Kada je 2015.
godine hakirana Ashley Madison, kanadska društvena programeri ili informatičari, ono je prije svega logika prikupljanja i
mreža namijenjena povezivanju osoba u vezama koje traže ljubavnu
aferu, korisnici stranice zatekli su se u ponešto neugodnoj situaciji.
Naknadno istraživanje njihovih profila dalo je očekivane rezultate:
većina korisnika bili su muškarci, a manjina žena koje su otvorile profil
od mreže su uglavnom odmah odustale. Jedini značajan podatak koji
je istraživanje donijelo je taj da su, unatoč tomu, muškarci masovno
posjećivali stranicu i provodili sate i sate u komunikaciji s „korisnicama”
– automatiziranim profilima ili, popularno, botovima. Muškarci
željni ljubavne avanture vodili su, dakle, razgovore sa softwareom.
Iako se može činiti kao zabavna anegdota, što zasigurno i jest, ovaj
je slučaj simptom duboke netransparentnosti u odnosu čovjeka i
tehnologije, odnosu zahvaćenom u pojmu mreže. U tom ga smislu
kao primjer koristi i britanski publicist i umjetnik James Bridle u
knjizi Novo mračno doba – Tehnologija i kraj budućnosti koju su u
hrvatskom prijevodu krajem 2019. u sklopu biblioteke Rad i misao
objavili Drugo more i Jesenski i Turk. Knjiga dokumentira proturječja
„komputacijskog mišljenja”, a kombinacija Bridleovog znanja i volje
da tehnologiju ne promatra isključivo iz tehničke perspektive otvara
prostor njenoj materijalističkoj analizi. U isto je vrijeme izuzetno neza-
hvalna za sažimanje u preglednom prikazu, jer je koncipirana kao niz
aktualnih primjera o potencijalima i opasnostima novih tehnologija te
povijesnih anegdota o nastanku ideja koje su utjecale na njihov razvoj.
Kontrastiranjem pionirskih dana računarstva i njegove sadašnjosti,
Bridle želi predstaviti alternativnu sliku tog razvoja, povijest prepunu
pogreški kojoj u temelju leži „kroničan neuspjeh da se uvidi pojmovni
rascjep u srži komputacijskog mišljenja, u srži naše konstrukcije svijeta”.
Komputacijsko mišljenje za Bridlea potpuno je neočekivano.
Komputacijsko mišljenje za Bridlea nije nešto čime se isključivo bave
Proporcija: kvarta 3 : 4
Dimenzije: 135 x 180 mm
Tipografsko pismo: Calibri 10/14 p
proizvodnje informacija u umreženom društvu. Spomenuti rascjep u
srži tog mišljenja posljedica je ideje da se svaki problem može riješiti
sakupljanjem dovoljne količine podataka putem kojih se proizvode sve
točniji modeli stvarnosti. No izgradnja apsolutno preciznog modela
nailazi na problem analogan dilemama kartografa koji bi imao zadaću
dati egzaktnu mjeru, primjerice, jadranske obale. Što konkretnije
kartograf pokuša izmjeriti krivulju to ona postaje dulja, dolazi u situaciju
gdje u obzir mora uzeti svaki kamenčić ili zrno pijeska i duljina se
unedogled povećava. Možda je to i najvažniji uvid koji Bridleova knjiga
pruža – količina dostupnih informacija ne povećava količinu znanja,
već, upravo suprotno, uvećava kompleksnost stvarnosti o kojoj nešto
želimo znati. Međutim, kompleksnost po sebi nije nužno problem;
kompliciranost zbilje je, takoreći, trivijalna činjenica koja ne predstavlja
prepreku znanju. Problematičan je naš pristup kompleksnosti kao
i način na koji je reproduciramo. Zato je važno proučavati ispreplete-
nost čovječanstva i tehnologije, načina na koji uopće tehnologiju
razumijemo. Shvaćanje kompleksnih situacija za Bridlea nije ništa
drugo doli pitanje boljih metafora – metajezika za opisivanje svijeta.
„Potrebna nam je”, kaže, „nova stenografija, koja istodobno priznaje i
razmatra stvarnost svijeta u kojem su ljudi, politika, kultura i tehnologija
isprepleteni do krajnjih granica”. Tehnologiju stoga ne treba
isključivo shvaćati kao stvar proizvodnje sve sofisticiranijih strojeva,
već njenom razumijevanju treba dodati i proizvodnju samih metafora,
odnosno metajezika koji definira interakciju s nastajućom mrežom.
Kada je 2015. godine hakirana Ashley Madison, kanadska društvena
mreža namijenjena povezivanju osoba u vezama koje traže ljubavnu
aferu, korisnici stranice zatekli su se u ponešto neugodnoj situaciji.
Naknadno istraživanje njihovih profila dalo je očekivane rezultate:
većina korisnika bili su muškarci, a manjina žena koje su otvorile profil
od mreže su uglavnom odmah odustale. Jedini značajan podatak koji
je istraživanje donijelo je taj da su, unatoč tomu, muškarci masovno
posjećivali stranicu i provodili sate i sate u komunikaciji s „korisnica-
ma” – automatiziranim profilima ili, popularno, botovima. Muškarci
željni ljubavne avanture vodili su, dakle, razgovore sa softwareom.
Iako se može činiti kao zabavna anegdota, što zasigurno i jest, ovaj
je slučaj simptom duboke netransparentnosti u odnosu čovjeka i
tehnologije, odnosu zahvaćenom u pojmu mreže. U tom ga smislu
kao primjer koristi i britanski publicist i umjetnik James Bridle u
knjizi Novo mračno doba – Tehnologija i kraj budućnosti koju su u
hrvatskom prijevodu krajem 2019. u sklopu biblioteke Rad i misao
objavili Drugo more i Jesenski i Turk. Knjiga dokumentira proturječja
"komputacijskog mišljenja", a kombinacija Bridleovog znanja i volje
da tehnologiju ne promatra isključivo iz tehničke perspektive otvara
prostor njenoj materijalističkoj analizi. U isto je vrijeme izuzetno neza-
hvalna za sažimanje u preglednom prikazu, jer je koncipirana kao niz
aktualnih primjera o potencijalima i opasnostima novih tehnologija te
povijesnih anegdota o nastanku ideja koje su utjecale na njihov razvoj.
Kontrastiranjem pionirskih dana računarstva i njegove sadašnjosti,
Bridle želi predstaviti alternativnu sliku tog razvoja, povijest prepunu
pogreški kojoj u temelju leži „kroničan neuspjeh da se uvidi pojmovni
rascjep u srži komputacijskog mišljenja, u srži naše konstrukcije svije-
ta”. Komputacijsko mišljenje za Bridlea potpuno je neočekivano.

Proporcija: kvarta 3 : 4
Dimenzije: 135 x 180 mm
Tipografsko pismo: Calibri 9/12 pt
Komputacijsko mišljenje za Bridlea nije nešto čime se isključivo bave
programeri ili informatičari, ono je prije svega logika prikupljanja i
proizvodnje informacija u umreženom društvu. Spomenuti rascjep u
srži tog mišljenja posljedica je ideje da se svaki problem može riješiti
sakupljanjem dovoljne količine podataka putem kojih se proizvode sve
točniji modeli stvarnosti. No izgradnja apsolutno preciznog modela
nailazi na problem analogan dilemama kartografa koji bi imao zadaću
dati egzaktnu mjeru, primjerice, jadranske obale. Što konkretnije
kartograf pokuša izmjeriti krivulju to ona postaje dulja, dolazi u situa-
ciju gdje u obzir mora uzeti svaki kamenčić ili zrno pijeska i duljina se
unedogled povećava. Možda je to i najvažniji uvid koji Bridleova knjiga
pruža – količina dostupnih informacija ne povećava količinu znanja,
već, upravo suprotno, uvećava kompleksnost stvarnosti o kojoj nešto
želimo znati. Međutim, kompleksnost po sebi nije nužno problem;
kompliciranost zbilje je, takoreći, trivijalna činjenica koja ne predstav-
lja prepreku znanju. Problematičan je naš pristup kompleksnosti kao
i način na koji je reproduciramo. Zato je važno proučavati ispreple-
tenost čovječanstva i tehnologije, načina na koji uopće tehnologiju
razumijemo. Shvaćanje kompleksnih situacija za Bridlea nije ništa
drugo doli pitanje boljih metafora – metajezika za opisivanje svijeta.
„Potrebna nam je”, kaže, „nova stenografija, koja istodobno priznaje i
razmatra stvarnost svijeta u kojem su ljudi, politika, kultura i tehno-
logija isprepleteni do krajnjih granica”. Tehnologiju stoga ne treba
isključivo shvaćati kao stvar proizvodnje sve sofisticiranijih strojeva,
već njenom razumijevanju treba dodati i proizvodnju samih metafora,
odnosno metajezika koji definira interakciju s nastajućom mrežom.
Tehnološka proizvodnja metafora može biti namjerna ili nesvjesna, ali
je uvijek dubinski isprepletena s kulturom.