Pedagoška antropologija

J.G.Ogbu

 antropologija obrazovanja – reflektira teorijske orijentacije, metodologije, osnovne probleme,

interese i pristupe različitih disciplina (antropologija, sociolingvistika, etnometodologija i
simbolička interakcija)
o problem određenja – obrazovanje kao predmet fundamentalnih istraživanja ili primijenjenih
istraživanja?

1.1. Razdoblje uslužne djelatnosti: Školovanje kao socijalni problem

 dvije dimenzije razvojnog puta antropologije :

o praktična (od 1890ih)
o znanstvena (kraća  formalno obrazovanje nije bilo predmet antropologije  razmatrali ga
jedino u kontekstu socijalnih problema – opovrgnuti predrasude o intelektualnim
sposobnostima nezapadnih naroda, imigranata, manjina i sl.)

 E.L.Hewett  rezultat obrazovnih problema imigranata i sl.  prisiljavanje na angloameričku kult.

o škole moraju uvažavati domaće kulture i pripadnicima osigurati multikulturalno obrazovanje
 F.Boas  kulturni relativizam  razlike u šk. uspjehu rezultat kulturnih, a ne bioloških razlika
 B.Malinowski  formalno obrazovanje = pripremanje Afrikanca za susret s Europljaninom
o niži IQ rezultati nisu dokaz intelektualne inferiornosti nego rezultat lošijeg obrazovanja

 50ih kreću antropološka istraživanja škole  G.D.Spindler

o rezultati istraživanja objavljivani u neantropološkim časopisima
o konferencija antropologa i pedagoga na Stanfordu  povezivanje antropologije i obrazovanja
o Education and Anthropology (1955) – prvi priručnik o antropologiji i obrazovanju

 3 događaja koja su pomogla uključivanju antropologa u probleme škole i područje obrazovanja 60ih:
1. socijalna i politička kriza u SAD – ispitati ulogu obrazovanja u razdoblju soc. i pol. krize
2. potreba za preispitivanjem krivih shvaćanja i upotrebe pojma kulture od strane
psihologa obrazovanja i drugih znanstvenih radnika  kultura je lista materijalnih i
socijalnih obilježja  pogrešno! (na temelju toga zaključivali da su pripadnici manjina

kulturno deprivirani)
 antropolozi tvrde da navođenje kulturnih oznaka ne čini kulturu
 neuspjeh manjina u školi  negiranje njihovih kulturnih tradicija u školi  kulturni
diskontinuitet
3. nastojanje da se uvede antropologija u kurikulum javnih škola
 Odbor za istraživanje kurikuluma – antropologija mora postati važan predmet
 Centar za unapređivanje obrazovanja
 Kurikulum o čovjeku – za studente – pružiti osnove antropoloških spoznaja
 Čovjek kao predmet proučavanja – za osnovnu školu – što je ljudsko?
 Stilovi života u povijesti čovjeka – srednjoškolci – detaljnije od osnovne

1
  porast broja nastavnika zainteresiranih za antropologiju
 Savjet za antropologiju i obrazovanje – povezivanje antropologa zainteresiranih za
primjenu antropologije u obrazovanju
 inicirao istraživačke projekte, osnivanje odbora (bave se istraživanjima
škole, kulture, provođenjem nastave antropologije, nacionalnim manjinama,
obrazovanjem nastavnika)
 odbori unapređuju praktičnu dimenziju AOIO te postaju značajan faktor
podizanja istraživanja u području obrazovanja na razinu antropoloških i
znanstvenih problema
 časopis – Tromjesečnik o antropologiji i obrazovanju (1978)

1.2. Pojava antropologije obrazovanja kao znanstvene discipline

 antropologija obrazovanja znanstveni status dobila tek nakon 1970.-e

o neki razlozi
 zajednice koje su bile predmet proučavanja antropoloških istraživanja nisu poznavale
institucionalno organizirano školovanje
 Diamond – proučavanje obrazovanja kao faktora društvene promjene u kolonijama
nespojivo je s predominantno strukturalno-funkcionalističkom orijentacijom
antropologa – zastupanje interesa manjina u pokušajima unapređenja obrazovanja

 AOIO puno preuzela od kultura-ličnost antropologije

o bavi se utjecajem kulture na obrazovanje djece pa utjecajem obrazovanja na formiranje
ličnosti
o komparativna i kros-kulturna istraživanja
o pioniri istraživanja školovanja bili antropolozi orijentirani na istraživanje odnosa kulture i
ličnosti  obrazovanje kao kulturna transmisija, školovanje je jedan njezin aspekt

 tri događaja utjecala na znanstveno utemeljenje antropologije obrazovanja – 70-ih:

o dva navedena u događajima 60ih (časopis Tromjesečnik… i osnivanje nekoliko odbora
Savjeta za antropologiju
o potreba za unapređenjem dotadašnjih metoda istraživanja u obrazovanju
 neslaganje s tradicionalnim pristupima istraživanju obrazovanja
 antropolozi analiziraju obrazovanje s kulturnog aspekta

o Spindler, Wax, McDermott i Hood – antropologija ne prihvaća:

 da lista oznaka konstituira kulturu
 autori koji polaze od kulturne deprivacije – razmatraju problem koliko je
potrebno da izrade listu indikatora oskudice (nedostatak formalnog
obrazovanja), pronađu strukture društvene organizacije koja siromašne odvaja
od bijelih pripadnika srednje klase (visoka stopa nepotpunih obitelji, obitelj u
kojoj privređuje žena), izdvoje karakteristike ponašanja po kojima se
siromašni razlikuju od srednje klase bijelaca (nema zajedničkih ručaka, rana
odgovornost djece, roditelji ne čitaju djeci…)
 da su škole institucije formalnog obrazovanja
2
  tradicionalno orijentirani istraživači vjeruju ovo gore  nemogućnost da se
škole istražuju na način kao druge društvene institucije (npr. obitelj)
 antropolozi – škole istraživati kao zasebne cjeline i u odnosu na druge institu.
o protivljenje praksi odvajanja obrazovnog procesa od njegova socio-
kulturnog konteksta
 da su ciljevi školske birokracije jednaki obrazovnim ciljevima društva
 fundamentalne zadatke i ciljeve određuje birokratska struktura
 zanemarivanje drugih faktora koji utječu na život u školi
 da se učenici mogu adekvatno proučavati ako se analiziraju kao izolirane jedinke
 tradicionalna istraživanja – učenici kao atomi koji se razlikuju po osobinama
(etnicitet, klasa, religija)
 onemogućavanje istraživaču da istraži školu kao ono što jest - oblik društvene
organizacije unutar kojeg se razvijaju različite društvene uloge i identiteti,
pojavljuju različiti društveni oblici, žive rituali i druge forme ponašanja i u
kojima se djeca transformiraju u učenike
 da problemi učenja izviru iz glave pojedinog učenika  Rogoff
 izvor neuspjeha ili uspjeha je u glavi djeteta – probleme neuspjeha moguće
riješiti punjenjem glave različitim znanjima
 da istraživanje ne mora uključiti opservaciju onog što se stvarno događa u
školama i/ili razredu niti mišljenje ispitanika

 nedostatci antropološke istraživačke metode – etnografije

o nedovoljna preciznost, pomanjkanje testiranja hipoteza, ograničena generalizibilnost
rezultata
o onemogućavanje razumijevanja šireg okvira unutar kojeg se formiraju ispitanikovi osjećaji,
misli i akcije

2. CILJEVI, METODE I ANALITIČKE ODREDNICE

2.1. Ciljevi

 do 70-ih antropolozi koriste metode i teorije postavljene od strane znanstvenika iz drugih područja
 Wax – trostruki pridonos antropologije obrazovanju
o komparativnim i povijesnim istraživanjima
o kontekstualnim istraživanjima
o rezultatima primijenjene antropologije

 novi ciljevi javljaju se kao kritika tradicionalnih metoda istraživanja obrazovanja

 antropolozima je zajednička
o orijentacija na istraživanje stvarnih zbivanja u školi (metodom opservacije)
o proučavanje obrazovanja u društvenom kontekstu
o uključivanje ispitanikovih stavova u interpretaciju podataka

 antropološka metoda – etnografija – koristi se u istraživanju obrazovnih institucija i procesa

o 3 razine primjene etnografije u istraživanju obrazovnih institucija i procesa:
 etnografska deskripcija

3
  direktna opservacija i uvažavanje ispitanikova načina razmišljanja
 analiza specifičnih etnografskih podataka
 podaci vezani uz probleme spoznaje, jezika, komunikacije, uloge, identiteta,
rituala i društvene kontrole u sklopu njihova socio-kulturnog konteksta
 integrativna sinteza
 osmišljavanje obrazovnih procesa na temelju primjerenih etnografskih
deskripcija i analiza pojedinačnih slučajeva
 komparativnost

2.2. METODOLOGIJA

 osnovna istraživačka metoda antropologije  etnografija (terenski rad)

o participirajuća opservacija  istraživač dulje vrijeme živi s ispitanicima i promatra ih
 omogućuje prikupljanje podataka u prirodnoj sredini ispitanika
 dobivanje pouzdanijih podataka ponavljajući participaciju i opservaciju, ispitivanje…
o druge metode prikupljanja podataka
 biografska analiza, intervju, upitnik, audio i video snimke, analiza podataka, događaja
 važno da se prikupljaju kvantitativni podaci kad god je to moguće

 Vrste etnografskih istraživanja

o prema teorijskoj orijentaciji (Hymes)
1. Komprihensivni etnografski pristup
 opisivanje ukupnog načina života neke grupe, razreda, škole
 cjelovita deskripcija običaja, rituala, vjerovanja, organizacija, aktivnosti
2. Predmetno orijentirana etnografska istraživanja
 proučavanje izdvojenog problema u nekoj grupi
3. Hipotetski orijentirana etnografija
o testiranje prethodno eksplicitno formulirane hipoteze koja se može izdvojiti i
iz ranijih istraživanja

o prema veličini uzorka ili području istraživanja

1. Makroetnografija
o istraživanje na velikim uzorcima – obuhvaćanje čitave zajednice, škole i sl.
2. Mikroetnografija
o istraživanje manjih uzoraka (npr. jedan razred, grupa učenika)
3. Konstitutivna/monitorska etnografija
o usmjerena na neke događaje ili specifične oblike ponašanja, ne na osobe!!!
o istraživanja verbalne i neverbalne komunikacije
o istraživanje transakcijskih i procesnih problema kulture (i mikroetnografi)
4. Jednorazinska etnografija
o ne daje potpuni odgovor na pitanja antropologa obrazovanja (npr. slab uspjeh
u školi djece koja pripadaju manjinama i nižim klasama)
5. Multirazinska etnografija
o zagovara Ogbu

4
 o moguće održati kontekstualnu prirodu podataka iz područja antropologije
obrazovanja te obuhvatiti strukturalne probleme obrazovanja

 etnograf treba analizirati i podatke o širim društvenim i školskim obilježjima i povijesne

podatke ukoliko mu omogućuju bolje razjašnjenje nekog problema

 preispitivanje pouzdanosti i validnosti instrumenata, relevantnosti hipoteza i generalizibilnosti

rezultata etnografskih istraživanja koja ne pripadaju antropologiji
 elementi koji konstituiraju relevantne kriterije za dobro etnografsko istraživanje
 visok stupanj rigoroznosti prilikom planiranja i primjene instrumenata
 metode kojima etnograf može umanjiti vlastite predrasude, povećati pouzdanost
(npr. ponovljeno intervjuiranje) i osigurati validnost instrumenata
 u etnografskim istraživanjima hipoteze se ne definiraju unaprijed
 etnografska istraživanja završavaju generalizacijama
 antropologija – nekoliko analiza slučaja istog fenomena  komparacija  opći
zaključci

 Spindler – Tri vrste prednosti nekomparativne orijentacije u području etnografije

 relevantne spoznaje koje su rezultat intenzivnog proučavanja jednog slučaja ne moraju
biti neprimjerene drugim slučajevima
 dobro poznavanje jednog slučaja korisnije od površnog više slučajeva
 rezultati intenzivnog istraživanja jednog slučaja mogu se koristiti za izradu instrumenata
kojima bi se prikupljali kvantitativni podaci pri istraživanju drugih slučajeva

 zadatak antropologije obrazovanja  osigurati točnu i iscrpnu deskripciju nekog obrazovnog

događaja preko direktne opservacije i razumijevanja ispitanikova načina mišljenja
 svrha deskripcije: osiguravanje podataka za analizu

2.3. Analitičke odrednice

 ne postoji općeprihvaćeno antropološko određenje obrazovanja i školovanja

 obrazovanje je vrsta kulturne transmisije a školovanje je jedna njezina posebna forma
o djeca dolaskom u školu pod utjecajem kulturne transmisije
o škola povezana s ostalim društvenim institucijama i ne može se proučavati izolirano
o školska populacija reflektira ukupnu društvenu populaciju (uloge, konflikte prisutne u druš)

 Spindler – modeli kojima se objašnjava način na koji se kultura prenosi i usvaja u školskom
kontekstu su pogrešni
o Omnibus-model – Henry; Model enkulturacije; Model kulturne kompresije i diskontinuiteta –
Spindler – suviše kulturan; Adaptivan model – Spindler – neprikladan instrument

 INSTRUMENTALNI MODEL (Spindler)

o modeli služe za objašnjavanje načina na koji se kultura prenosi i usvaja u školskom
kontekstu

5
 o objašnjava kako se kulturne odrednice i individualni izbori mijenjaju u razdoblju
društvenih promjena
o kulturni sustavi operiraju sve dok prihvatljivo ponašanje daje predviđene i željene rezultate
a neprihvatljivo ponašanje predviđene i neželjene rezultate
o ponašanja i aktivnosti su instrumenti za postizanje ciljeva  odnosi između
ponašanja/aktivnosti i ciljeva su instrumentalne veze  sistematizirane, isprepliću se, tvore
srž kulturnog sustava a učvršćuju ih kulturne vrijednosti i vjerovanja koje se prenose se
socijalizacijom i školovanjem

o obitelj, crkva, društvo poučavaju mlade o vrijednostima, stavovima, vjerovanjima,

vještinama i sposobnostima koje služe održanju postojeće strukture  dijete formira
kognitivnu mapu o tome kako sistem funkcionira te raste ostvarujući njegove instrumentalne
aktivnosti
o u razdoblju naglih društvenih promjena ljudi preispituju tradicionalne instrumentalne
mogućnosti i okreću se alternativnim mogućnostima koje onda zamjenjuju neke tradicionalne
veze novima

o Inventar instrumentalnih aktivnosti (Spindler)

 instrument koji služi za istraživanje strukture kulturnih transformacija
 37 crteža i slika koji prikazuju tradicionalne i suvremene aktivnosti
 služi za određivanje promjene u instrumentalnim izborima i orijentacijama ispitanika

o negativne stvari instrumentalnog modela:

 prevelika racionalnost i nedovoljna diferenciranost društvenih od individualnih
identifikacija
 necjelovitost modela (zanemaruje šire društvene faktore koji mogu utjecati na
individualne izbore i učenje)  orijentiran na „unutarnju“ kogniciju i izbor

o odnosi se na ispitivanje uloge školovanja u učenju kulturnih obrazaca, a ne načina na koji

se učenje zbiva u školskim situacijama
o smatra se najvećim doprinosom u proučavanju prirode kognitivne aktivnosti prisutne u
procesu kulturne transmisije

 TRANSAKCIJSKI MODEL ( Gearing i dr)

o najsloženiji model razvoja opće teorije kulturne transmisije
o kulturna transmisija – način na koji ljudi unutar neke zajednice uče i prosljeđuju nove
informacije

o kulturni sustav društva sastoji se od različitih i isprepletenih ekvivalenata značenja koji se

prenose kroz međusobne susrete članova grupe  transakcija direktnim kontaktima
o kulturna transmisija sastoji se od takvih transakcioniranih ekvivalenata koji se uspostavljaju u
susretima, posebice između starijih i mlađih članova grupe
o spoznaje se slobodno šire među ljudima sve dok nisu ograničene društvenim barijerama

6
  model usmjeren na transakciju značenja identiteta u direktnim kontaktima

o kulturna transmisija odvija se u direktnim susretima (posebice odrasli-djeca) u kojima djeca

uče od onih s kojima su u interakciji na način koji je određen društvenim identitetom prema
kojem se usmjeravaju
o svaka osoba ima kognitivne mape (sadrže shvaćanja, vjerovanja, poglede na svijet, agendu
[način ponašanja svake strane u susretu]…)  kulturna transmisija uspješna je kad transfer
informacija i spoznaja rezultira promjenama u kognitivnoj mapi

o skriveni kurikulum  školovanje sudjeluje u tom procesu kroz

 škole pomažu reprodukciji društvenog sustava podijeljenog na kaste, rase…
 nastavnici imaju moć nad mlađima  replikacija hijerarhijske društvena struktura

o negativne stvari transakcijskog modela:

 ne uvažava individualne izbore (Spindler)
 Dobbert  polazi od neprimjerene koncepcije kulture; odnosi se na procesiranje
informacija, a ne na kulturnu transmisiju; odnosi se na supkulturne sisteme (društvene
podsisteme), a ne na kulturu opće

 INTERAKCIJSKI / INTERPRETATIVNI MODELI

o nekoliko znanstvenika  zajedničko obilježje  usmjerenost na direktnu interakciju
kojom se nastoji objasniti i razumjeti društvena organizacija razreda te odnos odraslih i
djece unutar i izvan škole s pozicije sudionika odnosa
 razred je mikrostruktura šire zajednice u kojoj se društvene forme pojavljuju u sklopu
svakodnevne interakcije
 održanje društvene nejednakosti kroz procese interakcije i komunikacije u razredu

o McDermott i organizacija društvenih odnosa u razredu

 istraživanje strukture društvenih odnosa u razredu kako bi objasnili neuspjeh
učenika u čitanju
 elementi razreda za istraživanje problema:
 organizacija djece u grupe
 struktura interakcija i podučavanja koja je rezultat takve organizacije
 dobri čitači – individualni rad, više interakcije
 loši čitači – manje u interakciji, manje vremena poučavani (iako bi trebali imati više),
nepažnja, nedostatak individualnog rada

 neuspjeh u čitanju rezultat kombinacije nekoliko faktora:

 pripadništva grupi nižeg statusa; diferencijalnog načina poučavanja; stvarnih
odgovora učenika  slabija skupina sve više zaostaje
 neuspjeh slabe grupe je logična posljedica načina na koji nastavnik organizira
život u razredu

o Gumperz i diferencijalne komunikacijske strategije

 istraživanje problema komunikacije unutar i izvan razreda
 proširena Teorija govornih akata
7
  TGA se temelji na cilju iskaza i na njihovu utjecaju na slušača
 mora se razlikovati doslovno značenje iskaza od efekta koji bi trebao imati na
slušača
 situacijsko značenje – doprinosi pravilnoj interpretaciji govora
o namjera govornika koja se ostvaruje u određenom kontekstu
 kontekst = govornikova percepcija društvene situacije i
odnosa, odnos prema iskazu koji ga okružuje i diskurs kao
cjelinu
o da bi mogao razumjeti situacijsko značenje slušač mora poznavati i
literarno značenje i primjerene metakomunikacijske i
kontekstualzacijske (intonacija, naglasak, ritam, jačina) oznake
 one su determinirane kulturom
 ljudi različitog porijekla imaju različito komunikacijsko
podrijetlo  razlikuju se komunikacijskim strategijama i
kontekstualizacijskim oznakama
 razlika u komunikacijskom porijeklu uzrokuje smetnje u komunikaciji i
nerazumijevanje među pripadnicima pojedinih kultura (djeca-nastavnici)
 jezični problemi uvjetovani su smetnjama u komunikaciji djece i
nastavnika

 negativne strane:
 ne omogućuju cjelovit uvid u probleme školskog uspjeha ili neuspjeha –
zanemarivanje makrookoline i kulture
 temelji se na istraživanju jedne vrste manjinskih učenika (npr. kaste)  treba
testirati ostale (imigrante) čija su djeca uspješnija u školama iako imaju
različito komunikacijsko porijeklo
 nisu svi učenici uspješni ako im predaju nastavnici istog komunik. porijekla
 ne objašnjava se u kakvom su odnosu procesi u razredu sa strukturom i
procesima nejednakosti u široj zajednici

o Struktural-funkcionalizam
 škola odražava strukturu i zahtjeve zajednice u kojoj se nalazi
 sličnost s marksističkim načelom korespondencije

 antropolološka analiza školovanja prema struktural-funkcionalističkoj orijentaciji

započeta je u SAD-u 30ih godina
 struktura lokalne zajednice, utemeljena na klasnoj pripadnosti, rasi i etnicitetu,
utječe na organizaciju javnih škola

 Wilsonova studija – tehnološki funkcionalizam  školovanje prenosi tehničke i

kognitivne vještine i sposobnosti te oblike društvenih ponašanja nužnih za
sudjelovanje u industrijskom sektoru
 ekspanzija i diferencijacija školstva povezana s povećanim potrebama za
tehničkim vještinama

8
  veza između razine formalnog obrazovanja, stupnja profesionalne
specijalizacije i društvenog statusa
 obrazovanje omogućava usklađivanje dva kraja lanca – društvenog statusa i
materijalnog položaja te tehnologije koja zahtijeva velik broj visoko
specijaliziranih stručnjaka
 formalno obrazovanje rješava funkcionalne potrebe osposobljavanja
kulturne razine industrijske ekonomije  obrazovanje doživjelo evoluciju i
ekspanziju zbog novih tehnoloških i ekonomskih zahtjeva

 EKOLOŠKI MODEL
o simbolički interakcionizam – ljudi se ponašaju i djeluju na stvari prema značenju koje
te stvari imaju za njih, a ta su značenja nastala kroz socijalnu interakciju i modificirana
su kroz interpretaciju
 ljudska osobnost je socijalni produkt
 ljudsko je djelovanje ovisno o značenju koje proizlazi iz društvenog međudjelovanja
te je podložno interpretaciji
 opozicijski kolektivni identitet i kulturni referentni okvir - poveznica

o ekološke analize razvile su se iz područja ekološke psihologije i kulturne ekologije

 ekološka psihologija – istražuje odnos između nekog ponašanja i cjelokupne situacije

u kojoj se ono javlja

 kulturna ekologija – međusobni utjecaj iskorištavanja prirodnih resursa te društvene
organizacije, vrijednosti i ponašanja stanovnika

o istražuje se kulturalna adaptacija okruženju, tj. odnos između ljudi i njihova biofizičkog
okruženja  kako su kulturna vjerovanja i običaji pomogli ljudima da se prilagode njihovoj
okolini te kako ljudi koriste elemente kulture kako bi zadržali njihov ekosistem

o antropologija obrazovanja usmjerena na ekološki model ispituje načine na koje

kulturne pretpostavke i vrijednosti određuju praktične aktivnosti, izbore i ponašanje
pojedinaca

o potrebno izvršiti selekciju problema i koncentrirati se na pojedinačnu ekološku varijablu

o različite vrste i razine ekološke analize (utjecaj fizičke okoline na obrazovanje, utjecaj odnosa
između društva i škole na učenje u razredu…)

o OGBU  etnoekologija školovanja

 ispitivao odnose između učenika, nastavnika, roditelja, osoblja škole i 'poreznika'
(srednja klasa koja nadgleda lokalni školski sustav)
 različite perspektive, interesi i strategije pojedinih grupa (uz različite mogućnosti
pristupa ekonomskim i političkim resursima te različita priznanja za uspjeh u
obrazovanju – npr. vrsta posla) najčešće podrazumijevaju visoku stopu školskog
neuspjeha pripadnika manjina koji imaju niska primanja

9
  slab školski uspjeh je rezultat adaptacije, tj. strategija koje dijete usvaja kako bi
izbjeglo konfliktne pritiske nastavnika, vršnjaka i roditelja u odnosu na limitirane
mogućnosti zaposlenja

o kulturno-ekološki model
 veza između mikro i makro analize
 kombinacija kulturne ekologije i struktural-funkcionalizma
 cilj – integracija ekonomskih, političkih, kognitivnih i bihevioralnih struktura u
jedinstveni analitički okvir
 adaptacija  način na koji se ljudi odnose prema svojoj okolini
 škola je društvena institucija, povezana s drugim društvenim institucijama, posebice
ekonomskim
 školovanje u suvremenim društvima tijesno povezano sa sudjelovanjem na
tržištu

 sve institucije povezane u status-mobilnost sustav (51)– on predstavlja kulturno

prihvaćene strategije za postizanje samorazvoja; formulira ideal uspješne ličnosti, tj.
tip ljudi koje pripadnici neke zajednice percipiraju kao osobe koje mogu 'uspjeti' te
prema tome idealu odgajaju svoju djecu
 utječe na to kako članovi zajednice pripremaju djecu za život odraslih

 na obrazovanje subordinirane grupe ne utječe samo njen doseg znanja nego i

dominantna grupa
 dominantna grupa osigurava i određuje vrstu obrazovanja subordinirane
 način na koji subordinirana grupa percipira i reagira na školovanje je uvjetovan
njezinom percepcijom i interpretacijom stvarnosti i primjerenih oblika ponašanja

 RAZLIKA MCDERMOT/Warner /OGBU

o Warner
 temelji se na funkcionalnoj orijentaciji
 obrazovanje faktor vertikalne mobilnosti – djeca u školi raspoređena prema svojim
sposobnostima kako bi se mogla pripremati za preuzimanje budućih
tehnoekonomskih uloga (tehnološki funkcionalizam; ~neormarksizam)
o McDermot i Gumperz
 interpretativna orijentacija
 kritizira se istraživanja makrostruktura
 tražili da se istražuje utjecaj društvene nejednakosti na razrednu strukturu preko
analize strukture i sadržaja kurikuluma te interakcija učenika i učitelja u
razredu
 također, istražuje strukture društvenih odnosa u razredu kako bi objasnio neuspjeh te
ističe da je neuspjeh slabe grupe posljedica načina na koji nastavnik organizira život u
razredu – ne uzima u obzir važnost i utjecaj makrookoline
 za razliku od ogbua, ne omogućuje cjelovit uvid u probleme školskog
uspjeha/neuspjeha (zanemaruje makrookolinu) te ne objašnjava u kakvom su odnosu
procesi u razredu sa strukturom i procesima nejednakosti u široj zajednici
o Ogbu
10
  koristi se kulturno-ekološko-analitičkim modelom
 uzima u obzir odnos između strukture tehnoekonomskih mogućnosti koje postoje u
sklopu šire zajednice, načina na koje pripadnici različitih društvenih sfera
percipiraju, doživljavaju i interpretiraju tu strukturu te obrazovnih strategija koje su
im dostupne
 društveni položaj subordinirane grupe određuje obrazovanje njenih članova
 školski uspjeh pod utjecajem članova dominantne i subordinirane grupe na makro,
mikro i individualnoj razini

3.1. Razvoj obrazovanja

 fizički antropolozi – osiguravaju spoznaje o biološkim osnovama čovjeka (uz njih i neuroanatomisti
i neurolongvisti)
 socijalni antropolozi (i primatolozi) – osiguravaju sociokulturna saznanja

 kultura svoj vrhunac postiže kod čovjeka; stvara se socijalnom adaptacijom, posljedica je usvajanja
novih oblika ponašanja i/ili novih spoznaja koje su se konstantno prenosile mlađim generacijama
o mlađi članovi grade na temeljima onog što je usvojila prethodna generacija
o mladi se moraju socijalizirati zbog samoodržanja i postizanja društvene kompetencije, tj.
održanja grupe

 djetinjstvo  igra je glavno sredstvo usvajanja kulturnih spoznaja

 biološke promjene potaknule su razvoj viših oblika sociokulturne adaptacije među
pripadnicima ljudskog roda

 Fishbein  učenje je temeljeno na promatranju, oponašanju uloga u igri i eksplicitnom podučavanju

i nagrađivanju od strane odraslih

 Herzoovo  neprimjerenost učenja pripisuje suvremenoj industrijskoj ekonomiji

 obrazovna diferencijacija je neizbježna zbog promjenjivih zahtjeva sociokulturne sredine u kojoj se

ono ostvaruje
o Wilson  od jednostavnih, restriktivnih i lutalačkih društava do razvijenih, nadnuklearnih i
integralnih društava nova forma obrazovne djelatnosti se dodaje postojećoj
o obrazovanje je prilagođeno sociokulturnim sustavima, posebno tehnoekonomskoj
strukturi

 Cohen  3 kategorije društva:

o društva temeljena na rodovskim odnosima
 socijalizacija dominantan model obrazovanja  slična rodbinstvu, ali i ekonomskim,
političkim aspektima tih društava
o društva temeljena na polurodovskim odnosima
 nemaju prave škole  taj tip društva ima obilježja nespojiva s školom kao
društvenom institucijom
o društva temeljena na državnoj organizaciji
 prave škole
11
  društvima dominira jedinstveni autoritet koji nastoji osigurati lojalnost građana
 svatko se mora ponašati na isti način, poštivati ista pravila
 državno strukturirana društva uvode škole kako bi uniformnom indoktrinacijom djece,
pomoću državnih dogmi, simbola i ideologija osigurala vlastitu stabilnost

3.2. Sociokulturno okruženje / millieu škole

 škole su zasebne društvene institucije sa specifičnom organizacijom i kulturom one su cjelina

 Khleif  škola je mikrosvijet šire zajednice čiji se društveni status, hijerarhija moći, etnički konflikti

itd. reflektiraju u radu škole

3.3. Odnos prema drugim institucijama

 antropolozi istražuju povezanost obrazovanja i škole s drugim institucijama

 povezanost škole s ekonomskim sektorom (Wilson)  postoji povezanost između promjenjive
ekonomije i inoviranja kurikuluma za javne škole
 škole su organizirane na način kojim se uspješno razvijaju vještine i sposobnosti, nužne za opstanak u
svijetu birokracije, automatizacije i specijaliziranih stručnjaka

 funkcionalisti  škole organizirane na takav način da se kod sve djece mogu razviti sposobnosti
nužne za svijet rada odraslih  razlike u uspjehu rezultat razlika u sposobnostima za učenje, a ne
nesposobnosti škola da im osigura ista znanja
 neomarksisti  škole ne obrazuju djecu jednako  provode različite oblike socijalizacije, ovisno o
budućoj profesionalnoj ulozi pojedinog djeteta (niža klasa – poslušnost; viša klasa – nezavisnost) 
diferencijalna socijalizacija
o Warner – obrazovanje je faktor vertikalne mobilnosti  djeca u školi raspoređena po svojim
sposobnostima

 antropolozi interpretativne orijentacije  utjecaj društvene nejednakosti na razrednu

strukturu  Ogbu koristi kulturno-ekološko-analitički model
o u obzir uzima odnos između strukture tehnoekonomskih mogućnosti koje postoje u sklopu
šire zajednice, načina na koje pripadnici različitih društvenih sfera percipiraju tu strukturu i
obrazovnih strategija koje su im dostupne
o društveni položaj subordinirane grupe određuje obrazovanje njenih članova
 školski uspjeh pripadnika subordinirane grupe je pod utjecajem načina opažanja i
reagiranja njezinih članova i članova dominantne grupe i na marko, mikro i
individualnoj razini
o dvije subordinirane grupe mogu na različit način percipirati istu situaciju  razlog različitog
uspjeha
 SAD – rasna podjela
 doseg u karijeri (sistem je kriv) / kognitivna orijentacija (krivi sistem, nije)
 američko crnačko stanovništvo pati od dvostruke stratifikacije

3.4. Kontinuitet, diskontinuitet i edukabilnost

12
 kontinuitet – dijete uči i privikava se na kulturne zahtjeve i odgovornosti postupno, u skladu s
njegovom dobi  homogena društva
 diskontinuitet – učenje kulturalnih očekivanja i uloga isprekidano  neformalne situacije
(interakcija roditelja i djece) ili formalne situacije (npr. proces inicijacije)

 školovanje je diskontinuirano i negativno

o rezultat lošeg uspjeha djece niže klase je diskontinuitet
o djeca uče neprimjerene sadržaje i pripremaju se za uloge u društvenom sustavu koji još kod
njih ne postoji (kolonije) – Spindler

 Diskontinuitet u odnosu škole i doma/zajednice

o među manjinskim grupama, odnos između škole i doma/zajednice predstavlja dva svijeta
o svijetli primer – Amiši  škola učvršćuje temeljne vrijednosti doma i zajednice

 Diskontinuitet u sustavima vrijednosti

o karakterističan čak i za škole srednje klase
o nesklad između onog što nastavnici misle da bi obrazovanje trebalo dati njihovim učenicima i
onog što stvarno podučavaju u nastavi

 Diskontinuitet u jeziku i komunikaciji

o nebijela djeca srednje klase dolaze u školu s jezičnim, dijalektalnim i komunikacijskim
navikama i aspiracijama drukčijima od onih koje škola traži
o nevodovljna komunikacija i nerazumijevanje između njih i njihovih nastavnika  krajnji
rezultat toga je neuspjeh takve djece u školi

 Diskontinuitet u kogniciji
o u zapadnom svijetu  školski uspjeh je funkcija inteligencije, odnosno IQ
o rezultati na testovima inteligencije odražavaju rasne, etničke i klasne razlike
 3 nova objašnjenja:
 razlike u inteligenciji su rezultat genetskih razlika
 razlike u inteligenciji su rezultat razlika u obiteljskim utjecajima i
obrazovanju djece
 razlike u inteligenciji su rezultat kulturnog porijekla (antropolozi)

o Cole i suradnici  kako kultura utječe na rezultate IQ testova i na mišljenje ljudi

 rezultati testa ne odražavaju stvarnu sposobnost/inteligenciju zbog razlika u kult.
 valja razlikovati kognitivne procese zajedničke svim ljudima (pamćenje,
apstrahiranje) i kognitivne sposobnosti koje su kulturno determinirane
 kognitivne sposobnosti su načini na koje se univerzalni kognitivni
kapaciteti strukturiraju kako bi članovi neke zajednice riješili probleme s
kojima se susreću
 oni koji prolaze formalno školovanje imaju bolje rezultate na IQ testovima

o Y.A.Cohen  učenici niže klase  relacijski (nezavisniji od polja)

 učenici više klase  analitični (zavisniji)

13
 - škola naglašava analitički kognitivni stil  niža klasa slabiji rezultati

 Diskontinuitet u motivaciji
o najmanje istraženo područje
o američki crnci imaju više aspiracije no bijelci no fali im upornosti u rješavanju zadataka
o grupe se razlikuju u odnosu na motivaciju za postignućem
 razlike u njoj pripisuju se socijalizaciji
 rezultat društvenog sustava nagrađivanja ili status-mobilnost sustava
 razlike su rezultat zadovoljavanja individualnih potreba

 diskontinuiteti su glavna pretpostavka na kojoj se temelje antropološka objašnjenja

neproporcionalnog školskog uspjeha među različitim grupama
o zašto diskontinuitet ne utječe na sve (crnci i kinezi u Americi)
o razlikovati geografski (imigranti) od kulturnog diskontinuiteta (posljedica kontakta koji
karakterizira odnos podređenosti i nadređenosti – crnci i bijelci)

3.5. Obrazovanje i društvene promjene

 istraživanja se mogu podijeliti u dvije kategorije

o ona koja ispituju ulogu školovanja u transformaciji društva (uključujući nezapadne
zemlje, imigrante, manjine itd.)
o ona koja koriste antropološke spoznaje u rješavanju obrazovnih problema, tzv.
'primijenjena antropologija'

 školovanje prate mnogi problemi koji onemogućavaju pozitivne promjene

o ekstrinzični uzroci problema – odnos između grupe i pretpostavljenih (oni koji joj
omogućavaju i kontroliraju obrazovanje)
 organizacija školovanja domorodaca od strane domaćih i stranih službi, modeliranje u
odnosu na strane škole, irelevantnost kurikuluma za kulturni život i sl.
o intrinzični uzroci problema – faktori same grupe (kulturni, društveni, lingvistički  mogu
otežati ili olakšati uspjeh njenih članova)

 PRIMJENA ANTROPOLOGIJE U OBRAZOVANJU

o unapređenje školovanja antropološkim spoznajama
o poticanje na multikulturalno/bikulturalno/bilingualno obrazovanje
o planiranje i provođenje bilingualnog obrazovanja
o pružanje savjeta nastavnicima o shvaćanju kulturalnih razlika i razumijevanju potreba
djece koja imaju drukčije kulturno porijeklo

4. TENDENCIJE RAZVOJA

 od 60-ih postigla značajan napredak

 obrazovanje nastavnika, izrada kurikuluma za osnovne i srednje škole
 antropologija obrazovanja pomaže u shvaćanju funkcioniranja školskog sustava te kako ga
organizirati da funkcionira što efikasnije
14