IZVODLJIVOST U PROSTORNOJ FILOZOFIJI SA

EMPIRIJSKOG ASPEKTA – ISKUSTVENI MODEL

 SADRŽAJ

SADRŽAJ........................................................................................................................................2
1. UVOD......................................................................................................................................3
2. IZVODLJIVOST.....................................................................................................................4
2.1. Zašto je potrebna studija izvodljivosti..............................................................................4
2.2. Kako napraviti analizu izvodljivosti.................................................................................4
2.3. Vrste održivosti.................................................................................................................5
2.4. Primjer analize izvodljivosti.............................................................................................5
3. EMPIRIJSKA METODA........................................................................................................6
3.1. Koraci Empirijske metode................................................................................................7
3.2. Vrste Empirijske metode...................................................................................................7
4. ISKUSTVENI MODEL...........................................................................................................8
4.2. Tipovi iskustva......................................................................................................................9
4.2.1. Umno iskustvo...............................................................................................................9
4.2.2.Emotivno iskustvo..........................................................................................................9
4.2.3. Duhovno iskustvo..........................................................................................................9
4.2.4. Društveno iskustvo.....................................................................................................10
4.2.5. Virtualno iskustvo........................................................................................................10
4.2.6. Iskustvo u filozofiji......................................................................................................10
5. ISKUSTVENO UČENJE......................................................................................................11
5.1. Šta je iskustveno učenje..................................................................................................11
5.1.1. Konkretno iskustvo..................................................................................................12
5.1.2. Reflektivna opservacija...........................................................................................12
5.1.3. Apstraktna konceptualizacija...................................................................................12
5.1.4. Aktivna eksperimentacija........................................................................................12
6. ZAKLJUČAK........................................................................................................................13
7. LITERATURA......................................................................................................................14

2
 1. UVOD

U današnje vrijeme često se susrećemo sa pojmovima kao što su „izvodljivost“ ili „održivost“,
ali vrlo rijetko imamo prilike ćuti ili uopšte se zapitati šta sve zapravo stoji iza izvodljivosti
nekog projekta.

Svaki projekat koji uključuje rizik mora se detaljno analizirati. Globalno tržište je surovo i
sklono je čestim promjenama što može znatno uticati na izvodljivost nekog projekta.

Opće je poznato da svakom ozbiljnom projektu prethode razne analize i istraživanja, kao i
različiti pripremni i istražni radovi, ali u nastavku ovog seminarskog rada su opširnije i detaljnije
objašnjeni i rasčlanjei kako bismo na adekvatan način shvatili šta je sve izvodljivost u prostornoj
filozofiji sa empirijskog aspekta i na koji način je iskustvo ključ uspjeha i izvodljivosti, te samim
time i održivosti nekog projekta. Upoznajemo se sa različitim tipovima iskustava, analizirat
ćemo ih svaki zasebno kako bismo na pravi način dobili jasnu sliku o tome zašto je ono toliko
bitno, ali i sa iskustvenim učenjem kao osnovnim načinom za sticanje neophodnih iskustava.

3
 2. IZVODLJIVOST

Izvodljivost je analiza čiji je cilj znati vjerojatnost postojanja uspješnog provođenja projekta.

Stoga nudi informacije o tome može li se to provesti ili ne. Stoga, ako je održiv, znači da ima
dobre šanse za uspjeh. Suprotno tome, ako nije, znači da neuspjeh nosi veliku vjerojatnost. Kada
se fokusira na ekonomiju, poznata je kao analiza izvodljivosti ili studija izvodljivosti.

2.1. Zašto je potrebna studija izvodljivosti

Svaki projekat koji uključuje rizik mora se detaljno analizirati. Da bi se to svelo na najmanju
moguću mjeru, provodi se studija koja nam omogućuje da spoznamo mogući uspjeh ili neuspjeh.
To je neophodno u poslovnom svijetu s promjenjivim i globalnim tržištima. Ali takođe,
zahtijevajući ulaganje novčanih sredstava, moramo analizirati prednosti i nedostatke kako bismo
izbjegli financijske probleme. Razloge za njegovo provođenje možemo sažeti u sljedeće:

 Možemo otkriti nove mogućnosti, tržišne niše ili načine za dosezanje potencijalnih
kupaca. Osim toga, učinit ćemo to kontrolirajući troškove izvođenja ovog projekta, a to je
neophodno za uspjeh.
 Omogućuje nam da spoznamo svoje granice i svoje mogućnosti. S druge strane, otkrit
ćemo različite čimbenike koji mogu uticati na projekat na pozitivan i negativan način i u
skladu s tim postupiti.
 Može se predložiti putokaz. Pomoću njega pomažemo uključenom osoblju da zna što
treba raditi i kuda ići. Na taj ćemo način svi veslati u istom smjeru da bismo postigli isti
cilj.

2.2. Kako napraviti analizu izvodljivosti

Za njegovo provođenje treba slijediti niz koraka. Oni slijede logičan redoslijed koji treba uzeti u
obzir. Možemo ih sažeti na sljedeći način:

4
 U fazi predviđanja treba provesti terensku studiju početne situacije. U ovom slučaju upitnici
poput Google obrazaca mogu biti vrlo korisni. Morate znati što stvarni i potencijalni kupci misle.
S druge strane, i u toj istoj fazi moraju se definirati ograničenja, zahtjevi i druga povezana
pitanja.

Analiza izvodljivosti - Jednom kad znamo kuda želimo ići, moramo započeti put. Treba
izvagati opcije i izvršiti analizu vjerojatnosti. U ovom koraku statistika je naš najcjenjeniji alat.
Proračunska tablica ili određeni program poput SPSS omogućuje nam analizu podataka i
donošenje odluke.

Slijedite odabrani put - U ovoj fazi moramo uspostaviti odgovarajuće kontrole kako bismo
kontrolirali da sve ide kako treba. Moramo proučiti moguća odstupanja i primijeniti
odgovarajuće planove za nepredviđene slučajeve u svakom slučaju. Cilj je što prije ih ispraviti
kako bi se spriječilo njihovo povećanje.

2.3. Vrste održivosti

U kompaniji moramo uzeti u obzir četiri vrste održivosti:

Tehnika, koji se odnosi na tehnološke mogućnosti izvođenja projekta. Uključuje proizvodne

procese, u slučaju robe, ili mogućnosti obavljanja djelatnosti, u slučaju usluga.

Ekonomija. Moramo imati dovoljno financijskih sredstava da provedemo ideju i da ona na

kraju pruži korist kompaniji. Uz to, prinosi moraju nadmašiti rizike.

Onaj financijski. Potrebno je znati koji će se dio financirati riznicom, koji vlastitim sredstvima
(dioničari) ili udio vanjskih sredstava (zajmovi). U zadnjem slučaju, osim toga, potrebno je
proučiti postojeće alternative na tržištu.

Ona komercijalna. Morate proučiti njegovo mjesto na tržištu i napraviti što realnije projekcije
prodaje.

5
 2.4. Primjer analize izvodljivosti

Zamislimo da smo produkcijska kuća. Na jednostavan način proizvodimo videozapise pod

pretpostavkom najviše kvalitete. Na primjer, koliki je bruto domaći proizvod po tržišnim
cijenama (GDPpm) ili koja je stopa nezaposlenosti. Naša analiza izvodljivosti slijedila bi ove
približne korake:

Prvo, moramo tačno znati šta želimo raditi i imamo li sredstava i osoblja za to izvršiti.
Tehnička održivost.

Osim toga, prikladno je analizirati tržište kako bismo vidjeli postoji li ta ideja već ili ne. Iako
se to već radilo, uvijek možete potražiti bodove za poboljšanje ili nove alternative. Komercijalna
održivost.

Kad to jasno shvatimo, moramo analizirati troškove i mogući prihod. Mora se provesti NPV ili
IRR analiza. Prikladno je postaviti nekoliko mogućnosti i mogućih scenarija koristeći statističke
vjerojatnosti. Ekonomska izvedivost.

Ovu ideju morate prenijeti u javnost, a također je vjerojatno da će nam na početku trebati
novčani jastuk. To nas prisiljava na detaljno proučavanje mogućnosti financiranja. Financijska
održivost.

Sada je samo posljednji korak, ako je to izvedivo, upustiti se u avanturu i ponuditi laganu i
ugodnu ekonomiju s obrazovnim video zapisima.

3. EMPIRIJSKA METODA

Empirijska metoda je istraživački model koji za cilj ima sticanje znanja iz promatranja stvarnosti.
Stoga se temelji na iskustvu.

U ovom je modelu promatranje stvarnosti polazište za formuliranje hipoteza, koje se moraju

testirati eksperimentiranjem.

Sva istraživanja temeljena na empirijskoj metodi karakterišu sljedeći elementi:

6
  Predmet proučavanja: razumna stvarnost, odnosno ona koja se može promatrati, mjeriti,
kvantificirati ili provjeravati.
 Izvor znanja: izravno iskustvo.
 Tačka: formulacija hipoteze.
 Demonstracija: na temelju opovrgavanja ili potvrde hipoteze.
 Korisnost: izravna i konkretna primjena na stvarnost.

Ovi aspekti razlikuju empirijsku metodu od metoda formalnih i humanističkih znanosti,

temeljenih na apstrakciji i logičkom zaključivanju.

Znanosti koje se koriste empirijskom metodom su takozvane činjenične znanosti. Među njima su
prirodne znanosti (poput hemije, fizike ili biologije) i društvene znanosti (poput ekonomije,
antropologije ili sociologije, između ostalih).

3.1. Koraci Empirijske metode

Ovisno o cilju istrage, empirijska metoda može biti različita. Međutim, osnovni koraci su
sljedeći.

Provjera hipoteze. Hipoteza će se testirati, što podrazumijeva primjenu različitih tehnika za njeno
potvrđivanje ili opovrgavanje, uključujući eksperimentiranje. Na taj se način može provjeriti je li
ispunjena pretpostavka hipoteze.

Formulacija zakona ili pravila. Provjera hipoteze mora stvoriti zakon ili stalno pravilo koje je
ispunjeno u svim slučajevima sličnim onima koji su analizirani.

Konstrukcija teorije. Teorija odgovara procesu generalizacije pravila ili zakona dobivenom
tokom istrage, koji se može primijeniti na slične slučajeve. Proces izgradnje teorije može
uključivati stvaranje novih teorija ili ispravljanje već postojećih teorija iz novih dostupnih
informacija.

7
 3.2. Vrste Empirijske metode

Postoje tri vrste empirijskih metoda: promatranje, eksperimentiranje i mjerenje.

Posmatranje - Sastoji se od izravnog promatranja predmeta proučavanja u njegovim prirodnim

ili uobičajnim uslovima, kako bi se zabilježilo njegovo ponašanje, opisalo i analiziralo. Klasičan
model posmatranja je terenski rad.

Eksperimentisanje. Sastoji se od stvaranja, prilagodbe ili intervencije scenarija za posmatranja

ponašanja predmeta istraživanja u uslovima pod nadzorom istraživača. Konkretni oblik ove
metodologije su znanstveni eksperimenti.

Mjerenje. Sastoji se od dobivanja numeričkih podataka o svojstvima predmeta proučavanja,

uzimajući u obzir kvantificirane veličine. Mjerenje se temelji na statistikama. Stoga često idu na
instrumente kao što su ankete, tabeliranje podataka itd.

Te metode nisu isključene, ali se mogu nadopunjavati u skladu s potrebama istraživanja.

4. ISKUSTVENI MODEL

Iskustvo kao opšti koncept sadržava znanje stečeno izloženošću određenom fenomenu.

Filozofski pravac temeljen na iskustvu naziva se empirizam. Pojmovi u filozofiji kao što su
„empirijsko znanje” ili „a posteriori znanje” se koriste za označavanje znanja baziranog na
iskustvu.

Prilikom obavljanja nekog posla, koncept iskustva se generalno odnosi na „znati kako” ili znanje
procedura, prije nego na teorijsko znanje, odnosno obuku na radnom mestu, prije nego knjiško
učenje. Osoba sa znatnim iskustvom u specifičnom polju stiču reputaciju eksperta.

Pojedine religiozne tradicije (kao što su budizam, misticizam i pentekostalizam) i obrazovne

metode po ugledu na vojni trening (poznate kao „boot camps”), naglašavaju iskustvenu prirodu
sticanja znanja. To stoji u kontrastu sa tradicijama dogme, logike ili rasuđivanja. Ljubitelji

8
aktivnosti kao što su turizam, ekstremni sportovi i rekreativna upotreba droge su takođe skloni
naglašavanju iskustva.

4.2. Tipovi iskustva

Riječ „iskustvo” se može odnositi, pomalo dvosmisleno, kako na mentalno neobrađene

neposredno opažene događaje, tako i na iskustvenu mudrost stečenu naknadnim promišljanjem o
tim događajima. Dio iskustvene mudrosti se nakupljaja tokom vremena, mada se iskustvo isto
tako može steći iz pojedinačnog specifičnog događaja. Mogu se razlikovati različite forme
iskustva, kao što su: tjelesno, umno, emotivno, duhovno, posredničko i virtualno iskustvo.

4.2.1. Umno iskustvo

Mentalno iskustvo se doživljava kao kombinacija misli, percepcije, memorije, emocija, volje i
mašte, uključujući nesvjesne saznajne procese.

Matematičari su primjer kumulativnog umnog iskustva u vještinama kojima se bave.

Matematički realizam smatra da matematički entiteti postoje nezavisno od ljudskog uma. Stoga
ljudi ne izmišljaju matematiku, nego je otkrivaju i doživljavaju, a bilo koja druga inteligentna
bića u svemiru verovatno bi učinila isto. Prema tom gledištu su trouglovi, pravi uglovi i krive, na
primjer, stvarni entiteti, a ne kreacije ljudskog uma. Rasprave se vode oko toga kakvu
egzistenciju imaju matematički entiteti, i kako je posmatrač upozat s njima.

Neki matematičari, kao što su Pal Erdeš i Kurt Gedel, su prihvatili matematički realizam na
način na koji doživljavaju prirodne objekte. Gedel je vjerovao u objektivnu matematičku realnost
koja se može percipirati na način analogan čulnoj percepciji.

4.2.2.Emotivno iskustvo
Ljudi mogu da racionalizuju zaljubljivanje (i odljubljivanje) kao „emotivno iskustvo”. U
društvima koja nemaju institucionalno uređene brakove emocionalno iskustvo pojedinaca utiče
na odabir partnera. Koncept emocionog iskustva se isto tako javlja u kontekstu empatije.

9
4.2.3. Duhovno iskustvo
Mistici mogu da opišu svoje vizije kao „duhovna iskustva”. Međutim, psihologija i
neuropsihologija mogu da objasne ista iskustva u smislu promjenjenih stanja sijvesti, koja se
mogu pojaviti usljed vrlo visoke temperature, infekcije kao što su meningitis, deprivacije sna,
gladovanja, kiseonične deprivacije, azotne narkoze (dubinsko ronjenje), psihoze, epilepsije
temporalnog režnja, ili traumatične nesreća. Ljudi isto tako mogu sijvesno ostvariti takva
iskustva putem prepoznatljivih mističnih praksi kao što su čulna deprivacija ili tehnike kontrole
uma, hipnoza, meditacija, molitva, ili mističnih disciplina kao što su mantra meditacija, joga,
sufizam, joga sna, ili joga surat šabd. Neke prakse ohrabruju duhovno iskustvo kroz unos
psihoaktivnih droga kao što su alkohol i opijati, ali češće pomoću enteogenih biljki i supstanci
kao što je kanabis.

4.2.4. Društveno iskustvo

Odrastanje i život u društvenom okruženju mogu da podstaknu razviće i opservaciju društvenog
iskustva. Društveno iskustvo pruža osobama vještine i navike neophodne za participaciju u
njihovim društvenim okruženjima, budući da se samo društvo formira kroz mnoštvo zajedničkih
iskustava putem formiranja normi, običaja, vrijednosti, tradicija, društvenih uloga, simbola i
jezika. Iskustvo igra važnu ulogu u iskustvenim grupama.

4.2.5. Virtualno iskustvo

Korištenje računarskih simulacija može da omogući osobi ili grupi osoba da steknu virtualna
iskustva u virtualnoj stvarnosti. Fantazijske igre uloga tretiraju „iskustvo” (i njegovo sticanje)
kao važan, merljiv i vijredan činilac. Mnoge video igre sa igranjem uloga, na primjer,
primjenjuju mjerne jedinice za kvantifikovanje ili kao pomoć pri napredovanju igrača-lika kroz
igru, koje se nazivaju iskustvenim poenima, ili XP.

4.2.6. Iskustvo u filozofiji

Imanuel Kant je zaključio da sve naše saznanje počinje sa iskustvom:

Da sve naše saznanje počinje sa iskustvom, u to se ne može sumnjati; jer šta bi inače moglo da
pobudi moć saznanja na upražnjavanje svoje funkcije, ako to ne bi činili predmeti koji draže naša
čula, te djelimice sami sobom proizvode predstave djelimice pak pokreću funkciju našega
razuma da ove predstave upoređuje, da ih spaja i razdvaja, te da tako sirovi materijal čulnih
utisaka preradi u takvo saznanje predmeta koje se zove iskustvo? Dakle, u pogledu vemena

10
nijedno saznanje u nama ne prethodi iskustvu, i sa iskustvom počinje svako saznanje. (Imanuel
Kant)

5. ISKUSTVENO UČENJE

Hiljadama godina ljudi su preživljavali, razvijali se i napredovali zahvaljujući svojoj prirođenoj

znatiželji, ali i povezanosti jedni s drugima i sa svojim prirodnim okolišem.

Jedan od najvažnijih trenutaka u ljudskoj historiji svakako je otkriće vatre i njezina upotreba u
praktične svrhe. Od tada pa do današnjeg trenutka u ljudskoj historiji bio je dalek put, na kojem
su nas naprijed gurali upravo naši znatiželjni umovi.

Ljudski razvoj u poslijednjim vijekovima munjevito se odvijao, posebno na području znanosti i

tehnologije. Svi ljudi promišljaju o svijetu koji ih okružuje i žele sudjelovati u njegovom
oblikovanju. Naša sposobnost razumijevanja svijeta i naša kreativnost ključni su za lični razvoj
ali i za boljitak naših zajednica. A kako bismo ih razvijali kod mladih uspostavili smo različite
sisteme obrazovanja.

5.1. Šta je iskustveno učenje

Do razumijevanja koncepata, ideja i teorija možemo doći kroz knjige, predavanja, radionice itd.,
ali tek kada nešto izravno doživimo, razvijamo snažnu ličnu povezanost s nekom spoznajom.
Začetnik teorije iskustvenog učenja je američki socijalni psiholog David Kolb koji ju je
oblikovao krajem 1970-ih godina. Kolb je naglasio kako do značajnog učenja dolazi kroz niz
iskustava. Vjerovao je da nam vlastita iskustva služe tome da bismo iz njih učili i sticali
razumijevanje o različitim konceptima: “Ako je iskustvo interaktivno, emocionalno, izazovno i
potiče na razmišljanje, za pojedinca uključenog u iskustvo ono će rezultirati daljnjim učenjem.”

11
Pritom Kolb naglašava važnost aktivnog sudjelovanja učenika u iskustvu. Kako bi doživljaj
rezultirao znanjem, nije dovoljno biti samo fizički prisutan. Štoviše, pojedinci koji nisu u
potpunosti uključeni u iskustvo neće iz njega moći izvući nove spoznaje.

Kolbov model iskustvenog učenja sadrži ciklus od 4 koraka:

 Konkretno iskustvo
 Reflektivna opservacija
 Apstraktna konceptualizacija
 Aktivna eksperimentacija

5.1.1. Konkretno iskustvo

Iskustvo ili doživljaj iz kojeg učenik može izvući zaključke i spoznaje mora prema Kolbu biti
interaktivno, emocionalno i izazovno kako bi učenik u njemu bio aktivno uključen i mentalno
prisutan.

5.1.2. Reflektivna opservacija

Ovaj korak ključan je da bi od pukog doživljaja došli do spoznaja, zaključaka i naposlijetku
učenja.

5.1.3. Apstraktna konceptualizacija

Nakon refleksije, polaznike se potiče da iskoriste svoje analitičke vještine kako bi iz svega
iznesenog donijeli zaključke. Zaključke izvlače iz refleksije o pojedinačnom iskustvu, ali oni su
općenitiji i mogu se prenijeti i na druge situacije, pa i na svakodnevni život.

5.1.4. Aktivna eksperimentacija

U ovoj fazi, učenici djeluju na temelju prethodno donesenih spoznaja i primjenjuju ono što su
naučili iz iskustva u praksi. Pritom ne znaju što će se dogoditi, budući da je spoznaja nova, već
iskušavaju neke nove načine djelovanja iz kojih ponovo proizlaze nova iskustva.

12
 6. ZAKLJUČAK

Čitanjem ovog seminarskog rada stičemo jednu širu sliku o samom pojmu izvodljivosti,
studijama i analizama koje se provode kako bi se adekvatno ispitala ta izvodljivost, ali i
održivost.

Svaki projekat koji uključuje rizik mora se detaljno analizirati. Da bi se to svelo na najmanju
moguću mjeru, provodi se studija koja nam omogućuje da spoznamo mogući uspjeh ili neuspjeh.
Na osnovu ove analize dolazimo do jasnih zaključaka o izvodljivosti i održivosti nekog projekta.

Empirijski aspekt je istraživački model koji za cilj ima sticanje znanja iz promatranja stvarnosti.
Stoga se temelji na iskustvu. Dalje dolazimo do zaključka da je za izvodljivost i održivost nekog
projekta ključno upravo iskustvo.

Iskustvo je osobina koja se stiče vremenom kroz obavljanje različlitih fizičkih, umnih, duhovnih
ili općenito zahtjevnih poslova i zadataka, te kroz ponavljanje i reprodukciju nekog zadatka
stičemo nova iskustva.

Kako bismo na adekvatan način stekli neko iskustvo iz neke oblasti, neophodno nam je
iskustveno učenje jer do razumijevanja koncepata, ideja i teorija možemo doći kroz knjige i
predavanja, ali tek kada nešto izravno doživimo, razvijamo snažnu ličnu povezanost s nekom
spoznajom ,te na taj način stičemo pomenuto iskustvo koje će nam biti potrebno kako bismo
sproveli neki projekat od početka do kraja na pravi način i obavili sve zadatke, uspješno vodili
tim i suočili se sa novim izazovima.

13
14
 7. LITERATURA

Izvodljivost – Članak na Economy-pedia.com, dostupno na:

https://hr.economy-pedia.com/11038670-viability

Empirijska metoda – Članak na hr.about-meaning.com, dostupno na: https://hr.about-

meaning.com/11033130-empirical-method

Compare various contemporary definitions given in the OED (2nd edition, 1989)

Levitt, Heidi M. (1999). „The Development of Wisdom: An Analysis of Tibetan Buddhist

Experience” Journal of Humanistic Psychology 39 (2): 86–105.

Kim, Jungsik; Elaine Hatfield (2004). „Love types and subjective well-being: a cross-cultural
study”

Handbook of the psychology of religion and spirituality, New York: Guilford Press, pp. 199–
215,

Blumin, Stuart M. (1989). The emergence of the middle class: social experience in the American
city, 1760-1900. Interdisciplinary perspectives on modern history. Cambridge University Press.
str. 434.

Brown, Nina W. (2003) [1998]. Psychoeducational groups: process and practice (2 izd.).
Routledge. str. 103.

Popper, Karl R.; Eccles, John C. (1977). The self and its brain. Berlin: Springer International. str.
401.

Kant, Kritika čistog uma (str. 37), Beograd 1970.

Kolb, D. A. (2014). Experiential learning: Experience as the source of learning and development.
FT press.

Priest, S., & Gass, M. A. (1997). Effective leadership in adventure programming. University of
new Hampshire.

15
16