Professional Documents
Culture Documents
Životni Dobnik - 6 - Prostorna Razdioba Kozmograma
Životni Dobnik - 6 - Prostorna Razdioba Kozmograma
com/user/529407097/Zvjezdan/uploads
Kao što znamo kozmogram se temelji na krugu od 360°, značajke koja olakšava
jednakomjernu razdiobu. Svaku njegovu sastavnicu možemo povezati sa stanovitim
razvojnim stupnjem '(ne)određena' trajanja, a puni krug od 360° možemo usporediti s
cjeloživotnim ciklusom. S ove točke gledišta, kozmogram je svojevrsno 'promatranje slike'
bića u različitim dijelovima kruga koji prispodobljuju razvojne stupnjeve njegova življenja.
Te razvoje stupnjeve možemo promatrati pojedinačno, odvajajući ih od svega i razmatrati
ih kao zasebne čimbenika, ili ih smatrati sastavnicama razvoja koje se odvijaju i preklapaju
u vremenu što je, dakako, umnogome bliže životnoj stvarnosti. Pri tome, moramo uzeti u
obzir sljedeće načelo:
Podjela na 2 i 4
Podjela na 3, 6 i 12
U ovomu razvojnu razdoblju usmjerenosti prema van, u dobi od 18. do 54. godine života,
od IC-a do MC-a, gotovo smo posve zaokupljeni okruženjem, ovladavanjem i upravljanjem
izvanjskim životom. Zanima nas 'Ti', drugi, svijet oko nas, radosti i užici vanjskoga života.
Naša nas cjelokupna ličnost, već od rana djetinjstva, usmjerava prema izvanjskome u srhu
postajanja društveno uspješnoga pojedinca. Dakle, u tom životnu razvojnu razdoblju,
području druge i treće četvrtine, naglasak je na našoj svijesti, a ta naglašenost često ishodi
krizom kada dobna točka promiče preko MC-a. Često ne znamo što učiniti sa samim sobom
jer, sadašnjim načinom življenja i u današnjemu svijetu, s teškoćom pronalazimo načina
povratke unutarnjemu sebi, 'pravomu Ja'. To često uzroči ozbiljne duhovne poteškoće u
poodmakloj dobi.
Riječju, zaokruženo, s početka krećemo od sebe kušajući život, pa se nadalje
doživljavamo u suodnosu sa svime izvanjskim, oblikujemo se i razvijamo u samosvojna
pojedinaca, te se, u konačnici, vraćamo unutarnjemu sebi s ukupnosti životna iskustva.
1
Zanimljivo je da se stari sustavi razdiobe polja temelje na obzoru, jer se uglavnom poistovjećuju s ja-ti
problematikom, dočim se suvremeni sustavi polja (među kojima je i Koch) odnose na podnevnik, jer se
usmjeravaju prema okomici, odnosno osi individualizacije (poosobljenja, upojednjenja).
Dok god smo budni i aktivni ta funkcija dodira uvijek djeluju. Vučemo li nevoljko noge,
promiču nam mnoge prilike i situacijske vrednote koje život pruža. Isto nam se događa u
neposrednu dodiru s ljudima, ako ne tražimo ništa, ne suočavamo se s njima, ne želimo
njihovu pozornost i miješanje u naše reakcije. Želimo li biti sami, a ipak netko tko nas treba
snažno zakuca na naša vrata, ili ako okolnost zahtijeva ispravak, htjeli ili ne, naprosto
moramo reagirati. Dakle, trebamo pokušati uravnotežiti funkciju dodira da se ne bi razvile
teškoće koje će voditi do kontaktne zapreke, osobito ako postoje napetosti ja-ti područja u
obliku opozicijskih aspekata.
Postavimo li se iznad drugoga, nećemo biti prihvaćeni jer smo već time
u 'okomitoj' liniji. Na vodoravnoj liniji se trebamo susresti kao jednaki,
partneri, ljudi. Ne, tu se ne radi o razlikovanju nego izjednačenju.
Razlikovanje na toj razini je u slijedećem: ja sam ovdje, ti si tamo, jedan
naspram drugoga, no udaljimo li se odveć od drugoga povlačimo liniju
koja ne dopušta pravi ljudski dodir. Između nas i drugih gradimo ogradu koja može biti toliko
visoka da nas može spriječiti u sporazumijevanju i usuglašavanju. To je već 'neprijateljski'
postupak koji će uzročiti istovjetne reakcije drugih. Odbijanje ili naprasno opovrgavanje
mnogo puta ishodi postavljanjem granica. Žalimo se na drugoga što ne želi s nama imati
nikakvog posla, a zaboravljamo da smo sami podignuli ogradu, dakle, sami je moramo i
srušiti.
Međutim, posvetimo li nekomu prekomjernu pozornost, primjerice, ne možemo li
podnijeti samoću pa pokušavamo svim silama privući pažnju, osjećaje, odobravanje ili
priznanje drugih, uskoro ćemo im 'ići na živce' i uslijedit će prijekor. Također, miješamo li se
odveć u tuđ život, moramo očekivati teškoće u uzajamnim odnosima. Dakle, planetarni
položaji u ja-ti područjima kozmograma naznake su svih takvih i sličnih vjerojatnosti u
kontaktnomu ponašanju.
AC, ili 'Ja' točka oznaka je kojom započinje razdioba polja. Ovdje nalazimo sliku o 'Ja',
odnosno predodžbu koju imamo o sebi: "Ja želim da me okruženje vidi ovakvim". Planeti i
znakovi koji su na AC-u uzroče intenzivan učinak i mogu se očitovati različitim
osebujnim načinima, odajući pritom izraziti pečat odgovarajućim
prispodobljenim planetarnim značajkama. Tako, ovisno o planetu, naglašavaju
izrazito Sunčeve, Marsove, Venerine ... odlike.
DC, ili 'Ti' točka oznaka je na kojoj se, dobnim uznapredovanjem, prelazi u gornju dio
kozmograma. U tom trenutku, 'Ti' postaje 'vidljivim', zamjećujemo ga, posvećujemo mu
pozornost: ''Ti se pojavljuje u mojemu vidnu polju''. Planeti na ovome položaju, svojim
prispodobljenim značajkama, naznačuju kako sagledamo i doživljavamo 'Ti',
kako to utječe na nas i kako ćemo na njega reagirati. Planeti i znakovi koji se
nalaze u DC-u zahtjevi su našeg okruženja: važnim su mjerilom odabira, iako
često nesvjesnim.
Okomita linija podnevnika (meridijana), usmjerena od dna prema gore,
prispodobljuje našu potrebu za odupiranjem društvenom pritisku, kako bismo
postali samostalnim pojedincem. To je naša 'kralježnica' koja omogućuje uspravno
stajanje. Da nismo 'svjesni' te linije ne bismo mogli biti uspravnima, posrtali bismo
i neprestano bismo se morali uspravljati. Psihički je isto tako važna svjesnost
'uspravnoga' življenja, što je naznaka samosvijesti. No, uspravna je linija i os
poosobljenja. Počinje na najnižoj točki, IC-u, obiteljskim temeljima, zajedničkom,
korijenima onoga iz čega izrastamo, te vodi prema gore, do najviše točke MC-a, do svjesne
individualnosti, onoga u što uz postupno odrastanje urastamo.
Onaj koji ide kroza život uvijek 'iskrivljena' stava, ima nedovoljno razvijenu
samosvijest. 'Uspravan' čovjek sučeljava se svijetu punom samosviješću, te
neće biti olako poražen. Stojeći uspravno imamo bolji vidik, stoga i želimo
zadržati glavu uspravno što je češće moguće, jer tako možemo mnogo dalje vidjeti, a time i
bolje nadgledati zbivanja. Dakako, ne volimo gubiti nadzor nad zbivanjima oko nas i biti
žrtvom okolnosti. Čim napustimo okomicu, osjećamo da nam je oteta sloboda i sigurnost.
Dok god stojimo uspravno, čak i kada se moramo boriti, osjećamo se prilično sigurnima i još
uvijek zadržavamo obrambenu snagu. No, prisili li nas netko ili nešto da se spustimo na
koljena, gubimo samosvijest i ponizno se predajemo. Dakako, ovo su vrlo slikoviti opisi.
Međutim, jasni su, pa ih pokušajmo prihvatiti jer do stanovite razine predstavljaju dublju
životnu istinu. Posve je zdravo biti što svjesniji potrebe za uspravnošću. Više možemo postići
sami sa sobom, zapravo, samosvijest poprima čvrstu i zdravu 'kralježnicu'.
Uspravna je linija i os poretka, odnosno starješinstva. Čovjek raste u procesu sazrijevanja
i prolazeći (prorastajući) kroz društvene slojeve poduzima određene korake. Osoba koja, u
svojem kozmogramu, ima taj kut popunjen planetima sklona je razmišljati u hijerarhijski
diskriminirajućim okvirima. Ona razlikuje između malog i velikog, bogatog i siromašnog,
između važnih i nevažnih ljudi ... Zajednica je jedna anonimna masa, a pojedinac se može
usporediti sa vrhom planine koji iz nje izranja. Svako hijerarhijsko razmišljanje dolazi iz tog
kuta. Rezultat je suprotstavljanja i odziva potrebi pojedinca da se izdvoji iz mase. Čovjek želi
priznanje svojoj jedinstvenosti, stoga silno želi istaknuti sve čime se odlikuje. Sud,
vrjednovanje, status i žudnja za moći, mogu biti oruđem namjere.
MC, ili točka pojedinca, najviša je točka u kozmogramu. To se može usporediti s glavom,
dijelom tijela koji nas, uglavnom, najviše određuje kao pojedinca. Aktivno razmišljamo i
poistovjećujemo se s našim 'Ja'. Planeti koji su na MC-u, svojom osebujnim prispodobljenim
značajkama, obilježuju naše razmišljanje. Primjerice, ubrzo prepoznajemo
uranski oblik razmišljanja, prepun novih zamisli, ili osobu koja iskazuje
merkurovski oblik govorništva, dočim je Sunce na MC-u pokazatelj snažne
samosvijesti, osobe koja hoda 'uzdignite glave' čije se samosvojnost odražava u
načinu na koji razmišlja i djeluju.
IC, ili točka društva, najniža je točka u kozmogramu. Ovdje su naši korijeni, naše
podrijetlo. Prispodobljuje prostor u kojemu smo odrastali, obitelj, veću ili manju zajednicu.
Primjerice, osoba sa Suncem na IC-u ne želi se odveć isticati kao pojedinac, nastoji se
pridružiti skupini i u noj biti prihvaćenom. Prispodobljena obilježja znaka i značajke planeta
koji su na IC-u pokazatelji su pokornosti ili buntovnosti u obitelji i zajednici, no
u oba su slučaja naznaka ovisnosti o njima. Nastojimo se uskladiti i uravnotežiti
s drugim ili trpimo pod pritiskom pravila, uvriježenosti, obveza i ograničenja
kojima smo podvrgnuta kao dio zajednice.
Kao ljudi, mi smo u procjepu između dva pravca razvoja, što doživljavamo kao
oprečnosti unutar nas samih koje, tijekom življenja, nastojimo integrirati, odnosno poosobiti
iliti upojediniti.
S jedne strane, u sebi osjećamo snažnu potrebu za poosobljenjem, želimo postati
samosvojnim, svrhovitim i izvornim bićem, pojedincem koji se izdvaja iz mnoštvu, razlikuje
od svih drugih. S druge strane, želimo naći i ustoličiti svoje mjesto unutar veće cjeline,
društvu. Tijekom življenja, gotovo uvijek moramo ograničiti naše želje i potrebe u skladu s
općim dobrom i zahtjevima zajednice kojoj pripadamo. Upravo je to ta suprotstavljena
napetost između dna i vrha kozmograma, koja se odvija između IC-a i MC-a.
Sljedeći razvojni potisak doživljavamo u smjeru od 'Ja' prema 'Ti' koji od nas iziskuje da
prestanemo biti sebičnim pojedincima, usmjerenima isključivo na sebe, te uspostavimo
odnose s drugima. Put od nas prema drugima iziskuje našu otvorenost spram njih, odnosno
sudjelovanje, uzajamnost i uspostavu skladnih odnosa s njima. No, taj proces susreta s
drugima treba biti uravnoteženim: ne smijmo s odreći svojega 'Ja', niti ga nametnuti po
svaku cijenu. U tom području imamo potrebu usporediti se i izjednačiti s drugima. U
vodoravnoj liniji nismo niti bolji niti lošiji od drugih i ne bismo trebali ući u natjecateljski
ogled, već pokušati uspostaviti prave međuljudske odnose. Dakle trebamo poraditi na
iznalaženju ravnoteže između zavisnosti o drugima i osobne slobode i, u nužnosti
prilagodbe, uvijek ostaviti dovoljno prostora za sebe i vlastiti osobni razvoj.
Najčešće, ujedinjavanje tih suprotstavljenih napetosti javlja se kroz 'treći put', odnosno
uzimanjem u obzir drugih osi, ustaljujućih i promjenljivih (prilagodljivih) vidova dinamizma.
Početni je vid, uvijek, os oprečnosti 'Ja' spram 'Ti' i društvo spram pojedinca. Proces
poosobljenja iziskuje stalnu potragu za uskladbom suprotstavljenih sila, iznutra prama van i
odozdo prema gore: ravnotežu između introvertiranosti i ekstrovertnosti na svim razinama
i na svim osima. Skladna i uravnotežena ličnost uvijek se nalazi u središtu, neprestano se
prilagođujući promjenljivim unutarnjim i vanjskim uvjetima.
Međutim, možemo doživjeti cjelovitost u bilo koje vrijeme, napose kada smo usredišteni
te otvoreni prema drugima kroz svekoliku dobrohotnost i nesebičnu bezuvjetnu ljubav. Iako
se stvarna cjelovitost ne može sama pobuditi jer podliježe ukupnosti razvojne energije,
uvijek možemo biti 'otvorenima' spram nastojanja za njezinim postignućem, te poraditi na
našemu duhovno-mentalnomu razvoju.
Kada smo dostatno 'otvoreni', možemo doprijeti u središtu našega bića u bilo kojemu
trenutku, u bilo kojemu razvoju razdoblju. Kada DT promiče preko NO u svakomu polju, tada
unutarnja energija najsnažnije utječe na naš razvoj, prispodobljuje prigodu posebnih
mogućnosti za samoostvarenjem.
Četiri četvrtine, unutar sustava polja, odgovaraju četirima glavnim životnim razvojnim
razdobljima. U svakom od tih razvojnih razdoblja, u trajanju od 18 godina, suočavamo se sa
stanovitom problematikom, kao odrazom tog razdoblja. Ova četiri razvojna razdoblja mogu
se, ukratko, opisati sljedećim pojmovima:
AC (ascendent): Vrh 1. polja. Rođenjem slijedi prvi veliki životni impuls, pokretačka snaga
ili nagli poticaj. Naš životni sat počinje otkucavati i započinjemo svoje putovanje kroz
dvanaest polja.
U prvoj četvrtini, odnosno u prva tri polja, 'Ja' se postupno oblikuje. Moraju se razviti i
očitovati dostupne unutarnje mogućnosti, nasljedovane rođenjem. Novorođenče ovisi
isključivo o okruženju, vrlo je ranjivo i osjetljivo, te stoga treba zaštitu, svakovrsnu vanjsku i
unutarnju pomoć. Odzivajući se postojećim okolnostima u prvoj četvrtini, što čini unekoliko
nesvjesno, naglo i silovito, biće postupno raste, razvija se i oblikuje svoju ličnost, svoje 'Ja',
pojam o sebi. U prvoj četvrtini, ljudsko je biće, u biti, usmjereno na samozaštitu i
samoodržanje.
Okruženje oblikuje dijete koje prijemljivo prihvaća sve što se događa. Roditelji, braća,
sestre, učitelji ..., su mu uzori. Obrazac usvojen u ranomu ozračju roditeljskoga doma
određuje ponašanje u kasnijemu životu. Iako to dijete ne želi samo po sebi, ono će
intenzivno proživjeti život prve četvrtine. Tada ga snažno oblikuje potreba za
samoodržanjem. U ovomu razvojnu razdoblju uči potvrditi sebe, ostvariti pravo na
opstojanje. Reagira osjetljivo kada mu se u životu ne pridaje očekivana ili dužna pozornost,
kada ga se zanemaruje ili ako je ugroženo njegovo pravo na življenje. Takva se iskustva
utiskuju duboko u svijesti, jer je to vrijeme kada mora izgraditi svoje 'Ja' i 'proglasiti' svoje
pravo na život.
Tijekom tog vremena, kada i ako okolina djeluje na nas uznemirujuće ili pogrešno ili
odbijajuće ili nas tlači, oblikujemo i izgrađujemo i akumuliramo psihološke obrambene
mehanizme. Ti obrambeni obrasci usmjeravaju naše reakcije, kasnije u životu, kad uslijede
iste ili slične okolnosti ili nam je cjelovitost ugrožena. Planetarni položaji u prvoj četvrtini
uvelike određuju obrasce koji utječu na naš kasniji život i često su uzrokom psiholoških
problema.
Nadalje su iznimno važna oblikovanja i utiskivanja u četvrtome polju, te kroz utjecaj
obrazovanja i obiteljski život, stoga ćemo, kako slijedi, razmotriti više važnih naznake u svezi
s tim.
Društveni razvoj
IC (Imum Coeli): Na prijelazu vrha 4. polja slijedi drugi znakoviti životni impuls, životne
kušnje. Ovdje je, ono što smo usvojili odgojem i obrazovanjem, tijekom prvih 18 godina života,
u suprotnosti s vizijom onoga čime želimo postati (MC). Od sada započinje proces poosobljenja
i samoostvarenja, koji iziskuje odbacivanje tradicije, nasljeđa, uvriježenosti i napuštanje
roditeljskoga doma. U ovom razdoblju mlada osoba pokušava slijediti svoj put vlastitim načinom
samoprovjere i samoobrazovanje i samoodgoja, kako bi iznašla nove vrste odnosa, veza,
pripadnosti, s drugima.
U drugoj četvrtini, odnosno 4., 5. i 6. polju, očitujemo sebe kroz društvenost. Iako smo još
uvijek u donjoj polovici kozmograma, odnosno u istom 'nesvjesnom' području, sada sve više
zadiremo u područje drugih, stoga se izrazito posvećujemo okruženju. Postupno učimo
suspregnuti prenagljene postupke, odveć snažne pobude i, time, samožive, sebične težnje
društvenomu uspjehu, popularnosti, slavi ili moći. Naime, u ovoj četvrtini moramo spoznati
kako nismo sami na svijetu. Iako želimo zadržati naše ruke na poluzi koja pokreće svijet, moramo
naučiti prilagoditi se stvarnosti i razumjeti kako okolnosti i uvjeti okruženja utječu na nas.
Društveni položaj koji priželjkujemo, nalaženje svojega mjesta u svijetu i borba za
opstojanjem iziskuje uključenost naše cjelokupne ličnosti. Osjećamo se snažno privučeni
svijetom, životom i ljudima, a osobito nas privlači suprotan spol. Riječju, snažno su naglašene
sve težnje prema prepoznavanju okruženja i zadiranja u nj.
U tom razdoblju od 18. do 36. godine, u bliskomu susreta sa svijetom i drugim ljudima,
oblikujemo i spoznajemo vlastite obrasce ponašanja i ponašajne obrasce onih s kojima smo u
bliskomu dodiru. Stoga, suodnosno planetima koji se nalaze u ovoj drugoj četvrtini, možemo
razaznati vlastitu sposobnost za davanje i prihvaćanje ljubavi, te uspostavu društvenih
kontakata.
Primjerice, stanoviti planetarni položaji naznačuje da možemo očekivati 'sreću' s 'Ti',
drugima, pa silno prosvjedujemo kad nas 'Ti' razočara. Pritom silno ustrajemo na našim
preduvjerenjima spram voljene osobe i često, poradi tih zabluda, patimo 'zbog ljubavi' i, još k
tomu, nesvjesno, čuvstveno i egzistencijalno ovisimo o 'Ti', vjerujući da je to ljubav.
Tijekom ovoga razdoblja, naše nedjelotvorne obrasce ponašanja, često, ispravljaju
neumitnost životna tijeka, razočaranja ili osobni neuspjesi.
MC (Medium Coeli): Četvrti veliki znakoviti životni impuls, bivanje. Slijedi kada DT
dosegne MC. Ovdje biće nastoji postići unutarnju slobodu i samoostvarenje. U toj četvrtini,
osoba mora postati posve svjesnom sebe i istinske neumitnosti svojega životna tijeka. U
stanovitim okolnostima, prijelaz DT-e preko MC-a popraćen je velikom društvenim
odobravanjem, uspjehom i priznanjem, ali kasnije, uslijedit će potrebu za odvajanjem od
vanjskoga svijeta. Uz aktiviranje MC-a, DT se odmiče od desne polovice kozmograma,
intenzivna života u vanjskome svijetu, Ti usmjerenja i, u vremenu, svjesno se usmjerava ka
Ja, posvećenosti samome sebi. Stoga moramo biti spremni 'prijeći' MC i krenuti dalje, a ne i
nadalje 'mirovati na vrhuncu'. Ova prekretnica iziskuje spremnost za unutarnju preobrazbu
i, često, prihvaćanje vlastitih ograničenja. Često ćemo morati odustati od uobičajenosti i
ustaljenosti, zanemariti uspjeh i predahnuti, ili, naposljetku, učiniti ono što nismo učinili
zbog neodlučnosti ili poteškoća, te suočiti se i prihvatiti izazove, kao što su, primjerice,
oslanjanje na vlastite snage, odgovornost ili smiraj osame.
U četvrtoj četvrtini, odnosno 10., 11. i 12. polju, nisu toliko bitna naša nastojanja, koliko
istina o samome sebi. Ovdje se odmičemo od životne užurbanosti i primičemo unutarnjemu
sebi u potrazi za svojim pravim Ja. Ovdje smo u prigodi samosvjesno spoznati svoje
unutarnje biće, pronaći vlastitu pravu bit. U ovomu životnu razdoblju moramo pronaći
odgovore na velika životna pitanjima i učiniti napor da se prepoznamo i poistovjetimo s
našim istinskim Ja i oslobodimo od zahtjevima vanjskoga svijeta, usmjerena isključivo na
uspješnost postignuća.
Vrlo je korisno njegovanje duhovna života. Možemo pokušati sagledati ishod naših
iskustava koja proizlaze iz svih naših spoznaja, doživljavanja i produbljene razine svjesnosti.
Mnogi koji su kadri preuzeti odgovornost za druge sada im mogu pripomoći, pomoći
pripremiti mlade i nadarene pojedince za njihovo životno putovanje. Život nam postaje
ponovno smislen kada se usmjerimo prema neosobnim ostvarenjima, u radu za opće dobro
koja je usmjereno ka višim ciljevima. U proteklomu razdoblju bili smo skloni vrjednovati
uspjeh mjerilom vanjskih postignuća, dočim sada moramo uzeti biće, čovjeka, kao jedino
mjerilo. To iziskuje promjenu životne motivacije, za što, ruku na srce, nije svatko sposoban
ili za što nije pripremljen poradi bremenite neumitnosti životnoga tijeka.
Općenito, u ovomu životnu razdoblju, sve više i više jenjava naše zanimanje za
prekomjerne aktivnosti i mnoga jednoobrazna doživljavanja vanjskoga svijeta, pa radije
neometano, s odmakom, živimo u promišljanju sebe i svijeta. To se umnogome produbljuje,
kako se bližimo uzlaznome znaku i ascendentu, točki s koje smo krenuli na naže životno
putovanje.
Ako se mladome biću ne dadne ispravan duhovni naputak kroz odgoj i obrazovanje i ne
uslijedi li produhovljenje kroz osobno životno iskustvo, mogu uslijediti osamljivanje,
duhovno-duševna praznina, senilnosti, kronične i/ili progresivne bolesti, životno
nazadovanje. Općenito životni se vijek produljio u posljednjih 150 godina, što se odražava i
u četvrtoj četvrtini, a naše društvu, koje se toliko opire suočenju sa smrću, još uvijek nije
razvilo zadovoljavajući životni koncept za tu dobnu razinu. Međutim, čak i u vremenima
kada je očekivano trajanje života bilo trideset, četrdeset ili pedeset godina, bilo je ljudi koji
su dosegnuli dob od sedamdeset ili osamdeset godina, proživljujući život pozitivno i
stvaralački sve do samoga kraja.
Buđenje Ja
1. trećina
1.-4. 0-24 g. Rast Širenje Crvena
života
Osobno
Ustaljivanje u
okruženju
2. trećina
5.-8. 24-48 g. Djelotvornost Uspostava kontakata Žuta
života
Učvršćivanje
Društveno
Odmak, odvajanje
Sloboda
3. trećina Prekoračivanje
9.-12. 48-72 g. Utvrđivanje Plava
života granica mogućega
iskustva
Općesvjetski
Prva trećina života, koja uključuje 1., 2., 3. i 4. polje i, suodnosno prirodnoj razdiobi,
znakove Ovna, Bika, Blizance i Raka, obuhvaća razdoblje od rođenja do 24. godine života.
Druga trećina života, koja uključuje 5., 6., 7. i 8. polje i, suodnosno prirodnoj razdiobi,
znakove Lava, Djevicu, Vagu i Škorpiona, obuhvaća razdoblje od 24. do 48. godine života.
Treća trećina života, koja uključuje 9., 10., 11. i 12. polja i, suodnosno prirodnoj razdiobi,
znakove Strijelca, Jarca, Vodenjaka i Ribe, obuhvaća razdoblje od 48. do 72. godine života.
Razvoj i sazrijevanje Ja
Sa stajališta sazrijevanja, ova tri razvojna razdoblja možemo odrediti kako slijedi:
To su različiti stupnjevi razvoja Ja. Treba napomenuti da svaki razvojni stupanj započinje
u vatrenome i završava u vodenome polju.
Prvi razvojni stupanj započinje u 1. polju, što je prirodno suodnosno Ovnu.
Drugi razvojni stupanj započinje u 5. polju, što je prirodno suodnosno Lavu.
Treći razvojni stupanj započinje u 9. polju, što je prirodno suodnosno Strijelcu.
Ta tri polja i tri vatrena znaka povezana su s razvojem samosvijesti. Element vatre, koja
je usredotočena na osobni identitet (odnosno, Ja), okidač je razvojnoga zamaha i početak
novog stupanja izražavanja svakog vatrenog polja.
Unutar prvoga razvojna stupnja, od rođenja do 24. godine života, odvija se oblikovanje
ličnosti i pojma o sebi, Ja.
Unutar drugoga razvojna stupnja, koji započinje u 24. godini života, odvija se svjetovno
izražavanje koje dosežu društvenu integraciju u dobi od 48. godina.
Unutar trećega razvojna stupnja, u 9. polju, započinje očitovanje duhovnosti.
Kao kod podjeli na četvrtine, i podjela na trećine sa spletom od četiri elementa osnova je
pri astrološkome tumačenju. U svakoj trećini četiri su skupa psiholoških značajki, ćudi,
odnosno načina ponašanja svojstvena pojedincu, iliti temperamenta - vatra, zemlja, zrak i
voda). U dobnomu uznapredovanju, dobna točka promiče kroz četiri elementa u svakoj od
trećina i, na taj način, prolazimo kroz niz načina izražavanja u oblikovanju sebe odnosno
razvoju svojega Ja.
Vatrena polja, svojim prispodobljenim značajkama, žarko potiču očitovanje Ja.
Zemljana polja, svojim prispodobljenim značajkama, oplemenjuju i ujedinjuju Ja.
Zračne polja, svojim prispodobljenim značajkama, razvijaju intelektualne sposobnosti Ja.
Vodena polja, svojim prispodobljenim značajkama, omogućuju čuvstveno poistovjećivanje
Ja sa zamisli o pripadnosti, no katkad se može doživjeti i proces gubitka vlastita Ja.
Svaka trećina završava vodenim poljem, a nova trećina započinje vatrenim poljem
(izražavanjem i potvrđivanjem Ja). Vodena polja, 4., 8. i 12., sadrže klicu promjena i
preobrazbe koja osigurava novi put i smjer u procesu razvoja. U stanovitim ključnim
razdobljima vodena polja završno pročišćuju značajke, trećini, pripadnih polja. Promjena
smjera je uvijek bolna, primorani smo, dopustivši joj da se odvija, i dalje napredovati u
procesu razvoja, a to znači da ćemo morati proći kroz krizu.
Kao što je već spomenuto, glavna tematika podjele na trećine odnosi se na razvoj
samosvijesti, očitovanje Ja i razvoj ličnosti, uvijek ka višoj uzvojitoj razini. Jedan od zadatak
ljudskoga bića je da postane svjesno svojega istinskoga, pravoga Ja, te ga potpuno
osviještenoga izrazi na najbolji mogući način. Ovaj se proces odvija u društvu, među ljudima
koji, također, imaju istovjetni zadatak. Postupno učimo razumjeti naše sebstvo, a čemu
pridonose i zajednički napori društva. Pozitivna društvena integracija pridonosi i svjesnom
razvoju ličnosti.
Dakle, podrobno razmatranje kakvoće razvojnih nastojanja u odgovarajućim životnim
razdobljima od velike je važnosti. U tom procesu možemo mnogo toga naučiti i uskladiti se
sa prirodnim zakonitostima. Znamo da ne možemo preskočiti bilo koji razvojni stupanj, niti
bismo se trebali predugo i prekomjerno baviti sadržajima i stanjima razvojnih stupnjeva ili
se zaustavi na bilo kojemu razvojnu stupnju. Moramo uvijek djelovati u smislu
uznapredovanja, stalno se prilagođavati novim uvjetima, kada se pojave. To je jedini način
da unaprijedimo naš proces razvoja, skladno i bez većih smetnji ili poteškoća.
2
Element se može odrediti i kao skup svojstvenih ponašajnih obilježja koja su urođena i uglavnom postojana
tijekom cijeloga života. Takav skup jedinstvenih neuroloških obilježja uvjetuje način na koji doživljavamo i
pristupamo svijetu oko sebe, odražavajući pritom način našega ponašanja.
Tijekom tih truju razvojnih stupnjeva, Mjesec obuhvaća razvojno razdoblje mladalaštva,
Sunca razdoblje zrelosti, a Saturna razdoblje starosti u kojemu možemo procijeniti sva već
prethodno doživljena iskustava.
Ova su razlikovanja od velike važnosti glede pojedinih razina razvoja ličnosti. Primjerice,
trebamo biti svjesni da smo u dobi od 36 godina 'sunčeva djeca', odnosno ponajviše
razvijamo sunčeva prispodobljena obilježja, čije su značajke tada vrlo izražene i aktivne,
stoga, posljedično, imamo silnu potrebu usmjerenja prema svemu vanjskome. U tom
razdoblju ponajprije smo izvedbeno motivirani glede raznih ostvarenja, potvrđivanja sebe i
ino. Dakle, u ovom prijelaznom razdoblju iznimno smo
samosvjestan pojedinac usmjeren ka postignućima i uspjehu,
svemu pristupamo razložno i želimo nametnuti svoju volju. Ako je
položaj Sunca u kozmogramu 'oslabljen', vjerojatno, na ovomu
životnomu razvojnu stupnju, osoba mora pregalački raditi kako bi
ishodila zadovoljavajuće učinke, a uz dobar položaj Saturna na
sljedećemu razvojnu životnu stupnju može dobro razviti i
primijeniti svoje sposobnosti.
Potreba za nadoknadom
Promatrajući ljude uvijek možemo opetovano razaznati da u prvoj trećini života, razdoblju
do starosne dobi od dvadeset i četvrte godine, prevladavaju očevidna mjesečeva
prispodobljene obilježja.
Mjesec opisuje djetinji, neusiljeni, čuvstveni Ja. To je razdoblje ovisnosti, poput djeteta, i
još uvijek nije posve razvijena sposobnost preuzimanja potpune odgovornost za samoga sebe.
Dijete živi u okrilju sigurnosti i zaštite obitelji, koja podupire i unaprjeđuje ili ometa i koči
djetetov prirodni razvoj. Ovdje, kod djece i mladeži, možemo uočiti stav kako se netko mora
brinuti o njima. Načelno, tijekom tog razdoblja, u njihovoj se svijesti još ne oblikuje ili izgrađuje
posve jasno zamisao, ili pomisao, da bi sami trebali biti odgovornima za sebe.
razdoblju, kada biće razvija samosvijest, on mora umjeti prepoznati svoju prezaštićenu
'čahura' ili, možda čak, primorano tegobnim okolnostima, potisnuti je.
Također, roditelji mogu projicirati svoje vlastite želje na dijete, koje ono, najčešće, nije
kadro ostvariti. U stanovitome trenutku svojega razvoja biće mora uznastojati othrvati se tim
roditeljskim željama, kako bi se osamostalilo.
Sunčevo razvojno razdoblje počinje od dvadeset i četvrte godine života, dobu kada se
osoba 'otiskuje u svijet' kako bi prikupila iskustvo i izgradila vlastiti svjetonazor. U ranijemu
razdoblju umnogome razvijene mjesečeve prispodobljene značajke, sada, poduprte
sunčevom snagom, postaju sve više i više izraženijima. Ova prirodna potreba, na putu
osamostaljenja, okrenutosti prema van, vanjskome svijetu, ekstrovertnome Ja, odgovara
načelu poduzetnosti i ishodi odvraćanjem, ili oslobađanjem od ograničavajućih čimbenika
mjesečeva razdoblja i roditeljskoga doma. Ova protežita energija omogućuje mladoj osobi da
se oslobodi od psihološke maternice roditeljskoga gnijezda, odupre uvjetovanim čuvstvenim
i intelektualnim stavovima, te se pripremi za oblikovanje samosvojne ličnosti.
Ovo razdoblje odvajanja vrlo često započinje oko osamnaeste godine života kada DT ulazi
u četvrto polje, te bi trebalo biti okončano kada DT dosegne NO-u, oko 21-1/2 godine. Potom
može započeti skladan i prirodni razvoj samopouzdanja, samostalnosti i samosvijesti, a
unutarnja uzgonska snaga bit će na raspolaganju za uspon na prijelazu u peto polje. Ali, ako
nismo kadri odvojiti se od naših obiteljskih ovisnosti, doživljavat ćemo poteškoće preuzimajući
samo-odgovornost koju peto polje iziskuje.
U više praktičnomu smislu, četvrto se polje bavi čuvstvenim vezama koje gajimo spram
naše obitelji i sigurnosti koju možemo dobiti od nje ..., ali od njegove NO-e nadalje,
prispodobljene značajke petoga polja počinju nas potiskivati u svijetu. Iako smo još uvijek u
četvrtomu polju i bavimo se obiteljskim poslovima, mi nestrpljivo želimo započeti sa životnim
pustolovinama, žudimo za vlastitim iskustvima. Pokušavamo stvoriti i oblikovati vlastito
neovisno životno područje.
Naime, između NO-e i sljedećega vrha, svakoga polja, mi proživljavamo prispodobljene
značajke obaju polja, odnosno dvostrukost. Djelatne su dvije različite energije: jedna od polja
kroz koje još uvijek promiče DT nastojeći nas ispuniti obvezama (u našem primjeru,
'obiteljskim' četvrtoga), i druga koja upućuje na tematiku sljedećega polja (u našem primjeru,
potrebu za 'samoočitovanjem' petoga), čime nas pokušava potisnuti ka sljedećemu vrhuncu.
Psihološki sagledano, to često ishodi stanovitim stresnim okolnostima koje mogu
osloboditi pojedine 'krizne mehanizme', kao što su tjeskoba glede neuspjeha i sl. Ta sjenovita
područja nazivamo 'sjenkama vrhova', jer se osjećam kao pri penjanju na strmovito brdo, kad
nam njegova nepoželjna i neugodna sjenka zastire jasan pogled ka vrhuncu.
Pomoću DT-e, možemo prosuditi kako će se osoba suočiti sa životnim razdobljem
neposredno prije nego li DT-e promakne iznad vrha polja i kako će se odvajanje odvijati.
Primjerice, nalazi li se Saturn odmah iza vrha četvrtoga polja, kao
na crtežu, oko devetnaeste godine života, to može značiti da se osoba
ne može odvojiti u ovomu trenutku, jer vjerojatno još uvijek nije
spremna odreći se sigurnosti obiteljskoga okrilja, uz koje čvrsto
prianja.
Razmotrimo, nakratko, što slijedi. U našemu primjeru, i Jupiter je
u četvrtomu polju kojega će DT dosegnuti u dobi od dvadeset tri
Saturna i Jupitera u
godine, neposredno prija vrha petoga polja. Pretpostavljamo da bi u četvrtomu polju,
ovomu trenutku trebalo uslijediti skladno odvajanja, jer Jupiter kozmograma rođenja, DT
pobudi, slijedom, u 19. i 23.
svojim prispodobljenim značajkama snaži samopouzdanje što godini života.
podupiru i uvjeti okruženja.
Dakle, za budući razvoj, od iznimne je vrijednosti prepoznavanje ovih naznake DT-e, kako
bismo znali na najbolji mogući način prebroditi ove životne 'prijelaze'.
U tom razdoblju, uz pomoć prispodobljene energija Sunca, kadri smo, vlastitom voljom,
razvijati svoje sposobnosti, svoje zamisli,. To je prostor, u vremenu, u kojemu su najveće
mogućnosti za ostvarenje sve punine stvaralačka života, vrijeme umješnosti, vrijeme osobnih
postignuća, vrijeme uspješnosti. U ovomu ka Ti usmjerenomu razdoblju, tematika odnosa uvijek
je iznimno naglašena i iziskuje našu konačnu potvrdu da smo, kao integrirana ličnost, djelotvorni
na nov, jedinstven i osebujan način. Proizvodimo, stvaramo štogod od vrijednosti za društvo.
Život, u ovomu, sunčevu, razdoblju, iziskuje nepodijeljenu pažnju drugih ljudskih bića. Sve
što je, dotad, mukotrpno naučeno i stečeno 'cvjeta' u ovom trenutku sazrijevanja. Značenje
sunčeva razdoblja, punina je i otvorenost prema nalaženju samoga sebe, staza ka samospoznaji,
samoispunjenju, put je ka samoostvarenju.
Sunce je simbolički prikazano kao krug potpuno svjesne ličnosti, prispodobljene točkom u
sredini. Mi razvijamo samosvijest kada doživljavamo vlastiti identitet u stvarnosti, u dodiru s Ti,
sa svijetom. Zato je obilježba tog razdoblja, svjesno djelovanje prema van. Odnosi i kontakt s
okolinom, koji uspostavljamo upečatljivošću svoje ličnosti, obuzima nas u potpunosti tijekom
ovoga razdoblja.
Sagledavajući ovo životno razdoblje kroz DT-u, možemo prepoznati
kada je uslijedilo, ili će uslijediti, iskustvo samoispunjenja.
Primjerice, nalazi li se Sunce neposredno nakon vrha sedmoga polja,
kao na crtežu, pokušat ćemo sa svim dostupnim nam moćima osigurati
svoje mjesto u svijetu u dobi od oko trideset šeste godina života. Želimo
biti važni i neophodni drugima. Sve što radimo usmjerena je ka Sunce u
pridobivanju potvrde vlastite vrijednosti, priznanja i zahvalnost od Ti, od sedmomu polju,
partnera, od drugih. kozmograma
rođenja, DT će
Sa Suncem u Ti području, želimo igrati važnu ulogu u našem zvanju, u pobuditi u 36.
partnerstvu, te u društvu kao cjelini. Uspjeh ovisi o aspektima koje Sunce godini života.
tvori. Promicanje DT-e preko sunčeva položaja potiče mogućnosti za spoznavanjem samoga
sebe. Ako nismo prevladali mjesečevo razdoblje, tada očitujemo nezrelo ponašanja tijekom
sunčeva razdoblja i, najčešće, ne postižemo punu zrelost. Bit ćemo nošeni neumitnošću života
natrag i naprijed, amo i tamo, sve dok ne dosegnemo i ojačamo središte u sebi, unutar Sunca,
te se razvijemo u smireno biće koja zna tko je, što želi i kamo ide.
Primjerice, kada se Mjeseca nalazi u šestomu polju i tvori nekoliko izazovno naprežući
aspekte, nerijetko je naznakom stanovite psihološke nesposobnosti hvatanja u koštac s
izazovima životna opstojanja. Takva osoba želi ostati poput djeteta i odbija preuzeti
odgovornost za vlastito življenje i, obično nalazimo nekoga sebi vrlo nalik ili, pak, nalazi nekoga
tko to čini umjesto nje. Ako se pritom, kojim slučajem, Sunce nalazi u osmomu polju možemo
razmotriti DT za uvid u to kada će te nezrele, mjesečeve, ponašajne značajke biti možebitno
prevladane. No, često može proteći podosta vremena prije nego li se prevlada i okonča
određeni razvojni stupanj, a katkada se u tomu uopće i ne uspije.
Oko četrdeset i osme godine života, započinje saturnovo razvojno razdoblje s korjenitim
obratima, umnogome različitima od sunčeva razdoblja, u kojemu se, poput prekidača,
ekstrovertna, ka svjetovnome okrenuta sunčevu dijelu osobnost usmjerava prema duhovnomu
smjerokazu saturnovsku dijelu osobnosti, dosezanju samo njemu svojstvene odgovornosti i
zrelosti.
Kako je prikazano crtežom, ova bi promjena trebale započeti već od NO-e osmoga polja, u
četrdeset i šestoj godini života, tako da se možemo nedvojbeno usmjeriti ka vrhu devetoga polja
i osloboditi sputavajuća vrijednosna sustava vanjskoga svijeta. No, najčešće za to, još uvijek,
nismo spremni, jer su prethodne dvadeset četiri godine, oblikovane prema prispodobljenim
značajkama snažnoga Sunca, poput svjetovnih postignuća, ishodile odgovarajućim potvrdama
Razrada, preinaka i prilagodba - Ivica Matijević
(c) Zagreb, 1970.- 2023.
28
uspješnosti. U takvom slučaju, NO osmoga polja može biti samo vrlo neugodno razdoblje, kada
više ništa nije kao što je bilo, vrijeme koje želimo zaboraviti što je prije moguće, nakon što
protekne.
U takvom slučaju, često se događa da smo neposredno prije ili nakon vrha devetoga polja
pretrpjeli težak udarac koji nas je psihički iznimno potresao. Stoga moramo NO-i devetoga polja,
u dobi od oko pedeset i dvije godine, pristupati vrlo brižno i svjesno, iznalazeći najprihvatljivije
istinsko unutarnje prosvjetljenje kako bi ostvarili plodonosnu budućnost. Preobrazba ličnosti
gotovo je prinudna nužnost. U dobi od četrdeset osam godina trebali bismo započeti jasno
preusmjeriti svoj život na etičkim temeljima. Ako to učinimo, um može postati neovisnim od
fizičkih promjena koje se odvijaju tijekom procesa starenja, pa se možemo usmjeriti ka
visokovrijednim životnim izazovima.
Tada se Saturnove prispodobljene značajke mogu doživjeti duhovno i postati pravim izvorom
mudrosti, kao zbrojem svih prethodnih iskustava minulih dvaju trećine života. Ovo pohranjeno
unutarnje bogatstvo može se proširiti i na raspolaganje drugim ljudima, napose onima mladima.
Možemo ih savjetovati, možemo sudjelovati u njihovu preuzimanju zadataka i odgovornosti ...
Dočim je u prethodna dva životna razdoblja prevladavala usmjerenost na sebe, svoje potrebe
i želje, te uzlazno smjeranje ka uspjehu, sada se energije preusmjeravaju ka ishodišnoj točki,
ascendenta, kao što je prikazano crtežom na sljedećoj stranici.
Taj prirodan 'silazni' proces, 'povlačenje' u se, ishodi dvojakim učinkom; prispodobom
saturnovska skrućivanja, odnosno procesom starenja, i/ili mentalnim procesom sazrijevanja, jer
se Saturnove prispodobljene značajke mogu različito iskusiti. Osobe koje život žive unutar
materijalnih okvira i uvijek osjećaju materijalnu i tjelesnu zabrinutost, možda čak i prekomjernu
bojazan, doživljavaju ga isključivo fizički. Drugi, pak, mogu prispodobom saturnovske snage
nadvladavanja združiti sva svoja životna iskustva i usmjeriti ih u mentalnu jasnoću i mudrost.
Bitno je, kakva je i koja razina razvoja i rasta postignuta. Jesmo li uspjeli shvatiti smisao
života na prekretnici, u dobi od četrdeset osam godina, te jesmo li uskladili naše živote s
etičkim i nadosobnim ciljevima? Ili, jesmo li kadri prilagoditi se stvarnosti, procesu starenja,
kao i drugim promjenama vanjskih uvjeta? No, u potonjem slučaju, Saturn je, nažalost, često
usredotočen samo na tijelo. Isključivo tjelesno postaje glavnom zadaćom mnogim osobama.
Tjeskobna zabrinutost za cijelo tijelo i njegovo zdravlju može toliko prevladavati sviješću da
postaje stalnom preokupacijom tjelesnim. Svijet i sve što se u njemu zbiva sagledava se
samo u smislu fizičkoga stanja i njegova surječja.
Ako smo uspješni u preusmjeravanju vlastita života, razotkriva nam se njegov novi smisao,
pri čemu možemo otkriti nove životne izvore, a time i novi način življenja. Ako nismo,
sažimajuće i skrućujuće energije, koje Saturn prispodobljuje, postaju prevladavajuće: osjećaj
potištenosti, sumornosti, nedostatak smisla i smjera, malodušnosti, pa čak i senilnost, ovladat
će nama i odagnati svu radost življenja.
Prispodobljeni Saturnov učinak možemo jasno sagledati u starijih osoba. Oni koji ostanu
psihički budni i djelatni, općenito održavaju svoja tijela bez osobita truda, zdravi su, poletni
i osjećaju se donekle mladima. No, kako bi si osigurali takav razvoj, s pripremama moraju
započeti mnogo ranije, odnosno, u prvomu kvadrantu ili prvoj trećini života. Nije neprirodno
za mladež da ih vrlo zanima duhovnost, iako oni neće slijediti duhovni razvoj istom dubinom
kao netko u trećemu razvojnu razdoblju. No, sjeme koje sade u prvomu razvojnu razdoblju
uroditi će plodom kasnije u životu.
Primjerice, nalazi li se naše Sunce u jedanaestomu polju, kao
na crtežu, u dobi od šezdeset jednu godine života, kao ishod
primicanja DT-e, bit ćemo ispunjeni samopouzdanjem. Nalazi li
se u blisku slijedu i Jupiter, u dobi od šezdeset i četiri godine
uslijedit će osobito pozitivne prigodne mogućnosti da svjesno
poradimo na zaokruženju našega minula život; možda pisanjem
autobiografije ili iznalaženjem prijemljivih slušatelja naših misli.
U tom će razdoblju zasigurno uslijediti promjena zanimanja za Sunce i Jupitera u
što ili koga, promjena od ukupnih stavova do osnovnih gledišta, jedanaestomu polju,
jer život se tada našem življenju odziva drukčijim životnim kozmograma rođenja, DT
zakonitostima nego ranije. Naime, približavanje DT-e ishodištu će pobuditi slijedom,
snažno se osjeća 'magnetizam' ascendenta koji, u ukupnosti Sunce u dobi od 61. i
Jupitera u dobi od 64.
našega razvojna putovanja, predstavlja ciljno odredište. To je godine.
važeće i za osnovno tumačenje kozmograma.
Podjela na šest
1. razvojni stupanj:
životno razdoblje
od rođenja do 12. god.
- samoživost
2. razvojni stupanj:
životno razdoblje
od 12. do 24. god.
- pripadanje
3. razvojni stupanj:
životno razdoblje
od 24. do 36. god.
- sudjelovanje
4. razvojni stupanj:
životno razdoblje
od 36. do 48. god.
- izražavanje
5. razvojni stupanj:
životno razdoblje
od 48. do 60. god.
- vođenje
6. razvojni stupanj:
životno razdoblje
od 60. do 72. god.
- savjetovanje
Kada dobna točka promiče kroz dvanaest polja potakne razvojni stupanj svakih šest
godina. Iz toga slijedi da se na vrhu polja, više ili manje, odvija odlučujuća prekretnici. Polja
možemo svrstati prema izmjenjujućim ritmovima aktivnih i pasivnih impulsa. Oko dvanaest
vrhova, neposredno prije ili neposredno nakon stvarne točke dodira, naizmjenično se odvija
šest pobuđujućih pokretača očitovanja i pojavljuje se šest kriznih žarišta.
Šest pobuđujućih
razvojnih razdoblja očitovanja
Šest razdoblja
razvojne krize
Između šest 'aktivnih' polja koja prispodobljuju pobuđujuća razdoblja očitovanja, nalazi
se šest 'pasivnih' polja koja prispodobljuju krizna razdoblja.
Prva kriza, u dobi od oko 6. godine, odgovara poznatim razdobljima svojeglavosti iliti
tvrdoglavosti.
Oko 18. godine javlja se kriza ideala. Mlada osoba, imajući visoko postavljene ideale, ne
uspijeva u svojim nastojanjima da promijeni svijet. U tom procesu, ona mora shvatiti i
prihvatiti kako je svijet jači od nje i njezinih ideala i da ga najvjerojatnije neće uspjeti bitno
promijeniti.
U 30-im godinama slijedi profesionalna kriza. U ovomu razdoblju moramo shvatiti i
prihvatiti da ne možemo činiti štogod želimo baš onako kako želimo. Moramo se prilagoditi
kako bismo opstojali. Moramo biti kadri preuzeti svoj dio odgovornosti i, sa zanimanjem i
radošću, osobno pridonijeti zajednici.
Oko 42. godine započinje razdoblje frustracija, odnosno stanja nemira, nelagoda, strepnji
ili srdžbe zbog nemogućnosti postizanja željenoga cilja. U tom ćemo razdoblju
najvjerojatnije doživjeti da sva naša silna nastojanja glede iznalaženja društvena položaja i
postignuća ugleda u svijetu nisu dala očekivane ishode. Ili, pak, ako smo postigli uspjeh,
odjednom shvaćamo da nas blještavilo vanjske uspješnosti ne može istinski usrećiti.
Zapravo, u zbilji, tragamo za ljubavlju, toplinom i razumijevanjem. Dakako, sada ćemo
pokušati zadovoljiti neispunjene ili potisnute želja iz prošlost.
Slijedi kriza autoriteta, koja se odvija oko 54. godine života. Tijekom tog razdoblja
spoznajemo koliko smo odista nadležni i mjerodavni, koliko smo uistinu stručni i sposobni
kao vođa. Ovdje moramo jasno razumjeti našu zadaću, prepoznati i prihvatiti vlastita
ograničenja i slabosti. Ako nismo djelovali u skladu s tim može se dogoditi da drugi ne
prihvaćaju naš autoritet, koji mora proći neku vrstu preinake i poboljšanja. Ne izgrdimo li
pouzdane temelje u svezi s tim zacijelo nas očekuje kakav 'pad s postignuta položaja'.
Razdoblje starosti, oko 66-te godine života, može se odrediti kao vrijeme osamljivanja,
povlačenja iz životne užurbanosti. Naglasak je na prihvaćanju samoće, kakva god već jest,
samodostatnosti i samozadovoljstva. Ako u tomu ne uspijemo, posljedično je moguća kakva
bolest ili senilno ponašanja.
Premda se nazivi ascendent i 'uzlazni znak' obično koriste naizmjence, postoji stanovita
razlika. Ascendent je (skraćeno AC), tehnički gledano, zapravo posve određeni stupanj
uzlaznog znaka na istočnome djelu obzora u korijenskome kozmogramu i stoga je on pojam
užeg određenje. Uzlazni znak je naprosto cijeli znak koji uzlazi iznad obzora u vrijeme
rođenja i pojmovno nadopunjuje određenje AC-a.
Stoga je značenje samoga AC-a, koji simbolizira više toga, nadopunjeno značenjem
uzlaznoga znaka, gotovo nemoguće sažeti unutar jednoznačnog određenja. Prispodobljuje
djelovanja osobe u svijetu, ulogu ili predodžbu o njoj koju ostali vide, neusiljenu energiju,
stav prema životu koji prevladava cijelim bićem ... itd. Iako je kod nekih osoba odista
očigledan, AC kod drugih može biti, također, i najneuhvatljiviji čimbenik kojega je vrlo teško
razumjeti. Kod mnogih se doimlje prvenstveno poput prikaza 'površine osobnosti', 'lica' koje
čovjek pokazuje u poslu i društvenim aktivnostima, skrivajući istodobno veći dio stvarnoga
ustrojstva ličnosti za koju znaju samo njemu bliske osobe, a katkad čak niti one. Često taj
prikaz (slika osobnosti, ponašajne značajke) koji ostali vide, nije stvoren namjerno, već
gotovo podsvjesno, katkad i posve nesvjesno.
AC uvijek naznačuje nešto što je osobi bitno, nešto što u osobi istodobno postoji i unutar
i izvan nje, otkriva kako doživljava vlastitu jedinstvenost i neponovljivost, označava bitnosti
u osobnosti pojedinca i pristupu životu, a može i prevladavati. Prividno, pojedinac je gotovo
u nemogućnosti izraziti se i djelovati bez sudjelovanja prispodobljenih značajki AC-a. Na više
načina, to je kanal kroz koji se najizravnije suočavamo s izvanjskim svijetom. To samo po
sebi naznačuje zaseban pristup životu. Predstavlja način kojim se aktivno suživljavamo sa
životom u izvanjskom svijetu kada postoji neometani tijek energije. Stoga, izvornim postaje
tek kada se ostatak kozmograma uskladi s njime i time ga podupre. Kada ostatak
kozmograma nije osobito usklađen s obilježjima i energijom AC-a, on može funkcionirati
površno i postati razmjerno prijetvornom, neprirodnom krinkom koja se nikako ne slaže s
ostatkom naravi pojedinca.
Psihološki, AC je jedan od bitnih čimbenika koji svojom simbolikom dodatno razjašnjava
složeno ustrojstvo ličnosti. Upravo značenje izvorna pojma 'persona' dakako, ne određujući
posve, ipak pobliže određuje AC.
"Izvorno, riječ persona (lat.: maska; uloga; osoba < etrurski phersu, vjerojatno od grč.
πρόσωπον: obraz, obličje) je u starom kazalištu, prvotno označavala masku koja služi glumcu,
a potom i ulogu koju on glumi. Persona je bilo koji sustav prilagodbe ili bilo koji način
uspostavljanja kontakta sa svijetom. Gotovo sve profesije imaju svoju svojstvenu personu.
Opasnost je poistovjećivanje s personom; primjerice, učitelj sa svojim udžbenikom, ili tenor sa
svojim glasom. Istina, malo preuveličavam, no može se reći: persona nije ono što stvarno jest,
već ono što ona i drugi misli i vjeruju da jest."
Upravo je prema tim zamislima osmišljen kozmogram polja (KP), koji odražava sliku
stvarnog prostornog stanja prigodom rođenja. Temeljno određenje tog 'novog' astrološkog
stajališta jest: 'KP, kao cjelina, pokazuje ono što je vidljivo na 'površini' osobe, odnosno ono
kakvom se očituje prema van - 'vanjštinu'. To se određenje dobro uklapa u Jungovo
razmišljanje o pojmu persona: '... ono što se kod osoba doimlje kao neprestano igranje uloga'.
To je nešto što svaka osoba, poput vlastite kože, nosi tijekom svojega života, obličje kojim se
predstavlja izvanjskome svijetu, obrazina koju koristi da bi udovoljila vanjskim zahtjevima i
uvjetima okruženja igrajući ulogu koja se u društvu od nje očekuje, dakle ono što je svakomu
vidljivo izvana. Dakako, to se umnogome razlikuje od onoga što uistinu jesmo.
Uloga je ono što se očituje prema van i što je izvana vidljivo, dakle uobičajeni obrasci
ponašanja koji se u nekom društvu očekuje od maske (pojedinca), čime se djelomice
označava i sama osoba, njena osobnost, dakle obilješja koja su u osnovi izvanjskoga
ponašanja. Zapravo, uloga je sklop svojstvenih oblika ponašanja, doživljavanja i djelovanja
koji se očekuju od osobe, a koje ona ostvaruje na određenu položaju u društvenome ustroju,
dakle, prava, obveze, i dužnosti koje ona ima i koje obavlja s obzirom na dostignuti položaj
(MC).
U psihološkoj astrologiji ascendent, kao temeljno načelo pretpostavke samosvojno
osebujna i najosobnija stanovišta spram ukupnosti života te njegova kušanja i najizravnijega
suprotstavljanja izvanjskomu, prispodobljeni je označitelj 'leće' kroz koju čovjek opaža svijet
i postojanje, kroz koju se sadržajno unosi u život te ga upija u se, dakle, pokazatelj je načina
na koji 'zahvaća, zagrađuje i sniva' svijet, odnosno žarišna je točka čovjekove uzajamnosti s
njegovim okruženjem, očevidnik životnih okolnosti, oblikovanja dojmova i unutarnjih
stavova, oblikovanja, tvorbe i pretvorbe unutarnjih psihičkih stanja.
Shodno tomu i ponašanje je neprestano u skladu s tom vizijom, štoviše, životno obvezuje.
Odražavajući, vraća nam vlastitu točku gledišta, jer to kako vidimo svijet utječe na način
kako se odnosimo prema njemu, kao i na njegov odgovor nama. Svjesno ili nesvjesno
'birajući' stanovita viđenja okolnosti, vidova djelovanja i ponašanja drugih (odbacujući
pritom druge pristupe istim okolnostima), mi doživljavamo i organiziramo vlastiti život
prema onomu što smo 'odabrali' vidjeti. Upravo ascendent ukazuje na ovaj proces
odabiranja i razvrstavanja, stoga odražava očekivanja i predodžbu o životu kroz
doživljavanje, te nijansira naše viđenje vlastita postojanja.
Slikovito kazano, mi 'snivamo svijet' prema znaku na ascendentu, a potom kao glavni
glumci igramo (činimo) vlastiti san i kao svi glumci stvaramo zbrku, no istodobno kao režiseri
pokušavamo naći i put iz nje.
Riječju, ascendent ponajprije predstavlja projekciju onih naših značajki koje se temelje
više na pojavnosti, nego li na sadržaju. Stoga određuje naša više nestvarna stajališta, koja
nisu temeljena toliko na činjenicama i spoznajama, koliko na zamislima, možda i čvrstim, no
ipak samo zamislima koje izražavamo jezikom, koji jest blistav ali nedovoljno jasan, kićen ali
nedovoljno sadržajan.
Ascendent, kao žarišna točka uzlazna znaka, osobito je znakovit u razvoju ličnosti. Pri
razmatranju, u psihološkoj astrologiji, prispodobljuje Ja-doživljavanje u očitovanju
samosvojnosti. Podjelom kruga sustava polja na sedamdeset dvije godine, samopredodžba
postaje istančanija; više nije toliko svjetovno prozaična, već je duhovnija i unekoliko
nadosobnija. Sada možemo sebe opažati kakvi smo odista u našem najdubljemu središtu.
Ascendent je ishodište iliti polazište i put ka odredištu, odnosno odredište samo, našega
putovanja, a usmjeren je prema unutarnjem cilju našega života. Većina nas najčešće nije
svjesna tog cilja, ali smo usmjereni prema njemu. U svojem življenju put putujemo
podsvjesno koračajući unaprijed određenim putovima i slijedimo oznake na njima. Pritom
Funkcija ascendenta, poput vodiča za valjanost naših gledišta, naznakom je, u vremenu,
iznimno znakovite nam svrsishodnosti i djelotvornosti tijekom cijeloga života. No, često se
doimlje kako su mnogi ljudi u tmini neznanja i nemaju pojma kamo idu! Kreću se, bivaju kroz
dulje razdoblje pogrešno usmjereni, često gube iz vida vlastitu usmjerenost ili čak svoj
životni cilj. Ne znaju ništa o mogućnostima vlastitih dosega, prispodobljenim odlikama svojih
uzlaznih znakova i mogućnostima unutarnjega vodstva koje si mogu priuštiti.
Kada ponovno dosegnemo ascendent, od kojega smo se rođenjem
postupno udaljavali, u dobi od sedamdeset dvije godine, često smo na
njegovu domašaju i nekoliko godina ranije - kada dobna točka uđe u
uzlazni znak. Crtež prikazuje primjer ulaska DT-e u uzlazni znak
Strijelaca, u dobi od 67 godina. Kada se to dogodi, trebali bismo započeti
istraživati prispodobu unutarnjih značajki uzlazna znaka, te njegove
duhovne i psihološke razmjere. Možemo ih razaznati donekle lako kada
se poistovjetimo s tim odlikama u toj dobi. Uzlazni znak postaje suštinskim dijelom naše
nutrinu. Mnogi se ljudi odazovu značajkama njihova uzlazna znaka i mnogo ranije u životu,
napose ako se na tom mjestu nalazi neki od planeta. Poneki, u kasnijim godinama, čak
potpunoma gube prispodobljena Sunčeva obilježja!
Prema nadahnjujućim zamislima † Gorana Milekića, na spomen slavi njegovoj, u mojoj
obradi: ascendent, kroza uzlazni znak, bítak je korijenskoga kozmograma rođenja, bítak
jednosti, bítak općega, bítak sveobuhvatnog. On je jedna opća posebnost, no ipak vlastitost,
jedno zasebno 'biće', od svega i u svemu općem najzasebnije. Ako je sunčev znak,
prispodobljeni nositelj općeg ega, kroz volju, htijenje, osobi blisko i prepoznatljivo Ja, onda
je ascendent, kroz točku uzlazna znaka, jedan dublji, prikriveni, posve očigledan i očitovani,
a ipak za mnoge tajan, prispodobljeni doživljaj predodžbe vlastita 'Ja', samosvojni odraz
unutarnja mikrokozmosa osobnosti. On je uvijek, ona suštinska i nepromjenljiva potreba u
osobi, on je najosobitiji, najočevidniji, dio same osobnosti i, gotovo uvijek, jedno neumoljivo
'biće' duboko unutar osobe, čije potrebe ona mora slijediti, živjeti i iživjeti.
Pa, iako je za volju osobe (Sunce i njegov znak), on, ascendent, i uzlazni znak, tajna, osim
onda kada isti jesu, baš njegov pojam o sebi i potrebe, koje on osobi daje, otkrivaju jedno
drugo biće, koje volja od sebe skriva, biće koje osoba uvijek jest. I što god da ćud osobe i
narav volje, koji u Suncu žive, izvana o njemu govore, ipak je uzlani znak temeljni bitak
suštine psihologije osobe, kojega volja, osobito kada je mlada, potiskuje, a ličnost od sebe
skriva. Uvijek je tako, kada su različiti interesi i potrebe koje prispodobljuju ova dva znaka,
pa zato je baš ascendent, s uzlaznim znakom, u svome značaju, ono prvo, što osoba o sebi
otkriti mora, a što volja njezina, vrlo često, ne želi prihvatiti.
Tako osoba, porad' Sunca, bliješteće zasljepljujuća ego svoje volje, i ne nazire svoju
osebujnost, svoju srž, krvotok dublje obilježbe, svoje sluteće, a ipak suštinsko, posve
intimno - doživljajno Ja, koje on prepoznaje posve dobro, dok se nastojanje njegove volje
toga stide ili tek, ne razumiju.
No, bez obzira na obilježja uzlaznoga znaka, potrebe koje on iziskuje i osobi neumoljivo
nameće, duboka su istina o njoj, od koje se pobjeći ne može, što osoba, dakako, vremenom
i ne želi. I baš zato, prvo suočavanje s njime tren je, u kojemu se rađa svjesnost osobe o
svojemu nepromjenljivu bítku, čas, u kojemu otkriva biće svoje osnovne potrebe, koje će
nadalje živjeti. Osoba se i može odreći prispodobe sunčeva znaka u vremenu, osim onda
kada samo Sunce ona nije, ali ne i bića ascendenta, pa bez obzira, je li on biće ljubavi ili
snage, snova il' razuma, i bez obzira, krije li u sebi neutaživu glad za učenjem, ili energiju
koja želi osvajati svijet, osoba ga slijediti mora. I za osobu, vrlo često, u vremenu, sve ono
što je njezina volja, postaje bivati manje važnim, a sve više ono, što je obilježje ascendenta.
Baš to saznaje osoba u vremenu, pa, dok obilježja i ambicije sunčeva znaka blijede, osoba,
često, skrivajući sebe, što sad ascendent znači, od svoje volje, potiskivala ga ona ili ne, grli
to biće nježno i posve stidljivo, osim onda, kada ono, samo po sebi stid isključuje. Uzlazni
znak nadalje, postaje tajnom ljubavi osobe, tajnom ispovijesti nježnom, osim onda, kada
potrebe sunčeva i uzlaznoga znaka iste jesu il' su srodne.
Svoj bi vanjski lik stvoriti osoba u očima drugih, uvijek ili najčešće kroz znak Sunca htjela,
baš zato, što žudi da ju drugi vide onakvom, kakve su značajke njezine volje, koje moraju biti
vidljivima, kakvima god bile, poput Sunca na nebu. No, vremenom se rađa intimnost nježna
i gotovo zakletvi vjerna, da baš toj neumoljivoj snazi potreba uzlaznoga znaka, kakve god da
jesu, vjerna do konačnice bude. I zato, vrlo često, ascendent, te vladar njegova znaka,
zajedno s ostalim čimbenicima, s kojima je u kozmogramu vezan, čak i vokaciju određuju, a
ako ne nju, uvijek sanak o onomu što osoba intimno želi biti, o onome što u nutrini jest.
Ne samo što je prispodobljeno obilježje ascendenta i uzlazna znaka osnovna potreba
osobe, već je on jedno 'biće' unutar osobe, kojemu ona, s vremenom, poklanja sva svoja
nastojanja, snagu i volju, ako uzlazni znak od njih stvoren nije. Uvijek nastojanje, snaga i
volja ascendentu služe, tom 'biću' i njegovim potrebama, pa će zato ovaj, s početka, tajni
bitak, koji alter egom postaje, biti baš onim bićem, koje će slavu nastojanja volje, osobi dati.
Osebujnost i posebnost, najčešće ne žive u sunčevu, već u uzlaznome znaku, u njegovim
potrebama, kojih se osoba odreći ne može, jer su njegove potrebe uvijek prve, osnovne,
suštinske, nezaobilazne i duboko istinite. I zato je on istina o osobi, prvi posebni, pa osnovni
bitak pojedinca svakog. Njegova potreba je osnovna potreba osobe, istinska i duboka, pa,
što god dalje osoba o sebi otkrivao, na kraju će uvidjeti da je ona ascendent sam. I zato, u
sveobuhvatnomu smislu, biti vjeran sebi, sada znači, biti vjeran naravi i osnovnim
potrebama, koje uzlazni znak osobi daje. Prihvativši njega, osoba prihvaća svoju osnovnu
potrebu, svoje biće. I zato, njegovo neprihvaćanje, nije samo nekakvo bjekstvo od sebe, već
duboko nijekanje opstojanja, značajki i potreba uzlazna znaka, kojima se, ma kad' li,
posvećena, vratiti mora.