Regionalni poslovni magazin | Revicon d.o.o. | Envera Šehovića 14 | 71000 Sarajevo | Godina XIV. | januar/siječanj 2016.

Godišnja pretplata Godišnja pretplata

na ŠTAMPANO IZDANJE na ELEKTRONSKO IZDANJE
Poreznog savjetnika za 2016. godinu Poreznog savjetnika za 2016. godinu
iznosi 250,00 KM (s PDV-om) iznosi 200,00 KM (s PDV-om)

Godišnja pretplata Godišnja pretplata

na ŠTAMPANO i ELEKTRONSKO izdanje na ŠTAMPANO izdanje Poreznog savjetnika
Poreznog savjetnika za 2016. godinu i poslovni magazin PRIZMA za 2016. godinu
iznosi 400,00 KM (s PDV-om) iznosi 300,00 KM (s PDV-om)
 iz sadržaja

8 10
izdavač
REVICON d.o.o.
za istraživačko-razvojne usluge
i poslovni konsalting

za izdavača
Marin Ivanišević

glavni urednik
Bakir Hadžiomerović 15 48 60
uređuje
Uređivački kolegij

adresa uredništva
Envera Šehovića 14,
71000 Sarajevo, BiH
telefon
+ 387 (0)33 644 771, 617 234
telefaks
+ 387 (0)33 720 581 8 | HIT MJESECA
pretplata Novogodišnja stranačka imenovanja
+387 (0)33 720 587
marketing 10 | SRPSKO NACIONALNO PITANJE U BiH
+387 (0) 33 720 580, lok. 217
računovodstvo
Srpska Bosna i bosanska Srpska
+387 (0) 33 720 588
e-mail 15 | ZABORAVLJENI POJAM
revicon@revicon.info Postoji li srednja klasa?
www.revicon.info
19 | RAZGOVOR
lektura
Dragan Mikerević: Moramo se mijenjati, a to je najteže!
Ivana Teronić-Oruč

grafičko oblikovanje 26 | ZNANJE-IMANJE

Branko R. Ilić Obraz(ovanje) na prodaju!
štampa
Štamparija »Fojnica« 36 | BIJELA KNJIGA CRNA LISTA
žiro-računi
Kad investicije utihnu...
UniCredit Bank d.d.
3383202200308627 48 | PARIZ NAKON TERORA
Moja banka d.d. Dnevnik Jasne Šamić
1376106001643624
Raiffeisen Bank BiH d.d.
1610000060920085 60 | KURDSKO PITANJE
Sparkasse Bank d.d. Erdoganova bliskoistočna igra
1992400075053168
Nova banka a.d.
5550050001608033
ProCredit bank d.d. KOLUMN E
1941011354700156
Union banka d.d. LONDON CALLING
1020500000075755 Dr. Neven Anđelić o novoj evropskoj multikulturalnosti
Hypo Alpe Adria Bank d.d.
3060350000444164
Sberbank a.d. Banja Luka KREATIVNA INDUSTRIJA
5673831100002975 Rediteljska pažnja Jasmina Durakovića
PRIZMA je upisana
u evidenciju javnih glasila ZAPISI S VERANDE
u Uredu za informiranje Kako Feđa Isović zamišlja turizam
Vlade FBiH
dana 26. 11. 2001. godine, VARIJANTE I DUMINE
pod rednim brojem 1019.
Mladen Bošnjak: Treba otići...
ISSN 1512-8156 Naslovnica: Anur Hadžiomerspahić/ideologija.ba

januar/siječanj 2016. prizma 3


Godina koju su pojeli sukobi
P
olazeći od našeg glavnog cilja – izgradnje
suverene i cjelovite, demokratske, seku­
larne i prosperitetne Bosne i Hercegovine,
države ravnopravnih naroda i građana na cije­
lom njenom teritoriju te zaštite teritorijalnog
integriteta i suvereniteta Bosne i Hercegovine.
Svjesni da je Bosna i Hercegovina naša zajed­
nička država i da mora biti uređena po mjeri
svih njenih građana i naroda – Bošnjaka, Srba,
Hrvata, nacionalnih manjina i ostalih građana.
Sa željom da sadašnje i buduće generacije žive u
miru i prosperitetu, uz poštivanje ljudskih prava
i sloboda, međusobno uvažavanje i toleranciju
gradeći jedinstvo bh. različitosti s ciljem da naše
razlike budu naše prednosti i bogatstvo, a ne
raz­lozi za podjele i sukobe, Uvjereni da unutar­
nje probleme i otvorena pitanja možemo i treba
da rješavamo u skladu s demokratskim princi­
pima – dijalogom, dogovorom i principijelnim
kompromisima s političkim predstavnicima gra­
đana i drugih naroda.
Bosna i Hercegovina jeste zajednička drža­
va svih koji u njoj žive i to nije sporno. Bosna i
Hercegovina se diže iz pepela nepotrebnog rata
koji će jedni zvati agresijom, drugi vjerskim su­
kobom, treći građanskim ratom. Kako god ga
zvali, taj rat je bio rezultat nemogućnosti da se
amortizuju nacionalne i vjerske razlike koje su
omogućile proizvodnju straha, potom manipu­
laciju, a onda i zločine. Onaj ko želi haos, uvijek je
išao na kartu straha od različitosti, da bi stvo­
rio mrak i bezumlje. Bosna i Hercegovina je u
svom biću sazdana od različitosti i to treba da
bude bogatstvo, a ne izvor straha i sukoba. Tu
okolnost treba poštovati i razumnom i odgovor­
nom politikom postaviti branu politici razdora i
novih ratova.
Zalažemo se da Bosna i Hercegovina bude
demokratska, decentralizirana i država socijal­
ne pravde, jednakih i standardiziranih kolektiv­
nih prava naroda i pojedinačnih prava građa­
na… Zalažemo se za Bosnu i Hercegovinu kao
p e t m i n u ta
državnu zajednicu triju potpuno ravnopravnih,
suverenih i konstitutivnih naroda Hrvata, Srba
i Bošnjaka organiziranu na tri razine vlasti. Sva­
ka od tri razine trebala bi imati zakonodavnu,
sudsku i izvršnu vlast… Zalažemo se za funkcio­
nalnu državu jasno definiranih ovlasti i među­
sobnih odnosa i odgovornosti različitih razina
vlasti. Pripadnici nacionalnih manjina moraju
uživati sva prava na temelju najviših europskih
standarda i Povelje Ujedinjenih naroda. piše
Da li išta sporno postoji u tekstu koji čita- Bakir
hadžiomerović
te? Ima li ičega što bi, nakon svih tih rečenica,
prosječnom državljaninu ove nesretne zemlje
moglo predstavljati “kost u grlu” ili bi ga, tek
Vrag je, kako
opravdane mogućnosti radi, trebalo natjerati
da spakuje vlastite kofere i pobjegne tamo gdje rekosmo, u
će “Sunce tuđeg neba” grijati ljepše i ugodnije? šejtanu naše
Tri citata, tri priče, tri ista jezika! Deklara-
tivno, to je identično, isto, podudarno... Klasič-
(svako)dnevne
na “copy-paste” politička retorika za svačije uši! politike. I sve
Problem se, zapravo, krije u političarenju, u dok ne shvatimo
onom tradicionalnom šejtanu naše svakodnev­
nice. Prvi citat preuzet je iz Programske dekla- da smo jedni
racije SDA, drugi je SNSD-ov, a treći vlasništvo drugima najpreči,
je HDZ BiH. Na papiru, oni se, eto, u bobu slažu
dok se ne
oko toga kako bi trebalo da izgleda naša zajed-
nička domovina. Pa otkud onda sva ta medijska pomirimo
prepucavanja, referendumi, mržnje, vitalni in- s činjenicom
teresi, sudovi i apelacije? Gdje su izvorišta svih
onih, što bi pjesnik rekao, srpskih, hrvatskih,
da je ovo samo
bošnjačkih, i tlapnji (pre)ostalih? naša zemlja te da
druge i nemamo,
V
rag je, kako rekosmo, u šejtanu naše
(svako)dnevne politike. I sve dok ne valja nam se
shvatimo da smo jedni drugima naj- zajednički valjati
preči, dok se ne pomirimo s činjenicom da je
u blatu
ovo samo naša zemlja te da druge i nemamo,
valja nam se zajednički valjati u blatu besmi- besmislenih
slenih sukoba od kojih normalan čovjek samo sukoba od kojih
oboljeti može.
Sretna Nova godina.
normalan čovjek
I da nam bude reformska... samo oboljeti može
januar/siječanj 2016. prizma 5
 wo r l d p h oto

ŽICA – Četvrt stoljeća nakon rušenja Ber-

linskog zida, Evropa je opet podijeljena
Žicom. Po definiciji “Žica je metalni cilin-
drični objekt, obično kružnog presjeka,
duljine mnogo većeg od promjera, zbog
čega je savitljiva, ali može podnijeti na-
prezanje. Ova mehanička svojstva su bitna
za većinu primjena, međutim u elektro-
tehnici je najvažnije da metal dobro vodi
električnu struju. Žice se rabe samostalno,
kao sirovina za izradu drugih predmeta
rezanjem i savijanjem, a od više žica izra-
đuju se metalna užad, kablovi, ekseri…”
U leksikonima i rječnicima nigdje ne
piše da se žica u 21. stoljeću koristi za
razdvajanje nesretnika s Bliskog istoka od
država EU, za ograde što dijele Evropljane
od Evropljana – od Mađarske do Hrvatske,
od Slovenije do Grčke.
Žica je šengenski režim nove Evrope...

6 prizma januar/siječanj 2016.

wo r l d p h oto

HINA

januar/siječanj 2016. prizma 7

 HIT MJESECA

Novogodišnja
stranačka imenovanja
“To može neko zvati
borbom za fotelje,
ali kako provoditi neku
politiku ako nemate ljude
koji će to moći raditi,
ako nemate
profesionalce” –
univerzalna izjava
bh. političara
sobniji među nama preuzmu uprav­
ljanje javnim preduzećima koja bi
onda i u skladu s tim poslovala u
interesu države, a ne stranke i par­
tije. I sve je to solidno funkcionisalo
dok su predstavnici međunarodne
zajednice, prije svih OHR, u ruka­
ma držali palicu bonskih ovlasti. I
(zlo)upotrebljavali tu palicu. Bilo je
to vrijeme kada se, barem ne javno i
transparentno, nije govorilo o tome
kojoj stranci pripada pojedino pre­
duzeće ili institucija...
valo da počnemo živjeti demokratiju
i punu vladavinu prava. Još tokom
mandata Vlade Federacije BiH koju
je vodio SDA-ovac Nedžad Branko­
vić, ministar Vahid Hećo iz Stranke
za BiH je u novembru 2007. godine
javno poručio da “Elektroprivreda
BiH” pripada njemu i njegovoj stran­
ci. Uzalud se tada premijer Nedžad
Branković opirao, bilo je onako kako
je ministar Hećo (pro)rekao. I sve je
to, naravno, dogovoreno “na višem
nivou”, na političkoj tezgi predsjed­
nika dvije vladajuće stranke. Od tada

K
Ko je jamio, jamio. Totalni suno­ se ništa nije promijenilo...
rajem 2015. godine Vlada vrat zakonske procedure počeo Upravo je na raspodjeli postizbor­
Federacije BiH bila je popri­ je prije nekoliko godina, kada je nog plijena pukla prva koalicija iz­
lično ažurna i učinkovita. Na OHR-stega popustila, i kad se očeki­ među SDA, HDZ-a i DF-a, pa vlada
red su došle smjene i privremena
imenovanja na upravljačke pozi­cije
u državnim preduzećima. Inače, tra­
dicionalno se u ovoj zemlji, odmah
nakon sklapanja vladajućih koali­
cija, pređe na raspodjelu fotelja u
ono malo profitabilnih preduzeća u
državnom vlasništvu. A prije bilo ka­
kvog konkursa, budući članovi nad­
zornih i upravnih odbora te uprava
preduzeća najprije trebaju dobiti
saglasnost kadrovskih komisija vla­
dajućih stranaka. A teško da bi i Bill
Gates prošao stroge kriterije “kadro­
vika” zaduženih za instaliranje stra­
načkih uglednika u državne firme...
Početkom 2003. godine, OHR je
nametnuo “Zakon o vladinim mini­
starskim i drugim imenovanji­
ma” kako bi se, valjda, osigu­
ralo da samo najbolji i najspo­

8 prizma januar/siječanj 2016.

 HIT MJESECA

Fadila Novalića u punom sastavu partnera ubrzan je zbog uredbe o imenovanja vrše po osnovu dogovora
nije dočekala ni sto dana postoja­ načinu imenovanja nadzornih od­ između političkih stranaka, a ne po
nja. Podsjećamo, i prije imenovanja bora javnih preduzeća. Ministri iz osnovu kvaliteta za nas je neprihvat-
Vlade FBiH u decembru 2014. godi­ HDZ-a insistirali su na povratku ljivo i izaziva ozbiljnu zabrinutost.
ne DF je prijetio SDA da neće ući u uredbe kojom će se pravo imeno­ Nakon ovoliko godina praćenja i pri-
koaliciju ukoliko se nastavi s prak­ vanja s resornih ministarstava pre­ mjene Zakon je obesmišljen. Rad ko-
som političkih imenovanja na javne nijeti na kompletnu federalnu Vla­ misija za izbor je suvišan i postavlja
funkcije. SDA je tada pristala “zale­ du, što je i bila nekadašnja praksa. se pitanje čemu služi kada već postoji
diti” i nova zapošljavanja u javnom Osim toga, prema tada aktuelnim stranački dogovor.”
sektoru. Shodno koalicionom spo­ pravilima, najveći broj javnih pre­ Prema analizi Centara civilnih
razumu federalna Vlada zadužila je duzeća i onih u većinskom držav­ ini­cijativa, u BiH na različitim ni­
sva federalna ministarstva, uprave, nom vlasništvu zapravo je bio pod voima postoji oko 25.000 pozicija
upravne organizacije, ustanove i dru­ kontrolom DF-ovog ministra Reufa unutar javnog sektora i uprave koje
ge institucije i službe, kao i Agenciju Bajrovića. Ministri iz SDA i HDZ-a stranke uglavnom tretiraju kao svoj
za državnu službu FBiH, da se za­ donose uredbu, a DF-ovi ministri izborni plijen. Više od 8.000 njih su
rukovodeće i upravljačke pozicije u
vladinim institucijama i uredima,
Dobronamjerni smatraju da je krajnje vrijeme da se upravnim organizacijama pri mini­
starstvima, samostalnim upravnim
prestane s praksom stranačkog uhljebljavanja jer organizacijama, fondovima ili fon­
dacijama, javnim ustanovama i jav­
takva imenovanja u pravilu proizvode nisku efikasnost, nim preduzećima te kompanijama u
nerad, izostanak vertikalne odgovornosti, politizaciju, državnom ili većinskom državnom
vlasništvu. Stoga dobronamjerni
zloupotrebu službe, odgovornost stranci, a ne smatraju da je krajnje vrijeme da
se prestane s praksom stranačkog
instituciji i zapošljavanje podobnih, a ne sposobnih... uhljebljavanja jer takva imenova­
nja u pravilu proizvode nisku efika­
snost, nerad, izostanak vertikalne
ustave konkursne procedure za za­ napuštaju Vladu. Operacija uspjela, odgovornosti, politizaciju, zloupo­
pošljavanje u državnoj službi i to na koalicija podlegla... trebu službe, odgovornost stranci, a
period od 60 dana. Međutim, tada U međuvremenu je, umjesto ne instituciji i zapošljavanje podob­
na scenu stupa HDZ sa zahtjevom za DF-a, u vladajuću koaliciju usko­ nih, a ne sposobnih...
smjenu direktora javnih preduzeća čio SBB, a imenovanja i raspodjela I na kraju, ali ne i najmanje važ­
imenovanih u mandatu prethodne plije­na je krajem godine mogla da no, jeste pitanje šta je s utvrđivanjem
federalne Vlade. Predsjednik HDZ-a počne u skladu sa starom doktri­ odgovornosti politički instaliranih
Dragan Čović nije krio apetite za nom baš svake federalne Vlade da menadžmenta u poslovanju držav­
imenovanjem svojih kadrova u pet “prva godina mandata prođe u po­ nih preduzeća. Jer ko se iz SDA i
prioritetnih državnih preduzeća, u zicioniranju podobnih”. HDZ-a zapitao zbog čega je, primje­
HT Mostar, Hrvatske pošte Mostar, I u cijeloj toj žurbi, očekivano, ra radi, neto dobit BH Telecoma u
Elektroprivredu HZHB, Aluminij i bude i ozbiljnih nezakonitosti. Neka­ 2014. godini pala skoro za 30 posto
Razvojnu banku FBiH. Za brzo os­ da su nadzor nad konkursnom proce­ u odnosu na 2013. Ili kako je mogu­
tvarenje tog cilja usput je zaprijetio i durom imali federalni ombudsmeni. će... Ali, nije red da kvarimo novo­
raspadom koalicije... Ali federalnih ombudsmena odavno godišnju idilu vladajućoj koaliciji i
nema, a “prelamanja preko koljena” i njihovih ministrima i direktorima.
Iskakanje DF i uskakanje SBB. političkih smjena sve je više. O tome ćemo kad se svi skupa re­
Budući da DF nije podržao ovaj Pomoćnica u, još uvijek postoje­ formski vrate na posao koji su dobili
zahtjev, došlo je do raskida poli­ ćem, Uredu ombudsmena BiH, Rada u redovnoj, stranačko-kad­ rovskoj,
tičke ljubavi. Razvod federalnih Kafedžić, za “Prizmu” kaže: “Da se proceduri... p R. P.

januar/siječanj 2016. prizma 9

 S r p s ko n ac i o n a l n o p i ta n j e u B i H

Srpska Bosna
i bosanska Srpska
I, zaista, kakva bi mogla biti budućnost ukoliko se bude zasnivala na realpolitici,
a ne na fantastičnim projekcijama i preriskantnim potezima, koje su, zapadne
sile, očigledno, spremne tolerisati sve do onog trenutka kada bi došlo do realnog
ugrožavanja njihove pozicije u regionu, što je, uzevši za primjer nedavno rusko
bezuspješno manevrisanje u Crnoj Gori, očigledno, nerealno očekivati?

piše
Vuk Bačanović*

O
dluka Ustavnog suda Bosne i
Hercegovine od 26. novem-
bra da na osnovu apelacije
bošnjačkog člana Predsjedništva
BiH, Bakira Izetbegovića, neustav-
nim proglasi Dan Republike Srpske
(9. januar), a potom drastične odluke
Vlade Republike Srpske da će igno-
risati odluke najvišeg organa sud-
ske vlasti u BiH, kao i da državnim
bezbjednosnim agencijama zabrani
pristup institucijama ovog entiteta,
svakako otvaraju Pandorinu kutiju iz
koje izlijeću mnoga sudbonosna pi-
tanja o perspektivama opstanka dej-
tonskog poretka na njegovu dvadese-
tu godišnjicu. Iako se stvari u dnev-
nopolitičkim analizama pokušavaju
pojednostaviti kao ping-pong igrica
bošnjačkih i srpskih lidera, u kojoj
se spektakularnim događajima i si-
muliranjem priprema za disoluciju
države kreira atmosfera straha u cilju
što obilnije žetve glasova prestrav-
ljenih građana, ne mogu se gubiti iz
vida dugoročnije političke implika­
cije ovakvih događanja na budućnost
srpskog nacionalnog pitanja u BiH.
Federalni koncept kao baza. I, zai­
sta, kakva bi mogla biti ta budućnost
ukoliko se bude zasnivala na realpoli­
tici, a ne na fantastičnim projekcijama

10 prizma januar/siječanj 2016.

 S r p s ko n aci o n a l n o p i ta n j e u B i H

i preriskantnim potezima, koje su, znaka bošnjačko-hrvatskog dogovo- kršenje volje druga dva konstitutivna
zapadne sile, očigledno, spremne to- ra o preuređenju Federacije BiH, u naroda i prizivanje užasa iz devede-
lerisati sve do onog trenutka kada bi pravcu stvaranja određenog terito- setih – onda bi bilo uputno posegnuti
došlo do realnog ugrožavanja njiho- rijalno-pravnog okvira koji bi trebao za autentičnim i vjerodostojnim isto-
ve pozicije u regionu, što je, uzevši za podsjećati na hrvatsku teritorijalnu rijskim izvorima, koji jasno ukazuju
primjer nedavno rusko bezuspješno jedinicu, srpska bi se politička elita, na to da politička i pravna prošlost
manevrisanje u Crnoj Gori, očigled- realno, morala zalagati za temelji- uže Bosne, Hercegovine, Birča, Sem-
no, nerealno očekivati? Nema nikak­ te ustavne reforme ka federalizaciji berije nije ništa manje i srpska nego
ve sumnje da srpskoj političkoj eliti, cjelokupne zemlje. To bi, u osnovi, što je to prošlost teritorija koje su na-
bez obzira na to da li se radi o Milo- značilo čvrstu federaciju dvije ili tri kon 1804. postale Kneževina Srbija.
radu Dodiku i/ili njegovim nasljed- politički cjeline, odnosno federalne Drugim riječima, da ime “Srp-
nicima, ili opozicionom bloku “Savez republike, s jasno definisanim nad- ska” u sastavu kompleksne države
za promjene”, ne preostaje ništa dru- ležnostima republičkih i federalnih kakva je BiH nije ništa što je palo s
go, nego da se definitivno suoči s či- nivoa vlasti i, uz jasnu garanciju neba 90-ih godina XX vijeka, već ima
njenicom da će se srpski prekodrin- nepovredivosti unutrašnjih grani- svoj neraskidivi istorijski kontinuitet
ski nacionalni dom morati graditi u ca, ustavnu zabranu otcjepljenja bez s najranijom istorijom Bosne, što im-
plicira da srpski narod nije, kako to
različiti “građanski” i bošnjački na-
Vjerovatno nema bolje dijalektike za geslo neke cionalšovinisti žele prikazati, “strano
buduće generacije srpskih političara u BiH, koja će tijelo”, već nezamjenjiv dio cjelokup­
ne bosanskohercegovačke istorije,
zaista izvršiti zadatak spajanja, naizgled nespojivog bez čijeg bi udjela u istoj bosansko-
hercegovački državni subjektivitet
– srpskog naroda i njegove otadžbine BiH, odnosno
bio upitan. Dakle, primarno je razra-
transformacije percepcije BiH kao zavičaja u BiH čunati se s onom praksom koju je ne-
davno preminuli srpski medijevalist
kao sopstvenu naciju. Ukoliko se to moglo dogoditi
Tibor Živković nazvao “nasilje nad
u Drugom svjetskom ratu u daleko gorim uslovima, izvorom – ako bi takvo krivično delo
postojalo”. Spona bosanske i srpske
nema razloga da mislimo da je to nemoguće i danas istorije, počevši sa srednjovjekovnim
razdobljem, ne može se svoditi samo
na “sugubi vinac”, odnosno dvo-
dejtonskim (odnosno na sličan način saglasnosti svih (dvije, odnosno tri) struku krunu Tvrtka I Kotromanića
definisanim) bosanskohercegovač- federalnih republika. kojom je “s pravno-dinastičkog sta-
kim okvirima. Ostaje, naravno, pi- Poslije takvog “istorijskog” spo- jališta formulirana nova teritorijalna
tanje kako graditi taj dom da bude razuma, koji bi svakako morao sadr- koncepcija bosanske krune koja je
i dovoljno bosanskohercegovački žavati i aspekte ekonomske integra- od tada nominalno obuhvatala dvije
i dovoljno srpski, kako bi se u bu- cije nove federacije, kao i vođenje sa- države Bosnu i Srbiju.”1 Tačnije, cje-
dućnosti izbjegle trenutne sumanute mostalne ekonomske politike koja bi lokupno ozemlje širenja bosanskog
situacije u kojima ishitrene reak­cije “odozdo na gore” konsolidirala novo banata – oblast Soli, Usore i Podri-
i obračuni vladajuće i opozicione bosanskohercegovačko društvo, srp- nja, ako se izuzmu kasnije etape šire-
klike generiraju atmosferu vanred- ska nacionalna elita morala bi zapo- nja na Humsku zemlju, te nekadašnje
nog stanja i rušenje ustavnopravnog četi s temeljitim redefiniranjem srp- oblasti Neretve i Travunje (kod Kon-
poretka, koji je, s obzirom na krhku skog nacionalnog identiteta u BiH. stantina Porfirogenita eksplicitno
prirodu Dejtonskog ustava, ponajvi- spomenute kao naseljene potomci-
še opasnost za opstanak Republike Neophodan osvrt u prošlost. ma nekrštenih Srba), jesu nekadašnja
Srpske kao alata očuvanja jednako- Ukoliko je političko rješenje uje- “arhontija Srbija koja, dakle, pokriva
pravnosti i konstitutivnosti srpskog dinjenja sa Srbijom nemoguće – a ostali dio nekadašnje rimske Dal-
naroda unutar BiH. U svjetlu na- nemoguće je, jer bi to značilo grubo macije”, a čiji je sastavni dio i sama

januar/siječanj 2016. prizma 11

 S r p s ko n ac i o n a l n o p i ta n j e u B i H

Bosna “čije početke definisanja kao dari, između ostalog, titulirali kao bio inkorporiran u univerzalni oto-
zasebne teritorijalne jedinice nailazi- “kraljevi Srbljem” i pola čijeg naziva manski komonvelt naroda i vjeroza-
mo upravo kod Konstantina Porfiro- (Hercegovina) ne bi postojalo da se kona i da je gotovo pet vijekova, bilo
genita, koji ju naziva ‘zemljicom’ (... Stjepan Vukčić Kosača nije proglasio kao pravoslavni “Serb milet”, bilo
καί εἰς τὸ χωρίον Βόσονα, τὸ Κάτερα hercegom od svetog Save. kroz ličnosti onih koji su postajali
καὶ τὸ Δεσνήκ). Kada se još u obzir muslimani (navedimo samo neke
uzme činjenica da se Bosna po prvi Osmansko, a naše. I ne treba osta- kao što su Gazi Husrev beg, Mahmud
put spominje u poglavlju “O Srbima ti samo na srednjem vijeku. Osman- paša Anđelić, Hasan paša Predoje-
i o zemlji u kojoj sada obitavaju”, kao sko razdoblje bosanskohercegovačke vić, Mehmed paša Sokolović, Ferhat
i da vizantijski pisac iz XII vijeka, Jo- istorije nije ništa manje nego jedna od paša Sokolović, Muhamed Hevajija
van Kinam, iz vremena bana Borića neobično bitnih formacijskih etapa u Uskufi), bio integralni sistem jedne
eksplicitno ukazuje na to da “Dri- istoriji formiranja srpskog naroda, a od najnaprednijih i vjerski najtole-
na razdvaja Bosnu od ostale Srbije”, koja se mora prestati promatrati kroz rantnijih imperija svoga vremena.
onda je jasno da srpsko nacionalno crno-bijele istorijsko-romantičarske Orijentalno-osmansko naslijeđe BiH
stanovište u jedinstvenoj BiH mora vizure. Status srpskog naroda nakon je, prema tome i naslijeđe srpskog
biti bazirano na ranoj srpskoj histo- što je Osmansko carstvo srušilo feu- naroda, prema kojem se mora gaji-
riji kao ugaonom kamenu bosanske dalne odnose zapadnog tipa u Srp- ti poštovanje, baš kao i prema svim
državnosti. Štaviše, ono, uz sve uva- skoj despotovini i Bosni, ne može se drugim etapama istorijskog razvoja
žavanje posebnosti i konstitutivnosti promatrati samo kroz prizmu statusa Srba, s posebnim otklonom prema
bošnjačkog i hrvatskog naroda, mora pokorene i obespravljene raje koju monstruoznoj, rasističkoj i kulturo-
biti vođeno činjenicom da bosansko, svirepi Turčin i/ili “poturica” nabija cidnoj politici koju je prema njoj vo-
bošnjačko i srpsko nisu odvojene na kolac. Ne negirajući surove prak- dilo, istorijskog trenutka nedostojno,
kategorije, već se međusobno proži- se bilo kojeg društveno-ekonomskog ratno rukovodstvo Republike Srpske.
maju do mjere da su jedno bez dru- sistema u istoriji, pa ni osmanskog, Pogotovo je taj odnos bio bez­
goga istorijski potpuno nerazumljivi jasno je da je srpski narod zapravo uman kada se uzme u obzir da se
i anahrono shvaćeni.
Naravno da ovdje moramo imati
na umu i uvijek objašnjavati istorij-
ske procese tokom kojih je etnička
odrednica “Srbin” mijenjala svoja
značenja, transformišući se od na-
ziva pripadnika jednog od sloven-
skih plemenskih saveza u ranome
srednjem vijeku, preko etničke (i sve
više pravoslavne vjerske) odrednice
u Raškoj i, po svemu sudeći, oznake
opšteslovenskog pripadanja u sred-
njovjekovnoj bosanskoj državi u ko-
joj je pravoslavlje bilo u manjini. Tek
tako, afirmacijom bosanskosrpske
nacionalne ideologije i adekvatnog
promišljanja istorijskih činjenica
može doći do potpunog integrisa-
nja srpskog naroda i Republike Srp-
ske u Bosnu i Hercegovinu. Suludu
je odnositi se prema srpskoj istoriji
kao isključivo istoriji nemanjićke
srednjovjekovne države, a u zapećak
bacati istoriju države čiji su se vla-

12 prizma januar/siječanj 2016.

 S r p s ko n aci o n a l n o p i ta n j e u B i H

samo nastajanje i opstojanje srpsko-
pravoslavnog (dakle ne starinačkog
srpskog) identiteta u Bosni i Herce-
govini, može zahvaliti osmanskim
imperijalnim projektima koloniza-
cije opustošenih osvojenih krajeva,
pripajanih najprije bosanskom san-
džaku, a potom i ejaletu. U nekim
krajevima staro stanovništvo je izgi-
nulo, ili je palo u ropstvo, pokošeno
kugom ili drugim bolestima, te se na
njegovu zemlju naselio novi narod.
Osmansko carstvo je tada zbog po-
treba svoje ekonomije, stabilizacije
svog društveno-političkog i vojnog
poretka, vršilo masovnu koloniza­
ciju pustih i slabo naseljenih kra-
jeva. Osnovnu masu kolonizacije
predstavljali su vlasi – Srbi iz Her-
cegovine... Stočari iz stare Raške,
Huma i Zete napraviće kompromis
s Osmanlijama služeći u njihovoj
vojsci kao martolosi, derbendžije i
vojnuci, te tako sačuvati povlastice
srednjovjekovnih stočarskih katuna
B. DIVKOVIĆ
proširivši ih na doline, i na ruševi- gati trgovci, kao zametka budućeg
nama nekadašnjih župa, izgraditi modernog nacionalnog pokreta bo-
svoje plemenske i kneževske auto- sanskohercegovačkih Srba, također
nomije.2 Putopisac i habsburški di- tekovina osmanske epohe. Već 1713.
plomata Benedikt Kuripešić je pu- u pismu pećkom patrijarhu Mojsiju
tujući po Bosni i Hercegovini 1530, Rajoviću članovi sarajevske pravo-
napisao da u njoj, između ostalih, slavne crkvene opštine izjednačuju
žive Srbi (Surffen), koje oni (musli- se sa “ostalim narodom i zemljama
mani i katolici op. a.) zovu Vlasima našega jezika srbskoslovenskago”, a
(Wallachen), a mi ih zovemo Zigen sama osmanska administracija ih je,
(Ćići, Ćići) ili Martolozima3. Jedna- kao i ostale vjernike pećke patrijar­
ke informacije 1650. bilježi Evlija šije, nazivala “serb-milet”.5 Kako na-
Čelebija koji stanovnike u okolini vodi Boris Nilević, “U XVIII veku, go-
Petrovca naziva Srbima, što čini i car tovo da nije bilo kraja u Bosni i Her-
Leopold 1685, spominjući u jednom cegovini čije stanovništvo nije moglo
od pisama hriš­ćane Srbe Bošnjake bez dužeg putovanja pohoditi neki
Orijentalno-osmansko naslijeđe BiH je, prema tome i
naslijeđe srpskog naroda, prema kojem se mora gajiti
poštovanje, baš kao i prema svim drugim etapama
istorijskog razvoja Srba, s posebnim otklonom prema
monstruoznoj, rasističkoj i kulturocidnoj politici koju
je prema njoj vodilo, istorijskog trenutka nedostojno,
ratno rukovodstvo Republike Srpske

(Christianos Bosnenses Rascianos), od glasovitijih manastira ili ‒ mnogo

a već 1688, ugarski izvještaji govore
o ratovanju habsburške vojske u Bo-
sni kojoj pomažu “dasiger Ratzen”
(tamošnji Srbi).4
Kada tome pridodamo rezul-
tate naučnog rada, vjerovatno naj-
plodnijeg bosanskohercegovačkog
osmaniste Nedima Filipovića, da su
upravo pravoslavni “vlasi” predstav-
ljali osnovno pogonsko gorivo isla-
mizacije u Bosanskom i Zvorničkom
sandžaku, te da je masovna islami-
zacija ovog doseljenog stanovništva
izvršena u bivšim krajevima kraljev-
ske oblasti čije je dinamičko središte
Sarajevo, onda nam mora biti jasno
da je razvoj sarajevske srpskopravo-
slavne opštine čiji su prvaci bili bo-
ređe ‒ neku od gradskih crkava. U
Hercegovini, umesto porušenog Tvr-
doša izgrađen je manastir Duži. Mile-
ševa je privremeno zapustela.
Važno središte verskog života bila
je Sv. Trojica Pljevaljska. Na glasu
su bili Žitomislić, Savina, Župa kod
Nikšića sa crkvom Sv. Luke, Piva,
Dobrićevo, Mali kod Brodareva, Ni-
kolac kod Bijelog Polja, Podblaće,
Zavala. Sv. Arhanđeli i Dobrilovina
na Tari, Orahovica na donjem Limu
i dr., a u Bosni crkva sv. Arhanđela
u Sarajevu, Tavna (Tamna), Ozren,
Vozuća (u ruševinama), Papraća,
Lom­nica, Dobrun, crkva Sv. Đorđa
kod Goražda, Moštanica, Gomionica
i dr. Uz neke od spomenutih objekata

Stara pravoslavna crkva u Sarajevu januar/siječanj 2016. prizma 13

 S r p s ko n ac i o n a l n o p i ta n j e u B i H
su djelovale i škole, koje su, naravno,
mogli pohađati “samo retki pojedin-
ci”.6 Sve su to bili preduslovi srpskog
moderniteta u bosanskohercegovač-
kom kontekstu, to jeste nastanka kla-
se bogatih gradskih srpskih trgovaca
koji su “prvi počeli da trguju na za-
padnjački način, da putuju dalje od
Balkana, do Beča, Trsta i Venecije,
odakle su se vraćali sa dobrom zara-
dom i sa novim shvatanjima trgovine
i života… čija mjerila više nisu bila
orijentalna, način trgovine i razmje-
na robe postajali moderniji, tržiš-
ni, kreditni i bankarski. Zaradu su
im donosile carinske takse i kursne
razlike, novčarski poslovi i valutni
odnosi, zajmovi, poček, investicije,
skladištenje, provizije i kamate.”7
Spojiti nespojivo. Bez tog raz­
dob­ lja ne bi mogla postojati ni
slavna prva polovina 20. stoljeća u
kojoj je srpska omladina bila uklju-
čena u najmodernije buntovničke
evropske i svjetske tokove, od ideala
nacional­ nog preporoda, pijemon-
tizma, integralnog jugoslovenstva i
zavjereničkog političkog udruživa-
nja, pa do mladalačkog anarhizma,
sindikalizma, tada re­ volucionarne
socijaldemokratije, mark­ sizma i
taktičkog komunizma Dru­ge inter-
nacionale. Bilo je to vrijeme prkosa
cjelokupnoj čaršiji, očevima i gaz-
dama, malograđanima i klerikalnim
strukturama, kada je mladi avan-
gardni kritičar, filozof i mistik, ro-
đeni Stočanin, Dimitrije Mitrinović
mogao uskliknuti: “Vrijeme je da se
zamiješa haos i da se otključaju is-
ključivosti i spoje nespojivosti!”
Vjerovatno nema bolje dijalekti-
ke za geslo neke buduće generacije
srpskih političara u BiH, koja će zai-
sta izvršiti zadatak spajanja, naizgled
nespojivog – srpskog naroda i njego-
ve otadžbine BiH, odnosno transfor-
macije percepcije BiH kao zavičaja u
14 prizma januar/siječanj 2016.
Božićna liturgija u Sabornoj crkvi u Sarajevu
BiH kao sopstvenu naciju. Ukoliko se ćenja nesrpskog stanovništva u
čiš­
to moglo dogoditi u Drugom svjet- razdoblju 1992–1995. Time bi se po-
skom ratu u daleko gorim uslovima, stigla dvostruka pobjeda. Prvo nad
nema razloga da mislimo da je to šovenskom propagandom određenih
nemoguće i danas. Ako bi pobijedio sarajevskih krugova koji Srbe u BiH
koncept federalizma, a neka buduća želi predstaviti kao “genetske četni-
srpska politička elita preuzela provo- ke”, bandu poluživotinja, genocidaše
diti u djelo neke stavke od predlože- s kmetskom sviješ­ću, koji su, zapravo
nog kursa, to ne bi bio samo trijumf uljezi u hiljadugodišnjoj samobitno-
borbe za nacionalnu ravnopravnost, sti BiH, a potom i nad posljedicama
već bi relaksirana politička klima srpske šovenske, destruktivne i auto-
otvorila prostor za politiku pomire- destruktivne politike, koja je gorivo
nja i međuetničkog konsenzusa, koji one prve. Ma koliko to otrcano zvu-
bi mogao biti okončan otvaranjem čalo, prepoznati druge u sebi i sebe
spomenika ili čak muzeja u Banjalu- u drugima jeste garant rješenja srp-
ci žrtvama sramne politike etničkog skog nacionalnog pitanja u BiH. p
* Autor je profesor historije iz Sarajeva
1 Dubravko Lovrenović, Proglašenje Bosne kraljevstvom 1377. (pokušaj revalo-
rizacije), http://documents.tips/documents/dubravko-lovrenovic-proglase-
nje-bosne-kraljevstvom-1377.html
2 Boris Nilević, Srpska pravoslavna crkva u BiH do obnove Pećke patrijaršije 1557.
godine, Veselin Masleša, Sarajevo 1990, str. 88.
3 Benedikt Kuripešić, Putopis kroz Bosnu, Srbiju, Bugarsku i Rumeliju 1530.,
Beograd 2001, str. 26, http://sr.scribd.com/doc/80490895/Benedikt-Kuri­
pesic-Putopis
4 Vasilije Đerić, O srpskom imenu po zapadnim krajevima našeg naroda,
Štamparija “Dositija Obradovića”, Biograd,1914.
5 Grupa autora, Istorija srpskoga naroda, Četvrta knjiga – prvi tom, Srbi u
XVIII veku, Beograd 1986, str. 460–461.
6 Boris Nilević, Nav. dj., str. 143–172.
7 Predrag Palavestra, Srbi u Sarajevu, Sveske Zadužbine Ive Andrića, god.
XXVII, sveska 25, Beograd, septembar 2007.
 Z A B O R AV L J E N I P OJ A M
S
rednja klasa je izraz koji je
PIŠE
kroz historiju imao različita,
Danijal HADŽOVIĆ
često međusobno suprotstav-
ljena, značenja. Nekoć, dok je svije-
tom još vladao feudalni poredak, pod
ovim pojmom se podrazumijevala
klasa koja se nalazila između plem-
Prema veberovskom stva i kmetstva. Dok je plemstvo bilo
u vlasništvu nad zemljištem, a seljaci
socioekonomskom radili na njemu, u gradovima se po-
poimanju, srednja klasa javila nova klasa “buržuja” (doslovno
značenje: građana) koja je mahom
predstavlja široku živjela od poslova vezanih uz trgo-
grupu ljudi u modernom vinu. Upravo će ova klasa postati
udarna snaga Francuske revolucije.
društvu koja se prema Druga definicija srednje klase iz tog
svom društveno- vremena podrazumijevala je izvorne
kapitaliste: nekoga ko je imao toliko
ekonomskom položaju kapitala da je mogao biti konkuren-
nalazi u sredini cija plemstvu. Ustvari, posjedovati
milionski kapital bio je uslov da se
društvene hijerarhije, tokom industrijske revolucije okvali-
između radničke fikujete kao pripadnik srednje klase.
Moderna upotreba pojma “sred-
i gornje klase nja klasa” datira iz 1913, kada je u
britanskom statističkom uredu sred-
nja klasa definisana kao klasa koja se
nalazi između gornje i radničke kla-
se. Ključna karakteristika kojom je
određena ova klasa je posjedovanje
određenog ljudskog kapitala, koji je
njegovim posjednicima omogućavao
uspinjanje na društvenoj ljestvici i
dovoljno novčanih sredstava za više
od pukog zadovoljavanja egzistenci-
je. U tu klasu ubrajala su se zanima-
nja poput inženjera, ljekara, političa-
ra ili advokata, a njih je također de-
finisao i određeni nivo obrazovanja,
životni stil, kao i skup manira.
Zlatno doba. “Zlatnim dobom”
za srednju klasu na Zapadu (a isto
se može reći i za nekadašnju SFRJ)
smatra se period od kraja Drugog
svjetskog rata do kraja sedamdesetih
godina prošlog stoljeća, u kojem
je uporedo dolazilo do etabliranja
i jačanja socijalne države. Nakon
Drugog svjetskog rata i, prethodno,
januar/siječanj 2016. prizma 15
 Z A B O R AV L J E N I P OJ A M

urušavanja starog liberalnog eko- Od početka osamdesetih, najprije ne države, slabljenjem sindikata i
nomskog poretka “Velikim slomom” u SAD-u i Velikoj Britaniji predvođe- davanjem poreskih olakšica za naj-
1929, kapitalistički svijet gradio se nim Ronaldom Reaganom i Margaret bogatije slojeve stanovništva, po-
na novom “kejnzijanskom” konceptu Thatcher, ali i širom zapadnog svijeta, čeo je i proces seljenja industrije iz
koji je predstavljao miješani model dolazi do uspostave novog ekonom- razvijenih kapitalističkih država u
državnog intervencionizma i tržiš- skog modela koji će u svakodnevnoj zemlje s jeftinom radnom snagom.
ne ekonomije, te je podrazumijevao upotrebi postati poznat pod nazivom Ovaj proces započeo je u osamde-
aktivnu ulogu države u pomaganju “neoliberalizam”. Reforme koje su setim, a nastavio se kroz devedesete
najugroženijim slojevima i jačanju provedene u ove dvije države, ali po i dvijehiljadite. Nekoć je radnik na
srednje klase kroz politike poput jav- uzoru na njih i širom zapadnog svije- Zapadu mogao očekivati da u jednoj
nog obrazovanja i zdravstva, subven- ta, podrazumijevale su velika poreska proizvodnoj firmi provede čitav rad-
cioniranja stanovanja, davanja po- rasterećenja za pojedince iz gornjeg ni vijek. Sada je o tome mogao samo
voljnih kredita i progresivnog opo- ekonomskog sloja, deregulaciju eko- sanjati. Kako se selila industrija, sve
rezivanja koje je omogućavalo redis- nomije, prvenstveno finansijskog sek- veći značaj dobijala je uslužna djelat-
tribuciju društvenog bogatstva od tora, te smanjivanje javne potrošnje, nost, dok su radnici postali primo-
najbogatijih ka najsiromašnijim slo- a u okviru toga i mnoštva socijalnih rani često mijenjati radna mjesta ili
jevima stanovništva. S ekonomijom programa. Iako ove politike jesu do- se prekvalificirati. No, državni pro-
koja je nakon Drugog svjetskog rata vele do ekonomskog rasta, ključno grami koji su u prethodnom periodu
naglo rasla i odličnom saradnjom i pitanje koje ekonomisti postavljaju je imali za cilj pomoći ugroženim kate-
trgovinom između zapadnih zema- – kome je takav rast pogodovao? gorijama stanovništva i snažiti sred-
lja, svi slojevi stanovništva sada su nju klasu, značajno su rezani ili čak i
bili u prilici napredovati na socijal- Težak udarac za srednju klasu. ukidani. S druge strane, zahvaljujući
noj skali i povećavati svoj standard, Uporedo sa smanjivanjem socijal- daleko većim količinama novca koje
su gornjem sloju ostavljene na raspo-
Od kraja sedamdesetih do danas, produktivnost laganje, počela su masovna ulaganja
u špekulacije, te je došlo do neviđe-
američkih radnika zabilježila je veliki rast. Međutim, i pored nog rasta finansijskog sektora.
rasta produktivnosti, između 1979. i 2012. donja petina Pogledajmo kako su se te promje-
ne odrazile na terenu u najmoćnijoj
stanovništva prema primanjima zabilježila je pad realnih
sili svijeta – u Sjedinjenim Američkim
prihoda od čak 12.1%. Srednji sloj stanovništva imao je Državama. Od kraja sedamdesetih do
povećanje prihoda od 8,4%. No, za to vrijeme najbogatijih danas, produktivnost američkih rad-
nika zabilježila je veliki rast. Međutim,
5% stanovnika SAD u prosjeku je uvećalo prihode za 75%! i pored rasta produktivnosti, između
1979. i 2012. donja petina stanovništva

što je kao nikad do tada u historiji

proširilo i osnažilo srednju klasu.
Međutim, postratni ekonom-
ski model krajem sedamdesetih
godina dospio je u duboku krizu.
Ekono­mija širom zapadnog svijeta
našla se u stanju stangflacije (isto-
vremena inflacija i stagnacija), pre-
veliki porezi i regulacije gušili su
razvoj poduzetničke inicijative, a
moćni sindikati kočili su rast pro-
duktivnosti. Bilo je vrijeme za nove
politike.

16 prizma januar/siječanj 2016.


prema primanjima zabilježila je pad
realnih prihoda od čak 12.1%. Srednji
sloj stanovništva imao je povećanje
prihoda od 8,4%. No, za to vrijeme
najbogatijih 5% stanovnika SAD u
prosjeku je uvećao prihode za 75%!
Mislite da je to puno? Onda obratite
pažnju na sljedećih podatak – među
gornjih 5%, onih 1% najbogatijih u
navedenom periodu uvećao je svoje
bogatstvo za 198%! Pored toga, udio
njihovog bogatstva u ukupnom bogat-
stvu društva danas je dostigao histo-
rijski vrhunac iz 1928, godine koja je
prethodila ekonomskom slomu.
Ovo predstavlja suštu suprotnost
u odnosu na trend između 1947. i
1979, kada su se prihodi svih druš-
tvenih slojeva manje-više proporci-
onalno povećavali, s tim što je ona
donja petina doživljavala zapravo
najveći rast. Međutim, od početka
osamdesetih do danas plodovi eko-
nomskog rasta podijeljeni su tako da
je većinu njih ugrabio gornji sloj sta-
novništva, srednja klasa je smanjena
i stagnirala je u prihodima, dok su si-
romašni zapravo postali još siromaš-
niji. U poznim šezdesetim više od
polovine domaćinstava u SAD pripa-
dalo je srednjoj klasi. No, danas oni
čine tek oko 43% populacije zemlje.
Od devedesetih, međutim, poči-
nje još gori trend. Kako bi sačuvala
Z A B O R AV L J E N I P OJ A M
ovim pitanjima promijenjeno, jer su
se ovakvi trendovi nastavili do danas.
Kroz slične ekonomske procese proš-
la je i većina ostalih zapadnih zemalja.
Međutim, na drugom kraju svijeta
svjedočili smo obrnutim procesima. U
Indiji i Kini od kraja sedamdesetih do
danas došlo je do naglog rasta, jačanja i
širenja srednje klase. No, za razliku od
zapadnih zemalja, gdje se srednja kla-
sa počela formirati još od Industrijske
revolucije, u ove dvije zemlje je zahva-
ljujući kasnom uvođenju kapitalistič-
kih ekonomskih odnosa zapravo tek
“Zlatnim dobom” za srednju klasu na Zapadu
(a isto se može reći i za nekadašnju SFRJ) smatra se
period od kraja Drugog svjetskog rata do kraja
sedamdesetih godina prošlog stoljeća, u kojem je
uporedo dolazilo do etabliranja i jačanja socijalne države
način života na koji je navikla, sred- dolazilo do formiranja srednje klase, te
nja klasa počela se masovno zaduži- stoga i njeno jačanje u datom periodu
vati kako bi primjerice plaćala studij uslijed velikog ekonomskog rasta ovih
djeci, kupovala nekretnine, automo- zemalja, ima potpuno drugi kontekst.
bile, itd... Prava tragedija za srednju
američku klasu uslijedila je pucanjem Propast srednje klase u BiH.
nekretninskog balona i ekonomskom Srednja klasa u BiH u pravom smislu
krizom koja je uzela zamah 2008. te riječi izgrađena je u Socijalističkoj
Doslovno milioni pripadnika sred- Federativnoj Republici Jugoslaviji.
nje klase sada su preko noći ostajali Zahvaljujući masovnoj industrijali-
bez imovine i bili gurnuti u bankrot, zaciji, urbanizaciji i dostupnom obra-
nakon čega su dospijevali u donji dio zovanju, stotine hiljada građana BiH
stanovništva. S druge strane, najboga- nakon Drugog svjetskog rata izašlo
tijih 1% je čak i tokom krize uspjelo je iz dubokog siromaštva i nepisme-
uvećati svoje bogatstvo. nosti, i dobilo mogućnosti uspinjati
Sve veće socijalno raslojavanje se na društvenoj ljestvici i ostvariti
ostaje možda i ponajveći problem standard koji će im omogućiti više od
američkog društva kojem se ne na- pukog zadovoljavanja egzistencijal-
zire rješenje. Predsjednik Barack nih potreba. Međutim, za razliku od
Obama, iako je izbore 2008. upravo zapadnih zemalja, gdje su osamde-
dobio na obećanju da će ovakvim sete bilo popraćene dubinskim eko-
trendovima stati u kraj, zapravo se nomskim reformama, u Jugoslaviji
ne može pohvaliti da je za vrijeme je u istom periodu dolazilo do kraja
njegove vladavine išta značajnije po samoupravnog socijalističkog sistema
januar/siječanj 2016. prizma 17
 Z A B O R AV L J E N I P OJ A M

koji se urušavao na unutrašnjem pla-

nu. Umjesto njegovog reformisanja ili
zamjene, došlo je do rata.
Od osamdesetih do danas širom
zapadnog svijeta imali smo trend sla-
bljenja srednje klase. U BiH je ona s
ratom doslovno uništena! Rat u BiH
je prouzrokovao pad industrijske
proizvodnje od preko 80%. Veći-
na starih firmi koje su u Jugoslaviji
uspješno poslovale, poslije rata nikad
nisu uspjele stati na noge. Pored ve-
ćine stanovništva koje je u ratu dra-
stično osiromašeno, u BiH je stasala
nova generacija ratnih profitera i taj-

tragovima naći. Za naše uslove viso-

S nikad oporavljenom ekonomijom, bez većih stranih ka primanja, i samim tim pripadnost
investicija, s osiromašenim stanovništvom i preko noći srednjoj klasi, ograničena je na vrlo
uski broj zanimanja, što danas ostva-
stasalom novom ekonomskom elitom koja je mahom ruje i dobar dio zaposlenih u javnom
na sumnjiv način došla do kapitala, bh. društvo je sektoru i velikim kompanijama kao što
su telekomi i elektroprivede, zaposleni
podijeljeno na izrazito mali procenat ekstremno bogatih u malom poduzetništvu, te u bankar-
i ogromnu većinu stanovništva koje živi u siromaštvu skom i osiguravajućem sektoru.
Pokazalo se da je najprohodniji put
ka srednjoj klasi obrazovanje. U SAD,
na primjer, 1992. godine polovina svih
kuna, koji će postati heroji tranzicije neprijavljenih radnika). Prema procje- domaćinstava srednje klase imala je ne-
i novi vladari bh. ekonomije. nama, gotovo svaki stanovnik Bosne i kog od članova sa srednjom stručnom
S nikad oporavljenom ekonomi- Hercegovine skoro 80 posto primanja, spremom ili niže od toga, dok danas
jom, bez većih stranih investicija, s ukoliko ih naravno ima, izdvaja za hra- samo 37% srednje klase nije bilo a ko-
osiromašenim stanovništvom i preko nu. Za to je, prema podacima Udruže- ledžu. Ako uzmete u obzir da je, s dru-
noći stasalom novom ekonomskom nja potrošača, potrebno 650 KM mje- ge strane, u BiH manje od 10% stanov-
elitom koja je mahom na sumnjiv sečno. Drugim riječima, prosječnom ništva visokoobrazovano, jasno vam je
način došla do kapitala, bosansko- bh. radniku ostaje 177 maraka mjeseč- koliko je naša zemlja nespremna za iza-
hercegovačko društvo je podijeljeno no da ih potroši u druge svrhe. zove i zahtjeve koje se pred nju stavljaju
na izrazito mali procenat ekstremno u eri savremene ekonomije.
bogatih i ogromnu većinu stanovniš- Obrazovanjem do oporavka. Pod Pred Bosnom i Hercegovinom tek
tva koje živi u siromaštvu. srednjom klasom podrazumijeva se stoji težak i mukotrpan proces po-
Za dokazivanje ove tvrdnje dovolj- društveni sloj koji sebi i svojoj porodi- novne izgradnje srednje klase koji će
no je navesti sljedeće podatke. Zvanič- ci, bez većih problema, može priuštiti zahtijevati obilje investicija, pamet-
na stopa nezaposlenosti u BiH iznosi pristojan standard. Jednostavnije reče- ne državne politike i kreiranje daleko
44 posto, iako je, kad se uračunaju siva no, da sav svoj prihod ne troše isklju- boljeg obrazovnog sistema koji će bh.
i crna ekonomija, njen stvarni iznos čivo za zadovoljavanje najelementar- građanima omogućiti da uđu ukoštac
oko 28%. Prosječna plata u BiH iznosi nijih egzistencijalnih potreba. Dakle, s izazovima i zahtjevima globalizova-
827 KM (s tim što zaposleni u javnom u BiH, zemlji u kojoj se velika većina ne ekonomije 21. stoljeća zasnovane
sektoru znatno povećavaju prosjek, a stanovništva grčevito bori za egzisten- na visokosofisticiranoj tehnologiji. Do
u podatke nisu uračunata primanja ciju, srednja klasa jedva da se može i u formiranja neke nove srednje klase. p

18 prizma januar/siječanj 2016.

 R a zg ovo R
R a zg ovo R D RAG A N M I K E R E V I Ć

Moramo se
mijenjati,
a to je
najteže!

“S ove vremenske distance mogu

se objektivnije sagledati sve koristi od
političkih odluka koje smo tada veoma
teško donosili, jer su se morale usvojiti
konsenzusom svih članova Savjeta
ministara BiH. otkriću vam, po prvi put
sada nakon skoro petnaest godina,
da je jednom pod predsjedavanjem
g. Bože Matića došlo do prekida
sjednice Savjeta ministara BiH i to zbog
našeg neslaganja oko nekih pitanja.
ali to nikada nismo iznosili u javnosti
jer smo obojica smatrali da javnost
zbog toga ne treba uznemiravati.”
januar/siječanj 2016. prizma 19
 R a zg ovo r

Matić. A svi mi koji smo bili članovi
razgovarao
Damir Kaletović
SM u tom pogledu vjerovali smo da
možemo bržim koracima ići ka EU.
foto
Međutim, zanemarili smo činjenicu
Amer Beganović
da nekim politikama ta brzina, koju
smo željeli ostvariti, nije odgovarala
jer bi time izgubili ogromne privile­
bilo korisno. S ove vremenske distan­
ce, mogu se objektivnije sagledati sve
koristi od tih političkih odluka koje
smo tada veoma teško donosili, jer su
se morale usvojiti konsenzusom svih
članova Savjeta ministara. Otkriću
Vam, po prvi put sada nakon skoro

D
ragan Mikerević, nekadašnji
predsjedavajući i ministar za
evropske integracije u Vije­
ću ministara BiH, bivši premijer
Republike Srpske, te aktuelni čelnik
Saveza računovođa i revizora RS, za
“Prizmu” analizira ekonomsku situ­
aciju u našoj zemlji. Mikerević go­
vori o opasnostima zaduživanja kod
međunarodnih finansijskih institu­
cija, općem padu standarda građa­
na i sve lošijim pokazateljima našeg
privrednog razvoja. Također, šezde­
setogodišnji univerzitetski profesor
nefunkcionalnost bh. pravosudnih
institucija smatra jednim od osnov­
nih uzroka za negativno poslovno
okruženje usljed kojeg izostaju zna­
čajnija inostrana ulaganja u BiH.
• G. Mikereviću, prošlo je 14 go­
dina otkako ste bili na funkciji
predsjedavajućeg Vijeća ministara
BiH i vodili državno Ministarstvo
za evropske integracije. Bilo je to
vrijeme optimizma pa se sjećam i
jedne Vaše izjave kako će BiH do
2010. ostvariti uslove za punoprav­
no članstvo u EU!? Deceniju i po
kasnije nismo daleko odmakli.
U svakom slučaju te 2001. kada
je u mjesecu martu imenovan Savjet
ministara BiH, bilo je puno optimiz­
ma. I ono što je sve nas krasilo u tom
Savjetu ministara jeste međusobno
poštovanje i uvažavanje. U tom po­
gledu nastojali smo da jedni druge
sačuvamo od sebe. To je bio neki,
opšti, pristup u radu tog saziva Sa­
vjeta ministara. Tome je, dosta pozi­
tivno, pridonio prvi predsjedavajući
Savjeta ministara, gospodin Božidar
gije, u kojima neki i danas uživaju. petnaest godina, da je jedanput pod
Čini mi se da taj cilj (ulazak u EU, op. predsjedavanjem g. Matića došlo do
a.) nije bio, niti je danas dilema. Svi prekida sjednice Savjeta ministara,
u BiH žele u EU, samo što mi se čini zbog našeg neslaganja oko nekih pi­
da se na tom putu posrće na nekim tanja, ali to nikada nismo iznosili u
pitanjima koja ne zaslužuju da taj put javnosti, jer smo obojica smatrali da
usporavaju. Ono što se ni sada ne javnost zbog toga ne treba uznemira­
smije zanemariti jeste to da će uvijek vati. Ovaj primjer govori da u BiH ni­
biti i protivnika integracijama BiH u kada nije bilo lako donositi političke
EU, jer tim procesom će neki dobija­ odluke, ali one ne bi trebale biti zlo­
ti, a drugi će gubiti, jer će očigledno upotrijebljene u političkoj promociji
taj proces uspostaviti napredniju ma­ pojedinaca i nekih politika. Jedno­
tricu vrijednosti. stavno, kod složenih država kao što je
BiH, za donošenje političkih odluka
• Na šta konkretno mislite? treba puno više vremena, strpljenja i
Pa integracije donose nešto novo, uzdržanosti nego kod monolitnih dr­
regulatorni okvir, institucionalnu in­ žava. To je cijena postojanja BiH koju
frastrukturu, što sve traži drugačije moramo biti spremni da platimo, jer
ponašanje nego što smo ga do sada
preferirali. Sjećam se, da smo tada
imali težak zadatak da realizujemo i
ispratimo “Mapu puta”, što je bio za­
htjev EK i Krisa Patena (Chris Patten,
bivši povjerenik EU za vanjske poslo­
ve, op. a.) koji su na tome insistirali,
što je tražilo značajne promjene u na­
šem institucionalnom organizovanju.
Bilo je 18 postavljenih uslova koje
smo imali i mi smo to apsolvirali. Po­
red toga, bio je tu još jedan drugi, u
tom periodu, težak problem političke
prirode – CIPS projekat. Mislim da
je na tom primjeru Savjet ministara
pokazao svoj kredibilitet i kvalitet,
jer smo uspjeli da završimo pitanje
CIPS-a, čime su naša lična dokumen­
ta postala prepoznatljiva u svijetu, što
je bio jedan od uslova vizne liberali­
zacije. Dakle, CIPS je bio sredstvo ko­
jim smo ostvarili cilj, da naši građani
prilikom odlaska van granica BiH ne
moraju da imaju vize, što je naravno

20 prizma januar/siječanj 2016.


objektivno zbog naše složenosti, ni
naše institucije ne mogu biti efika­
sne kao kod, recimo naših susjeda.
Zapravo, postavlja se pitanje, kako u
tim izraženim bosanskohercegovač­
kim razlikama ostvariti sopstvene
interese i ciljeve (naroda, entiteta,
kantona, opštine)? Jasno je da politič­
ke elite moraju imati dovoljno samo­
pouzdanja i strpljenja da razgovaraju
i cijene druge i drugačije interese,
kako bi se u tim razlikama ostvarilo
jedinstvo strateških ciljeva BiH. Da bi
do ostvarenja strateških ciljeva došlo,
potrebno je puno više razumijeva­
nja, poštovanja i povjerenja članova
zajedničkih institucija, pa i Savjeta
ministara, čega je, meni se čini, bilo
više tada nego kod aktuelnih politič­
kih struktura.
• Znači li to da ste tada u Vijeću
ministara BiH bili homogeniji, da
ste jedni druge više uvažavali nego
je to slučaj danas?
R a zg ovo r
Mislim da je tada na političkoj sti kako bi neko od nas pojedinačno
sceni bilo više ljudi od struke, nego politički profitirao. Nastojali smo da
što je bilo političkih lidera koji svoje do političkih odluka dođemo sa što
opstajanje na političkoj sceni zasniva­ manje ožiljaka uz kompromise i prak­
ju na sijanju straha od drugih i dru­ tično je “kompromis” u BiH ključna
gačijeg. U odsustvu političke kulture i riječ. Svako ko se bavi politikom u
politike odgovornosti naravno, takvo BiH mora tu činjenicu imati u vidu.
ponašanje često na našim balkanskim
prostorima biva isplativo, zbog čega • Katastrofalna ekonomska situa­
mnogi političari takav pristup i njegu­ cija u kojoj svi skupa živimo je nes­
ju. Naša tadašnja neslaganja nastojali porna činjenica. Kao da prolazimo
smo rješavati snagom argumenata, a kroz grčki scenarij, ali, istina, bez
ne argumentima snage i bezobzirno­ zvaničnog bankrota.
Mislim da naše političke strukture – svi oni koji su
odgovorni za stanje nacije, bez obzira na to je li tu
riječ o entitetima ili o državi – potcjenjuju stanje u
ekonomiji, a ona je baza svega ostalog. Mi dvadeset
godina više trošimo nego što zarađujemo, a da pri
tome ne znamo kome veću potrošnju fakturišemo
Zašto se ne uđe u analizu ana­
tomije grčke krize i zašto je Grčka
doživjela ekonomski slom. Ja sam
još od svog djeda slušao kako govo­
ri: “propao k’o Grčka”. Da nećemo i
mi doživjeti istu sudbinu? Ja sam,
svojevremeno, kao predsjedavajući
Savjeta ministara BiH bio u posjeti
Grčkoj, prisustvovao sam tamo na
jednom ekonomskom forumu u Ati­
ni. Tada sam slušao od grčkih kole­
ga ministara kako imaju 14 plata, 14
penzija. Pitao sam se kako to uspije­
vaju finansirati, i sve sam mislio da
je njihov prihod od turizma toliki da
sve to pokriva. Međutim, očigledno
je rasipništvo, nebriga i nedomaćin­
sko poslovanje dovelo Grčku u ovu
situaciju. Mislim da naše političke
strukture – svi oni koji su odgovorni
za stanje nacije, bez obzira na to je li
tu riječ o entitetima ili o državi – pot­
cjenjuju stanje u ekonomiji, a ona je
januar/siječanj 2016. prizma 21
 R a zg ovo r
Vlada FBiH
Malo znam o njima. Mislim
da su, također, pod velikim priti-
skom političkih lidera. Stvarno
mjesto donošenja odluka nije u
Vladi već kod centara političke
moći koji ne sjede u zgradi Vlade.
Vlada RS
Tu je također jasno da je
stvarna moć stacionirana izvan
Vlade RS. Za svakog analitičara
koji se bavi brojkama potpuno
je jasno da je sazrela situacija da
dođe do personalnih promjena u
Vladi RS. Kada će se to desiti,
to će naravno odlučiti koalicija
koja je već 10 godina na vlasti.
Ne vjerujem da će biti vanrednih
izbora jer ova koalicija ima do-
voljnu većinu da može završiti
ovaj mandatni period. Međutim,
lično mislim da ova vlada mora-
ti doživjeti promjene, kako per-
sonalne tako i suštinske.
22 prizma januar/siječanj 2016.
baza svega ostalog. Mi dvadeset godi­
na više trošimo nego što zarađujemo,
a da pri tome ne znamo kome veću
potrošnju fakturišemo. Predugačak
je spisak koji će nas, prije ili kasnije,
dovesti u gotovu bezizlaznu situaciju
iz koje se nećemo moći izvući a da ne
platimo visoku cijenu, a što je to, još
uvijek ne znamo.
• Kada već govorite o “plaćanju vi­
soke cijene”, da li se to odnosi na gra­
đane Republike Srpske i zbog propa­
sti “Bobar” te “Banke Srpske”?
Kakav nam je pristup biznisu,
politici i vrijednosnim kriterijima,
te zbog lošeg stanja u privredi, nije
isključeno da će u BiH toga biti još.
Jer, prema principu spojenih posuda,
kriza u privredi mora da se prene­
se na finansijski sektor i javnu po­
trošnju. To važi naravno i obrnuto.
Dakle, ja mislim da je situacija u fi­
nansijskom sektoru potpuno potcije­
njena bez obzira na to što je obim
problematičnih kredita tek 16% i što
je to manje nego u regionu. Treba
imati u vidu, da privreda u BiH ima
preko 41 milijardu KM u obaveza­
ma, što je značajno više od onog što
se zove spoljni dug zemlje koji iznosi
8.1 milijardu KM i unutrašnji dug od
oko 3,3 milijarde KM. Ovo upozora­
va da je ključni problem BiH i njenih
entiteta slabašna ekonomija, koja ne
daje znakove skorog oporavka, niti
političke strukture nešto pretjerano
rade na tome.
• Činjenica je da među najveće gu­
bitaše spadaju javna poduzeća, dr­
žavne firme i nekadašnji privredni
giganti. Mnogi od njih su već ugaše­
ni, ali ostale su milionske obaveze i
dugovi...
U tim preduzećima osnovni pro­
blem je loše upravljanje jer u nji­
ma je umjesto profesionalnog me­
nadžmenta, stacioniran politički
podoban menadžment koji isključivo
služi svojoj partiji umjesto javnom
interesu. Prvo, postoji stanje finan­
sijske nediscipline. Finansijska dis­
ciplina nije na potrebnom nivou, što
zbog lošeg regulatornog okvira, što
zbog nepoštovanja zakona i dobrih
poslovnih običaja. U tom pogledu mi
imamo situaciju da nam se epidemija
lošeg upravljanja širi poput zaraze i s
takvom situacijom se mnogi mire kao
da je riječ o “višoj sili”. Samo zamislite
koliko je blokiranih računa i da stvar
bude gora, svi ti pravni subjekti i da­
nas rade i epidemiju dalje šire, a da
regulator (država, odnosno entiteti)
ne reaguje; time se ekonomski sistem
polako, ali sigurno urušava.
• Ako se ne varam i broj blokira­
nih računa je u porastu?
Tako je. To sve govori da kod nas
nije problem propisa, u ovom slučaju
zakona o stečaju, već odnosa prema
tim propisima. Zakonska i profesio­
nalna legislativa postoji, ali nema jav­
ne ni pojedinačne odgovornosti, niti
adekvatnih sankcija za nepoštovanje
regulative i naravno takav sistem, u

dugom roku, teži entropiji. U takvim
uslovima nefunkcionisanja instituci­
ja ili nedostatka političke volje da se
sistem uredi po opšteprihvaćenim
standardima, možete imati kakav
god hoćete ustav ili zakon, neki dru­
gi privrednopravni propis – ali ne
možete ostvariti dobar rezultat, već
samo nizati poraze i gubitke. Čini mi
se da u našim glavama moramo pro­
mijeniti vrijednosnu matricu i način
promišljanja. Neće nama niko po­
moći sa strane, niti to treba očekivati.
Mi moramo pomoći sami sebi. To je,
po meni, ključno pitanje i s tog sta­
novišta vlast na svim nivoima mora
promijeniti način funkcionisanja in­
stitucija i početi se ciljno ponašati,
kako u bližem tako i širem okruže­
nju. To podrazumijeva da se moraju
prvo naći prijatelji, prije svega, ovdje
u regionu Zapadnog Balkana i ostva­
riti efekte CEFTA sporazuma, da se
ostvari svestranija saradnja s njima
i iskoristi sve ono što region pruža.
Nažalost, naša privreda nije izvršila
potrebna pospremanja, tako da smo
danas po konkurentnosti na samom
začelju u regionu, a kada ste takvi,
onda vam na naplatu stižu samo fak­
ture, koje ćete kad-tad morati plaćati.
• Spomenuli ste CEFTA spora­
zum koji je ilustracija slabe pri­
mjene i pokazatelj loše ekonomske,
R a zg ovo r
izvozno-uvozne politike! Učinci su, i kako će se sve to odraziti na BiH.
očigledno, veoma slabi... Čini mi se da se o ovim pitanjima
Kada ste nekonkurentni na tr­ više diskutuje među građanima nego
žištu onda šta možete da očekujete među odgovornim institucijama, što
od međunarodne razmjene nego da je nedopustivo.
umjesto profita knjižite gubitke. Ono
što je ovdje porazno, to je da nema • Nema nikakvog spora oko toga
nikakve vizije ili predviđanja bu­ da je migrantska kriza uzdrmala EU
dućih procesa, kako bi se u jednom te da su neki od njenih simbola ugro­
globalnom sudaru geostrategija mo­ ženi. Granice se zatvaraju, radikaliz­
gli na vrijeme prilagoditi. Prije dvije mi rastu, desničari su u usponu...
ili tri godine, političko i poslovno Zbog svega toga, mi moramo u
okruženje bilo je potpuno drugačije tom pogledu biti obazrivi. Ne smije­
od onog kakvo je danas kada ima­ mo izlijetati s našim ishitrenim poli­
mo migrantsku krizu, seobe naroda, tičkim stavovima, već moramo imati
obaranje aviona, a sve se to dešava u vidu osjetljivost i turbulentnost
nedaleko od nas. Takva novonastala međunarodnih političkih odnosa i
situacija donosi nove rizike i neiz­ u takvim uslovima tražiti najbolja
vjesnosti, ali ne vidim da naše insti­ rješenja i učiniti bar toliko, da poli­
tucije, pa ni političke elite, dovoljno tika bude u funkciji rasta, a ne daljeg
posvećuju pažnju pitanjima kao što pada privredne aktivnosti. Ukoliko
su posljedice po Šengen, karakter EU to nije tako, onda je to zločin prema
Čini mi se da u našim glavama moramo promijeniti
vrijednosnu matricu i način promišljanja. Neće nama
niko pomoći sa strane, niti to treba očekivati. Mi
moramo pomoći sami sebi. To je, po meni, ključno
pitanje i s tog stanovišta vlast na svim nivoima mora
promijeniti način funkcionisanja institucija i početi se
ciljno ponašati, kako u bližem tako i širem okruženju
privredi, a što znači i prema sopstve­
nim narodima.
• Gospodine Mikereviću, podrža­
vate li zaduživanja kod MMF-a?
Bojim se da mi ne vjerujemo sop­
stvenim očima. Mi smo u priličnom
haosu koji traži reakciju svih nivoa
vlasti, a ona izostaje. Nismo svjesni
upravo opasnosti ove veoma nemirne
političke situacije u svijetu i veoma
pogubne ekonomske situacije u zem­
lji. Nepojmljivo je da u uslovima kada
januar/siječanj 2016. prizma 23
 R a zg ovo r
grcamo u dugovima, kada je privreda
maltene na aparatima za disanje, mi
širimo budžetske okvire kako u Repu­
blici Srpskoj tako i u Federaciji BiH.
Molim Vas! Otkud novi budžetski
prostor za javnu potrošnju? Mislim da
će nas takav neodgovoran odnos vrlo
brzo dovesti u stanje socijalne nesta­
bilnosti, što će za posljedicu imati za­
stoj u pokretanju bilo kakvih reformi,
koje su toliko potrebne.
• Socijalno nezadovoljstvo je sve
veće, ali to ne smeta vlastodršcima
da se iznova, kako smo konstatirali,
zadužuju, planiraju nerealno viso­
ke budžete...
Čujte, otkud osnov za veći budžet­
ski okvir? Tako nisu radili ni komu­
nisti, već su pokretali reforme za eko­
nomsku stabilizaciju zemlje. Poveća­
vaju se budžetske obaveze, ali ne zna­
mo na čiji teret i da li iza toga slijedi
rast poreza i doprinosa ili, pak, dodat­
no zaduživanje, za što bi trebali ima­
ti bar neki “generacijski sporazum”.
Osnovano je pitanje dokle će naša dje­
ca i unučad prihvatati obaveze koje mi
stvaramo. Mislim da se o ovome nedo­
voljno diskutuje i nije nimalo naivno
pitanje jer ono može proizvesti nega­
tivne posljedice po nivo tolerancije u
našem društvu, i sukob starih i mladih
u ovoj zemlji. Stalno zaduživanje samo
govori o tromosti birokratskog aparata
koji ne može polučiti rezultat, već nas
stalno gura na dno ljestvice razvijeno­
sti u regionu.
• Kako to objasniti?
Znate kako? Problem je u vrijed­
nosnoj matrici koja se duže vrijeme
njeguje na ovom podneblju, problem
je u našem mentalitetu, problem je
šire prirode, pa i u samom poimanju
politike na ovim prostorima. Mi za­
pravo u politici nemamo birače, mi
imamo navijače. Jer, svaki od navija­
ča neke partije, bez obzira na rezultat,
24 prizma januar/siječanj 2016.
nastavlja da zbog sopstvenih privilegi­
ja, navija za svoj tim i ima taj nekritički
odnos prema svom timu, što ima po­
gubne posljedice po bogatstvo društva
i nas pojedinaca u tom društvu. Takvo
stanje može se objasniti time što po­
litike, svjesno ili ne, nisu u prethod­
nom periodu izgradile odgovarajuće
institucije, a pogotovo nisu izgradile
efikasne institucije, koje su ključne za
uspješnost neke nacionalne privrede.
U takvim uslovima nerazvijene insti­
tucionalne infrastrukture i odsustva
demokratije, vrlo je lako neefikasnost
institucija i države nadoknaditi zavla­
čenjem ruku u džep poreskih obve­
znika, što je na ovim prostorima uobi­
čajena praksa na koju se neadekvatno
reaguje od strane građana.
• Pripremajući se za ovaj razgo­
vor, pronašao sam podatak da smo
se u zadnjih sedam godina zadužili
za dodatne četiri milijarde KM?
Da, i u eri nikad bržeg zaduživa­
nja imamo smanjen broj zaposlenih.
Šta to znači? To znači da imamo u
nedostatku odgovarajućih strategija
loše ekonomske politike. Mi, na nivou
BiH, nismo spremni reći koja je to naša
strategija jer ona bi trebala da proizlazi
iz strategija entitetskih vlada. Kako se
uostalom donose te strategije? Ja lično
mislim, ako bi zaista neka strategija
bila ozbiljna i dugoročna – jer govori­
mo o dugoročnom dokumentu – onda
bi se ona morala usvajati i donositi
dvotrećinskom većinom, kako na ni­
vou entiteta, tako i države. Samo u
takvim uslovima ona bi mogla biti naš
orijentir. A, ne ovako kao sada. Svaka
nova vlada donosi neku svoju novu
strategiju, što nas smara jer putujemo
bez jasnog cilja. To onda nije strategija,
već neke kvazipolitike sekvencijalnog
nivoa. Činjenica jeste da u mnoštvu
interesa i ciljeva ima dosta problema
u BiH, ali i u regiji ne manjka tih pro­
blema, recimo regionalnog razvoja, ali
ipak mi smo na začelju. Zašto? Mora­
mo se početi mijenjati, a to je najteže.
Politika ima primat.
• Dobro, ali i Vi ste bili političar...
Da, nisam jednom bio u raspeću
da li neku odluku donijeti na bazi po­
litičkih ili stručnih kriterijuma. Kada
prevagnu stručni kriterijumi, onda
ne možete dugo ostati na vlasti jer svi
hoće brze rezultate, a njih u ekonomiji
ne može biti na kratak rok, to je moje
iskustvo i ubjeđenje. Pošto ja nisam
“karijerni političar” već, prije svega,
čovjek iz struke – kod donošenja od­
luka uvijek bih davao prednost struč­
nim kriterijumina, a ne političkim, da
ne kažem populističkim političkim
kriterijumima. Mislim da pozicija

Pravosuđe kao brana jer u uslovima starenja stanovništva
investicijama
Na tom planu smo pali.
Pravosuđe i njegova neefikasnost
i nepredvidivost presuda je, nema
sumnje, limitirajući faktor rasta i
razvoja ekonomije na ovim pro-
storima. Neefikasno pravosuđe je
objektivno barijera dolasku oz-
biljnih investitora na ove prostore.
Prisustvo organizovanog kriminala,
korupcije i loše zakonodavne regu-
lative ne predstavljaju pogodno tlo
za potencijalne investitore. U ta-
kvim, netransparentnim, uslovima
poslovanja, ostaju oni koji su spre-
mni da se valjaju u tom blatu, ili
ostaju zbog ostvarivanja ekstrapro-
fita na ovim prostorima, jer im ta
činjenica predstavlja dovoljnu sa-
tisfakciju. Znači, ovdje mogu doći
predsjednika vlade mora respektovati
struku, i da ta pozicija ne može odlu­
ke donositi srcem već razumom.
• Šta je onda kod Vas preovlada­
valo prilikom donošenja nekih od­
luka – glas ekonomskog stručnjaka
ili glas političara?
Ja sam uvijek prednost davao stru­
ci. Ne možete donositi odluke koje su
teške nekoliko miliona konvertibilnih
maraka, a da iza njih nema teorijske
podloge i cost – benefit analize. Svje­
doci smo mnogih donesenih odlu­
ka iz populističkih razloga, koje su u
najmanju ruku smiješne, nedostojne,
rasipničke, a takvo ponašanje je mo­
guće u nerazvijenim demokratskim
društvima, kakvi smo i mi. S druge
strane, BiH kao mala zemlja i koris­
nica ogromnih donacija ne smije do­
nositi neracionalne političke odluke
špekulanti i oni odvažni, hrabri, do-
maći ljudi koji imaju žicu za biznis,
pa da preuzmu poslovni rizik. I njih
je sve manje i radije štede, što za
posljedicu ima rast domaćih depo-
zita i štednje. Ko će s toliko izra-
ženim rizicima ući u investiciju u
BiH, kada investitori imaju na ras-
polaganju i nude im se puno bolje
destinacije za investiranje, te uz ku-
dikamo manje rizika mogu ostvariti
veće profite. Na tome treba ozbilj-
no raditi. Kada je riječ o Republici
Srpskoj u 2014. godini gubici su
veći od dobitaka i ko će investirati
u takvoj privredi. U 2013. godini na
100 KM ulaganja ostvaren je neto
prinos manji od 1 KM, dok je u
FBiH ostvareno 2,26 KM.
koje će iritirati okruženje. Moramo
biti svjesni naše veličine i svih naših
nedostataka kako bismo našim odlu­
kama građanima život učinili izvje­
snijim i sretnijim. U protivnom ćemo
im nauditi i proizvesti samo konflikte
te narušiti toliko potrebni mir i stabil­
nost u ovom dijelu Evrope.
R a zg ovo r
• Prema nekim pokazateljima, pro­
cenat nezaposlenosti u BiH prelazi
27%. Od toga je čak 60% mladih oso­
ba. Zato mladi ljudi zauvijek odlaze
iz ove zemlje.
Ja ni od jednog političara nisam
čuo da priča o demografiji. Pored
niza deficita koje bilježimo, uskoro
bismo mogli imati i deficit ovog re-
sursa – mislim na ljudski resurs, koji
je ključan za bilo kakav rast i razvoj.
Niko od naših mladih i obrazovanih
ljudi, nažalost, prema anketama, ne
vidi svoju budućnost u ovoj zemlji.
To mora nekoga zabrinuti kako bi
se iznalazila rješenja tog problema,
potrebno je obezbijediti veće soci-
jalne fondove, a mi ne možemo da
finansiramo ni ove postojeće. Dakle,
smatram da tu postoji odsustvo jed-
nog novog generacijskog sporazu-
ma, neke vrste korektnog dogovora
starih i mladih.
• BiH se danas svrstava na samo
evropsko začelje po poslovnom
ambijentu. Kako to promijeniti jer
godinama govorimo kako nam je
cilj privući strane investicije i inve­
stitore, a stvarno stanje je sve gore?
Ono što je žalosno jeste upravo
to što smo na začelju u regiji, pre-
ma gotovo svim makroekonomskim
parametrima. Albanija je ispred nas
po mnogim elementima. I mislim da
ona korača tako snažno da ćemo mi
dugo kaskati iza nje, i dugo tavoriti na
tom posljednjem mjestu, ako se brzo
ne promijenimo. Pogledajte samo
kako je teško kod nas doći, primjera
radi, do građevinske dozvole, što je
osnovni preduslov dolaženja stranih
investitora. Gdje su nam industrijske
zone, tehnološki parkovi, imamo li mi
ikakve planove? Tu je i neprikosno-
vena, žilava birokratija koju je nemo-
guće održati u ovakvom obliku i koja
nas neprestano vuče unazad. p
januar/siječanj 2016. prizma 25
 Znanje-imanje

Obraz(ovanje) na prodaju!
Kantoni u FBiH, RS i Brčko distrikt, kao nosioci visokoškolskog sistema, nemaju
ni finansijskih niti kadrovskih kapaciteta da naprave ozbiljne naučne programe
za poboljšanje obrazovanja u BiH. Strategija obrazovanja mora počivati na
uspješnosti, što znači da obrazovni sistem mora dati materijalne, ekonomske
beneficije. U suprotnom je svrha njegovog postojanja krajnje upitna

piše
Adnan Buturović

U
Reformskoj agendi za Bo­
snu i Hercegovinu za period
2015–2018. godina, o reformi
obrazovnog sistema nema niti slova.
Ne znamo, iz Reformske agende, da
li ova država treba stvoriti kvalitetne
obrazovne institucije i obrazovane
resurse? Prema stopi upisa u pred­
školsko obrazovanje, o čemu govori
analiza “Strateški okvir za BiH” Di­
rekcije za ekonomsko planiranje BiH
(DEPBiH) stopa upisa u predškolske
institucije, najniža je u regionu. Tako­
đer, DEPBiH navodi kako procenat
predškolske djece koja pohađaju prvi
razred osnovne škole u FBiH iznosi
18,4%, a u Republici Srpskoj 13,3%.
Procenat djece uzrasta od tri do pet
godina koja su uključena u pred­
školsko obrazovanje koje je po zako­
nu obavezno, iznosi 14,4% za FBiH,
10,3% za RS, a 13,1% za Bosnu i Her­
cegovinu. Procijenjena stopa pohađa­
nja škole za djecu uzrasta od 6 do 14
godina iznosi 97,6% za BiH, pri čemu
je 99% za RS, a 97,2% za FBiH (97%
djevojčica, a 97,4% dječaka).
Školski primjer katastrofe. Samo
83,2% posto djece uzrasta od šest
godina u BiH pohađa prvi razred
osnovne škole, pri čemu u FBiH
iznosi 80% u odnosu na 93% u RS.

26 prizma januar/siječanj 2016.


Očito je da roditelji u BiH ne upisuju
djecu u prvi razred osnovne škole sa
šest godina, što je inače zbog deve­
togodišnjeg osnovnog obrazovanja
postalo praksa.
Stope upisa u osnovno i srednje
obrazovanje također su ispod nivoa
u regionu, a o postocima koji se tiču
zemalja Evropske unije da se i ne go­
vori. Doduše, upis u visokoškolske
institucije je bolji od Kosova i južnih
dijelova Srbije i Makedonije u odno­
su na broj stanovnika, ali zato samo
3% studenata Univerziteta u Saraje­
vu završi fakultet u bolonjskom tro­
godišnjem kontinuitetu, dok master
studij u kontinuitetu završi 2,3%
studenata. Ali zato se na privatnim
univerzitetima prosjek završavanja u
trogodišnjem i petogodišnjem kon­
tinuiranom ciklusu kreće od 84% u
FBiH i 82% u RS-u.
Nadalje, u srednje škole upiše se
76,2% osnovaca, od čega 54% zavr­
ši srednju školu u redovnom roku.
Od toga samo se 24% srednjoškola­
ca upiše na fakultet u BiH. Standardi
EU-a smatraju nedopustivim da čak
22% srednjoškolaca napusti redovno
srednjoškolsko obrazovanje. Oni u
tome vide izvor maloljetničke delin­
kvencije i motiv za priklanjanje radi­
kalnim pokretima, od kojih su “naj­
bezazlenije” profesionalne navijačke
grupe, koje u 68% slučajeva čine ne­
zaposleni mladi ljudi skloni ovisnosti
i agresivnom ponašanju.
Ista studija navodi da je prema
Svjetskom ekonomskom forumu, BiH
na 140. mjestu od 144 zemlje prema
“odlivu mozgova”, što dovoljno govori
o kvalitetu obrazovanja i kompetenci­
ji u BiH, koju u svijetu niko značajan
ne želi prihvatiti. Da biste povećali
ovakav vid fluktuacije, morali biste
imati kvalitetne obrazovne institucije
(srednje i visoko školstvo) ili kako se
zaključuje u studiji: “Niska konkuren­
tnost bh. ekonomije ima svoje korije­
ne u niskom obuhvatu obrazovanjem,
posebno u oblasti srednjeg i visokog
obrazovanja, kao i u lošoj obrazov­
noj strukturi kadrova i obrazovnom
sistemu koji ne priprema adekvatno
kadrove za moderno tržište rada.”
Samo 3% studenata Univerziteta u Sarajevu
završi fakultet u bolonjskom trogodišnjem
kontinuitetu, dok master studij u kontinuitetu
završi 2,3% studenata. Ali zato se na privatnim
univerzitetima prosjek završavanja u trogodišnjem
i petogodišnjem kontinuiranom ciklusu kreće
od 84% u FBiH i 82% u RS-u
Znanje-imanje
Kao primarni uzrok ovakvom sta­
nju DEPBiH vidi u dejtonsko rješenje,
u kojem je sistem obrazovanja sveden
u okvire kantona/županija i uz sve ra­
zličitosti u FBiH, potpuno nesrodan
sistemu obrazovanja u RS-u.
“Kao posljedica fragmentirane
strukture i nedovoljne uređenosti bh.
obrazovnog prostora mnogi učenici
po završetku opšteg obrazovanja ne
stiču vještine koje su im potrebne da
se suoče sa potrebama tržišta rada.
Kada su u pitanju stručno obrazo­
vanje i obuke, reforme su u toku, ali
su spore. Većina opreme dostupne u
školama za stručnu obuku je zastar­
jela, broj profesora obučenih u no­
vim metodologijama podučavanja je
ograničen, a mogućnosti za sticanje
radnog iskustva u kompanijama su
minimalne”, navodi se u studiji.
A kako ustvari izgledaju pokušaji
da se obrazovni sistem u BiH refor­
mira? Da nije bilo političke blamaže
oko izbora četničkog vojvode Nikole
Poplašena za člana Upravnog odbo­
ra, niko vjerovatno ne bi ni znao da
postoji državna Agencija za razvoj vi­
sokog obrazovanja i osiguranje kvali­
teta (HEABiH). Faktički problem je u
tome što većina izabranih rukovodite­
lja ove “državne” Agencije neće ni da
čuje za unificiran obrazovni sistem na
nivou BiH, tačnije 2/3 podržava rješe­
nje Dejtonskog mirovnog sporazuma
januar/siječanj 2016. prizma 27
 Znanje-imanje
– obrazovanje do granica kantona/žu­
panije i entiteta.
Jedan fakultet, jedan život. Ka­
ko to izgleda iz ugla međunarodnih
organizacija koji kroz pomoć Agen­
ciji i “B-S-H entitetima” pokušava­
ju objasniti zašto država propada i
zašto hara nezaposlenost bez grani­
ca, pojasnio je za “Prizmu” mr. Adi
Almir Kovačević, predsjednik WUS
Austrija i međunarodni stručnjak
za visoko obrazovanje. Učestvuju­
ći u timu stranih stručnjaka koji je
okončao dvogodišnji projekat “Ja­
čanja institucionalnih kapaciteta u
osiguranju kvaliteta za oblast viso­
kog obrazovanja u BiH”, Kovačević
je bio konsultant AQ Austrija za
JIE/WUS Austrija na izradi prepo­
ruka za ovaj projekat.
“To je bio Twinning projekat
Evropske unije, tačnije partnerstvo
Agencije za razvoj visokog obrazova­
nja i osiguranje kvaliteta BiH i Agen­
cije za evropske integracije i eko­
nomski razvoj Austrije (AEI). Ostali
partneri su bili Ministarstvo civilnih
poslova BiH, ministarstva obrazo­
vanja na entitetskim i kantonalnim
razinama, Odjeljenje za obrazovanje
u Vladi Brčko distrikta i Agencija za
akreditaciju visokoškolskih ustano­
va Republike Srpske. Projekat je bio
vrijedan jedan milion eura, a sred­
stva su osigurana iz Instrumenata za
pretpristupnu pomoć (IPA) iz 2011.
godine. Cilj projekta je bio da se oja­
ča, prije svega, eksterni sistem osi­
guranja kvaliteta u visokoškolskom
obrazovanju. Za interni sistem kva­
liteta su odgovorne same institucije,
dakle misli se na nadležna ministar­
stva koja se bave obrazovnim institu­
cijama, a za eksterni sistem kvaliteta
odgovorne su agencije koje mogu
biti i nacionalne, međunarodne ili,
pak, nevladine. Zakon u BiH predvi­
đa da se akreditacija visokoškolskih
28 prizma januar/siječanj 2016.
ustanova odvija u okviru agencije na
državnoj razini. Međutim, odmah po
uspostavljanju agencije, počela su se
lomiti koplja oko stvari koje bi treba­
le biti stručni dio priče. Tu se misli
na prava i obaveze agencije i način
akreditovanja. Za jedne je ova agen­
cija bila samo ona koja uspostavlja i
razvija standarde kvaliteta, a za dru­
ge agencija koja isključivo vrši akre­
ditovanje visokoškolskih ustanova,
univerziteta, fakulteta. I kako je to
kod nas uobičajeno i potreba za una­
pređenjem kvaliteta se ispolitizirala”,
objašnjava Kovačević.
Agencija je zamišljena tako da
obrazovni sistem usmjerava prema
zanimanjima koja su tražena na tr­
žištu rada. Ali se praktično u BiH
to “nadoknađuje” neusklađenoš­ću u
proizvodnji kompetentnih kadrova
i kvantitetu visokoškolskih institu­
cija, čiji broj je od 2000. godine od
sedam porastao na 49 “respektabil­
nih”. Međunarodni eksperti smatraju
da svako uvećanje broja univerziteta
znači razblaživanje kadra u smislu
stručnosti, jer nema novca za usa­
vršavanje tolikog broja profesora,
docenata i asistenata. Posljedice su
da u BiH ustvari imamo profesore
koji su prisiljeni da stalno predaju,
a ne bave se naukom. Ili najpreciz­
nije, BiH ima predavače koji nemaju
kompetencije. U svijetu se ne računa
broj predavanja, već broj objavljenih
stručnih i naučnih tekstova, knji­
ga, realiziranih naučnih projekata.
Istraživanje svjedoči o katastrofalnoj
statistici bh. profesora koji nemaju
nikakva ili vrlo slaba vanfakultetska
iskustva, bez čega se danas većini
priznatih univerziteta u svijetu ne
možemo ni približiti. Visokoškolski
sistemi u FBiH i RS su “egzotični” jer
su daleko ispred svih evropskih dr­
žava po profesorima koji na jednom
fakultetu diplomiraju, magistriraju,
i doktoriraju, pa na istom fakultetu,
u najvećem broju slučajeva, ostanu i
predavači do penzije!
Na to se ozbiljna evropska inte­
lektualna zajednica smije. Ali ni to
ne bi bio problem da imamo, iako
nemamo, barem 25% profesora koji
imaju iskustva u poslovnom svijetu.
Da su, recimo, menadžeri uspješnih
kompanija ili da su članovi think-
tank organizacija, da iza sebe imaju
velike diplomatske karijere, uspješno
realizirane međunarodne tendere u
domenu onoga što predaju. Recimo,
profesor na Arhitektonskom fakulte­
tu nikada nije gradio ni trafiku, pro­
fesor na odsjeku žurnalistike s Fa­
kulteta političkih nauka nikada nije
napisao novinarski tekst ili osvrt...
Nacija ispred znanja. Svi su krenu­
li od toga da je obrazovanje isključivo
 Znanje-imanje

kantonalna, odnosno entitetska stvar. obrazovni sistem pokazao mnogo titule, proizvode formu iza koje rijet­
Hajdemo biti konkretni, stvar sva­ boljim za osnovno i srednjoškolsko ko stoji uspješnost.”
kog od nacionalnih imenitelja, boš­ obrazovanje, a da je za visoko škol­
njačkog, srpskog i hrvatskog. Niko stvo donio poražavajuće rezultate. Ima BiH i strategiju. Na osnovu
ustvari nije htio shvatiti da je BiH Projekat je, doduše, pokazao i da je projekata koji su rađeni sredstvima
mali prostor, da je obrazovanje dio stanje na univerzitetima i fakulteti­ IPA fonda, BiH je obavezna usvojiti
ekonomskog sistema, a ne nacio­ ma, gledajući s aspekta kvaliteta, oja­ i Strategiju razvoja do 2018. godine.
nalne isključivosti. Agencija ustvari čano u odnosu na period 2000–2010. To je ustvari osnova reforme visokog
treba razvijati standarde kako bi se godina. Interni kriteriji na fakulteti­ obrazovanja koja se zasniva na me­
obrazovanje stečeno na fakultetima ma su znatno pooštreni. Mnogo je đunarodnim dokumentima koje je
moglo ekonomski izraziti. Kako bi teže u zadnjih pet godina u BiH bilo potpisala BiH. To znači implemen­
znanje moglo donijeti profit i mate­ napraviti akademsku karijeru nego taciju Evropskog sistema prenosa
rijalne beneficije. Bošnjačke stranke prije deset ili petnaest godina. bodova, ujednačavanje mobilnosti
su mahom vidjele da akreditovanje Na ovo mr. Kovačević dodaje: između javnih visokoškolskih in­
univerziteta i fakulteta treba radi­ “Osnovni zaključak projekta jeste da stitucija, organizovanje tri ciklusa
ti kroz državnu agenciju, stranke sa je Dejtonski mirovni sporazum na­ studija u entitetima, a kasnije kroz
srpskim predznakom su insistirale pravio toliko decentralizovan sistem cijelu BiH. Strategija uključuje i mo­
duliranje nastavnih planova i progra­
ma, mobilnost studenata i nastavnog
Svi su krenuli od toga da je obrazovanje isključivo
osoblja, kao i uspostavu integrisanog
kantonalna, odnosno entitetska stvar. Hajdemo biti univerziteta. Je li sve ovo moguće
uraditi do 2018. godine, u BiH koja
konkretni, stvar svakog od nacionalnih imenitelja,
pored Okvirnog zakona, ima još 12
bošnjačkog, srpskog i hrvatskog. Niko ustvari nije htio zakona o visokom obrazovanju?
Iako jedna od 47 zemalja, koje su
shvatiti da je BiH mali prostor, da je obrazovanje dio usvojile bolonjski proces obrazovanja,
ekonomskog sistema, a ne nacionalne isključivosti BiH nije usvojila sistem prema kojem
su stečena zvanja usaglašena s profili­
ma kadrova koji se traže pri zapošlja­
da se treba držati Dejtonskog mi­ obrazovanja, što nije loše za pred­ vanju. Različito se tumače diplome iz
rovnog sporazuma koji je definirao školsko i osnovno obrazovanje, ali RS-a i kantona u FBiH. Niko također
sistem obrazovanja na kantonalnom je za visoko školstvo poražavajuće i ne razgovara o partnerstvu između
odnosno entitetskom nivou. Stranke suludo. Naročito za nauku, znači na­ obrazovnih institucija, privatnih po­
s hrvatskim predznakom su većinom učno-istraživačke projekte. Kantoni slodavaca ili javnog sektora.
šutjele u vezi s ovim pitanjem. Držav­ u FBiH i RS kao nosioci visokoškol­ Dokle će i za šta ovdje EU pru­
na Agencija za razvoj visokog obra­ skog sistema nemaju ni finansijskih žati pomoć u razvoju obrazovnog
zovanja i osiguranje kvaliteta (HEA), niti mentalnih kapaciteta da pojedi­ sistema, ako s druge strane domaći
kako je sada postavljena, “troma” je. načno urade ozbiljne naučne progra­ politički i “akademski” faktori veći­
Njen rad je usporen samim tim što me koji bi opet uticali i na poboljša­ nom drže da je obrazovni kvalitet u
se odmah na početku mora osigurati nja u prenošenju znanja tokom stu­ nacionalnom ekskluzivitetu, a ne u
direktor i dva zamjenika, a koji mo­ diranja. Strategija obrazovanja mora integralnom standardizovanju nauke
raju predstavljati konstitutivne naro­ počivati na uspješnosti, što znači da i njenoj prilagođenosti zahtjevima
de. Samim tim, agencija je politički obrazovni sistem mora dati mate­ tržišta rada i nacionalnom bogat­
ranjiva, a akreditovanje je stručni, rijalne, ekonomske učinke, inače je stvu? U zadnjih dvadeset godina, za
naučni zanat koji nema veze s nacio­ svrha njegovog postojanja upitna. Šta unapređenje sistema koji još nije ni
nalnim predstavljanjem. će vam univerziteti koji ne proizvode nalik onom u članicama EU skrhane
Podaci koji su prikupljeni tokom stručnjake, znalce, majstore koji ste­ su desetine miliona eura. Hoće li se
pro­jekta rađenog u periodu 2013–2015, čenim znanjem mogu opstati na trži­ takav proces nastaviti i dalje, vidjeće­
svjedoče da se decentralizovani štu? Ovdašnji univerziteti proizvode mo do sljedećih izbora. p

januar/siječanj 2016. prizma 29

 D E K A N AT
Povratak u budućnost
S
jećate li se mladih bosanskoherce-
govačkih inžinjera koji su po svijetu
pravili prve nuklearne reaktore ili
mladih ljekara koji su odlazili u zemlje Tre-
ćeg svijeta? Upravo ti mladi stručnjaci ško-
lovali su se na našim univerzitetima i bili su
pravi hit na svjetskoj pijaci rada. Uz znanje,
preko granice su nosili i savladanu praksu.
Bosanskohercegovački privredni giganti
piše
gradili su i razvijali istraživačke institute,
Dr. Nihad Fejzić
ulagali u inovacije i nauku izdašno stipen-
dirajući nadarene studente koji su svoje
prvo zapošljavanje dobivali odmah nakon
diplomiranja, i to u privrednim granama.
Naši univerziteti iz tog vremena bili su po-
svećeni razvoju izvrsnosti u nastavi, učenju
i istraživanju s ciljem obrazovanja lidera
u mnogim disciplinama koje su uticale na
bolju sutrašnjicu. Da, neki od nas sjećaju
se tog vremena, a mlađe generacije će ova-
kvu viziju modernog univerziteta pronaći
Bosna i danas na web-stranici najprestižnijeg svjet-
Hercegovina skog univerziteta ‒ Harvard University.
Dvadeset godina nakon rata, bosan-
se nalazi na skohercegovačko visoko obrazovanje je
evropskom teški bolesnik. Zbilja je ponižavajuće us-
poređivati neumoljivu statistiku s kra-
začelju po ja osamdesetih godina prošlog stoljeća s
kvaliteti ovom današnjom. Ipak, kriza je ostavljena,
isključivo i samo nama. U javnom prosto-
obrazovnog ru Bosne i Hercegovine univerziteti i viso-
ko obrazovanje nezaobilazna su tema, ali
sistema. Crveni
ne kao primarno bazirana na uništenim
alarm je odavno kategorijama već njihovim konstantnim
urušavanjima. Univerziteti su, dakle, trn
upaljen. Problem
u oku, podjednako i medijima i aktuelnim
je u tome što politikama. Prate nas i evropski konsultan-
ti u brojnim projektima tehničke pomoći
vlast to ne EU, međunarodne organizacije, ali, naža-
primjećuje... lost, i sve češ­će, inspekcije, tužilaštva i su-
30 prizma januar/siječanj 2016.
dovi. Visoko obrazovanje, da se razumije-
mo, zaslužuje posebnu društvenu pažnju,
a mnoge zemlje u Evropi i svijetu se po-
nose svojim visokim obrazovanjem i pre-
stižnim pozicijama koje zauzimaju njihovi
univerziteti na svjetskim rang-listama. Ne-
kada smo i mi dijelili taj ponos. “Izvještaj
Organizacije za ekonomsku saradnju i ra-
zvoj (OECD) je zabilježio u svom pregledu
iz 1981. o obrazovanju u Jugoslaviji da su
Jugosloveni entuzijastični o svom sustavu i
ubijeđeni su da funkcioniše. Uživajući pri-
oritet, entuzijazam i društveni prestiž, ob-
razovanje se pojavilo kao jedan od najvećih
postignuća bivše Jugoslavije. Do smrti pred-
sjednika Tita, jugoslovensko obrazovanje je
bilo uporedivo sa obrazovanjem većine eu-
ropskih zemalja (Vijeće Europe 1999).”
D
ata nam je šansa 2003. godine i sla-
vili smo formalni pristup Bosne i
Hercegovine “Bolonjskoj deklara­
ciji” i početak reformi, a usvajanje “Okvir-
nog zakona o visokom obrazovanju” 2007.
godine označeno je kao finalni čin našeg
uključenja u evropski prostor visokog ob-
razovanja. Međutim, reforme su postale
same sebi cilj i u periodu koji je uslijedio
sve više se govorilo o problemima koji su
devalvirali visoko obrazovanje: neusaglaše-
nost školovanja i upisnih politika s tržištem
rada, loš kvalitet nastave, preko noći su se
otvarali privatni univerziteti na svakom
pedlju naše države, a korupcija, nepotizam
i kriminal postaju sastavni dio terminolo-
gije u visokom obrazovanju. Univerziteti su
tražili više novca, a osnivači eksperimenti-
sali i testirali nove modele finansiranja s
postojećim budžetima. Zakoni u kanto-
nima, Distriktu Brčko i Republici Srpskoj

koji su usvajani kao usaglašeni s okvirnim
državnim zakonom su još više razjedinja-
vali sistem i postavljali granice, a jedinstve-
ni bh. pravilnik o akademskim zvanjima
nikada nije usaglašen i usvojen. Reforme
visokog obrazovanja započete prije više od
deset godina, osim onih koje su formalno
mjerljive u usvajanju zakona i uspostavi
novih državnih i entitetskih institucija su
tamo gdje trebaju biti mjerljive i vidlji-
ve dale veoma tanke ili nikakve rezultate.
Milioni eura poreskih obveznika EU i BiH
investirani su u reforme našeg sistema vi-
sokog obrazovanja, no gledano očima često
spominjanog Evropskog prostora visokog
obrazovanja, u kojem jesmo formalni član,
čini se da je situacija danas, poslije silnih
reformi, projekata, zakona, agencija za kva-
litet, itd. lošija nego ikad. Polemizirajući na
temu modernog društva znanja, Konrad
Paul Liessman, austrijski znanstvenik, kaže
da “bijeda evropskih visokih škola ima
svoje ime: Bolonja”, i da “moderni univer-
zitetski reformatori poznaju samo jednog
stvarnog neprijatelja: neovisan istraživač-
ki duh koji izmiče njihovoj predodžbi o
strukturiranoj i kontroliranoj znanosti”.
Nažalost, sve ide u prilog tezi da je znanost
pod težinom obrazovnih reformi pobjegla
s bosanskohercegovačkih univerziteta na
isti način kao što i svaki treći mladi čovjek
želi da pobjegne iz ove zemlje.
Na svu sreću, na našim univerzitetima,
slika nije još potpuno crna, a stanje nepo-
pravljivo. S vremena na vrijeme svjedoči-
mo i pozitivnim pričama koje se potvrđuju
D E K A N AT
U prosjeku,
jedan bh.
student košta
poreske
obveznike od
1.800 do 2.500
KM godišnje,
što je, naravno,
mizerno u
i činjenicom da su naše diplome prepozna-
te u EU i da su evropska i svjetska tržišta poređenju s
otvorena za naše kadrove. Pragmatično bi
budžetima
to trebalo biti potvrda kvaliteta i dobrog
sistema, ali zapitajmo se koliko trebamo srednje
biti sretni zbog toga što zapadne ekonomije
rangiranih
prihvataju mlade ljude s diplomama bosan-
skohercegovačkih univerziteta? svjetskih
univerziteta.
A
koje su karakteristike prosječnog
(dobrog) evropskog univerziteta da- Nažalost, na
nas? Evropska asocijacija univerziteta
(EUA) podvlači da su finansijska održivost,
rashodovnoj
povećana autonomija, odgovarajuće uprav- strani dominiraju
ljačke strukture i snažni liderski i upravljački
kapaciteti ključni elementi koji omogućuju da
troškovi plata
univerziteti ispune njihove višestruke misije i naknada
i odgovore postojećim izazovima u rastućem
kompleksnom i globalnom okruženju. zaposlenih,
Stabilno finansiranje javnih univerzi- režijski troškovi,
teta bit će ključ za progresivan i evropski
komparabilan kvalitet. U našim uvjetima a svega dva do
osnivači (kantoni, entitet) finansiraju do 4% od ukupnih
60% potreba univerziteta, a ostatak po-
trebnog budžeta obezbjeđuje se uglavnom prihoda čine
upisninama. U prosjeku, jedan bh. student investicije
košta poreske obveznike od 1.800 do 2.500
KM godišnje, što je, naravno, mizerno u
poređenju s budžetima srednje rangiranih
svjetskih univerziteta. Nažalost, na rasho-
dovnoj strani dominiraju troškovi plata
i naknada zaposlenih, režijski troškovi, a
svega dva do 4% od ukupnih prihoda čine
investicije. Naši univerziteti još uvijek ve-
oma stidljivo generiraju vlastite prihode,
naročito iz kategorija koje nisu upisnine, a
januar/siječanj 2016. prizma 31
 D E K A N AT
S vremena u njihovim poslovnim bilancama skoro da
i ne postoje novci za istraživanje, inovacije
na vrijeme i razvoj. Neupitno je da se svi slažemo da
svjedočimo će transparentnost u finansijskim prihodi-
ma i rashodima univerziteta brzo i efikasno
i pozitivnim otjerati korupciju s naših univerziteta.
pričama koje Akademsku autonomiju u bh. uslovima
još uvijek tumačimo na nama specifičan i ra-
se potvrđuju i zličit način, a naročito na relaciji univerzitet i
činjenicom da ministarstva obrazovanja. Državno regulisa-
nje standarda i normativa za visoko obrazo-
su naše diplome vanje, odobrenja za zapošljavanje nastavnika
i saradnika i saglasnosti za nove studijske
prepoznate u EU
programe su potpuna nepoznanica u zemlja-
i da su evropska ma s dobrim visokim obrazovanjem.
Aktivno učeš­će predstavnika privrede,
i svjetska tržišta
privatnog sektora, u upravljačkim struktu-
otvorena za rama univerziteta će biti najbrži način da
se univerziteti pozicioniraju kao društveno
naše kadrove
odgovorne i tržišno senzibilne institucije.
Prestižni svjetski univerziteti su davno raz-
dvojili upravljačke strukture na akademske
i poslovno-administrativne, reorganiziraju
se u privatno-javne fondacije, otvaraju svoja
32 prizma januar/siječanj 2016.
vrata poslovnom sektoru i biraju svoje ru-
kovodioce na međunarodnim konkursima.
Razvija se konkurentnost, borba za višu
poziciju na univerzitetskim rang-listama u
kojima se ocjenjuje broj i kvalitet naučnih
radova, patenata, međunarodnih studenata,
prihodi iz privrednih djelatnosti.
M
eđutim, univerziteti koji postaju
poslovna preduzeća čija se valja-
nost mjeri njihovim tržišno usmje-
renim rezultatima ne smiju nikako biti
naš isključivi cilj. Akademska zajednica u
BiH je umorna od kompleksnih admini-
strativnih reformi, i hoćemo univerzitet u
kojem će današnji “digitaly native” student
biti u centru istraživačkog i znanstvenog
okruženja. A, to i nije tako teško. Samo,
umjesto administrativnih čestih šokova,
osloboditi nauku i fokus usmjeriti na one
koji ga žele. Profesore i studente. Svi su
umorni od novih komplikovanih i nepo-
trebnih zakona i pravilnika. Vrijeme je da
se vratimo znanju i znanosti. p
 EU EKSPERTIZA

Čekajući aplikaciju...

D
elegaciju naše zemlje predvodio je za BiH” iz novembra 2015. Predstavnici
predsjedavajući Vijeća ministara BiH, BiH podnijeli su i izvještaj o usaglašavanju
Denis Zvizdić, u društvu svog zamje- i usvajanju “Izjave o evropskoj opredijelje-
nika i državnog ministra vanjske trgovine nosti” Predsjedništva BiH i državnog par-
i ekonomskih odnosa Mirka Šarovića, te lamenta. Također je navedeno da je Vijeće
šefa bh. diplomatije Igora Crnadka. Iako je ministara BiH usvojilo 20 zakona i pet stra-
prethodno najavljen, u Briselu tog dana nije teških dokumenata značajnih za nastavak
bio ministar finansija i trezora BiH Vjeko- procesa približavanja ka EU. U međuvre-
slav Bevanda. Evropsku uniju predstavljali menu, Bosna i Hercegovina je potpuno
piše su visoka predstavnica za vanjske poslove liberalizovala trgovinske odnose s EU u
Osman Topčagić
i sigurnosnu politiku Federica Mogherini predviđenoj dinamici i ugovorenom roku
i komesar za evropsku politiku susjedstva i od pet godina. Također je omogućen izvoz
pregovore o proširenju Johannes Hahn. našeg krompira, mlijeka i mliječnih pro­
Nekadašnji Sastanci Vijeća za stabilizaciju i pri- izvoda na tržište EU. Što se tiče zahtjeva za
čelnik Direkcije druživanje u pravilu se održavaju jednom usklađivanjem trgovinskog dijela SSP na-
godišnje i na njima se razmatraju važna pi- kon ulaska Hrvatske u EU, Predsjedništvo
za evropske tanja u okviru primjene samog Sporazuma BiH je usvojilo zaključak da će se revidirati
integracije i bivši i drugih bilateralnih odnosa. Politički dija- “Osnov za vođenje pregovora” te utvrditi
log BiH i EU odvija se prvenstveno unutar nova pozicija naše zemlje u trgovinskim
šef Misije BiH Vijeća za stabilizaciju i pridruživanje. Prvi odnosima sa zvaničnim Zagrebom.
pri EU analizira sastanak Vijeća je, uz usvajanje poslovni- Inače, mehanizam koordinacije, koji pred­
ka za rad Vijeća te Odbora za stabiliza­ciju stavlja ključnu osnovu za proces evropskih
briselski i pridruživanje, bio zgodna prilika da se
sastanak održan razgovara i o “Izvještaju Evropske komisije
za 2015. godinu”, bilateralnim odnosima u
krajem 2015.
okviru Sporazuma o stabilizaciji i pridruži-
godine koji je, vanju, te o aktualnim dešavanjima u BiH i
barem prema općenito na zapadnom Balkanu. Susret je
iskorišten i da se ocijeni spremnost Bosne
izjavama brojnih i Hercegovine za podnošenje dugo najavlji-
učesnika, vane aplikacije za članstvo u EU. Prethod-
no je Vijeće ministara naše zemlje usvojilo
označen dokument pod nazivom “Bosna i Herce-
historijskim govina – Pozicija u procesu stabilizacije
i pridruživanja” u kojem je predstavljeno
korakom BiH što su sve vlasti na bh. i entitetskim nivoi-
na putu ka ma napravile po pitanju ispunjavanja “Ko-
penhagenskih kriterija”, provođenja SSP-a
evropskoj i “Reformske agende”. Stavovi i ocjene EU
budućnosti o ovim pitanjima izrečeni su u “Izvještaju

34 prizma januar/siječanj 2016.


integracija, neće biti nimalo jednostavan
zadatak. Treba koordinirati rad odbora i
pododbora za praćenje provedbe SSP-a.
Mora se usaglasiti rad čak 35 grupa zadu-
ženih za pripremanje odgovora iz upitni-
ka jednom kada podnesemo aplikaciju za
članstvo. Moraju se, također, pripremiti
programi i projekti iz IPA fondova, prego-
varački timovi, prevodioci... Jednostavno,
koordinacija nastupa prema EU je ozbi-
ljan izazov i za mnogo uređenije države od
naše. Kada tome dodamo i opstrukcije koje
će se sigurno pojaviti, problem postaje još
kompleksniji. Treba reći da koordinacija i
saradnja različitih institucija vlasti u Bosni i
Hercegovini nama nije potrebna samo zbog
evropskih integracija. Osiguranje funkcio-
nisanja i napretka zemlje zahtijeva učeš­će i
saradnju svih koji imaju nadležnosti.
U zajedničkoj izjavi nakon posljednjeg
briselskog sastanka navodi se da je “Vijeće
za stabilizaciju i pridruživanje pozdravilo
stupanje na snagu Sporazuma o stabiliza-
ciji i pridruživanju i pohvalilo BiH za uči-
njeni napredak u 2015. godini na putu ka
Evropskoj uniji”. Evropska unija smatra da
je SSP bitan korak za proces integracije BiH
te da pruža širok okvir za jačanje suradnje
na političkim i ekonomskim osnovama. U
tom smislu podržane su i reforme koje pro-
vode bh. vlasti uz konstataciju da se naša
EU EKSPERTIZA
zemlja, nakon godina zastoja, ponovo vra- Preovladava
tila na evropske tračnice. Uz to je komesar
Hahn još jednom ukazao na hitnost uspo- strah da će
stave mehanizma koordinacije kako bi BiH se, nakon
ostvarila redovniju i direktniju vezu s EU.
apliciranja, kod
N
akon svega ostaje otvoreno pitanje bh. političke elite
da­tuma podnošenja aplikacije Bosne
i Hercegovine za članstvo u Evrop- stvoriti osjećaj
skoj uniji. Utisak je da su bh. zvaničnici po da je posao
tom pitanju još uvijek neodlučni, što je po-
sljedica ultimatuma iz EU za ispunjavanje završen te da
svih predviđenih preduslova. S tim u vezi
će reformski
treba podsjetiti i na nedavno objavljenu
studiju Evropske inicijative za stabilnost procesi stati na
(ESI) u kojoj se kritikuje EU politika uslov-
duži vremenski
ljavanja te se navodi da je upravo to jedan
od glavnih razloga zbog kojih BiH zaostaje period. Suprotno
za susjedima u procesu evropskih integra-
tome, bh.
cija. Kao ilustracija takvih tvrdnji spominje
se i podatak da je BiH samo 15 dana nakon zvaničnici
Crne Gore završila pregovore o SSP-u, a da
danas na tom putu zaostaje punih sedam
moraju svoje
godina. Niko ne može tvrditi da je u ispu- partnere u
njavanju “Kopenhagenskih kriterija” stanje
u Crnoj Gori prije sedam ili u Albaniji prije
institucijama EU,
šest godina, bilo bolje nego što je u Bosni i ali i u državama
Hercegovini danas.
Unatoč tome, EU ipak i dalje savjetuje članicama,
da BiH sačeka sa svojom aplikacijom. Za- ubijediti da će
pravo, u zvaničnom Briselu postoji ozbiljna
dilema o efektima podnošenja aplikacije podnošenje
na cjelokupnu situaciju u BiH, posebno na aplikacije biti
početak provođenja reformi i ispunjavanje
obaveza iz SSP. Preovladava strah da će se, novi podstrek za
nakon apliciranja, kod bh. političke elite nove reforme
stvoriti osjećaj da je posao završen te da
će reformski procesi stati na duži vremen-
ski period. Suprotno tome, bh. zvaničnici
moraju svoje partnere u institucijama EU,
ali i u državama članicama, ubijediti da će
podnošenje aplikacije biti novi podstrek za
nove reforme. Tako je bilo i kada smo radili
“Studiju izvodljivosti”, i kada smo otvara-
li pregovore o SSP, i kada smo ispunjavali
uslove za dobijanje bezviz­nog režima. Sto-
ga nema razloga da i nakon podnošenja
kredibilne aplikacije, BiH ne nastavi svoje
reformski put ka EU. p
januar/siječanj 2016. prizma 35
 B I J E L A K N J I G A C R N A L I S TA
Kad investicije utihnu...
Bosna i Hercegovina
piše
Damir Kaletović
je evropski “fenjeraš”
A
po pitanju priliva
nalizirajući izjave i uobiča-
stranih investicija. jeno deklarativno zalaganje
domaćih vlasti o stvaranju
Zemlja koja je bogata pozitivnog poslovnog ozračja i ispu-
prirodnim resursima njavanju mnogobrojnih prepreka u
realizaciji tog cilja, moglo bi se zaklju-
zbog glomaznog čiti da je Bosna i Hercegovina lider u
i birokratiziranog regionu po ekonomskim projektima.
Teško je u kratkom novinskom tek-
administrativnog aparata, stu nabrojati sve gromoglasne izjave
naših zvaničnika o njihovim teškim
pravne nesigurnosti i naporima da mijenjaju ambijent za
korupcije, već godinama investiranje u BiH. Nasuprot tome je
statistika koja dokazuje da smo u svim
ne predstavlja poželjnu segmentima na samom evropskom
destinaciju za investitore začelju. Nažalost, upravo se ta činjeni-
ca uvažava u poslovnom svijetu. Nije
iz svijeta koji svoj novac svejedno, a još manje je za imidž jedne
zemlje pozitivno, kada Svjetska banka
radije ulažu u zemlje
u svom izvještaju pod nazivom “Do-
regiona nego kod nas ing Business” iz 2014. godine objavi
36 prizma januar/siječanj 2016.
podatak kako se BiH prema uslovima
poslovanja, u svjetskoj konkurenciji
od 189 zemalja, nalazi na jadnom 107.
mjestu. Riječ je o izvještaju koji se bavi
istraživanjem različitih parametara
presudnih za stvaranje ukupne slike
o poslovnom imidžu i ambijentu koji
vlada u svakoj državi. Prije dva mjese-
ca, Svjetska banka je prezentirala i iz-
vještaj za 2015. godinu. Tu smo, istina,
ostvarili stanoviti napredak. To bi se,
površno posmatrajući, moglo ocijeni-
ti kao pozitivna vijest. Međutim, ako
se u obzir uzmu svi parametri iz istra-
živanja Svjetske banke, doći će se do
zaključka kako smo u kategoriji kao
što je “Osnivanje biznisa” tek na 175.
poziciji. U “Izdavanju građevinskih
dozvola” smo, naprimjer, 171… Sve
to govori da BiH suštinski ne samo da
nije napredovala, već se radi o značaj-
nom nazadovanju.
Korupcija kao društvena norma.
Ovi, nedvojbeno poražavajući, podaci
 B I J E L A K N J I G A C R N A L I S TA

morali bi zabrinuti aktualnu vlast ako

sve navedeno posmatramo u svjetlu
privlačenja stranog kapitala, novih
ulaganja i otvaranja radnih mjesta.
Tim prije, jer je nesporna činjenica da
veliki strani ulagači, posljednjih go-
dina, u širokom luku zaobilaze BiH.
Oni koji su prisutni ovdje, svoje in-
terese ostvaruju preko Vijeća stranih
investitora koje predstavlja, recimo to
tako, zajedničko tijelo i jedan glas svih
svojih 46 članica, odnosno kompani-
ja. U tim firmama uposleno je 13.000
ljudi, što nije zanemariv podatak. Na-
protiv! Te kompanije spadaju u grupu
onih poreskih obveznika koji redovito
izmiruju svoje obaveze prema državi
i radnicima, a vode računa i o zado-
voljenju interesa i potreba lokalnih
Loš poslovni ambijent
Paradoksalno zvuči podatak
da je BiH po visini poreza na do-
bit od 10% u grupi onih zemalja
koje bi se mogle ocijeniti najpo-
voljnijim za strane investicije.
Međutim, politička nestabilnost,
složene birokratske procedure i
pravna nesigurnost koja proizla-
zi iz (ne)izvršenja sudskih odluka
predstavljaju nepremostive pre-
preke za strane investitore, razvoj
bh. privrede i relaksiranje cjeloku-
pnog poslovnog ambijenta u našoj
zemlji. U decembru prošle godine,
Vijeće stranih investitora u BiH
prezentiralo je obimno istraživa-
nje u kojem je čak 62% investitora
izrazilo nezadovoljstvo poslovnim
ambijentom. “Ipak, pozitivno je
što je većina investitora iskazala
namjeru da reinvestiraju svoju do-
bit i zapošljavaju nove radnike. No,
najveći izazov ulagačima je i dalje
birokracija, predugo vrijeme za
ishodovanje dozvola te korupcija”
– rekao je za “Prizmu” Branimir
Muidža, predsjednik Vijeća stra-
nih investitora u BiH.

Branimir Muidža, predsjednik Vijeća stranih investitora u BiH,

generalni direktor Tvornice cementa “Kakanj”

Treba nam više hrabrosti

Ekonomska situacija u BiH
nalaže da zaista hrabrije koračamo
putem Reformske agende, putem
promjena. Izvještaj Svjetske ban-
ke rangira BiH na začelje zemalja s
dobrim poslovnim ambijentom. To
još pokazuje da standard građana
BiH nije na zadovoljavajućem ni-
vou. Isto tako, da bi to pomjerili s
mrtve tačke i zaustavili negativne
trendove, pogotovo one od 2008.
naovamo, potrebno je pokrenuti niz
projekata i otkloniti najveći dio po-
slovnih barijera. Kada kažem barije-
A. Beganović

re, onda mislim na administrativne

s kojima se susreću svi poslodavci,
kao i građani. Mi po 180 dana čeka-
mo na razne dozvole za priključak
na struju ili okolinsku dozvolu, što
je izuzetno dug period koji onda
demotivira nekoga da ulaže u BiH.
Svaki investitor koji danas ulazi u
BiH, bilo domaći ili strani, svjedo-
či o tome da ukoliko posluje u oba
entiteta i Distriktu, onda se na njega
primjenjuju i različita pravila, razli-
čiti porezi, i različita davanja. Da bi
to olakšali, investitorima treba izaći
u susret tako što bi se na teritoriju
cijele BiH primjenjivali isti zakoni.
To je ono za što se mi zalažemo: da
se na cijelom teritoriju BiH primje-
njuju potpuni isti zakoni.

januar/siječanj 2016. prizma 37

 B I J E L A K N J I G A C R N A L I S TA

Kada bi sivu ekonomiju umanjili za samo

deset indeksnih poena, budžete bi popunili za oko
350 miliona KM. Naravno da ovaj proces ne može
biti jednostavno riješen, ali to se jednom
konačno mora početi raditi

sredina u kojima djeluju. Važno je
istaći kako mnoge od njih imaju
namjeru širiti svoje poslovanje, ali
očekuju veću relaksiranost na polju
zakonske legislative. Vijeće stranih
investitora u cilju stvaranja boljih re-
lacija s vladama na različitim nivoi-
ma, odnosno formiranja adekvatne
(o)poruke potencijalnim ulagačima
u ovu zemlju, pokušava putem svog
dokumenta “Bijela knjiga” predloži-
ti i provesti preporuke kojima bi se
poslovanje i investiranje u BiH znat-
no olakšalo. Činjenica je kako su po-
teškoće i problemi u investicijskim
poduhvatima, bez obzira na to radi
li se o domaćem ili stranom investito-
ru, podjednaki, te se i ove preporuke
kreću u pravcu bržeg i jednostavnijeg
prevazilaženja svih prepreka i rješava-
nja važnih pitanja.
Isti propisi, različita primjena.
Konfuznoj slici poslovnog ambijenta
u BiH u prilog ide, da tako kažemo, i
nekoliko nespornih činjenica. Među
najznačajnijim problemima svakako
je složen i kompliciran državni ustroj
koji je nepremostiva brana svakom
ozbiljnijem napretku. To je razlog i za
ekonomsku, pravnu i političku neu-
jednačenost koja kao posljedicu ima
različitu primjenu zakonskih propisa
u raznim dijelovima države. Tako
je BiH jedna od rijetkih evropskih
zemalja u kojoj se identični propisi

Petar Ćorluka, vlasnik kompanije “Violeta”

Sad je vrijeme za investiranje

Bilo bi lakše da su zakoni
jedinstveni na svim nivoima. Među-
tim, oni su slični, i ako su firme dobro
organizirane, mislim da to ne može
biti prepreka za uspješno poslovanje.
Mi poslujemo isto, i u FBiH i u RS, i
nemamo nikakve zapreke. Imamo or-
ganizirane službe koje se bave prouča-
vanjem zakona i poslujemo po njima.
Mislim da ima viška novca, banke su
spustile kamatne stope, i one su sada
duplo manje. Mislim da je vrijeme za
investiranje. Trebaju nam nesebični
i hrabri investitori koji će ulagati u
proizvodnju. Poduzetnici ne bi smjeli
biti sebični, ne bi trebali gledati samo
osobne interese već gledati i interes
potrošača. Mi smo, kao poduzeće, po-
kazali da djelujemo isto u cijeloj BiH:
A. Beganović

u Sarajevu, Banjaluci, Širokom, Gru-

dama. Znači, potrošači nisu nacional-
no obojeni.

38 prizma januar/siječanj 2016.


Radovan Vukoje, vlasnik vinarije “Vukoje”
Potrebna je
pomoć države
Moja firma bazno pripada
sektoru poljoprivrede i turizma, a
specifičnost je u tome što poljopri-
vredu, bilo gdje u svijetu, država
podstiče, dok je kod nas to druga-
čije. Samim tim, neke stvari je teže
uraditi. Mogu opet reći da, što se
moje profesije tiče, barem imamo
pogodno tlo, a to hercegovačko
sunce na kojem radimo znači nam
mnogo. To je ozbiljna prednost za
sve nas koji smo u ovom poslu.
Nadam se da će cjelokupni ambi-
jent biti bolji iz dana u dan, iako
je bilo dosta stvari sa strane koje
su utjecale na nas koji poslujemo u
BiH, i van nje. Sinergija svih onih
koji su u jednom procesu mora
biti jaka da bismo uspjeli. Godina
2014. je, recimo, bila izuzetno teš-
ka, vrijeme nam nije išlo na ruku.
Možda je ograničenost budžeta
B I J E L A K N J I G A C R N A L I S TA
A. Beganović
koji se predviđa u tim situacija-
ma bila presudna, pa da zbog toga
nismo imali nikakvu potporu. To
nije praksa u zemljama EU. Na-
dam se da će se to na neki način
valorizovati u narednom periodu,
i to na način da podsticajna politi-
ka bude bolja. Jer, imali smo ma-
nju podsticajnu politiku u odnosu
na prethodne godine, tako da ni
ti podsticaji nisu bili ono što su
trebali da budu. Za nas, koji pla-
niramo neke investicije unapri-
jed, to nije dobra stvar. Mi sada
širimo nasade, uvodimo maslinu
kao drugu mediteransku kulturu
u našim nasadima, i treba nam tu
dosta novca kako bi se sve to pra-
vilno razvijalo. Naravno da je tu
potrebna pomoć države, i nadam
se da će ona u nekom narednom
periodu biti bolja.
dijametralno različito tumače. Isti je
slučaj i sa zakonskim rješenjima koja
se mijenjaju od entiteta do entiteta,
od kantona do Distrikta Brčko. Na
ovaj način i oni zakoni koji se u teo-
riji smatraju dobrim i kvalitetnim, u
praksi, često postaju predmetom za-
kulisnih administrativnih manipula-
cija i korupcije. Taj kancer bh. druš-
tva podstiče upravo nedorečenost
pojedinih zakona i njihovih odredbi
koje su podrška pravnoj nesigurno-
sti, te najveći saveznik koruptivnom
djelovanju cjelokupnog birokratskog
Vijeće stranih investitora
u cilju stvaranja boljih
relacija s vladama na
različitim nivoima, odnosno
formiranja adekvatne
(o)poruke potencijalnim
ulagačima u ovu zemlju,
pokušava putem svog
dokumenta “Bijela knjiga”
predložiti i provesti
preporuke kojima bi se
poslovanje i investiranje u
BiH znatno olakšalo
aparata. Neke od ranijih stručnih
analiza pokazuju da suzbijanje tr-
žišta sive ekonomije itekako može
doprinijeti stvaranju boljeg poslov-
nog okruženja. Naime, više od šest
milijardi maraka, kako stoji u istraži-
vanju koje su publikovali Centralna
banka BiH i USAID, otpada i nestaje
u sivoj ekonomiji. Kada bi sivu eko-
nomiju umanjili za samo deset in-
deksnih poena, budžete bi popunili
za oko 350 miliona KM. Naravno da
januar/siječanj 2016. prizma 39
 B I J E L A K N J I G A C R N A L I S TA

ovaj proces ne može biti jednostav-
no riješen, ali to se jednom konačno
mora početi raditi.
U svim preporukama ekonom-
skih eksperata govori se o tome re-
forme moraju biti brže i svrsishodni-
sljednji put neka svjetski brendirana
firma investirala u Bosnu i Hercego-
vinu. Doduše, još prije nekoliko go-
dina govorilo se o “naftnoj groznici”
koja je zahvatila našu zemlju. Tada
je, podsjećamo, naftna kompani-
Bilo je to prije četiri godine. A prije
nekoliko mjeseci “Shell” je odustao
od svega bez dodatnih pojašnjenja.
BiH je inače bogata prirodnim, ener-
getskim i industrijskim resursima,
međutim, prevelik je raskorak izme-

BiH je inače bogata prirodnim, energetskim i

industrijskim resursima, međutim, prevelik je
raskorak između onoga što BiH zaista može ponuditi
i administrativnih barijera koje zakonskim putem
rastjeruju zainteresirane investitore

je kako same sebi ne bi postale cilj, ja “Shell” s Vladom FBiH potpisala đu onoga što BiH zaista može ponu-
što je nesumnjivo bila dosadašnja “Memorandum o razumijevanju” diti i administrativnih barijera koje
praksa. Teško da se i oni najbolji koji je predviđao dobijanje koncesije zakonskim putem rastjeruju zainte-
ekonomisti mogu sjetiti kada je po- za istraživanje nalazišta gasa i nafte. resirane investitore. p

Dragan Kovačević, direktor Hypo Alpe Adria Bank

Nedostaje nam profitabilnih projekata

Podaci govore da na razini
bankarskog sektora imamo višak li-
kvidnosti. Rezerve banaka u Cen-
tralnoj banci iznose negdje oko dvije
milijarde KM. Ono što je problem
u čitavoj BiH jesu novi projekti. I to
profitabilni projekti. Sredstava ima,
ali ako se gleda cjelokupna situaci-
ja, onda ona nije dobra jer banke ne
mogu plasirati kredite u profitabil-
ne projekte. Očigledno da država u
svojoj strategiji mora odrediti jasne
pravce razvoja, odrediti stimulativne
mjere za neke grane, pokrenuti neke
A. Beganović

druge aktivnosti itd. Postoje kompa-

nije koje jako dobro rade, koje ima-
ju likvidnost i ne trebaju financijsku
podršku. Sad, ključno je pitanje ko-
liko i kako te kompanije, u ovakvom u kojima rade, pitanje poreza, pitanje mlje. I, očigledno, ako gledate dobre
ekonomskom okruženju, mogu rea- podrške... Dakle, komplet pitanja kompanije, onda je vidljivo da ima-
lizirati projekte. To je pitanje uvjeta koji zadire u strategiju razvoja ze- mo problem gdje i u šta investirati.

40 prizma januar/siječanj 2016.

 B I J E L A K N J I G A C R N A L I S TA

Safudin Čengić, predsjednik Udruženja poslodavaca FBiH,

generalni direktor “Centrotrans Eurolines” Sarajevo

Ko zaista vlada ovom zemljom?

U prethodnih nekoliko
godina, ne samo sada, dok vodim
razgovore s ljudima u vlasti, oni me
ubijede u to da imaju iskrene namje-
re da mijenjaju opću sliku i poslovni
ambijent. Kada pogledate i pročitate
sve te programe vlada, ministarstava,
to sve izgleda impozantno. Aktual-
nog premijera (Fadil Novalić, op. a.)
upitao sam ko stoji iza svega ovoga
što je napisano. Zašto? Pa, zato što
se postavlja pitanje ko će ga podržati
kada predviđene mjere zakače prvo

A. Beganović
one u vrhu vlasti. Mnogi se moraju
skloniti da bi se to provelo. Tada na
scenu stupaju oni koji stvarno uprav-
ljaju svim ovim, a ne oni koji su na
vlasti. Drago mi je da je na mjesto što vidim kako on pokušava da vodi jim se da, kod donošenja određenih
premijera došao čovjek iz realnog Vladu i Federaciju kao i firmu koju odluka od strane političkih struktu-
sektora i, iz ovih godinu dana razgo- je vodio. Razumije, recimo, 98% pro- ra, to neće biti baš na način kako mi
vora s njim, mogu reći da mi je drago blema s kojima se susrećemo, no bo- očekujemo.

januar/siječanj 2016. prizma 41

 xv međunarodni
e k o n o m s k i
f o r u m

U organizaciji konsultantske kuće “Revicon”, u Dubrovniku je 3. i 4. decembra/prosinca 2015.

održan 15. međunarodni ekonomski forum na temu: “Korporativno upravljanje u BiH – poslovati u
BiH”. Tokom izuzetno posjećenog skupa, uz prisustvo nekih od najvećih bosanskohercegovačkih
i inozemnih autoriteta, razgovaralo se o aktualnom trenutku u kojem se nalazi bh. ekonomija. U
posebnim tematskim sesijama govorilo se i o industriji osiguranja, bankarskom, te mikrokreditnom
sektoru. Forum je na jednom mjestu okupio najveće domaće i strane investitore, predstavnike vlasti,
sveučilišne profesore, te eksperte i autoritete iz različitih oblasti. /foto: Amer Beganović/

42 prizma januar/siječanj 2016.

ko r p o r at i v n o u p r av l j a n j e u b i h

Revicon se zahvaljuje

Revicon se zahvaljuje na podršci

januar/siječanj 2016. prizma 43

 KO D Š T E D I Š E P O N A J V I Š E

Slovenija plaća
stare dugove
Očekuje se da će prve bh. štediše nekadašnje “Ljubljanske banke” biti isplaćene
već do maja 2016. godine. Naime, Slovenski fond za sukcesiju obavezao se da će
svaki zahtjev štediša biti riješen najkasnije u tromjesečnom roku. Ukoliko ne budu
imali primjedbe na informativni izračun stanja njihovih računa i kamate, sredstva će
biti uplaćena na tekući račun, a u suprotnom mogu pokrenuti upravni spor

U
BiH blizu 130.000 osoba po-
tražuje staru deviznu štednju
iz bivše “Ljubljanske banke”,
zbog čega je Republika Slovenija iz-
dvojila oko 250 milijuna eura. Isplate
će se vršiti u roku od tri mjeseca od
priznavanja verifikacije. Verifikacija
štediša iz BiH započet će nakon što
vlasti u Bosni i Hercegovini dostave
kompletnu dokumentaciju neka-
dašnje Ljubljanske banke Sarajevo
centrali u Sloveniji. “Tužna stvar je
da imate presudu koja kaže da gra-
đani BiH trebaju naplatiti svoja po-
traživanja od Slovenije, a da imate u
BiH odgovorne na funkcijama koji
vas sprječavaju da to uradite”, rekla
je Amila Omersoftić, iz Udruženja
za zaštitu deviznih štediša u Bosni
i Hercegovini. Upravo zbog ovih
nesporazuma ili aljkavosti, iz ovog
udruženja poručuju da će ih bh. vla-
sti ovakvim stavom natjerati da poč-
nu podnositi tužbe protiv BiH traže-
ći naknadu za izgubljeno vrijeme i
opstruiranje.
Pravda za štediše. Ipak, Vijeće mi-
nistara BiH je na sjednici u novembru
primilo Informaciju Ministarstva fi-
nancija i trezora o suradnji BiH i Re-
publike Slovenije u provedbi presude
Evropskog suda za ljudska prava u

44 prizma januar/siječanj 2016.

 KO D Š T E D I Š E P O N A J V I Š E

predmetu “stare” devizne štednje Lju-

bljanske banke, u kojoj je naglašena
podrška bh. štedišama u ostvarivanju
njihovih prava u skladu s ovom presu-
dom. Bosna i Hercegovina spremna je
surađivati s Republikom Slovenijom s
ciljem što brže provedbe ove presude
u korist bh. građana, kojima će pru-
žiti podršku i pomoć u ostvarivanju
Upozorenje –
Očekivana pravda za stare devizne štediše započela je
tako što je Ministarstvo financija Slovenije putem medija štedne knjižice
obavijestilo da od 1. 12. 2015. godine štediše Ljubljanske ne davati!
banke mogu konačno podnijeti zahtjev za povrat, Bosanskohercegovačke
štediše “Ljubljanske banke”, ko-
odnosno isplatu njihove ušteđevine. Prvi korak u ovom jima je u staroj deviznoj štednji
procesu je popunjavanje obrasca koji se može naći na iza 1992. godine nulirano stanje
i imaju potvrdu o prijenosu tih
službenoj web-stranici slovenskog ministarstva financija,
sredstava na nekadašnji ZAP
ali i Fonda za nasljedstvo koji se bavi ovim pitanjem FBiH, a sredstva nisu utrošili u
procesu privatizacije ili otkupu
stanova, moraju poslati zahtjeve
njihovih prava. Tako se nastavljaju decembra 1991. godine, imali sredstva Skrbništvu “Ljubljanske banke”,
aktivnosti u okviru ekspertne grupe u Ljubljanskoj banci. “Uz zahtjev pri- filijala Sarajevo, Ministarstvu
zadužene za praćenje realizacije pre- laže se ovjerena kopija štedne knjižice financija i Agenciji za privatiza­
sude Evropskog suda za ljudska pra- i dokument kojim se potvrđuje da li ciju FBiH kako bi dobili odgo-
va. Vijeće ministara BiH zadužilo je je vršena isplata u humanitarne svrhe vore – dokument o stanju na
Ministarstvo vanjskih poslova naše nakon 1991. godine”, kaže Omersoftić. svojim računima na dan 31.
zemlje da pripremi prijedlog odluke Isplata u humanitarne svrhe odnosi se 12. 1991. godine. Štediše u BiH
o personalnom imenovanju članova na one ljude koji su tokom rata izlazili trebale bi popuniti i zahtjeve
Ekspertne grupe za praćenje realiza- izvan BiH kao ranjenici i njima je bilo na posebnim obrascima koji su
cije presude. A očekivana pravda za omogućeno da se nekoliko stotina, ta- namijenjeni za tu svrhu te ih
stare devizne štediše započela je tako dašnjih njemačkih maraka, uplati s ra- predati na predviđene adrese
što je Ministarstvo financija Slovenije čuna. “Ta potvrda može se dobiti u Sa- gdje se mogu preuzeti i obrasci
putem medija obavijestilo da od 1. 12. rajevu”, pojašnjava za “Prizmu” Amila za zahtjeve. Preporuke su da bh.
2015. godine štediše Ljubljanske ban- Omersoftić. Nakon što se pošalje za- štediše nipošto ne bi trebale slati
ke mogu konačno podnijeti zahtjev za htjev, sa svom potrebnom dokumen- štedne knjižice nakon što dobiju
povrat, odnosno isplatu njihove ušte- tacijom, od Slovenije se očekuje brzi odgovor od Skrbništva “Ljub­
đevine. Prvi korak u ovom procesu odgovor. Ukoliko je sva dokumenta­ ljanske banke”, filijala Sarajevo, o
je popunjavanje obrasca koji se može cija potpuna, sredstva bi trebala biti na vlasniku i stanju računa na dan
naći na službenoj web-stranici sloven- računu, koji je naveden u zahtjevu, i to 31. 12. 1991. godine. Napominje
skog ministarstva financija, ali i Fonda u roku od tri mjeseca. se kako se u Sloveniju ne šalju ni
za nasljedstvo koji se bavi ovim pita- odgovori od Agencije za priva-
njem. S obzirom na to da je Slovenija Isplata s kamatom. Ukupna ka- tizaciju i Ministarstva financija,
prihvatila zakon kojim se implementi- mata na glavnicu je oko 50 posto, što već se potvrde trebaju sačuvati u
ra presuda suda u Strazburu, prihvati- znači da ukoliko ste imali 10 hiljada slučaju da svoja sredstva mogu
la je i da isplati štednju svim korisnici- njemačkih maraka na računu, mo- tražiti na drugim adresama.
ma koji su prije rata, odnosno od 31. žete očekivati oko 15 hiljada maraka

januar/siječanj 2016. prizma 45

 KO D Š T E D I Š E P O N A J V I Š E

u protuvrijednosti eura. U Sloveniji

ocjenjuju da će za podmirenja svih
štediša Ljubljanske banke izvan De-
žele biti potrebno ukupno 385 mili-
juna eura, te da će se na okončanje
spora sa Slovenijom odlučiti i oko
8.000 štediša “Ljubljanske banke” či-
jih 160 tužbi je još u postupku pred
Evropskim sudom za ljudska prava.
Da bi bh. građanima bila ispla-
ćena stara devizna štednja, Slovenija
je, kao dodatne zahtjeve, pred Vijeće
ministara Bosne i Hercegovine po-
stavila i potpisivanje memoranduma,
odnosno ustupanje baze podataka o
štedišama. “Vijeće ministara nema
nikakvih obaveza prema zakonu i Slo-
veniji. Ono ima obavezu prema štedi-

je nalog upravitelju skrbništva neka-

Šef diplomacije Slovenije, Karl Erjavec, najavio je dašnje “Ljubljanske banke” da mora
kako će njegova država s prvim isplatama stare izdavati potvrdnu dokumentaciju
štedišama iz BiH kako bi mogli pre-
devizne štednje kod Ljubljanske banke početi naredne dati zahtjeve Sloveniji za povrat de-
vizne štednje, ali ta procedura ide ve-
godine i potvrdio da je Vlada spremna da u cjelini
oma sporo. Udruženja za zaštitu de-
izvrši obaveze iz presude Evropskog suda za viznih štediša BiH sumnjaju da je u
pitanju ponovo opstrukcija s kojom
ljudska prava u slučaju “Ališić i drugi”
se suočavaju već godinama. “Svjedo-
ci smo da je 20. novembra predstav-
nik federalnog Ministarstva finan­cija
šama da nam dostavi dokumentaciju svaki zahtjev štediša biti riješen najka- rekao da je dao nalog upravitelju
prema kojoj bi mogli tražiti i dokazati snije u tromjesečnom roku. Ako oni skrbništva “Ljubljanske banke” da
svoja prava na štednju od Slovenije”, ne budu imali primjedbe na informa- mora izdavati dokumentaciju štedi-
pojašnjava gospođa Omersoftić iz tivni izračun stanja njihovih računa i šama kako bi mogli od 1. decembra
Udruženja za zaštitu deviznih štediša kamate, sredstva će im biti uplaćena podnijeti zahtjeve Sloveniji. U tom
u Bosni i Hercegovini. Šef diploma- na tekući račun, a u suprotnom mogu trenutku, ispred Udruženja bilo je
cije Slovenije, Karl Erjavec, najavio pokrenuti upravni spor. podneseno preko 700 zahtjeva, da-
je kako će njegova država s prvim Za provođenje presude Evrop- nas je blizu 1.000. Do danas smo
isplatama stare devizne štednje kod skog suda za ljudska prava zadužen uspjeli dobiti samo četiri slučaja koja
Ljubljanske banke početi naredne go- je Komitet ministara Vijeća Evrope. su riješena”, kazala je predsjednica
dine i potvrdio da je Vlada spremna S tim u vezi bh. štedišama ostaje da Upravnog odbora Udruženja, Amila
da u cjelini izvrši obaveze iz presude čekaju na akciju svoje države, koja bi Omersoftić. Prema njenim riječima,
Evropskog suda za ljudska prava u bila svojevrstan diplomatski pritisak teško je zaključiti da li starateljstvo
slučaju “Ališić i drugi”, prenose agen- na ovu instituciju kako bi odluka u Ljubljanske banke nema kapacitet ili
cije. Erjavec je precizirao kako će prve Sloveniji bila provedena. nije dovoljno opremljeno za obrađi-
štediše tako biti isplaćene već u prvoj vanje više zahtjeva.
polovini 2016. godine, a slovenski Poželjan pritisak bh. vlasti. Fe- “Da li može uraditi više od četiri
Fond za sukcesiju se obavezao da će deralno ministarstvo financija dalo predmeta u 15 dana ili se zaista radi

46 prizma januar/siječanj 2016.


o nekoj novoj opstrukciji? Ako uz-
memo u obzir da se radi o desetina-
ma hiljada ljudi koji ne mogu aplici-
rati bez te dokumentacije koju treba
dati skrbništvo, toliko ljudi može biti
uskraćeno za pravo da podnese apli-
kaciju Sloveniji. Požurujemo da do-
bijemo ove potvrde, svaki dan ljudi
umiru, većina mora provesti sudske
postupke i ostavinske rasprave, jako
je puno rješenja koja nisu napisana
kako treba. Veliki broj ljudi mora ići
u obnovu postupka o nasljeđivanju,
sva je kočnica ova zgrada Ljubljan-
ske banke”, poručila je Omersoftić.
Međutim, iz Federalnog ministarstva
financija demantiraju ovakve ocjene
i tvrdnje, te naglašavaju kako su na
taj način bile dane pogrešne upute
štedišama u pogledu zahtjeva prema
upravitelju skrbništva Ljubljanske
banke. “Neistinit je objavljeni broj
obrađenih zahtjeva. Naime, do po-
nedjeljka je predano 940 zahtjeva,
GA LERY
salon italijanske keramike i sanitarija
KO D Š T E D I Š E P O N A J V I Š E
od čega ih je obrađeno 276. Mini-
starstvo financija FBiH nastoji po-
moći štedišama koji nemaju nikakvu
dokumentaciju o deviznoj štednji
zbog ratnih događanja. Prilikom is-
punjavanja obrazaca trebaju navesti
brojeve deviznog računa i knjižice.
U cilju pomoći tim štedišama, Mini-
starstvo posjeduje kopiju slovenskih
podataka i podatke iz Sarajeva, ali ne
za sve agencije i podružnice”, kazao
je Samir Bakić, pomoćnik federalne
ministrice za financije.
Nova isplata kuca na vratima.
Bakić tvrdi da se zbog pogrešnih in-
formacija stvaraju gužve i ljudi pra-
ve nepotrebne troškove i čekaju u
redovima za zahtjeve, jer, ako imaju
štedne knjižice, zahtjevi prema upra-
vitelju nisu potrebni.
Istaknuo je kako nije točno da su
podaci obrađivani još od septembra,
jer je Ministarstvo čekalo potvrdu od
Gallery d.o.o. Sarajevo
Zagrebačka 2 | 71000 Sarajevo | BiH | tel: +387 (0)33 223 252
e-mail: info@gallery.ba
Slovenije i obrasce po kojima bi ra-
dilo i koji bi bili relevantni. Uskoro
se očekuje i potpisivanje memoran-
duma između Vijeća ministara BiH i
Slovenije, kako se više ne bi odgađao
proces ratifikacije.
U posljednje vrijeme obraćaju se
i štediše “Invest banke” u Beogradu,
ali kako nijedno tijelo vlasti u BiH,
nažalost, nema te podatke za ovu
banku, situacija je nejasna.
Unatoč svemu, dakle, ovaj put
bh. građani koji potražuju staru de-
viznu štednju od “Ljubljanske banke”
napokon imaju razloga radovati se
Novoj godini, u kojoj će biti završen
sramotni čin ove tragedije koja je
počela strašnim raspadom Jugoslavi-
je. Ove godine iz Ljubljane ipak stiže
Djed Mraz, a ne Krampus, kako smo
bili naviknuti posljednjih 25 godina. I
nije to pravda, ali je svakako olakša-
nje. Sretna Nova godina i štedite pa-
metno! Ako imate od čega... pR. P.
www.gallery.ba
januar/siječanj 2016. prizma 47
 pa r i z n a ko n t e r o r a

Getty Images
To je moj Grad
Poznata orijentalistkinja, prevoditeljica,
književnica i historičarka za “Prizmu” piše
o “svom” Parizu nakon terorističkih napada
13. novembra. Mjesec i po dana kasnije,
Pariz je i dalje kozmopolitska prijestolnica
piše
Jasna Šamić Evrope, grad u kojem se, kako je govorio
Pariz
Henry Miller, “može živjeti samo od boli”

M
jesec dana nakon pokolja u
Parizu, grad ponovo pulsira
uobičajenim ritmom. Ovo
tvr­de mnogi Francuzi. Ja bih čak
rekla da je taj ritam bio poremećen
vrlo kratko, najviše sutradan nakon
svirepih ubistava nevinog mladog
svijeta. Već u nedjelju, bilo je više
ljudi na ulicama nego ikada ranije.
Nedjelje u Parizu su isto tako puste i
dosadne – osim na pijacama – kao i
svuda u svijetu.
U svom posljednjem romanu
“Svetkovina beznačajnog” (koji sam,
uzgred rečeno, nedavno prevela),
Milan Kundera spominje “svježe”
i “stare mrtvace”, to jest one koji su
nedavno umrli i kojih se svi sjeća­
ju, i one koji su davno umrli i koje
su svi zaboravili. (U ovu kategoriju
ne spadaju oni rijetki, koji su ušli u
istoriju.) Masakrirani Parižani u Ba­
taclamu, i dva pariška restorana, “Le
Petit Cambodge” i “La Belle époque”,
još uvijek su “svježi”, da se poslužim
ovim Kunderinim izrazom ma kako
izgledao sirov, neukusan i ciničan.
Ljepše rečeno, Parižani nisu zabora­
vili svoje mučki ubijene građane. Na­
protiv! Svakodnevno na ta mjesta po­
lažu svježe cvijeće i ostavljaju poruke
umrlima, napisane na ceduljicama,
kao i njihove fotografije. Sve te sitnice
biće skupljene i pohranjene u gradsku
Vijećnicu. Mjesta zločina su naprosto
zatrpana cvijećem i kao takva još više

48 prizma januar/siječanj 2016.


izazivaju emocije i suze u očima. Teš­
ko je, da, ostati ravnodušan našavši se
na tim punktovima grada koji su po­
stali na neki način mjesto hodočaš­ća
i Parižana i stranaca.
Plemenska demokratija. Možda
se nešto slično desilo i prošlog janu­
ara ove godine, nakon ubistava novi­
nara u redakciji lista “Charlie Hebdo”.
Vlasti su obećavale da će pohapsiti
saradnike ubica i sve one koji ugro­
žavaju građansku sigurnost. Izgleda
da se sve svelo na retoriku, kako tvrdi
opozicija, a na ubistva se zaboravilo
ni nepunih mjesec dana nakon što su
se desila. I to je, misle neki, omogu­
ćilo islamistima da se ponovo razma­
šu, čak i ojačaju, naprosto “razigraju”
u svojim morbidnim igrama, “osve­
tama” i svom crnom islamu.
Nakon šoka, tuge i analize, došle
su na red optužbe. Ljevica optužuje
desnicu, desnica ljevicu za laksizam.
Najglasniji je Sarkozy. Ne zaboravi­
mo, pak, da je upravo on doprinio
hao­su i jačanju islamizma na Sred­
njem istoku, bombardovanjem Li­
bije. U tome su mu velikodušno po­
mogli svojim savjetima poznati (i
ograničeni) filozofi, koji vjeruju da će
na Istoku, čim se likvidiraju diktatori,
odmah nastupiti demokratija. Lijepo
od njih što su na strani dobra, ali ma
kako da se istorija ponavlja, ma kako
da fašizoidne ideologije imaju me­
đusobne sličnosti, ipak među njima
ima i razlika, pa je vrlo poželjno, da
ne kažem neophodno, izučiti menta­
litete podneblja odakle one stižu. U
ovom slučaju ne treba zaboraviti ni
to da su arapska društva sastavljena
od (neiživljenih) plemena, koja su
se “oslobodila” na najgori mogući
način, iliti raspojasala nakon pada
njihovih despotskih vođa, koji su ih
držali u svojim gvozdenim šakama.
Slično je bilo i kod nas. Ma kako
izgledali u svojim očima – mislim na
pa r i z n a ko n t e r o r a
nas Balkance i Bosance – kao genet­ glašeno vanredno stanje. Ono omo­
ske demokrate, ipak bi se moralo sa gućuje ovoj demokratskoj zemlji da
žaljenjem zaključiti da i u tim kra­ može poduzeti hapšenja i onih samo
jevima nisu zaboravljene plemenske osumnjičenih, iako nema stvarnog
organizacije i silazak Slovena s Kar­ dokaza o krivici. Tako je od tog kob­
pata, od kada se natječu da dokažu nog novembra izvršeno bezbroj upa­
ko je stariji (kokoška ili jaje). da u domove, naročito na sjeveru
To takmičenje i borba za prevlast Pariza, u “osjetljivim” predgrađi­
nije naravno prestala ni s famoznim ma, gdje žive Francuzi magrebskog
demokratijama, koje su omogućile porije­kla, koncentrisani u moder­
posebno krajnjoj desnici da se raz­ nim getoima, najčeš­ će prepušteni
bukta. Češ­ći današnji naziv za ova sami sebi i bez posla, najviše u ru­
plemena jeste, naravno, “ekstremisti”, kama dilera droge. Zaplijenjene su
a u Bosni danas svojom morbidnoš­ ogromne količine oružja, što po za­
ću prednjače vehabije i salafiti kao konu država ne bi mogla izvesti bez
potencijalni teroristi “U ime Alla­ objave vanrednog stanja. Danima se
ha”, spašavanja islama i osvete prema govorilo o ubicama, i o tome kako je
“trulom Zapadu”; njihov broj, čini se, jedan od njih i dalje u bijegu, ali već
iz dana u dan raste... dvije nedjelje niko nije njegovo ime
ni spomenuo, pa sam ga i ja zabo­
Vanredno stanje. U Francuskoj ravila. Možda policija i vojska, kao i
je od 13. novembra ove godine pro­ sigurnosne službe, nisu zaboravile na
Parižani nisu zaboravili svoje mučki ubijene građane.
Naprotiv! Svakodnevno na ta mjesta polažu svježe
cvijeće i ostavljaju poruke umrlima, napisane na
ceduljicama, kao i njihove fotografije. Sve te sitnice
biće skupljene i pohranjene u gradsku Vijećnicu.
Mjesta zločina su naprosto zatrpana cvijećem i kao
takva još više izazivaju emocije i suze u očima.
Teško je, da, ostati ravnodušan našavši se na tim
punktovima grada koji su postali na neki način
mjesto hodočaš­ća i Parižana i stranaca
njega, pa ni na mnoge druge, poten­
cijalne ubice, ali mediji sigurno jesu.
Ovih dana najviše se govorilo
o COP21, sastanku u Parizu na ko­
jem su učestvovali predstavnici 196
zemalja s ciljem da se postigne spo­
razum za spašavanje planete od za­
grijavanja. U subotu, 12. decembra,
januar/siječanj 2016. prizma 49
 pa r i z n a ko n t e r o r a

cijeli svijet, a najviše Francuzi, pro­

slavili su usvajanje zajedničke plat­
forme. Glavna euforija i slavlje bilo je
pokraj aerodroma Bourget, gdje se,
iz bezbjednosnih razloga, održavao
višednevni skup. Neki su i plakali od
radosti. Istovremeno su pripadnici
nevladinih organizacija demonstri­
rali na ulicama Pariza protiv “zakaš­
njelih i nedovoljnih mjera”.
Pored ovoga, na televiziji, skoro
na svim programima, od 13. novem­
bra i gotovo svakodnevno, zasipaju
nas lekcijama iz Kur’ana, islama i isla­
mizma. Toliko su TV kanali uporni u
tome, da sam sigurna da više nema

Ima gradova čiji sjaj i šarm probija kroz debele zidove, Neki dan mi je bilo jako prijatno u
kafani “Au Chai de l’Abbaye”, kraj St.
kroz prozor koji gleda na drveće i bilje, čije ulice Germaina, gdje je bilo malo gostiju, a
gdje više ne idem upravo zbog gužve.
vibriraju od šarma i putenosti, i čiji šarm
Pred muzejima i velikim galerijama
i zavodljivost ne može uništiti nikakva bomba, gdje se održavaju velike izložbe ipak
nema onih kilometarskih redova,
nikakav terorista. Pariz je takav grad
iako su Jelisejska polja i dalje puna
stranaca; po njima Parižani odavno
ne šetaju i odavno su kupljena od
mozga ni crijeva koja to mogu sva­ gog kruga lokalnih izbora, na kojima Katara – tu npr. ona ogromna sport­
riti. Pored svih emisija, treba svaka­ ipak nije pobijedila krajnja desnica, ska radnja Saint Germain, kao i mo­
ko pohvaliti onu na Arteu, ma kako kako se moglo očekivati. numentalna ambasada Katara tik uz
bila možda previše eruditska za ovaj No, vratimo se svakidašnjem Pa­ Trijumfalnu kapiju, bodu oči prolaz­
medij i makar išla do tehničkih de­ rizu, onom s aleja i bulevara, kafana i nicima. I “Marché de Noel”, Božićna
talja kojima se bave samo istraživači, galerija! Rečenica koja se mogla čuti čaršija s buticima, koja se proteže od
orijen­talisti; emisiju od sedam epizo­ odmah nakon ubistava 13. novembra Jelisejskih polja do Concordea, pre­
da, od koji je svaka u trajanju skoro glasi: Nikad više ništa neće biti kao puna je svijeta, s istim uobičajenim
sat, vidjelo je više od milion gledala­ ranije. A šta nije isto? đinđuvama, slatkišima, igračkama,
ca. Ona je utoliko važnija što se sve u Pored toga što je krajnja desnica klizalištem… Ono što je danas nešto
Parizu više nego ikad ranije vrti oko s Marine Le Pen na čelu sada jača, drukčije nego juče, to je Veliki točak
islama i objašnjenja ove religije, koja građani manje-više i dalje žive na na Concordu, koji uveče svjetluca u
ostaje ne samo nerazumljiva za ne­ način na koji su živjeli prije masakra tri boje francuske zastave.
muslimane, nego i za muslimane, bili u kojem su, ne zaboravimo, poginuli Tu su negdje i neumorni Rumuni,
oni vjernici ili ne. i mnogi muslimani. Šetaju gradom, najviše Romi, koji nude na “poklon”
sjede u kafanama i na terasama kafa­ prolaznicima “zlatne prstenove”. U
Život običnog tempa. U nedjelju na (iako su baš na terasama mnogi posljednje vrijeme više kao skupina
13. decembra mediji su vrlo škrto poginuli), idu u kina, na izložbe koje “gluhonijemih” zaustavljaju prola­
spomenuli da je prošlo tačno mjesec su i dalje pune posjetilaca, pa je teško znike i išaretom ih upozoravaju na
dana od masakra. Cijeli dan do ka­ vidjeti i jednu sliku. svoj “hendikep”, tražeći sadaku.
sno u noći svi kanali bili su posveće­ Možda ih je, ipak, manje nego U radnjama je i dalje poprilič­
ni prebrojavanju glasova nakon dru­ ranije! na gužva, a na ulazu u one najveće

50 prizma januar/siječanj 2016.


pregledaju se tašne, kao i na ulazi­
ma u muzeje (ovo posljednje je već
višedecenijska praksa).
Je li islamofobija danas veća
nego jučer? Fraze su u svakom
slučaju ostale iste, pa mislim da je i
mržnja ista kao što je i bila, ili ne­
što malo izražajnija. Činjenica je
da Arapi, ili oni s muslimanskim
imenima, nisu mogli ni ranije lako
pronaći posao. Novina je i to da su
vlasti zabranile tradicionalno novo­
godišnje okupljanje na Jelisejskim
poljima u ponoć. Ja svakako tamo
nisam ni imala namjeru ići, a nisam
nikad ni išla.
Prije nekoliko dana, pozvana
sam da na godišnjicu Daytona pro­
movišem novi roman, “Le givre et la
cendre” (M.E.O. Bruxelles), u “Bar
61”, koji drži poznati novinar Remy
Ourdan, dugogodišnji dopisnik Le
Mondea iz opkoljenog Sarajeva. Bar
pa r i z n a ko n t e r o r a
se nalazi u jednom od novih, “dina­
mičnih” dijelova Pariza u koji najviše
svraćaju mladi. Pored uobičajenih
gostiju bara, tu su bili i moji prija­
telji. (Gotovo jedini koje u literaturi
zanima Sarajevo, odavno zaboravljen
grad, nezaobilazna tema mojih knji­
ga.) Niko od nas nije ni spomenuo
13. novembar. Ne zato što smo neo­
sjetljivi, nego zato što smo imali “svo­
ju dozu nesreće”, kako kažu Francuzi.
I izvan toga, viđala sam se s prijatelji­
ma, odlazila tu i tamo na izložbe, od
kojih mi je najdosadnija bila Picasso­
manija… Odlazila u kafane, i za sada
odustala od odlaska u Operu, gdje
sam uvijek imala takva jeftina i loša
mjesta, da su me kasnije kosti boljele
danima u ritmu predivnih arija.
Sjećam se da su Philippa Rotha
(meni jednog od najdražih pisaca)
nakon objavljivanja nekih romana,
napali da je antisemita (njega, Jevre­
ja!), da je razvratnik, da je poligam, i
još svašta, pa je pobjegao iz New Yor­
ka da živi u prirodi, uzvikujući javno
čim bi stigao: “Taj iz knjiga nisam ja,
da znate samo kako je dosadan moj
život – od jutra do sutra za pisaćom
mašinom!”
Tako i ja, kao i prije masakra, od
jutra do sutra sjedim za svojim pisa­
ćim stolom. “Što ne živiš u Busova­
či?” pitala me je H., “tebi je svejedno”.
Ali prevarila se. Nije uopšte isto. Ima
gradova čiji sjaj i šarm probija kroz
debele zidove, kroz prozor koji gleda
na drveće i bilje, čije ulice vibriraju
od šarma i putenosti, i čiji šarm i za­
vodljivost ne može uništiti nikakva
bomba, nikakav terorista.
Pariz je takav grad.
U Parizu se može živjeti samo
od boli, pisao je Henry Miller. On te
ščepa kao kakva uspaljena kučka i ne
pušta te.
Tako i ja odavno doživljavam ovaj
grad. p
januar/siječanj 2016. prizma 51
 SV I J E T U 2 0 1 5 .

Godina terora i ratova

Godina 2015. nije bila dobra za globalni svijet. Ratovi, teroristički napadi i
izbjeglička kriza epskih razmjera nepovratno su promijenili lice planete Zemlje.
Donosimo pregled najznačajnijih događaja koji su, prema mišljenju našeg
uredništva, obilježili godinu s kojom se zauvijek opraštamo...

Charlie Hebdo
Redakcija satiričnog lista “Charlie
Hebdo” u Parizu i krvava poruka te-
rorista da će udariti na najosjetljivije
mjesto moderne civilizacije – slobodu
govora! Među novinarima strada-
lim u terorističkom napadu su glav-
ni urednik Stéphane Charbonnier
Charb i karikaturist Jean Cabut Cabu,
te crtači Georges Wolinski i Bernard
Verlhac Tignous. Svjedoci tvrde da
su teroristi tokom napada na redak-
ciju upitali: “Gdje je Charb? Gdje je
Charb?” Prvog su ga ubili, a potom su
sasuli kišu metaka na preostale ljude.
Teroristi su bili odlično pripremljeni.
To potvrđuje i brutalna egzekucija po-
licajca ispred zgrade u kojoj je smje-
štena redakcija lista. Teroristi, braća
Said i Cherif Kouachi, likvidirani su
Getty Images

u policijskoj potjeri. Njihov pomagač

Hamyd Mourad se predao.

Mirovni sporazum za Ukrajinu

Sporazum o okončanju sukoba na istoku Ukrajine
postignut je poslije maratonskih pregovora lidera
Rusije, Ukrajine, Njemačke i Francuske. Prekid va-
tre uslijedio je 15. februara. Dva dana kasnije Spo-
razum je ratificiralo Vijeće sigurnosti UN-a. OSCE
je zadužen za nadgledanje njegove primjene. Spora-
zum podrazumijeva puno poštivanje teritorijalnog
integriteta i suvereniteta Ukrajine, povlačenje teš-
kog naoružanja s linije fronta, te oslobađanje svih
ratnih zatvorenika. Ukrajina još nije uspostavila
kontrolu nad svojim državnim granicama iako je
bilo predviđeno da se to dogodi do kraja godine.

52 prizma januar/siječanj 2016.


Teroristički napad u Keniji
Teroristički napadi se dešavaju širom
svijeta, no svjetski mediji vrlo šturo
izvještavaju o napadima u Africi. Je-
dan od najgorih dogodio se u Keniji
početkom aprila 2015. godine kada je
teroristička organizacija “Al-Shabaab”
iz Somalije izvela oružani napad na
univerzitet “Garissa” u istoimenom
kenijskom gradu. U višesatnoj opsadi
pet maskiranih terorista brutalno je
likvidiralo 147 studenata i zaposleni-
Sporazum o iranskom nuklearnom programu
“Postignut je historijski, ali nesavr-
šen sporazum”, ustvrdio je ministar
vanjskih poslova Islamske Republike
Iran, Mohammad Javad Zarif, tog 14.
jula u Beču.
Naime, šest svjetskih sila i Iran u
sjedištu Ujedinjenih naroda u Beču
usaglasili su sporazum prema kojem
ova azijska velesila može izvoziti nu-
klearne materijale, poput osiroma-
šenog uranijuma, ali joj je zabranjen
uvoz i razvijanje raketnih sistema
sposobnih da nose nuklearno oružje.
Uslijedila je ratifikacija Sporazuma u
UN-u, čime je on dobio međunarod-
ni legitimitet. Potom je uslijedilo po-
stupno ukidanje sankcija Iranu, kao
i odmrzavanje jednog dijela iranskog
novca u stranim bankama.
Predsjednik SAD Barack Obama
rekao je da je “Sporazum zasnovan
na provjeri, a ne na povjerenju” te da
ka univerziteta. Svjedoci su govorili
o strašnim scenama u kojima su mi-
litanti ubijali ljude za vrijeme jutarnje
molitve. Teroristi su izdvajali krš­
ćansku djecu i brutalno ih ubijali.
će pomoći sprečavanju širenja nu-
klearnog oružja. Ruski predsjednik
Vladimir Putin Sporazum je ocije­
nio kao “jasan izbor u korist sta-
bilnosti i saradnje te da svijet sada
može odahnuti”.
Predsjednik Irana Hassan Rou-
hani se nada da će Sporazum otvoriti
“nove horizonte kojim će nepotrebna
kriza biti konačno riješena”.
Očekivano, jedino je premijer
Izraela Benjamin Netanyahu osudio
postizanje Sporazuma. “Iran će doći
do nuklearnog oružja uz premiju
od stotina miliona dolara, što će mu
omogućiti nastavak terora. Ovo je
velika greška historijskih razmjera”,
kazao je Netanyahu.
Dogovor u Beču postigli su Iran
te SAD, Rusija, Kina, Velika Britanija,
Francuska i Njemačka u svojstvu ne-
stalne članice Vijeća sigurnosti UN-a.
SV I J E T U 2 0 1 5 .
Izbjeglička kriza
U kasno proljeće počeli su pristi-
zati prvi izvještaji o migrantima
koji prelaze grčko-makedonsku
ili srpsko-mađarsku granicu. Uo-
bičajeni migrantski put od sjevera
Afrike do Lampeduse, italijanskog
otoka iz kojeg se migranti kreću
dalje po Evropi, nekako je došao
u drugi plan. Bliski Istok, Turska,
Grčka, Balkanska ruta, Austrija i
REUTERS
eto te u obećanoj zemlji – Njemač-
koj. Evropska agencija za kontrolu
EU granica – FRONTEX, objavi-
la je da je gotovo milion zahtjeva
za azil podneseno u članicama
evropskog bloka. Samo Njemač-
ka je potvrdila prijem najmanje
800.000 izbjeglica. Može biti da su
u pravu oni koji tvrde da je upravo
potreba za radnom snagom razlog
zašto se nakon dugih pet godina
rata u Siriji, pokrenuo izbjeglič-
ki talas neviđenih razmjera još
od Drugog svjetskog rata. Činje-
nica je, da osim iz Iraka i Sirije,
izbjeglice stižu i iz Eritreje, Ma­
lija, subsaharske Afrike, Nigerije,
Somalije, Afganistana, Gambije,
Bangladeša, Pakistana...
Zbog izbjegličke krize ponovo
su na sceni žičane ograde, zatvo-
rene granice, podjele na krš­ćane i
muslimane, a tenzije u evropskom
bloku su toliko porasle da je uz-
drman jedan od temelja Evropske
unije – Šengenski sporazum.
januar/siječanj 2016. prizma 53
 SV I J E T U 2 0 1 5 .

Teroristički napadi u Turskoj Teroristički napadi u Parizu

Kako je izbjeglička kriza početkom U više koordiniranih napada kod sta-

ljeta eskalirala, rastao je i pritisak
Evropske unije na Tursku, zemlju koja
je prethodno primila milione izbjegli-
ca iz Sirije. No, taj pritisak na Tursku
je povećan i zbog sve veće infiltracije
militanata kojima je upravo Turska
polazna tačka za put na Zapad, kao i
za odlazak na ratišta u Siriji. Turska se
uključila u kampanju protiv ISIL-a, ali
i na kurdske položaje u Siriji i Iraku.
Militanti ISIL-a su Turskoj priredili
dva teška teroristička napada. U julu
ove godine ubijeno je 32 mladih ljudi
u gradu Suruc. Ubijeni su trebali kre-
nuti u obližnji sirijski Cobane kako bi
pomogli obnovu tog uništenog grada
kojeg je ISIL mjesecima terorizirao i
držao u opsadi. Drugi napad se do-
godio u turskoj prijestolnici Ankari,
uoči oktobarskih vanrednih parla-
mentarnih izbora. Meta su bili opet
mladi ljudi koji su pripremali pro-
testnu šetnju protiv rata i terorizma.
Ubijeno je 95 ljudi, a 246 ih je ranjeno.
diona Stade De France i koncertne
dvorane Bataclan u Parizu, u petak 13.
novembra, sedam terorista, sljedbenika
otrovne ideologije ISIL-a, ubili su 130
osoba te ranili više od 300 ljudi. Mete
su pažljivo odabrane, stadion na kojem
se igrao nogometni meč između Fran-
cuske i Njemačke, te koncertna dvora-
na u kojoj je nastupao američki rock
bend Eagles of Death Metal. U pismu u
kojem preuzimaju odgovornost za na-
pade, militanti ISIL-a su naveli i zašto
su odabrali baš Pariz. Kombinirajući
institucije i simbole, teroristi su ovaj put

Rusija je 30. septembra započe-

la zračnu vojnu intervenciju u Siriji.
Getty Images

Prema posljednjim izvještajima, izve-

Intervencija Rusije u Siriji
Tragedija i smrt, stotine utopljenika
u Mediteranu i na koncu, beživotno
tijelo malog Aylana Kurdija na plaži
ljetovališta..., sve to trebalo je da se
desi pa da se svijet konačno pokrene!
Događaji su se počeli razvijati “kao
na traci”!
deno je više od 4000 udara aviobom-
bama na više od 8.000 meta. Mete su
uporišta ISIL-a, kampovi za obuku,
tvornice “samoubilačkih prsluka”,
desetine komandnih baza, skladišta
naoružanja... Zanimljivo, niti ruske, a
niti akcije koalicije predvođene SAD- Obaranje ruskog borbenog aviona
om, nisu bile u većoj mjeri koncentri-
rane na naftna izvorišta te na postro- Dana 24. novembra dogodio se inci-
jenja za preradu i skladištenje nafte dent zbog kojeg su mnogi pomislili
pod kontrolom ISIL-a. da se planeta Zemlja vraća u doba

Obaranje ruskog putničkog aviona

Rusija nije dugo čekala na odmazdu ISIL-a. Posljednjeg

dana oktobra, srušen je ruski putnički avion u kojem je po-
ginulo svih 224 putnika i članova posade. Avion je srušen
iznad Sinaja, nekoliko minuta nakon polijetanja s aerodro-
ma u egipatskom ljetovalištu Šarm el-Šeik. ISIL je odmah
objavio da je srušio ruski putnički avion. Tačno 15 dana
kasnije ruski istražitelji potvrđuju da je avion srušen pod-
metnutom bombom. Predsjednik Vladimir Putin održao
je govor koji je mnoge podsjetio na onaj uoči ruskog napa- kazao je on. Ponuđena je i nagrada od 50 miliona dolara za
da na Čečeniju, te je tajnim službama naredio da pronađu pronalazak terorista. Uslijedila su još žeš­ća bombardovanja
odgovorne za obaranje ruskog aviona. “Tražićemo ih svu- Raqqe, glavnog uporišta ISIL-a. No, ova teroristička orga-
da, nebitno je gdje će se sakriti. Pronaći ćemo ih i kazniti”, nizacija nema namjeru prestati s terorom...

54 prizma januar/siječanj 2016.

 SV I J E T U 2 0 1 5 .

direktno na meti imali stanovništvo, u Turskoj je održan summit G-20 gdje

kako bi posijali što više straha. Francu-
ska je noć kasnije odgovorila najjačim
bombardovanjem Rakke u Siriji, naj-
većem uporištu ISIL-a, gađajući kamp
za obuku i regrutaciju te komandni
centar. Narednu noć (15/16. 11.), sa-
veznici predvođeni SAD-om, teško su
bombardovali tankove s naftom koji
ISIL-u mjesečno osiguravaju oko 40
miliona američkih dolara prihoda. Ši-
rom Francuske i Belgije pokrenute su
opsežne policijske akcije u kojim su
uhapšene desetine osumnjičenih sljed-
benika radikalne ideologije, zaplijenje-
no oružje, novac, pasoši, kompjuteri...
Neposredno nakon napada na Pariz,
su se lideri najmoćnijih zemalja svijeta
založili za “realno” (Putinov prijedlog)
ujedinjenje u borbi protiv terorizma.
Američki i ruski predsjednici Barack
Obama i Vladimir Putin zaključili su
da hitno zaustavljanje rata u Siriji pred-
stavlja najveći prioritet, pogotovo na-
kon terorističkih napada u Parizu. Nji-
hov domaćin, turski predsjednik Recep
Tayyip Erdogan poručio je da terori-
zam prijeti miru i sigurnosti u cijelom
svijetu zbog čega je potrebna konkret-
na odlučnost i saradnja u borbi. Treba
kazati, da su gotovo istovjetne stavove o
tome iznijeli i najviši predstavnici Irana
i Saudijske Arabije.

Hladnog rata. Turski borbeni avion
F-16, oborio je ruski bombarder
SU-24 na nebu iznad tursko-sirijske
granice. Turska je saopćila da je ru-
ski vojni avion deset puta upozoren
da napusti vazdušni prostor Turske i
da je to trajalo 17 sekundi, dok Ru-
sija tvrdi da je avion oboren četiri
kilometra u dubini sirijskog zračnog
prostora. Jednog pilota su zarobili,
a potom i ubili pobunjeni Turkme-
ni, dok je drugi spašen u operaciji
koju je predvodio iranski general
Kasem Sulejmani. Ruski predsjed-
nik Vladimir Putin u prvoj reakciji
nakon rušenja aviona kazao je “da
je gubitak aviona nož u leđa koji su
im zabili saradnici terorista.” NATO
je odmah izrazio solidarnost s Tur-
skom te pozvao Ankaru i Moskvu da
rade na smanjenju napetosti. Rusko
Ministarstvo odbrane pojačalo je
operacije u Siriji te prekinulo svaku
vojnu saradnju i kontakt s Turskom.
Uz bombardere sada lete i lovci, Ru-
sija je uključila krstareće rakete te
dovezla moćnu krstaricu “Moskva”
nadomak sirijske obale. Uvedene su
i ruske ekonomske sankcije Turskoj,
a Putin je otišao i dalje pa je optu-
žio svog turskog kolegu da članovi
njegove porodice učestvuju u švercu
ISIL-ove nafte. Erdogan je uzvratio
da u tom mračnom poslu učestvuje
Asadov režim i sirijski tajkun s ru-
skim pasošem George Haswani.
Potom je Rusija suspendirala
milijarde dolara težak projekt “Tur-
ski tok”. Analitičari su izračunali da
će Turska zbog toga u narednoj go-
dini pretrpjeti štetu od devet milijar-
di dolara.

Pariz – Sporazum za klimu i da se teži prema 1,5 stepenu. Ograničenje rasta global-
nih prosječnih temperatura na ispod dva stepena Celzijusa
Ipak, ova turobna i mračna godina mogla bi okončati po- moguće je samo smanjenjem ili eliminiranjem upotrebe
zitivnim događajem. Dana 12. decembra 2015. godine u fosilnih goriva tokom narednih decenija. Nadajmo se da
Parizu je usvojen Sporazum bez presedana za borbu protiv će u 2016. biti više ovakvih vijesti, a manje terora i ratova...
zatopljenja. Usvojen je na zadovoljstvo 195 zemalja učesni-
ca konferencije i to nakon nekoliko godina krajnje zateg­
nutih pregovora. “Sporazum iz Pariza za klimu je usvojen”,
rekao je predsjednik globalnog summita o klimi COP21,
francuski ministar vanjskih poslova Laurent Fabius, čime
su počele višeminutne ovacije u konferencijskoj dvorani,
šest godina nakon neuspjeha COP u Kopenhagenu. U do-
govoru se traži da se nivo zagrijavanja zadrži “znatno ispod
EPA

2 stepena celzijusa u odnosu na predindustrijsko razdoblje”,

januar/siječanj 2016. prizma 55

 S a sv i m l i č n o svj e d o č e n j e / 2 /
Balkan je postao bolji!
Naš saradnik već mjesecima
volontira i pomaže
izbjeglicama s Bliskog istoka
na Balkanu. U “Prizmi”
donosi sasvim ličnu i
potresnu priču o ljudima
koji su izgubili svoj dom
uz nadu da će ga ponovo
stvoriti negdje drugdje.
Daleko od domovine koju su
morali napustiti spašavajući
gole živote, noseći teret
naslaganih predrasuda,
ali i solidarnosti, ovi novi
evropski nomadi ipak
putuju ka boljoj budućnosti.
Srećom, i okolnosti s kojim
se izbjeglice svakodnevno
susreću su znatno bolje...
56 prizma januar/siječanj 2016.
tekst i foto
Stefan Pejović
R
eći ćete “ponovo ovaj o izbje-
glicama”. Međutim, svaki put
je drugačije – nešto novo sa-
znate, neke predrasude razbijete,
neke istine otkrijete. Ovo je bio moj-
-naš najduži put otkad smo prvi put –
prije tri mjeseca – uopšte krenuli vo-
lontirati; zapravo, ovo je vjerovatno
bio i najduži put u “jednom komadu”
koji sam ikada prešao na točkovima,
vozeći – 3022 km u pet dana. Ruta:
Sarajevo – Skoplje – Đevđelija – Ei-
domeni – Solun – Eidomeni – Skopje
– Tabanovce – Miratovac – Preševo –
Niš – Dimitrovgrad – Beograd – Šid
– Slavonski Brod – Zagreb – Saraje-
vo. Ako se dobro sjećam.
Razlog?
Dvojak: izviđanje terena i volon­
tiranje, ali i “eskort” delegaciji iz
Evropskog parlamenta, odnosno
Udru­ženoj ljevici, grupi parlamenta-
raca koji dolaze iz lijevih – ne cen-
tralno-lijevih, nego baš lijevih – stra-
naka. Njihov je zadatak bio monito-
ring i uvid u stanje na terenu, koliko
je to moguće u nekoliko dana. Iako
se pomalo ježim od “monitoringa” i
sličnih akcija, ovaj put odlučio sam
biti s evropskim parlamentarcima,
zbog toga što će to i nama omogućiti
ulazak u izbjegličke kampove i raz-
govor sa, inače teško dostupnim, od-
govornim osobama. Čisto da vidimo
šta vlasti imaju reći.
I moram reći da sva ona mjesta
koja smo obilazili proteklih mjeseci,
svi problemi koji su zaista bili ogro-
mni, danas izgledaju puno bolje, or-
ganizovanije i humanije, odnosno ko-
liko-toliko prilagođeno onima zbog
kojih i postoje.
Naše putovanje se, doduše, desilo
prije nego što su Makedonci odlučili
postaviti žičanu ogradu na granicu
s Grčkom, dakle između Đevđelije i
Eidomenija, a od tada se desilo mno-
go ružnih stvari (štrajkovi glađu,
suzavac, zašivanja usta...). Eidomeni
je tranzitni kamp, mali i s osnovnim
potrepštinama (hrana, voda, odjeća,
doktori, prevodioci). No, Đevđelija
je nešto veći centar, s više šatora i

infrastrukture. Tu izbjeglice ulaze u
voz što ih prevozi do granice sa Sr-
bijom. Karta je 25 eura. U kampu
– inače, zabranjeno je fotografisati
unutar kampa – nailazimo na umor-
ne grupe ljudi, koji čekaju svoje vo-
zove i nastavak dugog i neizvjesnog
puta. Nekoliko njih sjedi tik uz ogra-
de i kapiju koja ih dijeli od vagona.
Nemaju novca za kartu. Prebrojimo
ih, idemo na kasu (kontejner make-
donskih željeznica) i dajemo make-
donske denare. Gospođa na “šalteru”
kaže da ne primaju taj novac. Pitamo
policiju i gospođu da li smo u Ma-
kedoniji ili EU, na šta, kao odgovor,
dobijamo mrke poglede gromada u
maskirnim uniformama. Na kraju
plaćamo u eurima, nasmijani ljudi
ustaju. Nevjerica, suze i zahvalnost.
Oni idu dalje, to je najbitnije.
“Naši” Evropljani su pomalo zbunje-
ni. Ovo je novo iskustvo za njih. Većina
ih je prvi put na Balkanu, nenaviknuti
na šarene kuće, loše puteve i “domaćin-
ski” odnos policije i javnih službenika.
Prevodim im, često ih opominjući da
neke stvari ne smiju raditi i da više nisu
u svom starom okruženju. Ovo je Bal-
kan, ovdje su pravila drugačija.
Koridor na tromeđi. Dok su ev­
ropski parlamentarci, nakon Đevđe-
lije, proveli dan u Eidomeniju, vozim
Tima Clancyja ka solunskom aero-
dromu. On nastavlja dalje ka Lezbo-
Đevđelija
S a sv i m l i č n o svj e d o č e n j e / 2 /
su, grčkom ostrvu na koji se iskrcava- mo u Tabanovce, makedonsko selo
ju izbjeglice. O tome se posebna priča na granici sa Srbijom. Kamp se širi,
može napisati, jer je Timovo svjedo- poprima konkretnije obrise, vlasti
čanstvo potresno i otrežnjujuće – kaže u Makedoniji su svjesne šta ih čeka
da čamci iz Turske pristižu non-stop, u narednim mjesecima i godinama.
da su scene “groblja čamaca” apoka- Pokazuju nam put kojim izbjeglice,
liptične, ali s radoš­ću govori i da gru- nakon što izađu iz voza, idu ka Srbiji.
pa volontera na Lezbosu radi važan Zapravo cijela situacija s prelaskom
i nevjerovatan posao. No, o Lezbosu granica je pomalo šizofrena. Ako bi,
ipak nekom drugom prilikom, vrati- recimo, neko ko čita ovaj tekst po-
mo se “našem” dijelu Balkana. kušao legalno preći granicu na tom
Nakon Eidomenija i Đevđelije, mjestu, granična policija bi ga uhap-
te noći provedene u Skoplju, ide- sila. Legalni prelazi su za “legalne”
ljude, nelegalni za izbjeglice.
Eidomeni Od Đevđelije do Miratovca u Srbi-
ji, ljudi moraju hodati 20-ak minuta.
U Srbiji ih čeka mini-tranzitni kamp
i patrola Vojske Srbije sa sve oklo-
pnim vozilima i punom ratnom
Tabanovce
Nekoliko njih sjedi tik uz ograde i kapiju koja ih dijeli od
vagona. Nemaju novca za kartu. Prebrojimo ih, idemo
na kasu (kontejner makedonskih željeznica) i dajemo
makedonske denare. Gospođa na “šalteru” kaže da ne
primaju taj novac
opremom. Razlog nisu izbjeglice već
tromeđa Kosova, Makedonije i Sr­
bije. No, vojska je osigurala i cisternu
s pitkom vodom za izbjeglice, a u tom
mini-kampu prisutni su i IOM (Me-
đunarodna organizacija za migracije),
volonteri i policija. Iz kampa put vodi
prema Preševu, kroz nekada aktivnu
njivu i obližnje selo po kojem je kamp
i dobio ime. U selu domaćin, lokalni
Albanac, koji je prizemlje svoje kuće
januar/siječanj 2016. prizma 57
 S a sv i m l i č n o svj e d o č e n j e / 2 /
ustupio volonterima. On kaže da je
razočaran odnosom vlasti prema nje-
mu, ali i prema izbjeglicama. Svojim
je sredstvima napravio put kroz njivu.
Obećali su mu, kaže, asfaltirati taj put,
ali to se nikad nije dogodilo.
Preševo – svijetla tačka. To je moj
prvi utisak nakon obilaska dijela grada
gdje se nalazi one-stop centar Kome-
sarijata za izbjeglice Republike Srbije,
te samog kampa. Norvežani su doni-
rali milion i po eura da se u prizemlju
bivše Fabrike duvana Preševo napravi
koliko-toliko pristojan smještaj, s toa-
letima, tuševima, TV-om na arapskom
i urduu jezicima, te ostalim neophod-
nim sadržajima za kraći boravak ljudi.
Kad spomenuh Norvežane, ne mogu
ne primijetiti da su ti ljudi toliko nov-
ca uložili u Balkan – posebno u BiH –
da im jedino mogu zaželjeti još jedno
stoljeće mira i blagostanja. Spomenuti
smještaj bi već trebao biti u funkciji,
Miratovac
jer su radovi na izgradnji bili u punom
zamahu tokom naše posjete. Plan je,
takođe, da se odmah uz kamp napravi
i željeznička stanica za vozove koji sti-
žu iz Makedonije. Autobuska stanica
već postoji.
Nakon što stignu u kamp, izbjegli-
ce se registruju. To je možda i najteži
zadatak tokom njihovog boravka u
ovom gradu na jugu Srbije. Zamorno
je, čeka se u redovima, ali, ako ništa,
tu su volonteri i lokalne vladine služ-
be koje dijele hranu, vodu, odjeću i
ostale potrepštine. Postoji i mali UNI-
CEF-ov šator sa sadržajima za djecu.
58 prizma januar/siječanj 2016.
Sam kamp je pod nadzorom policije,
mirno je i “po PS-u”. Republika Srbi-
ja svim izbjeglicama izdaje potvrde o
namjeri traženja azila u Srbiji, kako bi
ti ljudi legalno boravili u zemlji. Ima-
ju 72 sata da zatraže azil ili napuste
teritoriju Srbije – što je pravilo u 99
posto slučajeva. Naš domaćin, koor-
dinator kampa, ljubazan je čovjek. I
sam ima porodicu u Nišu, odvojeni su
privremeno zbog njegovih obaveza u
Preševu. Uz osmijeh mi govori da je
kroz Preševo u tri mjeseca prošlo oko
470.000 ljudi. To je cijelo Sarajevo!
Možete samo zamisliti kolike napore
moraju uložiti oni koji rade u kampu
kako bi osigurali smještaj i brigu o
Dimitrovgrad
izbjeglicama. Pa, Minhen je proglasio
crveni alarm i prestao primati ove ne-
sretnike nakon što je njihov broj po-
čeo dosezati sedam hiljada dnevno. A
kroz Preševo, siromašno i odsječeno
od svijeta, prođe između osam i 12
hiljada dnevno. Sve je jasno.
Bugarske torture. Izbjeglice iz Pre­
ševa autobusima idu prema Šidu,
udaljenom oko 500 kilometara sje-
verozapadno. Mi ćemo prespavati
u Nišu, a potom putujemo prema
Dimitrovgradu, na granicu Srbije i
Bugarske. U tom gradu je smješten
manji one-stop centar MUP-a Re-
publike Srbije. Za razliku od drugih
kampova, ovaj je, zbog blizine grani-
ce, pod direktnom upravom policije.
Sudeći prema onome što smo vidjeli,
ovaj kamp je solidno organizovan
mada postoje navodi o tome da, u
noćnim smjenama, policajci uzimaju
po 10 EUR za potvrde od izbjeglica.
Šid
Preševo

Upravnik kampa to demantuje, ali se
ipak i ograđuje. Kaže da, dok je on tu,
malverzacija nema.
U Dimitrovgrad mahom dolaze
Afganistanci. Svi do jednog, složno i
širom otvorenih očiju – što od straha
što od uzbuđenja – govore o tortura-
ma kroz koje su prošli u Bugarskoj. Ta
zemlja, članica EU, dosad uopšte nije
komentarisala navode o zlostavljanju
izbjeglica koji uključuju: premlaćiva-
nja, krađe novca i mobitela, puštanje
policijskih pasa na ljude, psihička zlo-
Ne vjerujem svojim očima: policajci
MUP-a Republike Hrvatske, usred Srbije, u Šidu,
pregledaju izbjeglicama – koje se iskrcavaju iz
autobusa pristiglih iz Preševa – one (ћириличнe)
potvrde, kako bi ih pustili u voz koji dalje ide
ka Slavonskom Brodu
Slavonski Brod
stavljanja... Ni riječi od njihove vlade, a
čak je i Oxfam, poznata međunarodna
nevladina organizacija, objavila izvje-
štaj o navedenom, koji je dostupan na
njihovom web-sajtu www.oxfam.org.
Nama je grupa od 15-ak Afgani-
stanaca pričala o torturama bugarske
policije. Čak su i tamošnji lovci su-
djelovali u progonu ljudi. Naravno,
nisu baš ubijali izbjeglice, ali su ih
svakako tretirali kao divljač. S druge
strane, srbijanska policija nije nam to
mogla potvrditi jer o tome nema zva-
ničnih potvrda. Ipak, grupa parla-
mentaraca Ujedinjene ljevice pokre-
S a sv i m l i č n o svj e d o č e n j e / 2 /
nula je pred Evropskim parlamen-
tom pitanje odgovornosti Bugarske
za navode o stravičnim zločinima
pripadnika državnih organa. Šta će
od toga ispasti, tek ostaje da se vidi...
U istom stroju. Šid je pogranično
mjesto na sjeverozapadu Srbije. Na lo-
kalnu željezničku stanicu stiže kompo-
zicija od nekoliko vagona s oznakama
“HŽ” – Hrvatske željeznice. Ne vjeru-
jem svojim očima: policajci MUP-a
Republike Hrvatske, usred Srbije, u
Šidu, pregledaju izbjeglicama – koje
se iskrcavaju iz autobusa pristiglih iz
Preševa – one (ћириличнe) potvrde,
kako bi ih pustili u voz koji dalje ide ka
Slavonskom Brodu. Policajci MUP-a
RS stoje sa svojim kolegama i smješka-
ju se. Naši evropski parlamentarci vide
da mi nešto nije jasno. I nije – pitao
sam lokalnog komandanta MUP-a RS
kako je moguće da dojučerašnji “ne-
prijatelji” danas pomažu jedni drugi-
ma? Kaže da se “poznaju 25 godina i
da je to sasvim normalno”. Zbunjen
sam, znam da je Vukovar blizu, da je
u toj regiji baš bilo ozbiljnog rata. I eto
– došli drugi problemi i izbrisali one
stare. Nevjerovatno.
Kamp u Slavonskom Brodu je iz-
građen evropskim novcem i uz po-
moć Hrvatske vojske. Tu se, ako tako
možemo reći, osjeti najveći komfor
od svega što smo dosad vidjeli. Tu-
ševi, ogromne i zagrijane spavaone,
posebne prostorije za majke s djecom
i bolesne, prava mala bolnica, masa
volontera i lokalnih državnih službi,
ogromna skladišta sa svim osnovnim
potrepštinama i – možda i najbit­nije –
ne mora se previše hodati. Voz iz Šida
direktno ulazi u kamp odakle takođe
direktno vozi prema granici sa Slove-
nijom. Kroz kamp nas vodi pomoćnica
ministra unutrašnjih poslova RH. Sve
je “pod konac”. Međutim, kao i njene
kolege iz Makedonije i Srbije, žali se
na nelogičan omjer između broja ljudi
koji prođu i realne finansijske pomoći
EU. Govori nam da je EU dala taman
toliko novca da se kamp napravi, ali ko
će nahraniti sve te ljude? Ko će policaj-
cima plaćati prekovremeni i naporni
rad, ko će uopšte i na koji način brinuti
o svima u kampu? Naravno, Hrvatska,
kao i Srbija i, dijelom, Makedonija, to
rade sjajno, ali svi su složni u tome da
se EU ponaša krajnje čudno kada go-
vorimo o finansijskoj podršci. Pogoto-
vo nakon što smo imali priliku vidjeti i
“famozni” dogovor EU – Turska kojim
bi Turci dobili tri milijarde eura samo
ukoliko ograniče priliv izbjeglica u
Evropu. Hrvati su za kamp dobili 16
miliona eura, kao Srbija i Makedonija
zajedno. No, to je već druga priča. p
januar/siječanj 2016. prizma 59
 K u r d s Ko p i ta n j e
Naš suradnik na mostu preko rijeke Tigris
koja protječe pokraj Diyarbakira

bliskoistočna igra
Kurdski ustanak koji je započeo 1984., u trideset je godina odnio više od
četrdeset tisuća života. iako su prvotni zahtjevi uključivali nezavisnost Kurdistana,
to se s godinama promijenilo. Vođa pobune, abdullah očalan, uhićen je 1999.
i od tad do danas je u zatvoru, a upravo je on pregovarao s tadašnjim
premijerom, a današnjim predsjednikom reyepom tajipom erdoganom
o konačnom rješavanju višedecenijskog “kurdskog pitanja”

TEKST I FOTO
Hrvoje IVANČIĆ
diyarbakir

M
ožda vidiš da se smijemo, ali
iza toga tinja velika tuga.
Dosta nam je više bombi i
ratova. Evo i sad ih čuješ. Svakodnevno
nadlijeću grad na putu za jugoistok
Turske i u Irak, govori Benjamin
Ceylan (35), vlasnik male trgovine
na tržnici centralnog grada Turskog
Kurdistana Diyarbakira. Kada govori
o stvarima koje “svakodnevno nad-
lijeću grad” on dakako misli na turske
F-16 i F4 Falcon borbene zrakoplove
koji bombardiraju položaje Kurdske
radničke partije (PKK), a polijeću s
obližnjeg aerodroma iz velike vojne
baze pored grada.
Baš kad je djelovalo kako će pro-
ces rješenja kurdskog pitanja bitno
popraviti odnose u Turskoj, obnov-
ljen je višedesetljetni sukob militan-
tne PKK i turske vojske. Na ulice

60 prizma januar/siječanj 2016.


Diyarbakira poslane su dodatne pa-
trole, a vojna baza pojačana je novim
trupama. Prilazeći gradu, ili odlazeći
iz njega kopnenim putem, autobus će
se zaustaviti na najmanje jednoj kon-
trolnoj točki i svim putnicima bit će
pretražena prtljaga. U gradu vas pre-
tresati neće nitko, ali primijetit ćete
pojačani nadzor ulica teškim poli-
cijskim oklopnjacima, opremljenim
vodenim topovima i policiju s auto-
matskim naoružanjem.
Umorni od ratova. Iako se kod
militantnijih krugova u Diyarbaki-
ru, pretežno naseljenom Kurdima,
provlači mišljenje kako je građanski
rat pred vratima, ono što je gene-
ralna slika jeste da je ljudima dosta
ratovanja. No, situacija se iz dana u
dan mijenja, a povezana je dakako s
ostatkom regije, nemirnom Sirijom i
Irakom, ali i unutarnjim stranačkim
previranjima i rezultatima ponovlje-
nih izbora 1. novembra ove godine
na kojemu je vladajuća Erdoganova
stranka ostvarila svoj cilj o poveća-
nju zastupničkih mjesta, što bi se vrlo
lako moglo nazvati korakom prema
svemoći turskog predsjednika Rece-
pa Tayyipa Erdogana.
Mirovni proces je očito dotaknuo
dno. To nam potvrđuju izjave pred-
sjednika Turske Recepa Tayyipa Er-
dogana i vođa PKK-a. Od početka
kluba. Razabiru se boje i znakovlje Kurdistana
K u r d s ko p i ta n j e
Podsjetimo samo da se obnovlje-
ni sukob dogodio pod okriljem tur-
ske borbe protiv terorizma, u kojoj
napadaju položaje ISIL-a u Siriji, ali i
PKK-a u Turskoj i Iraku. Sve je zapo-
čelo 20. srpnja kada su se u pogranič-
nom gradu Suruču, nasuprot Koba-
neu u Siriji, okupili pripadnici pro-
kurdske mladeži s ciljem prikuplja-
nja pomoći za obnovu Kobanea. Na
skup je upao bombaš samoubojica i
ubio trideset i dva pripadnika skupi-
ne, a više od stotinu je ranjeno. Iako
nitko nije preuzeo odgovornost za
napad, pretpostavlja se da se radi o
ISIL-u, protiv kojeg kurdski borci sa
sjevera Sirije, YPG, uspješno ratuju
već više od godinu dana, potpomo-
gnuti zračnim napadima SAD-a. Po-
Grafit na zidu jedne od zgrada slavi kurdsku
borbu u sirijskom dijelu Kurdisdana – Rojavi slije tog događaja Turska je odlučno,
na oduševljenje SAD-a krenula u rat
sukoba, krajem srpnja, prema dostu- protiv ISIL-a. Ali i protiv “ostalih te-
pnim podacima poginulo je više od rorističkih organizacija”, što podra-
130 turskih vojnika i više od 2.000 zumijeva kurdsku PKK. Spomenimo
boraca PKK-a, ali i civila. samo da su ubrzo poslije napada na
Mirovni proces je očito dotaknuo dno. To nam potvrđuju
izjave predsjednika Turske Recepa Tayyipa Erdogana i
vođa PKK-a. Od početka sukoba, krajem srpnja, prema
dostupnim podacima poginulo je više od 130 turskih
vojnika i više od 2.000 boraca PKK-a, ali i civila
prokurdsku mladež ubijena dva tur-
ska policajca. Odgovornost je preu-
zela PKK s opravdanjem da je Turska
tolerirala ISIL i gledala im kroz prste
cijelo vrijeme sukoba u Siriji, što je
naštetilo Kurdima na sjeveru Sirije,
ponajviše u Kobaneu.
Uključivanjem Turske u borbe
protiv ISIL-a, vojsci SAD-a dopušte-
no je korištenje vojne baze Inčirlik,
što znači da je udaljenost do cilja u
Siriji puno manja od Perzijskog za-
ljeva odakle su napadi kretali do tog
Benjamin Ceylan u svojoj trgovini
s prijateljem drži šal lokalnog nogometnog
januar/siječanj 2016. prizma 61
 K u r d s ko p i ta n j e

trenutka. Na taj način SAD kao da
žmiri na jedno oko i dopušta Turskoj
da rasplamsa rat protiv PKK-a, ali si-
tuacija je daleko od stabilne ukoliko
govorimo o savezništvima.
Američka podrška i ruski odgovor.
Situacija se na terenu konstantno
mije­nja, pa tako imamo kurdske sna-
ge na sjeveru Sirije (YPG) koje u ok-
tobru stupaju u koaliciju s lokalnim
militantima asirskog, arapskog i tur-
kmenskog identiteta čineći tako De-
mokratske snage Sirije koje korijen
osnutka vuku u obrani grada Koba-
nea, a fokusiraju se na borbu protiv
ISIL-a. Te snage dolaze kao savršeni
nadomjestak za neuspjelu američku
obuku tzv. umjerene sirijske opozi-
cije, da ne kažemo smiješni pokušaj
tijekom kojega je uvježbanim vojni-
cima već prvog dana na bojištu bilo
se protiv ISIL-a, ali u dobrim je od-
nosima s Turskom. Začarano kolo iz
kojeg je teško pobjeći, kao krug ko-
jeg nacrtaš oko Jezida, a on iz njega,
zbog svojih vjerovanja ne može po-
bjeći sve dok netko ne izbriše jedan
njegov dio. Taj koji bi mogao izbrisati
začarani krug počinje dobivati obrise
čovjeka iz Moskve.
Vladimir Putin je slanjem vojne
pomoći Sirijskoj arapskoj vojsci iza-
zvao pomutnju u odnosima, a ruše-
nje ruskog aviona krajem novembra
od strane turske vojske još jednom
samo snage ISIL-a već upravo i ostale
militante, suprotstavljene službenom
režimu, a pod utjecajem Turske. Taj
sukob mogli bismo nazvati ostacima
politike carskog doba kada su obje
strane vukle debele konce preko Bli-
skog Istoka.
Kurdske podjele. “Sloboda dolazi
pametnom politikom, a ne bacanjem
kamenja”, u razgovoru ispod starog
oraha, za drvenim stolom uz vrući
čaj govori Ahmed Demir (37), kine-
ziolog koji cijeli život živi u Diyarba-
kiru. Iako Kurd po narodnosti, on ne
podržava militantne akcije Kurdske
radničke partije (PKK).
“Govorim o slobodi gdje svatko
može izraziti svoj identitet, etnič-
ku pripadnost i jezik. Mogu reći da
te stvari trenutno imamo i slobodni

Situacija se na terenu konstantno mijenja

pa tako imamo kurdske snage na sjeveru Sirije
(YPG) koje u oktobru stupaju u koaliciju s lokalnim
militantima asirskog, arapskog i turkmenskog
identiteta čineći tako Demokratske snage Sirije koje
korijen osnutka vuku u obrani grada Kobanea, a
fokusiraju se na borbu protiv ISIL-a

oteto oružje ili su se predali islamisti- potvrđuje zagriženu politiku pred-

ma. Američka vanjska politika opet,
po tko zna koji put u modernoj povi-
jesti, pokazuje svoj stihijski karakter:
“što bude bit će”.
Kurdski borci na sjeveru Sirije
imaju uživaju veliku pomoć SAD-a,
a s druge strane povezani su upravo s
kurdskim borcima PKK-a, njegujući
i istu komunističku ideologiju, protiv
kojih se svesrdno bori turska vojska.
Pešmerge, kurdska vojska na sjeveru
Iraka, također saveznik SAD-a, bori
sjednika Erdogana, nesuđenog sulta-
na Bliskog Istoka.
Zašto je i s kojim ciljem avion
srušen, nikome nije sasvim jasno, ali
poslije rušenja se otkrivaju činjenice
koje govore o dvije stvari. Službena
turska unutarnja i vanjska politika
međusobno su isprepletene, a uspjeh
vladajuće stranke AKP ovisi o porazu
kurdske opozicije kod kuće i pobjede
bliskih im militanata na sjeveru Sirije. Hasan Paša Hani – nekadašnji karavansaraj,
današnja kavana u centru Diyarbakira
Saznalo se i da Rusija ne bombardira

62 prizma januar/siječanj 2016.


smo uživati u njima. Nije oduvijek
bilo tako, ali promijenilo se. Rat će
nam samo nanijeti štetu i baciti nas
natrag dvadeset godina”, kaže.
Kurdski ustanak koji je započeo
1984. u trideset je godina odnio više
od četrdeset tisuća života. Iako su
prvotni zahtjevi uključivali nezavis­
nost Kurdistana, to se s godinama
promijenilo. Vođa pobune, Abdullah
Očalan, uhićen je 1999. i od tad do
danas je u zatvoru, a upravo je on
pregovarao s tadašnjim premijerom,
a današnjim predsjednikom Erdoga-
nom o kurdskom pitanju. Odustao je
od zahtjeva za nezavisnost, pri čemu
je 2013. potpisan mirovni sporazum
koji je uključio povlačenje militantne
PKK u Irak, na područje kurdske sa-
mouprave u toj zemlji, ali i davanje
većih prava Kurdima u Turskoj. Tada
K u r d s ko p i ta n j e
je djelovalo kao da će stvari krenuti
nabolje, ali ujedno je povećalo popu-
larnost Erdoganovoj konzervativnoj
stranci AKP kao najzaslužnijoj za
spomenuti proces.
Stanovnici Diyarbakira su odah-
nuli jer nitko se nije htio vratiti na
devedesete. “Turska vojska upala
nam je u selo i spalila našu kuću,
naše ovce i koze. Ostali smo bez ičega
i morali smo doseliti u grad”, govori
u svojoj trgovini Benjamin Ceylan
(35) s početka naše priče.
Diyarbakir je od 400.000 stanovni­
ka 1990. narastao na milijun i pol do
1997. To samo govori o razini uništa-
vanja sela od turske vojske. Više mi-
lijuna ljudi je raseljeno, a većina njih
smjestila se upravo u Diyarbakiru.
Na pitanje ima li ikojeg pripad-
nika obitelji među redovima PKK-a,
Benjamin se samo smiješi ne dajući
konkretni odgovor. Kaže kako je bor-
ba ponekad potrebna, ali bi radije da
se ne događa. Iako ga možemo sma-
trati podupirateljem PKK-a odlučno
tvrdi da je budućnost turskih Kurda
moguća jedino u Turskoj.
Kurdska populacija definitiv-
no je podijeljena kada je u pitanju
PKK. Jedni podupiru nastojanja da
se podrži oružana borba, a drugi to
smatraju pretjeranim. Ahmed Demir
(37) kaže kako PKK izaziva veliki za-
zor kod religioznih članova zajednice
jer su oni “komunistička stranka koja
ne priznaje religiju”. Upravo zbog
toga postoje i druge, religijski nastro-
jene kurdske partije. No, zanimljivo
je što podržavatelji jednih i drugih
budućnost Turskog Kurdistana vide
unutar granica Turske, a ne uklo-
pljenog u ideju Velikog Kurdistana
koji bi uključio dijelove Irana, Iraka
i Sirije.
“Jedino što bismo mogli dobiti
jest veća samouprava i lokalna auto­
nomija. Pogrešno je misliti da svi
Kurdi podupiru PKK, to je romanti-
čarska slika nastala u prošlosti. PKK
militanti skrojili su odijelo i sad žele
ljude odjenuti, ali taj kroj ne odgova-
ra svima”, kaže Ahmed.
Izborni prag protiv Erdogana. U
veljači 2015. godine predsjednik Er-
dogan obratio se glasačima da će na
predstojećim izborima, održanim 7.
6., njegovoj stranci biti potrebno 400
zastupničkih mjesta, u parlamentu
od 550, kako bi dvotrećinskom ve-
ćinom bili u mogućnosti izglasati
proširene predsjedničke ovlasti. To
u prijevodu znači da će Turska pri-
jeći na predsjednički sustav jer, kako
kaže Erdogan, “ako želite da se mi-
rovni proces s kurdskom stranom
nastavi, potrebno je učvrstiti vlast”.
Erdoganova formulacija otvorila
je mnoga pitanja u glavama liberalnih
januar/siječanj 2016. prizma 63
 K u r d s ko p i ta n j e

Ali Šišmek – predsjednik HDP-a

i kurdskih političara, ali i glasača. provincije Diyarbakir
Mnogi su to shvatili kao nametanje
samovolje i apsolutne vlasti jednog
čovjeka umjesto kao konačno rješa-
vanje kurdskog pitanja.
Kurdi su u većini shvatili Er-
doganovu zaokupljenost kurdskim
problemom kao dijelom osobne am-
bicije umjesto stvarnom voljom za
političkim rješenjem situacije. Pred-
sjednik HDP-a, najveće kurdske po-

“Ljudi su se pobunili, ušli u borbu za slobodu

i na kraju izborili svoja prava. Nismo se samo
jedno jutro probudili i sve je bilo riješeno”,
objašnjava u svojem uredu predsjednik
Narodne demokratske stranke (HDP), Klasični prizor na ulicama Diyarbakira

pokrajinskog ogranka Diyarbakir, Ali Šimšek

litičke stranke, Demitraš, naglasio je
kako mirovni proces mora biti oslo-
bođen bilo kakvog politikanstva.
Skepticizam je svakako uključi-
vao pitanje hoće li Erdogan, jednom
kad dobije neograničenu moć, biti
voljan riješiti kurdski problem? Situ-
acija je eskalirala krajem 2014. kada
su se kurdskim dijelovima Turske
proširili prosvjedi protiv vlade, koja
je odbila pomoći ugroženom gradu
Kobaneu.
Kurdska militantna organizacija
PKK i najveća kurdska stranka HDP
mogli su si postaviti pitanje, što će
nastupiti eventualnim ostvarivanjem
Erdoganovih želja.
Stranka AKP trebala je, dakle,
osvojiti 400 mandata kako bi mo-
gla izglasati proširene predsjedničke
ovlasti. No, na izborima 7. 6. dogo-
dilo se nešto u potpunosti nenadano.
Prokurdska HDP po prvi je put u
povijesti prešla prag od deset posto i
osvojila trinaest posto glasova, odno-
sno 80 mandata. Treba naglasiti kako
prema turskom izbornom sustavu u
parlament ulaze samo stranke koje
osvoje više od deset posto sveuku-
pnih glasova. Prema tome, kurdske
stranke nikad nisu ušle u parlament.
Sve dosad. Nevjerojatni uzlet HDP-a
mora da je pomrsio Erdoganove ra-
čune u mnogočemu, a dodatno i s
činjenicom što su za HDP, koja je
obično osvajala sedam do osam po-
sto glasova, podršku dali i liberalno
lijevi turski glasači.
Rat protiv terorizma. U munje-
vitom vrtlogu događaja Turska se
uključila u rat protiv terorizma. Dru-
ga po brojnosti vojska u NATO save-
zu objavila je rat ISIL-u, ali i drugim
terorističkim organizacijama. Ono
što je simptomatično jeste da je ve-
ćina dosadašnjih napada usmjerena
prema planini Kandil u Iraku, sje-
dištu PKK, ali i na jugoistok Turske
gdje u unakrsnoj vatri pogibaju civili.
Službena tvrdnja za napuštanje
procesa pomirenja jeste da kurdski
militanti nikad nisu položili oružje te
da destabiliziraju zemlju.
Ono što je jasno među popula­
cijom Turskog Kurdistana jeste da im
je rata dosta. Iako su nekad simpati-
zirali s borbom PKK-a protiv turskog
državnog terora, od tada su se stvari
bitno promijenile.
“U školama je kurdski jezik iz-
borni i učiti ga može svatko, nema-
mo više nikakvih problema s izjaš-
njavanjem, a organi vlasti i policija
nisu što su nekad bili. Dok sam kao
petnaestogodišnjak prolazio ulicom,
samo bi me zaustavili, uhvatili i nalu-
pali kao majmuna, bez ikakvog pra-
vog razloga. Danas toga više nema”,
objašnjava tridesetsedmogodišnji
Ahmed Demir u parku, srčući vru-
ći čaj tijekom isto tako vrućeg kur-
distanskog popodneva.
Svakako da je napor stvoren poli-
tikom pomirenja ostvario rezultate i
da je mnogo manje kurdske popula-
cije spremno za borbu. Nekad su se

64 prizma januar/siječanj 2016.


prosvjedi događali na svakodnevnoj
bazi, danas je to puno rjeđe.
Borba koja je donijela rezultate.
“Ljudi su se pobunili, ušli u borbu za
slobodu i na kraju izborili svoja pra-
va. Nismo se samo jedno jutro pro-
budili i sve je bilo riješeno”, objašnja-
va u svojem uredu predsjednik Na-
rodne demokratske stranke (HDP),
pokrajinskog ogranka Diyarbakir,
Ali Šimšek.
Stranka koja je poznata po svo-
jim socijalističkim stavovima prije
izbora doživjela je pregršt napada od
suprotne strane, s optužbama da su
antiislamska stranka koja nema veze
s religijom. Uslijed toga dogodili su
se brojni napadi na njihova sjedišta.
Jedna malo žeš­ća predizborna kam-
panja, rekli bismo.
“Neobično je što su napadi na
Kurde i ponovni sukob s PKK-om
za­počeli upravo poslije najave da je
izvjesno ponavljanje izbora zbog ne-
mogućnosti formiranja vlade. Rat­
nom retorikom želi nas spustiti ispod
K u r d s ko p i ta n j e
deset posto, kako ne bismo ušli u par-
lament”, kaže Ali Šišmek koji je, ustva-
ri, supredsjednik ogranka, jer svaki
ogranak HDP-a ima dva predsjedni-
ka, jednog muškarca i jednu ženu.
Da sudske istrage iz političkih
raz­loga nisu rijetkost potvrđuje nam
u svo­jem uredu predsjednik HDP-a
Diya­rbakira Ali Šišmek kad kaže da su
ga “2009. optužili da pomaže teroriste”.
“Sve što sam napravio jeste da
sam htio pomoći ljudima koji su doš-
li pitati gdje su im djeca. Poslije ulič-
nih prosvjeda policija uhiti mladiće
i zadrži ih u pritvoru. Meni dolaze
njihovi roditelji, a ja pokušavam sa-
znati o čemu se radi i gdje su završili.
Zbog toga sam pod istragom koja još
uvijek traje”, kaže.
Iako većina religioznih Kurda ne
podupire HDP, to je svejedno naj-
veća kurdska stranka i jedina par-
lamentarna. Njihova povezanost s
militantima iz PKK-a vrlo je često
nejasna, što Ali Šišmek objašnjava
vrlo jednostavnom analogijom kako
“HDP i PKK dijele iste simpatizere”.
“Netko tko je na izborima glasao
za HDP najvjerojatnije gaji simpatije
prema PKK-u. No i mi smo, i to ope-
tovano zadnjih mjesec dana, pozivali
PKK da polože oružje jer sukob nije
rješenje. To moramo dogovoriti poli-
tički i nikako drugačije.”
Ponovljeni izbori u Turskoj odr-
žani su 1. novembra, neposredno
poslije krvavog bombaškog napada
u Ankari u kojemu je poginulo 102
ljudi. Prosvjed je bio usmjeren protiv
obnovljenog sukoba s PKK-om. Služ-
beno je osumnjičena Islamska drža-
va, ali zasad istraga još uvijek traje.
Ukoliko je Erdogan računao na veći
broj glasova zbog njegove “beskom-
promisne borbe protiv terorizma”,
cilj je svakako ostvario jer umjesto
prijašnjih 41% mjesta u parlamentu
njegova stranka (AKP) osvojila ih
je 49% (317 od 550 mjesta) dok je
prokurdska HDP spuštena s 13% na
10%. Erdoganova želja da parlament
izglasa veće predsjedničke ovlasti i
time Tursku pretvori u predsjednički
sustav sve je bliže ostvarenju. p
januar/siječanj 2016. prizma 65
 Lo n d o n c a ll i n g
Nova evropska multikultu
P
očetkom decembra jedna reakcija na
teroristički napad u Londonu posta-
la je najpopularniji sadržaj na bri-
tanskim društvenim mrežama. “You ain’t
no Muslim, bruv.” (Nikakav si musliman,
burazeru) komentar je slučajnog putnika
upućen teroristi koji je prethodno nožem
napao nekoliko putnika. “To je za Siriju”,
tvrdio je muslimanski terorista. Reakcije
piše
Dr. Neven Anđelić
koje su uslijedile potvrdile su želju mnogih
London žitelja Londona za nastavak multikulturnog
života u jednom od svjetskih megalopolisa.
Pitanje je, međutim, da li je moguć multi-
kulturalizam u Britaniji, i Evropi uopšte?
Sarajlija s Angela Merkel je još prije pet godina
londonskom ustvrdila da je “multikulturalnost potpuno
propala u Njemačkoj”. Tada je pobrala kri-
adresom, profesor tike najvećih zagovornika ovog pluralnog
na prestižnom koncepta i izazvala ushićenje kod naciona-
Regent’s lista i zagovornika jedne i jedine dominan-
tne kulture. Pet godina kasnije, ova je žena
University London vodeći zagovornik prihvata očajnih ljudi iz
i član Komiteta Sirije i izgledno je promijenila svoj odnos,
ali društvo je, čini se, također promijenilo
Vijeća Evrope za
svoja viđenja, pa znatan broj ljudi, a to i an-
pitanja nacionalnih kete pokazuju, radije bi za kancelarku imalo
manjina, te Angelu iz 2010. godine nego ovu današnju.
Britanski premijer, Gordon Brown,
nekadašnji 2007. godine je pozvao “sljedbenike (britan-
urednik kultnog ske) unije da se glasno usprotive i odbiju bilo
Omladinskog kakav pomak prema balkanizaciji Britanije”.
“Pogreške multikulturalizma”, Brown je vi-
radija Sarajevo, dio “ne u priznavanju raznolikosti već u pre-
analizira nove tjerano naglašenim posebnostima po cijenu
jedinstva.” Multikulturalizam je, shodno
trendove u Evropi
Brownu, postao “izgovor za opravdavanje
gdje se religija i posebnosti” koje ne vode dobrobiti društva.
sekularizam sve Njegov prethodnik, Tony Blair, još je
godinu ranije formalno proglasio mrtvim
češ­će sudaraju i “britanski eksperiment s multikulturaliz-
sukobljavaju... mom” uz poruku imigrantima da je “nji-
66 prizma januar/siječanj 2016.
hova dužnost da se integrišu sa glavninom
društva”. Ova izjava došla je tek godinu
dana nakon terorističkih napada u Lon-
donu, jula 2005. godine, i vjerovatno je
ispravnije posmatrati je u tom kontekstu
nego u okružju kraja devedesetih kada je
upravo Tony Blair bio vodeći zagovornik
multikulturalnosti u Britaniji, na Balkanu
i Evropi uopšte. “11. septembar” nepovrat-
no je promijenio svijet, te tako i poglede na
život evropskih društava, ali i na religiju u
sekularnim državama.
“Komisija za religiju i vjeru u britan-
skom javnom životu” upravo je pripremila
prijedlog radikalnih promjena u nastavnim
programima za izučavanje religije u škola-
ma da bi se stvarnije oslikala raznolikost
društva i države s narastajućim sekular-
nim odlikama. Ovu komisiju posebno je
zabrinula segregacija učenika tokom traja-
nja ove nastave. Jedan broj državnih škola
u Britaniji ima dodatni vjerski segment u
obrazovanju, što učenike koji ne pripada-
ju većinskoj denominaciji u školi otuđuje
i diskriminira, smatraju u Komisiji. Oni
također tvrde da bi se dominantna uloga
Anglikanske crkve u ceremoniji krunisa-
nja monarha trebala reducirati. Članovi
Komisije pripadaju glavnim religijama u
Britaniji, a uključuju i bivšeg nadbiskupa
od Canterburyja, dakle vodeću ličnost An-
glikanske crkve. Nekada obavezna molitva
trebalo bi da bude zamijenjena “vremenom
za sagledavanje” u kojem bi učenici svih
vjera ili bez ikakve konfesije ravnopravno
sudjelovali. Pitanje je da li će nakon škola
naredni potez biti reforma britanskog par-
lamenta, gdje u Domu lordova sjede neiza-
brani biskupi po službenoj dužnosti, a sjed-
nice počinju molitvom koja se, doduše, ne
prenosi u medijima.

ulturalnost
»Multikulturalni čovjek
izgrađivat će svjet«
U Italiji ovih dana jedna je škola privu-
kla pažnju javnosti zbog odluke direktora
da otkaže božićnu predstavu i pomjeri je u
januarski termin, kada bi se održala pred-
stava bez vjerskih obilježja. Nastavnici u
školi su podržali ovu odluku uviđajući da je
petina djece u školi nekrš­ćanskih korijena,
uglavnom muslimanskog porijekla. Burne
su reakcije zabilježene u društvu, uključu-
jući i talijanskog premijera koji se usproti-
vio takvoj odluci. Matteo Renzi smatra da
“debata i dijalog ne znače gušenje identiteta
u formi političke korektnosti bez ukusa”.
Italijanska država potpisala je konkor-
dat s Vatikanom još 1984. godine kojim se
ukida državna religija, što je katoličanstvo
bilo još od vremena fašizma. Međutim, neka
obilježja su postala dio tradicije u međuvre-
menu. Tako je raspelo na zidovima učionica
izazvalo nekoliko sudskih procesa od kojih
je jedan stigao i do Evropskog suda za ljud-
ska prava u Strasbourgu. Prije desetak godi-
Lo n d o n c a ll i n g
na, jedna Finkinja je podnijela tužbu protiv “Komisija za
Italije jer nije željela da se njena djeca obra-
zuju ispod ovog vjerskog simbola. Evrop- religiju i vjeru
ski sud za ljudska prava prvo je presudio u u britanskom
njenu korist, da bi, kasnije, prihvatio žalbu
italijanske države i dozvolio nastavak ove javnom životu”
prakse. Jedan drugi slučaj je prije dvije go- upravo je
dine ponovno uzburkao javnost istim povo-
dom. Ovaj put italijanski sud naložio je školi pripremila
uklanjanje krš­ćanskih simbola. prijedlog
U britanskoj osnovnoj školi božićna pro-
slava je također otkazana, ali je razlog pro- radikalnih
nađen u lošim rezultatima učenika, što opet
promjena u
nije umanjilo nezadovoljstvo nekih roditelja.
Očita je dilema evropskih društava kako se nastavnim
postaviti prema sve raznolikijim društvima i
programima
sve većim bezbjednosnim izazovima koji su
učestalo povezani s religijom. za izučavanje
religije u
K
arl Marx je rekao da je “religija opijum
za mase”, jasno uvidjevši njenu snagu i školama da bi se
potencijal u produkciji političkog po-
pulizma. Postoji i finansijska strana religije
stvarnije oslikala
oko koje se ovih dana spore na Islandu. Više raznolikost
od tri hiljade stanovnika je tokom predbo-
žićnog perioda prihvatilo “pradjedovsku
društva i države
vjeru”, postavši zuistima. Razlozi se mogu s narastajućim
naći u obećanju ove prije dvije godine uskr-
sle religije da će refundirati sav novac od sekularnim
takse koji država usmjeri ka ovoj religioznoj odlikama.
zajednici. Naime, Islanđanima se automat-
ski oduzima izdvajanje za vjersku zajednicu Ovu komisiju
kroz poreze. Istraživanja pokazuju da oko posebno je
55 posto građana ne želi to i uskrsnuće stare
religije je simbolična poruka vlastima da se zabrinula
sistem mora mijenjati. Današnja evropska segregacija
društva mijenjaju se velikom brzinom, pa
čak i geografski izdvojene zajednice, poput učenika tokom
Islanda, shvataju neminovnost promjena i trajanja ove
odbacivanje nekih tradicionalnih vrijedno-
sti koje su postojale kao bitan dio društve- nastave
nog identiteta. Multikulturalnost može biti
ugrožena, moguće da ona više i ne postoji
u onom obliku u kojem je bila krajem 20.
stoljeća, ali sekularnost je, čini se, vrijednost
bez koje većina evropskih društava neće
moći opstati. U međuvremenu čujem da u
Sarajevu opet namjeravaju protjerati Djeda
Mraza iz obdaništa… p
januar/siječanj 2016. prizma 67
 TIME OSOBA GODINE
TIME OSOBA GODINE

Kancelarka
slobodnog
Svijeta
Magazin “Time” proglasio je njemačku kancelarku Angelu Merkel za “Ličnost 2015.
godine”. Prenosimo najznačajnije dijelove teksta objavljenog u ovom uglednom
magazinu koji opisuje “putovanje kćerke luteranskog pastora do liderke Evrope”

pišu
Karl Vick i Simon Shuster

B
ajke su tamo gdje ih nađete, ali
čini se da neke od njih počinju
u mračnim njemačkim šuma-
ma gdje je Angela Merkel provela
svoje djetinjstvo. Odraslima je Wald-
hof bio dom za luteransko sjemenište
koje je vodio Angelin otac, izolovana
skupina kuća – “lovište” – koja je bila
domaćin studentima i ostalim krat-
kotrajnim posjetiocima, dok je tako-
đer funkcionisala kao dom i radno
mjesto za mentalno zaostale odrasle
ljude. Ali za Angelu, koja je imala tri
godine kada je njena porodica stigla
na to mjesto, to je bio svijet za sebe.
I takav će i ostati sve dok nije krenu-
la u školu u obližnji grad Templin.
Tamo je počela shvatati, kao i 17 mi-
liona ostalih stanovnika Istočne Nje-
mačke, da zapravo živi unutar zidina
tvrđave. Budući da je bila fizički ne-
spretna, izbjegavala je sportove, ali je
kampovala s prijateljima.
Sjećanja na “Zid”. “Znate da sam
odrasla u DDR-u”, rekla je Merkel na
konferenciji o sigurnosti u Minhenu
u februaru, gdje je bila obasuta za-
htjevima da se na upad ruskog pred-
sjednika Vladimira Putina u Ukra-
jinu odgovori vojnom silom, radije
nego ekonomskim pritiskom koji je
predvodila Merkel.
“Kao sedmogodišnje dijete vidje-
la sam kako je Zid podignut. Niko –
iako je to bilo čisto kršenje međuna-
rodnog zakona – nije vjerovao u to
vrijeme da se treba vojno interveni-
sati da bi se zaštitili građani DDR-a i
cijeli Istočni blok od posljedica toga
da žive s nedostatkom slobode mno-
go, mnogo godina. I zapravo nemam
ništa protiv toga. Zato što razumijem
ovo, zato što je bila realistična procje-
na da ovo neće dovesti do uspjeha.”

68 prizma januar/siječanj 2016.

 TIME OSOBA GODINE

Za karijeru je mudro izabrala sta-
zu u oblasti koju su komunisti obo-
žavali umjesto Boga: nauku. Studi-
rala je fiziku na Univerzitetu u Leip­
zigu i udala se za naučnika Ulricha
Merkela. Okončala je taj brak nakon
pet godina, ali je zadržala njegovo
prezime, čak i nakon što se udala za
sadašnjeg muža, Joachima Sauera,
kvantnog hemičara, nakon što su
proveli godine živeći zajedno. Povrh
toga, zadržala je discipline naučnog
istraživanja naučene na putu do dok-
torske diplome iz kvantne hemije
– intelektualnu marljivost i potragu
za najpouzdanijim podacima. Na
dan kada je Berlinski zid srušen, 9.
novembra 1989. godine, Merkel se
upravo spremala da s prijateljicom
ide na redovnu saunu četvrtkom.
Tada je imala 35 godina.
Deset godina na čelu Njemačke.
Početak desete godine Angele Mer-
nog člana, Grčke. Druga je bila kao le elemente suverenosti u zamjenu za
udar groma. Krajem ljeta Merkelina pristup zajedničkom tržištu i krunski
vlada je širom otvorila vrata Nje- identitet Evropljana kao građana koji
mačke mnoštvu izbjeglica i migra- se mogu kretati kroz 26 zemalja, a da
nata; ukupno jedan milion tražilaca ne pokazuju pasoš i u 19 gdje ne mo-
azila očekuje se u zemlji zaključno s raju zamijeniti novac. Godine 2012.
krajem decembra 2015. Evropskoj uniji je dodijeljena Nobe-
“U mnogim oblastima rat i teror lova nagrada za mir. Zlatnu medalju
prevladavaju. Države se raspada- preuzela su tri zvaničnika od kojih
ju. Mnogo godina čitamo o ovome. niko zapravo nije vodio Uniju. Do
Čuli smo o tome. Vidjeli smo to na tada je ta odgovornost manje-više
televiziji. Ali još nismo dovoljno pala na Angelu Merkel. Ona je kan-
razum­jeli da ono što se dešava u celarka Njemačke, a Njemačka je bila
Aleppou i Mosulu može utjecati na najnaseljenija i najprosperitetnija
Nakon što je CDU pobijedila na ujedinjenim izborima,
Kohl je postavio Merkel u svoj kabinet na poziciju
ministrice za žene i omladinu. Bila je “Kohlova
djevojka”, predstavljena delegacijama kao
novitet, egzotično stvorenje s Istoka

kel na mjestu kancelarke ujedinjene
Njemačke i de facto lidera Evropske
unije, najprosperitetnijeg zajednič-
kog poduhvata na planeti, obilježen
je 2015. godine. Do kraja godine,
ona je upravljala poduhvatom kroz
ne samo jednu nego dvije stvarne
krize, od kojih je svaka mogla zna-
čiti kraj unije koja održava mir na
kontinentu već sedam decenija.
Prva joj je bila nametnuta silom –
spora kriza oko eura, valute koju
dije­li 19 nacija, od kojih su sve bile u
opasnosti zbog nemara jednog jedi-
Essen ili Stuttgart. Moramo se suo-
čiti s tim sada” – izjavila je kancelar-
ka Merkel.
U posljednjih sedamdeset godi-
na, krajnji napori su uloženi da bi se
izbrisale nacionalne granice u Evropi
ili da bi se barem učinile bezopasnim.
Ovaj trud je poznat kao stvaranje
Evropske unije koja uključuje 28 ze-
malja i koja je, mora se reći, pouzda-
no dosadna. Do trenutka kada je na-
zvana Evropskom unijom 1991. go-
dine, nadnacionalnoj organizaciji je
isprana sva boja. Zemlje su joj preda-
članica u Uniji koja je postala uno-
sno društvo. Njemački proizvođači
su izgradili izvoznu ekonomiju koja
ostaje najzdravija u Evropi i četvrta
najveća na svijetu. Izgledalo je da je
ona savršena osoba koja će upravljati
krizom eura koja je započela 2010. i
trajala do 2015. godine. Problem je
bila Grčka. Atina je doživjela bankrot
i sa sobom je nosila dugove za koje se
nikada nije mogla nadati da će ih ot-
platiti. Merkel je stala pored blagajne
s lekcijama iz Istočne Njemačke. Bilo
je, ili da se Grci suoče s isključenjem

januar/siječanj 2016. prizma 69

 TIME OSOBA GODINE

iz eurozone, ili da progutaju reforme
koje su praznile mirovinske i javne
službe. Grčka kriza je Angeli Merkel
potvrdila status evropske liderke.
TV razgovor s mladom Palestin-
kom. Tokom jedne diskusije koja se
emitirala putem televizije, radnog
naziva Živjeti dobro u Njemačkoj,
mlada djevojka po imenu Reem po-
digla je ruku i objasnila da su članovi
njene porodice palestinske izbjegli-
ce i da su suočeni s deportacijom u
Liban. “Sve dok ne budem znala da
mogu ostati ovdje, ne znam kakva
će biti moja budućnost”, rekla je če-
trnaestogodišnjakinja na tečnom
obećati da će neko pogledati fajl po-
rodice. Merkel je otišla drugim pu-
tem. “Ponekad je politika teška”, oba-
vijestila je djevojku. “Veoma ste fina
osoba, ali znate da postoje hiljade i
hiljade ljudi u palestinskim izbjeglič-
kim kampovima...”, Merkel je, trenu-
tak kasnije, prekinula s govorom, jer
je djevojka plakala. “O Bože”, promr-
mljala je krećući se kroz prostoriju,
“želim je utješiti”. Ali, djevojka je bila
neutješna.
Prvo političko iskustvo. Merkel
je imala 36 godina kada je preuze-
la dužnost ministrice u prvoj vladi
ujedinjene Savezne Republike Nje-
za štampu u uredu čovjeka koji je
izabran za premijera Istoka. Krš­
ćanski demokrati su bili partija de-
snog centra, katolici, kulturološki
konzervativni i nešto poput mo-
mačkog kluba. Merkel je izrazila
vlastitu želju da se upozna s Hel-
mutom Kohlom, tadašnjim kance-
larom Njemačke, kojega je smatrala
svojim političkim mentorom. Na-
kon što je CDU pobijedila na ujedi-
njenim izborima, Kohl je postavio
Merkel u svoj kabinet na poziciju
ministrice za žene i omladinu. Bila
je “Kohlova djevojka”, predstavljena
delegacijama kao novitet, egzotično
stvorenje s Istoka.

“Srce i duša Europe je tolerancija,” rekla je u jednom Pribaviti saradnju političara za

njihovo prikazivanje javnosti ije bio
govoru mnogo prije izbjegličke krize. “ Bili su problem. “Oni to obožavaju. Vole se
nam potrebni vijekovi da ovo shvatimo. fotografisati i snimati”, kaže Herlin-
de Koelbl, istaknuta njemačka foto-
Progonili smo i razarali jedni druge, opustošili grafkinja. “Merkel nije takva. Ona
nije uobražena. Biti uobražen, ako ste
svoju sopstvenu zemlju…”
upoznati s Wagnerom, to je Ahilova
peta za svakoga”, mišljenja je Koelbl.

njemačkom. “Želim učiti. Zaista je
bolno gledati kako drugi ljudi mogu
uživati u životu, a vi ne možete uži-
vati u njemu s njima.” Kancelarka je
pogledala zapanjena. “Razumijem”,
počela je “pa ipak moram...”. Postojao
je lak izlaz: skrenuti s molbe, možda
mačke. Otišla je u berlinsku kance-
lariju nove partije Istočne Njemačke
koja je sebe nazivala Demokratsko
buđenje i koja je namjeravala da se
kandiduje na prvim (i posljednjim)
izborima u podijeljenoj Njemačkoj.
Završila je kao zamjenik sekretara
Sukob sa Schröderom. Političari
i politički prvaci Njemačke bili su
prvi koji su napravili grešku potcje-
njujući Merkel. U jednom trenutku,
Gerhard Schröder, uobraženi paun
koji je predvodio socijaldemokra-
te i bio kancelar od 1998. do 2005.

70 prizma januar/siječanj 2016.

 TIME OSOBA GODINE

godine, javno ju je nazvao “vrijednom na svom licu. Dva mjeseca kasnije umjesto da pošalje naoružanje Ukraji-
prezira” dok je vodila ministarstvo za položila je zakletvu kao njemačka ni kojoj je Putin anektirao dio državne
okoliš, nakon što je CDU, 1994. go- kancelarka. Do tada se već riješila teritorije. Merkel, na instinktivnom
dine, ponovo pobijedila. “Staviću ga Kohla, svog mentora i zaštitnika, nivou, poznaje Putinovo zastrašivanje.
u ćošak, baš onako kako je on uradio i to javnim pozivom iz decembra Tokom posjete Rusiji 2007. godine,
sa mnom”, rekla je kada se sljedeći put 1999, kojim je zatražila njegovo koja je upriličena u Putinovoj reziden-
srela s Herlindom Koelble. izbacivanje iz partije nakon što je ciji na Crnom moru, ruski moćnik je
tokom zvaničnog fotografisanja otvo-
rio vrata i pustio ogromnog labrado-
Merkelova, čiji je strah od pasa poznat, gledala je psa ra po imenu Koni da uđe. Merkelova,
– uz vidljivu tjeskobu – dok je ovaj njuškao prostor oko čiji je strah od pasa poznat, gledala je
psa ‒ uz vidljivu tjeskobu ‒ dok je ovaj
nje. Kamere su zujale, a sa susjedne stolice, sa širokim njuškao prostor oko nje. Kamere su
osmijehom na licu sve je posmatrao Putin. Ali, Merkel zujale, a sa susjedne stolice, sa širokim
osmijehom na licu sve je posmatrao
nije dozvolila da je ovaj gest izbaci iz takta Putin. Ali, Merkel nije dozvolila da je
ovaj gest izbaci iz takta.

“Još uvijek mi treba vremena,
ali jednog dana, doći će vrijeme i
za to. I već se radujem.” Kada je ko-
načno stavila Schrödera u taj ćošak,
uradila je to tako da on toga nije
bio ni svjestan. Bila je izborna noć
2005. godine, i ni njegova partija,
baš kao ni Merkelina, nisu osvojile
većinu. To nije spriječilo Schrödera
da “muški objasni” izborne rezul-
tate tokom televizijskog programa
poznatog kao “elephant round”.
Schröder nije želio ušutjeti, prilič-
no galameći i napominjući kako
niko drugi, osim njega, neće moći
imenovati vladu. Merkel je taj istup
slušala s bezizražajnim izrazom
postao upleten u finansijski skan-
dal vezan za izbornu kampanju.
Nijemci je zovu Mama. Riječ na
njemačkom, Mutti, čak je i prijatnija
i sadrži smisao i pojam brige koji se
akumulirao tokom njenih 10 godina
vladavine. Merkel je jednom rekla da
je u školi više voljela da sjedi u sredi-
ni učionice, ako ne skroz pozadi, zato
što “je voljela da ima pregled”.
Putinova provokacija i bliskost s
Obamom. Na konferenciji o bezbjed-
nosti koja se svojevremeno održavala
u Minhenu, skoro svako pitanje je išlo
u smjeru toga zašto Merkel favorizira
ekonomske sankcije Putinovoj Rusiji,
Njen analitički, racionalni pristup
vlasti doveo ju je bliže predsjedniku
SAD-a, Baracku Obami, i to brže
nego što je to ijedno od njih očekiva-
lo. Što se nje tiče, alijansu Njemačke
sa SAD-om Merkel smatra stubom
inostrane politike.
“Demonstrirala je naročito hrabar
moral i praktično vođstvo u izbjeg­
ličkoj krizi, iskazavši dobrodošlicu
ranjivim migrantima uprkos poli-
tičkim troškovima” ‒ kaže Obamin
savjetnica za nacionalnu sigurnost
Susan Rice. “Predsjednik je cijeni kao
dobrog prija­telja i jednog od njegovih
najbližih međunarodnih partnera u
kojeg ima najviše povjerenja.”

januar/siječanj 2016. prizma 71

 TIME OSOBA GODINE
“Politika je talenat”, kaže Koelble.
Ali, drugačije je u Njemačkoj. “Ne vo-
limo tako mnogo glumce” – objašnja-
va Herlinde Koelble. Merkel je nekad
bila uzrujana u javnim nastupima,
nesigurna šta da radi s rukama. Ko-
načno im je našla položaj, s vrhovima
prstiju pritisnutim jednim uz druge,
kao Spock, i to je postao njen “potpis”:
“Merkelin romb” ili “Raute”. Njen go-
vor od 23. novembra u slavu Helmu-
ta Schmidta, bivšeg kancelara koji je
umro s 96 godina, isticao se po snazi,
a oni koji su je slušali vjerovali su da
ona više govori o sebi nego o umrlom.
“…Ako je Helmut Schmidt bio
ubijeđen u ispravnu stvar koju treba
učiniti, onda je to i uradio… Bio je
čvrst… Čak i uz svu njegovu volju da
djeluje, bio je ubijeđen da je odluka
zrela onda kada se o njoj dobro pro-
misli i kada se usvoji s razlogom…
Veličina njegove službe kancelara
bila je u mudrosti i čvrstoći njegove
vlasti.” “Najviše od svega”, rekla je
72 prizma januar/siječanj 2016.
Nijemci je zovu Mama. Riječ na njemačkom, Mutti, čak je
i prijatnija i sadrži smisao i pojam brige koji se akumulirao
tokom njenih 10 godina vladavine. Merkel je jednom rekla
da je u školi više voljela da sjedi u sredini učionice, ako ne
skroz pozadi, zato što “je voljela da ima pregled”
tada “bio je voljan da plati najveću ci- vrat. Stisnula se i otresla ga, zatim
jenu, zato što je uvijek uzimao u ob- se okrenula i stavila osmijeh na lice.
zir faktore rizika od neuspjeha u svo- Njen uži krug je poput čvora koji
je djelovanje – čak uključujući i rizik se sastoji od šest ili sedam ključnih
gubljenja svoje službe kancelara.” pomoćnika, od kojih je njih dvoje s
Kada je, u toku njenog prvog njom punih deset godina.
mandata tadašnji predsjednik Fran-
cuske, Nicolas Sarkozy, gestikulirao Kancelarka bez rezidencije. Nje-
mnoštvu u Toulouseu i dao primjed- mačka je relativno nova demokratija.
bu Merkelovoj koliko su ljudi sretni Ona nema zvaničnu rezidenciju, a i
što ih vide, rekla mu je suho: “Nico- da je ima, Merkel bi nastavila živjeti
las, mislim da sam u poređenju s to- u apartmanu u centralnom Berlinu
bom lampa koja čuva energiju”. Ge- kojeg dijeli sa svojim suprugom. “Ne
orge F. Bush joj se slavno prišunjao znam da li ima 100 kvadratnih meta-
iza leđa (Samit G-8) i počeo joj trljati ra ili 120 kvadrata. Ona živi skromno”

– govore za TIME njeni bliski su-
radnici. Najmoćnija žena na svijetu
sama obavlja kupovinu namirnica i
vuče mali kontingent obezbjeđenja.
Dok je Reem, palestinska djevoj-
ka s početka priče, briznula u plač,
njemačka izbjeglička kriza je već bila
na putu, iako je još niko nije nazivao
krizom. Oko 200.000 ljudi apliciralo
je za azil od januara 2015, što je u tom
trenutku bilo dva puta više zahtjeva
nego prethodne godine. Ipak, nijedna
od mnogih promjena u njemačkom
društvu nikoga nije pripremila za ono
što je kasnije postalo poznato kao “ma-
đarski vikend”. Kada je priča stigla do
Mađarske, nitkov se pojavio u liku Vik-
tora Orbana, premijera desničara, koji
je odbio da dozvoli izbjeglicama da se
ukrcaju u vozove prema Austriji, po-
sljednjem stajalištu prije Njemačke....
Merkel je dobro poznavala stani-
cu Keleti u Budimpešti. Mađarska je
bila jedno od mjesta gdje joj je bilo
dozvoljeno da putuje kao građanka
TIME OSOBA GODINE
DDR-a. Nazvao ju je austrijski kan-
celar. Konačno je postignut dogovor
da se izbjeglice uvedu kroz Beč gdje
su se ukrcale u vozove za Njemačku.
Kada su zateturali u glavnu stanicu u
Minhenu, stotine Nijemaca su ih po-
zdravile usklicima, cvijećem i pelena-
ma. Prizor je bio uzvišen, skoro pre-
više dobar da bi bio istinit. “Zemlja je
prosto bila ponesena ovim”, prisjeća se
Stefan Kornelius, biograf Angele Mer-
kel. “Ova kriza zaista pokazuje novu
Merkel”, kaže njen biograf. “Nikada
niste vidjeli nježnu stranu Merkel do
sada.” Njena mudra poruka na tele-
viziji, “ne možemo vas sve primiti”,
bila je odmjerena i dobro izvagana u
trenutku kada je molila Nijemce da
prostru otirač dobrodošlice.
“Mnogi su doslovno pobjegli od
smrti. Podrazumijeva se da ćemo im
pomoći i primiti ljude koji traže uto-
čište kod nas.”
Paradoks je u tome što je otvara-
njem vrata za Sirijce, Merkel bacila
u sumnju višedecenijski projekat
Evrope. Najneposrednija opasnost
je ukidanje slobodnog kretanja iz-
među zemalja Schengena. “Mislim
da je rekla jednu rečenicu viška: Svi
su dobrodošli” ‒ kaže Sylvia Kostner,
glasnogovornica za berlinski ured
LaGeSo-a, savezne agencije za soci-
jalne usluge.
Merkel još uvijek ne govori o
svom četvrtom kancelarskom man-
datu. Njena popularnost žestoko
opada – ankete su pokazale tjeskobu
u vezi s muslimanskim imigrantima
čak i prije događaja koji su se desili
tokom ljeta. “Srce i duša Evrope je to-
lerancija”, rekla je u jednom govoru
mnogo prije izbjegličke krize. “Bili su
nam potrebni vijekovi da ovo shva-
timo. Progonili smo i razarali jedni
druge, opustošili svoju sopstvenu ze-
mlju…” p
Tekst preuzet s time.com
prijevod: Aleksandra Jokić
januar/siječanj 2016. prizma 73
 Zapisi s verande

Turizam i renesansa

A
h, kako vi ovdje imate divne plani- ni na petnaest dana. Jok, oni su ovdje došli
ne”, kaže Šveđanka Ingrid. da ostanu. Takav neki čudan vid turizma
“Ne znam,” rekoh, “da valjaju propagira naša politička elita: “Arapi, dođi-
brda ne bi Bosnu zapala.” te da ostanete!” U tu svrhu, u Sarajevu su
“Ne bih se složila sa tobom,” uključi sad već prepoznatljivi čitavi kvartovi u ko-
se njena zemljakinja Brigita. “Zemlja koja jima nema alkohola ni u tragovima. (Izuzev
ima ovakve planine može biti svjetska de- kad moje veselo društvance ponekad prođe
stinacija broj 1 kada su zimski sportovi u u ranim jutarnjima satima na našem teš-
pitanju. Zašto, pobogu, u Bosni nema više kom putu kući, pa u venama tajno prone-
turista skijaša?” semo koji promil alkohola viška.)
Zašto stvarno, zapitah se! Ako jedna A šta se dešava sa okolnim sarajevskim
piše
Feđa Isović Austrija može ostvariti 19 milijardi eura skijalištima?
od turizma, pa možemo li mi bar pola od Za razliku od Jahorine, gdje je turistič-
toga? Evo, neka bude trećina, trećina pa da ka skijaška sezona uspješno počela sredi-
Jedan od pošteni Bošnjak baci svoju kapu francuzicu nom decembra, na Bjelašnici vertikalni
nebu pod oblake. transport, iz već znanih “opravdanih vre-
najznačajnijih
A nije da ne postoji tradicija turizma kod menskih razloga” standardno ne radi. Bo-
scenarista na nas, i nije da ne postoje turistički radnici gami, kao da se Bjelašnica nalazi u okolici
Balkanu, pisac koji znaju svoj posao. Jedan od prvih turi-
megapopularne stičkih projekata organizovan je već u ranim
TV serije “Lud, devedesetim. Te prve turiste koji su došli da
nas obiđu, narod je spontano prozvao mu-
zbunjen, normalan”, džahedini. Oni su ostavili divan i neizbrisiv
dugometražnih trag u svakom kutu nezavisne nam države,
igranih filmova gdje god da je njihova turistička čizma kro-
“Dobro uštimani čila. Šarmantni, kakvi već jesu, donjeli su ti
furešti sa sobom i jedan krasan svjetonazor
mrtvaci” i “Halimin
od koga se ledi krv u žilama i Bošnjacima, a
put”, dobitnik kamoli ostalim znancima. Ovamo su dola-
brojnih nagrada zili uglavnom preko turističkih aranžmana
za dokumentarne agencije “El Mudžahid Turs”.
Nakon rata, ono što je započeto tih
filmove i radio drame,
ratnih godina, nastaviše ostvarivati svo-
šalje nam nove je ciljeve mirnim turističkim sredstvima.
“Zapise s verande”, Tako danas sarajevsko naselje Poljine neki
te čitaocima opravdano prozvaše “Mali Teheran”. Tu su
“Prizme” prenosi nekad živjeli uglavnom Srbi, nakon rata
ih zamijeniše Bošnjaci, a evo sada taj lo-
intimne razgovore kalitet polako preuzimaju združene turi-
sa svojim švedskim stičko-arapske snage. To su međutim neki
prijateljicama... čudni turisti. Nisu ovdje došli na sedam, pa

74 prizma januar/siječanj 2016.


Dubrovnika, a Jahorina na nekom od vrho-
va austrijskih Alpa…
Ali zato Bjelašnica ima jednu veliku
prednost u odnosu na druga skijališta. Već
nekoliko godina je na raznim sajtovima
proglašavana za najbolju skijaško-islam-
sku destinaciju na svijetu. Dakle, ako želite
da skijate i nesmetano praktikujete vjeru,
naravno samo onu pravu, onda je ta plani-
na idealna destinacija za vas i sve skijaše iz
vašeg džemata. U tom smislu, lakše je na
toj planini nabrojati hotele i restorane u
kojima možete popiti čašu vina nego one
u kojima se mrski alkohol ne toči. Hoteli
možda nemaju velnes i centre za masažu,
ali zato imaju divne mesdžide. Izuzetno su
to savremeni mesdžidi, sa svim pripadaju-
ćim gadžetima i po standardima 21. vijeka.
Kapelica naravski nema, a ne znam ni šta
će nam? Turistička strategija je, dakle, pot-
puno jasna. Treba Arape obavezno dovući
na naše planine, a poznato je da je to njihov
nacionalni sport pa nema sumnje da će to
rezulitrati turističkim uspjehom.
Na Jahorini, međutim, na djelu je je-
dan potpuno nečuven i skandalozan tu-
Zapisi s verande
ristički pristup. Tamo gost, naime, nakon Ako jedna
napornog skijaškog dana može doći u bilo
koji restoran i uz večeru popiti čašu crnog Austrija može
vina. Ne znam kamo to vodi, al’ meni ne ostvariti
sluti na dobro. Jesu li oni ovamo došli da
skijaju il’ da loču? Polomiće noge, kukala 19 milijardi eura
im majka! od turizma,
A
li, kao što čuh nekidan, na Jahori- pa možemo li
ni se priča, doduše – samo priča, o mi bar pola od
izgradnji crkve, i to pravoslavne,
pretpostavljam hrabro. To bi bilo dobro toga? Evo, neka
jer onda bi se fino znalo gdje ko treba ski-
bude trećina,
jati. Katolici bi u tom slučaju vjerovatno
dobili Blidinje, a gdje će skijati ateisti neka trećina pa da
odluči visoki predstavnik. Biće to vjero-
pošteni Bošnjak
vatno Austrija, da se skromno doprinese
uvećanju onih 19 milijardi eura. Jebi ga, baci svoju kapu
ko će kome nego Inzko svome…
francuzicu nebu
E, pošto sam je pomalo uveo u tekuću
materiju, Šveđanka Ingrid je konačno po- pod oblake
čela shvatati problematiku čitavog proble-
ma: “Dakle, Arapi imaju para, pa Bošnjaci
žele da dovuku Arapske skijaše na Bjelašni-
cu, jel tako?”
“Jeste”, rekoh. “I to svu šestoricu.” p
januar/siječanj 2016. prizma 75
 K R E AT I V N A I N D U S T R I J A

Rediteljska pažnja!
Bosanskohercegovački
reditelj Jasmin Duraković
upravo završava svoj
novi dugometražni film
“Posljednja prepreka”.
Ovo umjetničko
ostvarenje, realizirano
u internacionalnoj
koprodukciji, predstavlja
hommage tragičnim
sudbinama Sirijaca koji
su, u potrazi za srećom,
napustili ratom uništenu
domovinu i krenuli na put…

piše
Jasmin Duraković

J
edan telefonski poziv početkom
septembra promijenio je preko
noći sve moje planove vezane
za kraj ove 2015. godine. Stigao je
od Roberta Hofferera, producenta iz
Beča s kojim sam već surađivao na
filmskim projektima “Sevdah za Kari-
ma” i “Body Complete” i s kojim sam
u pripremama za još jedan film – po-
litički triler “In Black Light”, s pričom
smještenom u današnji Berlin.
- Let make a movie about Sirian
refuges!
- A movie, documentary?
- No, long fiction – kaže on.
Mogućnost da se snima dugome-
tražni igrani film se ne odbija.
Otkriva mi da je iz privatnih
fondova nekako našao sredstva za
produkciju i da bismo trebali krenu-
ti u pripreme. Iste noći dogovaramo
odlazak u Beograd i na sjever Sr­bije,
na samu granicu, kuda izbjeglice
ulaze u EU.
Nemamo scenarij, ali imamo
neku maglovitu ideju šta bi mogla
biti eventualna priča filma. Robert,
producentica iz Sarajeva Amira Ku-
dumović i ja stižemo u Beograd i
Jasmin s Peterom Petrichom,
vlasnikom Velikog točka i
čuvenog restorana Eisvogel
Srbiju u prvoj polovini septembra.
Obilazimo lokacije oko Željezničke
stanice; vrvi od izbjeglica iz Azije.
Razgovaramo s volonterima među-
narodnih organizacija koji pokuša-
vaju da pomognu hiljadama ljudi
koji nadiru ka Beogradu i Evropi.
Pomaže nam ekipa iz filmske pro-
dukcije “Cinnamon Production” ko­
ju vodi moj prija­telj Ivica Vidanović.
U projekt, kao suradnika na scena-
riju, uključujemo i Natašu Drakulić,

76 prizma januar/siječanj 2016.


dramaturginju i moju prija­teljicu iz
Beograda.
Snimanje terena. Odlazimo do
Subotice i mađarske granice. Radimo
istraživanje u izbjegličkom kampu
Kanjiža i odlazimo do same mađar-
ske granice; tu se suočavamo sa ži-
com koju mađarska vojska postavlja
kako bi zaustavila najezdu izbjeglica
koje ulaze u zemlju. Ta žica i hiljade
izbjeglica ispred nje vraćaju me u mi-
slima na vrijeme rata u Bosni kada
smo svi mi bili na neki način žrtve ili
izbjeglice kojima je trebala pomoć.
Odluka da se snima film postaje jača.
Po povratku u Sarajevu krećemo s
pisanjem scenarija. Istovremeno, naša
druga ekipa predvođena Hannesom
Fretzerom, snimateljem i glumcem iz
Beča, snima dokumentarne materijale
u Budimpešti i mjestu Reske na jugu
Mađarske, gdje su izbjeglice probile
granicu i prugom nadiru ka Zapadu.
Sve oko ovoga filma dešava se u
hipu. Dok se piše scenarij i prevodi
K R E AT I V N A I N D U S T R I J A
na tri jezika, radi se casting za glum- jeva, pa u podjelu ubacujem Irinu
ce. Znamo ko je glavni lik i ko će ga Marković, talentiranu 18-godišnju
igrati. Radi se izvanrednom glumcu djevojku iz Sarajeva koja igra izbje-
iz Austrije, Michaelu Kristofu, osta- glicu Zhoru koja je tokom puta kroz
le moramo nekako pronaći. Skype Grčku izgubila moć govora. Treba
je odlično prinudno sredstvo; tako nam za jednu važnu ulogu neko ko
razgovaramo s glumcima iz Beča, ali zna arapski i dolazimo do Aide Be-
i Londona i Los Angelesa koji imaju gović, studentice orijentalne književ-
arapsko porijeklo. Izbor pada na glu- nosti koja će, siguran sam, biti jed-
mice Serenu Maria i Essamu Ferris. no od glumačkih iznenađenja našeg
filma. Dvije uloge dajem tuzlanskim
Glavna glumica iz Sarajeva. Že- glumcima Nedimu Malkočeviću i
lim da u podjeli bude neko iz Sara- Feđi Zahiroviću, dok kroz razvoj sce-
narija dolazimo do toga da iz Beo­
Jelena Angelovski
grada bude angažirana glumica Jele-
na Angelovska, a prvi put dobivam i
priliku da radim s velikim hrvatskim
glumcem i mojim prijateljem Ivom
Gregurevićem. Zajedno s još nekoli-
ko glumaca koji se pojavljuju u filmu,
dobivamo zanimljiv cast za naš sce-
narij i projekat.
Ništa manje šarena nije ni produk­
cijska ekipa filma. Pored “Cinnamon
Production” imamo podršku Joze Pa­
tljaka i njegove firme “Alka Film” iz Za-
Michael
greba, a Robert iz Beča dovodi direktora
Kristof, fotografije Matthiasa Meissla i nekoliko
Robert
asistenata. Dio ekipe dolazi iz Sarajeva
Hofferer
i Jasmin i Tuzle jer smo u posljednjem trenutku
Duraković odlučili da dobar dio filma snimamo u
Orašju, gdje imamo najbolju logističku
podršku našeg prijatelja Ive Benkovića,
Zumra
ali i čitave lokalne zajednice na čelu s
Softić, načelnikom Đurom Topićem. Na kon-
Irina cu, u film se, kao koproducent, uklju-
Marković
i Aida čuje i Andreja Sertić sa svojom firmom
Begović “Media Aqusitions” iz Zagreba.
Film se snimao tokom oktobra na
ruti izbjegličkog puta od Beograda do
Mađarske i u spomenutom Orašju,
da bi početkom novembra snimali
posljednje scene filma u Beču. Tu mi
producent Hofferer čini pravo malo
zadovoljstvo, jer te scene snimamo
u čuvenom restoranu Eis Vogel na
Prateru ili Velikom točku, jednom
od simbola Austrije, ali i čitave Evro-
pe. Dosad su na toj lokaciji snimana
januar/siječanj 2016. prizma 77
 K R E AT I V N A I N D U S T R I J A

samo dva filma – kultni “Treći čovjek”

Carola Reeda i jedan od filmova iz ci-
klusa o Jamesu Bondu.
Izbor nije slučajan; zvuk i škripa
Velikog točka starog preko 100 godi-
na odlično se uklapaju u opću atmo­
sferu krize identiteta Evrope i sve
prisutnije nesigurnosti pred njenom
budućnošću. To je, ustvari, i tema
našeg filma – on se bavi socijalnom
i ljudskom dimenzijom priče o hilja-
dama izbjeglica koje stižu u Evropu, Aida Begović i
Michael Kristof
ali i unutrašnjom evropskom krizom na snimanju filma
koja unosi nespokoj u glave miliona

– nismo dio dominantnog filmskog

Film se bavi socijalnom i ljudskom dimenzijom lobija koji ima ponajveći uticaj na
priče o hiljadama izbjeglica koje stižu u Evropu, ali i rad ove fondacije.
Gotovo sve evropske zemlje su
unutrašnjom evropskom krizom koja unosi nespokoj u svoje zakone prilagodile potrebama
glave miliona stanovnika ovog starog kontinenta. Zbog razvoja filmske industrije i kreirale
razne modele suporta produkcijama
svega ovoga naš film ima potpuno evropski karakter... i projektima koji imaju inostrane
izvore budžeta. Posljednjih godina
to su uradile i naše prve komšije
stanovnika ovog starog kontinenta. produkciju. Nije nama u DEPO-u Hrvatska i Srbija, i to je počelo da
Zbog svega ovoga naš film ima pot- to prvi put – na sličan način smo donosi ozbiljne rezultate – sve veći
puno evropski karakter, od teme, prošli i s filmom “Body Complete” broj velikih filmskih i TV produk-
produkcijske i glumačke ekipe, do koji je imao inostrane izvore finan- cija svoje projekte snimaju u ovim
činjenice da se u njemu govori na en- siranja, a čitav film se, uz učešće zemljama.
gleskom, njemačkom, arapskom, kao kompletne domaće produkcijske i Naši političari nemaju vreme-
i na našem zajedničkom jeziku kojeg glumačke ekipe, snimao u Sarajevu na da se bave ovim stvarima. Oni
svako zove svojim imenom. i njegovoj okolici. se bave sobom i načinima kako da
Ovih dana film se privodi kraju; Inače, naša produkcijska kuća opljačkaju ovo malo što nam je osta-
montažu smo uradili u Sarajevu i sada DEPO je u proteklim godinama pro- lo državnih i prirodnih resursa. Zato
smo u procesu postprodukcije muzike ducirala i još uvijek producira, zajed- zakon o audiovizualnoj umjetnosti
i zvuka koji se rade u Beču i Londonu. no sa svojim partnerima iz Slovenije već godinama stoji u nekoj od ladi-
i Austrije, vjerovatno ponajveći broj ca Federalnog parlamenta, a upravo
Bez finansijske podrške iz BiH. dugometražnih igranih filmova u bi njegovo donošenje riješilo pitanje
U cijeloj ovoj kratkoj priči o netipič- BiH (moji filmovi “Sevdah za Kari- razvoja audiovizualne djelatnosti i
nom nastajanju jednog dugometraž- ma”, “Ja sam iz Krajine, zemlje ke- kreativne industrije u cjelini u Bosni
nog igranog filma u vremenskom stena”, “Balada o Pišonji i Žugi”, ali i Hercegovini.
rasponu od samo tri mjeseca, ima i “Body Complete” Lukasa Sturma Zato ćemo, kako stvari stoje, mi
jedna stvar koja se mora spomenu- /Austrija, “Čefurji Raus” Gorana i dalje svoje projekte morati produ-
ti. Iako su reditelj i dobar dio ekipe Vojnovića/Slovenija i “Monofobija” cirati u inostranstvu. Moj producent
ovoga filma iz BiH i iako je dobar Ismara Mujzeinovića/Slovenija). Svi Robert Hofferer mi je već najavio
dio budžeta koji je stigao iz inostra- ovi projekti realizirani su uz nika- da ćemo u 2016. godini snimati “In
nih izvora potrošen u Orašju, BiH ni kvu ili vrlo slabu podršku ovdašnje Black Light” u Berlinu.
na koji način nije podržala njegovu Fondacije za kinematografiju. Razlog Šta je, tu je! p

78 prizma januar/siječanj 2016.

 Va r i j a n t e i d u m i n e
Treba otići
K
ad sve zbrojim, kad ukapiram sveko­
liku političku harmoniju u Federaciji,
kad osjetim tišinu blaženog, gotovo
olimpijskog, bratoljublja koje se uvuklo
među krvne neprijatelje, kad mi do možda­
na dopre nježnost međusobnog razumije­
vanja Izetbegovića i Radončića, meni na
pamet dođe Drago Krpina. Sjeća li se netko,
slučajno, o kome se radi? Pamti li još netko
piše
saborskog zastupnika, člana utemeljiteljske
Mladen Bošnjak
kaste HDZ-a, hodajuće političke groteske i
osebujnog učitelja s poteza Benkovac-Dr­
Kad sve zbrojim, niš? I što je za mene najvažnije – pjesnika!
zaista, otići treba. E, zbog jedne posve solidne pjesme nas­
Još kad me dodirne lovljene Treba otići, Drago Krpina mi često
padne na pamet. Često me progoni taj na­
melankolična
slov, i stih koji uvjerljivo sugerira: Otići tre-
crta spomenute ba / dalje od sunca / dalje od neba.
pjesme koju joj je Kad sve zbrojim, zaista, otići treba. Još
dao mekani, nježni kad me dodirne melankolična crta spome­
nute pjesme koju joj je dao mekani, nježni
glas Ivice Šerfezija.
glas Ivice Šerfezija. Stvarno, treba otići! Bez
Stvarno, treba otići! obzira na to što profesionalni dušebrižnici
Bez obzira na to kao argument protiv ističu crnu demograf­
što profesionalni sku sliku, bez obzira na šuplje i šablonizi­
dušebrižnici rane vapaje lokalnih političara i seoskih
župnika, treba se zametnuti glavom i otići.
kao argument Eto, takve me misli progone kad sve zbro­
protiv ističu crnu jim i sagledam.
demografsku sliku, Da sam ranije otišao ne bih, na primjer,
bez obzira na šuplje i doživio neviđeni izljev mržnje prema sirij­
skim i inim izbjeglicama, ne bih znao da
šablonizirane vapaje
postoje tako tvrda srca (ako se tu uopće
lokalnih političara radi o srcu), tako manita čeljad, koja kroz
i seoskih župnika, bodljikavu žicu najrađe promatraju nevolj­
treba se zametnuti nike. Da sam ranije nekad otišao, ne bi me
u snu proganjale one sjetne, iskolačene oki­
glavom i otići. Eto,
ce, bistre i negdje u dubini vesele, crne, ga­
takve me misli raganske. Ne bi nadimao zadimljene grudi
progone kad sve uvjeravajući marvu da svaka majka na svi­
zbrojim i sagledam jetu isto plače, da svi nesretnici ovoga svije­
80 prizma januar/siječanj 2016.
ta zajedno čine ocean uništenih sudbina.
Stoga, ako već nije kasno, treba otići!
Ne mogu, hvalim Te Bože, razumjeti taj
unutarnji užas kod ljudi koji mrze i ne pod­
nose drugačije. Inčije, rekao bi Stojan koji
mi se zdušno priključio u akciji Treba otići.
Ne mogu. A probao sam. Ne ide.
Jedini kog mogu razumjet’ je Milorad
Dodik. Njemu se valja spašavat’ od izvje­
sno nadolazećeg europeiziranog pravo­
suđa, valja mu tražit’ pribježište od nor­
maliziranog dijela političara u RS-u, valja
mu gledati vilama u oči. Gledam kako mu
u Haagu salutira ishlapjeli Ratko Mladić
i mislim se našto spade onaj silni i baha­
ti, krvožedni i uspaljeni srpski generalitet
kad mu je Dodik jedini preostali autoritet.
Razumijem sve Dodikove bravure, ali ne
razumijem one koji ga se boje, one koji se
propinju na zadnje noge, koji vrište i urlaju
da je dezorijen­tirani švercer iz Laktaša uda­
rio na državu. Jeza me hvata od onih koji
napominju da bi Dodikove eskapade mogle
izazvati i nemire većih razmjera.
N
ije Dodik tako ni hrabar, ni blesav,
da ne zna da ne bi više bilo mogu­
će trpati jame nemoćnim babama i
djecom, ne bi više bilo moguće junačiti se
na uplašenim, golorukim i izgladnjelim
pukom, ne bi bilo moguće postaviti tenk
iznad Sarajeva, pa udariti... Gotovo je s tim,
danas baruta ima na sve strane, nema go­
lorukih, krenulo bi se s nešto ravnopravni­
jih pozicija. A u iole ravnopravnoj i pošte­
noj utakmici Dodik, on to dobro zna, nema
nikakvih izgleda.
A da ne bi bio akter u toj utakmici, ja
zazivam Dragu: Treba otići!
Šta ostavljam? Najvrjedniji u nenapisa­
nom testamentu je fotoalbum. Crno-bijela

sjećanja na drage likove, na predapokalip­
tičnu Hercegovinu, na plemenitu Panoniju,
na regrutsku Šumadiju, na bajkovite ledine
tamo gdje Drava uvire u Dunav, na mlini­
ce u Kravici, na Velu Luku... Ustvari, to ne
ostavljam, sve to putuje sa mnom u neke
zamišljene, virtualne daljine.
Muka mi je, također, od naricanja nad
Sakibom Mahmuljinom i već otrcanom,
profanom i dosadnom mantrom da se u
obrambenom ratu ne mogu počiniti zlo­
čini. Ja ne znam je li general Mahmuljin
odgovoran za neko zlodjelo, ali znam da su
ovi koji ga brane nedvosmisleno inzistirali
na tome da generali s druge (i treće) stra-
ne odgovaraju po tzv. komandnoj odgo­
vornosti. Muka mi je od tvrdnje prilično
ozbiljnih ljudi da je u slučaju Mahmuljin
država izdala vlastitog heroja. Što kao reče­
nični sklop zvuči nesuvislo, a suštinski sve
puca od bljutave patetike i dodvorništva.
A moćna vremeplovska lađa mene vra­
ća četrdesetak godina unatrag kad je Mah­
muljin kao obrambeni igrač, prilično kr­
kanske provenijencije, u dresu hercegovač­
kog zonaša Višići cirkusio na mom rodnom
Babovcu. Osjećao se veoma silno i moćno
Mahmuljin, tadašnje vojno lice u Čapljini,
toliko da se naganjao s publikom. U pomoć
bi mu obično pritekla desetina vojske koju
bi redovno dovodio na utakmice.
Bio nam je simpatičan, zbog broja pet na
leđima skandirali smo mu Petica, međede.
Ko je tada mogao zamisliti da će isti taj Sakib
komandovati odredom El Mudžahid, da će
gledati kako se neke čudne spodobe igraju
Va r ij a n t e i d u m i n e
lopte ljudskim glavama po bosanskim nedo­ A moćna
đijama. Ili, tko je tada mogao zamisliti da će
lijevi half NK Višići nekad živjeti u zamku vremeplovska
ponad Sarajeva, osiguran raznim benefitima lađa mene vraća
proisteklim iz obrambenog rata.
četrdesetak
Sve to, i puno više od toga, stane u reče­
nu pjesmu Drage Krpine koju je tako sup­ godina unatrag
tilno i zanatski uglazbio i otpjevao svevre­ kad je Mahmuljin
menski Ivica Šerfezi. Treba otići!
kao obrambeni
R
adojko mi veli da nije nimalo domo­ igrač, prilično
ljubno to što zagovaram, prčile te take
krkanske
pjesme – veli mi. Ne mogu ga uvjeriti
da nisam mislio bukvalno na odlaske, nego provenijencije,
preporučujem da se ne pridaje tolika važnost u dresu
Dodikovim prijetnjama, Inzkovim uvjerenji­
ma u blistavu budućnost Bosne i Hercegovi­ hercegovačkog
ne, Čovićevom curenju meda iz usta kada go­ zonaša Višići
vori o kooperativnosti, Bakirovom hvaljenju
cirkusio na
Radončića, vizionara i poduzetnika (do jučer
– kriminalca i bogapitaj što sve ne). Ja Ra­ mom rodnom
dojka uvjeravam da treba otići ako će glavni Babovcu.
skrbnik Hrvata u BiH biti odlučni, nepokole­
bljivi, britki i nesalomivi Božo Ljubić. Osjećao se
Na koncu ga pitam za koga će glasat’ veoma silno
u budućnosti. Ko i do sad – odgovara – za
i moćno
koga rekne fra Jozo.
Tu sam ovjerio naslov simpatične pje­ Mahmuljin,
smice. Treba otići! Kud? Bilo kud, najbolje tadašnje vojno
tamo gdje pjesnik sugerira: dalje od sunca,
dalje od neba! lice u Čapljini,
Ne bi valjalo završiti bez Stojana. On, toliko da se
naime, nema ništa protiv odlaska. I otići će,
naganjao s
ali s čitavom Bosnom i Hercegovinom. U
Europsku uniju! Stojan jes’ uvrnut, ali po­ publikom
nekad zna i pametno zborit’. p
januar/siječanj 2016. prizma 81
 Pretplatom na elektronsko izdanje mjesečnog
stručnog časopisa POREZNI SAVJETNIK dobijate:

Pristup novim izdanjima

u 2016. godini i arhivi 2010. - 2015.

www.revicon.info
 ˆ
novi broj izlazi u februaru/veljaci 2016.