so FORUM

Sta:lno j e .govorNa: rzarrrvorirte oči,

obvotilte oči, ;zatvori1te oči ...
A ;ja 1saan 1pcYslu:šno zatvarao ,i ·ortrvarao.
I mislio = l!leke čudl!le misiJi
koije "e tval!jda nisru ruJ]li!Sivaile Jla on"j P81Pir. ·
Pitao ~=se: Bože undj,
što li to ona vildi t=o
na onoj dugo!j !lilsti
Ikoja rpoilalko Jcl.irci ipr<llm '"tola?
što li tto .moja glava 'ispisuje Illa njoj?
SALOMA.
Htje!doh llliP>tatti ootlljitvtu dokrooou DRAMA U J·BDNOME Cl!NU
vJidi li ano:llda klllklvtu slk.rwenu !l!lilsao,
'k<JJ!ovu rtilllJU ili ~jl!]Jinju, lbllo ,što, J;mpjsama franOlllSiki 1893. godiu:ie, i prairzvedena ll. ·"eljače 1896. u
jer anoraio bi lbu lbirti sv.ega ii svačega. .'Jlhefutru de !'Oeuvre, Paris. Engl"":kii (ptTijevord saJčitnillo iLord Alfred
DougLas 1894. godrline, at1i je - !>lbog 31dmilllis1lrartivnitb. z!Ybrana -
Srto li 100 tk8llluje mO'j mOtZaJ<: praitzvedba ove ·verzije održana ~elk 10. svrulmja 1905. rpri Bijou
koji me vorzao koJellruda i !koji mi je (ptT]bavio 'Jlheartru: New SrtOYge tCltulbu u <Londonu.
•mndge !lllllllke i noetdaće, i IPO!kaju raldO'st, •sva!ka~ko?
Vidi l[ "e da je 11>momn od [Ill!lOgih mis1i
vjennih, !D.evjerindih i ;}(rillvOIVjemfu,
od gorčim.e i ~šutm.je, Osobe u Jmmadu:
da je i!sCI1pljen od "tr;pljicvosti.
HE~OD ANUP·AS, Tetlrarka Judeje
Prim:ieoojlll li .se u l!lJeirnu či.rte ·slike svi1erta JOKA<NA!AN, rproroik
Šito ISU mu do!IlO'Sille 1S1IT1irenje? MLADI SLRIJ<i\C, ik81Pertatn oo&?;e
Je!slll :li inu crnr~je v.remena, sjenlke neba, TiLGEiLJ!N, m[adi iRitm[janin
ddra.:i .beslkraja lkoj[ ga mnogo puta KAPAIDOKIJtAINti\IC
i~še nesrpolkojem?
NUBIJti\IC
Vi!di ,li se ]šta .dd .toga na cvtarijan.na
PRVI 'VOJNiLK
što .ih IProilzv~dde moje mož!dane vijltl!ge?
DRUGI VOJNI:K
Ah, ibdjdm se, niišta ad •wega iVoga! HERODJJADJ!N PAž
Ništa! Sarrno lk:rirvrUJdme i !Il·emimne ililn:~je. žliDOViJ:, N!AZAREdANI, etc.
A ja ležim .netpomi.lča:n, 1Sa lSIVdjirrn ·tmuTI1'ilm m1sli•ma J~ ROB
koje arpamt'i, srećom, ne moglu .bi~jež~ti. NcMMAiN, tkJrwtniiJk
Ležirrn ·s8!_Pert, !kao u O'kovilrna, HERJODHADA, žena Tetrankitna
i ts=o tčelkam i<ad će tdolktonica ređi: SALOMA, kćerka Herodijadina
zatvorite 'oči, orrrvorite oči ... IWBOVISMJOMINI

Nikola Milićević

52 FORUM
SCENA:
Velika terasa u Herodovoj palači -ispred dvorane za svečanosti: Neki
su vojnici naslonjeni na ogradu. Zdesna je golemo stepenište, a slijeva,
u ponadini, stara cisterna okružena zidom od zelene br~nce. Mjesečina.
MLADI SIRIJAC: Kako je predivna Princeza Saloma večeras!
HERODIJADIN PAž: Pogledaj mjesec! Kako se čudnim Oini! Sličan
je ženi što se diže iz grobnice. Poput mrtve je žene. Moglo bi se za~
misli t'i da traži nuive stvari.
MLADI SIRIJAC: čudno izgleda. Sličan je malenoj princezi što nosi
žutri. veo, a čije su stope od srebra. Poput princeze je s bijelim golu-
bicama umjesto stopa. Moglo bi se pomisliti da pleše.
HERODIJADIN PAž: Poput mrtve je žene. Kreće se sasvtim sporo.
(Buka iz dvorane za svečanost.)
PRVI VOJNIK: Kakav metež! Koja li to zvjerad urliče?
DRUGI VOJNIK: židovli. Uvijek su takvi. Raspravljaju o svojoj vjeri.
PRVI VOJNIK: Zašto raspravljaju o svojoj vjeri?
DRUGI VOJNIK: Ne bih 'mogao reći. Uvijek to čine. Farizeji, na pri·
mjer, govore da ima anđela, dočim Saduceji izjavljuju da anđeli ne
postoje.
PRVI VOJNIK: Držim da je smiješno raspravljam o takvlim stvarima.
MLADI SIRIJAC: Kako je predivna Princeza Saloma večeras!
HERODIJADIN PAž: Vi je uvijek promatrate. Vi je odveć gledate.
Opasno je tako motrU1li ljude. Nešto bi se strašno moglo zbiti.
MLADI SIRIJAC: Prekrasna je večeras.
PRVI VOJNIK: Tmuran je Tetrarkin pogled.
DRUGI VOJNIK: Da, čini se tmurnim.
PRVI VOJNIK: On nešto promatra.
DRUGI VOJNIK: On promatm nekog.
PRVI VOJNIK: Koga?
DRUGI VOjNIK: Ne mogu reći.
MLADI SIRIJAC: Kako je blijeda Princeza! Nikad je nisam vidio
tako blijedu. Sliči sjeni bijele ruže u ogledalu od srebra.
HERODIJADIN PAž: Ne smijete je gledati. Vi je gledate odviše.
PRVI VOJNIK: Herodijada je napunila Tetrarl<iin pehar.
KAPADOKIJANAC: Ona prilika tamo što nosi crnu mitru prošivenu
biserjem, i čija je kosa posuta plavim prahom, je li to Kraljica He-
rodijada?
PRVI VOJNIK: Da, to je Herodijada, Tetrarl<iina žena.
DRUGI VOJNIK: Tetrarka ljubi vino. Posjeduje tili vrste vina. Jedno
su donijeli s otoka Samothrake, a purpurne je poput Cezarova ogrtača.
KAPADOKIJANAC: Nikad nisam vidio Cezara.
DRUGI VOJNIK: A drugo, što stiže iz grada zvanog Cypar, žuto je
kao zlato.
KAPADOKIJANAC: Volim zlato.
DRUGI VOJNIK: Treće je vino sa Siohlije. Crveno je poput krvi.
l
OSCAR WILDE 53
l NUBIJAC: Bogovi moje zemlje vrlo su željni krvi. Dvaput godišnje
l žrtvujemo im mladiće i djevice; pedeset momaka i stotinu djevica.
Ali, čini se da im ndlkad ne dademo dovoljno, jer su nam vrlo neskloni.
l KAPADOKIJANAC: U mojoj zemlji bogova Vliše nema. Rlimljani su
ih izbacili. Postoje ljudi koji kažu da su se bogovi skrili u brdima, ali
ja u to ne vjerujem. Tri sam noći proveo u planini tražeći dh posvuda.
Nisam 1ih pronašao._ Naposljetku, sam dh pozvao d.menima: nisu došli.
Mislim da su mrtvi.
PRVI VOJNIK: žii:lovi štuju Boga koji se ne može "idjelli.
l KAPADOKIJANAC: To ne shvaćam:
' PRVI VOJNIK: Zapravo, oni jedino i vjeruju u stvari koje se ne
ll vide.
KAPADOKIJANAC: A to mi se omi saswm smiješnim.
GLAS JOKANAANOV: Za mnom doći će drugi moćniji no što ja sam.
l Ne vrijedim više, no da odriješim vezicu njegovih ·sandala. Kad On
! stigne, samotna mjesta bit će sretna. Cvast će poput ljiljana. Oči slije-
paca ugledat će danje svjetlo, uši gluhih otvoi1it će se. Novorođeno
! dijete stavit će ruku na leglo zmaja, vodit će lavove položivši ruku na
njihovu grivu.
''
' DRUGI VOJNIK: Ušutkaj ga. Vječito priča smiješne stvani.
PRVI ·VOJNIK: Ne, ne. On je svet čovjek. Također, vrlo je pvi·
jazan. Svaki dan kad mu donesem jelo, on mi zahvaljuje.
KAPADOKIJANAC: Tko je on?
PRVI VOJNIK: Prorok.
KAPADOKIJANAC: Kako se zove?
PRVI VOJNIK: Jokanaan.
KAPADOKIJANAC: Odakle dolazi?
PRVI VOJNIK: Iz pustinje, gdje se othranio cvrcouna i divljim
medom. Bio je odjeven u devlinu dlaku, a oko bokova nosio je kožni
pojas. Bilo ga je strašno pogledatJi. Obično ga je slijedlio ve1iko mnoš·
tvo. Imao je čak d učenike.
KAPADOKIJANAC: O čemu to govori?
PRVI VOJNIK: To se nikad ne zna. Ponekad govori strašne stvari,
uloi je nemoguće razumjeti što kaže.
KAPADOKIJANAC: Bi li ga se moglo vidjem?
PRVI VOJNIK: Ne. Tetrarka je zabranio.
MLADI SIRIJAC: Princeza je zaklonila lice lepezom! Njene bijele
ruke lepršaju poput golubica kOje lete svojim gnijezdima. Slične su
bijelim leptirima. ZOJista su sasvtim poput bijelih lepllira.
HERODIJADIN PAž: što to vama znači? Zašto je gledate? Ne srni·
jete je gledati . .. Nešto bi se strašno moglo zbiti.
KAPADOKIJANAC (pokazujući prema cisterni): Kakva čudnovata
tamnica!
DRUGI VOJNIK: To je stara cisterna.
KAPADOKIJANAC: Stara cisterna! To mora da je vrlo nezdravo.
DRUGI VOJNIK: Oh, ne! Eto, .na p~imjer, Tetrarloin brat, stariji
brat, prvi muž Kraljice Herodijade, bio je tamo utamničen dvanaest
S4 FORUM
gO<Hna. To ga niije ubilo. Međutim, po isteku dvanaeste· godine, bio
je zadavljen.
KAPADOKIJANAC: Zadavljen? Tko se usudio to učini1li?
DRUGI VOJNIK (pokazujući prema krvniku, ogromnom Crncu):
Onaj čovjek tamo prijeko, Naaman.
KAPADOKIJANAC: Nije se plašio? . SALOMA: On govori strahotne stvari o mojoj majci, zar ne?
DRUGI VOJNIK: On, ne! Tetrarka mu je poslao prsten.
KAPADOKIJANAC: Kakav prsten?
DRUGI VOJNIK: Prsten smrti. Stoga se nije bojao.
KAPADOKIJANAC: Ipak je strašno djelo zadaviti kralja.
PRVI VOJNIK: Zašto? Kao [ svi ostalii, i kraljevi imaju samo jedan
vrat.
KAPADOKIJANAC: Mislim da je užasno.
MLADI SIRIJAC: P.Ilinceza se diže! Ona napušta stol! Izgleda. vrlo
zabrinuta. Ah, polazi ovamo. Da, ide prema nama. Kako je blffijeda!
Nikad je ne vidjeh tako blijedu.
HERODIJADIN PAž: Ne gledajte je. Molim vas nemojte je gledam.
MLADI SIRIJAC: Sliči zabludjeloj golubici ... Sliči narcisu koji po-
drhtava na vjetru . .. Slliči srebrnu cvijetu.
(Ulazi SALOMA.)
SALOMA: Ja neću ostati. Ne mogu <>Stati. Zašto Tetrarka čitavo
vrijeme zuri u me svojim kt11Jičjim očima ;spod drhtavili kapaka? Cud-
no je što me muž moje m.ajke motri takvim pogledom. Ne znam što
to znači. A zapravo, da, znam.
MLADI SIRIJAC: Vi ste upravo napustili svečanost, Princezo?
SALOMA: Kako je ovdje svjež uzduh! Tu mogu disati! Unutra su
židow iz Jeruzalema koji razdiru jedan drugog u svađi oko svojih
glupavih ceremonija, te barba11i što piju i piju, prosipajući vino na
pod, te Grci iz Smyrne s obojenim očima i obrazima, d s kosom umjet-
no nakovrčanom u sitne, okrugle svitke, potom tiho, tankoćutni Egip-
ćani s dugim ~oktima od žada i crvenkasto-smeđim ogrtačima, konačno
Rimljani ~Surovi ii. divlji, sa svojlim. neprijatnJim govorom. Ah! kako
se gnušam RJmljana! Prosti su i neotesani, a drže se plemenitom go-
spodom.
MLADI SIRIJAC: Hoćete ld sjesti, Princezo?
HERODIJADIN PAž: Zašto joj se obraćate? Zašto je gledate? Oh!
nešto će se užasno zbiti. . PRVI VOJNIK: Ne usuđujemo se, Princezo.
SALOMA: Divno je vidjeti lunu! SI:iči sićušnom novčiću, moglo bi
se pomislitli da je srebrni cvijetak. Luna je hladna i čista. Sigurna sam
u njeno djevičanstvo, ljepota joj je kao u djevice. Da, ona je djevica.
Nikad se ruije ukaljala. NO!<ad se nije podala muškarcu poput dru!tih
boginja. ' · o
GLAS JOKANAANOV: Gospod je s-tigao. Stigao je Sin čovječji Cen-
tauri se zakloniše u rijeke, koje su napustile sii"ene da polegnu skrite
pod Lišćem šume.
SALOMA: Tko je vikao?
DRUGI VOJNIK: Prorok, Princezo.
OSCAR WILDE ss
SALOMA: Ah, prorok! Onaj, kojeg se Tetrarka plaši?
DRUGI VOJNIK: Ne znamo md ništa o tome, Piiirncezo. Prorok J o-
kanaan je mkao.
MLADI SIRIJAC: Hoće li vam činiti zadovoljstvo ako ih zamolimo
da donesu vašu nosiljku, Princeza? Noć je u vrtu ugodna.
DRUGI VOJNIK:. Nikada ne shvatllimo što kaže, Prtincezo.
SALOMA: Da; govori strahotne stvatti. o njoj.
(Ulazi ROB.)
ROB: Princeza, Tetrarka vam moli da se vratite svečanosti.
SALOMA: Neću se vraćati.
MLADI SIRIJAC: Oprostite md, Pr:incezo, ali ako se ne. vratite, moa:Io
bi biti neprijatnostli.
SALOMA: Ovaj prorok, je li star?
MLADI SIRIJAC: Princezo, bilo bi bolje da se vratite. Dopustite da
vas poveUem.
SALOMA: Je li star čovjek ... ovaj prorok?
PRVI VOJNIK: Ne, Princezo, prilično je mlad.
DRUGI VOJNIK: čovjek ne može biti siguran. Ima ih koji tvrde
da je on· Ehl.as.
SALOMA: Tko je Elias?
DRUGI VOJNIK: Pradrevni prorok ove zemlje, Princezo.
ROB: Kakav odgovor Princeze mogu predati Tetrarki?
GLAS JOKANAANOV: Ne raduj se, zemljo Palestino, što je slomljen
prut onog tko te bje udario. Jer iz zmijskog sjemena baz.ilisk će pro-
izići, te 1iz njeg rođen, sve ptrl.ce proždrijeti.
SALOMA: Neobična li glasa! Govorila bih s njime.
PRVI VOJNIK: Bojom se da je to nemoguće, Princezo. Tetrarka ne
želi da bilo tko s njime govori. čak je zabranio d ve}iiikom svećeniku.
SALOMA: Zahtijevam da razgovaram s njime.
PRVI VOJNIK: Nemoguće je, Prtincezo.
SALOMA: Govorit ću s njime.
MLADI SIRIJAC: Ne bi li bilo bolje da se vratrlrte svečanosti?
SALOMA: Izvedite proroka.
(Izlazi ROB.)
SALOMA (približujući se cisterni ii gledajući unutra): Kako je tmič­
na, tamo dolje! Mora da je stravično Mtd u tako tamnoj rupi! Grobp.ici
sliči ... (Vojnicima:) Zar me niste čuli? Izvedite proroka. želim ga
vidjeti.
DRUGI VOJNIK: Princezo, ne tra7Jite to od nas, molim Vas.
SALOMA: Dopuštate da čekam!
PRVI VOJNIK: Prdncezo, naši životii prtipadaju vama, ali ono što
zahtijevate mi ne možemo •ispuniti. A zapravo, i ne bi trebalo da to od
nas tražite.
SALOMA (gledajući mladoga Sirijca): Ah!
56 FORUM
HERODIJADIN PAZ: Oh! što lli će ·se zbiti? Neka nesreća, siguran
sam.
SALOMA (penju& se k mladome Sirijcu): VJ ćete ovu stvar učiniti za
mene, zar ne, Narraboth? Učinit ćete to za mene. Uvijek sam vam bila
naklonjena. Uč:inllit ćete to za mene. Neću ništa drugo, no samo po-
gledati čudnovata proroka. Ljudti. toliko govore o njemu. I Tetrarku
sam često čula. Mislim da ga se Tetrarka boji. Zar se J vi, čak i vi,
Na.rraboth, plašite proroka?
MLADI SIRIJAC: Ne plašim se, Pnincezo; ne postoji čovjek koji bi
me ustrašio. Alti mislim da je Tetrarka službeno zabraniio da <tko po-
digne pokrov ovoga okna.
SALOMA: Izvest ćete to za mene, Narraboth, d sutra, kad moja no-
sil.jka bude prolazJila ulicom Irum!ira-prodavalaca, ispustit ću za vas
maleni cvijet, sićušnii zelellli cvijetak. ·
MLADI SIRIJAC: Ne mogu, Pr.incezo, ne mogu.
SALOMA (smiješeći se): Učinit ćete to za mene, Narraboth. Vi znate
da ćete učiniti. I .sutra, kad u svojoj nosiljci budem prolazila mostom
~umira-kupaca, pogledat ću vas kroz svoja vela od musl,ina, pogledat
cu vas, Narraboth, a možda ću vam se i nasmiješiti. Gleda}te me, Nar-
raboth, gledajte me. Vi znate da ćete izvršiti ono što sam od vas za-
tra.mJa. Vi to dobro znate ... Ja znam da ćete vi to učiniti.
MLADI SIRIJAC (dajući znak trećem vojniku): Neka prorok bude
iizveden ... Princeza Saloma želi ga vidjeti.
SALOMA: Ah!
H~~<?DIJA_DIN PAl:: Oh! ~o neobično izgleda mjesec! Moglo bi se
p~rmsliiit1 .da Je ruka mrtve zene, koja traži svoj pokrov, ne bi li se
nJrme skrila.
M!:ADI SIRIJAC: Cudno izgleda! Sliči malenoj princezi, čije su oči
- 001 ambre. Kroz oblake od muslina osmjehuje se poput male pi1in-
ceze.
(Prorok izlazi iz cisterne. SALOMA ga
promatra, a potom polagano odstupa.)
!.OKANAAN:. Gdje je onaj, čiji je vrč zlodjela već pun? Gdje je onaj
kOJI će u odon od srebra jednoga dana umrijeti pred licem čitava na-
roda? Zamolite ~a. da se pop~e, kak? bi o:nogao čuti glas onoga koji je
zaklmJao u pustinJama, -kao :~. u kralJevskim dvorima.
SALOMA: O komu govom? . Sina Covječjeg.
MLADI SIRIJAC: To se nikada ne zna, Princeza.
JOKANAAN: Gdje je ona što je - vidjevši slike muževa na zidu
obličja Kaldejaca bojama slikana - prepustila se potom požudi svojfu
očiju, .te poslala poklisare u Kaldeju?
SALOMA: On govori o mojoj majci.
MLADI SIRIJAC: O, ne, Princeza.
SALOMA: Da; govori o mojoj majci.
JOKANAAN: G~je je ona što se podala kapetanima Asirije, kojima
su bokovi opasaru, a glave pokrivene raznobojnim tijarama? Gdje je
ona što se bijaše podavala mladićima Egipta odjevenim u fino ·platno
OSCAR WILDE 57
i ~i~, čiji štiti bjehu. zlatni, šljeinoyi srebrni a tjelesa snažna? Za-
molite Je da ustane iz postelje svojih opačina, iz postelje rodoskvrn.uća,
kako bi mogla čuti riječi onoga koji je spremio Gospodnjii put, ne bi li
se pokajala zbog svojih zločinstava. Premda kajati se neće ndkad, nego
wtrajati u grijehu; zamol:iJte je da dođe, jer vijača je Gospodnja u Nje.
govoj ruci.
SALOMA: Ali on jt:: užasan, on je užasan!
MLADI SIRIJAC: Ne ostajte ovdje, Pcincezo, zakliinjem vas.
SALOMA: Najstrašnije su njegove oči. Sliče crnim šupljinama što ih
spališe baklje na tyrskome sagu. Poput tmičnih su jama, gdje zmajevi
obitavaj-u. Nalične su crnim jamama Egipta, gdje zmajevi svijaju svoja
legla. Poput crnih su jezera uzne:mfi.remh fantastičnim mjesecima .. .
J.VlisLite 1i da će opet progovoriti.?
MLADI SIRIJAC: Ne ostajte ovdje, Pcincezo. Molim vas da ne osta-
jete ovdje.
SALOMA: Kako je krhak! Sliči tanašnoj statui od slonovače. Sliči
srebrenoj slici. Sigurna sam da je čestit poput mjeseca. Shl.čan je mje~
sečevoj zraci, koplju od srebra. Mora da je njegovo tijelo hladno poput
slonovače. Zagledat ću ga izbliza.
MLADI SIK!JAC: Ne, ne, Pcincezo.
SALOMA: Moram ga ogledam iz blizline.
MLADI SIRIJAC: J:'rincezo! Princeza!
JOKANAAN: Tko je ova žena što me motri? Ne želim njen pogled na
sebi. Zbog čega me gleda svojđm zlatnim očima ispod pozlaćenili ka-
paka? Ne znam tko je. Ne želim saznati. njeno ime. Zamolite je da
ode. Nisam njoj želdo govoriti.
~ALOMA: Ja sam Saloma, kći Herodijadina, Princeza Judeje.
. JOKANAAN: Natrag! kćeri babilonska! Ne približuj se Gospodnjem
tzabrarutku! Tvoja majka je ispunrlla zemlju vinom svojti!h. opačina, te
Je KTik njenih gni!jebA stigao sve do ušiju BožJih.
SALOMA: Govori još, Jokanaane. Tvoj glas vino je za me.
MLADI SIRIJAC: Princeza! Princeza! Princeza!
SALOMA: Govori još! Iznova progovori, Jokanaane li reci mi što
valj a da činD,m. '
. JOKAN~: ~ćeri Sodome, ne približuj mi se! Nego .saknij svoje
ilce velom, 1 svOJU glavo pepelom pospi te pođi u pustinju i potraži
SALOMA: Tko je Sin Covječjo? ie li lijep poput tebe, Jokanaane?
JOKANAAN: Skloni se kraj mene! Iz palače čujem lepet krila anđe­
la smrti.
.MLADI SIRIJAC: Princezo, zaklinjem vas, rpođite unutra.
JOKANAAN: Anđele Gospoda Boga, što ćeš ovdje sa svojim mačem?
Kog tražiš u toj palači nečisti? Još ne stdže dan onog što će mrijeti u
odo:rri od srebra.
SALOMA: Jokanaane!
JOKANAAN: Tko me zvao?
SALOMA: J-okanaane, zaljubljena sam u tvoje tijelo. Ono je bijelo
poput ljiljana u polju, što ga kosac nigda nije kosio. Tvoje je tijelo
58 FORUM.
bijelo poput snjegova što leže po vrhuncima planina JUdeje, te silaze
topeći se .u dol:ine. R~e u vrtu Kraljice Arapske, mirisnli vrtovti. miro-
dija Kraljice Arapske, k'o ni stope zore, lake što ifla vlasti slaze, niti
grudi lune kad priliježe o grudi mora ...... Ne postoj[ nlišta na svijetu
što bi hl!o bijelo poput .tvojega 'llijela. Pusti da taknemo tvoje tijelo.
JOKANAAN: Natrag! kćeri bab1lonska! Zena je umjela zlo na svijet.
Ne obraćaj mi se. Neću te slušati. Ništa neću ·slušati do H glasa Gospo-
da Boga.
SALOMA: Tijelo ti je odvratno. Slično je tijelu gubavca. Sltično je
obijeljenu zidu· kojim su otrovnice puzrlJe; slično je obijeljenu zidu
gdje su se škorpioni ugrrljezd.Hi. Zaista sliči izbijeljenu grobu punom
gnusoba. Stravično je; tvoje je tijelo straVično. Jokanaane, u tvoju sam
se kosu zaljubila. Tvoja je kosa poput grozdova, poput crnih grozdova
što više s čokota Edoma u zemlji· Edomićana. Tvoja je kosa. poput
cedrova libam:onskih, golem,ih cedrova što podaju sjenku lavovima kao
~ razbojnicima što se žele obdan sakrtiti. Duge crne noći, kad mjesec
skrije svoj lik, a zvijezde se boje, nisu tako tamne. Nije tako tamna
ni tišina što ob.irtava u šumi. Ništa na svdjetu nije tamno kao n~oja
kosa . .. Pus;tft 1da je taknem.
JOKANAAN: Natrag, kćeri Sodome! Ne dotJiči me! Ne kaljaj hram
Gospodnji.
SALOMA: Tvoja je kosa grozovita. Prekrivena je prašinom i kalom.
Sliči kruni od trnja kojom ti ovjenčaše čelo. Poput z·mijskog je čvora
ovijena oko tvoga vrata. Ne volim tvoje kose. . . želtim tvoje usne,
Jokanaane. SLiče zastavi skrletnoj povrh kule od slonovače. Sliče nwu
zasječenom nožem od slonovače. Cvjetovi nara, što cvatu u vrtovima
tyrskim, te su crveruilji od .ruža, ipak još nisu tako crveni. Grimizne vrpce
trubljd što objavljuju dolazak kraljeva te zastrašuju nepnijatelja, ipak
nisu tako crvene. Tvoje su usne crveniije od stopa on:ih što gažahu
grožđe u kacama. One su crven!ije i od nožica golubova što nastavaju
hramove, a svećenici ih hrane. Još su crvenije od stopa onog što bje
došao iz prašume, gdje je zaklao lava, i gledao pozlaćene ttgrove.
Tvoje su usne poput grane koralja, što je !Ubari nađoše za morskoga
sumraka, onrih koralja koje čuvaju za kraljeve! ... Slri.čne su svijetlo-
crvenom kamenu vermlilionu što ga Moabićani nalaze u rudnicima
Moaba, kamenu što lim ga kraljevi uzimaju. Zaista, poput liika su
Kralja PerziJskoga, oslikana bojom toga kamena, pri vrhovima ukra-
šenog koraljima. Ništa na svijetu Illije crveno poput tvojlih usana . ..
Pusti da ih cjelujem .
. JOKANAAN: Nikad! kćeri bahllonskai Kćeni Sodome! Nikada.
· SALOMA: Poljuhlt ću tvoje .usne, Jokanaane. Poljubit ću tvoje usne.
MLADI SIRIJAC: Princew, Princezo, ti, koja si poput gorkog vrta
myrrhe, ti, koja ~Si 'golubica sviju golubica, ne gledaj toga čovjeka,
ne gledaj ga! Ne govori mu takve riječi. Ne mogu ili podndjeti ... Prin-
ceze, me govori tako.
SALOMA: Jokanaane, poljubi! ću tvoje usne.
MLADI SIRIJAC: Ah!
(Ubija se l pada između Salome i Jokanaana.)
OSCAR WILDE 59
HERODIJADIN PAž: Mladi se Sirijac urno! Mlaw je kapetan ubio
samoga sebe! Ubio se ona:j što mi je bio prijateljem! Dao sam mu malu
kutiju miri.sa l naušnica od srebra, a sad se ubio! Ah, zar nije pro-
rekao da će se nesreća zbiiti? I ja sam, također, -to prorekao, i zbilo
se. Dobro .sam znao da je mjesec tražrl.o mrtve stvari, ali Jlli,sam znao
da je za njoian gledao. Ah! što ga ne skrih od mjeseca? Da sam ga
skrio u špilju, on ga -ne bi pronašao.
PRVI VOJNIK: Prjncew, mladi se kapetan upravo ublo.
SALOMA: Pusti da cjelujem tvoje usne, Jokanaane.
JOKANAAN: Zar se ne bojiš, kćen Herowjadina? Zar ti ne rekoh da
sam 'iz p:ilače čuo lepetanje krila anđela smrti, i zar nije ađeo smrti
i stigao?
SALOMA: Pusti da poljubim tvoje usne.
J~KANAAN: Preljubnička kćeri, samo te jedan može spasiti, On
. f! kojemu sam govorio. Idi d potmži Ga. On je .u čamcu na galilejskom
jezeru, •te l].'lazgovara sa .svojd,m učenđ.cim:a. Ti klekn!i na obalu morsku,
; pozovi Ga dmenom Njegovim. A kad On stigne k tebi (a On stiže k
svima koji ga prizivaju), piiildoni se Njegovoj nozi, d zaJtraži odriješenje
grijeha svojih.
SALOMA: Pusti da ti poljubim usne.
JOKANAAN, Budi prokleta! kćeri rodoskvrne majke, prokletstvo nek'
na te padne.
SALOMA: Jokanaane, poljubit ću tvoje usne.
JOKANAAN: Ne želim te gledati. Neću te gledati, ti si prokleta Sa-
loma, ti si prokleta. ·
(Silazi u cisternu.)
SALOMA: Poljublt ću tvoje usne, Jokanaane; poljubiit ću ih.
PRVI VOJNIK: Moramo prenijeti tijelo na koje drugo mjesto. Te-
trarki je mrzak pogled na mrtva tjelesa, izuzev tjelesa onih koje je
sam ubio.
HERODIJADIN PAZ: Bio mi je brat, još bliž[ od brata. Dao sam
mu_ malenu kutli~u punu mirisa i prsten od ahata što ga je uvijek
nosio. Sumrakom običavald smo šetati riječnom obalom, između bade-
movih stabala, a on bi. mi pripovdjedao o svojoj zemlji. Uv.ijek je go-
venio vr~o !iho. Zvuk njegova glasa bijaše poput zvuka flaute, poput
_glasa sv1raca flaute. Također, volio je d ogledati se u rijeci. Korio bih
ga zbog tog.
DRUGI VOJNIK: Ti si u pravu; treba da skrijemo tijelo. Tetnu·ka
ga ne smije Vii.djetJ:i.
PRVI VOJNIK: Tetrarka neće ovamo doći. On nikada ne dolazi na
terasu. OdVIiše se bojd. proroka.
(Ulaze HEROD, HERODIJADA,- i cijeli dvor.)
HEROD: Gdje je Saloma? Gdje je Princeza? Zašto se Illi!je vTatila
svečanosti kao što sam joj zapt?vdjedio? Ah! tamo je!
HERODIJADA: Ne smijete je gledat[! Vi je neprekidno promatrate!
HEROD: Neobičan je mjesec večeras. Zar ne dzgleda čudno? Sliči
polucljeloj ženi, luđakinjii. koja posvuda traži ljubavnike. A d naga je;
60 FORUM
luna je potpuno naga. Oblaci ·nastoje prekriti njezJinu nagost, ali ona
im neće dopusti:ti. Na nebu pokazuje se nagom. Njiše se· pblačjem
poput opijene žene . . . Siguran sam da traži ljubavndke. Ne nj•iše li
se poput pijane žene? Ne sldči li kakvoj luđakinji? · HERODIJADA: Kažem_ vam da nema ničega. Nije vam dobro. Po·
HERODIJADA: Ne; mjesec dzgleda kao mjesec, to je sve. Pođimo
unutra . .. nemate ovdje što tražiti.
HEROD: Ost'd.t ću ovdje! Manasseh, razastvi sagove. Daj užgati bak·
Ije, neka .iznesu stolove od slonovače, a i stolove od crvenosmeđeg
mramora. Zrak. je ovdje izvrstan. Popit ću još vina sa svojim gostd·ma.
Valja da iskažemo sve počasti Cezarovim poslandcima.
HERODIJADA: Ne ostajete vi zbog nj>ih.
HEROD: Da; zrak je dzvanredan. Dođite, Herodijada, naši nas gosti
očekuju. Ah! zagazio sam! u- krv sam zagazio! To je zao_ znak. Vrlo
nepovoljno znamenje. A odakle ta 'krv ovdje? ... d ovo tijelo, .odakle
ovo tijelo ovdje? Mislite li da sam poput Kralja Eg;patskog koji ne
pripredi svečanost za svoje goste a da lim ne pokaže ·i koj!i leš? Cije
je to tijelo? Ne želim ga vtidjeti.
PRVI VOJNIK: To je naš kapetan, gospodaru. Onaj mladi Sirijac
što ste ga učindli kapetanom tek plije tri dana.
HEROD: Nisam zapovjedio da bude ubijen.
DRUGI VOJNIK: Sam se ubio, gospodaru.
HEROD: S kog razloga? T~ učinio sam ga kapetanom.
DRUGI VOJNIK: Ne znamo, gospodaru. Tek sam se ubio.
HEROD: To mi se čini čudnim. Držao sam da se jeddno rimski filo.
zofii ubijaju sami. Zar nije listina, Tigeline, da se filozofi. u Rimu sami
ubijaju?
TIGELIN: Zaista, nekd od njih ubijaju samd sebe, gospodaru. Ti se
nazivaju stoici-ma. A stoici su neotesani ljudi, štovdše, smiješnii. Osobno
nalazim da su posve srnli:ješni.
HEROD: Ja također. Smiješno je počiniti samoubojstvo.
TIGELIN: Svatko rim se u Rimu smdje. Car je napisao čak J satiru
protiv njih. Posvuda se deklamira.
HEROD: Ah! napisao je satiru protiv njih? Cezar je čudesan. Sve~
moguć je . .. čudno je da se mladJi Sirijac ubio. žao md je što se ubio.
Vrlo mi je žao, štovliše; bilo ga je ldjepo gleda·ti. štovriše, vrlo lijepo.
Imao je vrlo sanjalačke oči. Sjećam se kako Je zaneseno promatrao
Salamu. Iskreno, mislio sam da ju je odveć motflio.
HERODIJADA: Postoje i drugi koji je odvdše gledaju.
HEROD: Njegov je otac bio kralj. Ja·sam ga prognao :iz njegova
kraljevstva. A ·ti Si uči.rui!la robinjom njegovu m.ajku što je bila kra~
ljicom, Herodiijado. Ali on je ovdje bio takoreći moj gost, te sam ga
stoga i učinio svojim kapetanom. :Za:Um njegovu smrt. Ho! zašto ste
tijelo ovdje ostavili? Ne želdm ga gledati- napolje s njim! (Iznose leš.)
Hladno je. Podigao se vjetar. Za:r ne puše vjetar?
HERODIJADA: Ne; nema vjetra.
HEROD: Kažem td da se podigao vjetar . .. A čujem u zraku i nešto
poput lepeta krila, poput lepeta golemih krila. Cuješ li i ti?
HERODIJADA: Ništa ne čujem.
OSCAR WILDE 61
HEROD: Ne čujem više ni ja. Alii sam čuo. Bijahu to naleti vjetra,
nema sumrije u to. Prošlo je. AH ne, čujem ponovno. Zar ti ne čuješ?
Posve s liči lepetu krila.
đimo unutra.
HEROD: Nisam bolestan. Bolesna je tvoja kći. Zaiista izgleda poput
bolesnice. Nikada je nisam vidio tako blijedu.
HERODIJADA: Rek)a sam vam da je ne gledate.
HEROD: Uspite mi još vina. (Vino se donosi.) Saloma, dođi da po-
piješ malo vina sa mnom. Imam ovdje Yzuzetna vina. sam ga je Cezar
meni posla·o. Uroni u nj svoje male crvene usne, tako da bih potom ja
mogao iskapiti pehar.
SALOMA: Nisam žedna, Tetrarko.
HEROD: VJ čujete kako mi vaša kćerka odgovara?
HERODIJADA: Cini valjano. što vječito zurite u nju?
HEROD: Donesite mi svježega voća. (Donose voća.) Saloma, dođi
i podijeli_ voće sa mnom. Volim v.idjetii. u voću znak tvoJih sitnih zubi.
Odgri.zi samo komadić ovoga ploda, a ja ću pojes~ ostatak.
SALOMA: Nisam gladn!a, Tetrarko.
HEROD (Herodijadi): Vidi1e kako ste odgoj;!; svoju kćer.
HERODIJADA: Moja kćd i ja kraljevskog smo roda. A što se tebe
tiče, tvoj je otac bio gonič kamila. Bio je još i razbojiTik!
HEROD: Ti lažeš!
HERODIJADA: Vrlo dobro znaš da je to ostina.
HEROD: Saloma, dođi i sjednd kraj mene. Dat ću ti prijestolje tvoje
majke.
SALOMA: Nisam umorna, Tetrarko.
HERODIJADA: Vidite što mmsl:i o vama.
HEROD: Donesite mi - što sam ono poželio? Zaboravili. Ah! Ah!
Sjećam se.
?LA:S JOKANAANOV: Gledajte, vrijeme je došlo! Ono što prorekoh
doslo Je da prođe, reče Gospod Bog. Gledajte! dan o kojem govorah!
HERODIJADA: Zamollite ga da umnkne. Ne želim čuti njegova glasa.
Taj čovjek vjeOilto baca uvrede na mene.
HEROD: Ništa ndje rekao protiv vas, a, osim toga, vrlo je velik
prorok.
HERODIJADA: Ja ne vjerujem ·u proroke. Može !:i čovjek re& što
će se zbiti? Nitko to ne zna. štoviše, on me neprestano- vrijeđa. Ali
ja mislim da ga se vi bojđ.te ... Dobro znam da ga se boj-ite. '
HEROD: Ne bojim ga se. Nikoga se ne bojim.
HERODIJADA: Kažem yam, vd ga se bojite. Ako ga se ne bojite,
što ga onda ne predate ž>idovdma koj[ već šest mjeseci podižu toliku
viku za njim?
JEDAN žiDOV: Zaista, moj gospodaru, btilo bi bolje da ga izručite
nama.
HEROD: Dosta o tom. Već sam vam dao svoj odgovor. Neću vam
ga predati. Svet je čovjek, čovjek koji je vidio Boga.
62 FORUM
JEDAN ž:IDOV: To je nemoguće. Ne živli. čovjek koji ]e vidio Boga
još od vremena proroka Elije. On je bio posljednjd čovjek koji je
viddo Boga. U ovim se danima Bog ne pokazuje. Skriio se. Stoga su
velrika zla stigla ovu zemlju. · odviše. (Pažu:) Moju lepezu!
DRUGI ž:IDOV: Udstinu, ndtko ne zna ndti je li prorok Elias stvarno
vidio Boga. Moguće je, da to ne bijaše ·doli sjena Božja, što je on vidio.
TREći ž:IDOV: Bog ndje nligda skriven. On se pokazuje u svako doba
i u svakoj stvari. Bog je u onom što je zlo, kao što je i u onom što je
dobro. . djeld ispred vra1J:iiju grada Capernawna, već samim svojtim dodirom.
CETVRTI ž:IDOV: Tako ne valja govoriti. To je vrlo opasno učenje.
Ono je k nama stiglo 0z aleksandnljsklh škola, gdje poučavaju u grčkoj
filozofiji. A Grci su barbari. Nisu čak ni.ti obrezani.
PETi: ž:IDOV: Nitko ne može reći kako Bog izvodi svoja djela. Puto·
vi su njegovi tajnoviti. Moglo bi čak biti, da su stvari koje mi nazivamo
zLima stvarno dobre, a one koje nazivamo dobrima, zapravo zle. Ne po-
stoji znanje nii o čemu. A moramo se .također !pOkorno prilag~diiti. svače­
mu, jer Bog je vrlo jak. On je slomio jakog zajedno sa slabrm, Jer On
se ne obazire nJi na kojeg čovjeka. . mnoštvo naroda.
PRVI ž:IDOV: Istinito si govorio. Bog je strahovit; On je slomio snaž-
nog i slabog kao što čovjek šumno vrši žito na gumnu. Ali ovaj čovjek ni-
kada nije vidio Boga. Sve od proroka Eliasa nitko :nije vidio Boga.
HERODIJADA: Utiš ajte ib. Zamaraju me.
HEROD: Ali ja sam čuo da se govol1i da je sam Jokanaan vaš prorok
Elias.
ž:IDOV: To mje moguće. Proteklo je već više od trd stotine godina od
vremena proroka Elije.
HEROD: Ipak dma nelcih koji govore da je ovaj čovjek prorok Elias.
NAZAREćANIN: Siguran sam da je on prorok El!ias.
žiDOV: Nikako, jer on ndje prorok Elias.
GLAS JOKANAANOV: Dan je znači slligao, dan Gospodnja, i ja čujem
s planin§. stope Onog što će biti Spasitelj čitava svijeta.
HEROD: što to znači? Spasitelj svdjeta.
TIGELIN: To je jedna od Cezarovib tllitula.
HEROD: Ali Cezar ne dolazi u Judeju. Još sam jučer primio pisma iz
Rdma. Ona ne sadrže ništa u vezi s tlm. A vi, Tligeline, koji ste provelii
zimu u Rimu, također nli.ste niš~a o tom čuH, nije li 1Jako?
TIGELIN: Gospodaru, ništa ndsam o tome čuo. Samo sam objašnja-
vao titulu. To je jedan od CezaroVlih naziva.
HEROD: Ali Cezar ne može dom. Odveć je kostobolan. Kažu da su mu
stope poput slonovskih. A također postoje ii državndčki razlozli. Tko· na-
pusti rum, gubi ga. Neće on dom. Kako bdio, Cezar je gospodar, doći će
ako to poželi. Makar ja držim da neće doći.
PRVI NAZAREćANIN: Prorok ndje one riječi Ozrekao govoreći o Ceza-
ru, gospodaru.
HEROD: NOj e govorio o Cezaru?
PRVI NAZAREćANIN: Ne, gospodaru.
HEROD: O komu je onda govorio?
PRVI NAZAREćANIN: O Mesliji koji je s1ligao.
OSCAR WILDE 63
JEDAN ŽIDOV: Mesija n!ije stigao.
PRVI· NAZAREćANIN: Stigao je, đ već posvuda čini čuda.
HERODIJADA: Ho! ho! čuda! Ne vjerujem ja u čuda. Vidjela sam ih
PRVI NAZAREćANIN: Ovaj čovjek čin!i istinska čudesa. Tako je -
pri svadbi koja se odrlgrala u nekom galilejskom mjestu, gradiću neznat·
rie važnosti - vodu p1"etvorio u vtino. To su mi javile stanovdte osobe
koje bijahu nazočne. Također je iscijelio dvojlicu gubavaca koji su sje·
DRUGI NAZAREćANIN: Ne, oni koje je oscijelio u Caperanumu, bi·
jahu slijepci.
PRVI NAZAREćANIN: Ndkako; bili su gubavci. Ali je On iscijelio i
sl!ijepce, a bjehu Ga vidjel!i d u plandni kako govorii s anđelima.
SADUCEJ: Anđeli ne postoje.
FARIZEJ: Anđeli postoje, ali ja ne vjerujem da je taj Covjek s njdma
govorio.
PRVI NAZAREćANIN: Za razgovora s anđelima vidjelo Ga je veliko
SADUCEJ: Ne s anđelima.
HERODIJADA: Kako me ovd !jucli zamaraju! Smiješnd su! (Pažu:) Da-
kle! moju l<ipezu! (Paž joj pruža lepezu.) Izgled ti je sanjalački; ne smi-
ješ sanjariiti. Samo bolesni ljudi sanjare. (Lepezom udara paža.)
DRUGI NAZAREćANIN: A tu je d čudo s Jairovom kćerii.
PRVI NAZAREćANIN: Da, to je sigurno. To nitko ne bi mogao po-
reći.
HERODIJADA: Ovi su ljucli poludjeli. Odveć su dugo gledali u mjesec.
Zapovjeclite dm da umuknu.
HEROD: Kakvo je to čudo s kćeri Jairovom?
PRVI NAZAREćANIN: Kći je Jairova umrla. On ju je podigao od mrt·
vih.
HEROD: On uskrsava mrtve?
PRVI NAZAREćANIN: Da, gospodaru, On je usbsnuo mrtva.
HEROD: Ne želdm da to činii. Ja Mu to zabranjujem. Ne dopuštam n[.
jednom čovjeku da uskrsaVa mrtve. Taj čovjek mora biti pronađen, ·te
Mu valja reći da sam Mu zabranio podizanje mrtvili.. Gdje je On u ovo-
me času?
~RUGI NAZAREćANIN: On je posvuda, gospodaru, ali Ga je teško
nau.1.
PRVI NAZAREćANIN: Piiiča se da je sada u Samariji.
JEDAN žiDOV: Lako je vidjelii da se ne radi o Mesdji, ako je u Sa-
rnamji. Mesija neće stići Samarićanima, jer -su prokleti. Ne prfurose žrtve
Hramu.
DRUGI NAZAREćANIN: Ostavio je Samardju prije nekoliko dana. Dr.
žim. da se u ovome času zadržava u okolici Jeruzalema.
PRVI NAZAREćANIN: Ne; On ndje tamo. Ja upravo dolamm iz Jeru-
zalema. Već dva mjeseca nemaju o Njemu vijesti.
H~ROD: Nije važno· Ali neka Ga pronađu, <te Mu kažu da ja neću do·
pust1ti podizanje mrtvih! Pretvoli1ti vodu u vino, ascijel!tti gubave li slije·
64 FORUM
pe ... te stvari može činiti ako žeH. Ne protivim se tomu~ Uistinu držim
dobrim djelom ozdravljenje gubavca. Ali ne dopuštam nikome uskrsa-
vanje mrtvaca. Bilo bi stravično kad bi se mrtvi vraćali. · HEROD (nadalje svaki čas pogledava SALOMU): Togeline, za mjerne
GLAS JOKANAANOV: Ah! besramntica! Bludnica! Ah! kći babilonska
zlatnih očiju i pozlaćenih kapaka! Tako reče Gospod Bog. Neka stane
njoj nasuprot mnoštvo muževa. Neka ljudi uzmu kamenje te je kame-
nuju ...
HERODIJADA: Zapovjed>te mu da ušuti.
GLAS JOKANAANOV: Neka je bojnli zapovjednici probodu mačevima
svojim, neka je ·zdrobe pod štitovdma s~ojim.
HERODIJADA: Ne, ovo je već besramno.
GLAS JOKANAANOV: Zbrisat ću tako sav grijeh sa zemlje, i sve će
žene naučiti da ne nasljeđuju njezine opačine.
HERODIJADA: Cujete li vi što on govori protiv mene? Dopuštate mu
da kleveće vašu ženu?
HEROD: Nije spomenuo vaše ime.
HERODIJADA: što je to važno? Vi dobro znate da mene nastoju okle·
vetati. A ja sam vaša žena, Dlisam li?
HEROD: Uistinu, draga li plemenita Herodijada, vi ste moja žena, a
prije toga bili. ste žena moga brata.
HERODIJADA: Vi ste me istrgli iz njegova zagrljaja.
HEROD: Uistinu sam bio jači ... Aili ne govorimo o toj stvari. Ne že-
lim govoriti o tome. A sve su uzrokovale strašne riječi koje je prorok iz-
rekao. Moglo bi biti kakve nes<reće zbog njih. Ne govorimo više o toj stva.
rl. Plemenita Herodti1ado, mi smo zapostav.ilii naše goste. Napuni ti. moj
pehar, ljubljena moja. Napuni vinom veltike srebrne vrčeve, potom veli-
ke staklene vrčeve. Ispit ću u Cezarovo zdravlje. Ovdje ima Rimljana;
moramo nazdravdti Cezaru.
SVI: Cezar! Cezar!
HEROD: Zar ne opažate bljedoću svoje kćeri?
HERODIJADA: što je vama s1Jalo je li ona blijeda ili nije?
HEROD: Nikada je nisam Vlidio tako bllijedu.
HERODIJADA: Ne smijete je gledati.
GLAS JOKANAANOV: Toga će dana sunce posta1Ji arno poput dlakave
tkanine za vreće, a mjesec poput krvi, i sve zvijezde nebesa padat će na
zemlju poput zreLih smokava sa smokvtina stabla, i svi će kraljevi ze-
maljski bimi uplašeni.
HERODIJADA: Ah! Ah! Htjela bdh da vidim dan o kojem govori, kad
mjesec postane sličan krvii, a sve zvtijezde popadaju zemljom poput zre-
lih smokava. Ovaj prorok govori poput pijana čovjeka ... AM. ja ne mo-
gu više podnositJi zvuk njegova glasa. Mrzim njegov glas. Zapovjeclite mu
da ušuti.
HEROD: Neću. Ne shvaćam što govoru, no ipak bi to moglo b;;ti ka-
kvo predskazanje.
HERODIJADA: Ne vjerujem ja u predskazanja. Od govom poput pi-
janca.
HEROD: A moguće da je opijen vinom Gospodnjim.
OSCAR WILDE 65
HERODIJADA: Kakvo je to vino; vino Božje? Iz kog vinograda potje·
če? K-ojom ga se prešom može istiještirti?
vašega posljednjeg boravka u Rimu, je li CaT govortio s vama o ...?
TIGELIN: O čemu, gospodaru?
HEROD: O kom predmetu? Ah! Postavlio sam vam p[tanje, zar ne?
Zaborav.i.o sam što s.am vas htio pitati.
HERODIJADA: Vi ponovno promatrate moju kćerku. Ne smijete je
gledafi. Već sam vani to rekla.
HEROD: Ne recite više ništa.
HERODIJADA: I opet to kažem.
HEROD: A ta obnova Hrama o kojoj su tolliko pričali, hoće li se uopće
što učiniti? Kažu da je nestalo velo sa Svetišta, zar ne?
HERODIJADA: Ti si ga sam ukrao. Govoriš nesuvislo. Neću ostati ov-
dje. Pođimo unutra.
HEROD: Pleši za mene, Saloma.
HERODIJADA: Ne želim njena plesa.
SALOMA: Nemam želje za plesom, Tetrarko.
HEROD: Saloma; kćeri Herodijaclina, pleši za me.
HERODIJADA: OstaVIiite je na miru.
HEROD: Zapowjedam ti da plešeš, Saloma.
SALOMA: Neću plesam, Tetrarko.
HERODIJADA (smijući se): Vlidite kako vam se pokorava.
HEROD: Hoće Iri ona plesati ili ne- što je meni stalo? To mi ne zna.
či IJliršta. Noćas sam sretan, noćas sam izuzetno sretan. Nikad nisam bio
tako sretan.
PRVI VOJNIK: TetraTka ima sumoran izgled. Zar ne izgleda sumorno?
DRUGI VOJNIK: Da, sumoran je.
. HER~?D: što ne bih bio sretan? Cezar, gospodar svijeta, gospodax svi-
JU stvan, Cezar me voli. Upravo mi je poslao darove .izvanredne vrljedM
nosm. Također mi je obećao da će pozvati u Rim kapadok!jskoga Kralja,
moga nepirlljatelja. Može se zbiti da ga u Rlimu dade razapeti na križ, jer
on može učiriiti sve što poželi. Uistinu, Cezar je gospodar. Vidite tako
da imam pravo da budem sretan. Stvarno~ ja sam sretan. N:ikad nisam
bio sretniji. Ništa na svijetu ne bi moglo pomutiti moje zadovoljstvo.
. GLAS JOKANAANOV: Bit će posjednut na svoje prijestolje. Bit će od-
Jeven u skrlet ·i purpur. U svojoj ruci držat će zlatan vrč pun vlastitih
bogohuljenja. I udarit će ga anđeo Gospodnji. I crvi će ga izjesti.
HERODIJADA: Cujete što kaže o vama? Kaže da će vas izjesti crvU.
HEROD: Ne govori on o meni. Nikada ne kaže nlišta protiv mene. O
~apad~kljs~o':". Kr?lju .govori; ~apadok!ljskome Kralju, mom neprijate·
l]u. Njega ce IZJesti crva. Ne radi se o meni. Ovaj prorok nikada nije !iz-
govorio riječ protiv mene, izuzev što sam sagrtiješio oženivši se ženom
svoga brata. Moglo hi biti da je u pravu. Jer, uilstinu, -vi ste neplodni.
HERODIJADA: Ja da sam neplodna, ja? To kažete vi što gledate čak
li moju kćer, vd što biste htjeli njen ples s vlastita užitka? Besmisleno je
to re6i. Ja sam rodila dijete. Vi niste imali djece, ne, čak ni s kojom
svojom robinjom. Vi ste neplodnli, ne ja.
66 FORUM
HEROD: Mir, ženo! Kažem da ste neplodni. Vi mi niste rodili dijete,
i prorok kaže da naš brak nije istinski brak. Kaže da je riječ o rodoskvr-
noj vezi, vjenčanju koje će donijetti zla ... Bojim se da je u praVu; sigu-
ran sam da je u pravu. No Jllije sad trenutak da se govori o takvim stva-
rima. Uistinu, ja sam sretan. Ništa mi ne nedostaje.
HERODIJADA: Drago mi je što ste tako dobra raspoloženja večeras.
To nije vaš običaj. Međutim, kasno je. Pođimo unutra. Ne zaboravite
lov u zoru. Sve počasti moraju birtli i·skazate Cezarovim izaslanicima, ni-
je J; tako?
DRUGI VOJNIK: Kako je tmuran Tetrarkin pogled!
PRVI VOJNIK: Da, izgleda tmuran.
HEROD: Saloma, Saloma, pleši za me. Molim te da plešeš za mene.
Tužan sam večeras. Da; večeras post~jem tužan. Kad bijah ulazio, zaga-
zio sam u krv, što je zao znak; a čuh, siguran sam da čuh u zraku i le-
pet krila, lepet golemdh krila. Ne mogu reći što ona znače ... Tužan sam
večeras. Stoga pleši za me. Pleš:i za mene, Saloma, zaidtinjem te. Budeš
H plesala, od mene možeš zatražiti što god te volja, i ja ću td. dati, sve
do polovice svoga kraljevstva.
SALOMA (ustajući): Zalista: ćeš mi dati što zatražim, Tetrarko?
HERODIJADA: Ne pleši, kćeri moja.
HEROD: Sve, čak o polovicu svojega kraljevstva.
SALOMA: Kuneš li se, Tetrarko?
HEROD: Kunem se, Saloma.
HERODIJADA: Ne pleši, kćeri moja.
SALOMA: čime ćeš se zakleti, Tetrarko?
HEROD: Svojim Žlivotom, svojom krunom, svojim bogovima. Sto god
zaželli.š, bit će tvoje, sve do polovice mojega kraljevstva, samo ako za-
plešeš za me. O, Saloma, Saloma, pleši za mene!
· SALOMA: Zakieo si se, Tetrarko.
HEROD: Zakleo sam se, Saloma.
SALOMA: Sve što zatražim, čak polovicu tvojega kraljevstva?
HERODIJADA: Kćeri moja, ne pleši.
HEROD: čak poloVlicu mojega kraljvstva. Divno ćeš izgledatli kao kra-
ljica, Saloma, svidi li ti se da zatražiš polovicu mojega kraljevstva. Zar
neće btti divna kraljtica? Ah! hladno je ovdje. Ledeilli vjetar, i ja čujem
... zbog čega čujem u zraku lepet krila? Ah! netko bi mogao zamisliti
ptdcu, golemu crnu pticu kako natkriljuje terasu. što ja ne Vlidim te pti-
ce? Grozovit je lepet tih krila. Grozovit je vjetar kojo podižu. Hladan je
to vjetar. Ne, nije studen, vruć je. Gušim se. OvlažJite mi ruke. Dajte mi
snijega da jedem. Odriješite moj ogrtač. žurno! žurno! odriješite moj
ogrtač. Ne, pustite ga. Vijenac me pozljeđuje, moj vijenac od ruža. To
cvijeće je poput vatre. Spalilo je moje čelo. (Strgne vijenac sa svoje gla-
ve 'i baca ga na stol.) Ah! sad mogu disati. Kako su crvene te latice! Sli-
če krvavim mrljama na odjeći. No to nije važno. Ne treba tražiti simbole
u svemu što se vidi. To čd:ni život nemogućim. Bolje bli bilo reći, da su
krvave mrlje ljupke poput ružinih latica. Daleko bi bilo bolje talw reći.
Ali o tome nećemo govoriti. Sretan sam sada, ja postajem sretan. Ne-
OSCAR WILDE 67
man1 li Pravo da budem sretan? Tvoja će kći plesati za mene. Zar nećeš
plesati za· mene, Saloma? Obećala si za mene plesati.
HERODIJADA: Ne želim njen ples.
SALOMA: Plesat ću za tebe, Tetrarko.
HEROD: čuješ što kaže tvoja kći? Plesat će za mene. Time dobro či­
niš, Saloma. A kad tvoj ples bude završen, ne zaboravi da zatražiš od
mene što god ti bude drago. Dat ću ti ma što poželjela, sve do polovice
svojega kraljevstva. :Zakleo sam se, zar ne?
SALOMA: Zakleo si se, Tetrarko.
HEROD: A ja nikad msam pogamo svoju riječ. Nisam od onib što krše
svoje zaldetve. Ne znam m laž. Rob sam svoje rdječi, a moja je riječ kra-
ljevska. Kapadokijskli. kralj uvJjek laže, ali on nije .\stinsloi kralj. Kuka-
vica je. Duguje mi novaca, koje ne želi isplatiti. čak je uvrijedio moje
poslan'ike. Izrekao je pogubne riječi, no kad stigne u Rim, Cezar će ga
raspeti. Siguran sam da će ga CezaT raspeti. čak i alko se to ne dogodi,
ipak će umrijetJ.i, te će ga izjesti crvli. Prorok je tako prorekao. Nego, za-
što oklijevaš, Saloma?
SALOMA: čekam da mi robovi donesu mirisa i sedam vela, te skinu
moje sandale.
(Robovi donose mirise 11-·ela,
te skidaju sandale SALOMI.)
HEROD: Ab, ti ćeš dakle plesatli bosih nogu. To je dobro. Dobro. Tvo-
je nožice bit će poput bijelih golubica. lliit će poput bijelili cvjetova što
plešu po stablima.... Ne, ne, plesat će u krW. Krv je "azlivena tlom.
Ne smije zaplesatii u krvi. Bio bi to zao znak.
HERODIJADA: Sto je to tebi važno zapleše li u krvi? T~ ti si dostat-
no duboko u nju ogrezao ...
HEROD: što mi je to važno? Ab! pogledaj mjesec! Postao je crven.
Postao je crven poput krvi. Ah! pravo je prorok prorekao. A prorekao je
da će mjesec biti crven poput krvii.. Zar nije tako prorekao? Svj ste ga
čuli. A sada je mjesec postao crven poput krvi. Zar ne vidite?
HERODIJADA: Oh, da, dobro to vidim, a zvijezde padaju poput zre-
lih smokava, zar ne? a sunce postaje crno poput dlakave tkanine za vre-
će, a kraljevi se zemaljskii boje. Naposljetku to se može Vli.djeti. Jednom
u svome životu prorok je bio u pravu: zemaljskU se kraljevi boje ... Po-
đimo unutra, Vam'a nije dobro. Reći će u R.!im.u da ste ludi. Pođimo unu-
tra, kažem vam.
GLAS JOKANAANOV: Tko je taj koji stiže iz Edoma, tko je taj što
stiže iz Bozre, a črije je odlijelo obojeno purpurom, koji sja ljepotom svo-
je odjeće, koji hodi moćan u svojoj veličini? Zbog čega je odjeća tvoja
slcrletom obojena?
HERODIJADA: Pođimo unutra. Izluđuje me glas <og čovjeka. Ne že-
lim da moja kći pleše dok on neprestance viče. Ne želim da pleše dok je
vi gledate tim naČiinom. Jednom riječju, ne želim da ona uopće pleše.
HEROD: Ne ustaj, ženo moja !i kraljice, ništa ti to neće pomoći. Ja
neću poći unutra sve dok ona ne završi s plesom. Pleši, Saloma, pleši za
mene.
68 FORUM
HERODIJADA: Ne pleši, kćeri moja.
SALOMA: Spremna sam, Tetrarko.
(SALOMA izvocli ples sa sedam vela.)
HEROD: Ah! Cudesno! čudesno! Vidite da je vaša kći -ipak plesala za
me. Stupi bliže, približi se, Saloma, da tti dam tvoje nagrade. Ah, .izdašno
plaćam plesačima. Tebi ću platiti kraljevski. Dat ću td ma što tvoja du~
ša poželjela. što hoćeš imati? Govori.
SALOMA (klečeći): Hoću da mi odmah, na srebrnom pladnju, done-
su ...
HEROD (smijući se): Na srebrnom pladnju? Svakako, na srebrnom
pladnju. Zar nije čarobna? što bi poželjela na srebrnom pladnju, o ljup-
ka i mila Saloma, najljepša od svih kćeri. Judeje? što želiš da ti donesu
na srebrnu pladnju? Reci mi. Ma što to bilo, donijet će ti. Moja blaga
pripadaju tebi. što je to, Saloma?
SALOMA (ustajući): Glava Jokanaanova.
HERODIJADA: Ah! to je dobro rečeno, kćerl moja.
HEROD: Ne, ne!
HERODIJADA: Dobro rečeno, kćeri moja.
HEROD: Ne, ne, Saloma. Ne zahtijevaj to od mene. Ne slušaj glas svo-
je majke. Uvijek ti daje loš savjet. Ne povodi se za njom.
SALOMA: Ne povodim se za svojom majkom. Zbog vlastita zadovolj-
stva zatražila sam Jokanaanovu glavu na srebrnom pladnju. Zakleo si
se, Herode. Ne zaboravi da si izrekao zakletvu.
HEROD: Znam to. Zakleo sam se svojd.m bogovima. Dobro to znam.
A1i ipak te molim, Saloma, tražli od mene štogod drugo. Tra._ži pola mcr
jega kraljevstva, i j•a ću ti dati. Ali ne traži ono što si zatražila.
SALOMA: Tražim od tebe glavu Jokanaanovu.
HEROD: Ne, ne, ne želim to.
SALOMA: Zakleo sd se, Herode.
HERODIJADA: Da, zakleo si se. Svatko te čuo. Zakleo si se pred s\'i-
ma.
HEROD:. Ušuti! Ne govonim s tobom.
HERODIJADA: Moja je kći dobro učinlila zatraživši Jokanaanovu gla-
vu. On me prekrio pogrdama. Govorio j e čudovišne stvari o meni. Može
se vddjeti da Saloma ljubi svoju majku. Ne odstupaj, kćeri moja. On se
zakleo, on se zakleo.
HEROD: Ušuti! Ne obraćaj mi se .... Dođii, Saloma, budi razumna.
Nikad nisam bio strog prema tebi. Uvijek sam te volio ... štovjše, mož-
da sam te odveć volio. Stoga nemoj zahtijevati to od mene. Bila bi to
užasna stvar, stravičan zahtjev. Zap11avo, ja m).slim da se ti šališ. Odvrat-
no je vidjeti ljudsku glavu odsječenu od tijela, zar nije odTiatno? Ne bi
valjalo da djevličanske oči padnu na takvo što. Kakvo bii zadovoljstvo u
tome mogla naći? Nikakvo. Ne, ne, ne želiš ti to. Poslušaj me. Imam
smaragd, velik okrugao smaragd koji mi je poslao Cezarov ljubimac. Gle-
daš li kroz taj smaragd, lako možeš vidjeti stva:ri što se zbivaju na ve-
likoj udaljenosti. Kad odlazi u circus, i sam Cezar nosi takav smaragd.
Ali moj je ve6i. Dobro znam da je ve6i. To je najveći smaragd na čita­
vome svijetu. Svidio bi ti se, ne bi li? ZMraži, i ja ću tl ga dati.
OSCAR WILDE 69
SALOMA: Zahtijevam Jokanaanovu glavu.
HEROD: Tj me ne slušaš. Td me ne slušaš. Dopusti da govorim, Salo-
ma.
SALOMA: Glavu Jokanaanovu.
HEROD: Ne, ne, nećeš to dobiti. Kažeš to da bi me mučila, jer sam
te promatrao Oitavu večer. Istina je, gledao sam te cijele večeri. Tvoja
me ljepota mučila, tvoja me ljepota teško mučila, i ja sam te odveć gle-
dao. Ali neću ubuduće. Ne valja promatrati ni stvari., ni ljude. Samo u
zrcala valja gled.atd, jer nam ona jedina ne pok::zuju ~e:. Oh! ?h! do-
nesite vina! Ja žeđam .... Saloma, Saloma, buđdmo pnJa.telJI. HaJde! ...
Ah!· šio htjedoh reći? što je to bilo? Ah! sjećam se! ... Saloma - ne,
priđi mi bliže; bojd.m se da me nećeš čuti - Saloma, tebi su poznati mo-
ji bijeM paunovi, moji prekrasni bijeli paunovd. što šetaju wtom između
mirte i visolcih stabala čempresa. Njihovi su kljunovi pozlaćeni, te je i
žitno zrnje što ga jedu također pozlaćene, a nožice su im purpurne. Kad
god se oglase, padne kiša, a mjesec se otkrlje na nebu pokažu li svoje
rastvorene repove. Kreću se po dvoje stazom sred čempresa i eme mirte,
a svaki ima roba koji ga poslužuje. Ponekad pak lete između stabala,
te se začas spuste u travu, ili oblete jezero. Ne postoje na svijetu p-trice
lijepe poput njih. I nema na svijetu kralja koju hl imao ptice divne po-
put"mojih. Siguran sam da ni sam Cezar nema tako ljupkih pt-ica. A ja
ću ti dati pedeset od svojih paunova. Slijedit će te ma kamo krenula, a
okružena njima bit ćeš poput mjeseca .usred golema bijela oblaka ... Dat
ću tt.i ih sve. Nemam ih više od stotine, a nema na svijetu kralja koji bi
imao paune ma [ nalik mojima. I sve ću ti lih dati. J edino treba da me
odl1iješiš zakletve, te da me ne tražiš ono što si bila zatražila.
(Ispija pehar vina.)
SALOMA: Daj roli glavu Jokanaanovu.
HERODIJADA: Dobro rečeno, kćem moja. A što se vas tiče, smiješnri
ste sa svoJim paunima.
HEROD: Tišma! Vi vječito vičete; urlate poput grabljive zvijeri.. Ne
smijete. Vaš me glas zamara. Rekoh, tišina, inače ... Saloma, razmisli
što činiš. Možda taj čovjek stti.že od Boga. Svetoga je držanja. Božji ga
je prst taknuo. Strašne je riječi Bog stavio u njegova usta. U palači kao
i u pustinji Bog je uvd:jek s njim ... U najmanju ruku, to je moguće. Ne
zna se. Može biti. da je Bog s njim i za nj. štoviše, umre hl., mogla bi mi
se zbiti kakva nesreća. U svakom slučaju, rekao je da će se na dan nje-
gove smrti nekome zbiti nesreća. To se može odnositi samo na me. Sjeti
se, stadoh u krv kad bijah ulazio. ZatJim, čuo sam i lepet krila u zraku,
lepet moćnih krila. To su vrlo zli znaci, a bilo je i drugih. Premda il1 ni-
sam vidio, siguran sam da je bilo i drugih. Dakle, Saloma, ti valjda ne
želi-š da mi se zbude kakva nesreća? Ti to ne želiš. Poslušaj me stoga.
SALOMA: Daj mi glavu J okanaanovu.
HEROD: Ah! ti me ne slušaš. Budi mima. Ja- ja sam miran. Potpu-
no sam miran. Slušaj. Ovdje imam skritih dragulja- dragulja koje čak
ni tvoja majka nikad nrije vidjela; ti su dragulji izvanredni. Imam tako
ogrlicu od bisera, u četiri reda. SLični su mjesecima okovanlim srebr.rui.m
zracima. Kao pedeset su ltma uhvaćenih zlatnom mrežom. Njima je kra~
70 FORUM
ljica krasila slonovaču svojili grudi. Kad ili staviš, bit ćeš liijepa poput
kraljice. Imam ametista dviju vrsta: crne poput čista vina, te crvene
poput vina što je izmiješano s vodom. Imam topaza, žutih poput očiju
tigra, ljubičastih poput očiju goluba·dupljaša, zelenfu kao oči mačke.
Imam opala koji vječito .plamte, gore ledenim plamom, opala koji rastu·
žuju ljudsku dušu, te se boje sjena. Imam oniksa što· su n.a..lJi.,k očnim j aw
bučicama mrtve ~ene. Imam mjesečevih stijena koje se mijenjaju s mije-
nama mjeseca, te budu blijede kad ili obasja sunce. Imam safira velikih
:poput jaja, te plavtih kao što je plavo cvijeće. More tumara njihovom nu-
trinom, a ·mjesec se ne usudi nigda pomutiti modrinu tih vaJa. Imam još·
i krisolita, beiiil.a, krisoprasa i rubina. A imam i sardoniksa, hijaoitntova
draga kamenja, kalcedonija, i ja ću ti sve to dati, a i druge stva:r.i ću pri-
dodati. Kralj indi~ski tek sad mi je poslao četki lepeze od papigina per-
ja, a kralj numidslci odijelo od nojeva perja. Imam kristal u koji ne
smije pogledati žena, nego samo mladdćd. za bičevanja. U ku1Ii.ji ·sedefa
tri su moja čudesna tirkiza. Tko ih stavi na čelo, lako zam.isl!i stvari ko-
jill nema, a tko ih uzme u ruJru ženu može učiniti neplodnom. To su gole~
ma blaga neprocjenjive vrijednosti. No to Illije sve. U kovčegu od ebanovi-
ne imam dva v,rca s ambrom, tako da su poput zlatnih jabuka. Kad bi
koji neprijatelj usuo otrov u te vrčeve, postali bi poput jabuke od sre~
bra. U kutiji ukrašenoj ambrom c:lr"dm sandale ukrašene staklom. Imam
ogrtaća kOJi bjehu doneseni iz zemlje sers.ke~ .i naru.kv;ica ukrašenih tam-
nocrvenim granatom i zadom iz grada na Eufratu.... Sto bi poželjela
Vli.še od ovoga, Saloma? l.zreci što bi poželjela1 i ja ću ti to dati. Sve što
zatražiš, ja cu tli dati, izuzev jednog. Dat ću ti sve što je moje, osđ.m jed-
nog života. Dat ću ti ogrtač Vl5okog svećenika.. Dat ću ti pokrov sve'biSta.
ziDOV 1: Oh! oh!
::;ALOiv!A: Daj mi glavu J okanaanovu.
HEROD (zavativši se na svome sjedištu): Nek' joj bude dano što tra-
ži! Ui-stinu Je dijete svoje majke- (Prvi se vojnik priolitava. HERUl)lJA-
JJA povlati s prsva Herodova prsten smrti, t aaje ga voJniku, koJi ga aa-
mah odnosi krvniku. Krvnik izgleda zapta.Seno.) 1Ko mi je oteo pr-sten?
1~a SVOJOJ ae,s.noJ ruci !lm.ad.on prsten. !·Ko Je popio moJe vmot l:SJ.jase
vma u mome penaru. .B1Ja8e pun vma. .NetKo ga Jt ISpio! 'lJ.h! past ce Zlo
na nećiJU glavu. (.6.rvnuc. szlazi u cisrernu.) Ah! L.a.sto se zaK.J.ent Krrujevi
m.kad ne t.reoa eta daJu svoJe njeći. Ne arie Ji je, strašno Je, d.ri:e h je,
i opet je stirašno.
HERODIJADA: Moja je k6i valjano postupila.
HEROD: Siguran sam da će se zbiti k~va nesreća.
SALOMA (pruža se duž cisterne i osluškuje}: Nema zvuka. Ništa ne
čujem. Taj čovjek, zašto ne viče? Ah! kad bi ijeda.D. čovjek kušao da me
ub;je, ja bih urlrala, borila bili se, nikako ne bih mirno otrpje!a.... Uda-
ri, Naamane, udari, kažem ti . . . Ne, ja ne čujem ništa. Samo tišina,
stravična tišina unutra. Ah! nešto se s rušilo na tlo. čula sam da je neš-
to palo. To je bio mač krvnikov. Taj rob, uplašio se. Pustio je da mu is·
padne mač. Ne usuđuje se ubiti ga. Taj rob, kukaVica je! Neka vojnici.
budu poslani! (Vidi Herodijadina paža i obraća mu se.) Priđi, ti si bio
prijatelj onoga što se ubio, nije li tako? Dakle, kažem ti da još nema
OSCAR WILDE 71
dovoljno mrtvaca. Idi .k vojnicima, i .zatraži od nj-ih da odu dolje, te ma.
don~su ono što sam zahtijevala, ono što mi je Tetrarka obećao, ono što
je moje. (Paž se povlači. Ona se okreće vojnicima.) Ovamo, vojnici. Si-
đite vi u cisternu i donesi-te mi glavu onoga čovjeka. (Vojnici se povla-
če.) Tetrarko, zapovdjedi svojim vojillicima da mi donesu glavu Jokana-
anovu.
(Golema crna ruka, ruka krvnikova, pojavljuje se iz
cist·erne, noseći na srebrnu štitu glavu Jokanaanovu.
SALOMA /e odmah ščepa. HEROD skrije lice ogrta-
čem. HERODIJADA se smiješi i hladi lepezom. Naza-
rećani padaju na koljena i počinju se moliti.)
SALOMA: Ah! nisi htio podnijeti da poljubim tvoje usne, Jokanaane.
Pogledaj! Ljubim ih sada. Ugrist ću te zubima, kao što se grize sazrelo
voće. Da, poljubit ću tvoje usne, Jokanaane. Rekla sam tako; nisam li
tako rekla? Rekla sam tako. Ah! poljubdt ću ili sada .... Ali, zašto me ne
pogledaš, Jokanaane? Tvoje oči, negda pune bijesa i prezira, sad su
sldopljene. Zašto su sklopljene? Otvori svoje oči! Podigni svoje kapke,
Jokanaane! Zašto me ne pogledaš? Zar si me se uplašio, Jokanaane, pa
me stoga nećeš pogledati? ... I tvoj jezik, Jokanaane, sličan što bijaše
crvenoj otrovnici prijeteći otrovom što sikće, ne kreće se više, i više ne
kaže ništa, skrletna ta zmija po meni što je prskala svoj otrov. ćudno
je to, nije ti.? Kako to, da se ta crvena zmija vdše ne pokreće? ... Ništa
nTs~ od mene želio Jokanaane. Odbacio si me. Govorio si zle riječi o meni.
Držao si me beščasnom bludnicom, mene, Salomu, kćerku Herod:ijadi-
nu, Prrlncezu judejsku! Dobro, Jokanaane, ja još uvijek živim, a ti si mr-
tav, i tvoja glava pripada menJi.. Mogu s njom učiniti što mi volja. Mogu
je badti psima <i pticama nebeskim. Ono što psi budu osrtavild, raznijet
će ptice ... Ah, Jokanaane, Jokanaane, bio si jedini čovjek kojeg sam
voljela. Svi su mi drugi bi:lti mrskd. Ali ti, ti si bio prekrasan! Tvoje je
tijelo bilo srebrom omotan stup od slonovače. Bijaše vrt pun golubica
i srebrnih ljilj1ana. Bijaše kula od srebra pre~rivena štitovima od slo-
novače. Ništa na svijetu nije bil.o bijelo poput tvojega tijela. Ništa na
svijetu nije bhlo cmo poput tvoje kose. Ndšta na svijetu nije bilo crveno
poput tvojih usana. Tvoj glas bijaše urna s čudesnim m.inisima, a kad
sam te gledala, čula bih neobičnu glazbu. Ah! zašto me niSi pogledao,
J okanaane? Svoje si lice krio rukama i kletvama svojim. Oči sd svoje
prekri.o velom čovjeka koji je vidio Boga. Tako, Jokanaane, ti si vddrio
svoga Boga, aDi mep.e, mene ti nisi nikada vidio. Da si me vidio, ti bi me
i vo-lio. Ja sam te vidjela, Jokananae, i ja sam te voljela. Oh, kako sam
te voljela! Ljubim te još uvijek, Jokanaane, tebe jedinoga ljubim .... Zed·
na sam s tvoje ljepote; gladna sam s tvoga tijela; a niti vino niti voće
utoliti ne mogu moje želje. što sad da činim, Jokanaane? Niti poplave,
niti visoke vode ugasiti ne mogu moje strasti. Bila sam princeza, a ti si
me prezreo. Bila sam djevica, a ti si mi oduzeo moje djevičanstvo. Bila
sam čedna, a ti Sli moje žile ispunio plamom.... Ah! ah! zašto me nisi
pogledao, Jokanaane? Da si me pogledao, tli hi me i zavolio. Dobro znam
da bi me zavolio, jer je tajanstva ljubav.i moćnije od tajanstva smrti. Sa-
mo se na ljubav čovjek treba obazirati.
72 FORUM
HEROD: Ona je čudovišna, tvoja kći, ona je posve čudOvišna. Stvar-·
no, ono što je počinila- veli!k je zločin. Siguran sam da je počinjen zlo-
čin protliv neznana Boga. ·
HERODIJADA: Ja odobravam Oine svoje kćeri. I sad ću ostati ovdje.
HEROD (dižući se): Ah! sad govom rodoskvma žei)a! Dođite! Ovdje
ja neću ostati. Dođi, kažem ti. Sigurno će nas nešto strašno zadesiti. Ma-
nasseh, Issachar, Oztias, ugasite baklje. Ne želim ništa vtidjetii, i neću otr-
pjeti da ma što zurli u me. Ugasite baklje! Skrijte mjesec! Skrijte zvijez-
de! A mi se skri~mo u palači našoj, Herodijada. U meni se počinje bu-
diti strah. · O WILDEOVU APOKRIFU
(Robovi gase baklje. Zvijezde nestaju. Golemi crni ob-
lak prekriva mjesec, i sasvim ga zatamnjuje. Scena po-
staje vrlo tamna. Tetrarka ~e uspinje stepenicama.)
GLAS SALOMIN: Ah! Poljubila sam tvoje usne, Jokanaane, poljubila
sam tvoje usne. A bilo je nečeg gorkog na njd.ma. Bijaše Id to okus krvi?
... No mogao je to da bude i akus ljubav!i .... Kažu da je ljubav gorka
... Sto onda? što onda? Poljubila sam ti usta, Jokanaane.
(Zraka mjesečine padne na Salamu
i prekrije ju svjetlom.)
HEROD (okrenuvši se i vidjevši Salonu): Ubijte tu ženu!
(Vojnici trče naprijed i prekriju svojim štitovima Sa-
lomu, k6er Herodijadinu, Princezu Judeje.)
ZAVJESA
Preveo: Boris B. Hrovat*
Oscar Wilde
* P.revodilac·se poslužio teks-tom iz zbiTke Oscar Wilde: PLAYS, .Penguin
Books Ltd; Harrnomlsworth, Middlesex, England, 1979; pp. 315-348.
Biblijska priča o Herodovoj kćeri Salomi spominje se u dva evanđe­
-lja: Matejevom :i Markovom. Evo kako .glasi u Markovu evanđelju gdje
je potanje i sugestivnije ;ispričana:
Herod je, naime, bio zapovJedio da uhvate Ivana i da ga, svezana u
lance, bace u tamnicu, zbog Herodijade, žene svoga brata Filipa, koju
bijaše uzeo za ženu, jer mu je Ivan govorio: »Nij.e ti dopušteno imati že-
nu svoga brata((. Zato ga je Herodijada zamrzt.la i htjel•a ubiti, ali nije
mogla. A Herod se bojao Ivana. Znao je da je to pravedan i Bogu po-
sve6en čovjek, i zato ga je štitio. Kad bi ga slušao, odmah bi se zbunio,
ali bi ga ipak rado slušao.
Ali dođe zgodan dan, kad Herod o svom rođendanu priredi gozbu svo-
jim velikašima, visokim časnicima i galilejskim prvacima. Uđe Hetodi-
jadina k6i te je tako plesala da se svidjela Herodu i gostima. Kralj reče
djevojci: >>Išti od mene što god ho6eš, i dat 6u ti(<, I zakle joj se: ,,Dat
ću ti što god zatražiš od mene, pa bilo to i pol mojega kraljevstva«. Ona
iz1đe te reče svojoj majci: >>Sto ću tražiti?« "Glavu Ivana Krstitelja«, od-
govori ona. Vrati se odmah žurno kralju i zatraži: "Hoću da mi sad od-
mah daš na pladnju glavu Ivana Krstitelja«. To ražalosti kralja, ali zbog
zakletve dane pred gostima ne htjede je odbiti. Kralj odmah pošalje
kJ·vnilca i naredi mu da donese Ivanovu glavu. Ovaj ode, odrubi Ivanu
glavu u tamnici, donese je na pladnju i dade je djevojci, a djevojka svo-
joj majci. K!ad to čuše Ivanovi učenici, dođoše i uzeše njegovo tijelo te
ga položiše u grob.
Veliki izrugivač, majstor paradoksa i obožavatelj lijepe forme, Oscar
Wilde, izgradrl.o je iz te priče jedan od najčuvenijifu i najosporavamli!jdh
dramskih 1apokrifa modernoga doba. Osnn što je jeclln.i Wildeov dram-
skli tekst ko}i izlazi iz dekora vdktorijanske epohe ·i jedina jednočinka
u njegovu opusu, Saloma se ~zdvaja još jednom osoMtošću. Napisana je
1893. izvorno na francuskom, i tek ju je goclinu dana kasnije Wildeov
prijatelj i kasniji uzročn!iik: njegove tragedije, lord Alfred Douglas, pre-
veo na engleskd. Krajem XIX. stoljeća posezanje za straniim jezikom kao
sredstvom književnoga ~zraza još je posvemašnja iznlimka; istom će u
književnos"bi XX. stoljeća takav postupak postati učestalijim, pa će čak