UNIVERZITET U BIHAĆU

BIOTEHNIČKI FAKULTET BIHAĆ

Odsjek: Šumarski – Master studij

Predmet: „Gospodarenje i zaštita šumskih tala“

GEOHEMIJSKE KARAKTERISTIKE ŠUMSKOG RASTINJA I

TROFIČNOST TLA
- Seminarski rad –

Nastavnik: Student:
Doc.dr.sc. Mirsad Ičanović Enes Botonjić, bachelor

Bihać, 2019.

1
SADRŽAJ:

1.UVOD......................................................................................................................................3

2. ORGANIZMI KAO PEDOGENTIČKI FAKTOR.................................................................4

3. ELEMENTARNI SASTAV TLA...........................................................................................6

3.1. Minerološki sastav tla......................................................................................................6
3.2. Organska materija tla.......................................................................................................7

4. BILJNA HRANJIVA..............................................................................................................9

5. GEOHEMIJSKE KARAKTERISTIKE ŠUMSKOG DRVEĆA..........................................10

5.1. Hemizam opalog lišća i iglica .......................................................................................11
5.2. Hemizam šumske prostirke ...........................................................................................16
5.3. Energija nakupljanja bioelemenata ...............................................................................19
5.4. Korijenov sistem............................................................................................................21

6. ZAKLJUČAK.......................................................................................................................22

7. LITERATURA......................................................................................................................23

2
1. UVOD

Tlo kao kompleksni entitet više od ‘obične’, prirodne sastavnice ekološkog trojstva Tlo –
Voda – Zrak, zbog brojnih uloga daje pečat kakvoći života svake nacije. Premda su kriteriji za
ocjenu „kakvoće života“ rastezljivi, posvuda bi se lako postigla suglasnost oko tri zahtjeva
glede kakvoće života, od kojih su svi zavisni o tlu: dovoljno zdrave i ukusne hrane, čista
voda i ugodan okoliš. Zbog toga nema dvojbe da je je održivo gospodarenje zemljišnim
resursima i djelotvorna zaštita tla zahtjev trenutka i odlučan faktor opstanka i gospodarskog
napretka svakog društva i globalne socijalno-gospodarske stabilnosti.

Kao dio „ekološkog trojstva“ tlo – voda – zrak, tlo je ključna sastavnica svih kopnenih
(terestričkih) ekosistema što je odlučno za proces fotosinteze kao temeljni proces života na
Zemlji.

Tlo je jedinstvena prirodna tvorevina – tanki omotač smješten između litosfere i atmosfere,
sastavljen od krute, tekuće i plinovite sastavnice te živih organizama u vrlo dinamičnom
odnosu, koji poput plašta prekriva Zemlju. Mineralni dio tla nastao je iz matične stijene, a
organski iz ostataka organizama vrlo složenim procesima tvorbe tla – pedogeneze, trošenjem
stijene i sintezom produkata toga trošenja u nove – sekundarne minerale (alumosilikate) i
naseljavanjem trošine živim organizmima, a zatim podliježe stalnim promjenama u procesu
evolucije.
Dakle, prema svojim obilježjima tlo je živi organizam koji nastaje (rađa se), mijenja se,
„raste“ (povećava dubinu, masu i volumen) i razvija, odnosno podliježe evoluciji. Procesima
geneze tla (pedogeneze) i evolucije tlo se razvija iz inicijalnih stadija u mlade (juvenilne) i
razvijene stadije, ostavljajući vidljive znake u obliku slojeva u profilu tla, koje nazivamo
genetskim horizontima. Postanak i razvoj – evolucija tla spori su procesi koji u jednom
naraštaju čovjeka ne ostavljaju vidljive tragove, pa mi zapravo svjedočimo različitim
stadijima evolucije tla.

Kao omotač – geomembrana Zemlje, tlo je prijemnik i medijator i skladište energije i tvari;
vode i biogeohemijskih tvari – spojeva, a kao sastavnica staništa je ultimativni izvor biogenih
elemenata za život autotrofa.

Uz sve to, tlo je inspirativna kolijevka čovjekovih mitova i medij iz kojega život niče i
završava, dakle, i kolijevka i grobnica.

U ovom seminarskom radu, pokušat ćemo približiti utjecaj šumskih sastojina, odnosno drveća
i svih dijelova stabala kao geohemijsku ulogu u evoluciji tla i njegovu trofičnost, s ciljem
uspostavljanja i promovisanja prvobitne uloge šumskih sastojina, sa biološkog aspekta a ne
samo socijalno-gospodarskog.

3
2. ORGANIZMI KAO PEDOGENETIČKI FAKTOR

Zemljišta se stvaraju i razvijaju pod uticajem pedogenetičkih faktora (organizmi, matični

supstrat, klima i reljef), a u toku vremena se mijenjaju na način koji ima karakter evolucije.

U organizme ili biotske faktore ubrajaju se edafon (predstavnici flore i faune u tlu), vegetacija
i čovjek. Organizmi su faktor izmjene i kruženja supstanci i energije u prirodi.
Vegetacija se s obzirom na njeno djelovanje na tlo može razvrstati u tri grupe: šumske i
travne biljne zajednice te poljoprivredne biljke. Šumske biljne zajednice (fitocenoze) odlažu
manji dio nadzemnih organa na površinu tla, a ta organska prostirka naziva se listinac. Uticaj
listinca je višestruk. Dobro upija oborinsku vodu pa na taj način sprečava njeno oticanje i
erozijske procese. Takođe djeluje kao organska prostirka ili „mulch“, odnosno smanjuje
isparavanje i tako reguliše toplinske karakteristike tla. Šumsko korijenje duboko prodire u tlo
te crpi vodu iz dubljih slojeva. Na ovaj se način radi njihovog prosušivanja pospješuju
descendentni (silazni) tokovi vode. Sječa nizinskih šuma dovela bi do izostanka ovog učinka
isušivanja i zamočvarivanja tla. Odumrla organska tvar sudjeluje u procesima humifikacije i
mineralizacije. Zavisno od kvaliteta organske supstance moguće je stvaranje kiselog ili
blagog humusa. Tako četinjače sa visokim sadržajem lignina, smola i tanina sudjeluju u
formiranju kiselog humusa bogatog fulvokiselinama. Vegetacijski ostaci bukve daju slabo
kiseli humus, a jasen, brijest, klen i lipa humus blagog karaktera. Procesima mineralizacije
oslobađaju se biogeni elementi. Sadržaj biogenih elemenata veći je kod listopadnih šuma u
odnosu na četinjače. Travne biljne zajednice prožimaju gustim žiličastim
korijenovim sistemom tlo i utiču na stvaranje mrvičaste strukture. Usvajaju velike količine
biogenih elemenata čime smanjuju njihovo ispiranje. Odumiranjem trava tlo se obogaćuje
organskom supstancom, a u prisustvu kalcija, posebno u uslovima aridne klime stvara se
humus blagog karaktera. Do izražaja dolazi stvaranje organsko-mineralnog kompleksa tla.
Odumrla travna vegetacija smanjuje isparavanje pa tako reguliše toplinske karakteristike tla,
odnosno djeluje kao organska prostirka. Poljoprivredne biljke ostavljaju malo organske
supstance i iznose velike količine biogenih elemenata, čime se tlo osiromašuje. Bilans
hranjiva popravlja se gnojenjem organskim i mineralnim gnojivima, uvođenjem
djetelinsko-travnih smjesa u plodored i uzgojem leguminoznog bilja. Intenzivna
poljoprivredna proizvodnja pospješuje procese mineralizacije, razgradnje organske
supstance.

U edafon se ubrajaju organizmi tla (flora i fauna tla). Brojni mikro-, mezo- i
makroorganizmi svojom životnom aktivnošću utiču na procese transformacije organske i
manjim dijelom mineralne supstance. Na ovaj način sudjeluju u procesima stvaranja i razvoja
(evolucije) tla. Mikrofauna (nematode, rotatoria, protozoa) transformišu organsku supstancu,
usitnjavaju je, miješaju i razgrađuju. Izražen je i rad makrofaune (gliste, rovilice, poljski
miševi i dr.) koja takođe razgrađuje, usitnjava i miješa organsku sipstancu, prozračuje tlo te ga
obogaćuje ekstrementima i mrtvim tijelima.

Mikroorganizmi (alge, gljive, aktinomiciti i bakterije) sudjeluju takođe u procesima

transformacije organske i mineralne supstance, a ponajvažnija je uloga bakterija,
koje sudjeluju u procesima kruženja supstanci i energije u prirodi.

4
Čovjek svojom životnom aktivnošću mijenja prirodnu zastupljenost pedogenetskih faktora i
na taj način djeluje na procese stvaranja tla te utiče na njegove karakteristike. U
intenzivnoj poljoprivrednoj proizvodnji čovjek preduzima različite mjere gospodarenja
tlom kao što su odvodnja, navodnjavanje, obrada, gnojenje, upotreba pesticida i slično.
Osvajanjem novih proizvodnih površina prekida prirodni tok supstanci i energije u prirodi.
Sječom šuma mijenja vodni režim (podiže se nivo podzemne vode) i pospješuje erozijske
procese. Obradom se smanjuje nivo opskrbljenosti humusom, odnosno intenziviraju se
procesi mineralizacije itd. Brojni su, dakle, pozitivni i negativni učinci čovjeka na tlo, a oni
se jednim imenom nazivaju antropogenizacija.

5
3. ELEMENTARNI SASTAV TLA

Zemljište je trofazni sistem, sastavljen od čvrstog, tečnog i gasovitog dijela. Međusobne veze
i uzajamno djelovanje tih elemenata određuju kvalitet zemljišta. Osim vanjskih faktora, važan
uticaj na stvaranje i kvalitet zemljišta imaju i živi organizmi koji u njemu žive.
Pored mineralnog dijela (pijesak, ilovača, glina) zemljište sadrži i organsku materiju.

Iz mineralnog i organskog dijela zemljišta biljka crpi materije za ishranu.

U sastav zemljišta ulaze svi poznati elementi (10-15 elemenata najzastupljeniji).

Elementarni sastav zavisi od:
 vrste zemljišta (različit sastava stena od kojih je zemljište nastalo)
 zemljišnog horizonta (starost zemljišta).

Slika 1. Sastav tla (http://ohridnet.com/nobel/index.php?

option=com_content&view=article&id=72&catid=8&Itemid=10)

3.1. Mineraloški sastav tla

Minerali su prirodna tijela, sastavljena od jednog ili više elemenata, imaju stalan hemijski
sastav i određena fizička svojstva. Minerali su homogena tijela, za razliku od stijena.

Minerali mogu nastati:

1. kristalizacijom magme,
2. sublimacijom gasova i para,
3. taloženjem iz vrelih ili hladnih rastvora,
4. metamorfnim putem,
5. hemijskim raspadanjem primarnih minerala.

Minerali nastali kristalizacijom magme nazivaju se primarni minerali.

Hemijskim raspadanjem primarnih minerala stvaraju se sekundarni minerali.

6
fC
ztc
H
,F
D
o
Jsh
N
O
U
K
R
E
V
A
T
IL
p
g
d
u
k
S
m
lP
ra
e
in
M
3.2. Organska materija tla
Slika 2. Grupisanje minerala u tlu

Za ovaj seminarski rad najvazniji dio jeste svakako organska materija zemljišta, koja u
ukupnom sastavu sadrži do 5 % učešća. Organske materije u zemljištu predstavljaju skupine
mineralnih dijelova koje prave savršen sistem organskog sadržaja – humus.
Ima osnovnu ulogu za rast biljaka i bitno utiče na: 
 fizičke osobine zemljišta;
 hemijske osobine zemljišta;
 biološke osobine zemljišta. 

Najvažniji izvor organske materije u zemljištu su biljna tkiva ( u različitim fazama

raspadanja). Najveća rasprostranjenost organske materije se nalazi u šumskim sastojinama,
koje su gospodarene na principima održivog razvoja, gdje su prisutni ostaci opalog lišća i
iglica, prisustva „mrtve kore“ u šumskim prostirkama i uticaj korijenovog sistema u
podzemnom dijelu.

7
u
h
p
T
N
Z
)
f
d
(
o
v
Ž
lš
ijz
e
t
m
k
s
n
a
g
r
O
Glavni procesi nastanka organske tvari u tlu su mehaničko usitnjavanje mezo i makrofaunom
tla, mineralizacija i humifikacija. Tijekom mineralizacije oslobađa se energija što omogućava
kruženje elemenata i stalni dotok ugljičnog dioksida u tlo.
U završnoj fazi, humifikaciji, nastaje humus, kao dormantna snaga tla, temelj njegove
kvalitete, odnosno izvor energije za rast i razvoj biljnoga svijeta (Vukadinović i Vukadinović,
2011.).

Slika 3. Nastanak i razvoj organske materije u tlu

Sadržaj organske tvari može biti stalan, ali se može i smanjivati i povećavati. To prije svega
ovisi o načinu gospodarenja tlom kao i načinu korištenja. S obzirom da površine pod
prirodnom vegetacijom nisu izložene velikim antropogenim utjecajima sadržaj organske tvari
je u njima vrlo visok i stabilan. Količina šumske fitomase (iglice, lišće, grančice i sl.) u
umjerenom pojasu iznosi 300 - 400 t ha-1 uz godišnji prinos organske tvari 2 - 6 t ha-1. Na
primjer, u grabovoj i hrastovoj šumi odumre oko 1 t ha-1 korjenovih dlačica godišnje, dok je
u bukovim šumama ta količina znatno veća i iznosi čak 3 - 10 t ha-1 (Ćirić, 1984.).

Organska tvar sadrži prosječno 50 - 54 % ugljika, 4 - 6 % dušika, dok su ostali elementi

manje zastupljeni, ali time ne manje bitni. Postotak kisika u organskoj tvari je 32 - 38 %,
vodika oko 4 %, fosfora i sumpora 0,4 - 0,6 %.
12

4. BILJNA HRANJIVA

1
Nehuminske supstance - jedinjenja koja pripadaju poznatim klasama jedinjenja u biohemiji, kao što su
aminokiseline, ugljeni hidrati, masti, voskovi, smole i organske kiseline. Humus verovatno sadrži većinu, ako ne i
sva, biohemijska jedinjenja koja živi organizam može da sintetiše.
2
Huminske supstance - grupa visokomolekularnih braon do mrko obojenih sup- stanci, nastalih tokom
sekundarnih reakcija sinteze. Izraz se koristi kao generičko ime da bi se opisao obojeni materijal ili njegove
frakcije dobijene na bazi njihove rastvorljivosti.

8
Biljka za normalan rast i razvoj u poljskim uvjetima treba odgovarajuće uvjete:
- vodu,
- svjetlost,
- toplinu,
- mineralne i organske tvari,
- tlo određenih fizikalnih, kemijskih i bioloških svojstava.

Kako smo već rekli za svoju ishranu biljke koriste mineralne i organske tvari iz tla koja se
zajednički zovu biljna hraniva, i tu je veza između šumskog rastinja i zemljišta. Istraživanjima
je ustanovljeno da biljke trebaju za život ukupno 16 kemijskih elemenata (zovu se još i
biogeni elementi). Neki su potrebni u većoj, a neki u manjoj količini, pa je na osnovu toga
načinjena podjela hraniva na makroelemente i mikroelemente.

Makrelementi (potrebni u Mikroelementi (potrebni u malim

velikim količinama: sadržaj u količinama: sadržaj u živoj tvari
živoj tvari iznad 0.1% od 0.0001 do 0.1% )
UGLJIK C (carbon) BOR B (boron)
KISIK O (oxigen) MANGAN Mn (manganese)

VODIK H (hydrogen) CINK Zn (zinc)

DUŠIK N (nitrogen) BAKAR Cu (cuprum)
FOSFOR P (phosphorus) MOLIBDE Mo (molybdenum)
N
KALIJ K (kalium) KLOR Cl (chlorum)
SUMPOR S (sulphur)
KALCIJ Ca (calcium)
MAGNEZI Mg (magnesium)
J
ŽELJEZO Fe (ferum; iron)

Tabela 1. Podjela i predstavnici biogenih elemenata

Ova podjela je samo na osnovu količine potrebnog određenog elementa, a ne prema njihovom
značenju. Svi su jednako značajni, jer bez samo jednoga od njih nema normalnog razvoja
biljaka.

5. GEOHEMIJSKE KARAKTERISTIKE ŠUMSKOG DRVEĆA

9
Geohemija „landschafta“ (ekosistema) kao savremena naučna disciplina izrasla je početkom
prošlog stoljeća iz prirodnih nauka (geohemija, geografija, geobotanika, pedologije i dr.) i u
svom žarištu ima istraživanje migracije hemijskih elemenata atmosfere, hidorsfere, pedosfere
i litosfere. (Martinović, 2003.)
Samim istraživanjem migracije hemijskih elemenata dolazi se do mnogih spoznaja o
odnosima između atmosfere i rastinja, između rastinja i tla, i odnosima drugih dijelova
ekosistema.
Danas je geohemija ekosistema razgranato područje rada u kojem se ističu njegove opće
geohemijske osobine, klasifikacija tipova ekosistema po uvjetima migracije elemenata,
geografija i historijska geohemija ekosistema te geohemija pojedinih dijelova ekosistema. Uz
to se šumski ekosistemi ističu kao glavni biogeni geohemijski ekosistemi kopna.

U ovom seminarskom radu, nas zanimaju pitanja koja se odnose na geohemijsku ulogu
šumske vegetacije i drveća na evoluciju tla, njegovu trofičnost i stanje šumske sastojine. S
ovim u svezi valja naglasiti da je malo gdje utjecaj vegetacije i klime na evoluciju tla i
direktno na tvorbu geohemijskog ekositema ispravno shvaćen. Valjane dokaze o tome
nalazimo u predavanjima Šandora (1914.):“ Geologijsku, petrografsku i čisto hemijsku
klasifikaciju tla moramo napustiti jer su jednostrane i nepouzdane, te nam o postanku tla malo
šta kažu. Našlo se naime, da dobro opisana vrsta tla mogu postati iz različitog kamenja
(npr.černozem na granitu, praporu, vulkanskoj lavi i morenskoj glini), a s druge strane jedna
te ista vrsta kamenja uz razne prilike klime i vegetacije daje sasvim različita tla (npr.podzol na
granitu crne šume i laterit na granitu u tropima.)“.
Dakle, materijal iz kojeg tlo nastaje rijetko utječe toliko na formiranje tla koliko klimatski
faktori i biljne formacije.

Prema Perelmanu (1966.) i Duchauforu (1970.) u savremenim uvjetima se mogu istaknuti

sljedeće glavne geohemijske uloge šumskog rastinja:
 Sposobnost stvaranja šumske mikroklime. Šuma zaštićuje organsku komponentu tla i
regulira količinski i strukturno (frakcijski) sastav humusa.
 Sposobnost djelovanja korijenovog sistema. Raspoređen u različitim dubinala tla,
korijenov sistem utječe na kretanje vode u tlu, kao i na intenzitet raspadanja i
rastvaranja matičnog supstrata. Djelovanje korijenovog sistema prisutno je i značajno i
u mnogim biohemijskim procesima.
 Sposobnost proizvodnje prvobitne organske tvari kao energije za život organizama u
tlu i za tvorbu humusa u tlu. Utjecaj prvobitne organske tvari njezina ulaznog
hemizma bitni su za evoluciju humusa u procesima mineralizacije1 i humifikacije2.
 Uloga u zaštiti tla od erozije. Šumsko rastinje iskazuje različitu učinkovitost zaštite tla
od erozije pa i tako utječe na evolucijski razvitak i stadij tla i njegove geohemijske
karakteristike.
3

5.1. Hemizam opalog lišća i iglica

31
Mineralizacija- proces razgradnje organskih tvari u jednostavne anorganske spojeve, primjerice ugljikov
dioksid, amonijak, nitrate, sulfate, fosfate.
2
Humifikacija -truljenje, raspadanje organskih ostataka u tlu te stvaranje humusa iz proizvoda toga raspadanja.

10
Važnu ulogu u lancu biološkog kruženja mineralnih elemenata i azota čine količina i hemizam
otpada lišća i iglica šumskog drveća koji se u godišnjim ciklusima kao mrtva organska tvar
odlažu na površinu tla. Važnost je biološkog kruženja tvari u tome što taj proces najjasnije
ocrtava granicu i izražava suštinu šumskih biogeocenoza pa ćemo ga ukratko opisati.

Biološko kruženje mineralnih elemenata azota jedno je od njavažnijih pitanja problema

odnosa šumske vegaetacije i šumskih tala. Pod biološkim kruženjem podrazumijevamo
(Rodin i Bazilević, 1965.) ulaženje elemenata iz tla i atmosfere u žive organizme, biohemijsku
sintezi i formiranje novih složenih jedinjenja i vraćanje elemenata u tlo s jednogodišnjim
otpadom odumrlih dijelova organske tvari i potpunim odumiranjem organizama uključenih u
biogeocenozu. Pri tome, vrlo važno mjesto u sistemu biološkog kruženja zauzima godišnji
ciklus definiran obimom elemenata kojeg biljke u toku godine uzimaju iz tla, zadržavaju u
sebi i vraćaju u tlo.

Šumsko-gospodarsko značenje biološkog kruženja kao i neophodnosti da se ovaj proces

proučava leži u činjenici kako s jedne strane od procesa biološkog kruženja tvari direktno
zavisi od produktivnosti šumskog drveća i sastojina, i s druge strane da se svaka šumsko-
gospodarska mjera odražava na te procese. U nešto pojednostavljenom izrazu vrijedi pravilo:
veća masa biogenih elemenata i veća brzina kruženja proizvode veću fitomasu i obrnuto,
smanjenje mase biogenih elemenata i brzine kruženja prouzrokuje smanjenje produkcije
drvne mase i prirasta šumskog drveća.
Šumsko se drveće zavisno o svojim biološkim osobinama, ekološkim svojstvima i drugim
faktorima različito ponaša u procesu biološkog kruženja (azota i mineralnih elemenata) koji
najvećim dijelom teče u sistemu tlo-biljka-otpad-prostirka-tlo. U tom ponašanju najvećim je
dijelom i izvor postojećih razlika u proizvodnoj vrijednosti i meliorativnoj sposobnosti glede
plodnosti šumskih tala pojedinih vrsta šumskog drveća. Slobodno se može reći kako se danas
sve mjere za racionalnije iskorištavanje energetskih izvora kojima tlo sudjeluje u šumskoj
proizvodnji, u najvećoj mogućoj mjeri trebaju temeljiti na poznavanju procesa biološkog
kruženja.

Podaci o sistemu otpada lišća (iglica) šumskog drveća s kojima raspolažemo odnose se na
sadržaj glavnih bioelemenata u lišću (iglicama) drveća u šumskim zajednicama na kršu
zapadne Hrvatske (Tabela 2. i slika 4.) :

Šumska U % suhe tvari pri 105 Co Pepeo

Plo Naziv Nadm. Inkl Eksp fitocenoza i tip Vrsta
ha mjesta visina tla drveća N P K Ca Mg

11
1 Štirovača, 1460 15 SI Fagetum
Gospić subalpinum 0,86 0,03 0,23 2,36 0,13 6,9
Bukva
2 Viševica 1330 35 SI Kalcikambisol 0,83 0,04 0,10 1,84 0,11 3,4
Konjska Fagetum
draga, abietetosum
3 Begovača 970 18 JZ Kalcikambisol Bukva 0,76 0,04 0,15 1,84 0,11 4,7
levisirani
Štirovača,
4 Javornik 1210 33 Z 0,79 0,05 0,28 1,72 0,11 5,4
Bovan, Fagetum
5 Jelar 1130 25 S abietotosum 0,76 0,04 0,31 1,91 0,18 5,4
Konjska Bukva
6 draga, 950 22 SZ Kalcikambisol 0,83 0,04 0,31 1,91 0,10 5,9
Begovača
Trojbukve
7 Crna 1000 10 Z 0,86 0,07 0,15 1,72 0,21 3,7
draga
Konjska Fagetum
8 draga, 860 21 S abietetosum Jela 1,65 0,10 0,46 1,67 0,09 10,9
bregovača Kalcikambisol
levisirani
9 Veliki
smolnik 1190 25 S 1,65 0,10 0,30 1,67 0,16 9,6
10 Kal- Fagetum
Treskavac 710 20 S abietetosum 1,40 0,13 0,33 1,59 0,25 10,8
11 Bovan_jel Jela
ar 720 15 Z kalcikambisol 1,40 0,12 0,46 1,43 0,09 9,9
7 Crno
jezero, 1060 10 S 1,38 0,13 0,32 0,79 0,11 2,7
Marković
rudine
7 Trojbukve
Crna 1060 10 Z 1,28 0,07 0,10 2,40 0,28 5,3
draga
9 Veliki
smolnik 1190 25 Z 1,97 0,10 0,30 2,36 0,23 5,5
12 Kal-
Treskavac 960 25 SI 1,13 0,05 0,22 2,49 0,34 6,7
5 Bovan
Jelar 1130 25 S 1,02 0,05 0,28 3,08 0,28 9,2
4 Štirovača
Javornik 1210 33 Z 0,69 0,04 0,28 2,83 0,26 6,2
3 Konjska
draga, 970 18 JZ 1,18 0,07 0,16 3,13 0,25 7,2
Begovača,
Endek
9 Veliki
smolnik 1190 25 Z Fagetum 1,33 0,11 0,65 4,80 0,34 12,0
6 Konjska abietetosum Gorski
draga, 870 22 S Kalcikambisol brijest 1,41 0,08 0,89 3,30 0,14 11,0
Begovača
13 Konjska Fagetum
draga, 550 10 S seleriotosum Bukva 0,69 0,04 0,20 2,06 0,14 5,4
Begovača kalcikambisol

Fagetum

12
14 Konjska 980 20 IZ seleriotosum Bukva 0,86 0,04 0,16 1,97 0,08 4,7
draga, Kalcikambisol
Begovača levisirani
Fagetum
15 Senjska 750 35 Z seleriotosum
draga Rendzina Bukva 0,87 0,04 0,30 1,89 0,31 4,3
posmeđena na
dolomitu
Fagetum
16 Bovan- 860 25 S montanum Bukva 0,95 0,02 0,05 1,63 0,23 3,3
Jelar Kalcikambisol
na dolomitu
Fagetum
montanum
17 Senjsko 880 20 SI Kalcikambisol Bukva 0,82 0,04 0,13 1,80 0,30 3,9
bilo na dolomitnom
krečnjaku
18 Marković Fagetum
rudina, 520 20 S montanum Bukva 0,82 0,07 0,20 2,14 0,25 5,5
Klabačera
va draga kalcikambisol
Tablica 2. Sadržaj azota i nekih mineralnih elemenata u otpadu lišća(iglica) drveća u šumskim
fitocenozama zapadne Hrvatske (Martinović, 1968.)

4.5

3.5

2.5

2 N
1.5 P
K
1 Ca
Mg
0.5

0
-a -a -a -a sa
.F-
m -ss
d.F d.F d.F d.F d.F- d d.F
je je j e je je je je
za za za za za za za
u u u u u u u
kv
a la or st a a a
Je av ir je kv kv kv
Bu ki
j b Bu Bu Bu
rs ki
Go rs
Go
Slika 4. Sadržaj elemenata u otpadu lišća (iglica) drveća u šumskim fitocenozama zapadne
Hrvatske (u % suhe tvari pri 105 Co)

U približno jednakim ekološkim i drugim uvjetima u zajednici bukve s jelom proučavane se

vrste drveća međusobno zamjetno razlikuju glede postotonog sadržaja N, P, K, Ca i Mg u

13
otpadu lišća (iglica). Vrste drveća prema srednjoj vrijednosti postotnog sadržaja promatranih
elemenata u otpalom lišću (iglicama) imaju ovaj raspored:
 N – jela (1,50) brijest (1,37) javor (1,21) bukva (0,80)
 P – jela (0,12) brijest (0,09) javor (0,07) bukva (0,05)
 K – brijest (0,77) jela (0,37) javor (0,22) bukva (0,21)
 Ca – brijest (4,05) javor (2,55) bukva (1,82) jela (1,43)
 Mg – javor (0,27) brijest (0,24) jela i bukva (0,14)

Otpad bukova lišća u bukovim sastojinama analognih tala (grupa kalcikambisola na

krečnjacima), a u različitim bioklimatima također pokazuju razlike u postotnom sadržaju N, P,
K, Ca i Mg. Općenito su te razlike među klimatogenim zaednicama (slika 4.) znatno veće
glede K, Ca i Mg, a vrlo male glede P i N. Podaci potiču razmišljanje o tome kako je
koncentracija N i P u otpadu lišća bukve više zavisna o biološkim svojstvima vrste drveća, a
koncentracija K, Ca i Mg o ekološkim uvjetima sastojine.

Također, prema podacima o postotnom sadržaju promatranih elemenata u otpadu lišća (iglica)
u zajednici Calamintho- Abieteti- Fagetum i u pedološkim uvjetima koje karakteriziraju
kalcikambisoli, proučavane vrste drveća imaju različitu geohemijsku ulogu i meliorativnu
sposobnost glede trofičnosti tla. Brijest i javor u odnosu na bukvu i jelu imaju i do nekoliko
puta veći postotni sadržaj K, Ca i Mg u otpadu lišća (iglica). Kako je u istraživanim uvjetima
jedan od osnovnih pedodinamičnih procesa ispiranje baza u tlu i acidifikacija tla, to za
suzbijanje tog, s gledišta plodnosti tla, štetnog procesa treba podržavati i unositi u šumu
bukve s jelom, gorski javor i gorski brijest. U konkretnom slučaju to su meliorativne vrste s
visokim stepenom biološke akumulacije K, Ca i Mg.

Daljim istraživanjem došlo se do odnosa između tipova tla i biogenih elemenata u otpadu jele:

Naziv Primjerni Postotni sadržaj elemenata

biogenog objekt 1970.
elementa 5.X 16.X 7.XI x
Opaljenac 0,79 0,86 0,99 0,99
N Pjetlićev vrh 1,03 1,13 1,28 1,31
Risnjak 1,05 1,26 1,38 1,34
Opljenac 0,14 0,17 0,14 0,15
P2O Pjetlićev vrh 0,14 0,20 0,27 0,27
Risnjak 0,12 0,09 0,23 0,16
Opaljenac 0,16 0,36 0,32 0,03
K2O Pjetlićev vrh 0,14 0,40 0,50 0,45
Risnjak 0,22 0,96 0,60 0,69
Opaljenac 3,20 2,02 1,84 2,25
CaO Pjetlićev vrh 2,02 1,50 1,52 1,53
Risnjak 2,32 1,34 1,58 1,65
Opaljenac 0,19 0,14 0,12 0,13
MgO Pjetlićev vrh 0,28 0,33 0,40 0,34
Risnjak 0,17 0,17 0,15 0,14
Tabela 3. Postotni sadržaj biogenih elemenata u otpadu iglica jele (Crni lug, Gorski kotar)
(Martinović,1975.)

14
Najniži sadržaj P, K i Mg pokazuju otpale iglice jele na lesiviranom tlu na krečnjaku koje se
nalazi u primjernom objektu Opaljenac. To upućuje na razmišljanje kako taj segment
hemijske plodnosti lesiviranog tla ima nižu razinu nego kod distričnog smeđeg tla koje se
nalazi u Risnjaku. Nalaz bi se mogao objasniti činjenicom kako tanja tla sadrže i do 30 %
skeleta (čestice šljunka i sitnog kamenja matičnog supstrata) koji svojim fizičkim
raspadanjem i hemijskim rastvaranjem za biljke predstavlja relevantan izvor spomenutih
bioelemenata. Kod lesiviranog tla na krečnjaku ako skeleta i ima on se vrlo sporo i samo
hemijski rastvara pa to nema učinka na opće stanje promatranih elemenata u tom tipu tla.

Zanimljiv je nadalje odnos Ca i Mg u otpadu glede tipova tla. Jela u svom otpadu na rendzini
(Pjetlićev vrh) pokazuje najvišu koncentraciju Mg i najnižu koncentraciju Ca, dok je kod
kalcikambisola stanje obratno. A isto tako valja uočiti iz tablice 1 kako i bukva u zajednici
primorske šume bukve pokazuje iste odnose u koncentracijama Mg i Ca glede tipova tla
rendzine i kalkokambisola.

5.2. Hemizam šumske prostirke

15
S gledišta biologije šuma i njezine geohemijske uloge, šumska prostirka (organski horizont
tla) predstavlja jednu od najvažnijih karika razmjene tvari između rastinja, tla i atmosfere.
Mnogokraći godišnji ciklusi uzimanja biogenih elemenata iz tla i njihovo vraćanjau obliku
organskog otpada zaključuje se ne samo manje ili više kompenzacijom onog što je uzeto,
nego često i povećanjem plodnosti tla na račun premještanja biogenih elemenata iz niših
slojeva tla u više. Šumska prostirka predstavlja prirodno organsko gnojivo često bogato svim
hranidbenim elementima u količinama i odnosima bliskim onim a koje zahtijevaju šumsko
drveće. Šumska prostirka važan je faktor reguliranja hidroloških uvjeta tla, smanjuje
evaporaciju i povećava infiltracijsku sposobnost oborinske vode, a djeluje i na temperaturne
odnose tla. Šumska je prostirka usko povezana s općim stanjem humusa u tlu. Šumska
prostirka ima jak uticaj na aciditet tla. Poznati su slučajevi gdje su površinski slojevi tla manje
kiseli od dubljih zbog koncentracije baza u šumskoj prostirci. Općenito su analogno tla pod
četinarima kiselija od onih pod lišćarima.

Sastav i osobine šumske prostirke zavise od mnogih faktora i procesa. Već smo spomenuli
vegetacijski pokrivač kao primarni izvor organske i mineralne tvari šumske prostirke. Braun-
Blanquet (1964.) razlikuje biljke i biljne zajednice koje uvjetuju tvorbu mullhumusa i sirovog
humusa. Tlo ponajprije utječe svojim hemijskim svojstvima (reakcija tla i koncentracija
bazičnih kationa) i organizmima tla. Šumska klima uz navedene faktore, odlučno utječe na
procese transformacije (mineralizacija i humifikacija) šumske prostirke. Sve gospodarske
mjere utječu na osobine šumske prostirke, bilo u pozitivnom ili negativnom pravcu.

Nema dvojbe, svako valjano gospodarenje šumom, a naročito o očuvanju trofičnosti njezina
tla vodi računa o stanju i promjenama šumske prostirke.

Na osnovu nekih podataka istraživanja imamo opise nekih karakteristika šumske prostirke
naših šuma:
1. Šume smrče i kulture u zapadnoj Hrvatskoj
Istraživanja su (Martinović, 1971.) obuhvatila pedološki i vegetacijski reprezentativne
primjerne objekte pa utvrđeni podaci o postotnom i ukupnom sadržaju glavnih bioelemenata u
šumskoj prostirci dobro reprezentiraju opće odnose šumske prostirke u pomenutoj šumi smrče
i odraslim kulturama. U tabeli 4. iskazane su srednje vrijednosti promatranih bioelemenata po
tipovima tla, koje pokazuju ovo:
Prosječni postotni sadržaj N kreće se u relativno uskom rasponu od 1,22 do 1,38 % s tim da
šumska prostirka na rendzini i crnici pokazuju najniže, a na luvisolu i brunipodzolu (smeđe
podzolasto tlo) najviše vrijednosti. Postotni sadržaj P pokazuje puno širi raspon. Razlikuje se
šumska prostirka na crnici i rendzini s najnižim sadržajem fosfora. Najbogatija fosforom je
šumska prostirka luvisola i kalcikambisola. Šumska prostirka na smeđem podzolastom tlu
ističe se najvećim, a šumska prostirka na rendzini najmanjim postotnim sadržajem kalija.
Nema bitnih razlika u postotonom sadržaju kalija u šumskoj prostirci na drugim tlima.
Magnezijem je najbogatija šumska prostirka na rendzini, a najsiromašnija na podzolu i
distričnom smeđem tlu.

Razlike u postotnom sadržaju Ca u šumskoj prostirci smrče vrlo su izrazite. Šumska prostirku
na distričnom smeđem tlu, brunipodzolu i podzolu ima 2-3 puta niži postotni sadržaj Ca u
odnosu na tlo na dolomitima i krečnjacima. Te se razlike mogu objasniti niskim sadržajem Ca
u prvospomenutim tlima.

16
Razmatrajući razlike u postotnom sadržaju biogenih elemenata u prostirci pojavljuje se i
pitanje ne krijeli se iza nižih koncentracija pojedinih elemenata u prostirci njihov deficit u tlu.
Samo daljina istraživanja u tom pravcu mogu dati precizan odgovor.

Zanimljiv nalaz utvrđen je (Martinović 1968.) i iskazan na slici 5. organomineralne crnice u

zajednici Calamagrosti-Abietetum picetosum bitno se razlikuju u iskazanim svojstvima
šumske prostirke. Razlike se mogu pripisati vegetacijskoj tesseri. Pod grupama smrčevih
stabala nalaze se debele naslage sirovog humusa, a pod lipovim stablima ispod mnogo tanje
šumske prostirke (s dominacijom sloja humifikacije) nalazi se tipičan mullhumus.

Tip tla Postotni sadržaj

N P K Ca Mg
Rendzina na dolomitu 1,22 0,34 0,09 1,41 0,18
Crnica na krečnjaku (kalcimelanosol) 1,25 0,33 0,11 1,68 0,09
Smeđe tlo na krečnjaku (kalcikambisol) 1,26 0,41 0,13 1,48 0,09
Distrično smeđe tlo 1,25 0,58 0,12 0,55 0,08
Smeđe podzolasto tlo (brunipodzol) 1,29 0,40 0,20 0,56 0,11
Podzol 1,26 0,39 0,12 0,44 0,07
Lesivirano tlo na krečnjaku (luvisol) 1,38 0,72 0,13 1,04 0,10
Tabela 4. Prosječna koncentracija biogenih elemenata u šumskoj prostirci smrče na glavnim
tipovima tala (zapadna Hrvtaska) (Martinović, 1971.)

3.5

2.5
N
P2O5
2
K20
CaO
1.5 MgO

0.5

0
1 2 3

1. Calamagrosti-Abietetum piceetosum (grupa stabala smrče), debljina naslaga 14 cm, pH u H2O= 3,9
2. Calamagrosti-Abietetum piceetosum (grupa stabala jele), debljina naslaga 7 cm, pH u H2O = 1,3
3. Calamagrosti-Abietetum tilietosum, debljina naslaga 3 cm, pH u H2O =5,1
Slika 5. Sadržaj bioegenih elemenata šumske prostirke na crnicama u zajednici Calamagrosti-
Abietetum (stanje 1967.god) (Martinović, 1968.)

17
 2. Šumska prostirka bukovih i bukovo-jelovih šuma
Količina i sastav šumske prostirke u bukovim i bukovo-jelovim šumama proučavani su na
području Velike Kapeme (Martinović 1987.) a rezultati su iskazani u Tabeli 5. Malobrojni
podaci općenito ne odaju pravilnosti koje bi se mogli pripisati tipološkoj pripadnosti tla ili
vegetacije. Ipak, podaci o količini šumske prostirke pokazuje kako ona više zavisi o tipu
šumske zajednice i stanju sastojina nego o tipskoj pripadnosti tla. Najveće su količine šumske
prostirke utvrđene u zajednici šume bukve i jele. Utvrđene količine šumske prostirke krajem
ljeta (1,26 – 6,54 t/ha) općenito ukazuju na njezino vrlo intenzivno, a možda i riskantno
razlaganje, uzme li se u obzir navedeni odnos godišnjeg otpada i šumske prostirke kojeg je
poznavao Šanda (1915.). Glede hemijskog sastava šumske prostirke, valja primjetiti veliku
varijabilnost i većinom nizak sadržaj P, što je u podudarnosti s njegovom deficitarnošću u
spomenutim tipovima tala.

Profil tla i Naziv tla Šumska pH u N P K Ca Mg Količina šumske

lokalitet zajednica prostirke u t/ha
(1050C)
H2O nKCl U % (105OC)
P.11 Smeđe tlo Fagetum
Makovnik na subalpinum 5,8 5,3 1,95 0,15 0,08 1,84 0,05 1,95
krečnjaku
P.26 Rendzina Abietum
Makovnik dolomiticum 5,0 4,7 1,51 0,08 0,07 1,59 0,09 3,48
fagetosum
P.19 Smeđe tlo Abietum
Stajnička na dolomiticum 5,1 4,7 1,65 0,09 0,07 1,54 0,08 4,89
kapela dolomitu fagetosum
P.13 Smeđe tlo Fagetum
Stajnička na abietetosum 5,3 4,8 1,84 0,11 0,07 1,93 0,06 6,54
kapela krečnjaku
P.3 -
Krasnica 4,6 4,2 1,54 0,09 0,07 1,50 0,05
P.2. Smeđe Fagetum -
Krasnica lesivirano abietetosum 4,6 4,2 1,47 0,07 0,07 1,54 0,05
P.35 tlo na
Mrakovnik krečnjaku 4,8 4,4 1,52 0,06 0,07 1,50 0,05 4,68
P.4 Pištenik Smeđe Fagetum
lesivirano montanum 4,5 4,1 1,56 0,07 0,05 2,27 0,06 1,26
tlo na
krečnjaku
Tabela 5. Postotni sadržaj nekih biogenih elemenata u šumskoj prostirci i količina šumske
prostirke u bukovim i bukovo-jelovim šumama (Velika kapela) (Martinović 1987.)

18
5.3. Energija nakupljanja bioelemenata

S stanovišta geohemijske uloge drveća, važnu funkciju ima njihova energija nakupljanja
elemenata. Ta je određena odnosom koncentracije elemenata u biljci i tlu. Energija
nakupljanja bioelemenata životno je svojstvo šumskog drveća bez koje ne bi bila moguća
tvorba organske tvari. Koncentracija hemijskih elemenata u biljci u svakoj sastojini zavisi o
njenoj biološkoj prirodi i geohemijskih karaktersitikama sastojine naročito tla. Općenito se
unaprijed ne može reći koji je faktor – genetske osobine biljke ili ekološki uvjeti – imaju
vodeći značaj. Energija nakupljanja bielemenata šumskog drveća i ostalog rastinja ima važnu
praktičnu implikaciju, jer se na njoj temelje spoznaje o geohemijskoj meliorativnosti šume i
šumskog drveća.

Nažalost u BiH, gotovo nikako nemamo podataka o energiji nakupljanja bioelemenata našeg
šumskog drveća, s toga ćemo razmotriti rezultate objavljenih istraživanja (Martinović 1975.)
o toj problematici:

A) Energija nakupljanje bioelemenata u lišću šumskog drveća u Istri:

Ovaj rad iz Istre (Martinović 1975.) odnosi se na pitanje energije (intenziteta) nakupljanja
glavnih bioelemenata – P, K, Ca i Mg – koju stvara autohtono šumsko drveće: bjelograbić,
crni i obični grab, te hrast medunac i cer. Namjera je bila prikupiti i obraditi podatke o razini
te energije i ispitati pretpostavku kako je ona kod pojedinih vrsta nejednaka i ovisna o
njihovim biološkim osobinama i ekološkim uvjetima te stoga šumsko drveće može biti
sredstvo za regulisanje stanja tih elemenata u tlu. Nema dvojbe, radilo se o plodnoj
pretpostavci. Istraženi bioelementi spadaju u poznate vodne migrante tla koji se u uvjetima
istarskog podneblja ispiru iz tla decedentnim tokovima oborinskih voda. U suprotnom pravcu
djeluje šumsko drveće koje se može zamisliti kao pumpa koja preko biološkog kruženja
prepumpava te migrante iz dubljih slojeva tla na njegovu površinu. Kako je intenzitet
nakupljanja bioelemenata u biljci najveći u lišću (i do 80 % ukupnih količina) i budući se taj
dio energija u cijelosti vraća tlu, ograničili smo istraživanja na analizu geohemisjke uloge
otpalog lišća (Baziljević – Radin, 1968.).
Prirodna šumska vegetacija u Istri, naročito u mediteranskom dijelu, jako je degradirana,
proizvodnost drveta niska, a socijalna i fizička funkcija važna i postaje sve važnija razvojem
privrede. Osim toga, šumska tla Istre, koja imaju uglavnom vrlo dobar proizvodni kapacitet,
često su izložena štetnom djelovanju erozije i drugim procesima degredacije. Takvo stanje u
gospodarenju šumama i šumskim tlima u Istri, valja čim prije poboljšati i unaprijediti, a to se
jedino može postići uz stalno prisustvo znanstvenih spoznaja među kojima važno mjesto
imaju one o geohemijskoj ulozi drveća.

U istraživanju su primjenjeni ovi pokazatelji energije nakupljanja bioelemenata (Smoljaninov,

1969.): postotak elemenata u pepelu lišća
 Koeficijent biološke apsorpcije Kb = postotak elemenata u tlu

postotak elemenata u lišću

 Koeficijent biološke asorpcije Kb =postotak elemenata u A (humusnom) horizontu tla
1

postotak elemenata u pepelu lišća

 Koeficijent biološke asorpcije Kb2= postotak elemenata u A – horizonta tla

19
 postotak elemenata u istraživanoj vrsti
 Biohemijski koeficijent Bk = postotak elemenata u etalonu – vrsti

Vrste Broj N P K Ca Mg
drveća mjerenja x m x m x m x m x m
Carpinus 1,00 0,25 0,48 2,39 0,17
orientalis 11 (1,47) 0,06 (1,32) 0,04 (1,50) 0,03 (1,37) 0,05 (1,21) 0,01
Quercus 0,68 0,19 0,32 1,74 0,14
pubescens 13 (1,00) 0,03 (1,00) 0,01 (1,00) 0,02 (1,00) 0,07 (1,00) 0,01
Ostrya 1,02 0,27 0,35 2,39 0,22
carpinifoli 4 (1,50) 0,06 (1,42) 0,08 (1,09) 0,03 (1,37) 0,06 (1,57) 0,05
a
Carpinus 1,00 0,32 0,48 2,28 0,20
betulus 5 (1,47) 0,08 (1,68) 0,05 (1,50) 0,13 (1,31) 0,18 (1,43) 0,01
Quercus 0,68 0,31 0,25 1,51 0,17
ceris 3 (1,00) 0,15 (1,63) 0,04 (0,78) 0,05 (0,87) 0,18 (1,21) 0,02
Tabela 6. Sadržaj elemenata u zrelom lišću šumskog drveća u Istri ( u % suhe tvari, 105o C) i
vrijednosti biohemisjkog koeficijenta (Bk) (Martinović 1975.)

postotak elemenata u istraživanoj vrsti

Bk (pisane su u zagradi) = postotak elemenata u etalonu (Q.pubescens) – vrsti
x - srednja aritmetička vrijednost
m – srednja greška srednje vrijednosti u % srednje vrijednosti

Lokalitet i tip Vrsta Kb2 Kb Kb1

tla drveća P K Ca Mg P K Ca Mg P K Ca Mg
Vidorno crvenica Medunac 122,2 4,7 19,2 20,4 122,2 4,2 20,4 17,5 4,7 0,2 0,7 0,8
Bijeli
grab 136,5 16,5 30,1 26,1 136,5 14,3 32,3 21,8 5,3 0,7 1,2 1,0
Vetva distrično Cer 217,0 5,2 25,2 13,9 361,0 5,0 26,0 13,9 8,0 0,2 1,0 0,6
smeđe tlo na Obični 255,0 4,4 40,6 17,7 425,0 4,3 41,6 17,7 10,2 0,2 1,5 0,7
reliktnoj crvenici grab
Cerje distrično Cer 300,0 19,5 94,0 92,6 300,0 13,1 43,7 11,2 10,5 0,5 1,2 3,3
smeđe tlo na Bijeli 425,0 22,0 29,8 193, 425,0 21,4 38,3 23,4 17,0 0,9 1,2 7,7
reliktnoj crvenici grab 0
Beničići rendzina Medunac 317,0 17,8 3,6 18,2 317,0 16,4 3,7 7,8 13,0 0,7 0,2 0,8
na flišu Bijeli 1539 18,3 4,4 27,0 1539 16,8 4,5 11,5 60,0 0,7 0,2 1,1
grab
Benčić smeđe tlo Bijeli 380,0 11,4 17,7 27,4 380,0 13,6 18,4 27,4 16,0 0,5 0,7 1,2
na flišu grab
Gradinje Obični
lesivirano tlo na grab 1046 31,1 46,4 11,5 1046 26,4 59,4 17,1 44,0 1,2 2,5 0,5
flišu
Bregi smeđe tlo Medunac 210 5,2 23,4 6,4 210 4,9 24,8 6,0 8,0 0,2 0,9 0,2
na reliktonom Cer 820 11,9 27,1 6,1 820 11,3 28,7 5,7 32,0 0,5 1,1 0,2
pseudogleju na Crni grab 1200 12,9 12,9 10,9 1200 12,2 49,1 10,3 48,0 0,5 1,9 0,4
flišu
Jurišići, smeđe Obični 925,0 16,5 59,0 3,5 925,0 14,8 52,9 4,5 37,0 0,7 2,4 0,1
lesivirano tlo na grab
flišu
Tabela 7. Vrijednosti koeficijenata biološke apsorpcije šumskog drveća u Istri (Martinović
1975.)

20
Najvažniji nalazi su ovi:
- Autohtone vrste šumskog drveća: bjelograbić (Carpinus orientalis Mill.), crni grab
(Ostrya carpinifolia Scop.), obični grab (Carpinus betulus L.), medunac 8Quercus
pubescens Wild.) i cer (Quercus cerris L.) pokazuju u smislu Perelmanove (1966.)
klasifikacije jako do energično nakupljanje svih ispitivanih elemenata.
- Intenzitet nakupljanja bioelemenata ovisi o biološkim svojstvima drveća i njihovom
sadržaju u tlu. Utvrđene su značajne razlike u energiji pojedinih vrsta drveća (Tablica
4.10.). potvrđena je pretpostavka kako šumsko drveće može biti valjano sredstvo u
održavanju i popravci stanja bioelemenata u tlu. Za područje Istre to je veoma
zanimljivo u odnosu na stanje fosfora u tlu budući da su tamošnja šumska tla bez
razlike defitarna u tom elementu.
- Uzmeli se u obzir ukupna sastojina istraživanih vrsta drveća (tabela 7.), praktično bi
značenje mogle imati činjenice kako bijeli grab sadrži u lišću u odnosu na medunac 47
% više N, 32 % P, 50 % K, 37 % Ca i 21 % više Mg. I nadalje, kako crni grab u
odnosu na hrast medunac sadrži u lišću 50 % više N, 42 % P, 9 % K, 37 % Ca, 57 %
Mg.

5.4. Korijenov sistem

Mada su mnoge geohemijske funkcije korjenovog sistema šumskog drveća i općenito rastinja
odavno poznate i eksperimentalno dokazane (fizički i hemijski utjecaj na raspadanje matičnog
supstrata, utjecaj na filtracijsku sposobnost tla, apsorpcija i desorpcija hemijskih elemenata,
obogaćivanje tla humusom) općenito su nedovoljno proučeni. Razloga za to ima puno, a jedan
je svakako vrlo otežana tehnička izvedba (rad sa monolitima tla) metoda istraživanja.

21
6. ZAKLJUČAK

Život čovjeka, kao i svaki drugi oblik života na planetu Zemlja ne bi bio moguć bez šume, tla
i vode, zato su to najvrjednija bogatstva jednog naroda.

Šume su jedino obnovljivo prirodno bogatstvo. Odlikuje ih iznimna raznolikost i prirodnost

koje su posljedica geografskogg položaja, raznolikih stanišnih prilika i pravilnog načina
gospodarenja. Gospodarenje šumama u BiH je prirodno i potrajno gospodarenje koje održava
i unapređuje gospodarske i općekorisne uloge šume. U današnjim uvjetima općekorisne uloge
šume imaju veliko značenje. Radi se o hidrološkim, vodozaštitnim, klimatskim,
protuimisijskim, zdravstvenim, rekreacijskim, turističkim i drugim ulogama koje u nas
poglavito pružaju državne šume.
Šume optimalno i trajno ispunjavaju gospodarske i općekorisne uloge uz uvjet pravilnog
gospodarenja. Pravilno gospodarenje moguće je samo pod nadzorom šumarskog stručnjaka.
Dužnost je države preko nadležnih tijela pronaći mehanizme djelotvornog nadzora struke nad
svim šumama, bez obzira na vlasništvo ili stepen zaštite.

Kao nasljeđe baštinjeno od prethodnih naraštaja, tlo je pravi dragulj nacionalne riznice.
Značajka mu je da sporo nastaje, brzo nestaje, pa se prema njemu valja odnositi s osjećajem
odgovornosti ne samo pred aktualnim već i pred naraštajima koji dolaze. Sva savremena
razvojna pitanja i dvojbe koje se prelamaju na tlu kao središtu agroekosustava i polaznoj točki
na „putu hrane od tla do tanjura“ u fokusu su zanimanja znanstvene i šire javnosti i
donositelja ključnih razvojnih odluka diljem svijeta.
Ocjenjujući kako je tlo (pre)dugo „zapostavljen“ resurs, Europsko povjerenstvo je urgentnim
označilo provedbu Thematic Strategy for Soil Protection i pokrenulo niz mjera zaštite tala
Europe, koje će nas obvezati poslije pristupa europskoj zajednici naroda. Polazište je da je tlo
kao prirodni resurs „ravnopravni“ član „ekološke trijade“; tlo – voda – zrak pa mu valja
posvetiti jednaku pozornost kao vodi i zraku. Država treba osigurati nazočnost i djelotvornu
primjenu nauke i struke u gospodarenju s tlom. Nesporna je potreba i pravo vrijeme pred
izazovima sutrašnjice promišljenije i rigoroznije pristupiti o privatizaciji i usitnjavanju
poljoprivrednog zemljišta, kao nacionalnom blagu i osnovi skladnog, održivog razvitka. Jer,
pred sutrašnjicom smo svi odgovorni.

22
7. LITERATURA

Braun-Blanquet, J. (1964) Pflanzensoziologie, Grundzüge der Vegetationskunde. 3rd Edition,

Springer-Verlag, Berlin

Ćirić, M. (1986.): Pedologija. SOUR Svjetlost, OOUR Zavod za udžbenike i nastavna

sredstva. Sarajevo.

Duchaufour P. (1970), Précis de Pédologie, 3e édition. Masson et Cie, Paris.

Martinović J., 1968: Prilog poznavanju sastava otpada lišća (iglica) drveća u nekim šumskim
fitocenozama na području Krša zapadne Hrvatske. Š.L. 11-12, s.452, Zagreb.

Martinović J. (1971.): Kvalitativna i kvantitativna produkcija bukovih šuma u zapadnom

dijelu Hrvatske, (u suradnji). Radovi 18, Zagreb 1971., s. 48.

Martinović J. (1975.) Energija nakupljanja bioelemenata u lišću šumskog drveća u Istri. ANU
BiH, izd. XXII, knj. 5, Sarajevo.

Martinović, J.,( 1987): Šumska tla. Š.L. 7-9, s.391, Zagreb.

Martinović J. (2003.), Gospodarenje šumskim tlima u Hrvatskoj, Hrvatski šumarski institut

Jastrebarsko, Zagreb.

Rodin i Bazilević (1965.): Reviewed Work: Production and Mineral Cycling in Terrestrial

Vegetation, Wiley.

Smolyaninov, I. I. (1969). Biologicheskiy krugovorot veshchestv i povysheniye

produktivnosti lesov. Moscow: Lesnaya promishlenost. 192 p. Russian.

Vukadinović, V.. (2011.): Ishrana bilja. Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku.
Poljoprivredni fakultet u Osijeku. Osijek.

23