Dijagnostika zaraznih bolesti

Specifičnosti dijagnostike zaraznih bolesti:

1) Akutne zarazne bolesti su hitna stanja u terapijskom i preventivnom pogledu i traže brzu
intervenciju.
2) Kod velikog dijela tih bolesti moguća je danas egzaktna etiološka dijagnoza.
3) Za mnoge od njih postoji specifična antimikrobna terapija, kao i mogućnost djelotvorne
simptomatske terapije, te je potrebna što ranija dijagnoza.
4) Kod mnogih zaraznih bolesti epidemiološka zbivanja su tako očita da se mogu iskoristiti i u
dijagnostičke svrhe.
5) Savremena dijagnostika zaraznih bolesti mora se bazirati na novim spoznajama na polju
etiologije, patologije, imunologije i epidemiologije zaraznih bolesti.
6) Neke zarazne bolesti imaju tako karakterističnu kliničku sliku da se mogu dijagnosticirati na
osnovu kliničkih sindroma (morbili, rubeola, epidemični parotitis i dr.).
7) Jedino kliničko rasuđivanje može odrediti koje pomoćne dijagnostičke pretrage treba primijeniti da
bi se došlo do egzaktnije dijagnoze bolesti i ispravne interpretacije nalaza dobijenih pomoćnim
kliničkim i laboratorijskimmetodama.
8) Kliničko rasuđivanje za dijagnozu zaraznih bolesti je uvjet postavljanja privremene ili radne
dijagnoze infektivne bolesti radi brze terapijske intervencije i povoljnog ishoda bolesti.
9) Dijagnoza zaraznih bolesti mora biti rana, što je dijagnoza ranija, uspjesi terapije i profilakse bit
će bolji.
10) Dijagnoza zaraznih bolesti mora biti egzaktna.
11) Dijagnoza mora biti potpuna i mora obuhvatiti
sva patološka stanja u organizmu.

Pri dijagnosticiranju zaraznih bolesti primjenjuju se

tri opća načela:
A. - KLINIČKO,
B. - EKOLOŠKO i
C. – ETIOLOŠKO

A. KLINIČKO NAČELO
1. Biološka ličnost bolesnika (konstitucija i kondicija) su bitne za dispoziciju ili rezistenciju
prema nekoj zaraznoj bolesti, te za njezin oblik, tok i ishod.
Spol bolesnika ne utiče osobito, više je uvjetovana drugim činiocima, kao ekološkim i socijalnim (a ne
samim spolom).
Dob bolesnika uveliko utiče ne samo na pojavu već i na oblik i ishod bolesti:
Ulceromembranozne angine kod djeteta najčešće su difterične i streptokokne geneze ili su
uzrokovane fuziformnim štapićima i spirohetama, ili se javljaju u toku infektivne mononukleoze.

Takve angine kod odraslog ili starijeg čovjeka moraju pobuditi sumnju na lues, agranulocitozu,
hiperplastični ili tumorozni proces.

Meningokokni meningitis je uglavnom bolest djece i mlađih osoba. Kod gnojnog meningitisa starijeg
bolesnika mora se misliti prije na druge bakterije kao uzročnike (pneumokok, stafilokok).
H. influenzae je uzročnik gnojnih meningitisa uglavnom kod djece od šest mjeseci do treće godine,
rijetko prije ili poslije te dobi, Gnojni meningitisi kod dojenčadi do šest mjeseci obično su uzrokovani
E. coli i salmonelama.

Exanthema subitum (roseola infantum) javlja se uglavnom u djece ispod tri godine (najčešće između
6 i 18 mjeseci).
Dob bolesnika utječe i na oblikovanje kliničke slike.
Klinička slika različitih crijevnih infekcija u ranoj dječijoj dobi je manje-više jednaka.
Tek u kasnijoj dobi se diferenciraju u poznate kliničke bolesti (akutna bacilarna dizenterija,
gastroenteritis, enteritis, kolitis...).

U ranoj dječijoj dobi javlja se meningitis sa sindromom koji se ponekad bitno razlikuje od klasičnog
sindroma te bolesti kod starijih bolesnika.
Tok pjegavca kod djece obično je blag, za razliku od pjegavca kod odraslih.
Tok poliomijelitisa kod odraslih javlja se češće nego kod djece s paralizama disajne i ždrijelne
muskulature itd
Infektivne bolesti kod starijih bolesnika imaju obično atipične kliničke slike.
Ponekad su slabo izraženi opći i lokalni simptomi infekcije (niske temperature, slabo razvijene upale);
Zbog staračke involucije slezene često se ne nalazi povećanje tog organa kod bolesti kod kojih je
slezena inače povećana.

Zbog »istrošenosti« kardiovaskularnog sistema stariji bolesnici češće imaju simptome

kardiovaskularne insuficijencije, što može maskirati pravu sliku bolesti.
Veliko značenje za pojavu, tok i ishod zaraznih bolesti imaju neka stanja koja su prethodila infektivnoj
bolesti.
Trauma glave može dovesti do patološke komunikacije između nosne i kranijalne šupljine i biti razlog
posttraumatskog rekurirajućeg gnojnog meningitisa.
Operacije na želucu mogu stvoriti dispoziciju za infekcije gastrointestinalnog trakta.

Kronični alkoholizam može biti uzrok neobičnim komplikacijama u toku infektivnih bolesti, npr.
teškom polineuritisu kod trbušnog tifusa ili gangreni kod erizipela.
Dijabetes pravi dispoziciju za infektivne bolesti kože, pluća i urinarnog trakta.
Ako se dijabetes kod bolesnika sa zaraznom bolešću ne prepozna i ne liječi ispravno, poprimit će
kritički tok (ketoacidoza), što će uvelike izmijeniti kliničku sliku zarazne bolesti i otežati njenu
dijagnozu.

2. Klinička simptomatologija, semiološko načelo

Obuhvata subjektivne simptome koji se dobivaju anamnezom i objektivne nalaze koji se otkrivaju
fizikalnim pregledom bolesnika ili se dobiju pomoćnim kliničkim metodama pretrage: rendgen,
elektrokardiografija, laboratorijske pretrage (biohemijske i mikrobiološke).

Infektivne bolesti imaju: opće simptome znak su zarazne bolesti općenito, i specijalne simptome
upućuju na bolest organa i narav upale.
Infektivne bolesti se manifestiraju specifičnim infektološkim sindromima.

Imaju veliko dijagnostičko značenje, ali i polivalentno značenje, te je za definitivnu dijagnozu ipak
potrebna temeljita analiza slučaja.
 
U toku infektivnih bolesti mogu nastati stanja koja neposredno ugrožavaju život bolesnika i
zahtijevaju hitnu intervenciju.

1. Toksični oblici bolesti koji iziskuju antitoksičnu terapiju toksična difterija, dizenterija, škrlet
(kortikosteroidi),
2. Hipertermija: hiperpiretički oblici zaraznih bolesti, encefalitis, tetanus,
3. Syndrome malin: izrazito toksemična stanja u toku različitih zaraznih bolesti,

4. Gubitak krvi-akutna anemija: krvarenje iz nosa (jaka epistaksa), hematemeza (hemoragični

gastritis), enteroragija (ulceracije crijeva), jaka hemoliza (malarija, akutna sepsa), aplastična anemija
(trbušni tifus), trombocitopenična, angiopatska i koagulopatska hemoragijska stanja kod akutnih
bolesti,

5. Granulocitopenija i agranulocitoza tipa Werner-Schultz i simptomatska,

 
6. Endotoksični šok (uzrokovan gram-negativnim bacilima),

7. Kardiovaskularna insuficijencija: akutno zatajenje srca (diftarični miokarditis), periferni kolaps

(mnoge infektivne bolesti),

8. Dehidracija: kod akutnog gastroenterokolitisa, visokofebrilnih bolesnika, kod jakog preznojavanja,

9. Elektrolitski disbalans (Na, K, Ca),

10. Akutna uremija (akutna renalna insuficijencija): akutni glomerulonefritis (oligurija, anurija),
kardiovaskularni kolaps, odnosno tubularna nekroza, akutni intersticijski nefritis (leptospiroze,
hemoragična groznica),

11. Smetnje gutanja (disfagija): zbog klijenuti muskulature za gutanje (bulbarni oblik poliomijelitisa),
zbog grčeva muskulature ždrijela (tetanus, bjesnilo),

13. Akutna insuficijencija disanja: akutna stenoza grkljana (krup), bronhiolitis, opsežna atelektaza,
pneumonija i edem pluća, klijenuti mišića za disanje (poliomijelitis, postdifterični polineuritis,
Guillain-Barrèov sindrom,botulizam); kljenuti mišića za gutanje s konsekutivnom opstrukoijom dišnih
putova,
13. Insuficijencija nadbubrežne žlijezde (Waterhouse- Friderichsenov sindrom),
14. Prekomatozna i komatozna stanja kod zaraznih bolesti: hepatička koma (epidemični hepatitis),
uremička koma(akutna uremija), dijabetička koma (provocirana infektivnim uzročnikom), encefalitis,
meningitis;
15. Generalizirane konvulzije (»febrilni grčevi«, meningitis,encefalitis itd.),
16. Akutna psihoza: akutni encefalitis, meningitis,
17. Anafilaktička i alergička stanja: anafilaktički šok pri davanju seruma i antibiotika, serumska
odnosno medikamentozna bolest,
18. Tromboembolični incidenti: tromboze vena nogu, embolije u području arterije pulmonalis,
endokarditis—embolije arterija.

3. Patogenetsko načelo dijagnostike

Kod patogenetskog načela dijagnosticiranja nastoji se upoznati javljanje simptoma u vremenu (kao
proces).
Na taj se način upoznaje evolucija aktuelne bolesti, a kako je ona posljedica specijalne patogeneze,
dobiva se uvid u patogenetski profil bolesti.
Budući da se infektivne bolesti razlikuju između sebe po svojoj patogenezi, to će upoznavanje
patogenetskog profila značiti daljnji važan korak prema definitivnoj dijagnozi bolesti.

Metode patogenetskog načela u prvom su redu anamneza i opservacija bolesnika.

Uzimanje anamneze uvelike pridonosi formiranju koncepcije o evoluciji bolesti.
Važnost patogenetskog načela za dijagnozu zaraznih bolesti prikazat ćemo na nekim primjerima:
Nagao početak bolesti: pneumokokna pneumonija, leptospiroze, epidemčni meningitis,
streptokokoze.

- Početak neke bolesti s grloboljom, osjećajem žarenja u ždrijelu, hunjavicom, promuklošću i

kašljem govorit će za febrilnu bolest gornjih disajnih puteva.
- Za dijagnozu febrilnih osipa od velike je dijagnostičke važnosti oblik i distribucija osipa, ali i podatak
da li je erupciji prethodio neki febrilni stadij.
- Morbili za razliku od rubeole, počinju s inicijalnim stadijem, koji traje 2 do 4 dana i koji je
karakteriziran kataralnim simptomima od strane konjunktiva i respiratornih putova.

-Variola, za razliku od varicele, ima također inicijalni stadij koji se odlikuje jakim algičkim sindromom
(boli u leđima).
- Dan izbijanja osipa važan je također za dijagnozu kod egzantematičkih zaraznih bolesti. Tako se
prve makule kod pjegavca javljaju već 5.-6. dan febrilnosti, dok se tifusna rozeola javlja obično tek 9.-
11. dan bolesti.
- Za dijagnozu akutne milijarne tuberkuloze, osim podatka o ekspoziciji toj bolesti, važna je
konstatacija da je bolesnik kao dijete imao neku dugotrajnu bolest s fistulizacijom limfnih čvorova
(obično se kod inspekcije nalaze nepravilne brazgotine na tim mjestima), a u kasnijoj dobi eksudativni
pleuritis.

61
5AB7146D13