ga optužuje da je stapio u hram prethodno se ne
ohupavši, a koji sam sebe sm atra čistdm zato što je tako
postupio, Isus odgovara; » ... očistdo si svoju kožu izva-
na, fcožu ikoju i bludriice i firrilašiee mažu uljima, pem,
oiste i ukrašuju da bi potakle mušiku pohotu, dok isu
iznutra pune štipavaca li isvabakve zloće. A ja (i moji
učariici) za koje kažeš da se nismo okupali, okupali smo
se u ž.ivoj (i čiisitoj?) vođi fcoija dolazi (od Oca koji je na
nebesiima?). Ali jao onima . ..«

Interiorizacija biblijskoga razdvajanja

Kroz kretanje će se ove interiorizacije ljage stopiti s

krivnjom fcoja na iplanu oudoiređa ii simbolifce već po-
stoji u Bibliji. No, iz toga će spoja s gnušanjem koje je
još objektnije, još materijalnije, proizaći nova kategoiri-
|ja: Griljeh. Progutana, moglo bli se reći: upijena, kršean-
|ska je lj aga po itoime odmazda poganstva — izrriirenje s
^materinslkim načelom. Freud je to uostalom naglasio u

1 Usp. J. Jeremias, Les P aroles inconnues de Jesus, Ed. du

Cerf, coll. »Lectio divina«, br. 62, Pariz, 1970, str. 50—62.
Mojsiju i monoteizmu, otkovajući da je kršćamska reli-
gija koirmpiromiis lizmeđu (p oganstva i židovskoga monote-
izma. Biblijska logika, mada obrnuta (grešno je ono
unutra, a ne više ono izvaina), svejedno ostaje: oftkriva-
mo je u trajnosti postupika dijeljenja, razidvajanja, dife-
renoramlja.
iNo, ovoga puta djeluje isključivo u označiiteijiskom
univerzumu govornoga biića koje se kida između dviju
mogućnioisti, demonsike ,il božanske. Materimsko načelo
koje je izmireno sa suibjektom nije itime revaloriziirano,
rehabilitirano. Od njegove če heterogenosti kioja isto
itoliiko hrani ikoliko ugrožava kasmiji tekstovS, a još viiše
budući teolozi', zadržati itek 'ideju o grešnoj puti. Osila-
njajući se na to spajanje, Novi će zavjet pmžiti tanko-
ćutnu razradu djepanja koje suvremeno analiitičko oslu-
škiVanje otkriva kod takozvanih isubjekata s podvoje-
nom lionošću: granieu između unutra i izvana. Prije sva-
kog odnosa prema drngome, a 'kao podiloga za taj odnos,
upravo 'izgradnja tog arhaličniog proisitora, topoiloško raz-
graničerrje preduvjeta za subjcktivnost, kao razliku iz-
rneđu su-bjekta i za-zornoga u biiću kao samostalnom,
smanjuje irainije levitsko gnušanje. »»Kolji (i jedi«, kaže
u Jopi 'Bog zaprepaštenom iPetm (Dj 10,9— 16). No, to
će dopuštenje, dalefco od toga da znači neko slobodoum-
Ije, subjekt ikoji mu se potoind dovesti dotle da u vla-
slitim mislima i riječima više ne traži ljagu nego grijeh.

Dioba i umnoženje

Jednako je važno d tio da iprije i poslije Isusove izjave

0 onočišćenju onlime što iiz čovjeika izlazi, a ne onime
ši|,o ni-lazi u njega, istojii 'izvještaj o umnoženju krahova
1 i'ilni (Mk, 6,38—44 i Mk 8, 14—21). Riječ »kruh«,
artns, scdammaest puta se pomavllja u tom odlomku koji
kao da Lime dobiva ma jedimstvemosti. Čini se da se u
ovom čudu umnoženja stječe nekoliko misaonih stru-
jaiiija. Ako s jedne strane ii jest riječ o tome da se »za-
silii« najveći miogući broj lj-udi, ta je hrana još jednom
pcmuđena duhu, budući da I'sus nepresitano poziva ra-
zum na otkitivanje smdsla u njegovu oinu. Utaženje fizio-
loiške gladi otvara neutaživu duhovnu glad, težnju pre-
ma onome što »to može značifci«. Napokon, zar umnože-
nje te hrane, kolliko god bilo čudesno, ne ukazuje i na
to koliko može biti vrijedna poruge pretjerana fiksacija
na jeđan predmet potrebe ako se on pretvori u jeđini
mučni ćilj postojanja? Štoviše, zar ovo umnoženje je-
stivih objćkata (ako vodimo računa o pomjeranju ak-
centa prema unutrašnjem) ne isačitnjava i stanoviti poziv
na umnoženje, ako li ne li na relativiziran'je same sa-
vjesti. Ne više jedne, već polivalentne, kakav je i tsam
smisao čuda ikoji potpuno pripada usporedbi, izmišlje-
noj priči. Novozavjetno pounutarnjenje gnušanja kao
grijeha, dakle, nije samo stavljanje u središte, već prije
uvjet koji se, pošavši od toga sređišta, postavlja radi
umnogostručavanja kako objelkta, tako i subjekta. . .
Poznata je veza između ovoga umnoženja kruhova i
euharistije, veza koju uspostavlja jedna druga Kristova
rečenica, ovoga puta povezujući fcijelo i kruh: »Ovo je
tlijelo moje«. Zato što neprimjeteo miješa s temom »za-
sićenja« temu »proždiranja«, ova izjava predstavlja na-
čin pripitomljavanja ljudožderstva. Ona poziva na skida-
nje krivnje s arhaličnog odnosa pirema prvom (za-zor-
nom) predohjektu potrebe: prema majci.

Od gnusanja do slabosti i logike.

Od supstancije do čina

S onu stranu orailno-prehrambenoga zadovoljenja, a i

zahvaljujući tom zadovoljenju, otvara se živa želja da
drugoga progufcamo, dok se bojazan spram nečiste hra-
ne pokazuje kao smrtonosni nagon da tog drugoga pro-
ždremo. Kao »prapočetni« pričfin, ako talkav postoji, ova
tema bez prćkida prati interiorizacdjsko i spiiritualizacij-
slko kretanje zazomoga, te mu služi kao oslonac: čovjek
je duhovno, razumno, spoznajno, ukrafcko, govorno biće
tek u onoj mjeri u kojoj pri-znaje svoje zaziranje — od
odbojnosti do ubojstva — i u ikojoj ga kao takvo interi-
orizira, to jest simbolizira. Dioba kršćanske savjesti3
u tom priiGinu čij a je katarza euharistija nalazi svoju
materijalnu vezanost i logieku sponu. Kao tijelo i duh,
kao priroda i riječ, božanska me hrana, Kristovo tijelo,
označava kao istodobno podijeijenog (tijelo i duh) i be-
skrajno slabog. Podijeijen sam d slab u odnosu prema
svom idealu, Kristu, čije me introjiclranje ibroz mnogo-
struke pričesti posveeuje, mada me i podsjeća na vla-
stiitu nepotpunost. Zato što je svrslalo zaziranje kao
phiem proždiranja, kršćanstvo ga je odreagiralo. Sada,
kada se s njime izmir'ilo, kršćanski subjekt, potpuno se
pretopivši u simbollčko, nije više biće zazomosti, nego
subjekt koji slabi.
Pri takvu određivanju subjektivnoga prostora, osuda
prevladava nad dihotomijom koja se unaprijed uspostav-
lja između čistoga i nečistoga: »Neka svatko ispita sa-
mog sebe te onda jede od kruha i pi-je iz kaleža, jer tko
jede i pije, osudu svoju jede i pije ako u tome ne raza-
bire Tijelo« (1 Kor 11,28— 29). Dolćizi, dakle, do spiri-
tualizacije i razlučivanja između čistoće/nečistoće i dio-
be subjektivnoga prostora na unutra/izvana. Razumije■
vanju je učenika upućen poziv za shvaćanje čdnjenice
da ništa izvanjsko ne može ooečistiti čovjeka: »Tako!
Zar ni vi ine razumijete? Ne shvaćate li da ništa ne može
onečistiti čovjeka što izvana ulaži u njega?« (Mk 7,18).
Vrhunac ove interaorizadije nedvojbeno predstavlja po-
stavka po kojoj nečisto ovisi o samome subjektu: »Ja
znam i uvjeren sam u Gospodinu Isusu da niišta nije
ncoisto po sebi, nego samo onomu koji nešto drž'i neči-
slim, nečisto je« (Rim 14,14). Postavšl tako podložno
osudi i potčinjeno isubjektu, nečisto sebi ne prisvaja sta-1

1 »Po prirodi, čovjek je ono što ne smije biti; mora biti duh,
a biii prirodan ne znači biti duh«; »čovjeka zlim čini spoznaja«;
»clužnost i spoznaja su čin koji uspostavlja raskol«, »duh mora
sebe promatrati, a iz toga proizlazi raskol«, Hegel, Religions-
vhilosophie, prema francuskom prijevodu, Vrin, Pariz, 1954, treći
dio, str. 107, 109, 111.
tus odstranjene supstancije, već nepriličnoga čina. Gri-
jeh je djelovanje, a teologija govori o »grešnome činu«.
Međutiim, ako i jest istiina da je pojam grijeha daleko
dotjerao u svojoj duhovnosti, njegov se procvat zato ni-
šta manje ne oslanja na tijelo: na tijelo Kristovo. Oči-
šćujući, otkupljujući od svih grijeha, ono kroz pričest
sasvim sigurno i privremeno rješava krivnje. Jesti i piti
tijelo i krv Kristovu s jedne strane znači simboiličko
kršenje levitskih zabrana, simboličko zasićenje (poput
zasiićenja na izvoru br.ižne majke koja će time istjerati
zile duhove iz svoje kćerli) i pridruživanje isupisitancije
drage poganstvu. No, istim se piostup'kom kojim se riječ
otjelovljuje ili utjelovljuje svaka tjelesnost uzdiže, spi-
ritual'izira i sublimira. Stoga bi se moglo reoi da, ako
se i zadržava granlica lizmeđu unutra/izvana, ipak nasta-
je neka osmoza između duhovnoga i supstanćijalnoga,
tjelesinoga i označiteiljskoga — heterogenost koja se ine
može podijeliti na svoje komponenite.3

Heterogeno tijelo: Krist

Sarno je Krist, uspjevši u toj heterogenosti, bezgrešmo

tijelo. Ostalima, zbog njihova nedostatka, preostaje da
dovrše ovu sublimaciju, da priznaju dSo sebe kojii se bu-
ni protiv božje osude i koji je iznutra nečist.
Činjenica da jedinstveno Kristovo postojanje svejedno
predstavlja točku na kojoj se osloibađaju svli pričini, da
piredstavlja, dakle, predmet unive-rzaiJne vjere, svakome
dopušta težnju prema Kristovoj sublimaciji, te samim
tiime i spoznaju o tome da se može oprati od grijeha.
»Grijesd če vam biti oprošteni«, neprestano im igovori
Isus, izričući tako, ovoga puta u budućem vremenu, po-

3 Čini nam se da ovu osmozu između razdvojenih termina,

ovu heterogenost, naslućuje Hegel kada o »grijehu« misli kao
o nerazdvojivom od »oprosta grijeha«, te zaključuje: »Između
grijeha i oprosta grijeha isto se toliko malo postavlja neki stra-
ni realitet kao i između grijeha i kazne; život se dijeli sam
od sebe i ponovo se sastavlja« (Duh kršćanstva i njegova sud-
bina, prema francuskom prijevodu, Vrin, Pariz, 1971, str. 60).
sljed:n-ji obrat 'kojim se tjclesni ostatak kojii je, među-
tim, neumoljiv uzdiže u okvliire duhovnosti.
Grijeh onda ostaje jedinom oznafcom razldke spiram
Kristove uzVišenos-ti. U univer/.umu u kojem se raziike
gube zahvaljujuei naporu idealnoga — te od samoga po-
četka nemogućega — poistovjećivanja s Kristovim isku-
stvom, grtijeh, makar mu se uvijek obećavao oprost,
ostaje kao stijena na kojoj se dskušava ljudski položaj
kao razdvojen, kao tijelo i duh, kao propalo tijelo duha.
Nepomirljiiv, nemoguć te isamlim time stvaran ipoložaj.

Grijeh: dug, neprijateljstvo, nepravednost

»Priznanjc grlijeha«, »oprost od grijeha« — u ovim se
izričajiima, fcoji vjerojatno potjeou iz liturglije, ali koji
sami po isebi već definiraju grijeh kao inherentan riječi
i namijenjen ukidanju, pojavljujiu izrazii koji označavaju
grešnii čin: hamartia, dug i anomia, nepravednost.
Posve očilto judejsko'ga porijekla, dug ukazuje na ne-
umoljiva vjerovndka i subjeiktu dodjeljuje mjesto duž-
nika Ikoji nepirestaino plaća, alii će tek neograničenom
vjerom prevladati udaljenost koja ga razdvaja od Boga.
Paralelizam između grijeha naspram Oca i naših dugova
prema bližnjemu je dobiro poznat. Isto Ije tako potvr-
đena glagolska upotreba ovoga liziraza: Mt 18,21—22 ko-
tlisitli glagol hamartanein da bi označio »sagriješenje« pro-
tiv bližnjega, doik Pavao (Dj 25, 8) izjavljuje da se nije
»oigriješiio (hemarton) ni o židovski Zakon, ni o hram, ni
o cara«; a Apostol (1 Kor 8,12) objavljuje da onaj tko
»giriješii (hamartanontes) protiiv braće 'i ranjava njihovu
slab'u savjest, griješii protiv Krista« (eis Christon hamar-
liiiii-te).
.lo'š je osobitija, i to, izgleda, naročito kod Mateja,
upolrcba iizraza anomia za označavanje grijeha kao op-
( og ncprijatelijstva prema Đogu. To se značenje, svojstve-
■iit> K'timranu, često izravno odnosi na sam biblijski tekst
(na ipmimjer, Ps 6,9). »'Odlazite od mene, zlotvori!« (Mt
7, 23); »razmahat će se bezakoinje i ljubav će kod mno-
 gih ohladnjeti« (Mt 24,12), te naročiito: »Tako se i vi
izvana činlite Ijudima 'pravedni., a unutra ste puni lice’
mjerja i nepravednosti« (Mt 23,28).
»Grijeh je kršenje zakona«, piše ,i Ivan (1 Iv 3,4),
pa čalk ako isu brojni komentatori i utvrdili da ®e u
ovom silučaju — ikao i drugdje u Novom zavjetu —
a-nomia ne može dovesti u vezu s nomosom, upravo je
o (kršenju božjih odredaba, srođnih odredbama Tore,
riječ u ovoj definiciji: zar ne počinje grijeh onaj tko,
oglušivši se o »novu Kristovu zapovijed (entole — 1 Iv
4,21), sebe predaje u vlast đavla?
U registru duga i nepravednosti, još više nego u re-
gistru inečistoče, grijeh se iskazuje kao sastavni čovje-
kov idio koji dolazi iz nutriine njegova srca, podsjećajući
tako na Adamov istočni grijeh. »Zmijski porodi! Kako
možete govoriti dobro kad ste zli? Ta, usta govore onim
čega je srce prepuno« (Mt 12, 34). Kao đug i nepraveđ-
nost, kao neizvršenje dužnosti odnOsno nepravičnost,
grijeh je čin i potvrđuje se iz čovjekova djelokruga, iz
njegove vlastite odgovornosti. Evo popisa evanđeoskih
grijeha koji će sveti Pavao proširiti: »jer iz nutrine, iz
ljudskog srca izlaze: zle misli, razne vrste bluda, krađe,
umorstva, preljuba, lakomstva, opačine; lukavstvo, ra-
zuzdanost, zavist; psovka, oholost, bezumlje« (Mk 7,21
id.; Mt 15,19 gdje je broj grijeha sveden na šest).
No, upravo se grešniku, a ne pravednome, obraća Krist
čija je glavna uloga u tome da odagna zle duhove, de-
mone, i da oprašta grijehe. Heterogenošću Kristovom,
jer je on istodobno Sin Čovjećji i Božji, nestaje i uda-
ljuje se demonsko: ta heterogenost neprekidno razotkri-
va ćudoredno i simboličko postojanje gadosti; međutim,
kada iga grešniku saopći njegovo vlastito biće, on se
time spašava od zazomoga.

Vrata Inkvizicije

Veliklm dijelom zasnovan na ideji o nagradi, pojam gri-

jeha nedvojbeno uvodi ponašanje i govor u iskladu s
doliično.šou, pokomošću i svladavanjem pod nemilosrd-
nim pogledom Drugoga — Pravde, Dobra ili Mjere. Isto-
dobno temelj asketizma i okružen osudom, grijeh vodi
najužim stazama duhovnosti našega nad-ja. On drži
ključeve 'koji istodobno otvaraju vrata Ćudoređa, Zna-
nja, a i vrata Inlkvizicije.
No, nas će ovdje privući činjeniica da je grijeth tako-
đer i uvjet za Lijepo. Upravo se tu, zahvaljujući dodat-
nom obratu, Zjakon Drugoga iizmiruje s Đavlom. Tako da
će kršćanski raskol na 'koji je ukazao Nietzsche, kad se
jednom izmire njegove neprijateljske strane, sačinjavati
uvjete za ugodu. Epizoda o Kristu i pokajhičkoj grešniei
koja »mu poče suzama prati noge, otirati ih svojom ko-
som, Ijubit'i i mazati pomašou« (L 7,38) ima takav smi-
sao. Suprotno prordku koji bi, prema farizejevim rije-
čima, u ovoj ženi prepoznao nečistoću i od nje se uda-
Ijdo, Krist ise prepušta preplavljen nekakvim preobiljem.
Preobiljem grijeha ili ljubavi? Preobiljem nefcog unutraš-
njeg izljeva, u svakom islučaju, čija dvosmislenost izbija
u ovom prizoru. Grijeh, preobraćajući se u ljubav,
zbog svoje ambivalentnosti doseže onu ljepotu za koju
nam Hegel kaže da se jedan jedini put u Evanđelju oči-
tuje upravo ovdje. »Zato, kažem ti, oprošteni su joj
grijesi, i to rnnogi, jer je pokazala mnogo ljubavi. A
komu se mainje oprašta, itaj manje pokazuje ljubavi...«
(Lk 7,47).

Grijeh, uvjet za lijepo

Ni dug ni manjak, kao nailičjc Ijubavi, grijeh je stanje

punoee, obilja. U tom se smislu preobraća u živu ljepo-
tu. Daleko od itoga da veliča jedino učenje o ograničava-
nju i o suglasnosti s božjom riječi, kršćansko poimanje
grijeha isto tako sadrži i priznavanje zla čija je snaga
razmjerna 'svetositi koja ga ikao takvo označava i u koju
se ono može pretočiti. To ipreitakanje u ugodu i Ijepotu
uvel'ike prelazii granice retrdbutivnog i legalisitičkog to-
naliteta grijeha-duga odnosno nepravednosti. Tako se uz
pomoć lijepoga može pniipitomitli demonski elemeint po-
ganskoga svijeta. A lijepo prožima kršćanstvo do te mje-
re da postaje, ne samo jedna od njegoviih ikomponenti,
nego vjerojatno d ono što ga vodi s oinu stranu religije.

Preobilje želje

Ideja o »manjiku« koja se povezuje s gdjehom kao du-

gom i nepravednošou združena je, dalkle, s 'idejom o
preobilju, o rasipanju, gotovo o nezasitnoj želji koja se
pogrdno označava izrazima kao što su »pohoita« ili »po-
hlepa«. Pleonexia, pohleipa, etimološki je željia da »stal-
no ijoš Više posjedujemo«; njena je konotaoija žudnja
koju je nemoguće utažiiti i koja je, na priimjer, kod isve-
tog Pavla, asooijativno vezuje uz kršenje spolnih za-
brana, uz tijelo općenito, prii čemu je uarok toj žudnji
u lidolopaklonstvu kao nepokoravanju božjoj irliječi. »Za-
to ih je Bog preko pohota njihovih srdaca predao ne-
čistoći, tako da sami obešćašćuju svoja tjelesa; njih koji
su iistinu Božju zamijenili lažju [ . . . ] . Zbog toga iih je
Bog predao 'sramotnim strastiima ...« (Rim 1,24— 26).
»Pohota« lili epithumia, izravno ovisna o b'ibiijskom tek-
stu, 'isto tako obuhvaća spoline želje, mada se, posebno
u Starom zavjetu, jednaiko odnosi na hranu kao i ina
razna matećijalna dobra.
Ova su razhoita označavanja grijeha, na svaki naćin,
usmjerena na tijelo, odnosno zapravo na ono što bismo,
anitiioipiramo lii, mogli nazvati pretjeranom nagonskom
prirodom koju ne obuzdava simboličko. »A velim: živite
po Duhu pa sigumo nećete udovoljavati požudi tijela,
jer tiijelo žudi pnotiiv duha, a duh protiv tijela. Da, to se
dvoje međusobno protivi tako da me čiinite što biste
htjeli« (Gal 5,16— 17). Ispunjemje, telos toga tjelesoog
pretjerivanja može biti samo smrt (»jer je plaća grijeha
smrt«, *Rim 6, 23; »Zaista, dok smo bili u tijelu, grešne
su strasiti, koje Zakon ćSni djelatnima, djelovale u našim
udov'ima tako da su donosiile irod za smrt«, Rim 7,5), a
do toga grijeh i dovodi.
 Jeđan se od najsloženijih spletova kršćanske, odnosno
bar Pavlove teorije o grijehu plete uipravo oko ovoga
pitanja tijela. S jedne se strane, naime, tijeio otvoreno
ozinačava, i to je odjek kasne Greke, kao ono od čega se
valja odvojiiitii (»Prema itome, braeo, nismo dužnici ti-
jelu da bismo trebalii živjeti po tijelu« Rim 8,12), dok
se inače govori o tome da »iaiko, naime živimo u tijeilu,
ne boriimo ®e na itjelesan naein« (2 Kor 10,3) i da »život
kojd sada provodim u tijelu, provodim u vjeri u Siina
Božjega, koji mi je iskazao ljubav i samoga sebe za
mene predao« (Gal 2,20). Više od manjka jednoznaono-
sti, ovdje se ižlaže heterogeno poimanje tijela.
Suprotno smiirenom obliku apoiinijs'ke (ne dionizijske)
groke tjelesnositi, značenje je tfijela ovdje dato na đva
načina: s jedne strane, blisko hebrejskoj puti (basar),
naznaouje »tijelo« kao pohlepnd nagon ikoji se sulko-
bljava sa strogošću zakona; a is druge, popustljivo »tije-
lo«, tijelo pneumatičko budući da je duhovno, potpuno
pretočeno u (božju) riiječ da bi se u njoj pretvorilo u
Ijepotu ’i Ijubav.
Ova su dva »tiijela« očevidno nerazdružliva, jer drugo
(»subliimiraino«) ne postoji bez prvoga (perverznog, zato
što prkosi Zakonu). A to je jedan, i to ne najmanji od
vidova krščanskoga genija što je u jednom jedinom po-
tezu okupio perverziju i Ijepotu ikao lice i nalličje jedne
te iste ekonomlije.

Massa đamnata i metanoia

Gini nam se da se različita strujanja u tumačenjiu gri-

jeha koja isu stoljećiima potresala Crkvu vrte upravo oko
ove posebne dvosmislenosti tijela. Da li je Adam stvoren
kao grešan ild pak postaje takvim po isvojoj »slobodnoj
violji«? Zar grijehom nije opterećena moć duha i miilo-
srđa? Ako Bog može dati odrješanje od grijeha, može
li to učiiniti i čovjek, svećenik? Što znaoi grijeh anđela?
Da b je griijeh urođen i nasljedan. Itd. Cijela poviijest
koja, ako i jest službeno zatvorena u in'Stitucije koje
prevtladavaju u društvu našega vremeina, ponovo oživlju-
je svaki puta kada se čovjek doitakne tih područja, tih
spletova u kojima simholičnost. intcrferira s itjelesnošou.
Prisjetlit eemo se, među ostalim, postavki svatog Au-
gusitlina prema koj'ima čovjek »rođen u siljepoći i nezna-
nju« ne uspijeva ići za pravednošou, mada mu je jed-
nom otkrivena, »zbog nekakva prisilna otpora tjelesne
pohotljivostii«.4 Govomo je biće stvorenje koje je već
oduvijek zlo, čak ako mu njegova islobodna volja i pri-
pisuje odgovomost za grtijeh, i u tome je njegova dvo-
smislenost. Stalnost će grijeha, postojanje ali I ograni-
čavanje slobodne volje, u kasnijim Augustinovim spisi-
ma dobiti dmgačiji obldk: čovje'k je dbbar, ali ljudski
su stvorovi zbog njegova prijestupa massa damnata. Ni-
je apsurdno mišljenje da ovi ostaci manihejstva Augu-
stina nesumnjivo čine pretečom protestantizma, no pri-
je svega ii prvim pSihološkim piscem (usp. Ispovijesti).
Gn u isvom pisanju slijedi prekrasno isprepletanje te
nerazmrsive heterogenosti, toga kolebanja između tjele-
sne raskalašenosfi i krutlh, premda milostivih zahtjeva
apsolutne osude. Usput pokazuje i kako prokletstvo od
svoje pripadnosti duhovnome naglo prelazi, ne samo u
ponizno priznanje, nego prije svega u ekstatično preo-
braćenje, odmosmo, kako to on piše, postaje metanoia,
ugoda.

Grijeh: zbog Boga ili zbog žene?

Raskalašno je tijelo grijeha svakako tijelo obaju spolo-

va; no njegov &u karijen i njegova temeljna predodžba
u ženskoj napasti. Već je u Knjizi Sirahovoj rečeno:
»Od žene je grijeh počeo / i zbog nje svi umiremo.«
Jasna je aluzija na Evino zavođenje Adama, alii je inače
izvjesno da sveti *Pavao, kada korijene za snagu grijeha
nalazi u tijelu, žigoše neku mnogo više grčku, mnogo

4 De libero arbitrio, III, X IX , 53, col. 1256.

više fizieku tjelesinost. Pa 'ipak, izvještaj o Adamovu pa-
diu otvana tumačenju dva dodatna puta koji osvjetljuju
ambivalentnost grijeha. Jedan ga smješta u odnosu pre-
ma 'božjoj voljli i u tom ga smisllu ne čiui samo urođe-
nim, nego i kockstcn/.ivnim s oinom samoga značenja;
drugi ga staVlja u niz ženiskost-želja-hranjenje-zazornost.
Zadržimo se na prvom vidu koji Hegel naziva »čude-
snom, proturjeonom crtorn« .5 S jedne je strane, prerna
tom dzvještaju, čovjek pirije pada, čovjek u raju, tirebao
vječno živjeti: buduči da grajeh vodi k smrti, bezgrešan
je čovjdk bio u istanju besmrtnosti. No, s dmge je strane
rečeno da će čovjek postati besmrtan ako bude jeo s
drveta života — s drveta sipoznaje — daik’le, ako prekrši
zabranu da se toga drveta ne dotiče, ukratko afco sa-
griješi. čovjek će tako dmati pristup božjem savršen-
stvu isamo ako sagriješii, to jesit ako počini čin zabranje-
ne spoznaje. No, ta je spoznaja koja će ga odvojiti od
njegova prirodnog, životinjskog i smrtnog stanja, koja
će ga kiroz mišljenje uzdići do čistoće i l'jepote, u osnoVi
spolno saznanje. Odatle do pretpostaVke da je pozivanje
na savršenstvo taikođer i pozivanje na grijeh, i olbratno,
isamo je jedan korak — korak koji službena teoiogija
možda neće učiniti, ali mistik seb'i prisvaja neistraživi
porok njegova prelaženja. Itekako je točno da mistik
tek nakon počinjenog gnijeha zapada u svetoist ii da mu
se svetost neprestano ukazuje Oivieena grijehom. To je
spoznajna strana iizvještaja o padu. Pad je u ovom slu-
čaju djelo Božje; uspostavljajući spoznaju ii t'raganje za
savješću, on otvara iput duhovnosti.

'Zciui ili izmirenje sa zazornošću

S dnugoga giedišta, izvještaj o padu na pozomicu dovodi

d;ivolski alteritet u odnosu prema božjemu. Narav Ada-
mova nije više ona mirna narav rajsikoga čovjeka, požu-

licligionsphilosophie, knjiga III, str. 128.

da ga irazdire: želja za ženom — spolna požuda, budued
da je njezlin gospodar zmtija, požuda za hranjMm pro-
ždiiranjem, budući da je njezin predmet jabuka. Od te
mu se grešne hrane ikoja ga proždire i za Ikojom hlepi
valja zašitititi. Znamo kako se materijalnija, organskija
misaona struja levitskih tekstova štiti od gnušanja: pro-
tiv isvake promjene — zazomost. Kršćanski grijeh koji
svoj duhovni aplet tka lizmeđu tijela i zakona ne odstra-
njuje zazorno. Baš ikao što ni grešnica iz fanizejeve kuoe,
preljiubnica neće biti kamenovana: »Tko je od vas bez
grijeha, neka prvi baoi kamen na nju!« (Iv, 8,7), »Ni ja
te ne osuđujem. Idi i od sada ne grliješi više« (Iv 8, II).
Budući opnostiv, grijeh nestaje — u riječi i zahvaljujući
riječi. Samim itirne, zazomost neće biti označena kao
takva, to jest kao drugačija, kao ona koju valja izbaciti,
odvojiti, već kao najpovoljnije mjesto za komunlikaciju:
kao točka prelaska u čistu duhovnost. Mistična je pri-
snosit sa zazonnošou iizvor beskrajne ugode. Može se pod-
vući mazohiistiička ekonom'ija itakve ugode pod uvjetom
da odmah kažemo kako je mistiono u kršćanstvu (kao
san, na iprimjer), daleko od toga da je upotrijebi u slu-
žbi neke simboličke ili institucionalne vlasti, neodređeno
premješta u disJk.urs u kojem se subjekt (da II je to mi-
lost?) gubi u komuniikadiji s Dmgim i drugima. Ovdje
pomišljamo na svetog Franju koji zalazi u bolnice za
guibavce kojiima »daje novaca i ostavlja ih tek požto fih
je sve poljuibio u usta«; na njegov boravak među gubav-
dima gdje je ispirao rane, otirao gnoj i čireve . . . Spome-
nut čemo također i svetu Angelu da Fo'l'igno. . .
Premda izvor zla, zazornost stopljena s grijehom pre-
tvara se u uvjet za izmirenje tijela i zakona u duliu.
»Ona je ’izvor svih bolesti, ali i vrelo zdravlja, ona je
otrovani pehar iz kojega eovjek pdje ssmrt fi tmlež, a u
isito je vrijeme i vrelo izmirenja; odista se postaviti kao
zao, znaoi u sehi iiskorijeniiti zlo.«6

6 Isto, III, str. 110.

Zakon i/ili milost

Tako izgleda da evanđeosko podmanje razluouje grijeh

od Adamove propasti. Naime, grijeh pod koji se podvodi
bi'blijsko gnušanje, no ikoji je još i više vezan uz tje-
lesne strasiti, mora dovršiti veličanstveni proces interdo-
rizacije i spirtualizacije o kojem smo maločas govo-
rili. Sveti Pavao, koji prvi uspostavlja ikoherentno uče-
nje o griijehu kao pohotljivositi i odvajanju od Boga, raz-
luouje grijeh od Adamova prijesitupa (usp. Pdd 5,12—21).
Da li ga u tome zadržava paradoiks o ljudskoim prapolo-
žaju, onakav kaikav se nama maločas ukazao u izvješta-
ju o Adamu? Ili posve logičko poimanje o Adamovoj
propasti kaflko je prikazuje Biblija a koje je različno od
gnušanja? Ili je to pak zato što ise istočni grijeh ne mo-
že oprostiti zbog toga što obećana biblijska midost ne
postoji? Kršćansko učenje, naprotiv, u dvosmislenosti
ide sve do definiranja grijeha njegovim mogućim ukla-
njanjem: »Naime: još prije zakona bijaše igrijeh u svi-
jetu. A grijeh se ee uračunava kad nema zdkona« (Rim
5,13) i »Zakon nahnadno dođe da se poveća prekršaj.
Alii gdje grijeh postade većdm, tu se miilost izli u preizo-
hilju« (Rim 5, 20).
Moći ćemo, zapravo, reći da je grijeh subjektMzirana
zazornost. Naime, budući da je već oduvijek određeno
ad unum, kalko to postavlja sveti Toma, stvoreno biće,
'ilsiiovremeno podvrgnuto Bogu i zbog slobodne volje od-
vojeno od njega, grijeh može počiniti tek voljnim nepo-
šlivanjem pravila. Istina je da tomizam vodi do logičke
i iliuhovne pretjeranostii koja subjektiviziira učenje o gri-
jiiiu, le da grijehu odužima nasladu auguslinskog uče-
nja. Iipak se mora priznati da sveti Toma nastavlja i ra-
/ vi'j.a Jogičku nužnost i spoznajnu slobodu koja je s gri-
jiiiom kockstenzivna još od prvog izvještaja o padu (od
onoga šlo smo oazvali prvom istranom).7 Grijeh kao čin,

' IJsp. str. 148.

kao čin vdlje d suđenja — eto, to konaeno zazornost
uvlaai u logiku i u jezik.
Tomisitioko je razimatrainje o grijehu anđela jedain od
majstorskih dotkaza takva završetka. Ako anđeo, budući
da je i sam stvorenje, može zgriješiti, i to zato što, na
primjer, volii vlasitito prirodno savršenstvo, grijeh nije
u objektu (koji ovdje ne može bitli nešto zazorno), već
u »poremećaju oina usmjerenoga na neku s;tvar koja je
po sebi dobra«.8 Ni želja ni zazomost, grijeh je ovdje
logiičlki poremeeaj, neprikladan čin suđenja. Ako je lja-
ga predstavljala ono što je nemoguee u sustavu, ako je
levitski tabu značio ono što je izuzeto iz Zaikona, grijeh
je pak pogreška u suđenju. Bibllijsko je poimanje i da-
lje bilo bliže konkretnoj istini spolno određenog i dru-
štvenog bića. Poimanje koje proizlazi iz Novog zavjeta
raspršuje njegovu krivnju te, uz rizik da bude odsječeno
od siirove i nepodnošljive listine o čovjeku koju razotkri-
va judaizam, predlaže pomjeramje te krivnje koje možda
pređstavlja njczinu razradu: u vezi sa zajednicom, logi-
kom, estetikom . . . S jedne strane, istina o nepodnošlji-
vome; a s dmge, piomjeranje — za jeđne ikroz poricanje,
a za dmge kroz sublimaciju.

Priznanje: ispovijed

Homologeo i martyreo, priznajem ii svjedočim: tim se

riječima kršćani ispovijedaju, dakle, prizna'ju svoju vje-
m u Rrista, kao il kasniju vjem u Trojstvo. Vee se Krist
talko »lispovijedao« pred Pondijem Pilatom. Priznanje je,
daikle, od početka vezaeo uz proganjanje i trplijenje.
Tom je bolli, uostalom potpuno prožeta rijee »mučeni-
štvo« (martyre) koja je tako dobiila svoj prvobitni d uo-
bičajeni ismisao, ine smisao svjedočenja, već smiisao mu-
čenja. Riječ ikoja se upućuje drugome, ne grešna riječ,
već govor vjere, jest bol: to čin prave komunikacije, čin

8 Usp. J. Maritain, Le Peche des anges, Beauchesne et lils, Pa-

riz, 1961, str. 46.
 priznanja, smješta u registar proganjanja i viktimizacije.
Zaihvaljujiuai kamunikaciji, moja najintiirnnija subjeiktiv-
nosit postoji za drugoga; a itaj me čin suđenja i najviše
slobode, ako me i čini autentiičnom, šalje u smrt. Znači
Li to da moja vlaistita riječ, možda svaka riječ, već u
seibi samoj noši nešto smrtno, kažnjivo, zazorno?
Nijedna dogma to ne postuliira. Trebat oe sačekati
Ereuda đa bismo izdvojili heterogenu nagonsfcu priirodu,
odnosno jednostavno negativnost koja utječe na svaki
diskurs. No, primjena iispovijedi, sve u isvemu, i ne čin'i
ništa drugo nego na sebe preuzima govor grijeha. Na-
valjujući na nju ovaj teret koji joj jedini pridaje snagu
pune komunikacije, priznanje odrješuje od grijeha te
istim potezom utemeljuje moć diskursa.
Taj pronalazak, tu vrtoglavicu u kojoj se kršćanski
raskol razrješuje u sllijedu diskursa, dugujemo jednom
egipatskom redovniku, svetom Antunu, onom iz Flau-
bertova djela. Godine 271, opominjući svoju braću, on
kaže: »Neka svaki od nas zabilježi li zapiše svoje čine i
osjećaje kao da o njima mora nekoga izvfijestiti . . . Isto
kao što nećemo bludničiti u prisutnosti svjedoka, je-
dnako ćemo se, ako svoje misli zapišemo kao da ih
hioćemo priopđiti drugome, suzdržati od besramnih misli
'r/. straha da za njih tkogod ne dozna.« Kao temelj aske-
li/.ma, a vrlo izričito i spolnoga potiskivanja, riječ upu-
ćena drugome uvodi osudu, stid, strah. Sveti će Pahomi-
je (290—346) nastaviti: »Veliko je zlo ne priopćimo li
sm jcsta stamje svoje duše čovjeku vičnu u razabiranju
o našom duhu.« Nadovezujući se na tužaljku, molitvu dia
pokoru, ispovtijed koja se — naročito u počecima kršćan-
•.iva ili u gorljivom obavijanju vjerskih dužnosti — vrlo
čtv.it) u njih uključuje zbog toga ništa manje ne pomiče
n.il'lasaik sa čina pokore na potrebu za đrugom osobom,
/.i niiulraccm. Tada se još jasnije javlja nužnost govo-
iciiiti kaiko 'bismo grijeh prebaaiii na Drugoga.
Nainijenjenu isprva samo redovnicima, a kasnije ras-
pmsiranjenu u keltskom i franačkom kraju, ovakvu
praksu lek I.atraimsfci Ikonćil u XTTI stoljeću proširuje

14P
i na laike. Rasprave, razilaženja, sek te. . . Kako treba
ispovijedati? Tko to smije oiniti? Što znaoi odrješenje?
Itd. Neđemo se ovdje zadržavati na tdm pilanjima, već
na ikrajnjoj intetriorizaciji grijeha u dis'kursu, zahvaiju-
jući konaoniom postulatu prema kojem se prijestup briše
zato što je iislkazam pred Jedn'im. Iskaz koji je isto što i
potkazivanje.

Felix culpa: izgovoreni grijeh. Duns Scot

Malo pomalo, čin otkupljenja, skrušenosti, piaćanja du-

ga Bogu kao nemilosrdnom suou nestaje pred čktom sa-
me riječi. Od juridičkoga neprimjetno prelazimo na
verbalno. Logičar Duns Scot nalazi se u srcu toga po-
maka fcoji, da podsjetimo, ima vrijednost duhovne re-
voluoije, nesumnjivo isto toliko važne kao što je d Kii-
stov sud kojii ne iproglašava nečistom vanjštinu, nego
nutrinu čovjekovu. Priznanje 1 odrješenje su sve, grijehu
nlije potrebno djelovanje da bi bio oprošten. Duns Scot
piše: »Onaj . . . tko želi primiiti p ričest. . . i tko, u tre-
nutku ikada budu izgovorene riiječi u kojima se naiazi
smaga pričesti, ne postavlja prepreke zbog svoje volje za
smrfcriim grijehom, taj milost pokore ne prlima zbog svo-
jih zasluga . . . već u ime saveza s Bogom koj;i je odluoio
da bude prisutan u njegovoj pričesti.«9 Priznanlje, spo-
razum s onim tko odrješuje, zahvaljujući riječi drugoga
u ime Drugoga: ii oprašta se požuda, pogrešan ;sud, te-
meljna zazomost. 'Ne brišu se, već se supsumiraju u
riječi koja ih prihvaća i obuzdava.
Poniženje ili likovanje? Upravo riječ, u svakom slu-
čaju, prijestupu pruža mogućnost da bude ispumjen sre-
ćom: felix culpa je samo fenomen iskazivamja. Cijela
mračna poviijest Crkve svjedoči o tome da prokletstvo,
najoštrija cenzura, kažnjavanje ipak predstavljaju sva-

’ Sent., 4, 14, 4, 7. Duns Scot zapravo postulira »odrješenje

pokajnika koje se vrši pomoću stanovitih riječi«, Sent., 4, 14,
4, 2. Usp. Joseph Turmel, H istoire đes dogm es, Ed. Rieder, 1963,
str. 449—450.
kodmevnu stvarnost ove prakse. Samo ma margimama mi-
stike, odmosmo u rijetklim trenuoima kršeamstkoga života,
najprepređenije kršenje zakona što ga predstavlja iska-
zivanje grijeha pred Jednlim može odjeknuti, ne kao pot-
kazivanje, već kao protuteža blažemstva naspram Snkvizi-
cijske sudbine 'ispovijedi. Upravo je u ovoj marginalnoj
mogućnosti izgovorenoga gtijeha kao sretnoga grijeha
ukotvljena umjetnost koja će zablistati pod svim crkve-
nlim svodovima. Pa d u najodvratnijim je razdobljima
Inkvizicije umjetnost grešmioima pružala mogućnost da
otvoreno i u vlastitoj duši prožive radost svoje raskala-
šenosti pretočene u znak: u slikarstvo, glazbu, riječ.
»Ova će čudesa pratiti one koji budu vjerovali: pomoću
mog irnena lizgomit će zle duhove; govorit će novim jezi-
cima. . . (Mk, 16, 17).
Kada diskurs dosegne ovaj vrhumac, vlast više ne pri-
pada Bogu-suou koji čovječanstvo zašt'ićuje od zazomo-
sti i samo za sebe pridržava pravo na nasilje — nasilje
diiobe, kao i nasilje kažnjavanja. Vlast ubuduće pripada
samom diskursu, odnosno točnlije činu suđenja dzraže-
nom riječju te, na manje or-todoksan i mnogo impiicit-
nij'i način, 'svim znakovima (pjesništvo, slikarstvo, glaz-
ha, Ikiparstvo) kojii o njemu ovise. Alco i ne prišteđuju
nužnost ispovijedi, -takvi zn^kovi pronose logiku riječi
sve do najnedokučivijih zakutaka značenja.
6

C elin e: ni licem jer n i m ucenik

Shvati li se, na primer, pogrešno njen

tempo: i sama rečenica je pogrešno
shvađena!*
Nietzsche, S on u stran u đ o b r a i zla

S'vijet iluziija — svijet religija — čini prisutnom ili

utjelovljuje zabranu koj a nas tjera da govorimo. Tako
i mržnju ozakonjuje kada je ne pretače u ljubav. Utje-
lovljenje, ozakanjenje — danas i odvee dobro poznaje-
mo njihove mehaniizme a da bismo im se potčinili. Na-
kon rnrtvih i pokopanili svjetova iluzija dolaze našii sno-
vi i bunilo. Osiim ako nije riječ o politica ili znanosti —
religijama modernoga dob a. . . Bez iluzija, pod otvore-
niirn nebom, suvremani je univerzum podijeljen između
đosađe (zbog sve veće strepnjc da, trošeći ih, ne ’izgubi
svoja sredstva) ili (kada preostane isikrica simboličkoga,
pa najeđnom bljesne želja za rijeoju) između zazomosti
i prođornoga smijeha.
Sa Celineom se sudbina književnosti konačno 1 javno
— za široku publiku — ukotvljuje na ovom posljednjem
području koje ndje područje Smrti Boga nego, što se
sttila Itiče, nastavak onoga što Bog obuhvaća.
Čudno je stanje u koje uranjamo čitajući Celinea.** S
onu istranu sadržaja njegovih romana, stila pisanja, au-
torove biografije ili njegovih neodrživih političkih (fa-

* F. Niče, S one strane d obra i zla, Grafos, Beograd, 1980, str.

179, preveo Božidar Zec.
** Ako nije drugačije navedeno, podaci u vezi sa Celineovim
djelima se odnose na izdanje »Bibliotheque de la Pleiade«, Gal-
limard, 1962, 1974.
šističkih i antiseraitskih) staviova, upravo učinaik tog 6i-
tanja — učinak kojii opčinjava, koji je tajaestven, koji
duboko zalazi u noć i koji nas oslobađa kroz neljubezan,
ali svcjedno suučesnički smijch — sačiinjava Celineovb
»oudo«. Gotovo dvadeset godina nakon Celineove smrti,
skoro pola stoljeća nalkon objavljivanja Putovanja na
kraj noći, kako, kamo, zašto nas njegov univerzum to-
liko isnažno poziva?
Ne nalaZim u njemu preikrasno isprepletanje Prousto-
ve riječi koja moje sjećanje i sjećanje na znakove moga
jeZika širi do usijanih i šutljivih zakutaka one odiseje
želje koju je Proust dešifrirao u mondenosti svojih su-
vramcriika i kroz nju. Niisam potresena do uzbuđenja,
do omaglice (nadraženosti 'koju nčki uni'štavaju u mo-
notonliji) ikao kada stroj De Sadeove naracije iza moći
straha razotkriva proračunatu razdraganost spolnoga na-
gona opletena smrću. Ne cnpem iz njega bijelu, vedru i
no'sitailgičnu Ijepotu već zastarjele Mallarmćove arabeske
u kojoj su grčevi nekoga De profundis umješno preto-
čeni u eliptički nacrt zamršena jezika. Ne nalazim mrki i
romantičrii Lautireamontov blijes koji u satanskom smii-
jehu guši klasdcizam; ni pa'ljbu Artaudove ritmične boli\
u fcojioj stil izvršava svoju ulogu mctafiz.ičkog oduševlje-/
nja tijelom umjesto oduševljenja Drugim, piii čemu
i jedno S drugo pustoši, ali za njim ostaje neki trag
pokret, glas . . . }
Celineov je učinak posve drugačiji. On priziva sve
ono što u nama dzmiče obrani, učenju, riječima dli se
protliv tioga borii. Golotinju, zapuštanost, osjeeaj da nam
je svega preko glave, nevoljkost, slabost, pozlijeđenost.
Sve ono što se ne priznaje, ali se zna da je zajedničko:
pupnllairno ili antropološko zajedriištvo na niskom stup-
iijii, lajno mjesto ikojem su okrenute sve naše krinke.
( (iiiiK' nas uvjerava u svoju listimitost, u to da je on je-
ilmi autentičan, a mi smo spremnli da ga sliijedimo, za-
ronivši u onaj fcraj noći kamo on dolazi po nas i za-
horavijajući da se on sam, ako nam taj kraj noći može
poka/.ati, nalazi negdje dnrgdje: u pisanom tekstu. Li-
cemjer ili mučenik? Ni jedno ni drugo, odnosno oboje
istodobno, kao pravi pravcati pisac koji vjeruje u svoje
lukavstvo. Vjeruje da smrt i užas pređstavljaju bitak.
No, iznenada i bez upozorenja, zbog svoje vlastite boli
i kroz umijeće riječi, živa rana dobiva aureolu, kako on
kaže, »male smiješne beslkonačnosti«,1 isto toliko nježne,
prepune Ijubavi i vesela smijeha kao i gorčine, neumo-
Ijive poruge i nemoguće sutrašnjice. Ćak je i vaša draga
zazornost samo plitanje nekakva guignol’s band, a vilin-
ski se svijet ostavlja za neku drugu priliku . . . Što se tiče
ugode niječi, čula ili transcendencije zahvaćene iznutra
u čistom književnom stilu, morat ćete ponovo d o ći. . .
Ostaje isamo napjev bez nota . . . Nema čaik ni kulta Smr-
t i . . . Tni točkice . . . Manje od ničega, odnosno više . . .
Nešto drugo . . . Uništavanje Svega, Ničega kroz stdl. . ,
Odavanje najveće počasti Riječi koja nije postala tije-
lom da bi se uzd'igla do Ćovjeka s velikim početnim slo-
vom, već da bli se, kada se stope jeziik !i tijelo, prikljuoiia
onim neodređenim stanjima, onim nejstanjima, gdje ne-
ma ni subjekta nli objekta, gdje je ti samo, neobično,
nedodirljivo, nedruštveno, bez ikakva povjerenja, na kra-
ju isto toli'ko osobite kao i neizmjerne n o ć i. . .
Čitanje nas Ceiinea zatječe na onom krbkom mjestu
naše subjefctivnosti gdje naša srušena obrana iza privida
tvrđave razotkriva oderanu kožu: ni unutra ni izvana,
vanjština se koja ranjava prebbraća u gnusnu nutrinu,
rat ii trulež idu uporedo, ddk društvena i obiteljska kru-
tost, ta lažna krinka, propada u ljubljenom gnušanju
zbog bezazlena porOka. Univerzum sačinjen od granica^
ko'lebljivoisti, fcrhkih i pom'iješanih idemtliteta, lutanja
subjektovlih i lutanja njegovih objćkata, strahova, i bor-
bi, zazornosti i lirizma. Na mjestu gdje >se sastaju dru-
štveno i medruštveno, oblitelj i prijestupništvo, žensko i|
muško, nježnost i ubojstvo.
Mjesta fcojima smo — govoreoi o Ijagi, gnušanju, gri-1

1 L.-F. Celine, Putovanje n akraj noći I, Znanje, Zagreb, 1972,

str. 295, prevela Višnja Machieđo.
jehu — već prošla pod dmgim nebom, pod drugačijom
zaštitom. Ako se ta mjesta kod CeMnea za suvremenog
čitatelja i pokazuju potresnijima od arheoloških pod-
sjeeanja koja smo ranije izložih, to se bez sumnje zbiva
zbog krhkosti koja :se kod mjega javlja, krhkosti pro-
sudbene, idealne ih zabranjivačke instancije kojom je
oivičena, čak zahvaljujući kojoj zazornost postoji u dru-
gim razdobljima i kulttirama. Sa CeMneom, ta imstancija
ovdje postaje dvosmislena, prazni ise, trune i slabi: tre-
nutna, smdješna, čalk lidiotska iluzija, ali iluz'ija koja se
podržava. . . Ni božanstvo ni ćudoređe, ona predstavlja
onaj fiMgran koji prebiva u isjeni i užasu noći da bi
se o toj noći svejedno pisalo. Instancija rasprsloga, gro-
mom pogođenog smisla, aM koji je ipak prisutan i svje-
tlucav: nismo. Ni revolucionarno osporavanje: ono bi
pretpostavljalo vjerovanje u neko novo ćudoređe, klasu,
oovječanstvo. Nii skeptička sumnja: ona se naposljetkui
uvijek sklanja u samozadovoljstvo kriticizma koji drž|
otVorenima vrata napretka . . . Nego mračna eksplozija
jednaka strahovitoj, ako hočete, i anarhičnoj imploziji
pod uvjet'om da se odmah ispravimo: tne postoji apso-|
lutna anarhija u pisanjiu zato što inapisano određuje,l
uređuje, ozalkonjujc. Što? Ništa? Koji objdkt? Zar za-l
zorno?
Porok? Dicemjerje? Perverzija? Još i bolje od toga.
Tcžnja k Sniislu, te njegovo upijanje, gutanje, probav-
Ijanje, odbacavamje. Moć d grijeh riječi. Bez Boga, bez
Jeclnoga koji je drugačiji od onoga što služi kao pođloga
polilogu Celiineove simfonije: glazbi, potlki, čip k i. . . Vrto-
l'ltivica zazornosti koja se podržava, o kojoj ise piše tek
pod uvjotom da joj se mogu prtipfisati također i najčvr-
•'.('i, najarhaičniji objekti, dakako, objekti mržnje, ikoji
l.iuuv iia jodređeniju, majsigurniju ugodiu.
IVr.iajanje se uz nacizam, i isamo dvosmisleno i vri-
jcdiio poruge, ne objašnjava. Ono se uključuje u cje-
Iiiiii Lio mnutrašnja nužnost, kao inherentna protuteža,
Idio masivna potreba za istovjetnošću, za skupinom, za
naumoin, za smislom, a kroz njega se tako kristalizira
objektivno i ituzorno izmirenje između nekoga ja, koje
se utapa u omaglici svojih objekata i jezika, s jedine stra-
ne, a s druge, neizdržive, neodržive, klimave zabrane
koja mu kroz ipoistovjećenje pruža postojanje. Opčinje-
nost mržnjom prema Židovima koju je zadržao sve do
kraja života, taj primarni antisemitizam kojim su opi-
jene uskomešane stranice njegovih pamfleta, nisu slučaj-
ni: oni sprečavaju raspad iidentiiteta, Ikoekstenzivan s
ovim pisanjem koje se dotiče najarhaičnljih razlučiva-
nja, koje podiže mostove između razdvajanja da bi osi-
guralo život i smisao. Celineov antisemitizam, kao poli-
tiičkii angažman kod drugih — kao, zapravo, svaki po-
Itički angažman, utoliko što subjekt smješta u društve:
no opravdanu iiuziju — predsitavlja ogradu. Mahnitost,
ako baš hoćete, ali mahnitost čije društveno širenje i
mnogostruku racionalizadiju poznajemo: mahnitost koja
nas doslovce sprečava u tome da poluđimo, jer odgađa
pad u ponor besmisia koji ugrožava ono prelaženje iisto-
vjetnoga što ga predstavlja pisanje . . .
Kao romanii čiji realizam proizlazi Sz društvene pri-
sile, ite na neki naoin i iz mržnje,2 prije kao legende, ali
isto ta!ko i kao glazba, ples, uzbuđenje, note oivičene
tišinom — Celineovi su tekstovi, a to je već i odviše
puta rečeno, nepristojni. Očigledno bismo ih mogli čitati
slijedeoi meandre njegova pripovlijedanja 'koje se, mada
u početku slično klasičnom, pikaresknom ili biografskom
pripovijedanju (Putovanje nakraj noći, Sm rt na kređit),
rasprskava i preko pokladnosti Guignol’s Banda i Lon-
đonskog mosta prelazi u polifoniju Sjevera d Rigodonke.
Još je ispecifičnije Celineovo utapanje pripoviijedanja u
stilu koji, od Putovanja do Rigodonke, gubi svakd ukras,
postaje sve suhoparniji, sažetiji, bježeći od želje da se
svidi prema okrutnosti, ali je uvijelk opsjednut istom
brigom: da dirne u živac, da govorom obuhvati uzbu-
đenje, da napisano pretvori u usmeno, to jest u suvre-

2 Pismo Hindusu od 29. svibnja 1947, L ’H erne (ponovljeno in-

tegralno izdanje sveski br. 3 i 5), str. 113.
meno, kratkotrajno, opsceno. Ako takvo pisaeje i jest
borba, u njoj se ne može pobijediti pomoou edipskiih
poistovjećivanja koje proizvodi naracija, već zahvalju-
jući mnogo dubljem, daljem li opasnijem poniranju. To
poniranje koje dopire do leksika i sintakse selinovsko
iskustvo ne povezuje s vjerodostojnošću romanopisca,
već 's neljudskošću pjesniika. Nel judskost u samom jezi-
ku, dakle, najkorjendtlija, koja seže sve do krajnjeg jam-
stva ljudskosti što ga predstavlja jezik. A ta neljud-
sikost, po uzoru na mraonu duhovnu povezanost u okviru
koje ćemo čitati Lautreamonta ili Artauda, mimo svake
lirske tradicije, za sebe nalazi adekvatne teme: temu
užasa, smrti, ludiia, pijančevanja, Ijudi van zakona, rata,
ženske piiijetnje, stravične ljubavne naslade, gađenja i
groze.
Ove ćemo teme, dakle, očito načeti kod Celinea. Neće
to, međutim, biti tematsko čitanje, ponajprije zbog tema
samdh, no naročito zato što one ikod Celinea uvijek za-
uzimaju bar dvostruki položaj, dzmeđu gađenja i smd-j
jeha, apoikaliipse li pofklada.
Svaka je fikcionalna tema po definioiji izazov jedin-
stvenom označitelju, ibudući da predstavlja polivalentni
označitelj, »unlištenje ipseiteta« (G. Batadlle). Nedvojbe-
no zato što pričini kojdma se hrani teže prema onom
nemogućem žarištu, onom nezamislivom »izvoru« što ga
predstavlja prdzor nad prizorima, takozvani praprizor.3
Tnače je Bahtin dokazao temeljnu dijalogičnost, osnovnu
hi-valentnost svakoga govora, riječi ili iskaza u romanu
koji proizlazi iz pokladne tradioije (kao, pirimjedce, u
romaniima Dostojevskog).4 Ceiine doseže paroksizaim ove
lchnike kojii i jes-t obilik postojanja. Možemo li odreditd
da h je bombardiiranje Hamburga što ga Celiine opiisuje
vrhunac tragičnoiga ili najnehajriija poruga Ijudsikosti?

’ Usp. J. Kristeva, Polylogue, Ed. du Seuil, Pariz, 1977, str

107— 136.
4 llsp. M. Bathin, P roblem i p oetike D ostojevskog, Nolit, Beo-
l’iad, 1967. i Stvaralaštvo Fransoa R ablea i narođna kultura
sreduicga veka i renesanse, Nolit, Beograd, 1978.
 Da li je pijamčevanje-umorstvcHpožar kod Titusa van Cla-
bena užas čovječanstva koje u nama izaziva mučninu
ili pak nevjerojatna farsa o nekolidni više-manje rador
snih veseljaka? Semantičkoj ambivalentnastL poklađa u
kojima se spajaju visoko i nis'ko. uzvišeno i uzorno,
Cel’ine dodaje neumoljivo unlištenje apokalipse. Sklonost
prema smaku isvijeta u ovom gađenju nad čovječae-
9tvom, sa svih strana okružendm Drugim svjetskim ra-
tom, i to uz politiiku ilii ibez nje. Nevidljivi m ač osude
lebdi nad Celaneovim univerzumom više nego sve u sve-
mu popustljivi Bog srednjovj elkovnih poklada i mjihovih
naposljetku vjerom prožetih nastavaika, ubrajajući tu 'i
Dostojevskog. Nevidljdvi mač nepostoječeg Boga — ni
transcendendja ni Čovjeka, bez ikakva velikog počet-
nog slova, osim mjesta. . . »Ni za što nije bilo mjesta
osim za mjesto« (Mallarme). Mač koji možda li niije in-
stamoija, već udaljavanje: ideal 'i inad-ja, odvajanje zbog
kojega užas postoji i zbog kojega se od njega istodobno
odvajamo, zbog ikojega nas obuzima groza, a samiim se
Vtim užasavanjem jezik pretvara u pero što nakratko
lubađa, u čipku, lepršanje, prasak smijeha, not-u smrti. . .

. . . treba biti više nego samo malo mrtav da bi čovjek

ispao zbilja smiješan! Eto! Treba da budete izdvojeni.5
Nažalost, ja se samo nekako nemamo odnosim prema
instinktima i životu — nisam razvratnik ni sladostrasnik.
»Izdvojen« sam, ozbiljan, klasičan u svojoj mahnitosti —
konstruktivan. Po tome se rnožda približujem velikanima
— no, to je sve .. .6

5 Entretiens avec le p rofesseu r Y., Gallimard, Pariz, 1954, str. 67.

6 Pismo Hindusu od 31. ožujka 1948, L ’Herne, 133.
7

Bolju^as
Kao djevci stojimo pred Grozotom
kao i pred Požudom.*
Putovanje nakraj noći

Pripovijeđanje — skrovište boli

»U početfeu je bilo uzbuđenje«, često u svojim djelima

i razgovorima ponavl ja Celine. A kada ga čitamo, ima-
mo dojam da je u početfeu blila nelagoda.
Bog feao mjesto subjekta. Mjesto gdje se on pojavlju-
je, gdje ise diferencira od feaosa. Usiijana, nepodnosljiva
međa između unutra i i/.vana, između ja i drugoga. Po-
oetna, prolazna obuzetost: »bol«, »strah«, krajnje rijeoi ■
koje ciiljaju na onaj vrhunac rna kojem smisao naglo
prelazi u čula, a »intimno« u »živce«. Bilafe kao nelagoda.
Celineovo pripovijedanje nije pripovijedanje o boli i
užasu samo zato što ove »tame« postoje feao tafeve, več
zato što izgleda kao da položajem naradije upravlja nuž-
nost prolaska fcroz zazomost čija je intimina strana bol,
a javno lice užas.
Ovo počinjemo nazrijevati posiije velifee količine »m-
sfeog formalizma«, ali i nafcon tolikih životnlih priča što
vse psihoanalitičaru povjeravaju na kauču: pripovijeda-
njc, svc u svemu, nakon sintaksičke kompetencije, pred-
slavl ja .naj.razrađeniji pofcušaj smještanja govomoga bi-
ca i/mcchi njegovih želja i njihovih zabrana, ukratfeo,
1111,1 ular ediipslfeog trokuta.
No, vailjalo je sačekati »zazornu« književnost X X .sto-
l|i< a (k.n jiževnost koja smjenjuje apokaliipsu i poklade)

* I.. I'. Cćiinc', Putovanje n akraj noći I, str. 20.

da bismo razumjeli kako je. narativna potka tanahna
opnica ikoja se svakli čas može rasprsnuti. Naime, Ikada
istovjetnost o kojoj se pripovijeda postaje neodrživa, ka-
da se ruSi granica subjekt / objelkt, pa čak i međa iz-
među unuitra li lizvana postaje neizvjesinom, najiprije u
pitanje dolazi pripovijedanje. Ako se svejedno nastavi,
miijenja mu se građa: linearnost se pripovijedanja sia-
ma, a ono ,se dalje odvija kroz 'komadiće, zagonetke, skra-
ćivainja, nedovršenost, zamršenost, izostavljanje. . . Na
Kasriiijem se istadiju neodrživa istovjetnost pripovjedača
i isrediine čija je svrha da ga podrži više ne pripovijeda,
nego se izvikuje ili opisuje s malksimalnim stilističkim
intenzitetom (jezik nasilja, opscenosti, odnosno neke re-
torike ikoja itelkst povezuje s pjesništvom). Phipoviijeda-
nje uzmiČe pred temom-krikom koja, kada teži podu-
daranju is uisajanim stanjima granične subjektivnosti ko-
ju smo nazvali zazornošou, predstavlja temu-krik boli-
-užasa. Drugim riječima, tema boli-užasa je krajnje svje-
dočanstvo o lim stanjima zazornosti unutar narativno
predodžbe. Ako bismo htjeli zaoi još dalje u blizinu za-
zoćnnosti, ne biismo na'išli ni na pripovijedanje ni na te-
mu, već ina preraisipodjelu slintakse i leksika — na silo-
vitost pjesništva i na tišiinu.

»Trulež uz odgodu . . . «

Sve to već postoji u Putovanju: bol, užas, sm rt, suuče-

snički sarkazam, zazornost, strah. . . I onaj bezdan u
kojem progovara čudno kidanje između ja i drugoga
— izmeđiu ničega i svega. Dvije krajnosti koje, uosta-
lom, i zamjenjuju mjesla, Bardamu ii Arthur, i stvaraju
boilno tijelo za ovu beskoinačnu siintezu, za ovo putovanjc
bez 'kraja: za pripovijedanje 'između apokaliipse i poklada.

Započelo je ovako. Ja nikada nisam ništa rekao. Ništa.

Arthur Ganate me naveo da govorim.1

1 lsto, str. 11.

 Imao sam sve, posve sam za se, one večeri. Konačno, bi-
jah vlasnik mjesečine, sela i golema straha?
Treba se bojati baš Ijuđi i samo njih, uvijek.23
Ni u jednom od njih [generalovih pisama pukovniku],
dakle, nije stajala zapovijed za kratak i jasan prekid te
strahote? Nisu mu, znači, oni ođozgo poručili da je do-
šlo do zabune? Stravične pogreške?4

Kao stvam i uzrdk ovom strahu očigledno se navode

ratme strahote. No, njegova ga slilovita, gotovo mistična
stailnost, s raziine političldih, ipa čak i dmštvenih prildka
(gdje bi bio uzrokovan prisilom) podiže na drugu ra-
zinu: strah postaje oznaka Ijudskosti, to jest Ijubavnoga
zova.

Nemojte misliti da je lako zaspati kada ste jednom po-

čeli u sve sumnjati, osobito zbog silnog straha što su
vam ga ulili.5
. . . sigurno ćeš najzad pronaći trik koji zastrašuje sve
njih, sve te gadove, koliko ih god ima i koji mora da se
nalazi na kraju noći.67
Izuzetan osjećaj povjerenja koji u zaplašenih bića za-
mjenjuje ljubav .. P
Također:

Oni ne liječe strah, Lola.8

kao i:

Najbolja stvar koju možeš učiniti, zar ne, kad si na

ovome svijetu, to je da se iz njega izvučeš? Pa bio lud
ili ne, u strahu ili bez straha.9

2 Isto, str. 52.

3 Isto, str. 22.
* Isto, str. 21. (Isticanje moje).
1 Islo, str. 276.
‘ Isto, str. 303.
7 Isto, str. 314.
1 Isto, str. 87.
* Isto, st r. 81.
Ili majka koja je tek patnja mabijena strahom:
. . . kao da joj je ta patnja ulijevala strah; do vrha
bijaše krcata užasnim stvarima koje nije razumjela.101

I, napokon, posve očeibivama definicija zastarjele umjet-

nostii, umjetmostii od ikoje ise Cel'ine odvaja da ba istinu
umjetnosti 'izrekao kao' nepniznati strah:

Sreća bi na ovom svijetu bilo s uži'tkom umrijeti u

u žitk u . . . Sve ostalo nije ništa, samo strah koji se ne
usuđujemo priznati, umjetnost.

U početku je bio rat zbog kojega sada živim u stra-

hu. U tom liskonskom stamju, »ja« sam slab, uplašen
kada se suoćim s užasmiim prijetnjama. Da se branim?
Jedino kroz sklidanje vanjslkiih islojeva, kroz smanjenje,
al'i me tramscemdentalmo, nego miistično. Mističmo: riječ
koju upotrebljava Celime (putovanje je po Lolinom tijelu
»mistično-anatomska pustolovina«;11 »njihovi čini [ljudi
bojiih se bojite] memaju više za vas onu odumu mistič-
nu prdvlačnost, koja vas čini nemoćnim i zbog ikoje gu-
bite vrijeme«).12 Ono se sastoji u tome da ne ističemo
niikakvu onostranast, već da oha termiina postavimo je-
dan naspram drugoga da se naizmjence međusdbno pro-
suđuju i smanjuju se da bi oba dospje'la do iste zazor-
nositi. Niisikoist s jedne strane; a diskurs ikoji izgovaram
i ikoji me obuhvaća, s druge, Pniroda, tijelo, nutrina. Su-
čelice duhu, drugima, pojavnostima. A istina je na strani
niisfcosti: na ogoljeloj strani, bez ličiila, bez pnivida, itru-
loj i rnrtvoj, na isitrani nelagode i bolesti. na strani užasa.

Istina je ovog svijeta sm rt.13

. . . [m ajka] je ipak ostala inferiorna kuji, jer je vjero-

vala riječim a koje su joj govorili u namjeri da me
preotmu njoj. Kuja bar vjeruje samo u ono što osjeća.14

10 Isto, str. 129.

11 Isto, str. 73.
12 Isto, str. 85.
13 Isto, str. 276.
14 Isto, str. 128.
 Onako gol golcat, sve u svemu pred vama još stoji samo
bijedan tovar, preuzetan i razmetljiv, koji se trsi da
ništavno trabunja na ovaj ili onaj način.15

Zaludu bijaše priroda u pitanju, držala je da sam jed-

nako odvratan kao i priroda, i to ju je vrijeđalo.16

A o nekom piscu:
Čovjek, pa bio on rođak ili ne, ipak je samo trulež uz
odgodu.17

Ono zbog čega ta istina užasa i bolesti, slabosti i ma-

lakisalosti ipak postoji jest njezino isuoćavanje s drugom
krajnošou — moćnorn, bogatom, strašnom: »Pa ste udvo-
je«.

Ali, kada ste slabi, ono što vam daje snagu jest to da
Ijude, kojih se najviše bojite, lišite i najmanjeg ugleda
koji ste još uvijek skloni da im pripisujete. Valja nau-
čiti da ih sm atrate onakvima kakvi zbilja jesu, gorima
nego što jesu, to jest sa svih stajaiišta. To vas iskup-
Ijuje, to vas oslobađa i brani iznad svega što možete za-
misliti. Pruža vam jedno drugo ja. Pa ste udvoje.18

Pa ipak, u tom se opčinjavajućem sučeljavanju s ne-

inilosrdnim ratom, to dvoje nalazi na istoj strani, sjedi-
n jeno u gnušanju; tada jezik prelazi u slinjenje, a raz-
l’ovor u pražnjenje crijeva, i to je kraj noč'i.

Kad se čovjek, na prim jer, zaustavi na načinu na koji se

oblikuju i izgovaraju riječi, naše se rečenice nipošto ne
mltipiru razvalinama njihova slinava prizorišta. Zamrše-
ui ji je i teži od pražnjenja crijeva naš mehanički napor
govorcn ja.19

Zinr toga anaka jednakosti između gore i doilje,

/ Jb o g
i/iinctlii isloga i drugoga ne postoji niikakvo rješenje,
niltnkiiv spas? Celineov univerzum, usprkos svemu, ne

" I l; ( tiinc, Putovanje nakraj noći II, str. 135.

’* /s/u_ s i r . 214.
11 /s/<», slr. 252.
" I l;. čtiine, Putovanje nakraj noći I, str. 85.
" I. !■'. Cćlinc, Putovanje nakraj noći II, str. 135.
prekide i zadržavajući se u raznježenoj poruzi, sebi pri-
daje ndko izvana. Ponekad su to žene fcoje ne osjećaju
odbojnost, nego je možda samo zamlišijaju. Katfcada se
jaVlja i drugo nješenje — nemoguće, osuđeno i ne manje
istrošeno — fcoje se sastoji u ostajanju uz Ideju, jednu
jedinu ideju koja nas kao protuteža štiti od zazornosti što
nas preplavljuje. Te napokon, put što ga Celine odabire
za sebe: ostajanje u užasu, no na posve maloj udaljenosti,
infinitezimalnoj i ogromnoj, što iz samoga središta gnu-
šanja koje je za Celinea suštinslko razlučuje i zapisuje:
uzvišena Ijubav prema djctetu, ili pak, s onu stranu
spolnosti i analogno njoj, pismo sublimaćiije.
Rulb: žene.

Žene imaju narav služinčadd. Ali možda one samo zami-

šljaju tu odbojnost, više nego što je čak osjećaju; ostaje
mi ta svojevrsna utjeha. Možda joj ja samo sugeriram da
sam odvratan. Možda sam u tom smislu umjetnik.20

Spasonosna jedinistvenost: jedna jedincata smiješna i ne-

moiguća Ideja:

Ideje su se, bolje rekavši, klatile u mojoj glavi s pumo

prazna međuprostora, bile su poput malih smjemih i
žmirkavih svjećica što trepere cijeloga života sred uža-
sna i grozomorna svemira. [ ...] ali se, konačno, morala
isključiti pomisao da ću ikada uspjeti, kao Robinson,
ispuniti glavu jednom jedinom idejom, ali u tom slu-
čaju gordom mišlju, u potpunosti jačom od sm rti.. 212

I napokon, uzvlišeno i njegova dva stidljiva lica. 'S jedne

strarne:

Alcide se kretao u uzvišenom po miloj volji i tako reći

kao kod kuće, doticao je anđele, taj momak, kao da je
to najobičnija stvar. Žrtvovao je, a da toga gotovo i nije
bio svjestan, za jednu djevojčicu u dalekom rodu, svoje
mučeničke godine, poništavanje svojeg bijednog života
u ovoj uzavreloj jednoličnosti.. P

20 L.-F. Celine, Putovanje n akraj noći I, str. 104.

21 L.-F. Celine, Putovanje n akraj noći II, str. 351.
22 L.-F. Celine, Putovanje n akraj noći I, str. 221.
A s druge: uzvišenost glazbe koja veoini izmiče, a za
kojom će Celinc težiti tokom čitavoga p'isanja:

Ništa više nije mogao uzvisiti, želio je samo otići, od-

vesti svoje tijelo na drugo mjesto. Nije htio guditi za
groš, morao je, đakle, sve prevrnuti, poput medvjeda,
da bi dokončao stvar.23
Nije sve u osjećanju boli, trebalo bi umjeti cijelu tu svdr-
ku započeti iz početka, poći u potragu za još većom
boli.24

Priče o vrtoglavicama

No, najnormalnije, istodobno otrcano i javno rješenje

koje se može priopćiti i podijeliti jest i bit će pripovije-
danje. Pripovijedanje kao naracija boli: strah, gađenje,
zazomoist iskazani krikom umiruju se kada se povežu
u laeac priče.
Kada bol koja njega probada dosegne vrhunac, Celine
posiže za pničom, za vjerodostojnošću, za mitom. Taikva
je glasovita priča o ozljedi na glavi koju je zadobio za
vrijeme prvog svjetskog rata, a u vezi s težinom te ozlje-
dc Celane, prema većini biografa, silno pretjeruje, na-
l'Jašavajući je kako pred novinarima, tako i u svojim
d jelima. BOlovi u glavli, 'uhu, nadlalkfiiei. Vrtoglavice, šu-
movi, zujanje, povraćanje. Čak i napadaji zbog kojih,
kada izbiiju, pomišljamo na drogu, na padavicu. . . Već
u Smrti na kređit:

()d rata mi zvoni u glavi. Ludilo je jurilo za mnom. . .

lokom dvadeset i dvije i više godina. Baš krasno, Poku-
šalo jc sa stotinama šumova, s ogromnom grajom, ali
sam ja brže od njega poblesavio, sprašio sam mu ga,
m rdio sam ga u »finišu [ ...] Meni je svirka velika
l»n)livnica, stjerana u kut, kvari se u dnu mojih uhosla-
va . . . Na kraju pada u agoniju. . . [ ...] U meni su or-
l'iiljr Svcm ira... Sve sam to ja skopao, meso, duh i
»lali. . . često izgledam iscrpljeno. Ideje posrću i valjaju

'' I..-17. Celine, Putovanje n akraj noći II, str. 253.

“ Islo, str. 351.
 se po podu. Nije im lako sa mnom. šljakam na operi
o potopu. [ ...] Ja sam šef đavolske željezničke stani-
ce. [ ...] Vrata pakla u uhu su malen ništavni atom.25

Bol je ovdje svoje reikla — riječ »liudilo« — ali se na

tome ne zadržava, jer se magijom ovoga suviška, ovoga
pisanja, itijelo, a s minogo više razloga boilesno tijelo,
prenosi u onostranost sačinjenu od smisla i mjere. S
onu stranu pripovlijedanja, vntoglavica nalazi svoj jezik:
muziku, kao dah riječi, kao ritam rečenica, i to ne samo
kao metaforu o imaginamoj isupamlici u kojoj se šćuću-
rio glas majke i smrti:

Gospođi treba ponuditi krasan mrtvački pokrov izvezen

pričam a.26

Pripovijedanje je, naprotiv, uvijek pupčanom vrpcom

vezano uz Gospođu — opčinjavajući i zazomi objeikt
naracije.
Uostalom, upravo je majka, na uzburkanom monu La
Manchea, poticaj za izbijanje jednog od najužasnijih pri-
zora zazomosti dlii mučnine u književnosti. Daleko smo
ovdje od zujanja boLi koje se uzdiže do muzike. Tijelo
se izokreće, dispovraćano iz dubine utrobe, orijeva se pre-
vrću u ustima, miiješaju se hrana i izmet, posvuda nesvje-
stica, užas 'i mržnja.
Mama se srušila na ogradu . . . Opet povraća sve iz sebe . . .
Izbacila je m rk v u . . . komadić masnog m e s a . . . i cijeli
barbunov rep . . 27

Tonemo u vodenom vrtlogu! U zahodu gazimo jedni dru-

g e . . . A oni i dalje u rla ju . . . Čak više i ne znam da li
sam mrtav.28

Ljudskost zahvaćena na razini vlastite animalnosti, dok

se valja u vlastitom izbljuviku, kao da se iime pribldžuje

25 Mort a cređit, str. 526.

“ Isto.
27 Isto, str. 611.
21 Isto, str. 613.
 onome što je za Cćlinea bifaio i iznad svih »maštarija«:
nasilju, krvi, smrti. Možda nikada, čak ni kod Boscha
dli Goye u najmračniijem razdob'lju, nije Ijudska »pri-
roda«, dniiga strana »razboritoga«, »civilizirane ljudsko-
sti«, »božanskoga«, biila razotkrivena is toliko okrutnosti,
s toliko malo nalklonosti, iluzlije ili nade. Užas pakla bez
Boga: jer, alko se na obzorju i ne ocrtava nikakva in-
stancija spasa, nikakav optimizam, pa bio on i huma-
nističiki, ostaje presuda, i to bez moguonosti za pomi-
lovanje — vesela presuda pisanja.
Londonski most riišta manje ne prdkazuje ovo rato-
vanje s utrobom, ovoga puta promaknutom u rang mu-
škosti (igenerall des Entrayes se pojavljuje još u Putova-
nju), koju predstavlja bol što dolazi iz nutrine:

Ovo je vrtoglavica! . . . Omaglica! . . . Ja sam žrtva gro-

znice! . . . Moram sjesti! . . . Čvrsto zatvaram o či. . . Ipak
ga vidim . . . crvenog i bijelog . . . pukovnika des Entra-
yesa! . . . uspravljenog u stremenima! . . . Ma to je prizor
kojeg se sjećam! . . . Opet sam usred rata! . . . sranje! . . .
opet sam junak! . . . I on! . . . Krasno je sjećati se! . . . Iz
cuga se ispružim na sofi. . . Dobivam napadaj! . . . Opet
vidim des Entrayesa, svog voljenog pukovnika!. . . Nije
taj bio lud! . . . Držao se uspravno u stremenima! . . . po-
digavši sablju . . . uvis!. . . a ona odsijeva na suncu .. P

Sve u svemu, šreberovska bol koja se, samo zahva-

. 'lijujući hiumoru i stilu, od uspomena Freudova neuro-
'pata nenadano pretvara u jednu od najsurovijih stra-
nliea modeme književnositii.

Ilol i želja: nemoć

Ova sc bol inema čime podičiti; ona nije oda: otvara

r.c snnio prema slaboumnosti. Nemoć je ono podmčje,
■.i.diio ikod CeMinea, na kojem se bol »intimnoga«, uzetog
isiodobno u tjelesnom i duševnom smislu, spaja sa spol-
........ i a/.uzdanošću. Nema ničega pomografskoga, niče-

" /.<• I’aut d e Londres (Guignol’s Band, II), Gallimard, Pariz,

l%*l, sli . 137.
ga pnivlačiva li'li uzbudljiva u tom razgolićenju instinika-
ta. Zatečena na onoj mračnoj sstrani na kojoj želja po-
nire u nagon iili u afekt, na 'kojoj predodžbe blijede, a
značenja se pomračuju, ta spolnost znači piijanstvo, što
je druga riječ za označavanje nemoćne boli.

Bio sam došao do samog kraja . . . [ ...] Mimine! . . . do-

sta mi je bilo halucinacija. . . Znao sam kako to mene
hvata. . . sada sam prošao to iskustvo . . . na sasvim malo
alkohola . . . bila je dovoljna samo čašica . . . a onda malo
svađe. . . da mi se netko suprotstavi. . . raspigao bih
s e . . . i gotovo! Uvijek zbog moje glave, pisalo mi je to
i u vojnoj knjižici!.. ,30
Obuzimaju me sve moguće boli. . . prožimaju me skroz
naskroz! . . . čelo, ruke, u ši. . . čujem vlakove koji jure
na mene! . . . zvižde i urlaju u čitavoj glavi!. . . Više me
ništa ne zanima, teško sranje! . . . Malaksao sam! Hvatam
se za ogradu. . . Lagana vrtoglavica. . . I opet sam pred
njom, sav uzdrhtao . . . Ah, kakve li strepnje!. . . kakva
li uzbuđenja!. . . [ ...] Da li me bar malo voli? . . . Postav-
ljam sebi to pitanje. . . Ćesto ga ponavljam dok sam
uz n ju . . . Tako sam uzbuđen! . . . Ne znam točno kuda
koračam! . . . posvuda posrćem . . . ne vidim više pred so-
bom . . . ni izloge ni ljuđe. . . čak ni pločnike, sudaram
se, treskam . . . pribirem se, u ekstazi sam . . . u vilinsko]
čaroliji njene prisutnosti. . . [ ...] Ne vidim više vojnika
koji me psuje jer sam mu stao na papak. . . ni vozača
koji me trese . . . gnjavi me u mom snu .. .31

Otrcana skatologija

Nalkon tničije zemlje vrtoglavice kojom su povezani bol

i spolnost dolazi gađenje zbog truleži Ili izmeta, a Ce-
line o torne govori is istom neutralnošću, istom privid-
nom prirodnošou ikao i kada opisuje bol il)i nemoć. Može
bitii da to ima neke veze s njegovom vičnošou medicini.
No, ima tu i nekog hladnog likovanja, suzdržanog pri-
pitomljavanja zazornosti koji manje podsjećaju na (sa-
do-mazohističku) perverziju nego na pojedine trenutke

30 Isto, str. 335.

31 Isto, str. 137—138.
bolnoga života u tvrđavli (usp. gore, str. 71—73), kao i
na »inajgraniičnije« obrede temeljniih religija.
Kao da Celineovo plisimo sebi dozvoljava tek suoea-
vanje is tom »posve drugom« stranom značenja; kao da
može postojati tek alko kao takvu omoguoi poistojanje
tome »posve drugom« da bi se od njega odvojilo, ali i
da bli u njemu našlo svoij izvor; :kao da se može roditi
tek iz toga sučeljavanja ikoje sjcea na religiiju Ijage, gnu■
šanja i grijeha. Pripovijedanje je pak, raskomadano dje-
lovanjem tog *mehanizma, istodobno izlomljeno i nagla-
šeno u isvojem jednositavno biografskom i logičkom kon-
tinuitetu zahvaljujući tim otočićima opčinjenosti: nesu-
visilost nalazi svoiiu koherentnost u stalnosti zaziranja.
A ova ops'jednutost upućuje na trulež, bez obzira na
to da li je riječ o spomdnjanju izmeta što ga nesretni
otac otkriva kao naličje usipjeha u šfcoli koji je postiglo
njegovo dijete,32 odnosno opet o analnoj prljavštini na
koju se usredotočuje zariimanje za kruljenje u nutrini
nekoga tijela o kojern se Ferdinand neće morati zapitati
da li je muško ili žensko.
Uvijek sam se jeđnako loše brisao, uvijek sam mogao
očekivati pljusku. . . I žurio sam se da je izbjegnem. ..
Ostavljao sam vrata zahoda otvorena da čujem kađ ne-
tko dolazi. . . Kakao sam kao ptica između dviju oluja.. .M

Trulež: povlašteno mjesto mješavine, života okužena

smrou, rađanja i kraja. Možda vrhunac toga nalažimo u
apokaliptičnom opisu zemlje zagađene crvima učenoga
Courtiala ides Peredresa. Znanstveni pokusi izumfitelja Ge-
iritrona, đaleko od toga da obnavljaju život, uspijevaju
hranu, krumpire, pretvoriti tek u nemogući smrad (»leš
lilii kirumpir«) li rastočiti čak i kamenje:
loš samo pustoš truleži. No, da! no, da! duh vrije! [ ...]
Ifoćeš da ti kažem nešto o strvini? Ha? ja ću ti reći...
lo jc sve što treba podnositi! .. ,M

u Mort a credit, str. 622.

" Isto, str. 555.
" Isto, str. 1010.
 Ipak upravo Ijudski leš daje povoda za maksimalno
zgušnjavainje zazornosti i opčinjenosti. Svako je Celi-
neovo pripoviijedanje usmjereno prema mjesitu pokolja
ili (smrti — na to je ukazalo Putovanje koje počinje s
prvim svjetskiiim ratom, a Rigodonka i Sjever, na pro-
lasku ikroz Evropu opustošenu drugim svjetskim ratom,
daju mu trajni završni ton. Modemo je idoba, po svom
iskustvu u pokoljima, prikladno za to, a Celiine ostaje
najveoi hiperrealiist u prilkazima krvopirolića modemih
vremena. No, ovdje smo veoma daleko od ratne repor-
taže, pa bila ona opiis i najvećeg užasa. Ono za čime
Celine polazi u hajlku, što izgoni na čisitinu i što izlaže
jest Ijubav prema ismrti koju nosiimo u žilama, opijenost
I pred lešom, pred onirn što je drugačije od mene i što
|nikada neću doseći, pred onim užasom s kojim nimalo
|više ne fcomuniciram nego što to u požudi činim s dru-
I gim spolom, alii fcoji prebiva u menii, satire me i nosi
* do točke na kojoj se moj identitet preobraća u neraz-
rješivo. Vrtoglavo, apokaliptično i groteskno oživljava-
nje požude pred smrću nalazimo u jednom od završnih
prizora Smrti na kredit. Župnifc Fleury u svom ludilu
komada Courtialov leš:

Uranja prste u ranu . . . Gura obje ruke u m e so . . . za-

vlači ih u sve ru p e . . . Kida im ru b ove!. . . pluća! Pre-
k a p a !. . . Zapleće se u n e š to . . . Zapešće mu je zapelo
među kostima! Nešto krcka . . . On se s tre s a . . . Otima
se kao u z a m ci. . . Puca nekakva gnojna k e sica !. . . Kaša
se razlijeva! brizga posvuda! Puno mozga i krvi! . . . Šik-
lja unaokolo.35

Krvoproliće nam je u žilama

Celimeovo pisanje crpe svoj mrak i svoj krajnji oslo-

nac u smrti kao najvišem mjestu boli, u agresivnositi
koja je izaziva, u ratu koji do nje dovodi. Zazomost je
oivičena umorstvom, umorstvo je obuzdano zazornošću.

35 Isto, str. 1055.

 Ljudi se ne moraju nakresati pa da opustoše nebo i
zemlju! Krvoproliće im je u žilama! Pravo je čudo što
sve trpe otkad su počeli pokušavati da se do kraja uni-
šte. Misle samo na ništavilo, ti pakosni tipovi, to sjeme
zločina! Svugdje im pada mrak na oči! Ne treba gnja-
viti, tu bi bio kraj pjesmama.. ,36

Sigumo, ali ne li Celiineiovuin tdkstovkna, baš naprotiv.

Pomišljamo na ipofcušaje timoirsitva, na mnogobrojna
ubojstva: na staru Henrouilleovicu, na Ferdinanda (u
Putovanju. . . ) . Na sitalno sudaranje sa smrću u Lon-
đonskom mostu gdje se »znansitveno« iskuistvo, fcao u
nefciim turobniim pofcladama, miiješa sa ismrtnom opa-
snošou !i ubojistvenim nasiljima po 'fcrčmama, na pijan-
kama, u m etroim a. . . Da se podsjetimo Titusova brop-
tanja u Guignol’s Banđu; ofcrutnih povifea oko njegova
umirućeg tijela fcoje se bacafca između dva ženska ti-
jeflia., izaneđu mušterije i dvorfcinje, kao pokazatelja ne-
moguće raspojasanosti, neumjesne u umorstvu:

Počiva ondje među svojom svilenom odjećom! sve je

puno njegovih bljuvotina . . . njegovog riganja . . . opet klo-
koće! . . . oči mu se okreću . . . koče se . . . podlijevaju krv-
lju . . . Ah! jezivo je to gledati! . . . a onda paf! . . . po-
staje grimiizno crven! . . . On, inače tako blijed, samo za
sekunđu! . . . Iz njega izlaze veliki komadi osušenog, stvrd-
nutog govna . . . puna su mu usta . . . napreže se .. .37

Kao vrhunac astmc od koje je bolovao:

. . . a kad bi ga to uhvatilo, ta panika! . . . onda mu je

trebalo vidjeti okoslave! . . . užas koji bi ga hvatao! .. .3#

Apokaliiptičfci prizor umorstva doseže vrhunac u Je-

zivome, u času fcada se s pijančevanjem pomiješa i dro-
ga, kao u sekvenći požara (Guignol’s Band).

Vidim velik prizor bitke! . . . To je vizija! . . . kino! . . .

Ali, ovo neće biti obično! . . . u tmini iznad tragedije! . ..

w l.c I’ont de Londres, str. 406.

" (lnif’nol's Band, I, Gallimard, Pariz, 1952, str. 150.
Isto, str. 172.
 Nekakav zmaj koji ih sve drobi zubima! . . . Svima od-
griza stražn jicu . . . c re v c a . . . j e t r a !. . . ! Vidim te, Bolni!
[ . . . ] Odrezat ću ja njokalicu tom prostaku! . . . Ne volim
g u zičare!. . . A da mu odrežem onu s tv a r !. . . ah, to bi
bilo nečuveno! Kad samo pomislim! . . . Kad samo po-
m islim !. . ,39

A potom vizija umorstva prelazi u uzvi'šenost, ubilač-

ka apokalipsa pokazuje svoje lirslko lice, pnije no što
sve ine utone u povraćanje, ikađa se novac guta ikao po-
sljednja hrana, izmet ponovo utjelovljuje, i prije no što
odista apotkaliptlična vatra sve ne opustoši, nakon Clabe-
nova umorstva što ga poeinjaju Boro i Celine-Bolni:

. . . sve se okreće oko kugle! . . . kao vrtuljak . . . prozirna

svjetiljk a. . . vidim svašta unutra! Vidim vijence . . . vi-
dim cvijeće! . . . Vidim sunovrate [ . . . ] Kažem to Bo-
r o u !. . . On mi se pod rigu je!. . . Leži između Delphine i
staroga! . . . I dalje izvode svoje svinjarije! . . . u onoj ve-
likoj knjavi! . . . Jezivo mi se g a d e !. . . A onaj tamo je
poklopao svu svoju ušteđevinu! . . . Njemu se ništa ne
gadi! . . . svu lovu iz torbice! . . . zadovoljan je . . .40

Ferđinanđ Bolni: ubojica

Ferdinand Bolnii, osoba koja govori u prvom licu, ovdje

je jedan od glavnih protagomlsta umorstva. I opet upra-
vo on, »Ja«, u Guignol’s Bandu pod metro baca svoga
progonitelja Matthevva. Tim se prizorom koji stavlja u
pokret vrtuljak progonitelj-progonjeni vizionarska pre-
dodžba umorstva ;iz prethodne sekvence mijenja u di-
namieniije rendgensko snimanje smrtooosnoga kretanja,
Pravo podzemno kraljevstvo nagona smrti nalazi svoje
prirodno mjesto u utrobi metroa, Celineovu ekvivalentu
danteovskog pakla. Umorstvo fcao podzemna zamjena za
misaono biće u nečistome.

Krv mi se uzburkala! . . . više ne d iše m !. . . ne mogu se

m ak n u ti!. . . ostao sam kao hipnotiziran . . . Gleda me! . . .

3’ Isto, str. 190—193.

“ Isto, str. 198.
 Gledam ga! Ah! ipak m islim !. . . Sinulo mi j e ! . . . To je
onaj 'kepec! . . . tu, pored mene! . . . Tu je on [ . . . ] Do-
lazi samo od sebe! . . . razmišljam . . . usredotočujem se . . .
usredotočujem . . . šutim k'o zaliven. . . hladnokrvno. . .
[ . . . ] Čuje se tutnjanje v lak a. . . stiž e !. . . tamo dolje u
ta m i. . . u ru p i. . . meni zdesna . . . Dobro! . . . D ob ro!. . .
Dobro! . . . vlak se približava. Ogromna tutnjava, lomlje-
nje, puhanje . . . »B rrr b rrr r u m !. . . « Dobro! Dobro! Do-
bro! Blizu j e . . . gledam Matthewa u lice . . . [ . . . ] Puf!
gum em kepeca guzicom i odbacim ga u zrak! . . . Grmlja-
vina se razliježe, prelazi preko njega!41

Drugi svjetski rat

Međutim, kod Cćlinea apokalipfičiko razlijevanje agre-

sivnosti i smrti upravo u raitu doseže i nadilazi snagu
Goye ili Boscha. Odvratni rat, no kroz koji barzo prola-
zimo u Putovanju, zloslutni I pokladni rat u London-
skom mostu i u Guignol's Bandu.

Ja sam ubojica! Gospodine m ajore! pobio sam deseto-

ricu! . . . pobio sam ih sto tin u !. . . pobio sam ih tisu-
ć u ! . . . Pobit ću ih sve sljedeći p u t !. . . Gospodine ma-
jore, pošaljite me n a tra g !. . . meni je mjesto na fro n tu !. . .
u r a t u !. . .®

Bez rata je teško i zaniisliti Celineovo pisanje; ra t je

poticaj, čak uvjet za to pisanje; ima istu ulogu kao i
Beaitridina smrt u stvaranju Vita Nuove ili kao Danteovo
izmicanje smrti kojim počieje prvo pjevanje Božanstve-
ne komedije. Trilogija u kojoj je izložen užas dmgoga
svjetskog rata, Od jednog dvorca drugi, Sjever i Rigo-
donka, potpuno oibuhvaća ovo ranjavanje, od pojedinca
do društva, kojega se Celine neprestano dotiče. Društve-
na i politička freska, prepuna odbacivanja i sarkazma
prema politici koju će Celine inače odobravati (na ito
ćemo sc vratiti), puna izdaje, ibijega, pokolja, bombardi-
ranja i razaranja: u paklenskom uživanju, najrazomija

Isto, str. 241—242.

Isto, str. 252.
agrasivnost oVdje inajednom pokazuje svoju omraženu
slabu stranu — zazome pobudu Povijestii. Mjesto je Ce-
lineova pisma uvijek onaj ope'injavajući vrhunac dekom-
pozioij e-<kompozicije, bolii-glazbe- gnušanja-ekstaze.

. . . mogu umirati, smrdjeti, znojiti se, otkotrljati se u

kanaldzaciju, ali svejedno pitaju što će raditi u Genne-
villiersu. Dobijesa! u gnojnicu s njima! u kanalizaciju! . . .
[ . . . ] pravi smisao Povijesti. . . a gdje smo mi u tome!
skakućemo ovamo! . . . i hop! onamo! . . . rigodonka!. . . po-
svuda kolci! čistke, vivisekcdje. . . oderane kože koje se
p u še . . . trista mu jada, razmaženi voajeri, neka opet sve
počne! čupajte rukapama utrobu! neka se čuju krikovi,
hroptanje ođasvuda, neka cijela nacija stane na svoje
n o g e . . ć3

U vezii s ovom apolkaliptionom glazbom koju pred-

stavlja triilogija podsjetit ćemo na bombardiranje Ham-
burga u kojem mahnitost zazornosti usred loma, vonja
i kaosa najednom prelazi u zlloslutnu Ijepotu:
. . . zelenoružičasti plamenovi su plesali unaokolo . . . i opet
unaokolo!. . . prema nebu! . . . moram reći da su ove uli-
ce, plamteći u zelenim . . . ru žičastim . . . crvenim ruše-
vinama, djelovale puno veselije, zbilja svečano, nego u
svom uobičajenom stanju, kao sumorne, hrapave opeke . . .
a nikada im i ne uspijeva da budu vesele, ako nema
Kaosa, izdizanja, podrhtavanja zemlje, požara iz kojeg
proizlazi Apokalipsa . . ć4

. . . rekao sam vam kako je izgledalo, tri do četiri puta

veće od Bogorodičine c rk v e . . . [ . . . ] dan je dolazio odoz-
go, posve odozgo . . . iz ruke kratera . . . izgledalo je, po-
navljam, kao divovska crkvena lađa od čiste ilovače. . .
[ . . . ] . . . Hamburg je bio razoren tekućim fosforom . . .
bilo je kao u Pom pejim a. . . sve se zapalilo, kuće, ma-
kadam i ljudi koji su posvuda tr č a li. . . pa čak i gale-
bovi po krovovima .. ,4345

Iz svetoga se i iz povijesti, iz Bogorodičine crkve i

Pompeja, iz smisla i prava, ovdje, u ovom gigantskom

43 Rigođon, str. 856.

44 Isto, str. 817.
45 Isto, str. 866.
razotkrivanju boli 'i umorstva što ga predstavlja drugi
svjetskii rat, rađa njihovo jezovito naličje. A ta je druga,
svemoćna strana krhke kulture u Celineovim očima isti-
na o ljudskoj vrsti; za pisca je to polazište pisanja kao
razgolieenja smisia. Možda Celineovo viđenje i jest aipo-
kaliptičko viđenje, možda ima nekih mističnih naglasa-
ka u njegovoj fiksaciji na Zlo kao istinu o nemogućem
Smislu (o Doibru, o Pravu). Pa ipalk, aiko apokalipsa
etimološ'ki oznaoava viđenje, valja je razumjeti nasuprot
otkrivenju nčke filozofške iistine, aletheie. Nema izbraz-
danog, iznemoglog apokaliptičnog bitka, zauvijek nepot-
puna i nesposobna da se kao takav postavi, ikoji izbija
u piamenu ili odzvanja u kridima općeg propadanja. Ce-
liime, dakle, ne predočuje filozofsko »zlo«. Nika'kvu ideo-
loskom tumačenju, uostalom, nema uporišta u Celineo-
vu otkrivenju: ikoje su načelo, koja stranka, fcoji tabor,
koja klasa neozlijeđend tim sveopćim kritiokim požarom,
to jest sa samima sobom istovjefcni? Bol, užas i njihovo
teženje zazornosti čine nam se prikladnijim oznakama za
ovo apokaliptičko viđenje što ga predstavlja Celineovo
pismo.

Pripovijedanje? Ne, viđenje

Viđenje, da, u tom smislu što ise pogled na to masovno

poziva, pomiješan s ritmičnim zvukom glasa. No, viđe-
nje koje je opreono svakoj predodžbi ako ona predstav-
Ija želju za podudaranjem s pretpostavljenim identite-
fcom predočivoga. Viđenje je zazomoga po definJicdiji znak
nemogučeg objekta, graniičeT"međe. Pričin, ako hoćete,
no koji u glaidvlte’ Ffeudove prapočetne pričine, u Ur■
jantasien, uvodi preoptarecenje nagonom mržnje ili
smrti, a ono, sprečavajući slike da se kristaliziraju kao
slike želje i/ili more, izaziva njihovo izbijanje u osjetu
(boli) i u odbacivamju (užasu), u zakazivanju vida i slu-
ha (vatra, graja). Apokaliiptičko bi viđenje, prema tome,
predstavljalo izbijanje, odnosno nemogućnast, ne samo
pripovijedanja, već i Urfantasien, pod pritiskom nagona
razjarena nardističikom ozljedom koja je nedvojbeno vrlo
»prapočetna«.
Celine, kada vrihunac zazomosti — a tiime i najviši,
jedlinstvenli interes !fenjiževnosti — smješta u prizor po-
rođaja, opšimo objašnjava prioin o kojem je riječ: užas
feoji valja viđjeti na nemoguoim vra'tima nevidljivoga što
ga predstavlja majčino tijelo. Prizor nad prizorima ovdje
nlije takozvani praprizor, nego prizor porođaja, naopakog
inoesta, ozlijeđenog identketa. Porođaj: najviši"stupaej
krvoproliča’ i avo^'vMTčai"'1ttJČka feolebanja (unutra/iz-
vana, ja/drugi, život/sm rt, užas d Ijepota, spolnost i gru-
bo nijekanje spolnosti.

. . . i bio sam liječnik za porođe, mogu reći, strastveno

zanesen teškoćam a oko istiskivanja ploda, zagledanjem u
otvor zdjelice, tim toliko rijetkim trenucima kada pri-
roda tako tankoćuitno dopušta da je prom atram o na dje-
lu, kako oklijeva, i odlučuje s e . . . u trenutku života, ako
smijem tako r e ć i . . . čitavo se naše kazalište i lijepa
književnost bavi koitusom i onim oko n je g a . . . dosadna
prežvakavanja!. . . orgazam nije jako zanimljiv, sva ta
pretjerana galama oko velikana književnosti i filma, mi-
lijuni potrošeni za reklamu, nikađa nisu mogli pokazati
nešto više od dva-tri m rdanja dupetom . . . sperma svoj
posao obavlja u odveć velikoj tišini, i odviše skrovito,
sve nam izmiče . . . porod, e to vrijedi vidjeti! . . . vre-
bati na t o ! . . č6

Na vratima žensfeoga, na vratlima zazornosti u onom

smislu u feojem smo je ranije definirali, sa Celineom
ovdje ulazimo i u najodvažnije renđgensko isndmanje
»nagonskdh osnova« fašizma. Nakne, upravo je to ona
ekonomija užasa i bdli u njiihovu liibidnom višku vrijed-
nosti, feoje su naciizam i fašizam zahvatiTi, racionaldziraii
i učinili djelatniima. No, tu ekonomiju nisu, uznemira-
vani epifenomenima želje i užitka, uspjeli doseći ni te-
orijski um ni laka umjetnost. Ova je željna umjetnost
mogla predočiiti tek perverzno podieanje zazomosti koja
je, inače lišena svoje religiozne uzvišenosti (naroči lo u*

** Isto, str. 870.

propadanju religioznih kodova, i to na vrlo osobit način,
u okvirima nadizma i fašizma), dopuštala da bude zave-
dena pojavom fašizma. Drieu La Rochelle je pravi pri-
m jer takve književnosti. Njegovo je solidarno naličje
aleksandrinska i rodoljubna umjetnost potiskivanja,
istodobno odlučna i ograničena. No,_lcoja je realistička
(ili realističko-sociialistička) književnost dorasla' užasu
drugog svjetskog rata? Celine pak govori o samome
mjesitu togTužasa, izlaže se njegovoj sramoti, živi u nje-
mu. Svojim mu pisanjcm omogućuje postojanje, pa ako
i jesit daleko od toga da ga rasvijetli, preko njega baca
čipku svojega teksta: krhku mrežu, ali iisto tako i re-
šetku koja se, mada nas ni od čega ne štiti, utiskuje u
nas, iz temelja nas upleoe u užas.
8

T e ^enske koje nam kvare beskonacnost. . .

Rijetke su žene koje u svojoj suštini

nisu gadure ili nemaju narav sluški-
nje — to su onda vještice i vile.
Pismo Hindusu, 10. 9. 1947, L ’H ern e

Majka sa dva lica

E , da, majka još jedaniput zauzkna središnje mjesto u

piščevoj galeriji žensklih liikova. No, ovdje je ona izri-
čito, i to na vrlo značajan način, podvojena.
Iđealna, uimjetnička, zavjetovana ljepoti, ona s jedne
strane predstaivlja umjetnikov eilj, te on priznaje da mu
je ona poslužila kao model.

J a sam sin popravljačice starih čipaka. Tako posjedu-

jem prilično rijetku zbirku, jedinu stvar koja mi još
ostaje, i jedan sam od rijetkih ljudi koji znaju razli-
kovati batist od valansijanslcih čipki, valansijanske od
briških, briške čipke od alansonskih. Poznajem jako do-
bro sitne razlike. Jako, jako dobro. Ne moram se u tome
obučavati. Znam. A jednako dobro poznajem ljepotu žena
kao i ljepotu životinja. Jako dobro. U tome sam struč-
njak.1

Uii pak, vii'še nalik na aluziju, ali uvijek povezuj-ući

pisanje, žene -i čipku:
Nisam umjetnik, ali pamtim cvijeće . . . Janine . . . Ma-
rie-Louise. . . [ . . . ] ono što je jasno napisano i nije bog-
zna što, važna je p rozirn ost. . . čipka Vremena, kako
k ažu . . ?

1 Entretien avec A. Zbinđen, str. 945.

2 F eerie pour une autre fois, Gallimard, Pariz, 1952, str. 144.

178
 Pa ipak, ni majka ni baka, onakve kako ih pnikazuju
Celineovi onomani, nisu litkovi nepomračena sjaja. Tako,
pisanje počinje od bake — »poimalo me učila čatati«, »ni
sama to inije baš naročito znala«, pa čak »ne mogu rećd
da je bila inježna i srdaona, ali je puno pričala i v e ć je
to bilo isiilno«.3 Ljubav prema njoj je neka usiljeina, sti-
dljiva lijubav, obojena kreposnom i kažnjivom suzdrža-
nošću, pored ratslkalašenosti i užasa ikojiiima je obiilježen
Ceiineov nazor. Telk se u trenutku ismrti ta ljubav, sme-
tena u svojoj djetinjoj nespretnosti, sniije izreći.
Kao da smo se nelcako stid jeli. . . Kao da smo bili za
nešto k riv i. . . više se uopće ne umijemo ni pomaknuti
samo da bismo što više očuvali svoju b o l. . . Plakali smo
zajedno s mamom, na golom stolu . . .4

Druga je materinska figura povezana s patnjom, s bo-

lešou, sa žrtvovanjem, s propadanjem koje Celine, izgile-
da, rado preuveličava. To je materinstvo, ta mazohističika
majka koja ne prestaje s poislom, odbojno i općinjava-
juiće, zazomo.

Čim bi se nešto pokazalo kao neka smrdljiva muka, kao

strepnja, ona bi se u tom e am a baš potpuno prepozna-
vala . . . Bio je to njen način, njezina p riro d a . . . [ . . . ]
Neizmjerno joj je bilo stalo do vlastitog grozoog polo-
ž a ja . . .5

Već smo to vi'djeli u Putovanju:

Kao da joj je ta patnja ulijevala strah; do vrha bijaše
krcata užasnim stvarima koje nije razumjela. Vjerovala
jc u biti da mali Ijudi njezina kova bijahu stvoreni zato
il; i irpe zbog svega, da je takva njihova uloga na zem lji. . .6

Iii jcdna slika koju ogorčeno isitieamje šepave noge:

'Miiiiiiiiiva mala i velika moga«7 i pretjerana bijeda što,

' A/dr t <) crdđit, str. 549.

’ I ■■!<>, str. 587.
’ /'./o, slr. 784.
' l'iiiovtmjc n akraj noći, I, str. 129.
’ M o r l il crćdit, str. 540.
po Celineu, kraljuje u prolazu Chdiseul čalk i obezvre-
đuju. Koja je svrha ovoga utjelovljenja kastracije kroz
majfcu? Je li ito sdika neprestanoga predbaoivanja, ubla-
žavanje ozljede nanijete prerano sazrelom narcizmu? Ili
način da se izrazi ljubav koju, bez opasnosti po onoga
tko je iskazuje, amogu prihvatiiti samo slaba biea?
Tema o ovoj majdi sa dva lica možda znači predodžbu
zlokobne ženske moći fcoja se sastoji u poklanjanju
smrtnoga života. Kako to Celine fcaže, majka nam da-
ruje život, ali bez beskonačnosti:
Učinila je sve da bih ja živio, a nije trebalo ni da se
rodim.8

. . . te ženske kvare svaku beskonačnost. . .9

Vee smo spomenuli da je porođaj za Celinea povla-

šteni ipredmet pisanja. Isto itako, upravo u promašaju
poroda, u pobačaju, pisac posve prirodno otkriva te-
meljnu suđbinu i groznu tragediju drugog spola. Upravo
tu nenaidma'šnu dramu om priziva u Putovanju kada se
spolni užitak, za vrijeme sučeljavanja između kćerke
koja je žntva naslade i ljubomorne majke koja će prou-
zročiti njezinu smrt.10

Život? To znači smrt

Celine, da podsijetimo, svoju doktorsku radnju iz medi-

cine (1924) o Igndcu Semmelweisu posvećuje upali do
koje dolazi prilliikom poroda, porodiljskoj grozinici. Veo-
ma malo nalik na ono što ise očefcuje od nekog medicdin-
sfcog spisa, veoma iromaneskno, ovo se djelo može deši-
frirati kao Celineovo poistovjećivanje s mađarskim lije-
čnikom nastanjenim u Beču. Premda stranac, usamlje-
nik, margjinalac, napokon lud i od svih progonjcn, za-
četnik opstetiioijske higijene ite'kako može zapanjiti, ne*

* Isto, str. 541.

9 Isto, str. 531.
10 Putovanje n akraj noći, II, str. 34 i dalje.
 samo prisilnog neurotičara nego, na još dubljoj razini,
i onoga tko se u dodiru sa ženskim plašii truleža li ismrt'i.
Semmelweis živo preporuea pranje ruiku nakon doticaja
s lešinama ikaiko se ne bi zarazile rodilje s koji-ma lije-
čnik dma posla — i to iprije otkrića miiikroba, u iNapo-
leonovo doba. Uslanovljuje, zapravo, da je porodiljska
groznica onečišćenje ženskoga spola koje dolazi od le-
šine: ito je, dakle groznica Ikod koje ono što je nosilac
života prclazi na stranu mrtvoga tijela. Uzbudljiv trenu-
tak u kojem se oprečni elementi (život/isimrt, žensko/
muško) spajaju da bi stvoriili vjerojatno više od jednog
pričina obrane od progoniteljske majčine moći: panična
haluoinacija o razaranju nutrine, o 'interiorizaciji smrti
koja slijedi naikon uništenja međa, razlika. Ima l;i tome
lijeka? — I opet se taj lijek sastoji u razdvajanju, u
nedoticanju, u dijeljenju, u pranju. Treća osoba, liječ-
nik, mora biti pokretač, aii ne komunikacije, već izdva-
janja, priskrbljujući tako laički odraz religioznoga gnu-
šanja, odstranjenja, očišćenja. Nemoguća uioga: postav-
ši pllijenom žestokih haluoiinaoija, Semmelweis se 'baca
na lešinu, reže, poreže sam sebe, inficira s e . . . Kao ro-
diilja? Pokretač koji postaje žrtvom? Liječnik koji nije
i/makao sudbini bolesne majke koju čeka smrt? . . . Ce-
linc u istopu prati bolno isfcustvo liječnika-pjesnika, kojd
je i sam autor radnje čiji je stil veoma blizak književno-
me (»Živoit biljaka« — »dvanaest stranica poezije«) i o
Ito jem kaže, kao da se ne radi o Bečaninu, nego o njemu
snmome, budućem romanopliscu: »Svijet i ples ga usmje-
invaju prema ženslkosti.« Ova je radnja zapravo putova-
n jc clo mračnih vrata života na kojem rodiilja zapada u
/n i n/n, život u smrt, ženska groznica u muškarčevo ha-
lin inninlno bunilo, um u zagonetku. Što od svih drevniih
/nfonclnka znanosti upravo ova, na izlasku iz žene ili
iin uln .lui u nju, gdje se unutra/izvana iniješaju kao što
■,c ini jc.šnju život i ismrt, žensko i muško, privlači Celi-
iicn, ncdvojbeno je više nego metafora. Njegova je rad-
111.i |)i‘i|>iema za Putovanje na kraj noći u tom smiislu
-. Io golovo izrioito, mada ikroz »znanstveno« potisbiva-
nje, raspravlja o zagonctki ikoju z a j m prcdstavlja sve
žensko. Bilo je, izgleda, potrebno da se selinovski um
suo33'"s' tom preprekom da bi se, s onu s tranu kužne
zazornosti, pojavlila dva njezina nesalomijiva protagoini-
sta: smrt ti riijeoi.
Celineov univerzum ostaje dihotomijski: bez treoega
ili zbog njegove slabostd, dva .tcrmlina stoje sučelice,
Žena i Ljubavn'i'k, Spolnost i Leš, Rodilja i Liječni'k,
Smrt i Rijeoi, Pakao i Pisac, Nemo'gućnost i S til. . .

S onu stranu nekoliko obojenih vezenih ukrasa, na putu

prema zarazi, stajale su samo riječi i sm rt.. .n
. . . pakao počinje na vratima našega Uma.12
Ne objašnjava se sve čimjenicama, idejama i riječima.
Pored toga postoji sve ono što ne znamo i što nikada
nećemo znati.13

j Za pisca će se raditi o itome da bude više nego liječnik

|— da ne 'bude samo ornaj tko razdvaja, neka vrsta oca,
Sveć d onaj tko prlilazi bl'izu, sin i ljubavnik, sve dok ne
Izauzme mjesto žensikoga. Jedno i Drugo, te samim time
|ni Jedno ni Drugo, Izdvojen. Zaista neobično rješenje za
•Edipa: subjeikt se ne normira u trokutu neuroze; izgleda
da nije zahvaćen dualnom stravom narcističkog odnosa
u kojem manjlka trećd; istodobno se nalazi na sva tri
mjesta: trojna priroda, tri točke, od jedmog i'dentiteta
drugi, bez identiteta, ritam, obrtanje, rigodonka . . .
Davateljica života — otimačica života: selinovska je
majika Janus koji se povezuije s ljepotom i smrću. Uvjet
za pdsanje, jer život darovan bez beskonačnosti teži k
pronalaženju čipkastoga nadomjestka u riječima, a ta-
kođer predstavlja d mračnu silu Ikoja upozorava na efe-
mernost uzvišenositi i na neumolljivi završetak života, na
oovjekovu smrt. Paranoična žena, drugi selinovski lik,

“ La Vie et l’Oeuvre de Philippe Ign ace Sem m ehveis (radnja),

Denoel et Steele, Pariz, 1936, str. 588.
12 Isto, str. 617.
13 Isto, str. 621.
možda predstavlja projekciju ove opasnosti od smrti
koju u govornom biću pobuđuje opažaj o onom dijelu
koji mu :se u njemu samome pćioinja 'kao majoinski i
ženski. Napoimenimo i to da ova bivalentna majčina fi-
gura kod Celiinea, s jedne strane, pisanje definira kao
pisanje o smrti, a is druge, kao osvetu. Priče namijeejene
Gospođi kazuje biće na'koje čeka sm rt, no ono time u
isti mah rehabilitira vlastiitu majku. Uobičajenom se
umovanju sitvari čine izokrenutima naglavce: no, u Celi-
neovu tekstu, ona želi da on umre, a on njoj omogućujc
da živi.
Gospođi treba ponuditi krasan m rtvački pokrov izvezen
pričam a.14

Nemam više zuba! Ali u sjećanju čuvam slabašnu slič-

n o s t. . . s majkom! / K ratka sekunda za čitav jedan ži-
v o t . . . majka mi nije bila razv ratn a. . . to ju je mimo-
išlo . . . kao i mene, njenog s in a . . . postala je žrtvom J [ . . . ]
Oh, ali ja ću pisati pun mržnje, osvetit ou se cijelom
svijetu, svima kojima se dupe stišće, a povijesna su im
imena u zlatu uklesana . . . u Svetoj kapelici! . . . piščeva
je m oć tako slaba! slab si, pjesniče, od svega slabiji!
Oprez, debeli Herkuli u togama! N atjerat ću vas da zla-
tom ispišete svoja imena!15

Povrijeđena udvomost

Ima u Cellineovu Ijubavnom kodu ponešto od udvornoga

i<oda. Ponckad se i izričito iskazuje, a prije svega je
slalno prisutan u pozadini, u stidliiivosti i lirizmu. Bez
n jcga zazornosti ne bi ni bilo, ne bi se mogla iisikazavati
J<ao našc drugo ja, kao noćno naliičje veličanstvene le-
)m‘ik!c. Vilinski isu prizori iz Celineovih baleta (»bez glaz-
lu-, luv. -iikoga, bez iičega«, točno je određeno u podnaslo-
vm) |>«>.kiišaij promašenoga postavljanja na pozornicu one
ai liaii/iira juće idealizacije u kojoj, kalkav god bio značaj
ži ii'.kili likova, ženski ideal opstaje u kultu plesačicina

" AInrl h credit, str. 526.

" l't 'n ic p o u r im e autre fois, s t r . 301
predivna tijela. No, još se izravnije sjećamo onih stra-
nica iz Sm rti na kredit gdje Ferdinand Gustavu Saba-
yotu priznaje svoju namjeru da napiše u pravom smislu
viteš'ku legendu o pustolovinama Gvendora Veličanstve-
nog. Odmah posiije toga, tu vi'linsku vitešku romansu
pripovijeda maloljetnoj i pokvarenoj Mireille prije no
što će mlada sugovornica postati predmetom, što s
udvornošću nema inrmalo veze, njegovih pomografskih
i sađističkih želja.16 Taj su epizodni lik i ta sekvenca bez
nastavka, dzdvojena iz tkanja pripovijetke, ipak sdmpto-
mationi. Ovaj se spoj suprotnosti (udvornost-sadizam)
susreće kod oijeloga niza Celineovih žensklih iikova. Na
različitim stupnjevima, ta ambivalentnost kao da uka-
zuje na to da genitalni strah može istovremeno bit-i
okružen idealiziranjem, kao i razuzdanošću djelomičnih
(sado-mazohističkih, voajersko-egzhibicionističkih, oral-
no-analnih) nagona.
Mada inajuzVišenija, ni Molly ne izmiiče ovakvu stje-
caju oikolnosti. Premda nesumnjiivo prostitutka ikoja pro-
daje ljubav u neikom »tajnom ikupleraju«, u ejoj nema
ništa od otrcane oskudice bez obmana koja ide sve do
nemočne opscenosti ikakvu smo upoznali kod Joyceove
Molly Bloom. Naproitiv, Celineova Molly uživa blagodati
anđeoskog idealiziranja, a stidljivost i lirizam pisma joj
podjeljuju vilinsko postojanje u bijelo odjevene veldke
svećenice iz antičkih mitova o Falusu. Mora li obezvre-1
đenje disocirane, pardjalizirane, marginaliizirane, te naj- •
zad omalovažene spolnosti kakvo smo vidjeli u temi bo-|
li-užasa biti uvjetom za faličko ideal'iziranje Žene? Po- “
stojd, u svakom slučaju, kod Celinea točno određeno
mjesto na kojem zazomost iščezava u pobožnom štova-
nju:

Dobra, divna Molly, htio bih da ona, ako me još može

čitati, na nekome m jestu koje ne poznajem, svakako zna
da se za nju nisam promijenio, da jc još volim i da ću

16 M ort a credit, str. 522 i daljc.

 je uvijek voljeti, na svoj način, te da može doći ovamo
kad god zaželi da podijeli sa mnom kruh i moju skro-
vitu sudbinu. Ako više nije lijepa, što se može nije va-
žno! Snaći ćemo se! Sačuvao sam toliko njezine ljepote
u sebi, toliko žive, toliko tople, da je imam dovoljno za
nas oboje, i to bar za još dvadeset godina, toliko će po-
trajati.17

Elisabeth Craig, kojoj je Putovanje posvećeno, čini se

glavnim referentom ove uzbuđene ispovijesti; Celine će
o njoj p'isati Hindusu:

Kakav je genij ta žena! Nikada ne bih ništa postao bez

nje! Kalcav duh! Kakva oštroumnost. . . Kakav li je to
istodobno bolan i vragolast panteizam.18

Sestro, dijete moje

Izgleda da se ozračje Ijubavnog idealiziranja javlja

čim se odstranii strah što ga izaziva spokia želja za
muškarcem koja se pripisuje ženama. Time se možda
ohjašnjava zašto su sve one koje pisac sebi dopušta da
pridobiije, pa čak i zavoli, ili lezbijke ili žene shvaćene
kao sestre. ,,Molly je vjerojatno najblistavija figura u
takvu sestrinskom prijateljstvu-ljubavi. Još izravnije in-
cestnu ili perverznu varijantu nalažimo kod Virginije u
Londonskom mostu. No, već se u Guignol’s Bandu, po-
praćena ritmom harlekinskoga plesa, javlja neka anđeo-
ska slutnja:

Svojeglava, vesela djevojčica zlaćana tijela! . . . Puna ži-

vota i zdravlja!. . . Ćudljivo poskakuje kroz sve naše pat-
nje! Mora da su na samom početku svijeta vile bile do-
voljno mlade da se ne bave ničim drugim do ludorija-
m a__Zemlja je onda bila puna hirovitih čudesa i napu-
čena djccom što su se sva predavala igri i nevažnim
silnicama, sve sami kovitlaci i tričarije! Prštavi smi-
jch! . . . Radosni ples! . . . Zanosno kolo!191

11 l'nluvanjc m ikraj noći, I, str. 325—326.

" 10. m jna 1947, L ’Ilern e, str. 126.
" ( '■ui)\noVx Itand, I, str. 40.
 Kao pokladm odraz Alice Lewisa Carolla, Virgiinia je
dijete u kojem je anđele moguće zamisliti u žensikom
rodu. Ova slika pruža fantazmatsku prednost odgađanja
zazornoga susreta sa ženskim spolom, buduoi da ele-
menta ispolnosti, zato što je prisutan posvuda u tijelu
d jevojčice-'plesačice što se nudi dulu vida, dođira, sluha,
mirisa, zapravo ndgdje nema.

Htio bih joj opet spomenuti živo sre b ro . . . [ . . . ] Ona ne

ostaje na m je stu . . . poskakuje, okreće se olco sebe kao
vražićak . . . posvuda oko mene po s o b i. . . Divne li ko-
se! . . . suho zlato! . . . kakve li curice! . . . [ . . . ] Nešto mi
go v o ri. . . kao da ptica cvrkuće . . . Ne razumijem sve . . .
[ . . . ] ne bih bio jeo! . . . bio bih umro kao nježna du-
š a ! . . . sve iz ljubavi prem a Virginiji! . . .2021

Ili, štoviše, ovo rajsko priviđenje usred svijeta lupeža

i banćenja, bakanalija i zlih duhova:

. . . dodirujem, ovlaš dotičem prste moje vile! . . . moje

obožavane divote . . . Virginia! . . . Više se ne usuđujem,
posvuda oko nas . . . l e t i . . . leprša na tisuće plamićaka . . .
dražesnih vatrenih zastavica posvuda oko drveća! . . . s
grane na g ran u . . . Rađosni iskričavi krasuljci krvavih
vjenčića . . . žarke kamelije . . . užarene glicinije . . . što se
njišu u zraku! . . . između dašaka glazbe . . . zbor vila . . .
neizmjeran žam or njihovih glasova. . . tajna čarolije nji-
hovih osm ijeh a. . . Tako izgleda svečanost vatre u Raju!2]

Nestašnom se djetinjom pojavom koja isto itako pred-

stavlja zajedničku crtu između Feidinanda i djevojčdna
strica, lika kojega se onaš junak boji i kojega će pre-
variti, u okvire zanijekane homoseksualnosti smješta vr-
toglavu zbilju ovog odnosa prema djevojčicii u kojem
Ferdinaind, lutajuoi od jednog identiteta do drugog, od
jednoga spola fk drugome, naposljetku gubi glavu:

Lagana vrtoglavica. . . I opet sam pred njom, sav uzdrh-

t a o . . . Ah, kakve 11 strepnje! . . . Kakva li uzbuđenja . . P

20 L e Pont đ e Lonđres, str. 36.

21 Isto, str. 111.
22 Isto, str. 138.
 . . . prije no što se te djetinjarije pod kišom nepovratno
ne izgube u ljubavnom zag rljaju . . . obasipam je milova-
njima, ližem je kao pas . . . oblizujem je . . . sišem joj
vodu s vrha nosića . . . [ . . . ] Povremeno imam grozne sklo-
nosti! Vladam se kao Gobbin! Kao zbrkana prostačina,
bestidnik!. . . raskopčana šlica! Skoro sam ga sprašio
mojoj Virginiji!23

Zaljubljeni je vilin brat ina dva 'kora'ka od toga da se

pretvori u incestna oca: zadržava ga jedino strah od
drugih i okolnosti u kojima uviijek ima nekih natruha
proganjanja.
Zapazit ćemo askrivljavanje incesta: sestra postaje
kđi vlastitog brata što muškarcu u toj stvari dopušta
da bude brat ili otac, ali da vlastitu majfcu sačuva ne-
taknutom 'i da nastavi rat protiiv drugog muškarca,
stvamoga brata ipredmetu njegove želje. Konačno, trud-
na Virginia posve očito pruža pravu 'sliiku nerazrješivog
položaja ovoga pokladnog svijeta. Jeđnako vilinsko 'kao
i groteskno, pripovjedačevo je očinstvo ubuduće popra-
ćeno raznježenošću i željom za bijegom: »živim u ka-
vezu injezine sreće«24, a međutim: »biilo mi je dosta mo-
je sudbine! [. ..] Ufcradena sudbina! Drngo ime za Bo-
ga.«25 I tako se »pohotljivac koji žudi za curicama« po-
oinje ponašati ikao jiunak: »moja trudna kćeri, moj an-
đele! Moj kerubinu! Živote moj! Ah, isamo nefca je inetko
dirne! . . . Sve bih ih poubijao! Sranje!«26 prije no što oe
uzmaiknuti pred drugim, ovoga puta ženškim likom,
pred Delphlinom koja dolazi iz taloga londonskog druš-
tva. Tom će liku koji u sjećanje priziva lady Macbeth
i umorstvo biiti iprepušten kraj iromana, dok će cijela
ta pokladna priča krenuti na neko neodređeno putovanje
fcroz kinjiigu koja na Londonsikom mostu naglo završava
pniznanjem bratajoca o 'lakrdiji: ». . . I isada sam ja ispao
laikrd.ijaš. E, pa to je previše! Ja koji sam tako brižan,

I s l o , sir. 163.
M I s l o , str. 367.
J1 I s l o , sir. 290.
" I s l o , slr. 466.
dis'kretan!«27 U vrijeme poklada se incest oprašta . . . Od
jednog identiteta do drugog, nedovršena kao i sam ro-
man, zazornost se upija u groteskno: to je naoin da
bude proživljena i/.nutra.

Voajer Falusa
Idealizacija je djetinjega lika zapravo tek vid Celineova
poganskog usMeenja ženskošću odvojenom od uma, od
jezika, od one simbolionosti koja je u njegovim očima
izopačuje, socijalizira, seksualizira. Ako i voli žene, kada
mu se tako prohtije, oinii to kao voajer koji uživa u
oistom obliku, u Ijepoti koja se prepušta samo pogledu,
sačinjena od linija, mišića, ritma i zdravlja. Vrhunac je
toga plesačica. Po moguonosti strankinja — kao opreka
malerinskom jezikiu, na kraju krajeva i bez jezika, sva
živahna i lepršava.

A potom kao poganin po svom obožavanju tje le s n e Ije-

pote, z d ra v lja — mrzim bolest, trapljenje, bolećivost [ . . . ]
smrtno z a lju b lje n — kažem z a lju b lje n — u četverogodi-
šnju djevojčicu punu đražesti i plavokose Ijepote i zdrav-
Ija [ . . . ] Amerika! M ačja gipkost njezinih žena! [ . . . ] Dao
bih cijeloga Bauđelairea za jeđnu olimpijsku plivačicu!
Nema u meni ni zerice silovateljske ćudi — ali sam »voa-
jer« do kraja!28

IM pak:

Uvijek sam volio žene koje su lezbijke i lijepe — koje

je ugodno gledati i koje me ne zam araju svojom spol-
nom privlačnošću! [ . . . ] baš je meni stalo do toga —
kao voajeru [ . . . ] i pomalo ushićenom, ali jako diskret-
nom potrošaču!29

Američke plesaoice čijii je najčešoi fantazmatslki izraz

predstavljen u komediji Crkva najpotpunije utjelovljuju
taj apsolutni falus neizopačene Ijepote: posve prirodno

27 Isto, str. 490.

28 Pismo Hindusu od 13. kolovoza 1947, L'Herne, str. 123.
29 Pismo Hindusu od 28. veljače 1948, L ’Herne, str. J31.
žensko <tijelo, slobođno od svega drugoga (muškarca 'ili
jezika). Crkva je ikomad bez dramatske iili stilističke vri-
jednosti, ino zaniimljiv po tome što na pozornicu dovođi
ovaj Celiineov iprioin ženslke prirode ikoja je ovdje pred-
met žive apologije što stoji u kontrastu s crnačkom bli-
jedom i židovskom birokracijom. »Živjele Ameri'kanke
koje preziru muškarce«, to -je pravi smSsao ovoga žen-
skog kulta koji je nedvojbeno u manjoj mjeri nosilac
satiričkog naglaska nego nekoga bolećivog uživanja.
Sučelice vilinskom svijetu plesa, dramatičaru preosta-
je da se naslađuje itime što će biti odstranjeni otpađak
toga falusa. Janine izvršava tu zamjenu uloga koja Bar-
damuu dopušta da bude i više nego pasivan, da bude
u smrtnoj opasnosti: ona dz revolvera puca na njega dok
traje ples veličanstvene Elisabeth.
Ne nameće um svoj zalkon, već to čini falički instinkt;
Žena je onjegov pokretač u životu u kojem će ubuduće,
unatoč vilinskom svijetu, kraljevatii umorstvo. Kraj je
religije nedvojbeno kult Žene, a također i tamndca. »Ži-
vot nije religija, mala moja Janine [ . . . ] : to je tamriica!
Ne treba ni pokušavati da njezine zidove priikažemo
kao crkvu.«30

Poklade pripadaju histeričnome,

društvo — paranoičnome

Čim odbaci kopranu djetinjstva i ženskosti bez drugoga

(sipola), iljepota više ineće biti ugodna Celineovu pogledu.
Tada iskrsava razuzdana žena, pohlepna za snošajem i
vlašću, vrijedna poruge, a u isvojem sirovom nasiilju koje
ide od bakanalija do umorstva, svejcdno groteskna i
kukavna žrtva. Još je u Putovanju ovakav ton bio najav-
Ijen prividno neznatnim nizom žena zbog kojih se tra-
gedija što je prožiivljavaju vojnici u ratu izvrće u farsu.
Sjetit ćomo ise Lole i njezinih uštipaka, Musyne i njezine
violine, nemilosrdnih i krvOločnlih bolriičarki — »rat

30 L ’Pf>Iise, komedija u 5 činova, Denoel et Steele, Pariz, 1933,

slr. 488.
neosporno nadražuje jajnilke . . .«3132 No, predodžbom di1
lje, bcstidne (i prijeteće ženstvenosti prije svega poistaj
prostitutke ili nimfomanke kojima piisac ipak pristup
opčinjeno, ako ne i sa istanovitom simpatijom. Njihov
se zazorna moć, međutim, drži na udaljenosti izokreti
njem uplašene vizije koja o toj mooi u isto vrijeme daj
sliku propadanja, bijede i besmislenog mazohizma. I
sjećanje -nam dolaizi iSostheneova žena iz Lonđonsko
mosta — pretučena nimfomanka. . . Ma koliko bila d<
monska, ita se ženstvenost zbog toga ništa manje ne n;
lazi u položaju paloga -demona koji svoje biće nalazi te
poživajući se ina miuškarca:

Rat! Rat! Uvijek rat! Samo ih je halabuka mogla malčic

razbuditi. . . trebalo je, i to strahovito, preokrenuti, p<
tresti nebo i zem lju . . . da bi se njima aktalice mal
otv o rile. . . Kurva bez m uškaraca je mlitavo stvorenje.

Vrhunac ove mješavine zazornositi i općinjenosti, spo

nosti i ubojstva, privlačnosti i odbojnosti, bez sumnj
predstavlja Gioconda — prostitutka iz Guignol's Band
koja se svesrdno služi svojim imenom kaljajući ga u h
steiičnom zanosu i u krvavoj rani kojom se njezino tije
lo predano IjubaVi svodd na -ozljedu stražnjice.

Ah! Ovo je veliki izazov!. . . Ona udara p e tam a!. . . Bj<

sni! . . . Sada dolazi ples! . . . Zanos! . . . Prsti su joj uzri
jani! . . . Ruke joj podrhtavaju! . . . Sve u njoj pucka, puc
keta! . . . Sitno . . . sitno . . . sitnije . . . još manje . . . [ . . .
Đavolov r e p ! . . . Uhvatila ga je, a on s e . . . t r r r ! . . . pc
novo p odiže!. . P
Tresnula j e ! . . . Srušila se! Ispružila! Pa to je Gioconda
Kao p a k e t!. . . Sva u v a ti. . . u zavojim a!. . . Podiže sc
jauče, grozno izgleđa!. . . I odmah predbacivanja! . . . Et<
ti g a . . . uspravlja se, grčevito hvata za šank! . . . Prava fu
rija! Guši se od naprezanja . . . gubi dah . . . trčala je p<
cijeloj č e tv rti. . . u potrazi za nam a!34

31 Putovanje n akraj noći, I, str. 122.

32 Le Pont đe Lonđres, str. 428.
33 Guignol's Band, I, str. 94.
34 Isto, str. 129.
 Čupkala je svoje zavoje, trpala ih je posvuđa unaokolo,
pod je bio pun komadića vate, zavoja, svilače. . . Ohoho!
kako su se u gajbi svi smijali!35

Mada predsitavlja mračnu, mrs'ku i manje vrijednu

moć, 'ka'da vlastitu spolnost korista samo tako što je pre-
tvara u zanat, žena može biti još djelotvonnija i strašnija
kada je društveno priznata kao supruga, majka ili po-
slovna žena. Rasikalašenost tada postaje podmukla pro-
računatost, histerični se zanos preobraća u smrtonosnu
zavjeru, mazohistička se bijeda pretvara u trgovački
uspjeh. Dok je histerična žena samo pokladna lutka,
podložna zakonu kojii perverzno nastoji zaobiei, parano-
ična pa!k uspijeva, poprimajuoi izgled smrtonosne druš-
tvenosti. Čitava galerija udatih žena iii, još točnije, udo-
vica koje zloupatrebljavaju vlast nad kolanjem dobara,
djece i ljubavli, iz Putovanja ili iz Smrti na kredit, do-
prinosi ovakvu osvjetljavanju ženskoga. Tu proračunatu
zazornost, to žensko koje štedi, gomila, predviđa, bije-
dno životari od danas do sutra, no posižuoi pritom za
velikim sredstvima kao što su rnržnja i umorstvo, ipak
u inajvećoj mjeri utjelovljuju obje Henrouiliovice u Pu-
tovanju, snaha koja (dakako, posredstvom muškarca)
pokušava ubiti svekrvu i svekrva koja, spasivši život, to
do krajnosti iskorištava. Trebalo bi svrstati, uz bok lady
Macbeth — koja pod prividom narcističke suštine žen-
skoga razgolićuje inagon za smrou — i obje žene iz
obitelji Henrouille: te dvije ismiješne i jezovite figure
čija žensika paranoja to viiše izbija, postaje to hladnije
proraounatom što one više odbiijaju svako ostvarenje
viastite spolnosti.
Gioooinda ii Henrouillcovica su ukratko, predooene ikao
dva lica alteriteta koji se ne da sublimirati, spolno i
potisnuto, marginalno i društveno lice. One su prototipi
za/.orne ženskosti ikoja za Celinea nije sposobna ni za
glazbu mi za Ijepotu nego, kao gospodarica i žrtva, pre-

" /.s/o, str. 130.

plavljuje svijet instinkata u kojem podmu'klo, kao para-
noičaia osoba koja prirodno usipdjeva, upravlja društve-
nim insitituclijama (od obatelji do malih poduzeća) koje
nastavaju muškarci-lutke, ikuikavni muškarci.
Ni pametna žena, intelektualka, isto tako ne izmiče
grotesknome. Ako sa ženama kao što su Henrouiillovice
iii Henrodovice i ne dijeli njihova pirljava podmuklost,
svrha joj je da pokaže apsurdnost uma (muškog elemen-
ta) kada zaklon traži u tijelu koje je k tome još i žensko.
Takva je žena koja izmdšija, iknjigovođa na željeznici:
rijedak stvor koji je »vodu dz Seime raščlanjivao sigur-
nosnom iglom«;36 ona zapravo nadsli samo na brak i
odlazi u krevet s nepostojećim udvaračima . . . Trulež je,
dakle, i ta propala žemškost, ganutljdva, smrtonosna, želj-
na vlasti i vrijedna poruge:
Žene su slične vosku, mekšaju, tope se, teku, uvijaju,
cure pod m uškarcem! [ . . . ] Užasno je kad voštanice do-
gorijevaju, a isto je i sa ženama . . .37

Evo nam, dakle, muze takve ikakva jest makon dvije

tisuće goddina umjetnosti i religije. Muze u najboljoj
tradiciji apdkaliptičlcih, menipejskih i pcnkladnih »nis'kih
književnih vrsta« . . . Međutim, kukavna se moć žensko-
ga, nagon dli umorstvo, zapravo rasplamsava tek radi
muškog obezvrijeđivanja i propasti — propasti očeve i
propasti muževnog autoriteta. Znači li to da se pisanje
uklanja takvoj ženskosti? Odnosno, ako baš hoćete, da
li se tom žemskošou, defdniranom kao drugi u arei sdblii-
maoije, pisanje na neki dvosmislen'iji način nadahnjuje?

Otac kao karikatura

Auguste, pišćev otac, izranja iz sjećamja na praprizor

na početku Sm rti na kređit, te se tokom cijeloga teksta
istodobno ocrtava kao piščeva opreka i mjegov alter ego.

36 Mort a credit, str. 915.

37 F eerie pour une autre fois, str. 16.
 Poslije su opet zatvarali svoja v r a ta . . . vrata svoje so-
b e . . . Spavao sam u blagovaonici. Hvalospjev misionara
se uzdizao iznad zidova. . . A u cijeloj je ulici Babylone
samo još jedan konj korakom prolazio. . . Bum! Bum!
to je kočija koju vuče za sobom . . ,3S

Obiteljske svađe, najintimnije i bez sumnje suštinske

epizode u Celineovu obiteljskom životu, pokazuju ovoga
sitnog činovnika ogorčena vlastitim snom kapetana duge
plovidbe; kao umjetnik, kad mu se tako prohtije, bavi
se crtanjem, ali također i pripovijeda, nasilno i blebeta-
vo. Kada se cmajka d sin svađaju o očevim vrijednostima,
jasno se liskazuje polaritet tog Augustea iz tragbkome-
dije: »u biti je bio umjetnik«, a »nije bilo goreg nitkova
od njega«.39 Obuzet strahom (»pnipremao se za novi pa-
nični strah i za ’Potop’ kojd će usikoro doći«, str. 551),
opsesivno prikovan uz vrijeme (»bdo je zao već i zbog
sati koji nikako da prođiu«, str. 549) i uz čišćemje (plo-
čica, str. 562), Auguste stvarno posjeduje Clemencu zato
što je ituče, svoju muževnost pokazuje pucanjem dz
revolvera (str. 564), a u puničinim riječima neprestano
naslućuje zavjere i proganjanje upereno protiv sebe (str.
566). Ako riišta od svega ovoga Ferdinandu i nije baš
sasvim sitrano, ono što njih dvojicu zbližuje bez sumnje
je umijeće pripovijedanja: Auguste vješto opisuje vilin-
skii svijet Izložbe* (str. 569), ali isto ta'ko drži susjede
u inapetosti svojirn izvješćem o putovanju u Englesku
(str. 616):

Moj jc otac imao stila, elegancija mu je dolazila sama

od sebe, kod njega je to bilo prirođno.40

Ali .isto tako:

Mnrt a cređit, str. 540.

” Istn, str. 532.
* Mnlunaiodna izložba u Bruxellesu.
•" t-.tn^ s l r . 198.
 Moj je otac s nepovjerenjem gledao na tvorevine mašte.
Razgovarao bi sam sa sobom po uglovima. Nije se dao
uvući u to . . . A u njemu m ora da je ključalo . . ,41

U odnosu prema ovom ambivalentnom portretu ikojii

jasno prelazi u karikaturu, pripisivanje je antimasonskih
i antisemitskih osjećaja što ih Ceiine inaolko ne odobrava
(pa maikar samo zbog edipovsikoga konleksta Smrti na
kređit), a koje će kasnije i sam pri'hvatiti, veoma zna-
čajno.

Čistio je m ah u n e. . . Govorio je o tome kako čovjek mo-

že počiniti samoubojstvo ako vrata peći ostavi širom
o tv o ren a. . . Moja m ajka čak više nije ni reagirala . . .
On je to pripisivao »Slobodnim zidarima« . . . Protiv Drey-
fusa! . . . I svih ostalih zločinaca koji su se žestoko ustre-
mili na našu Sudbinu!42
Činilo mu se da ga progoni pokladna povorka čudovišta . . .
Pričao je pizdarije punom p a ro m . . . Bilo je toga za sva-
čiji ukus . . . Židovi. . . sm utljivci. . . lak taši. . . a naročito
slobodni z iđ a ri. . 43

Auguiste-Laj dosiže vrhunac svoga svrgnuća u tučnjavi

s Ferdinandom, a opis je te tuonjave po svojoj silovito-
sti i isprekidanosti gotovo izničito seksualan:

Opet počinje drhtati, trza se cijelim tijelom, više ne zna

za sebe . . . šake mu se g r č e . . . čitav a stolica škripi i ple-
še . . . On se pribire, opet će sk o čiti. . . Opet mi prilazi
i sipljivo mi u facu dobacuje nove u vred e. . . stalno
nove u v red e. . . I ja osjećam da mi puca film . . . A onda
vrućinu [ . . . ] Podižem njegov teški, nezgrapni stroj . . .
Dižem ga visoko u zrak. I dum! . . . jednim potezom . . .
tras! . . . Saspem mu ga u n ju šk u !. . . [ . . . ] Spotičem se,
zalijećem se na n je g a . . . Ne mogu se više suzdržati. . .
Moram đokrajčiti to prljavo đubre!44

Nije li ova priča o očevu umorstvu upravo ono o če-

mu Ferdinand sanjari dok podiže oči prema stropu i

41 Isto, str. 545.

42 Isto, str. 588.
43 Isto, str. 639.
44 Isto, str. 806.
nastoji sebe ipronaoi u neikom posve osobnom pripovi-
jedanju?
Vidim Tribauda Trubadura . . . Uvijek mu treba n o v aca. . .
Ubit će Joadovog o c a . . . bit će to još jedan o tac ma-
nje . . . Vidim kako se na stropu odvijaju sjajni tu rn iri. . .
Vidim kopljanike kako k re ć u . . .45

Ako očevo ubojstvo i jest ključ koji oitvara vrata vi-

linskoga svijeta, ono nije popraćeno samo osjećajem
krivnje, nego i užasnim strahom od žene koja se tako
oslobodila uzde, utjecaja, gospodara. Jedan od i/.vora
Celiineova zaziranja bez isumnje leži ii u tom neusipjehu
svih očeva. Oni predstavljaju privid vlasti fcoja jedva
dostaje zato da bii se zaplašenii sin u svom pisanju po-
bumio protiv svijeta iz kojeg je iščezla beskonačnost d
koji mu ise tefc na taj način ukazuje kao dstinit. Sin-pi-
sae neće štedjeti Augustea čaik mi u njegovoj bolesti —
napađima, morama, liscrpljenostd, buni'lu, hladnim ruč-
niicima oko glave; ovo je, kako je čitatelju poznato, isti
onaj pakao koji prolazi i Ferdinand. Otac je, uostalom,
od sarnog početka prifcazan kao mješavina djeteta i ismi-
ješne muževnositi:

. . . s nosom, posve okruglim kao u bebe, iznad ogrom-

nih brkova. Divlje je kolutao očima kada bi ga uhvatio
bijes. Sjećao se samo neugodnih stvari.46

Idealna slika dpalk nije potpuno odsutna: tu je kao

srodnik, dakafco, s majčine strane, ujak Edouard ikojem
sc nasmiješila Sreća, obiteljsfca n ad a. . . No, ni ova po-
ziliivma svjetlost koja se, makar i radi irondje, uvlači u
svijet muškaraca-lutaka nije bez opasnosti. Courtial des
l’ereires, čvrsto utjelovljenje sjedinjene muškosti, očin-
slva i znanosti, dovodi očinsko i razumsko, međusobno
ili poiistovjećujući, do vrhunca groteske, do srca kata-
slml'e. Kao pobornik univerzaldzma, obitelji, kolektiviz-
nia i racionalizma, des Pereires se, kao što mu to i ime41*

41 Jsto , str. 530.

Isto, str. 539.
kazuje, obraća »Očevima koji strepe za Francusku« i
osniiva »Obnovljeni Familisterij nove rase«.47 Kao učenik,
dakako Augusitea Comtea slijedeći kojeg udara temelje
»Prijateljima čistoga Uma«; zamjenjujući sajamske po-
klade »Poiljaprivrednom Revolucijom«; namjenjujući čak
i astronomiju »Objašnjenjkna za svaku Obitelj«; kao
izumitelj te, svakako, i kao pokrovitelj Genitrona, orga-
nizacije za nekakva rana genetska istraživanja; kao po-
vremeni utopist zahvaljujući svojoj Polivalentmoj Dirve-
noj Kući — tom savitljivom, rastezljivom boravištu koje
se može prilagoditi za isvaku obitelj, des Pere'ires oči-
gledno predstavlja modemistieku, socijalizirajuću d raci-
onalističku pretjeranost društvenog, a u krajnjoj liniji,
i uVijćk obiteljškog ikonformizma. Gledano manje socio-
loški, om utjelovljuje kastraoiju miodemoga muškarca,
tehnakratskog oca, kao univerzalni pajac i krajnji poka-
zatelj nepostojećeg sviijeta u kojem valja uživati i koji
svoje biće može naći tek u zazornosti. Des Pereires a
Gioconda su u tom smislu, kao i dvije Henrouilleovice,
možda figure bez premca u suvremenoj poslijekatoličkoj
sudbini čovječaivstva lišena smisla. Figure očinskoga i
materinskoga, mušikoga i ženskoiga, u dnuštvu koje stoji
na pragu fašističkog totalitarizma . . .

47 Isto, str. 989.

9
„ Ž idovati ili um rijeti“

Ushićenje znači veliku mahnitost. —

Nažalost! Freud je svakako jako ma-
hnitao — ali se čini da se naša sa-
dašnja mahnitost sastoji isključivo od
raznih političkih fanatizama — a to
je još smješnije. — Ja to znam. Bio
sam time zahvaćen.
Pismo Hindusu, 5. 8. 1947, L'Herne

Logička kolebanja: anarhizam

U nesumnjivo se iproturječnim, punim žestine, ako baŠ

hooete i »mahnitim«, Celineovim pamfletima (Mea culpa,
1936; Bagatelles pour un massacre, 1937; l’Ecole des
cadavres, 1938; les Beaux Draps, 1941), unatoč stereotip-
no'sti tema, nastavlja divlja ljepota njegova stila. Nji-
liovo izdvajainje iz cjeline Cćlineova tdksta predstavlja u
svalkom slučaju ideološki zagovor ili zahtjev Ijevice od-
nosno desnliee, a ne analitički ili književni postupak.
Pamfleti pružaju onaj fantazmatski supsitrat na ko-
jciii «c, inače i dnugdje, gradi romaneskno djelo. Tako
'.r ona j kojii svoje romane i pamflete potpisuje sa Cćli-
iic, inumom svoje bake, vraća očevu prezimenu, svojim
ir.olmiin ipodaoima, feao Louis Destouches, da bi prihva-
illi > pu'.vc egzistenoijalno, biografsko očinstvo ovih pam-
lli 'lii ll pogledu identiteta, »ja« ne mogu iisfeazati dru-
|m i'.iiiu' do moje mahnitosti: moje paroksističke želje
n nji'ziimi dniištvenom vidu. U pogledu onoga drugog ko-
p piši', a koji nije moje obiteljsko ja, »ja« prelazim,
"|,i. pomjeram, »ja« više ne postojim, jer kraj noći
nema subje&ta, on je rigodomka, glazba, vilimskd sva-
j e t . . . Destouches i Celine: biografija i tanatografija,
mabnitost i pisanje — razlučivanje nedvoj'beno postoji,
no nikada ndje potpuno, a tekstovi, roimani ili pamfleti,
baš ikao i Janus ikojii se uiklanja zamcd nemogućeg identi-
teta, pokazuju dva lica.
Tako se Celine u isti mah može okomiti na propađanje
ideala i svođenje naroda na najniže potrebe dok u isto
vrijeme slavi one koji takvu situaciju potiču, s Hitlerom
na čelu. U Krasnim neprilikama, na primjer, piše:

Narod nema ideala, ima samo potrebe. A što su njegove

potrebe? [ . . . ] Program koji podrazumijeva suštu mate-
rijalnost, dobru klopu i nikakav trud. Narod je buržoa-
zija u zametku koja još nije došla do love.1

Ili pak:
Prezreni na svijetu s jedne strane, buržuji s druge, a u
biti im je samo jedno na pameti, da postanu ili da osta-
nu bogati, nije šija nego vrat, lice i naličje iste medalje,
istog novčića, a u srcim a nikakve razlike. Sve je to za
škembu i kompaniju. Sve za menzu.12

A u Školi za leševe:

Tko je pravi prijatelj naroda? Fašizam. / Tko je više

učinio za radnika? SSSR ili Hitler? / Naravno, Hitler. /
/ Samo treba gledati bez tog crvenog govna pred oči-
ma. / Tko je najviše učinio za sitnog trgovca? Ne Tho-
rez, nego H itler!3

Što ga inače ne sprečava da žestoko kritizira Hitlera,

istina, poslije rata:

Hitlerova mi se dernjava, taj vrištavi neoromantizam, taj

vagnerovski satanizam, uvijek činila prostačkom i ne-
podnošljivom. — Ja sam za Couperina, Rameau-Jacquina
[ . . . ] , Ronsarda . . . Rabelaisa.4

1 Les Beaux Draps, Nouvelles editions francaiscs, 1941, str. 90.

2 Isto, str. 89.
3 L ’Bcole des cadavres, Denoel, Pariz, 1938, str. 140.
4 Pismo Hindusu od 2. m jn a 1947, L’Herne, str. 124.
 Iza Hitlera nije stajalo ništa ili gotovo ništa, govorim s
duhovnog gleđišta, samo čopor gramzljivih provincijskih
malograđana, njihova jagma.

(A to je, prema Celineu, naoiste uoinilo nesposobmima

za naoizam).5

Celine uspješno ostrim pogrđama šiba slobodne zida-

re, sveučilišnu i ostalu laičku elitu, ali se žestokim napa-
dima koji imaju ničeanski prizvuk ništa manje ne obara
ni na katoličku Crkvu.
Francuska je u vlasti Židova i masona [ . . . ] To je Hidra
sa sto dvadeset tisuća glava! Siegfrid ne može doći k
sebi od čuda!6
Francuska masonska republika je još samo grozomorna
izborna mućkarija, fantastičan pothvat kojim se varaju
lakovjerni Francuzi.7
Besram na Masonska republika, nazvana francuskom, pre-
puštena na milost i nemilost tajnim društvima i židov-
skim bankama (Rotschild, Lazarra, Barush, itd.), pada
u agoniju. Zahvaćena gangrenom više nego je vjerojatno,
raspada se zahvaljujući sablaznima. Od nje su još ostali
samo gnojavi komadići mesa od kojih Židov i njegov
pas, slobodni zidar, usprkos svemu svakoga dana uspi-
jevaju otrgnuti još neku novu poslasticu, ostatke leša,
pa se do sita nažderu — prava gozba! — sretni su, ve-
sele se, skaču od radosti, mahnitaju nasitivši se strvinom.*

I’ ioširivši se među muževnim, među omraženim arijev-

skim rasam a, religija »Petra i Pavla« prekrasno je oba-
vila svoje djelo, na razinu prosjeka, podljudi od rođenja,
sm/.ala pokorene narode, čopore opijene kršćanskom knji-
/evnošću, koji su se kao budale sumanuto bacili u po-
1 1 .i;■11 za Svetim pokrovom, za čudotvornim hostijama, za-
uvijek napustivši svoje Bogove, svoje zanosne religije,
llogovi' svoje krvi, Bogove svoje rase.9

! l’isnio llindusu od 17. travnja 1947, L ’Herne, str. 111.

' / ■'■. Hennx Draps, str. 78.
I.'i'eolc des cadavres, str. 31.
’ /'./<», s l r . 3 1 .
' / 1". Ileanx Ih aps, str. 81.
 N ajsram otnija jazbina kršćanskih guzoljubaca koja je ika-
da pala pod ćifutski z a p t . . . [ . . . ] Kršćanska religija? Ži-
dovsko-talmudsko-komunistička religija? Gangsterska ban-
da! Apostoli! Sve sami Židovi! Sve sami gangsteri! Prva
gangsterska banda? Crkva! Prvi reket? Prva policij-
ska stanica na svijetu? Crkva! Petar? A1 Capone iz hva-
lospjeva! Trocki za rimske mužike! Evanđelje? Pravila
re k e ta . . .I01
Židovsko-kršćanski dosluh prethodi velikoj židovslco-ma-
sonskoj jagmi . . ,u

Vatreno napađa komunizam i »posređovnu Revoluci-

ju« no isto se tako postavlja i spram morasizma. Tako,
na primjer, posvuda u tekstu Mea culpa ili u ostalima:

Komunizam u kojem nema pjesnika, načinjen na židov-

ski, znanstveni način, na način rasuđivačkoga, materija-
lističkoga, marksističkog uma, na administrativan način,
na način neotesanaca, dupe-glavaca, sa 600 kila po reče-
nici, predstavlja samo još usrani postupak prozaične ti-
ranije bez imalo poleta, savršeno groznu, neprobavljivu,
nečovječnu židovsko-satrapsku prevaru, najodvratniji sta-
klenik za uzgoj robova, paklenski zalog, lijek koji je gori
od bolesti.12

A u ist'o vrijeme, nasuprot tome:

No, kamo Maurras s time misli dotjerati? Baš ništa ne

shvaćam od finesa, od doziranja kap po kap, od veli-
čanstvenih napora da bude i vuk sit i koza cijela u nje-
govom velelatinskom učenju.13
A njegov stil! Njegov glasoviti stil! Slađunjav, mucav, ten-
denciozan, krivokletnički, židovski.14

I proitiv b u ržu ja:

Buržuju se za to fućka, stalo mu je samo do toga da za-

drži svoju lovu, svoje »Royal Dutch«, svoje povlastice,

10 L ’Č cole đes cađavres, str. 270.

11 Isto, str. 272.
12 Isto, str. 133.
13 Isto, str. 252.
14 Isto, str. 189.
 svoj položaj i Ložu gdje sklapa odlična poznanstva, po-
znanstva koja vas povezuju s Ministarstvom. Najzad, on
je Židov, budući da sve zlato drže Židovi. . ,1S

Na isti ga naoin obuzima mračna srdzba protiv škole

koja suzbija animalnu spontanost, škole zasnovane na
apstraktnom i očinskom umu koji predstavlja prisilu i
sakaćenje (kao »leglo simbola«,16 šilcola je u Krasnim ne-
prilikama prikazana kao proždiračica dječje »nestašne
razigranosti«; zajedno s razumom im kao kaznu nameće
lažnost i prijetvornost nasuprot spontanoj i urođenoj
animalnoj ljepoti), a grozničavo brani pravu obitelj, čvr-
stu očevu diktaturu (»Moje se vjerovanje temelji na dra-
gačij'im, mnogo trajnijim, širokogrudnijim, daleko ple-
menitijim zakonima Obitelji, a ne na zakonima smežu-
ranih zaštitnika koji se prepiru oko sitnica. Ne! Ne!
Pravi zakoni koji bi sve, stoku, nckretnine i ljude, dje-
cu i starce Francuske okupili u Istu obitelj, naravno,
išključujući Židove, u jednu jedinu obitelj s jednim
jedinim taticom, diktatorom koga sVi poštuju«).17
Valja priznati da se foroz ova 'logtčfca kolebanja poma-
Ijaju i neke riječi čija nas istina pogađa. Nalazimo u
njiima neumoljive rendgenske snimke stanov'itih predjela
društvenog i političkog iskustva koji se pretvaraju u
pričin I mahnitost tek od trenutka fcada ih um pofcuša
globalizirati, unificirati, totalizirati. Tada biva poljuljan
ubitačni anarhizam odnosno nihilizam ovoga diskursa, a
kao naličje se toga negativizma javlja objekt: predmet
mržnje i želje, prijetnje i agresivnosti, zavisti i gnušanja.
Taj objekt, Žddov, misli pruža žarište u kojem se sva
•pmlurječja objašnjavaju i stišavaju. Možda ćemo bolje
i n/ubiali funfcciju ’k oju židovsfco ima u ekonomiji Celi-
ncova diskursa ako počnemo od isticanja bar dvije z.a-
irilničke crte Ikojima je strukturirana ta kolebljivost u
pani'l lclima.

” l.rs licaux Draps, str. 70.

'* Hiif.aleHes pour un massacre, Denoel, Pariz, 1937, str. 144.
11 l.es licaiix Draps, slr. 152.
Protiv simboličkog Zakona: nađomjestak Zakona

Na prvom je mjestu bijes protiv Simboličkoga. Ono je

ovdje predoeeno ikroz religiozme, para-religiozne i oudo-
redne institudije (Crkvu, sloibodno zidarstvo, Školu, In-
telektualnu elitu, Komunističku ideologiju, itd.); vrhu»
nac mu je u onome o čemu Celime halucinira i za što
zna da je temelj i isfcon tih institucija: u židovskom mo-
noteizmu. Pratimo li mjegove misaone asocijacije, Celi-
neov se antisemitizam — žestok, stereotipan, ali stra-
stven — jednostavmo javlja kao ispunjenje sasma laičko-
ga bijesa; antisemitizam je laički nazor koji ide sve do
kraja i koji će uz religiju koja mu je glavnii neprijatelj
zbrisati i sve nježine sporedne zasitupnike, apstrakciju,
um, pokvarenu vlast za koju smatra da oduzima mužev-
nost.
Na drugom mjcstu stoji pokušaj da se ovo simboličko
koje znači prisilu i lišavamje zamijeni đrugačijim, apso-
lutniim, potpunim, smiirujućim Zakonom. Na njega ee,
kao na mistioku pozitivnost, Celine kao fašističk.i ideo-
log usmjeriti svoje želje:

Postoji ideja koja vodi narode. Postoji zakon. On po-

lazi od ideje koja teži uvis prema apsolutnom misticiz-
mu, koja ide i dalje bez straha i programa. Ako krene
prema politici, to je kraj. Past će u blato i još niže, a
i mi zajedno s njom [ ...] Francuskoj je potrebna ideja,
čvrsto učenje, učenje tvrdo kao dijamant, još strašnije
od ostalih.18

Iznad politiike, ali ne zapostavljajući je, ova će mate■

rijalna postitivnost, kao potpuna, dodirljiva, umirujuća
i sretna supstancija, biti utjelovljena u Obitelji, Naciji,
Rasii, Tijelu.
Celine kao romanopisac, međutim, odviše ne istražuje
gnušanje koje djeluje u ovim ent'itetima. No, pisac pam-
fleta iih priželjkuje i pričiinja mu se kao da mogu bitii

18 Zabilježio Ivan-M. Sicard, L ’Hmancipation nationale, urednik

J. Doriot, od 21. studenog 1941.
potpuni, bez drugoga, bez prijetnje, bez heterogenosti;
hoee da se injihove razlike utope u nekakvoj međusobnoj
jednakosti koja ;se postiže listančanim poma'kom, jasnim
naglašavanjem, rečendčnim znaikom koji je prenosi dalje,
ali je ne prekida — kao kalk primamoga narcizma. Bez
Gospodara, u tom univerzumu ima Ritma; bez Drugoga,
on je Ples i Glazba; bez Boga, ima Stila. Nasuprot ter-
narnoj ekonomijii Transcendencije, Celine proglašava
imanentnost supstancije i smisla, prirodnog/rasnog/obi-
telj'Sikog i duhovnog, žensikog i muškog, života i smrti —
slavljenje Falusa koji se ne ihnenuje, ali se u čula upija
kao Ritam.
Trebalo bi ponovo naučiti plesati. Francuska je bila sret-
na sve do rigodonke. U tvornici se nikada neće plesati,
a isto se tako više nikada neće pjevati. Ako samo pje-
vamo i umiremo, prestajem o rađati djecu, zatvaramo se
u kino kako bismo zaboravili da postojimo . . .19
O, izvanredne li bezočnosti! Opkoljeni, vrtoglavo se okre-
ću oko sebe [ . . . ] Milost! Izvode tisuću đrskosti! Plešu
na vršcim a prstiju i poskakuju u stranu! Izruguju nam
se! Ta-ta-ta! . . . [ . . . ] kamo nas je dovela melodija . . . Po-
čnima s fa! Sve iščezava!. . . Još dva trilera! . . . Arabe-
ska! . . . K ratak prekid! Bože, evo ih! . . . F a . . . m i . . . re . . .
do . . . si! . . . Nebeski nas buntovnici očaravaju! Prezreni
za prezrene, i ništa zato!20

Celineov stil dokazuje đa je ispisivanje ovoga vilin-

skog svijeta, podvojena između ornoga što »još nije ne-
što« i onoga što »nije posve drugačije«, moguće. Uvje-
rava nas da se ova naslada zbog imanent/nosti takozva-
nog iprimarnog narc'izma može sublimirati u oznaoitelj
kojii je izmijenjen i desemantiziran dotle da se pretvara
u glazbu.21
S druge je strane pak nemoguće ne razumjeti oislobo-
di'tcljsku istinu ovoga poziva na ritam i radost, s onu
stranu sakatiteljsfcih prisila nekog društva kojim uprav-

" l . c s B c a u x D r a p s , str. 148.

J" I s l o , str. 221—222.
11 Usp. daljc, slr. 251.
Ijaju anoinotei'stički simbolizam te poliitiičke i zakonske
reperkusije.
Pa ipak, viliinska narav sti'la, kao i samovoljni sponta-
neizam, u sebi mose svoju vlastitu granicu: u istom onom
trenutku u kojem počinju težiti 'k izmicanju ispod te-
reta misaonog, etičkog ili zakomodavnog Jedinstva, po-
kazuje se da ih to čvrsto veže uz najsmrtomosniji pričin.
Porečena i uplašema želja za tim Jednim, kao i za Dru-
gim, pro’izvodi siimptom zatorne mržnje i prema jedno-
me I prema drugome.
Tada če se u figuri Židova, s jedne strane, usredoto-
oiti porečena ljubav koja se pretvoirila u mržnju prema
Nadmoći, a s druge, uporedo s tim, želja za onim što ita
nadmoć odstranjuje: za slabošću, supstamcijom naslade,
spolnošću obojenom ženstvom i smrću . . .
Antisemitlizam, radi ikojeg, dakle, i postoji tako fantaz-
mats'ki i ambivalentan objekt kao što je Židov, pred-
stavlja nekakvu parareligioznu tvorbu: on je sociološka
jeza, izravmo na povijesti, koju će vjernik, kao i nevjer-
niik, sebi priuštiti da bi oćutio zazomost. Možemo, pre-
ma tome, pretpostaviti da će antisemitizam na koji bu-
demo mailazili biti to žešći što bude veća nemoć dru-
štvenoga i/ilii simboliokoga koda pred razradom zazor-
nosti. Takav je u svakom slučaju položaj našega moder-
nog doba, a iz još osobnijih razloga, i Celineov položaj.
Ni-su li, barem u našem kultumom kragu, svi pokušaji
izlaska iz ograda judeo-kristijanizma jednostavnim po-
ziivanjem rna povratalk k onome što je on potisnuo (ri-
tmu, nagonu, ženskome, itd.) usmjereno prema istom
antisemitsikom prioinu kao što je Celineov? I to zato
što su se, kao što smo to pokušali ranije reći,22 iknjige
izabranog naroda na najodlučniji način smjestile na
onom ineodrživom vrhuncu ljudskosti ikao isimboličke
čiinjenice, Ijudskosti kakvu predstavlja zazornost.
U tom smislu Celineovi pamfletii predstavljaju onu pri-
znatu mahnitost iz koje se pomalja djelo koje se usuđuje

22 Usp. Sem iotika biblijskog a gnušanja, str. 117 i dalje.

zaći u mračne predjele na gramcama identiteta. Ako i
jest posrijedi mahnitost, kako na to ukazuje i isam Ce-
line,23 ovaj je antisemitizam mahnit kao što je to i svaki
antisamitizam oijom smo svakodnevnom otrcanošću
okruženi i čija nas nacistioka prekomjernost, odnosno
Celineovi povioi Ikoji su, sve u svemu, katarktioki, uzbu-
njuju u našoj želji za snom i nasladom.

B ra t. . .

Ka'kvi -su -to, dakle, pričini kod Celinea sažeti u židovsko-

me da se ono pretvara u obrazac svake mržnje, svake
želje, svaikoga straha od Simbo'ličkoga?
Najpri-je, budući da je svemoćan, Židov igra uiogu
junaka. Ne toliko uloigu oca koliko ulo-gu najmilijega,
izabranoga sina koji ima dstu vlast kao -i otac. Freu-d
je -tvrdio da je .svaki j-unak ocoubojica. Celine možda ne
id-e do toga -da pomišlja na takvo junaštvo, -premda ga
prešutno pretpostavlja kada smatra da je, mlmo svake
usporedbe, iznad ostalih sinova, »Židov više muškarac
n-ego drugi«.24
Taj je superiomi -brat kojem se zavidi po svojoj su-
štdini aktivan, suprotno Arijevčevoj »grotesknoj bezbriž-
nosti«.25 Poput Yubelblata iz Sitnica:

13 Ne samo što do kraja života nije izričito odustao od svog

antisemitizma (»uopće ništa ne poričem. . . ni najmanje ne mi-
jenjam mišljenje. . . jednostavno dopuštam malo sumnje, no tre-
bat će da mi drugi dokažu kako sam se prevario, a ne ja da
sam u pravu«, E ntretien avec A. Zbinden, La Pleiade, sv. II,
slr. 940), nego čak i kada pomišlja na izmirenje sa Židovima
»nc Obrana Židova, već Izm irenje s njima«, točno navodi), to
čiiii da bi propovijedao novi rasizam, što je odista stalna ideja
ini >.nje/ljubavi prema drugome: »Treba stvoriti nov rasizam
11;i binlnškim osnovama« (Pismo Hindusa od 10. kolovoza 1947,
l.'lli inr, str. 122).
M llit)',<ilclles pour un massacre, str. 270. Vrlo lucidnu analizu
t i lineova antisemitizma predlaže Catherine Francblin, »Celine
cl lcs jnil's« (magistarska radnja, neobjavljeno). Njome su na-
ilalimili sljedeći redovi.
” I s l n , slr. 128.
 On je strašan drm ator l ove . . . Ni minute p red ah a. . .
Obećavanje . . . Obećavanje . . . Laskanje u ž ur bi . . . Pobu-
đivanje revnosti ili mr ž n je . . . koje se zadržavaju, slabe,
gube se . . . Opet u pokretu! Kakav tam- tam. . . Stalno
na oprezu! T r č a n j e! . . . T rčanje unaokolo [ . . . ] piruete,
hitro izmicanje, trapez . . . potajni dogovori, tajanstvenost
i međunarodne obmane, takav je krhki Tubelblat.24256

Štoviše, Celine će se suprotstaviti općenito prihvaće-

noj ideji, smatrajući ga neustrašiviin: »Židov se nieega
ne b o ji.. .«,27 samo ako može postići svoj cilj, vlast: »Da
uvijeik samo on zapovijeda.«28
Zahvaljujući nadmoćii koja je posve analna (»njegova
je budućnost, njegov je novac«, Sitnice, str. 327), a sa-
stoji se u posjedovanju prvohitnog objekta, Židov sebi
osigurava postojanje, da bude sve li svugdje, totalizira-
jući svijet u nepomućenom jedinstvu pod njegovom ap-
solutnom kontrolom.
Svi su Židovi krabulje, travestiti, kameleoni, mijenjaju
ime kao što mijenjaju granice, čas se nazivaju Breton-
cima, Auvergnatima, Korzikancima, a drugi puta Turan-
dot, Duranđard, Cassouleti* . . . bilo kako . . . samo da za-
varava, da varljivo zvuči.29
Sposoban je za mimikriju, prokleti gad, već bi se odavno,
da nije njegove pohlepe, rastopio zbog tolikog pretapanja
u druge, ali ga pohlepa spašava, izmorio je sve rase, sve
muškarce, sve životinjc,’ zemlja je danas iznemogla [ . . . ]
svojom kenjažom stalno dosađuje svemiru, nebu, dragom

24 Isto, str. 102.

27 Les Beaux Draps, str. 136.
25 Isto, str. 141.
* Celine sebi zbilja daje maha. Ova su izmišljena prezimena
načinjena iskrivljavanjem poznatih imena ili naziva: Turandots
— prema Turandot, vlastitom imenu istočnjačke princeze iz
istoimene Puccinijeve opere koje je ovdje upotrijebljeno kao
prezime; Durandards — prema Durandal, imenu znamenitog Rol-
landova mača, preko asocijativne veze s dard što, doduše, znači
»bodež«, ali i »muško spolovilo«; Cassoulets — cassoulet je jelo
od graha, ali je očita i aluzija na Capulets (tal. Cappulletti),
jednu od zavađenih obitelji iz Romea i Julije. Op. prev.
29 Bagatelles, str. 127.
 Bogu, Zvijezdama, hoće sve, hoće još više, hoće naše
kosti, naša crijeva da ih kao viklere stavi za sabat, da
ih za poklade izvjesi kao zastave.30

Kao suzdržana osoba, 'kao nosilac tajne (»Židov je ta-

janstven, poinaša se kao luđinac . . ,«),31 ima neshvatljivu
moć. Njegova se sveprisutnost ne ograničuje na prostor,
on se ne nalazi samo na našim zemljama i u našoj koži,
kao nama najbliži, skoro isti kao i mi, netko koga ne
razlikujemo, kao kušnja identiteta: »ne znamo kako iz-
gledaju njihove njuške, 'kako bi mogle izgledati, ne po-
znajemo njihovo ponašanje«.32 Obuhvaća također ii cje-
lokupnost vremena, nasljednik je, potomailc, korisnik svo-
ga roda, nekakva plemstva ikoje mu jamči mogućnost
da ipoput novca gomila tradiciju ikao 'i dobira obiteljsike
i društvene skupine:

Svaki mali Židov, čim se rodi, u kolijevci nalazi sve mo-

gućnosti za lijepu karijeru .. ,33

Blagoslovljen ocem i plaćevno sposobnom obitelji, on

lukavo barata mrežom dnuštvene stvarnosti, a još je
bolje ako se uspije uvući u redove aristokracije. . .
Pa aipak, taj povlašteni položaj nema ništa zajedničko
s hladnom i veličanstvenom nadmoći svojstvenoj kla-
sičnoj vladavini. U antisemitskom pričinu, Židov ne iza-
ziva poštovaeje kao što se to dešava s očinskim autori-
tetom. Oivičen strahom, naprotiv potiče uzbuđenje što
ga izaziva suparništvo s bratom, te Arijevca koji se u
lo upušta odvlači u vatru zanijekane homoseksualne stra-
sii. Zapravo, taj izabrani brat odviše javno pokazuje
svoju slabost (Celine spominje njegov niski stas, crte
lica koje ukazuju na miješainje rasa, kad već izravno
iic spomiinje obrezani prepucij: »Lenjin, Warburg, Tro-
cki, Rotschild o svemu tome misle posve slično. Nema

l.cs Bvaux Draps, str. 142.

" Islo, str. 119.
” B u c .a tc llc s , str. 127.
11 Islo.
tu nii propucija razlike,* sve je to stapostotaii mariksi-
zam«),34 ambivalemtni manjak — koji je jednako i uzro-
kom suviška, pa čak i naslade — a da bismo mu se
samo tako pakorili ili prešli preko svega. Kako da uz-
maiknete pred bičem čije vam ponašanje pokazuje da
je omo emanacija Posvemašnjega, ako je ito>liko očito
slabo d razvratno? Predbacivat ćemo mu što je slab —
sm atrat oemo ga uziupatorom, na brzo ćemo priznati
da mu zamjeramo upravo zbog naslade. Kao da je on
onaj jedinstveni, tako različit od poganina, čije ozračje
proizlazi iz slabosti, to jest ne iz ponosna i potpuna ti-
jela, već iiz mjegova potoinjavanja Drugome.
Jezikom izravno seksualnog, homoseksualnog sado-ma-
zohizma, Celine ovom najmlilijem bratu predbacuje upra-
vo tu merazumljivu nasladu: »15 milijuna Židova će po-
jebati u dupe 500 milijuna Arijevaca.«35 »Baš se njemu
fućka za to, uživa, zašao je u godine, zabavlja se«,36 go-
voreći o Rooseveltu, no u datom kontekstu itakođer i
0 Židovu. »Židovi, kao afro-azijatski hibrid, sa četvrti-
nom ili polovinom cmaoke 'krvi i došljaoi s Bliskog isto-
ka, kao razuzdani bludnioi, nemaju što tražiti u ovoj
zemlji«;37 li'li pak ono pismo potpisano sa »Salvador Ži-
dovski« i upućeno »Celineu Odvratnom« u kojem izme-
đu ostaliih izmišljotina oitamo: »Ćifuti ti ga mogu met-
nuti u prkno, pa ako se hoćeš dati pojebati u dupe,
samo nas pozovi.«38 Antisemit koji se s time suočava
sveden je na ženski i mazohistički položaj, kao pasivni
1 ropski objekt ove naslade s kojim se agresivno i sa-
đistički postupa.

* U izvorniku: »pas un prepuce de difference«, što je zlobno,

ali duhovito načinjeno prema »pas un pouce de difference« (ni
mrvice razlike). Op. prev.
ML es B eaux Draps, str. 103.
35 Bagatelles, str. 127.
“ Les B eaux Draps, str. 31.
57 L’lScole des cadavres, str. 215.
38 Isto, str. 17.
 Ni priičin se židovske pnijetnje koja pritišee arijevski
svijet (»žiViTno usred židovs'kog fašiama«, Sitnice, str.
180), i to u doba kada, naprotiv, počiinju progoni Ži-
dova, drugaoije sne objašnjava i izravno proistječe iz
ovakva viđenja Židova kao biea posjedovanja, kao ema-
nacije Svega čime se naslađuje, a napose iz neposredne
seksualizaeije te naslade.

Tebi osobno ne čine ništa nažao?. . . — Idu mi na živ-

c e . . . !...! filcuju me da bi mi ga uvalili. . . dolaze pro-
cijeniti moju robu, svakog časa. . . svake minute . . . da bi
vidjeli koliko sam se smekšao, koliko sam popustio .. .39
Samo izvolite, ljubljeno moje čudovište! Odveć diskretni
mučitelji! U mojim očima odveć rijetka osobo! Oboža-
vam vas! Uslišajte mi sve želje! Mučite me čekanjem!
Vidite kako sam ucviljen! Protmuo od sreće na pomisao
da ću napokon još mnogo više trpjeti.. .40
Uvijek postoji tamo u kutu neki Židovoić, šćućuren i
podrugljiv, koji se filcuje. . . vreba na razrajcanog go-
ja . . . sada se ohrabrio, pa mu se približava . . . Videći
kako se predmet njegovog zanimanja uspalio . . . prelazi
rukom po onoj zgođnoj stvarčici!.. .41

U krešendu faratazmatske konstrukcije, Židov se onda

na kraju pretvara u despo'tsikog tiraniina kojem se, kod
Coliinea izričdto, a drugdje na više-matnje prijetvoran na-
či'n, podvrgava antisemitov analni erotizam. Celine sebe,
suočana s tim dmaginarinim agresorom, opisuje kao »du-
pedavca«, »ćifuti ti se poseru u gubicu«;42 često smatra
»<l<ybrog Arijevca [ . . . ] uviijek ispremnim da priušti svr-
šavaiije svom Židovu«.43
I’a ipak, a'ko i jest smatran posjednikom znanja o
nnsladii, Židov brižno pazi da (se) radi nje ne bi odviše
p o l r o š i o . On jc gospođar naslade, ali ne i njezin začet-
nliik, 'iiinjclnik. Taj se tiranski brat tako pakorava očin-

” Ihir.tilrllrs, s t r . 319.
*“ Isln. slr. 134.
“ /.<■•. Ilriiiiv l)raps, s l r . 1 24.
" l.'i'rnlr tlrs cu davres, s l r . 17.
" lr-. Hrnin Draps, s t r . 1 25.
skom zakonu fcoji pripada nad-ja i svladava nagone na-
suprot prirodnoj, djetinjoj, aniimalnoj, glazbenoj spon-
tamosti. Obuzet tjesfcobom da bii se mogao maleice pre-
pustiti »izravnoj ljudskosti«, Žiidov smjesta »udvostru-
ouje svoju tiraniju«.44 Vladajuoi nad svime, najprije svia-
dava samoga sebe zahvaljujući hladnom razumu koji mu
priječi pristup taientu. Prototip intelektualca, nekakav
superinitelektualac (maksimalna ise intelektualna frigid-
nost doseže kada ise desii da je sveuoiliišni profesor Ži-
dov, kao gosipodin Ben Montaigne, profesor u Krasnim
neprilikama) jest Židov koji nema sposobnoistd za umjet-
nost, ali je izumitelj ».taihnike« (koja oživotvoruje umjet-
nii svijet »šilieeva bez fcita! Mlitavih sfdnktera! Lažnih
sisa, svih gadarija i prevara«).45 Ako se bavi pisanjem,
oinda je, fcao i građamsfoi pisac, autor »krparija sastav-
ljenih od posudbi iz tuđih djela, stvari viđeniih foroz vje-
trobran . . . foroz odbojinik ili jedinostavno ukradenih iz
skrivenih dubina biblioteka . . .«46 Paistovjećein tako sa
Zakonom, s Nadmooi, s Apstrakoijom i s Domom, ne-
primjatno ee s položaja brata kojeg želimo i kojem za-
vidiimo iprijeći na položaj neosvojiva oca protdv kojeg
će bi'ti upereni ;svi oni vrlo edipovsfoi inapadi u njegovu
pisanju fooje, foao drugu stranu Zakona i Jezifoa, zabtd-
jeva Emociju i Glazbu.
Na ovoj granioi »mahnitosti«, antisemit sfoida kopre-
nu ®a svoga zainijekanog, ali snažnog vjerovanja u Ap-
soilut židovšfoe Religije, foao ireligije Oca :i Zakona: anti-
semit je njegov apsjednuti sluga, zao duh, »dibuk«, kako
ga naziivaju,47 koji a contrario donosd dokaz o vlasiti mo-
noteizma, te postaje injezinim sknptomom, promašajem,
zavddniikom. . . Da iii zbo.g toga, govoreći o toj reiigiji,
upotrebljava traumatska opća mjesta — kao što su
opća mjesta o zazornosti — koja ona, naprotiv, razra-

44 Bagatelles, str. 194.

45 Jsto, str. 177.
46 Isto, str. 166.
47 Usp. A. Manđel, »D’un Celine juif«, L’Herne, str. 386 i dalje.
đuje, subliimira ili mjima ovladava? A to, premda ne
predstavlja istinu o njoj, za .siubjekt bar sačinjava nje-
zin nesvjesni utjecaj.

.. . ili Zena

Ostaje nam sada da napravimo i treoi kora'k u izgrađi-

vanju ovoga antisemitskog diskursa, ustrašene želje pre-
ma prvorođenom bratu. Zar ovaj Židov ikojega se boji-
mo, ako uživa u tome da se ipotčini Zakonu Drugoga,
ako se podvrgava Drugome i iz toga izvlači svoju nad-
moć, ikao i svoju nasladu, ne preds.tavlja Očev objekt,
otpad, netkakvu njegovu ženu, zazonnost? Upravo zbog
toga nepodnošljivog spoja Jednoga i Drugoga, Zakona i
Naslade, onoga koji Jest i onoga koji Ima, Židov se pre-
tvara u prijetnju. Tada će antisemitski pričin ovaj ob-
jekt, da bi se od njega obranio, prognaiti na mjesto za-,
zomoga. Židov: spoj otpada i predmeta želje, mrtvoga
tijela i života, fekalnosti i užitka, uboj’ite agresivnosti
li moći koja najviše smiruje — »Ta što znadem?« Zna-1
dem da onda valja »židovati ili umrijeti!« . . . instink-
livno i tvrdoglavo!48 Židov se pretvara u ženski element,
uzdignut do stupnja nadmoćd, u izopaeenog gospodara,
u ambivalentnu osobu, u granicu na kojoj se gube stro-
go zacrtane međe jzmeđu istoga i drugoga, subjekta i
olrjek'la, pa čak i dalje, između unutra i izvana. Dakle,
u ptedmet straha i opčinjenoisti. U samu zazornost. Za-
/oiau je: prljav, truo. A ja isam, zato što se s njim
poisiovjeoujem, što želim njegov bratskli i smrtonoisni
/;ij-1■Ijaj u kojem ću izgubiti svoje međe, sveden na istu
lii /a/ornost, fekaliziranu, feminiziranu, pasiviziranu tru-
Irž "('eli'iie Odvratni«.

| | |iii javi papan, danguba [ ...] Nastao iz Mojsijevog

ilii ka, di/.i svoj položaj superluksuzne kakice, druguje
-.1111n> •. dmgim posrancima u Mojsiju, u Vječnome! A
•.. n n o jc imlcž, truljenje. Samo je jedna stvar autentična

" /.(". Ih'iiin Draps, str. 57.

 u toj njegovoj poganoj suštini, a to je njegova mržnja
prem a nama, njegov prezir, njegovo bijesno nastojanje
da nas gurne što niže u zajedničku grobnu jamu.49

Arijevac 'kojii nema simboličku moč kakvu dma Židov

samo je »pokusno meso«, »meso u stanju truljenja«.50
Repu'blika je »zahvaćena gangrenom«, Židovi od nje uspi-
jevaju otrgnuti samo »gnojave komadiće mesa«, »po-
slastice«, ostatke leša«.51 Daleko smo ovdje od Louiisa
XIV ili Louiisa XV s kojim se Celine uspoređuje kada
u jeđnorn razgovoru nakon rata pokušava opravdati, pa
čak i kritizirati svoj antisemitizam (»Ali utoliko što su
[Židovi] sačinjavali sektu, poput Templara ili janseni-
sta, bio sam jednako izričit kao i Louis XIV [ . . . ] i
Louis XV u progonu jezuirta. . . Onda je to tako, zar ne:
ponio sam se kao Louis XV tili Lou'is XIV, a to je očito
veliika grešika«).52 Osim ako ta megalomanija, kao i samo
Veličaostvo, ne predsitavilja konačnu fcrinku iza koje se
prikriva prazan, ruševan zamak identiteta u krizi, gnji-
loga, neoistog identiteta. . .
Antisemit se ne vara: židovsibi monoteizam nije samo
najtvrdokorniji piriistalica Jedlinstvenosti Zakona i Sim-
boličkoga. Oin također, uz maksimum uvjerenosti, ali
kao zamjenu za nju, nosi biljeg ove majčinske, ženske
ili pogansike isupstancije. Ako se neusporedivom snagom
i ođvoji od njezine surove prisutnosti, isto je tako bez
zadovoljstva prihvaća kao svoj dio. A vjerojatno upravo
ta prisutnost, koja je drugačije, a svejedno prihvaćena,
monoteisitičkom subjektu daje snagu izopačena bića. Sve
u svemu, upravo se kao takmičenje s biblijskim gnuša-
njem, a još više s proročkim điskursom, na granicama
identiteta smješta pisanje kada se sučeli sa zazornošću.
Celine se ipoziva na biblijske tekstove, spominje proroke,
diže glas protiv njih. U svom će tekstu, međutim, za-

49 Isto , str. 113.

50 Bagatelles, str. 316.
51 L ’B cole d es cadavres, str. 30.
52 Entretien avec A. Zbinden, La Pleiađc, sv. II, str. 939.
vidno, a svcjedno drugaoije, pnigrliti njihov put. Naime,
postavi li se kao prorok, nedostaje mu Zakon; zazorno-
sti koju on dovodi na pozomiou neće, suprotno zazi-
ranju pnoroka, biti predaha ni u čije Ime; o;na će ise
samo uklopiti u vilinski svijet, i to ne neki drugi put,
već ovdje i sada, u tekstu. Ako se i Celine, poput ski-
talačkoga naroda — nakon utvrđivanja činjenice o za-
zornosti koja je inherentna govornom biću — prihvaća
putovanja, za romanopisca se radi o putovanju bez ci-
Ija, bez vjere, na kraj n o ć i. . . Pa ipak, kako da ne vi-
dimo da za Cćlinea upravo Pisanje, Stil, zauzimaju mje-
sito što ga je pomračenje Boga, Cilja, Vjere Oistavilo
praznim? Ostaje nam da prooitamo kako to pismo, ona-
kvo kakvim ga Celine razumije i kako ga primjenjuje,
ne samo zamjenjuje, nego i premješta, te prema tome i
modificira transcendenciju, i mijenja subjektivnost koja
se u tim okvirdma kreće.
10

N a početku i be^ svrsetka ...

Znate da je u Svetom pismu zapisano:
»U početku bijaše Riječ.« Ne! u poče-
tku je bilo uzbuđenje. Riječ je došla
kasnije da bi nadomjestila uzbuđenje,
kao što kas nadomješta galop, za ko-
nja je galop prirodni zakon, na kas ga
prisiljavamo. Izvukli smo čovjeka iz
emotivne poezije da bismo ga natje-
rali u dijalektiku, to jest u trabunja-
nje, zar ne?
Govori vam Louis-Ferđinanđ Celine,
La Pleiade, sv. II.

Od temelja do zvuka

Prepustimo li ise odjeku Celineova teksta, pročitamo li

njegove izjave spisateljskoga vjerovanja, otkrit čemo,
na kraju ove noći povijesnili izvještaja i raspri, Celinea
kao sti'lista.
Nisam čovjek s idejama. Ja sam čovjek sa stilom. Svi
se, zbilja, zaustavljaju pred stilom, a nikome taj štos ne
uspijeva. Zato što je to vrlo težak posao. Sastoji se u
tome da rečenice uhvatite, govorio sam vam o tome, tako
što ćete ih natjerati da iskoče iz vlastite kože.. .l
Na kraju ili na početku? Kao nesumnjivo metafizičko,
ovo pitanje zaokupJja Celinea, i to upravo u vezi s nje-
govim sukobl j avan j em s jezilkom.
Njegov je »posao« borba, ako li vee ne puna mržnje,
a ono bar puna opeinjenosti i ljubavi, s materin&kim
jezikom. Sa i protiv, još dalje, kroz njcga, još niže ili

1 L.-F. Celine vous parie, slr. 934.

iznad? Cćlinc nastojd jeziik odvojiiti od njega samoga,
podvojiti ga i istisnuti »ali veoma lagano! Oh, veoma la-
gano! Zato što eete, ako budete nespretno postopalii,
počiniti nekakvu nesmoitreinoist, pravu nesmotrenost.«2
Ovo je Ijubavno dodirivainje u suštliini zamišljeno kao si-
lazak prema skrivenoj nutrini, zaikopanoj autentičnosti.
U tome je za Celimea neiskaziva dstina uzbuđenja, u tome
je ona pra/.nina koju ponekad označava i na manje pri-
rodan ili sadržajan načiiin, a u 'kojoj ise tkaju ritam glazbe
ilii pofcreti plesa. Posilušajmo inajpirije njegovo obožava-
nje franouslkoga, i to u istom onom trenutku kada ga
pokušava »natjeratii da iz kože iskoči«:

Ah, kako ćemo tamo zajedno biti sretni! Na tisuće i ti-

suće! Jeđni ćemo s drugima govoriti francuski! Radost!
Radost! Radost! Kako ćemo se grliti! Priznajem svoj
jedini porok: franouska riječ! / Krvniku koji bi sa mnom
govorio francuski skoro bih sve oprostio . . . toliko mrzim
strane jezike! Kakvih li sve ima nevjerojatnih nemuš.tih
govora! Kakvog li natucanja!3
Francuski je jezik kraljevski jezik! A koliko li je posranih
nemuštih govora o'ko njega!4
Mrzim engleski [ . . . ] Unatoč svemu što mi je Francuska
učinila, ne mogu se odvojiti od francuskog jezika. Njegov
sam zarobljenik. Ne mogu ga se osloboditi.5

Ova zaljubljeniička pripadnost tjera onoga tiko piše

im siilazak što ga on ne zamišlja kao dodatak ili stva-
l ain je, već posve jedinostavno kao otkrivenje: posriijedi
jc li/.iio.šonje temelja na površdnu, dovođenje emotivnog
iclonlflc'la do oznaoiteljske pojavnositi, dskustva živaca
i I>ik >,l<»pi je do drušitvenog ugovora li komunikacije.

I’iiivu n kav.ši, ništa ne stvaram — čistim nekakvu skri-

vi iin mi ilal ju, kip zakopan u glini — [ ...] Sve je već
l/v.ni i Dvji-ka zapisano u zraku.6

‘ l-ln, -.1r. 'P.k

' / iVMr, I, slr. 95.
' /■•/.). -.11. 154.
I‘u•i u -11 Miiiiiiicni, L ' l l c r n e , str. 262.
I'i iiiiii 11iiu111sii oil 15. prosincn 1947, L ' l l c m e , str. 130.
 Prooitajmo i ovu definiciju stdla kao ikulta temelja,
kao uskrsnuća iz emotivinoga, materin'slkoga ponora, iz
samoga jezika: »U moj emotivni metro! Ništa ne ostav-
ljam na površini.«7 Ili pa'k nešto više naturaldstički:
Ne samo u njegovu uhu! . . . N e!. . . U skrovitosti njego-
vih živaca! Usred njegova živčanog sustava! U mjegovoj
vlastitoj glavi.8

A to, dotjerano do paroksizma, poprima naglaisak na-

opakoga rasizma:
Politika, govori, bljezgarije! . . . Samo je jedna istina: bio-
loška! . . . Kroz pola stoljeća, možda i ranije, Francuska
će po rubovima biti žuta i crn a.. .9

Vrtoglavica kojoj se Celine prepušta i na koju se pri-

siljava da bi zahvatio emocdju 'koja dolazi iz nutrine
predstavlja u njegovim oeima temeljnu istinu pisanja.
Ta ga vrtoglavica vodi do kraja nekakva izazova zazor-
nosti: samo joj tako može, nadjene li joj ime, omogu-
ćiitd postojanje i prevladavati je. »Vulgarnost« i »seksu-
alnost« isu samo stupnjevi na putu prema tom jkrajnjem
razotkrivanju označitelja; na kiraju krajeva, te teme nii-
su nimalo važne:
Ni vulgarnost ni seksualnost nemaju što tražiti u ovoj
priči — to su samo pomoćna sredstva.10

Osnovni je naum da se
jeziku vrati njegova osjetljivost, da više podrhtava od
uzbuđenja, a manje umuje — TO JE BIO MOJ C ILJ . . . n
Premda se ta potraga za emotivnim temeljem izriče
u okvirima sadržajnoga uranjanja u »samu skrovitost
stvari«, Celineu je prvome jasno da samo melodija raz-I

I E ntretiens avec le p rofesseu r Y, str. 104.

* Isto, str. 122.
9 Rigodon, str. 797.
10 Pismo Hindusu od 15. svibnja 1947, L'Herne, str. 113.
II Isto.
otkriva, pa čak i nosi u sebi, ovu zakopanu skrovitost.
Kult uzbuđenja tako prelazi u slavljenje zvuka:

To ne ide ako u misao ne utisnete stanoviti melodiozni,

melodični izraz, neku vodilicu [ ...] mali harmonijski
podvig.12
Poznajem glazbu koja dolazi iz dubine stvari. — Znao
bih da li valja navesti aligatore da plešu na svirku Panove
svirale.13
. . . tako da se, kada to jednom napišete, čitatelju ČINI
da mu šapćete na uho.14

Upravo na tom mjestu gdje se emocija preobrađa u

zvuk, na ispoju lizmeđu tijela i jezika, u ikatastrofalnom
prefclapanju lizmeđu jednoga i drugoga, tada iskrsava
»moja velika protivnica, svirka«:

U meni su orgulje Svemira ! . . . ! Šljakam na operi o

potopu! . . . Vrata pakla u uhu su malen ništavan atom.15

No, u stvarnosti se taj pomak uzbuđenja prema glazfbi

i muzici u ikrajnjoj liniji završava prazninom. Na zavr-
šetku se, na kraju putovanja tako razotkriva potpuni
put što ga je prešla promjena jezika u stil na poticaj
neisfcazivog alteriteta koji je u početku strastven, zatim
postaje iritmičan, prije no što će se isprazniti:

Dobro se osjećam samo u prisutnosti potpuno ničega,

praznine.16

Ispisivanje mržnje

Prijc no što će doseći to pražnjenje, a možda i upravo

/alo da bi do mjega dospjela, uzbuđenje se, da bi bilo
razninlj'ivije, počinje služiti pučkim jezikom odnosno,
ikada olvorcno priznaje mržnju, argotom.

" ts tn , str. 112.

" l ’is in o H in d u s u od 30. o ž u jk a 1947, L 'H e r n e , s tr. 110.
" 1‘ism o T-Iin d u su od 15. s v ib n ja 1947, L ’H e r n e , s t r . 112.
" M o rt a c r e c lit, s t r . 525— 526.
'* l ’ ism o H in d u s u od 29. s v ib n ja 1947, L ’H e r n e , s t r . 113.
 Argot je jezik mržnje koji će krasno oboriti čitatelja. . .
Uništiti ga! . . . Vama na milost i nemilost! . . . Fras đe ga
udariti! .. P

Argotski je leksik, po svojoj čudnovatosti, pa čak i

silovitastii, a napoise zaito štto ga aitatelj uvijek ne razu-
mije, svakako korjenito sredstvo razdvajanja, odbaciva-
nja, te ina kraju krajeva i mržtnje. Argot stvara mutnost
slike, gotovo semantiokii rez unutar iskaza koje nagla-
šava i irliitmizira, no prije svega ovu prazninu približava
smislu na koji cilja Celine.
Raznovrsnije je, a u semantičkom i melodijskom smi-
slu ii iglazbenije, »govorno« rješenje uzbuđenja. Valja na-
glasiti da Celineov populiizam nije znak samo ideološke
pripadnosti: on je lakođer i stilistička strategija. Popu-
lizam samom označitelju onnogućuje da bude nosiocem
onog suviška uzbuđenja oijem očitovanju u jezičnom po-
retku Celiime teži. Tako, kada ise diže protiv »ideja«, to
čiinii da bi omoguoio »uzbuđenje iz govornoga jezika da
se poikaže kroz ipisanu rijee«;1718 uzbuđenje se može za-
hvatiti i prenijeti isamo kroz govorni jezik«;19 »uzbuđe-
nje se susreće samo u govornom jeziku«.20 Pa čak ako
»u isitvairnositi li nema imnogo bljeskova u govomom jezi-
ku«, »nastojim ih uhvatiti. . . [. . .] Stvaram trust živih
dijamanata govornoga jezika«.21
Celineov naum da omogući prijelaz govornoga u pisa-
nu riječ tako postaje mjesto gdje se susreću tematski,
ideološ'fci angažman i iskaz kojemu je oilj podvrgavanje
logičke ili gramatičke dominante pisanoga jezika. Nasil-
no vraćanje (kao »sekundami oblikovni sustav«, relkli bi
semiotičari) onoga što za njega predstavlja uzbuđenje
i što se u jeziku abilježava meogostrukošću prozodiijsikih
i retoiičkih positulpaka dovršava to pođvrgavainje, taj
obrat.

17 E n t r e t i e n s a v e c le p r o f e s s e u r Y , s t r . 72.
18 I s t o , s t r . 23.
19 I s t o , s t r . 28.
29 I s t o , s t r . 35.
21 P is m o H in d u s u od 17. lis to p a d a 1947, L ’H e r n e , s tr. 128.
 Ta-kva strategija iskaza oeevidno povlači za sobom
duboke preobrazbe sintakse. Njihova su značajka u Ce-
lineovu jeziiku dva temeljna postupka: segmentacija re-
čenice (uz prebacivanje na njezin početaik iii kraj), svoj-
stvena prvim romanima; te siiintafcsičfco izostavijanje, fco-
je se više lili manje uspješino može nadopundti, a javlja
se u njegovim posllijednjdm iromanima. Talko 'se Celineova
glazba sfclada zahvaljujući ra'du na sinitaiksi: Celine se
kao glazbeinlifc otfcriva fcao speoijaiist za govorni jezifc,
gramat'ičar koji divno izmiruje melodiju s iogikom.

Segmentacija: intonacija, sintaksa, subjektivnost

Posiebnu, »ipuafcu« segmentaciju Celineove rečenice za-

pazio j e i prokomentirao Leo Spitzer.22 Posrijedi j e s je c -
kanije sintaksiiičke jedimice uz preimještanje jednog od nje-
zinih sais'tavniih dijelova na početak lild na kraj rečenice.
Posiljedica je toga preobrazba m'odulacije rečenične me-
l'odije, koja je inaoe normaino isilazna, u intonaciju sa
dva središta. Primjeri za to su bezbrojni u prvim Ce-
Idineovim romanima, a posebno u Putovanju.

Je v e n a is de d e c o u v r ir la g u e rre to u t e n t ie r e . . . Fa ut
e tre a p e u p re s s e u l d e v a n t e lle com m e je l ’e ta is a ce
m o m e n t- la pour b ie n la v o ir, la vach e, en fa c e et en
p r o fil.
( M a lo p r ije sa m od šu b a o t k r io ra t u n je g o v o j p o tp u n o -
s t i... V a lja s t a j a t i g o to v o sa m p re d n jim , kao š to sa m
s ta ja o ja u o n o m č a su , z a to d a ga d o b ro v i d i š , t u m r c in u ,
u lic e i i z p r o f i la . — I , s t r . 21— 2 2 )
D ti c h a g r i n e n f in l u i e t a it v e n u t o u t a u b o u t d e s m o ts ,
e lle n ’a v a it pas l ’a i r de s a v o ir q u ’en f a ir e du c h a g r in ,
c lle e s s a y a it de se le m o u c h e r, m a is i l l u i r e v e n a it, s o n
c h a g r i n , d a n s la g o rg e e t d e s la r m e s avec, e t e lle re c o m -
m e n g a it.
(B o l ju je s p o p a la n a jz a d n a s a m o m iz m a k u r ij e č i , č in ilo
se k a o d a n e z n a š t o b i za p o č e la s to m tu g o m , p o k u š a v a la
ju je u s e k n u t i, a li ta n je z in a b o l v ra ć a la j o j se u ž đ r ij e lo
i s u z e s n jo m , le b i p o č in ja la iz n o v a . — - I I , s t r . 55)

11 » U n e h a b ilu đ e de s l yl e, le ra p p e l chez C e line «, u L e F r a n -

C<iis m odern e, I I I , l lR 5 , p o n o v lje n o u L ’H e r n e , s t r . 443— 451.
 Izdvojend sastavni dio iskaza u prvom slučaju preba-
čen je otraga (»la vache«), dok je u drugoj rečenici naj-
prije prebačen naprijed (»du chagrin«). Taj je izdvojeni
element u iskazu predočen anaforičkim clementom (»la
voir la vache«; »qu’en faire du chagrin«; »in lui revenait,
son chagrin«), U ovim siučajevima ponavljanja, izdvo-
jeni sastavni dio samo po sebi nema u iskazu nikakve
određene sintaksičke furiikcije.
Kad bismo dnugačije analizirali ite iste iskaze, ne kao
sintalksičke strukture, već kao poruke u procesu iiska-
zivanja između govomoga subjekta i njegova sugovor-
nika, ustanovili bismo da je cilj ovoga izdvajanja tema-
tiziranje premještenog elementa koji onda ne dobiva sta-
tus teme (to jest onoga o čemu govomik govoni), nego
emfatiziranu remu (to jest obavijest 'koja se na tu temu
odnosi). U takvoj s-u konstrukciji la vache i chagrin
nosiioci glavne obavijesti, bitne ponuke na kojoj isba-
zivač inzistira. S tog je gledišta izdvojenii element stoga
desintaksiziran.23
Ukratko, obavijesna je jezgra raznim postupcima iz-
dvajanja emfatizirana na uštrb normativne sintaksičke
stnukture. Kao da logika poruke (tema / rema, podatak /
/ dodatak, topika / komentar, dano / novo, itd.) u kraj-
njoj lliniji oblikuje logiku sintakse (subjekt-glagol-objekt).
Zapravo, završni obris reme (prema dvjema mogućim
modalnostima: asertomoj dli upitnoj) upozorava na to
da se upravo u njemu na najdublji način oči'tuje mo-
dalnost iskazivanja. Prevaga je tog obrisa, uz podjelu
tema / rema, osobito u učenju sintakse kod djece, od-
nosno u uzbuđenom, olabavljenom govom svakodnev-
noga ili pučkoga diskursa, dodatan do'kaz za činjenicu

23 U s p . u v e z i sa se g m e n ta c ijo m su v re m e n o g fra n c u s k o g je zik a ,

Je an P e r r o t , » F o n c tio n s sy n ta x iq u e , e n o n c ia tio n , in fo rm a tio n « ,
u B S L P , 73 (1978) I , s t r . 85— 101; kao i M a rio R o s s i, » L ’intona -
t io n e t la tro is ie m e a rtic u la tio n « , u B S L P , 72 (1977) I , s t r . 55—
— 68; Claude Hagege, » In to n a tio n , fo n c tio n s sy n ta x iq u e , u n i-
v e rsa u x « , u B S L P , 72 (1977), s t r . 1— 47.
da je on organizator dubljeg iskaza no što su sinlaksičke
struikturacije.24
Jedan drugi Celineov izraz odaje analogne operaeije.
Rijač je o pomoenoj reoenioi »c’est« iza koje islijedii ili
ne islijedi qui/que: francuski se ovim sredstvom služi
da bi, iputem identifikacijskoga predikata, sintaksizirao
posebnu vrijedtnost poruke koja na emfatički načiin oda-
bire jedan od svojih sastavmih dijelova.25 Tako, kod Ce-
linea: »C'est lb!ien mieux paye et plus artis'te les choeurs
qua la figuration simple«. »C’esit« identifićiira i emfati-
zira čitav predikat »bien mieux paye et plus artiste«); u
isto vrijeme subjektni sastavni dio »les choeurs«, zbog
emfaze usmjerene na predilkat, biva izdvojen, ali oda-
bran u odnosu prema »la figuration simple«. Strogo sin-
taksička analiza ne bi mogla predočiti talkav izraz: tre-
balo bi posve očevfidno uzeti u obzir emotivnu i logičku
namjeru govornoiga subjekta koji unosi neku dublju lo-
giku u uobiičajenu sintaksičku stm kturu subjekt/predi-
kat. Isto tako: »C’est tres comprehensible les gens qui
cherchent đu boulot«. Pomoćna reoenica »c/est« ovdje
uvodi globalni predikat »tres comprehensible« koji se
odnosi na »les gens qufi cherchent du boulot«. Odredbe-
nica ovdje stojfi prije određenoga, obavijest (ili rema)
dolazi prije objekta (ili terne).
Ovo preoblikovanje normativne sintakse približuje
govornu rečenicu (i Celineovu rečenicu) pojedinim jezi-
cfima u fcojima je normalini sintaksički red odredbenica/
određeno (na primjer, mađarski, fclasični fcineski). Ti je-
ziioi teže fc itome da prvenstvo daju glavnoj obavijesti, a
me manje obavijesnom elementu, i'li pafc, dmgirn riječi-
ma, radije fcoriste shemu rema/nafcnadno spomdnjanje
od sheme tem a/rem a.
Ovaj se izričaj što ga je Spitzer nazvao »binamim
'izmičajem«, đafcle, objašnjava prevlašću logike poruke

” U sp . [. Fo n a g v, »Prćla ng a g e et re g re s s io n s s y n ta x iq u e « , u
l.iiinua 36 (1975), s tr. 163—208.
" Usp. . . I’i'rio t, m iv. d j.
1
 ili iskazivanja (pri čemu se u obzir uzima namjera ili
želja govornoga, subjekta u činu komunikaeije) nad lo-
gikom iskaza (uz Ikoju u ifrancuskome ide tafcozvana nor-
mativna simtalksa S-G-O). Ističe se, oisim po segmentaciji,
preponjranju, izdvajanju ili naknadnom spominjanju, i
po uzastopnim usponima intonacijske krivulje koja, da-
leko od toga da se umiri u »klasičnom« silasku, na sva-
koj graniai između teme i reme, supposituma i apposi-
tuma, lagano zasitaje, poidižuoi se potpuno ili isamo na-
poila. Isliod je itoga ovaj uglavnom biinami, a u duljim
rečenicama često 'ispirekidani ritiam Celineova izraza.
Uooit čemo da se ti prekidi pridodaju prekidima na koje
upozoravaju zarezi: kao da se Celine, s obzirom na inter-
punkciju, uz pomoć »pučke« segmentacije laća dodatnih
sredsitava da bi u svojoj rečenioi stvorio isjeckanost, ri-
tam, glazbu. »A cote d'Alcide, / rien qu’un mufle dm-
puissant / moi, epais, et vain / j etais, pas tranquiMe du
tout / j'etais.« »Le printemps qu'ils / les oiseaux / ne
revarront jamais dans leuns cages, aupres des cabinets,
qui isont tous groupes / les cabinets, la, dans le fond de
I’omlbre . . . « Na s.vaki se znalk (/) javlja lagana nesigur-
nost, ikoja je manje od initerpunkcijskoga znaka, a više
od jednostavnoga povezivanja, a koja Celineovu tekstu
daje onaj osobiiti drhtaj bojern su konotaoije glazba ili
skrovitost, ukratko željeno, seksualno . . .
Kakva Ibi, najzad, mogla biti ipsihološka vrijednost
ovakve tehniike? Spitzer primjeouje da preponirana oba-
vijest svjedoči o prevelikom samopouzdanju ili o pre-
cjenjivanju sugovorndka, dok nalknadno spomiinjanje iz-
dvojenoga sastavnog dijela upozorava na ispravljanje,
dodatnu obavijest koja je neophodna zbog toga što se
ono što je bilo rečeno ne razumije samo po isebi. Iz toga
zaključuje: »Dviije suprotne sile koje se bore u segmen-
tiranoj 'rečenici kod ovoga su autora povjerenje u sebe
i nihiilističko samopromatranje.«26 Postoji kod Celinea
nefco krzmanje da naglo, brzo i dmpulzivno pred drugim

26 L 'H e r n e , s t r . 449.
pripovijeda o sebi. Naknadno je spominjanje kao suvi-
šak jasnoće određeino isviješću o tuđem postojanju, a
ona, daible, uvodii segmentaoiju. Govorni subjekt, sve u
svemu, u ovom tipu rećenica zauzima dva mjesta: mje-
sto svoga vlastilog identiiteta (tu ide ravno prema oba-
vijesti, prema remi) i mjesto objektivnog izražavanja
radi drugoga (kada ponavlja, ponovno spominje, obja-
šinjava). Prednost je ovakva psihološ'kog tumaeenja u
tome što osvjetljuje pojedine Bahttinove stavove o dija-
logizmu, svojstvenom pojedinim romanesknim iskazima,
osobito kod Dostojevs'kog.27
Mi ćemo, naprotiv, povesti računa o prevladavanju
ovog ikonstrukcijs'kog tipa (reima/tema) u prvim fazama
učenja sintaikse kod djeoe.28 Naime, taj se istodabno -in-
tonaaijsiki i logički binom podudara s itemeljnom etapom
u ustanovljenju subjelkta: s njegovom autonomizacijom
u odnosu spram drugoga, s ustanovljenjem njegova vla-
stitog identiteta- Ako nd što su ga proučavali F-reud ii R.
Spiitzer obilježav-a čovjekov pristup simboličkome, te
usporednom ifazlučivanju između načela užitka i načela
stvarnosti, moguće je pomislit-i da binarizam ponuke
(rema/tema i obmuto) predstavlja ikorak dalje, temelj.ni
koraik u simboličkom usvajanju negativizma, odbaoiva-
nja, nagona smrti. Čak i odilučan korak, jer i prije
ustanovljenja 'sinitaksičke struktore, zahvaljujuei tom bi-
narizmu poruke, isubjebt ne irazliikuje samo užitak i istvar-
nosit, već se iposve priibliižava tom bolinom i, sve u -svemu,
nemogućem razlučivanju, te tvrdi: »gov-orim uz pretpo-
stavku« i »govorim uz izrioito objašnjenje«, to jest: »go-
vorim o onome do čega mi je stalo« i »govorim da bih
bi-o jasain«, ili pak: »govoiiim ono što mi se s-viđa« i
»govorim radi tebe, radi nas, da bismo se razumjeli«.
Binarnom se porulkom, daikle, ostvaruje pomak od ja-
užitlka do- ti s'ugovoirniilka i do bezličnoga mi (fr. on) da
bi ise ustanovila prava uniiverzalna sintaksa. Na -taj se

Jl Usp. M. Bnlitin, l’oclika Dostojevskog, nav. đj.

J" IJsp. .!. Fonaj.;y, nav. tlj.
 način rađa subjekt isikazivanja. Upravo prisjećajući se
ovoga puta, on nalazi, ako vee ne svoj dzvor, a ono svoju
izvornosit. »Govornim« se Celineovim pismom obavlja
takvo prisjećanje.
Važna, integratorska a logičko-sintaksička uloga koju
ovdje dgra iintonaćija potvrđuje hipotezu o arhaičnoj
strukturi. Zapravo, intonacija se, prema najnovijim istra-
}živanj.ima, istovremeno poikazuje kao signal uzbuđenostii
bliske nagonima i kao siintaiksiičbi organazator koji veo-
ma rano nastupa i veoma duboko zadire. Ona dopušta
da se, prije ustanovljenja čvrstih sintaksičkih kategorija,
a i u slučaju dvo9misleno sti, identificira prava semanti-
čko-logička vrijednost sastavnih diijeilova.29 Nalazeći se
na nelki načiln azmeđu dva reda, emotivnog i sirataksiičkog,
intonacija sačinjava jezioni sustav prije no što se on
izričito pojavi ikao talkav. Prije no što će se naći u svom
iskazu, subjeikit se očituje u intonacijskom obnisu svog
iskazivainja, a ta je prednost u vremenu isto tolilko logi-
čna koliiko i feronološka.
Ne bii, međutim, trebalo zaključiti da stil u fcojem
najvažn'ije mjesto dma intonaoija kao faktor loigičke i
sintaksiioke arganlizacije, te u 'kojem istrukturu poruke
(tem a/rem a i obrnuto) prevladava nad strukturom reče-
nioe (S-G-O), odgovara pukoj regresiji isikazivača prema
faza 'djetinjstva ilii fazi regiistra nekog to. Kada se Ikod
ođrasle osobe ponovo jave u upotrebi diskursa, na pri-
mjer u pučkom govoru, a snapose s namjerom u Celineo-
vu stilu, takve strategije ne funkcioniraju s ovu, već s
onu stranu smtaksičkdh operacija; nije riječ o nekom
t »manje« nego o nekom »više« od sintakse. Ta sintaksička
] sposobnost koja je već ovdje i na koju se nadodaju
'•»regresivne« strategije može biti tek 'kompetencija (koja
nije nužno izražena u performansi) pučkih govormlka.
Ona je, inaproitiv, aktualiziirana, prisutna i djelotvoirna
kod pisca kao što je Celine za kojega »pučko ponašanje«
znači umješnost, odredbu pisma, ishod strastvenoga ra-

” U s p . gore navedene ra d o v e R o s s ija , Hagegea, itd.

 da uz pomoć sintakse ii kroz nju da bi natjerao »reeenice
da maloice ds'kooe iz vlastite kože«. »Dosta s reoenjicama
koje ništa ne ikazuju, dijete«, kao da je poruka Celineova
djeda, glasovita retoričara, prema onome što o njemu
kaže unuk u Guignol’s Bandu. »Rijeeima uspješno sli-
jeddm uzbuđenje, ne ostavljam mu vremena da se zao-
djene u irečenice.«30 No, taj bijeg od rečenice, sve u
svemu, predstavlja nadsintaksizam. Postupci iskazivanja,
obično potisnuti, kroz koje subjelkt i sugovornik u svo-
joj borbi i uzajamnom općinjavanju nalaze logieka (te-
m a/rem a), prostorna (stavljanje naprijed, izdvajanje) i
intonaoijska sredstva da bi ise očitovali u iskazu, doiaze
ovdje kao nađgradnja sintaksiičkih operaoija. Uzbuđenje
koje Celine toliko voli ne iskazuje se drugačije dolii ikroz
Ipovratak potisnutih istrategija iskazivanja koje se prido-
idaju normativnoj sintaksi i sačinjavaju složeni mentalni
I stroj u kojem se isprepleću dva programa (iskazivanje i
iskaz), upravo kao što fclavirSka melodija proizlazi iz
zajedničke svirke obiiju rulku . . .

Izostavljanje: tri točke i prekiđanje

U posljednjim romanima, Od jednoga dvorca drugi, Sje-

ver i Rigodonka, Celineova rečenica, mađa zadržava go-
vome izričaje iz prvih romana, nadasve zapanjuje svojim
lakonizmom. Glasovite juskličrtik,, već
poznati iz ranijih tefcstova, ovdje su još češći i potvrđuju
se 'kao vanjsfci biljeg isjeokanoiga ritma, sintafcsičkog i
logičkog izostavljanja. Mainje izrazita u Od jednoga đvor-
ca drugi, ta je eliptionost, nesumnjivo u vezi s apofca-
liptičkom i prodomom temorn o propasti cjelog jednog
kontinanta i kulture, naglašena u Rigodonki.
Ispitajmo pobliže irečenicu u Od jednoga dvorca. Veo-
ma često, tri itooke sllijede :iza potpunih rečenica, bez
ikakva elementa el'ipfličnoisti. Funkcija im je onda da,
ako sintaksička struktura i jest normaino dovršena,

” P is m o H in đ u s ii o tl 16. tra v n ja 1947, L ’H e r n e , s tr. 111.

označe medoviršenost iskazivanja; ono se nastavlja, pre-
mješta, nadopunjuje drugim rečenicama. Daleko od to-
ga da budu znaik prazndne u rečenici, »tri točke« prije
ukazujiu rna prelijevanje rečenice i višu jedinicu iskazi-
vanja, jedinlicu poruke kojoj kao formalna oznaka siuža
odlomak, a u njegovom okviru, odsut nost veliikoga slova
na početku svake nove rečenice koja siijedi iza »tni toč-
ke«. Tom se tehnikom ostvaruje nekakva vrsta dugač-
koga penioda, vrlo često od pola stranice, a katkada od
stranice (i više. Supirotno prustovslkom talasavom toku,
selinovski period izbjegava zavisne rečenice, ne iznažava
se kao logičko-sintaksioka jedimiica, te se odvija kroz
kratke iskaze: rečemice ikoje se mogu izgovoniti jednim
dahom, odisječno, sjeokavo, ritmično. Evo pnimjera:

Ne zna, svejedno joj je, okreće se . . . hrče . . . gledat ću

sam !. . . moram vam reći da sam, osim voajera, i fanatik
kretanja u lukama, svakog vodenog prometa. . . svega što
dolazi plovi pristaje . . . bio sam s ocem na pristaništu ..
osam dana praznika u Treportu. . . što li se sve tamo
moglo vidjeti! . . . uplovljavanje isplovljavanje malih riba-
rica, oslić u životnoj opasnosti! . . . udovice i njihova dje-
ca kako zaklimju more! . . . bilo vam je tu patetičnih
pristaništa! . . . ona neizvjesnost! samo minutu! . . . da je
velika Lutka samo lutka i pored holivudskih milijardi! a
sada, eto, to je Seina. . . oh, posve sam jednako opči-
njen. . . posve jednako oduševljen gibanjem vode i la-
đama kao u najranijem đjetinjstvu. . . ako ste manijak
za brodove, za linije njihovog trupa, odlaske, povratke, to
traje cijeloga života. . . nema mnogo stvari koje vas opči-
njavaju cijeloga života [ ...] strastveno ste zaokupljeni,
niste. . . [ ...] i najmanja jola koja pristane, jurim niz
stepenice, idem je vddjeti. . . srljao sam! . . . više ne sr-
ljam . . . sada, dogled, i t o je sve! . . .31

Pored potpuni'h rečenica, ali svejedno povezanih tri-

ma tookama, utvrđit ćemo dva tipa izostavljanja. S jedne
strane, prekidi iu rečemidi odvajaju neki sastavni dio od
glavne rečenice ili od prediikata; tako izdvojen, sastavni
dio gubi svoj identitet sinlagme objekta, na primjer, te
on, a!ko i ne stječe pravu autono'ranu vrijednost, sveje-
dno lebdi u sintaibs'ičkoj neodređenosti 'koja otvara put
raznoraznim logiokim i semantičkiim ikonotaoijama,
ukratko, sanjarenju. Tako: »fanatiik isam kretanja u lu-
kama, svakog vodenog prometa . . . svega što dolazi plo-
vi pristaje.« Zarez umjesto tri točke jednoistavno bi
»fanatik sam« povezao sa »svega što dolazii plovi pri-
staje«, dok Celineovo pismo isintagmu objekta (»sve što
dolazii plovi pri'staje« čini relativno neovisnom o subje-
ktu i predikatu (»fa-naiti'k isam«), pozivajuei čitatelja da
ga poveže is nekim drugim subjektom, nekim drugim
predikatom, neodređenim i možda subjektivnijim?
Ova nas autoinomizaciija isastavnoga dijela s obzirom
na osnovnu strukturu subjekt/prediikat vodi do drugoig
tipa izostavljanja u Celineovu periodu: do imenskih re■
čenica. Primjer: »Osam dana praznika u T reportu. . .
[.T.T uplovljavanje isplovljavanje malih riibarica, oslić u
žiivotnoj opasnostii . . . itd.« Razabiremo ovdje dvije mo-
dalnosti: prekinutu imensku rečenicu ( ...) i uskličnu
imensku rečenicu (!). U oba je slučaja predikat ispušten:
»(biilo je to, odnosno: proveli smo) osam dana praznika
u Treportu«; »(b'ilo je to, ipostojalo je, vidjelo se) uplo-
vljavanje isplovljavanje malih ribarica!« Ti se iskazi mo-
gu tak'ođer tumaoiti i kao teme oije su reme uklonjene.
Kao da je glavna obavijest, ikoju ti opisii sadrže, prešm
iVna. Ono što je zamjenjuje, da-kle, ono što ligra ulogu
l’jagola 'ili ono što poprima stav subjekta u iskazivanju
josii . . . intonacija. Prekiđna intonacija naglašava nedo-
vršonosl i poziva sugovornika da se uključi u isanjare-
n jo. llsklična intonacija ulkazuje na oduševljenje, iizne-
nadonosl, općinjenost onoga tko govori. Tako da se re-
ma, mkllj'iičona u temu kao intan'acija, ^utisnuta u nju,
ino (Klvaja; loma se, naprotiv, subjektivizira. Imenska
vain ročonioa »osam dana praznika u T reportu...« ne
ila |o '..1111(1 obavijest o trajanju i mjestu mojih pr£izn)ika,
<mia va.s laikoder upozorava na oiinjenicu da ja govorim
(i lomo, binluoi da vam ukazuje — mada ne izričito —
na mojo mjoslo, inoj cmotivmi i logički s-tav, stav su-
 bjetkta koji se sjeea, melankolično ili ushićeno.
Još je snažnija koalescencija teme i reme, objektne
obavijesti i jake subjektivine obavijesti, u uskličnim
imenskim rečenicama: »udovice i njihova djeca kako
zaklinju more! . . . bilo vam je tu patetičnih pristani-
šta! . . . ona neizvjesnost! isamo minutu! ...« Imenske ili
ne, ove su usklione rečenice, po svojem značenju, nosio-
di dubljega, neleksi'kaliziranog smisla; odaju siloviitost i
strastvenost ponašanja kojim subjekt svjedoči o svojoj
želji i poziva čitatelja da mu se pridruži, s onu stranu
riječi, kroz arhadčni obris meiodije — prvi znak sintakse
i subjektivnoga stava: »(Ushićen sam, kažem vam, po-
gledajte kako je izvanređno promatrati) udovice i njiho-
vu djecu kako zaklinju more!«
Ovdje se, suprotno binamom izričaju prvih romana,
primjeouje sažimanje obaju polova poruke. Tema se i
rema međusobno poklapaju u sve eliptičnijem iskazu,
iskazu čija toona leksička određenost nema premca doli
u škrtasiti opisa. Komentar, logičko ili psihološ/ko izrir
čito objašnjenje zapadaju u neizrečeno da bi se na njih
samo ukazivalo, da bi bili prisutni, ali kao aluzija, jedi-
no u intonaoiji. Izbjegavajući značenje, iskazivač ne oda-
bire znak (leksem), a još manje rečenicu. (smtabsičko-
-logičku struktum), već naznaku: lintonaciju koja je isto-
^dobno nosilac afekta i subjektivnoga stava (koje valja
semantički zaodjenuti, ali kasnije, odnosno ni/kada).
Celine isvoj stil uspoređuje sa stilom slikara Impresio-
nisita. Moguće je odista s mrljama boje izjednačitii nje-
gove iskaze u kojiima se binami izričaj iz početinih ro-
mana sažirna u kratku jedinicu koju bijeli razmaoi triju
točki ne svrstavaju u km g oipisa, nego subjektivnih doj-
mova:
Znate, tri točke, impresionisti su načinili te tri točke.
Uzmite Seurata, posvuda je stavljao tri točke; nalazio je
da to njegovo slikarstvo čini prozračnim, lepršavim. čo-
vjek je bio u pravu. To nije stvorilo neku veliku ško-
lu [ ...] . Odviše je teško.32
 U Rigodonki je taj postupak do kraja iskoirišten, do-
veden do onoga maksimalnog sažimanja u kojem imen-
ska rečenica — odnosno jednostavno sdntagma iz koje
je dspuštena prešućena sintaksička struktura — dosiže
eruptivnu, jednako opisnu kao i subjektivnu vrijednost
sonomatopeje. Takmičeći ise sa stripom, Celineovo piismo,
(uostalom, sve više korisiti onomatopeju. Po mišljenju
samoga Celinea, paklemslki je ritam rata glavni uzroik
njegova tako osobitoga stila koji se, dakle, u samoj
svojoj glazbenosti, pridružuje stanovitom realizmu, bu-
dući da odjdkuje zajedno s ratom, te stanovitoj moder-
nosti, buduoi da podsjeća na strip.

Počevši od ovog trenutka, upozoravam vas, moja kronika

je malko isjeckana, i ja sam, koji sam proživio ovo što
vam pripovijedam, jedva se u tome snalazim. . . govorio
sam vam o »crtanim romanima« ne biste čak ni u »crta-
nim romanima« mogli zamisliti takvo raspadanje svega
onoga malo, i onoga pomalo, i likova. . . tako nagao i
jasan događaj . . . takvo kakvo jest, nažalost!. . . takvo
torbanje u bulju da više ničega ne bješe. . . i da i ja
sam, dok vam ovo pripovijedam, dvadeset i pet gođina
kasnije, zanovijetam, loše se snalazim. . . odavde i odan-
de! oprostit ćete m i.. .33

Odiista, upravo u vezi 5 bombardiranjima sažeto pismo

Rigodonke naiazi svoj povlašteni izraz.

Cijela zemlja poskakuje! i gore! kao da se kida!. . . i

zrak! tu smo! Restif nije lagao. . . brum! još jeđan! . . .
nije daleko! . . . vidi se! topovski hici! . . . crveni! . . . ze-
leni! . . . ne! kraći su! haubice! . . . sve po kolodvoru! . . .
sada se i vide! Dddrumm! . . . kako se to kaže, zahvaćen
je požarom . . . odasvuda visoki plamenovi, kroz prozore,
vrata, iz vagona. . . i brum! još! . . . jo š !. . . oni na ko-
lođvoru neće umaći, ni jedan jeđimi!. . . Restif nije la-
gao. . . ali gdje se on djenuo? kamo su otišli oni ljudi
ko je smo slijcdili?. . . neću vam sada opet opisivati zasi-
pan jc granatama. . . oni pogoci u cilj, sve je palo po ko-
lodvoru, znate . . . kakva posuda za žeravicu!. . . sada se
ilobro vidi . . . posvc dobro . . . haubice i artiljerci. . . nisu

" K ij’.otlon, s lr . 823.

 obične, cijevi su im kratke . . . [.. .] meseršmit. . . pozna-
jemo taj zvu'k. . . trrzzt! trrzzt! . . . na mahove . . . rekli
biste ručno izrađeno djelo . . . dajem Lili. . . ne dajem, ona
zna . . . opet potrbuške! i bring!. . . krrak!. . . mina! i ra-
zlijetanje krhotina . . . završni udarac! .. .34

Pripovijedanje se, međutim, nastavlja kroz pravo »ra-

zlijetamje rečenice u ikrhotine«: liikovi, gomila, kulise,
naum i peripetije putovanja su ovdje, izrečeni, ispripo-
vijedani a!ko hoćete, no jedva sugerirani, i to ukratko, da
bi lih oui 'kojii za to imaju vremena i prostora ponovo
uspostavili u njiihovu trajanju ili ilogičkoj težini. . . Ov-
dje, na ovoj 'Stranici, u ovom ratu što ga istodobno
predstavljaju piščevo doba i st.il, rečenica je ispresije-
cana usklikom, a afčktivno su naglašene imenske siin-
tagme objekta (»topovski hici!«, »haubice«); odredbeni-
ce (» .. . crveni! . . . zeleni! ...«); imenske sintagme su-
bjelkta (»ii zralk!« — i zrak također poskakuje); eliptičke
okolnosne rečenlice (»sve po 'kolodvoru!« — ne može se
vidjeti sve na kolodvoru, odnosno: sve pada po kolo-
dvoru, itd.); imenske rečenice (kafcva posuda za žeravi-
ou!«); potpune rečenice (»Cijela zemlja poskakuje!«;
» . . . oni na kolodvoru neće umaći, ni jedan jedini«). Za-
mijetit ćemo da binarni izričaj u ovoj posljednjoj
»puokoj« rečeniici, pomoću emfatiičkog i eliiptičkog nak-
nađnog ispominjanja »ni jedain jedini«, integrira duali-
Izam Celineovi'h početaka u piiismo puno usklika i izosta-
Jvljanja, dato u skraćenim isfcazima, nos'iocima afefcta bez
*fcomentara, iz posljednjih romana.
Tako se postiže ova Celineova krajnost gdje se naj-
objelktnijii, najšikrtiji opis združuje s najsnažnijim afek-
tivnlLm nabojem ikojii, mada se ne komentira, obuhvaća
neizrečeni, ali stvarni smiisao teksta. Opis koji je, sve u
svemu, liišen objektmoga svijeta, a koji su pristaše novo-
ga romana što će se tek pojaviti mogli prepoznati kao
svoig iprethodni'ka. No, također — a u tome se Celiioc
uzdiže dznad stvarnosnog ili seksološikog tehnokratizma
pojediinih novijih romanoipisaca — i nesuzdrživu subjek-
tivnost ikoja inema limena, bolno stiđljivu, koja viče dli
pjeva, svadljivo sigurna u svoje pravo.
Ako d jest vidljiivo da se binarno kolebanje u rečeni-
cama iz prvih romana izbjegava i zamjenjuje jezgrovi-
tošću uskli'kom prekinutih sintagmi ili imenskih rečeni-
ca, stanovita dvostrukost svejed.no postoji. Ta dvostru-
kost odaje stalnu napetost koja sačinjava Celineovo pi-
smo, samo njegovo biće. Posrijedi je upravo ono uvr-
štavanje afekta s ovu i s onu stranu riječi, u kretanje
glasa naznačeno interpunkcijsfcim znacima. Dječje holo-
fraze u pokretu iruke ilii čitava tijela, kao i u jačiini glasa
ili u injegovoj moduilaciji, isto tako sadržavaju sud kojii
će kasnije ukazivatj na liskazivačev stav u odnosu prema
objektu iskaza. 'No, u poisiljednjim Celineovim tekstovi-
ma, kao ni u ibinarnom izričaju iz njeigoviih početaka, ni-
je posirijedi puka regresija na holofrastičlku razinu. Svo-
jom ponovnom pojavom u diskursu odraslih, holofrasti-
čke operaciije naglašavaju istratfegiju koja dolazi kao do-
(
puna kompetenciji i sintaiksičkoj normativnoj perfor-
manši; djeluju kao označivaoi »vraćanja potisnutoga« na
razinu samoga iskaza (a me na tematsiku razinu koju
smo načeli u prcthodnim poglavljima).
Još se jedanput pokazuje da Cčlineovu glazbu, zahva-
ljujući s imtaksičbo-Iogiokoj nafkompetenciji, dodatnom
zaplitanju lingvisličkih operacija, čini »pisani afekt«.
Sada bolje razumijemo Celineove izjave o važnom radu
što ga u njegovim očima predstavlja dotjenivanje sti'la,

Stil je stanoviti način đa rečenice na nešto prisilite (. . . )

da ih natjerate da iskoče iz vlastite kože, da tako kažem,
da ih prem jestite, te da tako i čitatelja prisilite na te da
sam premjesti svoj srnisao. Ali veoma lagano! Oh, veoma
lagano! Zato što ćete, ako budete nespretno postupali,
počiniti nekakvu nesmotrenost, pravu nesmotrenost [ . . . ]
Ljud'i mi čcsto dolaze i kažu: »Izgleda kao da vi lako
pišelc.« »Ma ne! Ne pišcm lako! Nego uz mnogo muke!
A uz lo, pisanje je gnjavaža. I to treba biti jako, jako
lino, jako nježno napravljeno. Potrcbno vam je 80 000
 stranica da biste na kraju dobili 800 stranica rukopisa
u kojem je taj posao izbrisan. Ne vidi se.3536

U Rigođonki se piščev posao uspoređuje s amteligent-

nom strpljivošću mrava: A retanje amoitamo po metal-
, , . -, '•»VMiiraramioss**
noj strugotmi«.
Nepnimjetnost rada, suzdržavanje napora, brisanje
apstraikcije, da bi, zahvaljujući svemu tome, ali neizre-
čenome, i kroz to, u zvuk i kriku izbio afekt posve bli-
zak magomi, zazomosti, kao i opčinjenosti. . . Posve bii-
zu onome što se ine može imonovati.

Sm ijeh apokalipse

Ovo je itranssintaksioko uvrštavanje uzbuđemja, kao su-

štinski povezanog s elementamim strukturama iskaziva-
mja, bez isummje majtamkoeutnije očitovanjo onoga što
smo, kada je bilo govora o” seIIhovskim šađržajima, te-
mama i mitovima, mazvalii zazornošću.
Uškliono prekidanje, rnaime, rekli smo, odaje subje-
ktivmo snažno obojeno, ali neodređeno, ambivalentno
diržanje. Budući ipokretmo, ono lako može zauzcti oba
poia lepeze magona, od pripadnosti do odbacivanja. Odu-
ševljenje i gađenje, radost i odbojnost — čitatelj će brzo
dešifrjrati u ovim redovima prošaranim bijelim među-
prostorima u kojima uzbuđenje ne dopušta da bude za-
odjenuto u rečenice. Opisi apsurda, gluposti, nasilja, bo-
li, tjelesnoga i ćudorednoga propadanja onda sve to
također i formalno smještaju u okvire onoga srednjeg
puta između zazomosti i opčdnjenosti na koji ukazuje
Ceiineov usklik.
Ova nas afektivna ambivalentnost, sadržana u intona-
cijii I obilježena prekidom ilii usiklikom, opipljivo, na
samom stilu, uvjerava u jednu od bitnih Celineovih oso-
bitoisiti. U njegov užasnuti smdjeh: u komiku zazomosti.
Što se apoikalipse tdčc, on naprestano philkazuje njezin

35 L .- F . C e lin e v o u s p a r l e , s t r . 933— 934.

36 I s t o , s t r . 731.
 zvuk d sliku, štoviše i uzroke. Ni'kada se ne upušta u
raspravu, komentar, sud. Pred apokalipsom uzvikuje od
užasa bliska ekstazi. Celineov je smijeh užasnuto i opči-
njeno klicanje. Apokaliptdčki smijeh.
1 Poznajemo genezu i katastrofalnu retoriku apokalipti-
čke knjiiževne vrste u grčfcim proročištima, egipatskim
ili perzijslk'im izvonma, no piraje svega kođ hebrejskib
proroka. Veldiko apokaliptičko kretanje u Palestiini (iz-
među II stolječa p. n. e. i II stoljeća n. e.) kodira vido-
vkost koja, suprotno filozofskom otkrivenju listine, u
obildku pjesničkoga zaklinjanja, često eJaptičkog, idtmi-
I čnog i kriptogramatskog, nameće nepotpunost i zazor-
I nost svakog identiteta, skupine ili riječi. Ta se vidovitost
izdaje za premise nemoguće budućnosti i kao obećanje
rasprsnuća.37
Da se zadržimo isamo na Novom zavjetu i Otkrdvenju
svetog Ivana, kojega Celine navodi kao jednog od svojih
učitelja (»Sve je to u djellima svetog Ivana«, Vilinski
svijet z,a neki đrugi put, str. 54), upravo se u vezi s
kršćanskom erom ustanovljuje apokaliptieka književna
vrsta, obilno se nadahnjujući žiđovskom proročkom
knjiiževnošeu, kao i književnošou Srednjeg istoka, pre-
plavljenom valom kataklizmi, katastrofa, smrti, propa-
sti svijeta. U njoj se pjesničkim zazivanjem, čija osobita
|prozodija ipotvrđuje naziv same vrste: otfcrivanje, razgo-
i lićavanje dstine, obznanjuje isti sveti užas od ženskoga,
'od đavolskoga, od spolnoga. Viđenje kroz zvufcove koji
se halucinacijom pretvaraju u slike. Ni u kojem slu-
fčaju, dakle, filozofsko razotkrivanje ili razumsko doka-
zivanje o islkrivenome.
Paklade ise, naprotliv, ne zadržavaju na tom krutom,
sve u svemu oudorednom mjestu apokaliptičkoga nada-
bmuća, već ga prelaze, suprotstavljaju mu potisnuto: ni-

17 Usp. H. Sterlin, L a V eritci s u r l ’A p o c a ly p s e , Buchet—Chastel,

1072; R. P. Boismartl, »L’Apocalypse ou les apocalypses de
Saint Jcan«, u R e v n c l> ib liqu c, sv. LVI, listopađ 1949; J. Levitan,
l ln e c o n c e p t i o u j n i v e tlc l ' a p o c a l y p s e , fiđ. Debresse, 1966, itd.
! skost, spaloost, svetogrđe uz koje pristaju ismijavajući
zakon.
Poznajemo uzvišeni smijeh, nadzemaljski smijeh dan-
teovsike ikomedije u kojo’j je tijelo, koje uživa u »uspje-
lu« incestu, u potpunosti opjevano u radosti utjelovlje-
ne riječi. Na renesansnoj veselosti zavidimo Rabelaisu
koji se s povjerenjem prepušta užicima grla u kojima
se opija čovječanstvo, vjerujući da će u njima ponovo
pronaći put, majiku, tijelo na kojima inema krivnje. Pom-
no praitimo Balzacovu Ijudsku komediju, znajući da su
njene imonstruozne strahote ili apsurdnosti tek uvrede
koje a contrario dokazuju božanski sklad i svijetli naum
nekoga duha ili neke providnastii u koju, kako sam kaže,
Balzac vjeruje.
Sa Celineom smo negdje drugdje. Od apokal iptičkoga,
čak proročkoga iskazivanja on zadržava riječi užasa. No,
dok se ovo 'iskazivanje podržava udaljenošću koja dopu-
šta osudu, tužaljku, zabranu, Celine — koji je unutar
toga — nema ni prijetnje kojom bi se mogao groziti ni
ćudoređa koje bi morao braniti. U ime čega da to uei-
ni? Tada počinje šikljati njegov smijeh, naspram zazor-
nosti i uvijak iz istog izvoira što iga je Freud nazreo: iz
provale nesvjesnoga, potisnutoga, obuzdanog užitka, bi-
I lo da je riječ o isipolnosti ili o smrti. Pa ipak, ako dolazi
jdo provale, oma nije ini vesele ćudi, nii puna povjerenja,
|ni uzvišena, >ni očarana nekim pretpostavljenim slkladom.
IjRazgolićena je, puna strepnje, isto toliko opčinjena ko-
Uiko i ustrašena.
| Apokalipsa koja se smije jcst apokalipsa bez boga.
Mračna mistika transcendentalnog uništenja. Pismo ko-
je iz nje proizlazi možda je krajnji oblik laičkoga drža-
nja, bez ćudoređa, bez osude i nade. Pasac ovoga tipa,
Celine, i katastrofalno klicanje što ga predstavlja njegov
stil ne nalaze vanjskog oslonoa o ikoji bi ise poduprli.
Njihov je jedini oslonac ljepota pokreta koja ovdje, na
ispiisanoj .stranici, jezik primorava na približavanje tik
do Ijudslke zagonetke, ondje gdje sve to ubija, misli i
uživa istovremeno. Riječ zazo.mostii čiji jc pisac i su-
bjekt i žrtva, svjedok i nagli prijelaz . . . Prijelaz u što?
Ni u što drugo doli u onu uzavrelost strasti i jezika ka-
kvu predstavlja istil i u kojoj se utapaju svaka ideolo-
gija, postavka, tumačenje, manija, kolektivnost, prijet-
nja ili n ad a. . . Blistava i opasna ljepota, krhko naličje
korjenitoga nihilizma koji može nestati tek u »onim
iskričavim dubinama gdje vdše ništa ne p ostoji.. .«38
Glazba, ritam, rigodonka, bez kraja, nizašta.

“ Ri)\odon, si i . 027.
11

M oći u^asa
Velike monstruoznosti, sve je to u
đjelima svetog Ivana! Takve su vam
podlosti u stanju prirediti kirgiske
knjižničarke!
Celine, Vilinski svijet za neki drugi
put, I

U noći bez sliika, ali potresanoj mraonim zvucima; u

gormili opustošenih tijela koja je nastavala jedino želja
za trajanjem protliv svega i mičega; na stranici po kojoj
sam ispisivala splet onih Ikoji su mi u prijenosu pokla-
njali svoju prazninu — odredila sam ime zazomosti. Pre-
biruoi po itisućljetnom sjećanju, fikciji koja je lišena
znanstvenoga cilja, ali koja slijedi imaginarnost u reli-
gijama, konačno sam vidjela kako ona upravo u književ-
nosti ostvaruje, zajedno sa svojim užasom, i svu svoju
moć.
Pogledamo li to pobliže, svaka je književnost vjero-
jatno verzija one apokalipse za koju mi se činii da je
ukorijenjena, kakvi god za to positojali dmštveno-povi-
jesni uvjeti, u krhkoj granici (»borderline«) gdje identi-
teti (subjekt/objebt) nisu ili su jedva — dvostruki, ne-
jasni, heterogeni, animalni, metamorfozirani, izopačeni,
zazomi.
Celineovo djelo koje posjeduje razornu, ako li ne i
analitičku tvrdoglavost modemoga, a zadržava epsku
siposobnost fclasičnoga, združenu s pučkom, ako li ne i
vulgamom širinom pogleda — tek je, sve u svemu, je-
dan između ostaliih moguoih primjera zazornoga. Baude-
laire, Lautreamont, Kafka, G. Bataille, Sartre (Mučnina)
ili drugi modemii pisci mogli su mi na svoj način biti
 osloncem pri mom silasku u pakao određivanja imena,
to jest i'dentiteta koji se može označi'ti. No, možda je
Celine također i povlašten, te u tom smislu a lagan pri-
mjer. Njegova isiirovost, proizašla iz svjetsike 'katastrofe
drugog svjetsikog rata, u krugu djelovanja zazornosti ne
pošteđuje inijedan univerzum: ni eudoredni, ni politički,
ni ireiigiozni, ni estetski, a s još više razloga ni subjektiv-
ni ili verbalni. Ako nam time i pokazuje jednu od kraj-
njiih točaka do kojih se može dovinuti ono što će za
morali'sta predstavljati nihiiizam, jednaiko svjedoči i o
|moći opčinjavanja koju nad svima, otvoreno ili prikri-
iveno, ikna ovaj predio užasa. Ova je knjiga upravo po-
'**svećena prikazivanju mehanizma subjektivnosti (koji ja
|smatram univerzalnim) ma kojem počivaju taj užas i
*njegov smisao, kao i njegova moć. Sugerirajući da je
I književnoisit povlašteni označitelj toig užasa, nastojim
I uikazati na to da je ovakva književnost, knjiiževnost opće-
nito, daleko od toga da bude manje vrijed-na margina
naše kulture, (kako je to naizgled prihvaćeno općim kon-

I senzusom, posljednje kodiranje naših najslkrovitijih d

najtežih ikriza i apokalipsi. Odatle dolazi moć njezine
noći: »velika tmina« (Angela da Foligno). Odatle dolazi
nježina stalna ozloglašenosit: »iknjiževnost i zlo« (Geor-
ges Bataille). OdatJe dolazi i uklanjanje svetoga što ga
ona predstavlja i 'koje, zbog toga što nas je napustilo,
ali nas ne ostavlja na miru, priziva šarlatane sa svih
obzora iperverzije. Time što zauzima njegovo mjesto,
daikle, time što se dići isvetom moći užasa, fcnjiževnost
isto tako rnožda i nije krajnji otpor zazomome, nego
njegovo skretanje. Izgrađivanje, rasterećenje i pražnje-
i nje zazornosti feroz Krizu Rijeoi.
Što ta ineizvjesnost fcoju ja nazivam zazornošću slu-
čaj-no djekije »iz mateininsikoga«, na književno pismo
baca svjetlost suštimsfce borbe u fcoju se piscu (mušfcar-
cu ilii žcni) vaija upustiti protiv onoga čemu daje ime
domonsfcoga samo zato da bi na njega upozorio kao na
nera/.dvojivLi zanijcmi samoga svoga bića, kao na dru-
gogn (dnigi spol) koji ga razdire i opsjeda. Pišemo li
 drugačije doli opsjednuti zazomošću, u ne'koj neodreč
noj katarzi? Sarno će femiinizam, u ljubomomom r
stojanju da očuva svoju vlast — kao posljednja od id(
logija koje vlast zabtijevaju — kao uzuipatora proka
vati ovog umjetiniika koji je, čak aiko to i ne zna, rušit'
narcizma, kao i svakog imaginannog identiteta, podra;
mijevajući tu i spolni identitet.
Pa dipak, čemu u ovo sumorno fcrizno vrijeme inzis
rati na užasu bivanja?
Možda će oni koje je put analize, nekog pisma lili ne
bolne ili ekstatične kušnje doveo do toga da razde
koipranu tajnovitosti zajednice na kojoj je sazdano i
moljublje i ljubav prema bližnjemu, da bi nazreli pon
zazor.nosti koji tome služi kao podloga — moći ovu kr
gu či'tati dnugačije, a ne kao neiku intelektuainu vježl
Naime, zazomost je, uferatko, dm ga strana religiozn
ćudorednih, ideoiloških ikodova na kojima počivaju s
pojedinaca i zatišje društvemh bura. Ti su fcodovi r
hovo očišćenje i poitisikivanje. No, vraćanje onoga što
njima potisnulo sačiinjava našu »apokalipsu«, a po toa
ne možemo izmaći dramatičniim trzajima religiozr
fcriza.
1 Naša se jedina različitosit eventualno isastoji u toi
'što ise sa zazorniime ne želimo suočiti licem u lice. T
bii htio bisti iprorok? Izgubili simo vjeru u Jedno kc
označava Gosipodara. Draže nam je predviđanje ili
vođenje: kovanje planova, obećavanje ozdravljenja
estetiiziranje; bavljenje socijaLnim osiguranjem iii umj
nošou fcoja indje odveć uda'ljena od medija.
Tko ibi, pitam vas, sve skupa uzevšii, prihvatio da
nazove zazornim, subjektom zazomosti ili njoj podl
nim?
Ništa ne opredjeljuje psihoanalitičara na to da za'
me mističarovo mjesto. Psihoanalitičke institucije L
da su tome još manje prilagođenc, toliko ih njihova ur
trašnja perverzija osuđuje na mumificiranje prijenosr
proizvodnjii minii-paramaifca, kada se već ne radi isamc
stereotipnim zaglupljivanjima. Pa 'ipaik, možda je
analitičara, ako se uspije zadržati na jedinom mjestu
koje inu priipada, u praznini, to jest omome o eemu se
u metafizici ne može misliti, moguće da čuje, da sebe
čuje kako gradi diskurs oko ovoga spleta užasa i opčinje-
noisiii 'koji upozorava na napo'tpunos't govomoga bića, ali
kojii, zato što se shvaća ,kao narci'stička kriza na dohva-
tu ženskoga, obasjava komičnom svjetlošću reli'giozne i
palitičke pretenzije koje pakušavaju osmisli'ti Ijudsiku
sudbinu. Sučelice zazornosti, smisao nema smiisla ako
niije ižbrazdan, odbačen, zazoran: komičan. Komedija,
odnosno vdlinska piriča, »božansnka«, »ljudska«, ili pak
ostavljena »za nelci dmgi put«, sve u svemu, mogu se
ostvariti isamo ako ise računa s nemogućim, za kasndje
iil'i nikada, ali ovdje, postavljenim i zadržanim.
Privezan uz ismiisao, kao papiga R. Roussela za ,svoj
lanac, analitičar, budući da tumači, spada bez sumnje
među Pijetke moderne svjedoke 'koji govore o činjenici
da mi plešemo na vuikanu. Nelka on u tome i crpe per-
verznu nasladu; pod uvjetom da, u svojstvu muškarcai
iili žene bez svojstava, omoguoi izbijanje najzatrpanije
logiike naš'ih strepnji i naših mržnjd. Hoće li onda moći
rendgenski siiimiiti užas, a da njegovu moć ne pretvori
u kapital? Piredočavati zazorno, a ne stopiti se s njim?
Možda i neće. No, zato što to zna, zahvaljujući znanju
potkopanom zaboravom li smijebom, zazomim znanjem,
on odnosno ona, sprema se da prođe kroz prvu veliku
demistifiikadiju (religiozne, ćudoredne, političke, verbal-
ne) Mooi koju je čovječanstvo proživjelo, a koja nužno
nastaje unutar ovog dspunjemja religije kao svetoig užasa
kakav pređstavlja židovsko-kršćanski monoteizam. Neka
za ito vrijeme drugi nastave svoj dugi marš prema ku-
mirima i istinama svih vrsta, naoružanima svakako pra-
vednom vjerom u bu'duće, nužno svete ratove . . .
Da li to za sebe ostavljam mirnu oba'lu u zadubljenosti
u promatranje ikada, zalazeći pod ldcemjemu d uglađenu
površinu oiviilizaoi ja, ra/golićujcm hranjivi užas čijim is,u
olklanjanjom le aivili/aoijc zaoikupljene u očišćenju, si-
slemati/iranju, nnišljeiiju: u/as koji one prihvaćaju da
bi se 'izgraclile i funkcdonirale? Shvaćam to prije kao
posao pun razočaranja, lišavanja, pražnjenja. . . Vjero-
jatno kao jedinu protutežu zazornosti. Dok je ostatak —
njezina arheologija i njezina iscrpljenost — tek litera-
tura: uzvišena tooka u kojoj zazomo propada u raspr-
sikavanju Ijepote koja mas preplavljuje . . . te »više ništa
ne postoji« (Celine).
A Ceeline, L.-F. 25, 31, 34, 71,, 89,
152, 153, 154--156, 157, 158,
Adam (bibl.) 109, 112, 143, 144, 159, 162, 163--165, 167, 168,
145, 147 170, 173, 175--177, 179, 180,
Aleph 31, 32 183, 184, 189, 191, 194, 197, 198,
Antun, sv. 149 199, 202, 203, 205, 206, 207, 209,
Aristotel 37, 38 212, 213, 214, 215, 216, 218, 219,
Aron (bibl.) 114, 115 221, 222, 224, 225, 228—233,
Artaud, A. 25, 33, 153, 157 234, 237
Atharvavede 91 Ciceron 27
Augustin, sv. 149 Comte, A. 196
Craig, E. 185
B
D
Bahtin, M. 157, 223 (b)
Balzak, H de 234 Destouches, L. 197
Baruch, A. L. 106 Dostojevski, F. M. 25, 27, 157,
Bataille, G. 68, 77, 157, 236, 237 223
Baudelaire, Ch. 236 Douglas, M. 78, 79, 82, 84 (b),
Benveniste 37 88 (b), 91, 108, 116
Bion, W. R. 43 Draft, G. 67 (b)
Bloom, Molly 30, 184 Dumont, L. P. 89 (b), 93, 95,
Borges, J. L. 31, 33 (b) 96, 97
Bosch, H. 167, 173 Durkheim, E. 83
Bougle, C. 96, 97

E
C
Edip 42, 43, 45, 49, 61, 63, 64,
Carroll, L. 186 99, 100, 101, 102, 103, 104, 105,
Cazelles, H. 109 (b), 124 (b) 182