Preterana upotreba mobilnih telefona može oduzeti dosta korisnog
vremena koje bi moglo da se iskoristi mnogo bolje, u druge svrhe, kao što su učenje, sport, druženje, itd. Uređaji koje neprestano držimo u rukama nemaju samo funkciju običnog telefona, već su postali mali računari koje možemo da nosimo sa sobom. Jasno je da postoji mnogo načina da se zabavimo korišćenjem istih, pa je to verovatno i razlog zašto ih koristimo, iako znamo da štete našem zdravlju. Često možemo zateći sebe kako se borimo sa materijalnim i društvenim problemima, takođe. Situacija je takva zato što nam trendovi određuju način života. To znači da smo već sada dostigli nivo gde više ne možemo da živimo bez telefona i postajemo roboti kojima su bitne samo društvene mreže i druge zabavne strane telefona, bez obzira na posledice. Australijski časopis The Bulletin izveštava: „Ovih naprava ima skoro koliko televizora i kompjutera zajedno.". Jedan stručnjak za telekomunikacije opisao je mobilni telefon ne samo kao tehnološko čudo, već i kao „društveni fenomen“. Tražeći i dobijajući satisfakciju korišćenjem telefona, pridajemo preveliki značaj nečemu što je do pre nekoliko godina bilo potpuno nepodobno. Ove sveprisutne naprave ne samo što prekidaju sve živo, već i prete da postanu javni neprijatelj. Istraživanje sprovedeno u Kanadi otkrilo je da je korišćenje mobilnog telefona tokom vožnje podjednako opasno kao i vožnja pod uticajem alkohola. Dakle, možemo da zaključimo da je razlog naše opsednutosti zapravo želja da budemo primećeni i da budemo u toku sa svetom, da u virtuelnom svetu pronađemo sve ono što mislimo da ne možemo u stvarnom. Koliko god telefoni bili korisni kada su u pitanju nastava, istraživanja i ostalo, nisu vredni suočavanja sa svim štetnim stvarima koje idu uz njih. Mada, zašto bi neko u 21. veku živeo normalno u stvarnom svetu, kad sve to isto, pa čak i bolje može da ima u virtuelnom, zar ne? Zato što je ova poslednja rečenica već postala kliše, zato sada pišem na ovu temu.