Professional Documents
Culture Documents
Šta Znači Prosečna Zarada
Šta Znači Prosečna Zarada
nema?
Otkako su, usled restauracije kapitalizma, društvene nejednakosti u Srbiji počele
rapidno da rastu, nismo imali priliku da ih vidimo u ogoljenim brojkama – decenijama
nam se statistički pokazatelji ekonomskog (blago)stanja serviraju u najšturijem vidu,
preko BDP-a i “prosečne zarade”, koji nam zapravo ne govore ništa o načinu na koji
su “društveni proizvod” ili zarade raspodeljene u celokupnom stanovništvu.
Ako na trenutak zanemarimo sam uzorak na osnovu kojeg se izračunava, šta je još
problem sa “prosečnom zaradom” koju nam politički vrh stalno prezentuje kao
najrelevantniji pokazatelj ekonomskog napretka? Ona se izračunava kao aritmetička
sredina zarada – zbir svih zarada podeljen brojem onih koji zarađuju. U društvima sa
izraženom nejednakošću, izrazito visoke zarade nekolicine jako iskrivljuju sliku o
zaradama većine.2 Srbija je prema podacima Eurostata zemlja najekstremnijih
nejednakosti u Evropi.
Grafikon 1. Nejednakosti u Evropi – odnos prihoda petog i prvog kvintila u 2016. Izvor:
Eurostat. Za 4 zemlje za koje podaci iz 2016. nisu bili dostupni, prikazani su podaci iz
2015.
Prihodi čuvenog “jednog procenta” na vrhu (tzv. stotog percentila) počinju već od 914
evra, što i pored toga što su za većinu građana Srbije nezamisliva primanja, nisu
nikakve vrtoglavo visoke cifre.8 Ovaj prihod je zapravo ono što bi svakom stanovniku i
stanovnici Srbije bilo potrebno za dostojanstven život, kako bi mogli sebi da priušte
ono što je pre tridesetak godina bilo uobičajeno makar u urbanim sredinama u SFRJ
– da ne brinu o tome čime će kupiti hranu i platiti stan, da mogu da otputuju na
odmor, da se leče, školuju decu, zamene pokvareni frižider (ili danas računar) bez
uzimanja kredita koji će godinama otplaćivati uz stezanje kaiša. Dostojanstven život
je trenutno privilegija 1-3 procenta stanovništva Srbije. 9
Ako posmatramo udeo u ukupnim prihodima, vidimo da se tokom ove četiri godine
krize i “mera štednje” u Srbiji dogodila redistribucija prihoda od najsiromašnijih ka
najbogatijima. Znatan pad udela možemo uočiti kod najsiromašnijeg, prvog decila –
sa 1,4 odsto, udeo im je opao na 0,9 odsto. Značajno se uvećao samo udeo jednog
procenta na vrhu lestvice (stotog percentila) – sa 5,4 odsto na 6,9 odsto. Uočljivo je i
povećavanje jaza između stotog percentila i percentila koji se nalaze neposredno
ispod njega.
U evropskim okvirima, računajući zemlje obuhvaćene EU-SILC istraživanjem
Eurostata, sa medijanom prihoda od oko 213 evra nalazimo se na samom dnu. Nižu
medijanu prihoda imaju samo stanovnici Rumunije (204 evra) i Makedonije (177
evra). Od zemalja koje bolje stoje od Srbije, sledeće po visini medijane prihoda su
Bugarska sa 263 evra, Mađarska sa oko 397 evra, Litvanija sa 470 evra, Hrvatska sa
477 evra… Od onih koji su u značajno boljem položaju možemo izdvojiti Sloveniju sa
1.027 evra, Nemačku sa 1.773 evra, i Švajcarsku sa 3.688 evra.
Srbija danas neodoljivo liči na društvo kakvo je opisivao Marks pre čitav vek i po –
duboko podeljeno na eksploatatore i one koji imaju tek za biološku reprodukciju ili ni
toliko.
Literatura
Peščanik.net, 04.01.2018.
________________
1. Videti: Bradaš 2017: 9.
7. Decil je u ovom slučaju deseti deo stanovništva koje je poređano na lestvici prihoda
od onih koji imaju najmanje, do onih koji imaju najveće prihode.
8. Poređenja radi, ovaj granični prihod na samom vrhu, između 99. i 100. procenta
stanovništva, i dalje je preko 500 evra niži od minimalne zarade u Francuskoj,
Nemačkoj, Belgiji ili Holandiji, a tek stotinak evra viši od minimalne zarade u Sloveniji
ili Španiji.
9. Zanimljivo je da se ovo poklapa i sa subjektivnim doživljajem siromaštva koji
prijavljuju članovi anketiranih domaćinstava. Upitani da li mogu da “sastave kraj s
krajem”, članovi 95,6 odsto domaćinstava odgovaraju sa “veoma teško”, “teško” ili
“sa izvesnim teškoćama”, dok članovi tek 4,3 odsto domaćinstava ukupno
odgovaraju sa “prilično lako”, “lako” i “veoma lako”.