Marija Selak Raspudić trebala bi kao nestranačka akvizicija spasiti Most od rasula.

Poslijediplomski doktorski studij filozofije upisala je 2006. godine, a 11. lipnja 2013.
obranila je doktorsku disertaciju pod naslovom „Ljudska priroda i nova epoha“ (mentor: prof.
dr. sc. Lino Veljak) te stekla akademski stupanj doktorice znanosti iz filozofije. Zaposlenica
od 2010. na Odsjeku za filozofiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu gdje sudjeluje
u nastavi kao izvoditeljica kolegija iz Ontologije, Metafizike i Filozofije povijesti pri Katedri
za ontologiju, čiji je predstojnik prof. dr. sc. Lino Veljak.

Lino Veljak je jedan od najvećih hagiografa praksisovca Gaje Petrovića, člana SANU, i
velikosrpskog nacionalista. O Petrovićevom nacionalizmu već je iscrpno pisao Neven
Sesardić. Marija Selak je objavila članak „Bitak kao bivstvovanje“ u zborniku: Gajo
Petrović – lik i djelo, (Karlovac, 2013.) koji je uredio Lino Veljak.

Disertacija gospođe Selak „Ljudska priroda i nova epoha“ obična je kupusara, sinteza
praksisovaca, Berdjajeva i Heideggera . Marija Selak jako pohvalno govori u disertaciji o
Milanu Knagrgi. Recenzent njezine knjige Igor Eterović piše da gospođa Selak „posebno
mjesto i ulogu u tom razmatranju daje predstavljanju pojma svijeta u filozofiji Milana
Kangrge“. Zanimljivo je da je upravo na temu „Marksizam kao filozofija svijeta“ doktorirao
Kangrgin učenik i asistent, a sada prorektor Sveučilišta u Zagrebu, prof. dr. sc. Ante Čović u
godini pada Berlinskog zida (1989.). Doprinos gospođe Selak proučavanju „hrvatske
filozofije“ (misli na praksisovce) hvali Čovićev pajdaš Pavo Barišić: „Der Weltbegriff in der
neueren kroatischen Philosophie“ Synthesis Philosophica 68 (2/2019) pp. (433–455). Marija
Selak je inače članica Uredništva časoposa Filozofska istraživanja/ Synthesis Philosophica.

Marija Selak piše u Zarezu (5.12. 2012). o ljubavi. Ni tu ne ide bez Kangrge:
„Ljubav stoga možemo nazvati realnom potvrdom mogućnosti odnosa dvaju ljudskih bića
koja su primarno postavljena na sebe sama, a u tom smislu, podignuto na princip, Kangrga
govori o odnosu čovjeka kao čovjeka koji kao slobodno biće uspostavlja svoje odnose po
principu vlastite odluke. Ono što je revolucionarno, a time i antimetafizičko, jest čovjekovo
postajanje čovjekom – putem drugoga, kao slobodno nagnuće, kao izbor na temelju
posebnosti i osebujnosti druge osobe. Dijalektički govoreći, ljubav time predstavlja “ono
treće” – sjedinjenje, čime čovjek postaje društvenim bićem.“
Da podsjetimo. Kangrga je u svojoj knjizi Šverceri vlastitog života, objavljenoj u Beogradu
2001. godine, o Hrvatima kao narodu napisao sljedeće: “Hrvat zbilja ‘gubi orijentaciju’ ili ga
‘hvata bijes’, kada mu spomenete Srbina. To doista graniči s organsko-psihičkom bolešću,
koja hrvatskog čovjeka (…) ‘tuče po mozgu’ od njegova djetinjstva pa sve do smrti. U tom je
smislu Hrvat kao – takav genetski poremećen srbofobijom kao bitno paranoično biće, jer je ta
njegova bolest gotovo neizlječiva. Ne znam koji bi ‘stručnjaci’ i kojeg profila, mogli
razriješiti taj specifično hrvatski sindrom! Da li se to uopće može? Ako ne, onda će
‘hrvatsko’ biće ostati bolesno u svojoj genetskoj srži (dovijeka?)”.

Hoće li nova politička zvijezda sada distancirati od svojih ranih radova i praksisovskog
„backgorunda“? To joj za sada baš ne ide najbolje jer je u snimljenom spotu za Most krenula
iz „otuđenog“ proljeća. Bit će veselo slušati „cvrkut“ ove praksisovke koja je po naredbi
mentora Čovića dobila zadatak biti „desničarka po zadatku“.

Za početak bilo bi dobro da joj netko savjetuje da ode frizerki jer vremena Botticellijeve
Venere ipak su „tempi passati!