You are on page 1of 133

Adrias svezak 13, 2005

TREÆI DIO
POLITIKE I FUNKCIONIRANJE UNIJE

GLAVA I.
ODREDBE OPÆE PRIMJENE

Èlanak III.-115.
Unija osigurava dosljednost politika i mjera iz ovoga Dijela, uzimajuæi u
obzir sve svoje ciljeve i u skladu s naèelom prijenosa ovlasti.

Èlanak III.-116.
U svim mjerama iz ovoga Dijela Unija teži uklanjanju nejednakosti i pro-
micanju ravnopravnosti žena i muškaraca.

Èlanak III.-117.
U utvrðivanju i provedbi politika i djelovanja iz ovoga Dijela, Unija uzi-
ma u obzir uvjete vezane za promicanje visokog stupnja zaposlenosti, jamèe-
nje odgovarajuæe socijalne zaštite, borbu protiv društvene iskljuèenosti, te
visoku razinu obrazovanja, usavršavanja i zaštite zdravlja ljudi.

Èlanak III.-118.
U utvrðivanju i provedbi politika i mjera iz ovoga Dijela, Unija teži suzbi-
janju diskriminacije na temelju spola, rase, etnièkog podrijetla, vjere ili uvje-
renja, invaliditeta, dobi ili spolnoga opredjeljenja.

Èlanak III.-119.
Obveze zaštite okoliša moraju se ukljuèiti u utvrðivanje i provedbu poli-
tika i mjera iz ovoga Dijela, osobito radi promicanja održivoga razvoja.

Èlanak III.-120.
Pri utvrðivanju i provedbi ostalih politika i mjera Unije uzimaju se u obzir
obveze zaštite potrošaèa.

Èlanak III.-121.
U utvrðivanju i provedbi politika Unije na podruèju poljoprivrede, ri-
barstva, prijevoza, unutarnjega tržišta, istraživanja i tehnološkoga razvoja,
te istraživanja svemira, Unija i države èlanice u cijelosti poštuju uvjete ve-

76
Adrias svezak 13, 2005

zane za dobrobit životinja, kao biæa koja osjeæaju, istovremeno poštujuæi za-
konske ili upravne odredbe i obièaje država èlanica koji se odnose na odreðene
vjerske obrede, kulturne tradicije i regionalnu baštinu.

Èlanak III.-122.
Ne dovodeæi u pitanje èlanke I.-5., III.-166., III.-167. i III.-238., a s obzirom
na znaèenje koje usluge od opæega gospodarskoga interesa imaju kao dio za-
jednièkih vrijednosti Unije te na njihovu ulogu u promicanju socijalne i teri-
torijalne kohezije, Unija i države èlanice, svatko u okviru svojih nadležnosti i
u okviru podruèja primjene Ustava, vode raèuna o tome da se takve usluge
obavljaju na temelju naèela i uvjeta, osobito gospodarskih i financijskih uvjeta,
koji im omoguæuju ispunjenje njihovih zadaæa. Ta se naèela i uvjeti utvrðuju
europskim zakonima, ne dovodeæi u pitanje nadležnost država èlanica da, u
skladu s Ustavom, pružaju, naruèuju i financiraju te usluge.

GLAVA II.
ZABRANA DISKRIMINACIJE I GRAÐANSTVO UNIJE

Èlanak III.-123.
Europskim zakonima ili okvirnim zakonima mogu se utvrditi pravila koja
zabranjuju diskriminaciju na temelju državljanstva, kako predviða èlanak I.-
4. stavak 2.

Èlanak III.-124.
1. Ne dovodeæi u pitanje druge odredbe Ustava i u granicama ovlasti koje
su njime prenesene na Uniju, europskim zakonom ili okvirnim zakonom Vi-
jeæa mogu se utvrditi mjere potrebne radi suzbijanja diskriminacije na temelju
spola, rase, etnièkoga podrijetla, vjere ili uvjerenja, invaliditeta, dobi ili spol-
nog opredjeljenja. Vijeæe odluèuje jednoglasno nakon dobivanja suglasnosti
Europskoga parlamenta.
2. Odstupajuæi od stavka 1., europskim zakonima ili okvirnim zakonima
mogu se utvrditi osnovna naèela za poticajne mjere Unije i utvrditi takve
mjere, radi potpore djelovanjima koja države èlanice poduzimaju kako bi pri-
donijele postizanju ciljeva iz stavka 1., iskljuèujuæi bilo kakvo ujednaèavanje
njihovih zakona i drugih propisa.

77
Adrias svezak 13, 2005

Èlanak III.-125.
1. Ako se pokaže da je, radi lakšeg ostvarivanja prava svakoga graðanina
Unije na slobodno kretanje i boravak iz èlanka I.-10. stavka 2. toèke (a), potreb-
no djelovanje Unije, a Ustav nije predvidio potrebne ovlasti, mjere u tu svrhu
mogu se utvrditi europskim zakonima ili okvirnim zakonima.
2. U iste one svrhe o kojima je rijeè u stavku 1., a ako Ustav nije predvidio
potrebne ovlasti, europskim zakonom ili okvirnim zakonom Vijeæa mogu se
utvrditi mjere koje se odnose na putovnice, osobne iskaznice, boravišne doz-
vole ili sve druge takve isprave i mjere koje se tièu socijalne sigurnosti ili so-
cijalne zaštite. Vijeæe odluèuje jednoglasno nakon savjetovanja s Europskim
parlamentom.

Èlanak III.-126.
Europskim zakonom ili okvirnim zakonom Vijeæa odreðuju se iscrpne
mjere koje se odnose na ostvarivanje aktivnog i pasivnog biraèkog prava sva-
kog graðanina Unije iz èlanka I.-10. stavka 2. toèke (b) na lokalnim izborima i
izborima za Europski parlament u državi èlanici na èijem podruèju boravi, a
da nije njen državljanin. Vijeæe odluèuje jednoglasno nakon savjetovanja s
Europskim parlamentom. Tim se mjerama mogu predvidjeti iznimke ako tako
nalažu problemi svojstveni odreðenoj državi èlanici.
Aktivno i pasivno biraèko pravo na izborima za Europski parlament ost-
varuju se ne dovodeæi u pitanje èlanak III.-330. stavak 1. i mjere donesene
radi njegove provedbe.

Èlanak III.-127.
Države èlanice donose potrebne propise kako bi graðanima Unije osigu-
rale diplomatsku i konzularnu zaštitu u treæim zemljama, kako predviða
èlanak I-10. stavak 2. toèka (c).
Države èlanice zapoèinju meðunarodne pregovore potrebne kako bi se
osigurala ta zaštita.
Europskim zakonom Vijeæa mogu se utvrditi mjere potrebne za olakša-
vanje takve zaštite. Vijeæe odluèuje nakon savjetovanja s Europskim parla-
mentom.

Èlanak III.-128.
Jezici na kojima se svaki graðanin Unije ima pravo obratiti institucijama
ili tijelima prema èlanku I.-10. stavku 2. toèki (d) i dobiti odgovor navedeni su
u èlanku IV.-448. stavku 1.

78
Adrias svezak 13, 2005

Institucije i tijela iz èlanka I.-10. stavka 2. toèke (d) su one koje su navedene
u èlanku I.-19. stavku 1. podstavku 2., èlanku I.-30., èlanku I.-31. i èlanku I.-32.,
ukljuèujuæi i Europskoga puèkog pravobranitelja.

Èlanak III.-129.
Svake tri godine Komisija izvješæuje Europski parlament, Vijeæe i Gospo-
darski i socijalni odbor o primjeni èlanka I.-10. i ove glave. U tom se izvješæu
uzima u obzir razvoj Unije.
Na temelju toga izvješæa i ne dovodeæi u pitanje druge odredbe Ustava,
europskim zakonom ili okvirnim zakonom Vijeæa mogu se dopuniti prava
utvrðena u èlanku I.-10. Vijeæe odluèuje jednoglasno nakon dobivanja suglas-
nosti Europskoga parlamenta. Taj zakon ili okvirni zakon neæe stupiti na snagu
dok ga ne odobre države èlanice u skladu sa svojim ustavnopravnim propisi-
ma.

GLAVA III.
UNUTARNJE POLITIKE I DJELOVANJE

POGLAVLJE I.
UNUTARNJE TRŽIŠTE

ODJELJAK 1.
STVARANJE I FUNKCIONIRANJE UNUTARNJEGA TRŽIŠTA

Èlanak III.-130.
1. Unija donosi mjere radi stvaranja ili osiguranja funkcioniranja unutar-
njega tržišta, u skladu s odgovarajuæim odredbama Ustava.
2. Unutarnje tržište obuhvaæa podruèje bez unutarnjih granica na kojemu
je osigurana sloboda kretanja osoba, usluga, roba i kapitala, u skladu s Usta-
vom.
3. Na prijedlog Komisije, Vijeæe donosi europske uredbe i odluke kojima
utvrðuje smjernice i uvjete potrebne za osiguranje uravnoteženog napretka
u svim dotiènim sektorima.
4. Prilikom izrade svojih prijedloga za postizanje ciljeva iz stavaka 1. i 2.,
Komisija uzima u obzir opseg napora koje æe odreðena gospodarstva, izme-
ðu kojih postoje razlike u razvijenosti, morati uložiti radi stvaranja unutar-
njega tržišta, te može predložiti odgovarajuæe mjere.
Ako te mjere budu u obliku izuzeæa, smiju biti privremene prirode i takve
da funkcioniranje unutarnjega tržišta ometaju u najmanjoj moguæoj mjeri.

79
Adrias svezak 13, 2005

Èlanak III.-131.
Države èlanice meðusobno se savjetuju radi zajednièkog poduzimanja
koraka potrebnih kako bi se sprijeèilo da na funkcioniranje unutarnjega tržišta
utjeèu mjere koje neka država èlanica može biti prisiljena poduzeti u sluèaju
ozbiljnih unutarnjih poremeæaja koji utjeèu na oèuvanje javnoga poretka, u
sluèaju rata ili ozbiljnih meðunarodnih napetosti koje predstavljaju ratnu
prijetnju, odnosno radi izvršavanja obveza koje je prihvatila u svrhu održa-
vanja mira i meðunarodne sigurnosti.

Èlanak III.-132.
Ako mjere poduzete u okolnostima iz èlanaka III.-131. i III.-436. imaju za
posljedicu narušavanje tržišnoga natjecanja na unutarnjem tržištu, Komisija
ispituje, zajedno s dotiènim državama èlanicama, kako se te mjere mogu pri-
lagoditi pravilima utvrðenim u Ustavu.
Odstupajuæi od postupka utvrðenog u èlancima III.-360. i III.-361., Komi-
sija ili bilo koja država èlanica mogu se izravno obratiti Sudu pravde, ako
Komisija ili država èlanica smatraju da neka druga država èlanica zlorabi ovla-
sti predviðene èlancima III.-131. i III.-436. Sud pravde donosi odluku na za-
tvorenoj sjednici.

ODJELJAK 2.
SLOBODA KRETANJA OSOBA I PRUŽANJA USLUGA

Pododjeljak 1.
Radnici

Èlanak III.-133.
1. Radnici se imaju pravo slobodno kretati unutar Unije.
2. U pogledu zapošljavanja, plaæe i ostalih uvjeta rada i zapošljavanja,
zabranjuje se svaka diskriminacija izmeðu radnika iz država èlanica koja se
temelji na državljanstvu.
3. Podložno ogranièenjima koje opravdavaju razlozi javnoga poretka,
javne sigurnosti ili javnoga zdravlja, radnici imaju pravo:
a) prihvatiti ponuðeno zaposlenje;
b) slobodno se kretati unutar podruèja država èlanica u tu svrhu;
c) boraviti u državi èlanici u svrhu zaposlenja u skladu s odredbama koje
ureðuju zaposlenje državljana te države, utvrðenim u zakonu i dru-
gim propisima;
d) ostati na podruèju države èlanice nakon prestanka zaposlenja u toj
državi, pod uvjetima sadržanim u europskim uredbama koje donosi
Komisija.

80
Adrias svezak 13, 2005

4. Ovaj se èlanak ne primjenjuju na zapošljavanje u javnoj službi.

Èlanak III.-134.
Europskim zakonima ili okvirnim zakonima utvrðuju se mjere koje su
potrebne za ostvarenje slobode kretanja radnika, kako je utvrðeno u èlanku
III.-133. One se donose nakon savjetovanja s Gospodarskim i socijalnim od-
borom.
Ti europski zakoni ili okvirni zakoni imaju osobito za cilj:
a) osigurati blisku suradnju izmeðu nacionalnih službi za zapošljavanje;
b) ukinuti upravne postupke i prakse te rokove propisane za pristup
raspoloživim radnim mjestima, bilo da proizlaze iz nacionalnoga za-
konodavstva ili iz prethodno sklopljenih sporazuma izmeðu država
èlanica, èije bi zadržavanje moglo predstavljati prepreku liberalizaciji
kretanja radnika;
c) ukinuti sve propisane rokove i druga ogranièenja predviðena nacional-
nim zakonodavstvom ili prethodno sklopljenim sporazumima izme-
ðu država èlanica, kojima se, u pogledu slobodnog izbora zaposlenja,
radnicima iz drugih država èlanica nameæu uvjeti razlièiti od onih koji
se postavljaju radnicima dotiène države;
d) uspostaviti odgovarajuæe mehanizme za povezivanje ponuda i molbi
za zaposlenje te za lakše postizanje ravnoteže izmeðu ponude i
potražnje na tržištu rada na naèin da se izbjegne ozbiljno ugrožavanje
životnog standarda i stupnja zaposlenosti u razlièitim regijama i in-
dustrijskim granama.

Èlanak III.-135.
U okviru zajednièkoga programa, države èlanice potièu razmjenu mladih
radnika.

Èlanak III.-136.
1. Na podruèju socijalne sigurnosti, europskim zakonima ili okvirnim za-
konima utvrðuju se mjere koje su potrebne kako bi se ostvarila sloboda kre-
tanja radnika, uspostavom sustava koji zaposlenim i samozaposlenim rad-
nicima migrantima i uzdržavanim èlanovima njihovih obitelji jamèi:
a) zbrajanje ukupnoga staža ostvarenog na temelju zakona razlièitih ze-
malja, u svrhu stjecanja i zadržavanja prava na naknadu i obraèuna
visine naknade;
b) isplatu naknada osobama koje prebivaju na podruèju država èlanica.

81
Adrias svezak 13, 2005

2. Èlan Vijeæa koji smatra da bi nacrt europskoga zakona ili okvirnog za-
kona iz stavka 1. mogao utjecati na temeljne aspekte njegovog sustava soci-
jalne sigurnosti, ukljuèujuæi njegov opseg, troškove ili financijsku strukturu,
odnosno da bi mogao utjecati na financijsku ravnotežu toga sustava, može
zatražiti da se to pitanje uputi Europskome vijeæu. U tom se sluèaju postupak
iz èlanka III.-396. prekida. Nakon rasprave, Europsko vijeæe, u roku od èetiri
mjeseca od tog prekida:
a) taj nacrt vraæa Vijeæu koje okonèava prekid postupka iz èlanka III.-396.,
ili
b) od Komisije traži da podnese novi prijedlog u kojem se sluèaju smatra
da prvotni prijedlog akta nije donesen.

Pododjeljak 2.
Sloboda poslovnoga nastana

Èlanak III.-137.
U okviru ovoga pododjeljka, zabranjuje se ogranièavanje slobode poslov-
nog nastana državljana jedne države èlanice na podruèju druge države èla-
nice. Ta se zabrana odnosi i na ogranièavanje osnivanja zastupništava, po-
družnica ili društava kæeri od strane državljana bilo koje države èlanice koji
su pravo poslovnoga nastana ostvarili na podruèju bilo koje druge države
èlanice.
Podložno odjeljku 4. koji se odnosi na kapital i platni promet, državljani
jedne države èlanice imaju pravo na podruèju druge države èlanice pokre-
nuti i obavljati samostalnu djelatnost, te osnivati poduzeæa, osobito društva u
smislu èlanka III.-142. stavka 2. i upravljati njima, prema uvjetima predviðenim
pravom države u kojoj se taj poslovni nastan ostvaruje za njene državljane.

Èlanak III.-138.
1. Europskim okvirnim zakonima utvrðuju se mjere za ostvarivanje slo-
bode poslovnoga nastana za odreðene djelatnosti. One se donose nakon
savjetovanja s Gospodarskim i socijalnim odborom.
2. Europski parlament, Vijeæe i Komisija izvršavaju dužnosti povjerene
im stavkom 1., i to osobito na naèin da:
a) u pravilu daju prednost onim djelatnostima kod kojih sloboda poslov-
noga nastana daje osobito vrijedan prinos razvoju proizvodnje i trgo-
vine;
b) osiguraju blisku suradnju izmeðu nadležnih tijela u državama èlani-
cama kako bi se upoznali s konkretnim stanjem razlièitih djelatnosti o
kojima je rijeè u Uniji;

82
Adrias svezak 13, 2005

c) ukinu one upravne postupke i prakse èije bi zadržavanje predstavlja-


lo prepreku slobodi poslovnoga nastana, bilo da proizlaze iz nacional-
noga zakonodavstva ili prethodno sklopljenih sporazuma izmeðu
država èlanica;
d) osiguraju da radnici jedne države èlanice zaposleni na podruèju druge
države èlanice mogu ostati na tom podruèju radi pokretanja samostalne
djelatnosti, ako ispunjavaju uvjete koje bi morali ispunjavati da u tu
državu ulaze u trenutku kada namjeravaju pokrenuti tu djelatnost;
e) omoguæe državljaninu jedne države èlanice da stjeèe i koristi zemljište
i zgrade na podruèju druge države èlanice, ako to nije protivno naèeli-
ma utvrðenim u èlanku III.-227. stavku 2.;
f) postupno ukidaju ogranièenja slobode poslovnoga nastana u svakoj
razmatranoj grani djelatnosti, kako u pogledu uvjeta za osnivanje za-
stupništava, podružnica ili društava kæeri na podruèju države èlanice,
tako i u pogledu uvjeta za dolazak osoblja iz matiènog poduzeæa na
upravljaèke ili nadzorne položaje u takvim zastupništvima, podružni-
cama ili društvima kæerima;
g) usklaðuju, u mjeri u kojoj je to potrebno, jamstva koja države èlanice
zahtijevaju od društava u smislu èlanka III.-142. stavka 2. radi zaštite
interesa njihovih èlanova i interesa drugih, a u cilju ujednaèavanja
takvih jamstava u èitavoj Uniji;
h) se uvjere da potpore koje odobravaju države èlanice ne narušavaju
uvjete poslovnoga nastana.

Èlanak III.-139.
U pogledu odreðene države èlanice, ovaj se pododjeljak ne primjenjuje
na djelatnosti koje su u toj državi èlanici, makar i povremeno, povezane s
izvršavanjem službenih ovlasti.
Europskim zakonima ili okvirnim zakonima se iz primjene ovoga odjeljka
mogu iskljuèiti odreðene djelatnosti.

Èlanak III.-140.
1. Ovaj pododjeljak i mjere donesene na temelju njega ne dovode u pitanje
primjenjivost odredaba zakona i drugih propisa u državama èlanicama koje
prema stranim državljanima predviðaju posebno postupanje zbog razloga
javnoga poretka, javne sigurnosti ili javnoga zdravlja.
2. Europskim okvirnim zakonima usklaðuju se nacionalne odredbe iz stav-
ka 1.

83
Adrias svezak 13, 2005

Èlanak III.-141.
1. Europskim okvirnim zakonima olakšava se pokretanje i obavljanje sa-
mostalne djelatnosti. Oni ureðuju:
a) uzajamno priznavanje diploma, svjedodžbi i ostalih dokaza o formal-
nim kvalifikacijama;
b) usklaðivanje odredaba o pokretanju i obavljanju samostalnih djelat-
nosti koje su predviðene zakonima i drugim propisima država èlanica.
2. U sluèaju medicinskih, njima srodnih i farmaceutskih zvanja, postup-
no ukidanje ogranièenja ovisi o usklaðivanju uvjeta za obavljanje poslova tih
zvanja u razlièitim državama èlanicama.

Èlanak III.-142.
Prema društvima osnovanim u skladu s pravom neke države èlanice, èije
se sjedište, središnja uprava ili glavno mjesto poslovanja nalazi unutar Unije
postupa se, u svrhe ovoga pododjeljka, na isti naèin kao prema fizièkim
osobama koje su državljani država èlanica.
Izraz “društva” znaèi društva osnovana prema graðanskom ili trgovaèkom
pravu, ukljuèujuæi zadruge te ostale pravne osobe na koje se primjenjuje javno
ili privatno pravo, osim onih koje su neprofitne.

Èlanak III.-143.
Ne dovodeæi u pitanje primjenu drugih odredaba Ustava, a u pogledu
udjela u kapitalu društava u smislu èlanka III.-142. stavka 2., države èlanice
prema državljanima drugih država èlanica postupaju na isti naèin kao prema
vlastitim državljanima.

Pododjeljak 3.
Sloboda pružanja usluga

Èlanak III.-144.
U okviru ovoga pododjeljka, zabranjuju se ogranièenja slobode pružanja
usluga unutar Unije u odnosu na državljane država èlanica koji su poslovni
nastan ostvarili u državi èlanici razlièitoj od države osobe kojoj su usluge na-
mijenjene.
Europskim zakonima ili okvirnim zakonima ovaj se pododjeljak može
proširiti na pružatelje usluga koji su državljani treæih zemalja, a poslovni su
nastan ostvarili unutar Unije.

84
Adrias svezak 13, 2005

Èlanak III.-145.
U svrhu Ustava, “uslugama” se smatraju one usluge koje se uobièajeno
pružaju uz naknadu, ako nisu ureðene odredbama koje se odnose na slo-
bodu kretanja osoba, robe i kapitala.
“Usluge” osobito ukljuèuju:
a) djelatnosti industrijske prirode;
b) djelatnosti trgovaèke prirode;
c) obrtnièke djelatnosti;
d) djelatnosti slobodnih zanimanja.
Ne dovodeæi u pitanje pododjeljak 2. koji se odnosi na slobodu poslov-
noga nastana, osoba koja pruža neku uslugu može u tu svrhu svoju djelat-
nost privremeno obavljati u državi u kojoj se usluga pruža, pod istim uvjeti-
ma koje ta država nameæe svojim državljanima.

Èlanak III.-146.
1. Sloboda pružanja usluga na podruèju prijevoza ureðena je odjeljkom
7. poglavlja III. koji se odnosi na prijevoz.
2. Liberalizacija bankarskih i osiguravateljskih usluga povezanih s kre-
tanjem kapitala provodi se ukorak s liberalizacijom kretanja kapitala.

Èlanak III.-147.
1. Europskim okvirnim zakonima utvrðuju se mjere za postizanje libera-
lizacije odreðene usluge. One se donose nakon savjetovanja s Gospodarskim
i socijalnim odborom.
2. Europskim okvirnim zakonima iz stavka 1. prednost se u pravilu daje
onim uslugama koje izravno utjeèu na troškove proizvodnje ili onima èija
liberalizacija pridonosi promicanju robne razmjene.

Èlanak III.-148.
Države èlanice nastoje liberalizirati usluge u veæem opsegu nego što ih na
to obvezuju europski okvirni zakoni doneseni na temelju èlanka III.-147. stavka
1., ako im to dopuste njihove opæe gospodarske prilike i stanje u dotiènom
gospodarskom sektoru.
U tu svrhu, Komisija daje preporuke dotiènim državama èlanicama.

Èlanak III.-149.
Dok se ne ukinu ogranièenja slobode pružanja usluga, države èlanice ta
ogranièenja primjenjuju na sve osobe koje pružaju usluge u smislu èlanka
III.-144. stavka 1., bez obzira na razlike u pogledu državljanstva ili mjesta
prebivanja.

85
Adrias svezak 13, 2005

Èlanak III.-150.
Èlanci III.-139. do III.-142. primjenjuju se na pitanja obuhvaæena ovim
pododjeljkom.

ODJELJAK 3.
SLOBODA KRETANJA ROBA

Pododjeljak 1.
Carinska unija

Èlanak III.-151.
1. Unija ukljuèuje carinsku uniju koja obuhvaæa cjelokupnu robnu raz-
mjenu i podrazumijeva zabranu uvoznih i izvoznih carina te svih pristojbi s
jednakim uèinkom izmeðu država èlanica, kao i donošenje zajednièke carin-
ske tarife u njihovim odnosima s treæim zemljama.
2. Stavak 4. i pododjeljak 3. koji se odnosi na zabranu kolièinskih ogranièe-
nja primjenjuju se na proizvode podrijetlom iz država èlanica i na proizvode
koji dolaze iz treæih zemalja i u slobodnom su prometu u državama èlanica-
ma.
3. Smatra se da su proizvodi koji dolaze iz treæe zemlje u slobodnom pro-
metu u nekoj državi èlanici ako su ispunjene uvozne formalnosti i ako su u toj
državi èlanici naplaæene sve propisane carine ili pristojbe s jednakim uèinkom
te ako za takve proizvode nije iskorištena povlastica potpunog ili djelomiè-
nog povrata carina ili davanja.
4. Zabranjuju se uvozne i izvozne carine te pristojbe s jednakim uèinkom
izmeðu država èlanica. Ta se zabrana odnosi i na carinske pristojbe fiskalne
prirode.
5. Na prijedlog Komisije, Vijeæe donosi europske uredbe i odluke kojima
se utvrðuju carine iz Zajednièke carinske tarife.
6. U izvršavanju zadaæa koje su joj povjerene na temelju ovoga èlanka,
Komisija se rukovodi:
a) potrebom promicanja trgovinske razmjene izmeðu država èlanica i
treæih zemalja;
b) razvojem uvjeta tržišnoga natjecanja unutar Unije, u mjeri u kojoj ono
dovodi do poboljšanja konkurentske sposobnosti poduzeæa;
c) zahtjevima Unije u pogledu opskrbe sirovinama i poluproizvodima; u
vezi s tim, Komisija vodi raèuna da se izmeðu država èlanica ne naruši
tržišno natjecanje u pogledu gotovih proizvoda;

86
Adrias svezak 13, 2005

d) potrebom izbjegavanja ozbiljnih poremeæaja u gospodarstvima država


èlanica i osiguravanja racionalnoga razvoja proizvodnje i rasta potroš-
nje unutar Unije.

Pododjeljak 2.
Carinska suradnja

Èlanak III.-152.
U okviru podruèja primjene Ustava, europskim zakonima ili okvirnim
zakonima utvrðuju se mjere za jaèanje carinske suradnje izmeðu država èlani-
ca, te izmeðu njih i Komisije.

Pododjeljak 3.
Zabrana kolièinskih ogranièenja

Èlanak III.-153.
Izmeðu država èlanica zabranjuju su kolièinska ogranièenja uvoza i izvo-
za i sve mjere s jednakim uèinkom.

Èlanak III.-154.
Èlanak III.-153. ne iskljuèuje zabrane ili ogranièenja uvoza, izvoza ili provo-
za roba koja opravdavaju razlozi javnoga morala, javnoga poretka ili javne
sigurnosti, zaštite zdravlja i života ljudi, životinja i biljaka, zaštite nacional-
noga blaga umjetnièke, povijesne ili arheološke vrijednosti, ili zaštite indus-
trijskog i trgovaèkog vlasništva. Ipak, te zabrane ili ta ogranièenja ne smiju
predstavljati sredstvo samovoljne diskriminacije ili prikriveno ogranièenje
trgovine izmeðu država èlanica.

Èlanak III.-155.
1. Države èlanice prilagoðavaju sve državne monopole trgovaèkoga ka-
raktera kako bi se osiguralo da izmeðu državljana država èlanica ne postoji
nikakva diskriminacija u pogledu uvjeta nabave i prodaje roba.
Ovaj se èlanak primjenjuje na svako tijelo putem kojeg država èlanica
pravno ili stvarno, izravno ili neizravno, nadzire, odreðuje ili znatno utjeèe
na uvoz ili izvoz izmeðu država èlanica. On se na isti naèin primjenjuje i na
monopole koje je država prenijela na druge.
2. Države èlanice suzdržavaju se od uvoðenja bilo koje nove mjere koja
bi bila protivna naèelima iz stavka 1. ili koja bi ogranièila podruèje primjene
èlanaka koji se odnose na zabranu carina i kolièinskih ogranièenja izmeðu
država èlanica.

87
Adrias svezak 13, 2005

3. Ako su s državnim monopolom trgovaèkoga karaktera povezana pravila


kojima je cilj olakšati prodaju poljoprivrednih proizvoda ili ostvarivanje naj-
boljeg prihoda od njih, prilikom primjene ovoga èlanka potrebno je poduzeti
korake radi osiguranja jednake zaštite u pogledu zaposlenja i životnoga stan-
darda dotiènih proizvoðaèa.

ODJELJAK 4.
KAPITAL I PLATNI PROMET

Èlanak III.-156.
U okviru ovoga odjeljka, zabranjuju se ogranièenja kretanja kapitala i plat-
noga prometa izmeðu država èlanica te izmeðu država èlanica i treæih ze-
malja.

Èlanak III.-157.
1. Èlanak III.-156. ne dovodi u pitanje primjenu na treæe zemlje svih
ogranièenja koja su postojala prema nacionalnom pravu ili pravu Unije na
dan 31. prosinca 1993. godine u odnosu na kretanje kapitala u treæe zemlje ili
iz njih, a koje obuhvaæa izravna ulaganja, ukljuèujuæi ulaganja u nekretnine,
poslovni nastan, pružanje financijskih usluga ili plasiranje vrijednosnih pa-
pira na tržišta kapitala. U pogledu ogranièenja koja postoje prema nacional-
nom pravu Estonije i Maðarske, taj je datum 31. prosinca 1999.
2. Europskim zakonima ili okvirnim zakonima donose se mjere o kreta-
nju kapitala u treæe zemlje ili iz njih koje obuhvaæa izravna ulaganja, ukljuèu-
juæi ulaganja u nekretnine, poslovni nastan, pružanje financijskih usluga ili
plasiranje vrijednosnih papira na tržišta kapitala.
Europski parlament i Vijeæe nastoje postiæi ciljeve slobodnoga kretanja
kapitala izmeðu država èlanica i treæih zemalja u najveæoj moguæoj mjeri i ne
dovodeæi u pitanje druge odredbe Ustava.
3. Unatoè stavku 2., samo se europskim zakonom ili okvirnim zakonom
Vijeæa mogu donijeti mjere koje u pravu Unije predstavljaju korak unatrag u
pogledu liberalizacije kretanja kapitala u treæe zemlje ili iz njih. Vijeæe od-
luèuje jednoglasno nakon savjetovanja s Europskim parlamentom.

Èlanak III.-158.
1. Èlanak III.-156. ne dovodi u pitanje pravo država èlanica da:
a) primijene odgovarajuæe odredbe svoga poreznog prava kojima se pravi
razlika izmeðu poreznih obveznika koji nisu u istom položaju u po-
gledu svoga prebivališta ili u pogledu mjesta ulaganja svoga kapitala;

88
Adrias svezak 13, 2005

b) poduzmu sve potrebne mjere za spreèavanje povreda odredaba na-


cionalnih zakona i drugih propisa, osobito na podruèju oporezivanja i bon-
itetnog nadzora financijskih institucija, odnosno da propisuju postupke za
prijavu kretanja kapitala u svrhu pribavljanja administrativnih ili statistièkih
podataka ili da poduzmu mjere koje opravdavaju razlozi javnog poretka ili
javne sigurnosti.
2. Ovaj odjeljak ne dovodi u pitanje primjenjivost ogranièenja prava
poslovnoga nastana koja su u skladu s Ustavom.
3. Mjere i postupci iz stavaka 1. i 2. ne smiju predstavljati sredstvo samo-
voljne diskriminacije ili prikriveno ogranièenje slobodnog kretanja kapitala i
platnoga prometa, kako je odreðeno u èlanku III.-156.
4. Ako nema europskoga zakona ili okvirnog zakona predviðenog u èlanku
III.-157. stavku 3., tada Komisija ili Vijeæe, u sluèaju da Komisija ne donese
europsku odluku u roku od tri mjeseca od zahtjeva dotiène države èlanice,
mogu donijeti europsku odluku u kojoj se navodi da æe se ogranièavajuæe
porezne mjere koje je neka država èlanica donijela u pogledu jedne ili više
treæih zemalja smatrati u skladu s Ustavom ako ih opravdava neki od ciljeva
Unije te ako su u skladu s pravilnim funkcioniranjem unutarnjega tržišta. O
zahtjevu države èlanice Vijeæe odluèuje jednoglasno.

Èlanak III.-159.
Ako u izvanrednim okolnostima kretanje kapitala u treæe zemlje ili iz njih
prouzroèi ili prijeti da æe prouzroèiti ozbiljne teškoæe u funkcioniranju ekonom-
ske i monetarne unije, Vijeæe može, na prijedlog Komisije, donijeti europske
uredbe ili odluke kojima se uvode zaštitne mjere u odnosu na treæe zemlje, i
to za razdoblje ne dulje od šest mjeseci, ako su takve mjere neophodne. Vi-
jeæe odluèuje nakon savjetovanja s Europskom središnjom bankom.

Èlanak III.-160.
Ako je to potrebno radi postizanja ciljeva iz èlanka III.-257., a u pogledu
spreèavanja i suzbijanja terorizma i srodnih aktivnosti, europskim se zakoni-
ma odreðuje okvir administrativnih mjera u pogledu kretanja kapitala i plat-
noga prometa, kao što je zamrzavanje sredstava, financijskih dobara ili
ekonomske dobiti koji pripadaju fizièkim ili pravnim osobama, skupinama ili
nedržavnim subjektima, ili su u njihovome vlasništvu ili posjedu.
Na prijedlog Komisije, Vijeæe donosi europske uredbe ili europske odluke
radi provedbe europskih zakona iz stavka 1.
Akti iz ovoga èlanka sadržavaju potrebne odredbe o pravnim jamstvima.

89
Adrias svezak 13, 2005

ODJELJAK 5.
PRAVILA O TRŽIŠNOM NATJECANJU

Pododjeljak 1.
Pravila koja se odnose na poduzeæa

Èlanak III.-161.
1. Zabranjuju se kao nespojivi s unutarnjim tržištem: svi sporazumi iz-
meðu poduzeæa, odluke udruženja poduzeæa i usklaðena praksa koja može
utjecati na trgovinu izmeðu država èlanica, a èiji je cilj ili posljedica spreèa-
vanje, ogranièavanje ili narušavanje tržišnoga natjecanja na unutarnjem trži-
štu, a osobito oni kojima se:
a) izravno ili neizravno odreðuju kupovne ili prodajne cijene ili drugi
uvjeti trgovanja;
b) ogranièavaju ili nadziru proizvodnja, tržišta, tehnièki razvoj ili ulaganja;
c) dijele tržišta ili izvori nabave;
d) primjenjuju nejednaki uvjeti na jednake poslove s razlièitim trgovin-
skim partnerima èime ih se stavlja u nepovoljan položaj u odnosu na
konkurenciju;
e) sklapanje ugovora uvjetuje pristankom drugih stranaka na dodatne
obveze koje, po svojoj prirodi ili prema trgovaèkim obièajima, nisu ni u
kakvoj vezi s predmetom tih ugovora.
2. Svi sporazumi ili odluke zabranjeni u skladu s ovim èlankom ništavi su.
3. Meðutim, odredbe stavka 1. mogu se proglasiti neprimjenjivima u sluèaju:
– svakog sporazuma ili kategorije sporazuma izmeðu poduzeæa,
– svake odluke ili kategorije odluka udruženja poduzeæa,
– svake usklaðene prakse ili kategorije usklaðene prakse,
koji pridonose poboljšanju proizvodnje ili distribucije robe ili promicanju
tehnièkog ili gospodarskog napretka, pri èemu potrošaèima omoguæuju
pravedan udio u ostvarenoj koristi, te koji:
a) tim poduzeæima ne nameæu ogranièenja koja nisu nužna za postizanje
tih ciljeva;
b) tim poduzeæima ne omoguæuju uklanjanje konkurencije u pogledu
znaèajnog dijela proizvoda o kojima je rijeè.

Èlanak III.-162.
Svaka zlouporaba vladajuæeg položaja od strane jednog ili više poduzeæa
na unutarnjem tržištu ili njegovom znaèajnom dijelu zabranjuje se kao ne-
spojiva s unutarnjim tržištem ako bi mogla utjecati na trgovinu izmeðu država
èlanica.

90
Adrias svezak 13, 2005

Takva se zlouporaba može osobito sastojati od:


a) izravnog ili neizravnog nametanja nekorektnih kupovnih ili prodajnih
cijena ili drugih nepoštenih uvjeta trgovanja;
b) ogranièavanja proizvodnje, tržišta ili tehnièkog razvoja na štetu po-
trošaèa;
c) primjene nejednakih uvjeta na jednake poslove s razlièitim trgovin-
skim partnerima èime ih se stavlja u nepovoljan položaj u odnosu na
konkurenciju;
d) uvjetovanja sklapanja ugovora pristankom drugih stranaka na dodatne
obveze koje, po svojoj prirodi ili prema trgovaèkim obièajima, nisu ni u
kakvoj vezi s predmetom tih ugovora.

Èlanak III.-163.
Na prijedlog Komisije, Vijeæe donosi europske uredbe radi provedbe naèela
iz èlanaka III.-161. i III.-162. Vijeæe odluèuje nakon savjetovanja s Europskim
parlamentom.
Takve uredbe osobito imaju za cilj:
a) osigurati poštovanje zabrana iz èlanka III.-161. stavka 1. i èlanka III.-
162. propisivanjem novèanih kazni i obroènih novèanih kazni;
b) utvrditi iscrpna pravila za primjenu èlanka III.-161. stavka 3., vodeæi
raèuna o potrebi osiguravanja djelotvornog nadzora s jedne strane, te
najveæeg moguæeg pojednostavljenja upravne kontrole s druge strane;
c) ako je to potrebno, utvrditi podruèje primjene odredaba èlanaka III.-
161. i III.-162. u razlièitim granama gospodarstva;
d) utvrditi zadaæe Komisije i Suda pravde Europske unije u primjeni
odredaba ovoga stavka;
e) utvrditi odnos izmeðu prava pojedinih država èlanica i ovoga pod-
odjeljka, kao i europskih uredbi donesenih na temelju ovoga èlanka.

Èlanak III.-164.
Do stupanja na snagu europskih uredbi donesenih na temelju èlanka III.-
163. o dopustivosti sporazuma, odluka i usklaðenih praksi te o zlouporabi
vladajuæeg položaja na unutarnjem tržištu odluèuju vlasti država èlanica u
skladu sa svojim nacionalnim pravom i èlankom III.-161., osobito stavkom 3.,
te èlankom III.-162.

Èlanak III.-165.
1. Ne dovodeæi u pitanje èlanak III.-164., Komisija osigurava primjenu
naèela iz èlanaka III.-161. i III.-162. Na zahtjev države èlanice ili na vlastitu

91
Adrias svezak 13, 2005

inicijativu, a u suradnji s nadležnim tijelima država èlanica, koja joj u tome


pružaju pomoæ, Komisija istražuje sluèajeve u kojima postoji sumnja u po-
vredu tih naèela. Ako utvrdi da je došlo do povrede, Komisija predlaže odgo-
varajuæe mjere za njeno uklanjanje.
2. Ako povreda iz stavka 1. nije uklonjena, Komisija donosi obrazloženu
europsku odluku u kojoj utvrðuje povredu naèela. Komisija može objaviti
svoju odluku i ovlastiti države èlanice da radi rješavanja situacije poduzmu
potrebne mjere, èije uvjete i pojedinosti utvrðuje sama.
3. Komisija može donijeti europske uredbe koje se odnose na kategorije
sporazuma u odnosu na koje je Vijeæe donijelo europsku uredbu temeljem
èlanka III.-163. stavka 2. toèke (b).

Èlanak III.-166.
1. U pogledu javnih poduzeæa i poduzeæa kojima države èlanice daju
posebna ili iskljuèiva prava, države èlanice ne smiju donijeti niti zadržati na
snazi niti jednu mjeru koja bi bila u suprotnosti s Ustavom, osobito s èlankom
I.-4. stavkom 2. i èlancima III.-161. do III.-169.
2. Poduzeæa kojima je povjereno obavljanje usluga od opæega gospodar-
skog interesa ili koja su po svojoj prirodi monopoli koji ostvaruju prihod
podliježu odredbama Ustava, osobito pravilima o tržišnome natjecanju, i to u
mjeri u kojoj primjena tih odredaba ne spreèava, pravno ili stvarno, obavlja-
nje posebnih zadaæa koje su im povjerene. Razvoj trgovine ne smije biti po-
goðen u mjeri u kojoj bi to bilo suprotno interesima Unije.
3. Komisija osigurava primjenu ovoga èlanka i, po potrebi, donosi odgo-
varajuæe europske uredbe ili odluke.

Pododjeljak 2.
Potpore koje odobravaju države èlanice

Èlanak III.-167.
1. Osim ako nije drugaèije predviðeno Ustavom, niti jedna potpora koju
odobri država èlanica ili koja je odobrena putem državnih sredstava u bilo
kojem obliku, a koja narušava ili prijeti narušavanjem tržišnoga natjecanja
time što odreðena poduzeæa ili proizvodnju odreðene robe stavlja u povolj-
niji položaj, nije spojiva s unutarnjim tržištem ako utjeèe na trgovinu izmeðu
država èlanica.
2. Vrste potpora spojive s unutarnjim tržištem su sljedeæe:
a) potpora socijalne prirode koja se odobrava pojedinim potrošaèima, ako
se to èini bez diskriminacije u pogledu podrijetla dotiènih proizvoda;

92
Adrias svezak 13, 2005

b) potpora za otklanjanje šteta nastalih uslijed prirodnih nepogoda ili iz-


vanrednih dogaðaja;
c) potpora koja se odobrava gospodarstvu odreðenih podruèja Savezne
Republike Njemaèke pogoðenih podjelom Njemaèke, u mjeri u kojoj je ta
potpora potrebna kako bi se prevladale gospodarske teškoæe prouzroèene tom
podjelom. Pet godina nakon stupanja na snagu Ugovora o Ustavu za Europu,
Vijeæe može, na prijedlog Komisije, donijeti europsku odluku kojom se ova
toèka ukida.
3. Za sljedeæe se potpore može smatrati da su spojive s unutarnjim
tržištem:
a) potpora za promicanje gospodarskoga razvoja na podruèjima na koji-
ma je životni standard neuobièajeno nizak ili na kojima je prisutna
znatna podzaposlenost, kao i podruèjima iz èlanka III.-424. s obzirom
na njihov strukturni, gospodarski i socijalni položaj;
b) potpora za promicanje provedbe nekog važnog projekta od zajed-
nièkoga europskog interesa ili za otklanjanje ozbiljnih poremeæaja u
gospodarstvu neke države èlanice;
c) potpora za olakšavanje razvoja odreðenih gospodarskih djelatnosti ili
odreðenih gospodarskih podruèja, ako takva potpora ne utjeèe nepo-
voljno na uvjete trgovanja u mjeri u kojoj bi to bilo suprotno zajed-
nièkom interesu;
d) potpora za promicanje kulture i oèuvanje baštine, ako takva potpora
ne utjeèe na uvjete trgovanja i tržišno natjecanje u Uniji u mjeri u ko-
joj bi to bilo suprotno zajednièkom interesu;
e) druge kategorije potpora koje mogu biti odreðene europskim ured-
bama ili odlukama koje Vijeæe donosi na prijedlog Komisije.

Èlanak III.-168.
1. U suradnji s državama èlanicama, Komisija neprestano prati sve su-
stave potpora koji postoje u tim državama. Komisija im predlaže sve odgo-
varajuæe mjere koje zahtijeva postupni razvoj ili funkcioniranje unutarnjega
tržišta.
2. Ako Komisija, nakon što je zainteresiranim stranama dala rok za oèi-
tovanje, utvrdi da potpora koju je neka država èlanica odobrila ili koja je odo-
brena putem državnih sredstva prema èlanku III.-167. nije spojiva s unutar-
njim tržištem ili da se ta potpora zlorabi, ona donosi europsku odluku kojom
od dotiène države èlanice zahtijeva da ukine ili izmijeni tu potporu u roku
koji odredi Komisija.

93
Adrias svezak 13, 2005

Ako u propisanom roku dotièna država ne postupi prema toj europskoj


odluci, Komisija ili bilo koja druga zainteresirana država stranka može se,
odstupajuæi od odredaba èlanaka III.-360. i III.-361., izravno obratiti Sudu
pravde Europske unije.
Na zahtjev države èlanice, Vijeæe može, odstupajuæi od èlanka III.-167. ili
europskih uredbi predviðenih èlankom III.-169., jednoglasno donijeti europ-
sku odluku kojom odluèuje da se, ako takvu odluku opravdavaju izvanredne
okolnosti, potpora koju ta država odobrava ili namjerava odobriti smatra spo-
jivom s unutarnjim tržištem. Ako je Komisija u pogledu te potpore veæ
pokrenula postupak predviðen prvim podstavkom ovoga stavka, èinjenica
da je dotièna država èlanica uputila svoj zahtjev Vijeæu ima za posljedicu
prekid tog postupka, sve dok Vijeæe ne obznani svoj stav.
Meðutim, ako u roku od tri mjeseca od upuæivanja toga zahtjeva Vijeæe
ne obznani svoj stav, odluku donosi Komisija.
3. Države èlanice pravodobno obavještavaju Komisiju o svim planovima
za odobravanje ili izmjenu potpora kako bi joj omoguæile da se o njima oèitu-
je. Ako Komisija smatra da bilo koji takav plan, prema èlanku III.-167., nije
spojiv s unutarnjim tržištem, ona bez odlaganja pokreæe postupak predvi-
ðen stavkom 2. ovoga èlanka. Dotièna država èlanica ne može zapoèeti s pri-
mjenom predloženih mjera sve dok se u tom postupku ne donese konaèna
odluka.
4. Komisija može donijeti europske uredbe koje se odnose na kategorije
državne potpore za koje je Vijeæe, na temelju èlanka III.-169., utvrdilo da se
mogu izuzeti iz postupka predviðenog stavkom 3. ovoga èlanka.

Èlanak III.-169.
Vijeæe može, na prijedlog Komisije, donijeti europske uredbe za primjenu
èlanaka III.-167. i III.-168., te osobito za utvrðivanje uvjeta pod kojima se
primjenjuje èlanak III.-168. stavak 3., kao i kategorija potpora koje su izuzete
iz postupka predviðenog èlankom III.-168. stavkom 3. Vijeæe odluèuje nakon
savjetovanja s Europskim parlamentom.

ODJELJAK 6.
FISKALNE ODREDBE

Èlanak III.-170.
1. Niti jedna država èlanica ne propisuje za proizvode drugih država èlani-
ca, bilo izravno ili neizravno, nikakve unutarnje poreze povrh onih koje
izravno ili neizravno propisuje za sliène domaæe proizvode.

94
Adrias svezak 13, 2005

Nadalje, niti jedna država èlanica ne propisuje za proizvode drugih država


èlanica unutarnje poreze takve prirode koja bi omoguæila neizravnu zaštitu
drugih proizvoda.
2. Ako jedna država èlanica izvozi proizvode na podruèje druge države
èlanice, povrat unutarnjih poreza ne smije premašiti iznos unutarnjih pore-
za koji su za te proizvode propisani, bilo izravno ili neizravno.
3. Što se tièe drugih pristojbi, osim poreza na promet, trošarina ili drugih
oblika neizravnih poreza, osloboðenja i povrati u vezi s izvozom u druge
države èlanice mogu se odobravati, a kompenzacijske pristojbe u vezi s uvo-
zom iz država èlanica naplaæivati, jedino ako su planirane odredbe prethod-
no odobrene na ogranièeno vrijeme europskom odlukom koju je Vijeæe doni-
jelo na prijedlog Komisije.

Èlanak III.-171.
Europskim zakonom ili okvirnim zakonom Vijeæa utvrðuju se mjere za
usklaðivanje zakonodavstva koje se odnosi na poreze na promet, trošarine i
druge oblike neizravnih poreza, uz uvjet da je takvo usklaðivanje potrebno
kako bi se osiguralo stvaranje i funkcioniranje unutarnjega tržišta i izbjeglo
narušavanje tržišnoga natjecanja. Vijeæe odluèuje jednoglasno nakon
savjetovanja s Europskim parlamentom i Gospodarskim i socijalnim odborom.

ODJELJAK 7.
ZAJEDNIÈKE ODREDBE

Èlanak III.-172.
1. Ako nije drugaèije predviðeno Ustavom, ovaj se èlanak primjenjuje radi
postizanja ciljeva iz èlanka III.-130. Europskim zakonima ili okvirnim zakoni-
ma utvrðuju se mjere za usklaðivanje odredaba zakona i drugih propisa
država èlanica èiji je predmet stvaranje i funkcioniranje unutarnjega tržišta.
Ti se zakoni donose nakon savjetovanja s Gospodarskim i socijalnim odborom.
2. Stavak 1. se ne primjenjuje na fiskalne odredbe, na odredbe koje se
odnose na slobodno kretanje osoba, niti na odredbe koje se odnose na prava
i interese zaposlenih osoba.
3. U svojim prijedlozima podnesenim na temelju stavka 1. u vezi sa zdrav-
ljem, sigurnošæu, zaštitom okoliša i zaštitom potrošaèa, Komisija polazi od vi-
sokoga stupnja zaštite, pri èemu osobito vodi raèuna o svakom novom razvo-
ju dogaðaja utemeljenom na znanstvenim èinjenicama. Postizanju toga cilja
u okviru svojih nadležnosti teže i Europski parlament i Vijeæe.

95
Adrias svezak 13, 2005

4. Ako neka država èlanica smatra da je zbog važnih potreba iz èlanka III.-
154. ili u vezi sa zaštitom okoliša ili radne okoline potrebno zadržati nacionalne
odredbe i nakon donošenja odreðene mjere za usklaðivanje na temelju europ-
skoga zakona ili okvirnog zakona ili europske uredbe Komisije, ona o tim odred-
bama i o razlozima njihovoga zadržavanja obavještava Komisiju.
5. Osim toga, ne dovodeæi u pitanje stavak 4, ako i nakon donošenja
odreðene mjere za usklaðivanje na temelju europskoga zakona ili okvirnoga
zakona ili europske uredbe Komisije neka država èlanica smatra potrebnim
donijeti nacionalne propise na temelju novih znanstvenih spoznaja koje se
odnose na zaštitu okoliša ili radne okoline, a zbog nekog problema svojstvenog
toj državi èlanici koji se pojavio nakon donošenja mjere za usklaðivanje, ona
o predviðenim odredbama i o razlozima za njihovo donošenje obavještava
Komisiju.
6. U roku od šest mjeseci od primitka obavijesti iz stavaka 4. i 5. Komisija
donosi europsku odluku kojom odobrava ili odbija nacionalne propise o koji-
ma je rijeè, nakon što je provjerila predstavljaju li oni sredstvo samovoljne
diskriminacije ili prikriveno ogranièenje trgovine izmeðu država èlanica te
predstavljaju li prepreku funkcioniranju unutarnjega tržišta.
Ako u tom roku Komisija ne donese odluku, smatra se da su nacionalne
odredbe iz stavaka 4. i 5. odobrene.
Kada to opravdava složenost pitanja i ako nema opasnosti za zdravlje
ljudi, Komisija može dotiènoj državi èlanici priopæiti da æe se rok iz ovoga
stavka produljiti za dodatno razdoblje od najviše šest mjeseci.
7. Ako je država èlanica, prema stavku 6., ovlaštena zadržati ili donijeti
nacionalne odredbe koje odstupaju od mjere za usklaðivanje, Komisija odmah
razmatra hoæe li predložiti prilagodbu toj mjeri.
8. Ako država èlanica ukaže na odreðeni problem koji se tièe javnoga
zdravlja na podruèju koje je bilo predmetom prethodnih mjera za usklaði-
vanje, o tome obavještava Komisiju koja odmah razmatra hoæe li predložiti
odgovarajuæe mjere.
9. Odstupajuæi od postupka utvrðenog u èlancima III.-360. i III.-361.,
Komisija i bilo koja država èlanica mogu se izravno obratiti Sudu pravde Eu-
ropske unije ako smatraju da neka druga država èlanica zlorabi ovlasti pred-
viðene ovim èlankom.
10. Mjere za usklaðivanje o kojima je rijeè u ovome èlanku u odgovara-
juæim sluèajevima sadrže zaštitnu klauzulu kojom se države èlanice ovlašæu-
ju na poduzimanje, iz jednog ili više negospodarskih razloga iz èlanka III.-
154., privremenih mjera koje podliježu postupku nadzora Unije.

96
Adrias svezak 13, 2005

Èlanak III.-173.
Ne dovodeæi u pitanje èlanak III.-172., europskim okvirnim zakonom Vi-
jeæa utvrðuju se mjere za usklaðivanje zakona i drugih propisa država èlani-
ca koji izravno utjeèu na stvaranje ili funkcioniranje unutarnjega tržišta. Vi-
jeæe odluèuje jednoglasno nakon savjetovanja s Europskim parlamentom i
Gospodarskim i socijalnim odborom.

Èlanak III.-174.
Ako Komisija utvrdi da odreðena razlika izmeðu odredaba zakona i dru-
gih propisa država èlanica narušava tržišno natjecanje na unutarnjem tržištu
te da nastalo narušavanje treba otkloniti, ona se savjetuje s dotiènim državama
èlanicama.
Ako to savjetovanje ne dovede do sporazuma, europskim okvirnim za-
konima utvrðuju se mjere potrebne za otklanjanje narušavanja o kojem je
rijeè. Mogu se donijeti sve druge odgovarajuæe mjere predviðene Ustavom.

Èlanak III.-175.
1. Ako postoji razlog za bojazan da bi donošenje ili izmjena neke odredbe
zakona i drugog propisa države èlanice moglo prouzroèiti narušavanje u
smislu èlanka III.-174., država èlanica koja želi nastaviti s tim postupkom
savjetuje se s Komisijom. Nakon savjetovanja s državama èlanicama, Komisi-
ja dotiènim državama upuæuje preporuku o prikladnim mjerama za izbjega-
vanje narušavanja o kojem je rijeè.
2. Ako država èlanica koja želi donijeti ili izmijeniti svoje odredbe ne po-
stupi prema preporuci koju joj je uputila Komisija, ostale države èlanice nisu
dužne, u skladu s èlankom III.-174., izmijeniti svoje odredbe kako bi otklonile
takvo narušavanje. Ako država èlanica koja se ogluši na preporuku Komisije
prouzroèi narušavanje koje šteti iskljuèivo njoj samoj, èlanak III.-174. se ne
primjenjuje.

Èlanak III.-176.
U kontekstu stvaranja i funkcioniranja unutarnjega tržišta, europskim
zakonima ili okvirnim zakonima utvrðuju se mjere za stvaranje europskih
prava intelektualnoga vlasništva kako bi se pružila ujednaèena zaštita prava
intelektualnoga vlasništva u èitavoj Uniji, te za uspostavu centraliziranog
sustava na razini Unije za davanje ovlaštenja, koordinaciju i nadzor.
Europskim zakonom Vijeæa ureðuju se jezièna pitanja u odnosu na eu-
ropska prava intelektualnoga vlasništva. Vijeæe odluèuje jednoglasno nakon
savjetovanja s Europskim parlamentom.

97
Adrias svezak 13, 2005

POGLAVLJE II.
GOSPODARSKA I MONETARNA POLITIKA

Èlanak III.-177.
U svrhe o kojima je rijeè u èlanku I.-3., aktivnosti država èlanica i Unije
podrazumijevaju, kako predviða Ustav, donošenje gospodarske politike koja
se temelji na bliskoj koordinaciji gospodarskih politika država èlanica, na unu-
tarnjem tržištu i na utvrðivanju zajednièkih ciljeva, a vodi se u skladu s naèe-
lima otvorenoga tržišnog gospodarstva sa slobodnom konkurencijom.
Istodobno s naprijed navedenim, te kako predviða Ustav i u skladu s u
njemu utvrðenim postupcima, te aktivnosti podrazumijevaju jedinstvenu
valutu – euro, te utvrðivanje i voðenje jedinstvene monetarne politike i teèaj-
ne politike, èiji je prvenstveni cilj održati stabilnost cijena, te, ne dovodeæi u
pitanje taj cilj, poduprijeti opæe gospodarske politike u Uniji, u skladu s naèe-
lom otvorenoga tržišnog gospodarstva sa slobodnom konkurencijom.
Te aktivnosti država èlanica i Unije podrazumijevaju poštivanje sljedeæih
vodeæih naèela: stabilne cijene, zdrave javne financije i monetarni uvjeti te
stabilna bilanca plaæanja.

ODJELJAK 1.
GOSPODARSKA POLITIKA

Èlanak III.-178.
Države èlanice vode svoje gospodarske politike kako bi pridonijele posti-
zanju ciljeva Unije utvrðenih u èlanku I.-3., a u okviru opæih smjernica iz èlan-
ka III.-179. stavka 2. Države èlanice i Unija djeluju u skladu s naèelom otvore-
noga tržišnog gospodarstva sa slobodnom konkurencijom, zauzimajuæi se za
uèinkovitu raspodjelu sredstava, te pridržavajuæi se naèela iz èlanka III.-177.

Èlanak III.-179.
1. Države èlanice smatraju svoje gospodarske politike pitanjem od zajed-
nièkoga interesa i koordiniraju ih u Vijeæu, u skladu s èlankom III.-178.
2. Vijeæe, na preporuku Komisije, izraðuje nacrt opæih smjernica gospo-
darskih politika država èlanica i Unije te o onome što je utvrdilo izvješæuje
Europsko vijeæe.
Na temelju izvješæa Vijeæa, Europsko vijeæe raspravlja o zakljuèku o opæim
smjernicama gospodarskih politika država èlanica i Unije. Na temelju tog za-
kljuèka, Vijeæe donosi preporuku kojom se utvrðuju opæe smjernice. O svojoj
preporuci Vijeæe obavještava Europski parlament.

98
Adrias svezak 13, 2005

3. Kako bi se osigurala tješnja koordinacija gospodarskih politika i trajna


konvergencija gospodarskih pokazatelja država èlanica, Vijeæe, na temelju
izvješæa koje podnosi Komisija, prati gospodarski razvoj svake pojedine države
èlanice i Unije, kao i usklaðenost gospodarskih politika s opæim smjernicama
iz stavka 2., te redovito vrši sveobuhvatnu procjenu.
Za potrebe ovog višestranog nadzora, države èlanice Komisiji dostavljaju
informacije o važnim mjerama koje su poduzele na podruèju svoje gospo-
darske politike, kao i ostale informacije koje smatraju potrebnima.
4. Ako se u okviru postupka iz stavka 3. utvrdi da gospodarska politika
neke države èlanice nije u skladu s opæim smjernicama iz stavka 2. ili da bi
mogla ugroziti pravilno funkcioniranje ekonomske i monetarne unije, Komisija
može dotiènoj èlanici uputiti upozorenje. Vijeæe može, na preporuku Komisi-
je, dotiènoj državi èlanici uputiti potrebne preporuke. Na prijedlog Komisije,
Vijeæe može odluèiti o objavljivanju svoje preporuke.
U okviru ovoga stavka, Vijeæe odluèuje ne uzimajuæi u obzir glas èlana
Vijeæa koji predstavlja dotiènu državu èlanicu.
Kvalificiranu veæinu èini najmanje 55 % ostalih èlanova Vijeæa, koji pred-
stavljaju države èlanice koje zajedno imaju najmanje 65 % stanovništva država
èlanica koje sudjeluju.
Manjinu koja može sprijeèiti donošenje odluka mora èiniti najmanje mini-
malni broj tih ostalih èlanova Vijeæa koji predstavljaju više od 35 % stanovništ-
va država èlanica koje sudjeluju, plus jedan èlan. U suprotnom se smatra da
je postignuta kvalificirana veæina.
5. Predsjednik Vijeæa i Komisija izvješæuju Europski parlament o rezulta-
tima višestranog nadzora. Ako je Vijeæe objavilo svoje preporuke, predsjed-
nik Vijeæa može biti pozvan da pristupi pred nadležni odbor Europskoga par-
lamenta.
6. Europskim zakonima mogu se utvrditi iscrpna pravila za postupak vi-
šestranog nadzora iz stavaka 3. i 4.

Èlanak III.-180.

1. Ne dovodeæi u pitanje bilo koji drugi postupak predviðen Ustavom,


Vijeæe može, na prijedlog Komisije, donijeti europsku odluku kojom se utv-
rðuju mjere primjerene gospodarskim prilikama, osobito ako se pojave oz-
biljne teškoæe u opskrbi odreðenim proizvodima.
2. Ako se neka država èlanica nalazi u teškoæama ili joj, uslijed prirodnih
nepogoda ili izvanrednih dogaðaja koji su izvan njene kontrole, prijete oz-
biljne teškoæe, Vijeæe može, na prijedlog Komisije, donijeti europsku odluku

99
Adrias svezak 13, 2005

kojom se pod odreðenim uvjetima dotiènoj državi èlanici odobrava financij-


ska pomoæ Unije. O donesenoj odluci Predsjednik Vijeæa obavještava Europ-
ski parlament.

Èlanak III.-181.
1. Zabranjuju se prekoraèenja i sve druge vrste kredita kod Europske sre-
dišnje banke ili središnjih banaka država èlanica (u daljnjem tekstu: “nacio-
nalne središnje banke”) u korist institucija, tijela, ureda ili agencija Unije, sre-
dišnjih vlasti, regionalnih, lokalnih ili drugih javnih vlasti, ostalih javnopravnih
tijela ili javnih poduzeæa država èlanica, a Europskoj je središnjoj banci i na-
cionalnim središnjim bankama zabranjena kupnja dužnièkih instrumenata
izravno od tih subjekata.
2. Stavak 1. ne primjenjuje se na kreditne institucije u javnom vlasništvu
prema kojima, u pogledu držanja prièuva od strane središnjih banaka, na-
cionalne središnje banke i Europska središnja banka postupaju jednako kao
prema privatnim kreditnim institucijama.

Èlanak III.-182.

Zabranjuje se svaka mjera ili odredba koja se ne temelji na opreznosti i


razboritosti, a kojom se institucijama, tijelima, uredima ili agencijama Unije,
središnjim vlastima, regionalnim, lokalnim ili drugim javnim vlastima, osta-
lim javnopravnim tijelima ili javnim poduzeæima država èlanica omoguæuje
povlašteni pristup financijskim institucijama.

Èlanak III.-183.

1. Ne dovodeæi u pitanje uzajamna financijska jamstva za zajednièku


provedbu odreðenoga projekta, Unija ne snosi nikakvu odgovornost niti
preuzima obveze središnjih vlasti, regionalnih, lokalnih ili drugih javnih vlasti,
ostalih javnopravnih tijela ili javnih poduzeæa bilo koje države èlanice. Ne
dovodeæi u pitanje uzajamna financijska jamstva za zajednièku provedbu
odreðenog projekta, niti jedna država èlanica ne snosi nikakvu odgovornost
niti preuzima obveze središnjih vlasti, regionalnih, lokalnih ili drugih javnih
vlasti, ostalih javnopravnih tijela ili javnih poduzeæa druge države èlanice.
2. Na prijedlog Komisije, Vijeæe može donijeti europske uredbe ili odluke
u kojima se utvrðuju definicije za primjenu zabrana iz èlanaka III.-181. i III.-
182. te iz ovoga èlanka. Vijeæe odluèuje nakon savjetovanja s Europskim par-
lamentom.

100
Adrias svezak 13, 2005

Èlanak III.-184.
1. Države èlanice izbjegavaju prekomjerni javni deficit.
2. Komisija prati razvoj stanja proraèuna i visine javnoga duga u državama
èlanicama s ciljem otkrivanja grubih grešaka. Osobito provjerava poštivanje
proraèunske discipline na temelju sljedeæih dvaju kriterija:
a) je li omjer planiranog ili stvarnog javnoga deficita i bruto domaæeg
proizvoda veæi od referentne vrijednosti, osim:
i) ako je omjer znatno i postojano padao te je dosegao razinu koja je
blizu referentne vrijednosti, ili;
ii) kao alternativa, ako je premašivanje referentne vrijednosti samo iz-
nimne i privremene prirode, a omjer ostaje blizu referentne vrijed-
nosti;
b) je li omjer javnoga duga i bruto domaæega proizvoda veæi od referent-
ne vrijednosti, osim ako se taj omjer dovoljno smanjuje i približava re-
ferentnoj vrijednosti zadovoljavajuæim korakom.
Referentne vrijednosti utvrðene su u Protokolu o postupku u sluèaju pre-
komjernog deficita.
3. Ako neka država èlanica ne ispunjava uvjete prema jednom ili oba
spomenuta kriterija, Komisija izraðuje izvješæe. U svome izvješæu Komisija
vodi raèuna o tome je li javni deficit veæi od rashoda za javne investicije i
uzima u obzir sve ostale relevantne èimbenike, ukljuèujuæi i srednjoroèno sta-
nje gospodarstva i stanje proraèuna države èlanice.
Komisija može izraditi izvješæe i ako, bez obzira na ispunjavanje uvjeta
prema kriterijima, smatra da u nekoj državi èlanici postoji opasnost od pre-
komjernoga deficita.
4. Gospodarski i financijski odbor osnovan prema èlanku III.-192. daje
svoje mišljenje o izvješæu Komisije.
5. Ako smatra da u nekoj državi èlanici postoji ili bi se mogao pojaviti pre-
komjerni deficit, Komisija dotiènoj državi èlanici upuæuje mišljenje i o tome
obavještava Vijeæe.
6. Na prijedlog Komisije, te razmotrivši sve primjedbe koje dotièna država
èlanica želi dati i nakon sveobuhvatne procjene, Vijeæe odluèuje postoji li pre-
komjerni deficit. U tom sluèaju Vijeæe donosi, bez nepotrebnog odlaganja, a
na preporuku Komisije, preporuke upuæene dotiènoj državi èlanici radi is-
pravljanja nastalog stanja u odreðenom roku. Podložno èlanku 8., te se pre-
poruke ne objavljuju.
U okviru ovoga stavka, Vijeæe odluèuje ne uzimajuæi u obzir glas èlana
Vijeæa koji predstavlja dotiènu državu èlanicu.

101
Adrias svezak 13, 2005

Kvalificiranu veæinu èini najmanje 55 % ostalih èlanova Vijeæa, koji pred-


stavljaju države èlanice koje zajedno imaju najmanje 65 % stanovništva država
èlanica koje sudjeluju.
Manjinu koja može sprijeèiti donošenje odluka mora èiniti najmanje mini-
malni broj ostalih èlanova Vijeæa koji predstavljaju više od 35 % stanovništva
država èlanica koje sudjeluju, plus jedan èlan. U suprotnome se smatra da je
postignuta kvalificirana veæina.
7. Vijeæe donosi, na preporuku Komisije, europske odluke i preporuke iz
stavaka 8. do 11.
Vijeæe odluèuje ne uzimajuæi u obzir glas èlana Vijeæa koji predstavlja do-
tiènu državu èlanicu.
Kvalificiranu veæinu èini najmanje 55 % ostalih èlanova Vijeæa koji pred-
stavljaju države èlanice koje zajedno imaju najmanje 65 % stanovništva država
èlanica koje sudjeluju.
Manjinu koja može sprijeèiti donošenje odluka mora èiniti najmanje mini-
malni broj tih ostalih èlanova Vijeæa koji predstavljaju više od 35 % stanovništ-
va država èlanica koje sudjeluju, plus jedan èlan. U suprotnome se smatra da
je postignuta kvalificirana veæina.
8. Ako donese europsku odluku kojom se utvrðuje da na njegove pre-
poruke u zadanome roku nije odgovoreno nikakvim djelotvornim mjerama,
Vijeæe može svoje preporuke objaviti.
9. Ako neka država èlanica ustraje u neprovoðenju preporuka Vijeæa, Vi-
jeæe može donijeti europsku odluku kojom državu èlanicu poziva da u odre-
ðenom roku poduzme mjere za smanjenje deficita koje Vijeæe smatra potreb-
nima za ispravljanje nastaloga stanja.
U tom sluèaju Vijeæe može od dotiène države èlanice zatražiti podnošenje
izvješæa prema odreðenom vremenskom rasporedu, kako bi se ispitali napori
koje ta država èlanica ulaže u prilagodbu.
10. Sve dok država èlanica ne postupi prema europskoj odluci donesenoj
u skladu sa stavkom 9., Vijeæe može odluèiti da æe primijeniti ili, ovisno o sluèa-
ju, pojaèati jednu ili više od sljedeæih mjera:
a) tražiti od te države èlanice da prije izdavanja obveznica i vrijednosnih
papira objavi dodatne podatke koje odreðuje Vijeæe;
b) pozvati Europsku investicijsku banku na preispitivanje svoje kreditne
politike prema dotiènoj državi èlanici;
c) tražiti od dotiène države èlanice da kod Unije položi beskamatni polog
u odgovarajuæem iznosu dok prekomjerni deficit, po mišljenju Vijeæa,
ne bude ispravljen;
d) izreæi novèane kazne u odgovarajuæem iznosu.

102
Adrias svezak 13, 2005

O donesenim mjerama Predsjednik Vijeæa obavještava Europski parlament.


11. Ako smatra da je u dotiènoj državi èlanici prekomjerni deficit isprav-
ljen, Vijeæe ukida neke ili sve mjere iz stavka 6. i stavaka 8., 9. i 10. Ako je
prethodno objavilo preporuke, Vijeæe odmah po ukidanju europske odluke
iz stavka 8. javno izjavljuje da u dotiènoj državi èlanici prekomjerni deficit
više ne postoji.
12. U okviru stavaka 1. do 6. ili stavaka 8. i 9. ne ostvaruju se prava na
podnošenje tužbi predviðena èlancima III.-360. i III.-361.
13. Dodatne odredbe koje se odnose na provedbu postupka utvrðenog
ovim èlankom sadržane su u Protokolu o postupku u sluèaju prekomjernog
deficita.
Europskim zakonom Vijeæa utvrðuju se odgovarajuæe mjere za zamjenu
navedenoga Protokola. Vijeæe odluèuje jednoglasno, nakon savjetovanja s
Europskim parlamentom i Europskom središnjom bankom.
Podložno ostalim odredbama ovoga stavka, Vijeæe, na prijedlog Komisije,
donosi europske uredbe ili odluke kojima se utvrðuju iscrpna pravila i defini-
cije za primjenu navedenoga Protokola. Vijeæe odluèuje nakon savjetovanja s
Europskim parlamentom.

ODJELJAK 2.
MONETARNA POLITIKA

Èlanak III.-185.
1. Glavni je cilj Europskoga sustava središnjih banaka održati stabilnost
cijena. Ne dovodeæi u pitanje taj cilj, Europski sustav središnjih banaka
podržava opæe gospodarske politike u Uniji kako bi pridonio postizanju njenih
ciljeva utvrðenih u èlanku I.-3. Europski sustav središnjih banaka djeluje u
skladu s naèelom otvorenoga tržišnog gospodarstva sa slobodnom konkuren-
cijom, dajuæi prednost uèinkovitoj raspodjeli sredstava, te pridržavajuæi se
naèela iz èlanka III.-177.
2. Osnovni zadaci koji se izvršavaju kroz Europski sustav središnjih ba-
naka su:
a) utvrðivanje i provoðenje monetarne politike Unije;
b) voðenje deviznog poslovanja u skladu s èlankom III.-326.;
c) držanje službenih deviznih prièuva država èlanica i upravljanje njima;
d) promicanje neometanog funkcioniranja platnih sustava.
3. Stavak 2. toèka (c) ne dovodi u pitanje držanje obrtnih deviznih sred-
stava od strane vlada država èlanica i upravljanje njima.

103
Adrias svezak 13, 2005

4. Od Europske središnje banke:


a) traži se savjet o svakom predloženom aktu Unije iz podruèja njene
nadležnosti;
b) savjet traže nacionalne vlasti u vezi s bilo kojim prijedlogom propisa iz
podruèja njene nadležnosti, ali u granicama i pod uvjetima koje odredi
Vijeæe u skladu s postupkom iz èlanka III.-187. stavka 4.
Europska središnja banka može davati mišljenja o pitanjima iz svoje
nadležnosti institucijama, tijelima, uredima ili agencijama Unije ili nacional-
nim vlastima.
5. Europski sustav središnjih banaka pridonosi neometanom voðenju
politika od strane nadležnih vlasti koje se odnose na bonitetni nadzor nad
kreditnim institucijama i stabilnost financijskoga sustava.
6. Europskim zakonom Vijeæa Europskoj središnjoj banci se mogu povje-
riti odreðene zadaæe koje se odnose na bonitetni nadzor nad kreditnim i dru-
gim financijskim institucijama, s izuzetkom osiguravajuæih društava. Vijeæe
odluèuje jednoglasno nakon savjetovanja s Europskim parlamentom i Europ-
skom središnjom bankom.

Èlanak III.-186.
1. Europska središnja banka ima iskljuèivo pravo odobriti izdavanje
novèanica eura u Uniji. Te novèanice mogu izdavati Europska središnja ban-
ka i nacionalne središnje banke. Status zakonskog sredstva plaæanja u Uniji
imaju jedino novèanice koje izdaju Europska središnja banka i nacionalne
središnje banke.
2. Države èlanice mogu izdavati kovanice eura podložno odobrenju Eu-
ropske središnje banke u pogledu opsega emisije.
Na prijedlog Komisije, Vijeæe može donijeti europske uredbe kojima se
utvrðuju mjere za usklaðivanje apoena i tehnièkih specifikacija kovanica koje
se namjeravaju staviti u optjecaj u mjeri koja omoguæuje njihov neometani
optjecaj unutar Unije. Vijeæe odluèuje nakon savjetovanja s Europskim parla-
mentom i Europskom središnjom bankom.

Èlanak III.-187.
1. Europskim sustavom središnjih banaka upravljaju tijela Europske sre-
dišnje banke nadležna za donošenje odluka, a to su Upravno vijeæe i Izvršni
odbor.
2. Statut Europskoga sustava središnjih banaka utvrðen je Protokolom o
Statutu Europskoga sustava središnjih banaka i Europske središnje banke.

104
Adrias svezak 13, 2005

3. Europskim zakonima mogu se izmijeniti èlanak 5. stavci 1., 2. i 3., èlanci


17. i 18., èlanak 19. stavak 1., èlanci 22., 23., 24. i 26., èlanak 32. stavci 2., 3., 4. i
6., èlanak 33. stavak 1. toèka (a), te èlanak 36. Statuta Europskoga sustava sre-
dišnjih banaka i Europske središnje banke i to:
a) bilo na prijedlog Komisije i nakon savjetovanja s Europskom središ-
njom bankom;
b) ili na preporuku Europske središnje banke, a nakon savjetovanja s
Komisijom.
4. Vijeæe donosi europske uredbe i odluke kojima se utvrðuju mjere iz
èlanka 4., èlanka 5. stavka 4., èlanka 19. stavka 2., èlanka 20., èlanka 28. stavka
1., èlanka 29. stavka 2., èlanka 30. stavka 4. i èlanka 34. stavka 3. Statuta Eu-
ropskoga sustava središnjih banaka i Europske središnje banke. Vijeæe od-
luèuje nakon savjetovanja s Europskim parlamentom i to:
a) bilo na prijedlog Komisije i nakon savjetovanja s Europskom središn-
jom bankom;
b) ili na preporuku Europske središnje banke, a nakon savjetovanja s
Komisijom.

Èlanak III.-188.
Pri ostvarivanju nadležnosti i obavljanju zadaæa i dužnosti koje su im do-
dijeljene Ustavom i Statutom Europskoga sustava središnjih banaka i Europ-
ske središnje banke, ni Europska središnja banka ni nacionalna središnja ban-
ka, niti bilo koji èlan njihovih tijela nadležnih za donošenje odluka ne smiju
tražiti ni primati upute od institucija, tijela, ureda ili agencija Unije, od vlada
država èlanica, niti od bilo kojeg drugog tijela. Institucije, tijela, uredi ili agen-
cije Unije i vlade država èlanica obvezuju se da æe, u obavljanju svojih za-
daæa, poštovati ovo naèelo i da neæe nastojati utjecati na èlanove tijela nad-
ležnih za donošenje odluka u Europskoj središnjoj banci ili u nacionalnim
središnjim bankama.

Èlanak III.-189.
Svaka se država èlanica brine da njeno nacionalno zakonodavstvo, uklju-
èujuæi i statut njene nacionalne središnje banke, bude u skladu s Ustavom i
Statutom Europskoga sustava središnjih banaka i Europske središnje banke.

Èlanak III.-190.
1. Radi izvršenja zadaæa povjerenih Europskome sustavu središnjih ba-
naka, Europska središnja banka, u skladu s Ustavom i pod uvjetima utvrðe-

105
Adrias svezak 13, 2005

nima u Statutu Europskoga sustava središnjih banaka i Europske središnje


banke, donosi:
a) europske uredbe u mjeri u kojoj je to potrebno za provedbu zadaæa
utvrðenih u èlanku 3. stavku 1. toèki (a), èlanku 19. stavku 1., èlanku
22. i èlanku 25. stavku 2. Statuta Europskoga sustava središnjih banaka
i Europske središnje banke i u sluèajevima koji se utvrðuju europskim
uredbama i odlukama iz èlanka III.-187. stavka 4. ;
b) europske odluke potrebne za izvršenje zadaæa koje su Europskome
sustavu središnjih banaka povjerene Ustavom i Statutom Europskoga
sustava središnjih banaka i Europske središnje banke;
c) preporuke i mišljenja.
2. Europska središnja banka može odluèiti objaviti svoje europske odluke,
preporuke i mišljenja.
3. Vijeæe može, u okviru postupka utvrðenog u èlanku III.-187. stavku 4.,
donijeti europske uredbe kojima se utvrðuju ogranièenja i uvjeti pod kojima
Europska središnja banka ima pravo izricati novèane kazne i obroène novèane
kazne poduzeæima koja ne ispunjavaju obveze predviðene njegovim europ-
skim uredbama i odlukama.

Èlanak III.-191.
Ne dovodeæi u pitanje ovlasti Europske središnje banke, europskim za-
konima ili okvirnim zakonima utvrðuju se mjere potrebne za uporabu eura
kao jedinstvene valute. Ti se zakoni ili okvirni zakoni donose nakon
savjetovanja s Europskom središnjom bankom.

ODJELJAK 3.
INSTITUCIONALNE ODREDBE

Èlanak III.-192.
1. Radi promicanja koordinacije politika država èlanica u punoj mjeri
potrebnoj za funkcioniranje unutarnjega tržišta, osniva se Gospodarski i fi-
nancijski odbor.
2 Odbor ima sljedeæe zadaæe:
a) davati mišljenja na zahtjev Vijeæa ili Komisije, ili na vlastitu inicijativu,
radi njihovoga podnošenja tim institucijama;
b) pratiti gospodarsko i financijsko stanje u državama èlanicama i u Uni-
ji, te o tome redovito izvješæivati Vijeæe i Komisiju, osobito u odnosu na
financijske odnose s treæim zemljama i meðunarodnim institucijama;

106
Adrias svezak 13, 2005

c) ne dovodeæi u pitanje èlanak III.-344., sudjelovati u pripremi rada Vi-


jeæa iz èlanka III.-159., èlanka III.-179. stavaka 2., 3., 4. i 6., èlanaka III.-
180., III.-183. i III.-184., èlanka III.-185. stavka 6., èlanka III.-186. stavka
2., èlanka III.-187. stavaka 3. i 4., èlanaka III.-191. i III.-196., èlanka III.-
198. stavaka 2. i 3., èlanka III.-201., èlanka III.-202. stavaka 2. i 3. i èlana-
ka III.-322. i III.-326., te obavljati druge savjetodavne i pripremne za-
daæe koje mu dodijeli Vijeæe;
d) ispitati, najmanje jednom godišnje, stanje u odnosu na kretanje kapi-
tala i slobodu platnoga prometa, kako to proizlazi iz primjene Ustava i
akata Unije; to ispitivanje obuhvaæa sve mjere koje se odnose na kre-
tanje kapitala i platni promet; o rezultatima tog ispitivanja Odbor pod-
nosi izvješæe Komisiji i Vijeæu.
Države èlanice, Komisija i Europska središnja banka u Odbor imenuju
najviše po dva èlana.
3. Na prijedlog Komisije, Vijeæe donosi europsku odluku koja predviða
iscrpne odredbe o sastavu Gospodarskog i financijskog odbora. Vijeæe odluèuje
nakon savjetovanja s Europskom središnjom bankom i Odborom. O toj odlu-
ci Predsjednik Vijeæa obavještava Europski parlament.
4. Ako ima i sve dok ima država èlanica s pravom izuzeæa iz èlanka III.-
197., Odbor, uz zadaæe iz stavka 2., prati monetarno i financijsko stanje te
opæe platne sustave tih država èlanica i o tome redovito izvješæuje Vijeæe i
Komisiju.

Èlanak III.-193.
U odnosu na pitanja u okviru èlanka III.-179. stavka 4., èlanka III.-184.,
osim stavka 13., èlanaka III.-191., III.-196., èlanka III.-198. stavka 3. i èlanka
III.-326., Vijeæe ili država èlanica mogu od Komisije zatražiti da dade preporuku
ili prijedlog, kako bude primjereno. Komisija razmatra takav zahtjev i svoje
zakljuèke bez odlaganja podnosi Vijeæu.

ODJELJAK 4.
ODREDBE KOJE SE POSEBNO ODNOSE NA DRŽAVE ÈLANICE
ÈIJA JE VALUTA EURO

Èlanak III.-194.
1. Kako bi se osiguralo pravilno funkcioniranje ekonomske i monetarne
unije, a u skladu s odgovarajuæim odredbama Ustava, Vijeæe, u skladu s odgo-
varajuæim postupkom iz èlanaka III.-179. i III.-184., a uz iznimku postupka iz

107
Adrias svezak 13, 2005

èlanka III.-184. stavka 13., donosi mjere koje se posebno odnose na one države
èlanice èija je valuta euro:
a) radi jaèanja koordinacije i nadzora nad svojom proraèunskom discipli-
nom;
b) radi utvrðivanja smjernica gospodarske politike za njih, s time da se u
isto vrijeme osigura njihova usklaðenost sa smjernicama koje su done-
sene za cijelu Uniju te da se nad njima obavlja nadzor.
2. U odnosu na mjere iz stavka 1., u glasovanju sudjeluju samo èlanice
Vijeæa koje predstavljaju države èlanice èija je valuta euro.
Kvalificiranu veæinu èini najmanje 55 % tih èlanova Vijeæa, koji predstav-
ljaju države èlanice koje zajedno imaju najmanje 65 % stanovništva država
èlanica koje sudjeluju.
Manjinu koja može sprijeèiti donošenje odluka mora èiniti najmanje mini-
malni broj tih èlanova Vijeæa koji predstavljaju više od 35 % stanovništva
država èlanica koje sudjeluju, plus jedan èlan. U suprotnom se smatra da je
postignuta kvalificirana veæina.

Èlanak III.-195.
Pojedinosti vezane za sastanke ministara država èlanica èija je valuta euro
utvrðene su Protokolom o Eurogrupi.

Èlanak III.-196.
1. Kako bi se osigurao položaj eura u meðunarodnome monetarnom su-
stavu, Vijeæe, na prijedlog Komisije, donosi europsku odluku o utvrðivanju
zajednièkih stajališta o pitanjima od osobitog interesa za ekonomsku i mone-
tarnu uniju u okviru nadležnih meðunarodnih financijskih institucija i kon-
ferencija. Vijeæe odluèuje nakon savjetovanja s Europskom središnjom
bankom.
2. Na prijedlog Komisije, Vijeæe može donijeti odgovarajuæe mjere za osi-
guranje jedinstvene zastupljenosti u okviru meðunarodnih financijskih in-
stitucija i konferencija. Vijeæe odluèuje nakon savjetovanja s Europskom sre-
dišnjom bankom.
3. U odnosu na mjere iz stavaka 1. i 2., u glasovanju sudjeluju samo èlani-
ce Vijeæa koje predstavljaju države èlanice èija je valuta euro.
Kvalificiranu veæinu èini najmanje 55 % tih èlanova Vijeæa, koji predstav-
ljaju države èlanice koje zajedno imaju najmanje 65 % stanovništva država
èlanica koje sudjeluju.
Manjinu koja može sprijeèiti donošenje odluka mora èiniti najmanje mi-
nimalni broj tih èlanova Vijeæa koji predstavljaju više od 35 % stanovništva

108
Adrias svezak 13, 2005

država èlanica koje sudjeluju, plus jedan èlan. U suprotnom se smatra da je


postignuta kvalificirana veæina.

ODJELJAK 5.
PRIJELAZNE ODREDBE

Èlanak III.-197.
1. Države èlanice u odnosu na koje Vijeæe još nije odluèilo da ispunjavaju
uvjete potrebne za uvoðenje eura u daljnjem se tekstu navode kao “države
èlanice s pravom izuzeæa”.
2. Sljedeæe odredbe Ustava ne primjenjuju se na države èlanice s pravom
izuzeæa:
a) donošenje dijelova opæih smjernica gospodarske politike koji se opæe-
nito tièu europodruèja (èlanak III.-179. stavak 2.);
b) prisilne mjere za rješavanje prekomjernog deficita (èlanak III.-184. stav-
ci 9. i 10.);
c) ciljevi i zadaæe Europskoga sustava središnjih banaka (èlanak III.-185.
stavci 1., 2., 3. i 5.);
d) emisija eura (èlanak III.-186.);
e) akti Europske središnje banke (èlanak III.-190.);
f) mjere koje ureðuju uporabu eura (èlanak III.-191.);
g) monetarni sporazumi i druge mjere koje se odnose na teèajnu politiku
(èlanak III.-326.);
h) imenovanje èlanova Izvršnoga odbora Europske središnje banke
(èlanak III.-382. stavak 2.);
i) europske odluke o utvrðivanju zajednièkih stajališta o pitanjima od
osobite važnosti za ekonomsku i monetarnu uniju u okviru nadležnih
meðunarodnih financijskih institucija i konferencija (èlanak III.-196.
stavak 1.);
j) mjere za osiguranje jedinstvene zastupljenosti u okviru meðunarod-
nih financijskih institucija i konferencija (èlanak III.-196. stavak 2.).
U èlancima koji se spominju u toèkama (a) do (j), “države èlanice” stoga
znaèe države èlanice èija je valuta euro.
3. Prema poglavlju IX. Statuta Europskoga sustava središnjih banaka i
Europske središnje banke, države èlanice s pravom izuzeæa i njihove nacio-
nalne središnje banke izuzimaju se od prava i obveza koji postoje u okviru
Europskoga sustava središnjih banaka.
4. Glasaèka prava èlanova Vijeæa koji predstavljaju države èlanice s pra-
vom izuzeæa miruju kad Vijeæe donosi mjere iz èlanaka navedenih u stavku
2. i u sljedeæim sluèajevima:

109
Adrias svezak 13, 2005

a) preporuke upuæene državama èlanicama èija je valuta euro u okviru


višestranoga nadzora, izmeðu ostalog i o programima stabilnosti i upo-
zorenjima (èlanak III.-179. stavak 4.);
b) mjere koje se odnose na prekomjerni deficit vezano za one države èla-
nice èija je valuta euro (èlanak III.-184. stavci 6., 7., 8. i 11.).
Kvalificiranu veæinu èini najmanje 55 % ostalih èlanova Vijeæa, koji pred-
stavljaju države èlanice koje zajedno imaju najmanje 65 % stanovništva država
èlanica koje sudjeluju.
Manjinu koja može sprijeèiti donošenje odluka mora èiniti najmanje mi-
nimalni broj tih ostalih èlanova Vijeæa koji predstavljaju više od 35 % stanov-
ništva država èlanica koje sudjeluju, plus jedan èlan. U suprotnome se sma-
tra da je postignuta kvalificirana veæina.

Èlanak III.-198.
1. Barem jednom u dvije godine, ili na zahtjev države èlanice s pravom
izuzeæa, Komisija i Europska središnja banka izvješæuju Vijeæe o napretku koji
su države èlanice s pravom izuzeæa postigle u ispunjavanju svojih obveza u
pogledu ostvarenja ekonomske i monetarne unije. U tim se izvješæima ispi-
tuje usklaðenost nacionalnoga zakonodavstva svake od tih država èlanica,
ukljuèujuæi i statut njene nacionalne središnje banke s èlancima III.-188. i III.-
189. i sa Statutom Europskoga sustava središnjih banaka i Europske središnje
banke. U tim se izvješæima ispituje da li je ostvaren visoki stupanj održive
konvergencije, pri èemu se analizira u kojoj je mjeri svaka od tih država èlanica
ispunila sljedeæe kriterije:
a) ostvarenje visokoga stupnja stabilnosti cijena; to je vidljivo iz stope
inflacije koja je blizu stope zabilježene u najviše tri države èlanice koje
su najuspješnije u smislu stabilnosti cijena;
b) održivost stanja javnih financija; to je vidljivo iz stanja državnog pro-
raèuna u kojem nema prekomjernog deficita u smislu èlanka III.-184.
stavka 6.;
c) pridržavanje uobièajenih raspona fluktuacije predviðenih mehaniz-
mom deviznog teèaja Europskoga monetarnog sustava kroz najmanje
dvije godine, bez devalvacije u odnosu na euro;
d) trajnost konvergencije koju je ostvarila država èlanica s pravom izuzeæa,
kao i njeno sudjelovanje u mehanizmu deviznog teèaja, koje se
odražava u razinama dugoroènih kamatnih stopa.
Èetiri kriterija utvrðena u ovome stavku, kao i odgovarajuæa razdoblja
tijekom kojih se moraju poštovati, dodatno su razraðena u Protokolu o krite-
rijima konvergencije. Komisija i Europska središnja banka u svojim izvješæi-

110
Adrias svezak 13, 2005

ma vode raèuna i o rezultatima integracije tržišta, stanju i razvoju tekuæeg


raèuna bilanci plaæanja i kretanju jediniènih troškova rada i ostalih indeksa
cijena.
2. Nakon savjetovanja s Europskim parlamentom i nakon rasprave u Eu-
ropskome vijeæu, Vijeæe, na prijedlog Komisije, donosi europsku odluku ko-
jom se utvrðuje koje države èlanice s pravom izuzeæa ispunjavaju potrebne
uvjete na temelju kriterija utvrðenih u stavku 1., te opoziva izuzeæa dotiènih
država èlanica.
Vijeæe odluèuje nakon što primi preporuku kvalificirane veæine onih èlano-
va Vijeæa koji u njemu predstavljaju države èlanice èija je valuta euro. Ti èlanovi
odluèuju u roku od šest mjeseci nakon što je Vijeæe primilo prijedlog Komisije.
Kvalificiranu veæinu iz podstavka 2. èini najmanje 55 % èlanova Vijeæa
koji predstavljaju države èlanice koje zajedno imaju najmanje 65 % stanovništ-
va država èlanica koje sudjeluju. Manjinu koja može sprijeèiti donošenje od-
luka mora èiniti najmanje minimalni broj tih èlanova Vijeæa koji predstavljaju
više od 35 % stanovništva država èlanica koje sudjeluju, plus jedan èlan. U
suprotnom se smatra da je postignuta kvalificirana veæina.
3. Ako se, u skladu s postupkom utvrðenim u stavku 2., donese odluka o
opozivu izuzeæa, Vijeæe, na prijedlog Komisije, donosi europske uredbe ili
odluke kojima se neopozivo utvrðuje teèaj prema kojemu euro zamjenjuje
valutu dotiène države èlanice i kojima se utvrðuju druge mjere potrebne za
uvoðenje eura kao jedinstvene valute u toj državi èlanici. Vijeæe odluèuje uz
jednoglasnu suglasnost èlanova koji predstavljaju države èlanice èija je valu-
ta euro i dotiène države èlanice, nakon savjetovanja s Europskom središnjom
bankom.

Èlanak III.-199.
1. Ako ima i sve dok ima država èlanica s pravom izuzeæa, te ne dovodeæi
u pitanje èlanak III.-187. stavak 1., Opæe vijeæe Europske središnje banke iz
èlanka 45. Statuta Europskoga sustava središnjih banaka i Europske središnje
banke konstituirat æe se kao treæe tijelo nadležno za donošenje odluka Europ-
ske središnje banke.
2. Ako ima i sve dok ima država èlanica s pravom izuzeæa, Europska sre-
dišnja banka u pogledu tih država èlanica:
a) jaèa suradnju izmeðu nacionalnih središnjih banaka;
b) jaèa koordinaciju monetarnih politika država èlanica kako bi se osi-
gurala stabilnost cijena;
c) nadzire djelovanje mehanizma deviznoga teèaja;

111
Adrias svezak 13, 2005

d) održava savjetovanja o pitanjima koja su u nadležnosti nacionalnih


središnjih banaka, a koja utjeèu na stabilnost financijskih institucija i
tržišta;
e) obavlja prijašnje zadaæe Europskoga fonda za monetarnu suradnju koje
je potom preuzeo Europski monetarni institut.

Èlanak III.-200.
Svaka država èlanica s pravom izuzeæa svoju teèajnu politiku smatra pitan-
jem od zajednièkoga interesa. Pritom uzima u obzir iskustvo steèeno kroz
suradnju u okviru teèajnog mehanizma.

Èlanak III.-201.

1. Kada se država èlanica s pravom izuzeæa naðe u teškoæama ili joj ozbilj-
no zaprijete teškoæe u pogledu njene bilance plaæanja, bilo zbog opæe ne-
uravnoteženosti u njenoj bilanci plaæanja ili zbog vrste valute s kojom ras-
polaže, te kada bi te teškoæe osobito mogle ugroziti funkcioniranje unutar-
njega tržišta ili provedbu zajednièke trgovinske politike, Komisija odmah is-
pituje položaj države èlanice o kojoj je rijeè i radnje koje je ta država, koristeæi
se svim raspoloživim sredstvima, poduzela ili bi mogla poduzeti u skladu s
Ustavom. Komisija navodi mjere èije donošenje preporuèuje toj državi èla-
nici.
Ako se radnje koje je država èlanica s pravom izuzeæa poduzela i mjere
koje je Komisija predložila ne pokažu dostatnima za prevladavanje teškoæa
koje su se pojavile ili koje prijete, Komisija, nakon savjetovanja s Ekonom-
skim i financijskim odborom, preporuèuje Vijeæu odobravanje uzajamne po-
moæi te odgovarajuæe metode.
Komisija redovito izvještava Vijeæe o situaciji i naèinu na koji se ona razvija.
2. Vijeæe donosi europske uredbe ili odluke kojima se odobrava takva uza-
jamna pomoæ i utvrðuju uvjeti i pojedinosti takve pomoæi, koja može poprimiti
sljedeæe oblike:
a) usklaðeni pristup prema svim drugim meðunarodnim organizacija-
ma kojima se države èlanice s pravom izuzeæa mogu obratiti i u okviru
tih organizacija;
b) mjere potrebne za izbjegavanje skretanja trgovine kada država èlani-
ca s pravom izuzeæa koja je u teškoæama zadrži ili ponovno uvede ko-
lièinska ogranièenja prema treæim zemljama;
c) odobravanje ogranièenih zajmova od strane drugih država èlanica, uz
njihovu suglasnost.

112
Adrias svezak 13, 2005

3. Ako Vijeæe ne odobri uzajamnu pomoæ koju je preporuèila Komisija ili


ako su odobrena uzajamna pomoæ i poduzete mjere nedostatni, Komisija ovla-
šæuje državu s pravom izuzeæa koja je u teškoæama da poduzme zaštitne mjere
èije uvjete i pojedinosti odreðuje Komisija.
Vijeæe može opozvati to ovlaštenje i izmijeniti njegove uvjete i pojedinosti.

Èlanak III.-202.
1. Kada u bilanci plaæanja doðe do iznenadne krize, a europska odluka se
u smislu èlanka III.-201. stavka 2. ne donese odmah, država èlanica s pravom
izuzeæa može iz predostrožnosti poduzeti potrebne zaštitne mjere. Te mjere
moraju biti takve da dovedu do najmanjeg moguæeg poremeæaja u funk-
cioniranju unutarnjega tržišta, a opsegom ne smiju biti veæe od onoga što je
neophodno kako bi se otklonile iznenadne teškoæe koje su se pojavile.
2. Komisija i ostale države èlanice obavještavaju se o zaštitnim mjerama
iz stavka 1. najkasnije u trenutku njihovoga stupanja na snagu. Komisija može
Vijeæu preporuèiti odobravanje uzajamne pomoæi iz èlanka III.-201.
3. Na preporuku Komisije i nakon savjetovanja s Gospodarskim i finan-
cijskim odborom, Vijeæe može donijeti europsku odluku kojom se utvrðuje da
dotièna država treba izmijeniti, obustaviti ili ukinuti zaštitne mjere iz stavka 1.

POGLAVLJE III.
POLITIKE U DRUGIM PODRUÈJIMA

ODJELJAK I.
ZAPOŠLJAVANJE

Èlanak III.-203.
Unija i države èlanice, u skladu s ovim odjeljkom, rade na razvoju koor-
dinirane strategije zapošljavanja, te osobito promicanja kvalificirane, os-
posobljene i prilagodljive radne snage i tržišta rada koji su sposobni odgo-
voriti na gospodarske promjene, radi postizanja ciljeva iz èlanka I.-3.

Èlanak III.-204.
1. Svojim politikama zapošljavanja države èlanice pridonose postizanju
ciljeva iz èlanka III.-203., slijedeæi opæe smjernice gospodarskih politika država
èlanica i Unije, donesenima u skladu s èlankom III.-179. stavkom 2.
2. Uzimajuæi u obzir nacionalnu praksu u pogledu odgovornosti socijal-
nih partnera, države èlanice smatraju promicanje zapošljavanja pitanjem od

113
Adrias svezak 13, 2005

zajednièkoga interesa te u tom smislu koordiniraju svoje djelovanje u Vijeæu,


u skladu s èlankom III.-206.

Èlanak III.-205.
1. Unija pridonosi postizanju visokoga stupnja zaposlenosti poticanjem surad-
nje izmeðu država èlanica te podupiranjem, a ako bude potrebno i dopunjava-
njem, njihovoga djelovanja. Pritom se poštuju nadležnosti država èlanica.
2. Cilj postizanja visokoga stupnja zaposlenosti uzima se u obzir prilikom
odreðivanja i provedbe politika i mjera Unije.

Èlanak III.-206.
1. Europsko vijeæe svake godine razmatra stanje na podruèju zapošljava-
nja u Uniji i o tome donosi zakljuèke, na temelju zajednièkog godišnjeg iz-
vješæa Vijeæa i Komisije.
2. Na temelju zakljuèaka Europskoga vijeæa, svake godine na prijedlog
Komisije Vijeæe donosi smjernice koje države èlanice uzimaju u obzir u svo-
jim politikama zapošljavanja. Vijeæe odluèuje nakon savjetovanja s Europ-
skim parlamentom, Odborom regija, Gospodarskim i socijalnim odborom i
Odborom za zapošljavanje.
Te su smjernice u skladu s opæim smjernicama donesenima na temelju
èlanka III.-179. stavka 2.
3. Svaka država èlanica dostavlja Vijeæu i Komisiji godišnje izvješæe o
najvažnijim mjerama koje je poduzela u provedbi svoje politike zapošljava-
nja u svjetlu smjernica za zapošljavanje iz stavka 2.
4. Na temelju izvješæa iz stavka 3. i po primitku mišljenja Odbora za za-
pošljavanje, Vijeæe svake godine ispituje provedbu politika zapošljavanja
država èlanica u svjetlu smjernica za zapošljavanje. Na preporuku Komisije,
Vijeæe može donijeti preporuke koje upuæuje državama èlanicama.
5. Na temelju rezultata tog ispitivanja, Vijeæe i Komisija za Europsko vi-
jeæe sastavljaju zajednièko godišnje izvješæe o stanju na podruèju zapošljava-
nja u Uniji i o provedbi smjernica za zapošljavanje.

Èlanak III.-207.
Europskim zakonima ili okvirnim zakonima mogu se utvrditi poticajne
mjere za ohrabrivanje suradnje izmeðu država èlanica i pružanje potpore
njihovom djelovanju na podruèju zapošljavanja putem inicijativa usmjerenih
prema razvoju razmjene informacija i najbolje prakse, provedbi usporednih

114
Adrias svezak 13, 2005

analiza i pružanju savjeta, kao i promicanju inovativnih pristupa i ocjena isku-


stava, osobito korištenjem pilot-projekata. One se donose nakon savjetova-
nja s Odborom regija i Gospodarskim i socijalnim odborom.
Ti europski zakoni ili okvirni zakoni ne podrazumijevaju ujednaèavanje
zakona i drugih propisa država èlanica.

Èlanak III.-208.
Radi promicanja koordinacije izmeðu država èlanica na podruèju poli-
tike zapošljavanja i politike tržišta rada, Vijeæe obiènom veæinom donosi eu-
ropsku odluku kojom se osniva Odbor za zapošljavanje sa savjetodavnom
ulogom. Vijeæe odluèuje nakon savjetovanja s Europskim parlamentom.
Odbor ima sljedeæe zadaæe:
a) pratiti stanje na podruèju zapošljavanja i politike zapošljavanja u Uni-
ji i državama èlanicama;
b) davati mišljenja i sudjelovati u pripremi postupaka Vijeæa iz èlanka III.-
206., ne dovodeæi u pitanje èlanak III.-344., a na zahtjev Vijeæa ili Komi-
sije ili na vlastitu inicijativu.
U obavljanju svojih dužnosti Odbor se savjetuje sa socijalnim partnerima.
Svaka država èlanica i Komisija imenuje u Odbor po dva èlana.

ODJELJAK 2.
SOCIJALNA POLITIKA

Èlanak III.-209.
Imajuæi na umu temeljna socijalna prava kao što su prava iz Europske
socijalne povelje potpisane 18. listopada 1961. u Torinu te prava iz Povelje
Zajednice o temeljnim socijalnim pravima radnika iz 1989., Unija i države
èlanice imaju za cilj promicanje zapošljavanja te poboljšanje životnih i rad-
nih uvjeta koje omoguæuje njihovo usklaðivanje usporedo s postizanjem
napretka, ostvarenje odgovarajuæe socijalne zaštite, socijalni dijalog, razvoj
ljudskih potencijala, a radi postizanja trajnog visokog stupnja zaposlenosti i
suzbijanja iskljuèivosti.
U tu svrhu, Unija i države èlanice djeluju vodeæi raèuna o raznim oblici-
ma nacionalne prakse, osobito na podruèju ugovornih odnosa, te o potrebi
oèuvanja konkurentnosti gospodarstva Unije.
Oni vjeruju da æe takav razvoj proiziæi ne samo iz funkcioniranja unutar-
njega tržišta, koje æe iæi u prilog usklaðivanju socijalnih sustava, veæ i iz po-
stupaka predviðenih Ustavom te približavanja odredaba zakona i drugih pro-
pisa država èlanica.

115
Adrias svezak 13, 2005

Èlanak III.-210.
1. Radi postizanja ciljeva iz èlanka III.-209., Unija podupire i dopunjuje
aktivnosti država èlanica u sljedeæim podruèjima:
a) poboljšanja osobito radne okoline radi zaštite zdravlja i sigurnosti rad-
nika;
b) radnih uvjeta;
c) socijalne sigurnosti i socijalne zaštite radnika;
d) zaštite radnika u sluèaju prestanka ugovora o radu;
e) obavještavanja radnika i savjetovanja s njima;
f) zastupanja i kolektivne zaštite interesa radnika i poslodavaca, ukljuèu-
juæi i suodluèivanje, podložno stavku 6.;
g) uvjeta zapošljavanja za državljane treæih zemalja koji zakonito borave
na podruèju Unije;
h) integriranja osoba iskljuèenih s tržišta rada, ne dovodeæi u pitanje
èlanak III.-283.;
i) ravnopravnosti žena i muškaraca u pogledu moguænosti na tržištu rada
i postupanja na radnom mjestu;
j) suzbijanja društvene iskljuèivosti;
k) modernizacije sustava socijalne zaštite ne dovodeæi u pitanje toèku (c).
2. U svrhu stavka 1.:
a) europskim zakonima ili okvirnim zakonima mogu se utvrditi mjere za
poticanje suradnje izmeðu država èlanica putem inicijativa usmjerenih
prema unapreðenju znanja, razvoju razmjene informacija i najboljih
praksi, promicanju inovativnih pristupa i ocjeni iskustava, iskljuèujuæi
bilo kakvo usklaðivanje zakona i drugih propisa država èlanica;
b) na podruèjima iz stavka 1. toèaka (a) do (i), europskim okvirnim za-
konima mogu se utvrditi minimalni uvjeti koji bi se postupno primje-
njivali, uzimajuæi u obzir uvjete i tehnièka pravila koja postoje u sva-
koj državi èlanici. U tim se okvirnim zakonima izbjegava nametanje
upravnih, financijskih i pravnih ogranièenja koja bi koèila osnivanje i
razvoj malih i srednjih poduzeæa.
U svim se sluèajevima ti europski zakoni ili okvirni zakoni donose nakon
savjetovanja s Odborom regija i Gospodarskim i socijalnim odborom.
3. Odstupajuæi od stavka 2., na podruèjima iz stavka 1. toèaka (c), (d), (f) i
(g), Vijeæe donosi europske zakone ili okvirne zakone odluèujuæi jednoglasno
nakon savjetovanja s Europskim parlamentom, Odborom regija i Gospodar-
skim i socijalnim odborom.
Vijeæe može, na prijedlog Komisije, donijeti europsku odluku prema kojoj
se na stavak 1. toèke (d), (f) i (g) primjenjuje redovni zakonodavni postupak.
Vijeæe odluèuje jednoglasno nakon savjetovanja s Europskim parlamentom.

116
Adrias svezak 13, 2005

4. Država èlanica može socijalnim partnerima, na njihov zajednièki za-


htjev, povjeriti provedbu europskih okvirnih zakona donesenih na temelju
stavaka 2. i 3. ili, kad se to pokaže svrhovitim, provedbu europskih uredbi ili
odluka donesenih u skladu s èlankom III.-212.
U tom sluèaju dotièna država èlanica osigurava da socijalni partneri spo-
razumno donesu potrebne mjere najkasnije do dana kad se europski okvirni
zakon mora prenijeti u nacionalno zakonodavstvo, odnosno kad se europska
uredba ili odluka moraju provesti, s time da mora poduzeti sve potrebne mjere
koje joj omoguæuju da u svako doba može jamèiti rezultate odreðene tim
okvirnim zakonom, uredbom ili odlukom.
5. Europski zakoni i okvirni zakoni doneseni na temelju ovoga èlanka:
a) ne utjeèu na pravo država èlanica da odrede temeljna naèela svojih
sustava socijalne sigurnosti i ne smiju znaèajno utjecati na financijsku
ravnotežu tih sustava;
b) ne spreèavaju niti jednu državu èlanicu da zadrži ili uvede strože za-
štitne mjere u skladu s Ustavom.
6. Ovaj se èlanak ne primjenjuje na plaæu, pravo na udruživanje, pravo
na štrajk ili pravo uvoðenja mjera iskljuèenja s rada.

Èlanak III.-211.
1. Komisija promièe savjetovanje izmeðu socijalnih partnera na razini
Unije i donosi sve mjere koje su bitne za olakšavanje njihovoga dijaloga, pri
èemu objema stranama osigurava ravnomjernu potporu.
2. U svrhu stavka 1., Komisija se prije podnošenja prijedloga s podruèja
socijalne politike savjetuje sa socijalnim partnerima o moguæem smjeru
djelovanja Unije.
3. Ako nakon savjetovanja iz stavka 2. Komisija smatra da je poželjno
djelovanje Unije, ona se sa socijalnim partnerima savjetuje o sadržaju pred-
viðenoga prijedloga. Socijalni partneri Komisiji dostavljaju mišljenje ili, kada
je to primjereno, preporuku.
4. Prilikom savjetovanja iz stavaka 2. i 3. socijalni partneri mogu obavije-
stiti Komisiju o svojoj želji da pokrenu postupak predviðen èlankom III.-212.
stavkom 1. Taj postupak ne smije trajati dulje od devet mjeseci, osim ako ga
socijalni partneri i Komisija zajednièki ne odluèe produljiti.

Èlanak III.-212.
1. Ako socijalni partneri to žele, njihov dijalog na razini Unije može dovesti
do uspostave ugovornih odnosa, ukljuèujuæi sporazume.

117
Adrias svezak 13, 2005

2. Sporazumi sklopljeni na razini Unije provode se ili u skladu s postupci-


ma i praksom socijalnih partnera i država èlanica ili, kad je rijeè o pitanjima
obuhvaæenima èlankom III.-210., a na zajednièki zahtjev potpisnica, u skladu
s europskim uredbama ili odlukama koje donosi Vijeæe na prijedlog Komisije.
O tome se obavještava Europski parlament.
Ako sporazum o kojemu je rijeè sadrži jednu ili više odredaba koje se
odnose na neko od podruèja za koje èlanak III.-210. stavak 3. zahtijeva jed-
noglasnost, Vijeæe odluèuje jednoglasno.

Èlanak III.-213.
Radi postizanja ciljeva iz èlanka III.-209. i ne dovodeæi u pitanje druge
odredbe Ustava, Komisija potièe suradnju izmeðu država èlanica i olakšava
koordinaciju njihovoga djelovanja na svim podruèjima socijalne politike pre-
ma ovom odjeljku, a osobito u pitanjima koja se odnose na:
a) zapošljavanje;
b) radno pravo i radne uvjete;
c) osnovno i napredno strukovno usavršavanje;
d) socijalnu sigurnost;
e) spreèavanje nesreæa na radu i profesionalnih bolesti;
f) higijenu rada;
g) pravo na udruživanje i kolektivno pregovaranje izmeðu poslodavaca
i radnika.
U tu svrhu, Komisija blisko suraðuje s državama èlanicama izradom stu-
dija, davanjem mišljenja i organiziranjem savjetovanja, kako o problemima
koji se javljaju na nacionalnoj razini, tako i o onima koji su od interesa za
meðunarodne organizacije, a osobito o inicijativama koje imaju za cilj utvr-
ðivanje smjernica i pokazatelja, organizacijom razmjene najbolje prakse, te
pripremom potrebnih elemenata za periodièno praæenje i ocjenu. O tome se
potpuno obavještava Europski parlament.
Prije davanja mišljenja predviðenih ovim èlankom, Komisija se savjetuje
s Gospodarskim i socijalnim odborom.

Èlanak III.-214.
1. Svaka država èlanica osigurava primjenu naèela jednakih plaæa radni-
ca i radnika za jednaki rad ili rad jednake vrijednosti.
2. U smislu ovoga èlanka, “plaæa” je redovita osnovna ili najniža nadnica
ili plaæa te svaka druga naknada, bilo u gotovini ili u naravi, koju radnik izravno
ili neizravno prima od svog poslodavca s naslova svog zaposlenja.
Jednaka plaæa bez diskriminacije na temelju spola znaèi:

118
Adrias svezak 13, 2005

a) da se plaæa za isti rad plaæen po uèinku obraèunava na temelju iste


mjerne jedinice;
b) da je plaæa za rad plaæen po vremenu ista ako je rijeè o istom poslu.
3. Europskim zakonima ili okvirnim zakonima utvrðuju se mjere kojima
se osigurava primjena naèela jednakih moguænosti i jednakog postupanja
prema ženama i muškarcima vezano za zapošljavanje i rad u odreðenom
zanimanju, ukljuèujuæi i naèelo jednake plaæe za jednaki rad ili rad jednake
vrijednosti. Oni se donose nakon savjetovanja s Gospodarskim i socijalnim
odborom.
4. Kako bi se u praksi osigurala potpuna ravnopravnost žena i muškaraca
u pogledu rada, naèelo jednakih moguænosti i jednakoga postupanja ne
spreèava niti jednu državu èlanicu da zadrži ili donese mjere koje osigurava-
ju odreðene pogodnosti koje nedovoljno zastupljenome spolu olakšavaju
obavljanje odreðene profesionalne djelatnosti ili koje spreèavaju ili nado-
knaðuju nepovoljan položaj u profesionalnoj karijeri.

Èlanak III.-215.
Države èlanice nastoje oèuvati postojeæu izjednaèenost sustava plaæenih
neradnih dana.

Èlanak III.-216.
Komisija svake godine sastavlja izvješæe o napretku u postizanju ciljeva iz
èlanka III.-209., ukljuèujuæi i o demografskom stanju u Uniji. To izvješæe dostav-
lja Europskome parlamentu, Vijeæu te Gospodarskom i socijalnom odboru.

Èlanak III.-217.
Vijeæe obiènom veæinom donosi europsku odluku o osnivanju Odbora za
socijalnu zaštitu sa savjetodavnom ulogom koji promièe suradnju na pod-
ruèju politike socijalne zaštite izmeðu država èlanica i s Komisijom. Vijeæe
odluèuje nakon savjetovanja s Europskim parlamentom.
Odbor ima sljedeæe zadaæe:
a) pratiti socijalne prilike i razvoj politika socijalne zaštite u državama
èlanicama i u Uniji;
b) promicati razmjenu informacija, iskustava i dobre prakse izmeðu
država èlanica i s Komisijom;
c) sastavljati izvješæa, davati mišljenja ili obavljati druge poslove u okviru
svojih ovlasti, ne dovodeæi u pitanje èlanak III.-344., a na zahtjev Vi-
jeæa ili Komisije ili na vlastitu inicijativu.

119
Adrias svezak 13, 2005

U obavljanju svojih dužnosti Odbor uspostavlja odgovarajuæe kontakte


sa socijalnim partnerima.
Svaka država èlanica i Komisija imenuje u Odbor po dva èlana.

Èlanak III.-218.

U svoje godišnje izvješæe Europskome parlamentu Komisija uvrštava


posebno poglavlje o socijalnom stanju u Uniji.
Europski parlament može pozvati Komisiju da sastavi izvješæa o bilo ko-
jem problemu koji se tièe socijalnih uvjeta.

Èlanak III.-219.

1. Kako bi se poboljšale moguænosti zapošljavanja radnika na unutarnjem


tržištu i time pridonijelo podizanju životnoga standarda, osniva se Europski
socijalni fond. Njegov je cilj omoguæiti lakše zapošljavanje radnika i poveæati
njihovu prostornu i profesionalnu pokretljivost unutar Unije, te olakšati nji-
hovu prilagodbu industrijskim promjenama i promjenama u proizvodnim
sustavima, osobito kroz strukovno usavršavanje i prekvalifikaciju.
2. Fondom upravlja Komisija. U tom joj poslu pomaže odbor kojim pred-
sjeda jedan èlan Komisije i koji se sastoji od predstavnika država èlanica,
sindikata i udruga poslodavaca.
3. Europskim zakonima utvrðuju se provedbene mjere koje se odnose na
Fond. Ti se zakoni donose nakon savjetovanja s Odborom regija i Gospodar-
skim i socijalnim odborom.

ODJELJAK 3.
EKONOMSKA, SOCIJALNA I TERITORIJALNA KOHEZIJA

Èlanak III-220.
Radi promicanja svoga ukupnog skladnog razvoja, Unija razvija i provo-
di mjere u cilju jaèanja svoje ekonomske, socijalne i teritorijalne kohezije.
Osobito je cilj Unije smanjiti razlike izmeðu stupnja razvijenosti razlièitih
regija te zaostalost najzapostavljenijih regija.
Meðu tim regijama posebna se pozornost poklanja seoskim podruèjima,
podruèjima pogoðenima industrijskom tranzicijom, te regijama koje trpe zbog
ozbiljnih i trajnih prirodnih ili demografskih nedostataka, kao što su najsje-
vernije regije s veoma malom gustoæom naseljenosti, te otoci, pograniène i
planinske regije.

120
Adrias svezak 13, 2005

Èlanak III.-221.
Države èlanice vode svoje gospodarske politike i koordiniraju ih na naèin
tako da ostvare ciljeve iz èlanka III.-220. Ti se ciljevi uzimaju u obzir prilikom
odreðivanja i provedbe politika i djelovanja Unije, te uspostave unutarnjega
tržišta koji pak pridonose njihovom ostvarenju. Unija podupire ostvarivanje
tih ciljeva i svojim djelovanjem kroz strukturne fondove (Europski fond za
usmjeravanje i jamstva u poljoprivredi, Odsjek za usmjeravanje; Europski
socijalni fond; Europski fond za regionalni razvoj), Europsku investicijsku
banku i ostale postojeæe financijske instrumente.
Svake tri godine Komisija podnosi Europskome parlamentu, Vijeæu, Od-
boru regija i Gospodarskom i socijalnom odboru izvješæe o napretku postig-
nutom u ostvarenju ekonomske, socijalne i teritorijalne kohezije i o naèinu na
koji su tome pridonijela razna sredstva predviðena ovim èlankom. To je iz-
vješæe po potrebi popraæeno i odgovarajuæim prijedlozima.
Europskim zakonima ili okvirnim zakonima mogu se utvrditi posebne
mjere izvan fondova, ne dovodeæi u pitanje mjere koje su donesene u okviru
drugih politika Unije. One se donose nakon savjetovanja s Odborom regija i
Gospodarskim i socijalnim odborom.

Èlanak III.-222.
Europski fond za regionalni razvoj ima za cilj pomoæi pri otklanjanju
glavnih regionalnih neuravnoteženosti u Uniji, i to kroz sudjelovanje u raz-
voju i strukturnoj prilagodbi razvojno zaostalih regija te u preobrazbi indu-
strijskih podruèja u nazadovanju.

Èlanak III.-223.
1. Ne dovodeæi u pitanje èlanak III.-224., europskim zakonima se pobliže
odreðuju zadaæe, prioritetni ciljevi i ustroj strukturnih fondova, koji bi mogao
ukljuèivati i udruživanje fondova, opæa pravila koja se primjenjuju na njih i
odredbe potrebne kako bi se osigurala njihova djelotvornost i meðusobna
koordinacija, kao i njihova koordinacija s ostalim postojeæim financijskim in-
strumentima.
Kohezijski fond, osnovan na temelju europskoga zakona, osigurava finan-
cijski doprinos za projekte na podruèju okoliša i transeuropskih mreža u sek-
toru prijevozne infrastrukture.
U svim se sluèajevima ti europski zakoni donose nakon savjetovanja s
Odborom regija i Gospodarskim i socijalnim odborom.
2. Prve odredbe o strukturnim fondovima i Kohezijskom fondu koje æe se
donijeti nakon onih koje budu na snazi na dan potpisivanja Ugovora o Usta-

121
Adrias svezak 13, 2005

vu za Europu utvrðuju se europskim zakonom Vijeæa. Vijeæe odluèuje jed-


noglasno nakon dobivanja suglasnosti Europskoga parlamenta.

Èlanak III-224.
Europskim se zakonima utvrðuju provedbene mjere koje se odnose na
Europski fond za regionalni razvoj. Ti se zakoni donose nakon savjetovanja s
Odborom regija i Gospodarskim i socijalnim odborom.
U odnosu na Europski fond za usmjeravanje i jamstva u poljoprivredi,
Odsjek za usmjeravanje i na Europski socijalni fond, primjenjuje se èlanak
III.-231. odnosno èlanak III.219. stavak 3.

ODJELJAK 4.
POLJOPRIVREDA I RIBARSTVO

Èlanak III.-225.
Unija utvrðuje i provodi zajednièku poljoprivrednu i ribarstvenu poli-
tiku.
“Poljoprivredni proizvodi” znaèe plodove zemlje, proizvode stoèarstva i
ribarstva te proizvode prvog stupnja prerade koji su u izravnoj vezi s tim
proizvodima. Kad se spominje zajednièka poljoprivredna politika ili poljo-
privreda, te kad se rabi izraz “poljoprivredni”, podrazumijeva se da se to
odnosi i na ribarstvo, uzimajuæi u obzir posebne znaèajke toga sektora.

Èlanak III.-226.
1. Unutarnje tržište obuhvaæa poljoprivredu i trgovinu poljoprivrednim
proizvodima.
2. Ako èlancima III.-227. do III.-232. nije drugaèije predviðeno, na poljo-
privredne se proizvode primjenjuju pravila utvrðena radi stvaranja i funk-
cioniranja unutarnjeg tržišta.
3. Proizvodi navedeni u Prilogu I. podliježu èlancima III.-227. do III.-232.
4. Djelovanje i razvoj unutarnjega tržišta za poljoprivredne proizvode
mora pratiti zajednièka poljoprivredna politika.

Èlanak III.-227.
1. Ciljevi zajednièke poljoprivredne politike su:
a) poveæati produktivnost u poljoprivredi promicanjem tehnièkoga
napretka i osiguranjem racionalnoga razvoja poljoprivredne proizvod-
nje te optimalnog korištenja proizvodnih èimbenika, osobito radne
snage;

122
Adrias svezak 13, 2005

b) na taj naèin osigurati primjereni životni standard poljoprivrednog


stanovništva, osobito poveæanjem osobne zarade osoba koje se bave
poljoprivredom;
c) stabilizirati tržišta;
d) osigurati dostupnost opskrbe;
e) pobrinuti se da roba do potrošaèa doðe po razumnim cijenama.
2. Prilikom izrade zajednièke poljoprivredne politike i posebnih metoda
njene primjene, vodi se raèuna o:
a) posebnoj prirodi poljoprivredne djelatnosti, koja proizlazi iz socijalne
strukture poljoprivrede te iz strukturnih i prirodnih razlika izmeðu
razlièitih poljoprivrednih podruèja;
b) potrebi postupnog izvršenja odgovarajuæih prilagodbi;
c) èinjenici da poljoprivreda u državama èlanicama predstavlja sektor koji
je blisko povezan s gospodarstvom u cjelini.

Èlanak III.-228.
1. Radi ostvarenja ciljeva iz èlanka III.-227. uspostavlja se zajednièka or-
ganizacija poljoprivrednih tržišta.
Ovisno o vrsti proizvoda, ta organizacija poprima jedan od sljedeæih oblika:
a) zajednièka pravila tržišnoga natjecanja;
b) obvezna koordinacija razlièitih nacionalnih tržišnih ureðenja;
c) europska tržišna organizacija.
2. Zajednièka organizacija uspostavljena u skladu sa stavkom 1. može
ukljuèivati sve mjere potrebne za ostvarenje ciljeva iz èlanka III.-227., osobito
reguliranje cijena, potpore za proizvodnju i prodaju razlièitih proizvoda, sus-
tave skladištenja i prijenosa, kao i zajednièke mehanizme stabiliziranja uvo-
za ili izvoza.
Zajednièka se organizacija ogranièava na ostvarenje ciljeva iz èlanka III.-
227. i iskljuèuje svaku diskriminaciju izmeðu proizvoðaèa ili potrošaèa unu-
tar Unije.
Svaka zajednièka politika cijena temelji se na zajednièkim kriterijima i is-
tovjetnim naèinima izraèuna.
3. Kako bi se omoguæilo ostvarenje ciljeva zajednièke organizacije iz stav-
ka 1., može se osnovati jedan ili više fondova za usmjeravanje i jamstva u
poljoprivredi.
Èlanak III.-229.
Kako bi se omoguæilo ostvarenje ciljeva iz èlanka III.-227., mogu se u okviru
zajednièke poljoprivredne politike predvidjeti sljedeæe mjere:

123
Adrias svezak 13, 2005

a) djelotvorna koordinacija napora na podruèju strukovnog usavršava-


nja, istraživanja i širenja poljoprivrednoga znanja, što može obuhvaæati i za-
jednièko financiranje projekata ili institucija;
b) zajednièke mjere radi promicanja potrošnje odreðenih proizvoda.

Èlanak III.-230.
1. Odjeljak koji se odnosi na pravila tržišnoga natjecanja primjenjuje se
na proizvodnju poljoprivrednih proizvoda i trgovinu tim proizvodima samo
u opsegu odreðenom europskim zakonima ili okvirnim zakonima u skladu s
èlankom III.-231. stavkom 2., uzimajuæi u obzir ciljeve iz èlanka III.-227.
2. Na prijedlog Komisije, Vijeæe može donijeti europsku uredbu ili odluku
kojom se odobrava dodjela potpore:
a) za zaštitu poduzeæa koja su zbog strukturnih ili prirodnih uvjeta
dovedena u nepovoljan položaj;
b) u okviru programa gospodarskoga razvoja.

Èlanak III.-231.
1. Komisija podnosi prijedloge za izradu i provedbu zajednièke poljo-
privredne politike, ukljuèujuæi zamjenu nacionalnih ureðenja jednim od ob-
lika zajednièke organizacije predviðenih èlankom III.-228. stavkom 1., te za
provedbu mjera iz ovoga odjeljka.
U tim se prijedlozima vodi raèuna o meðuovisnosti poljoprivrednih pitanja
o kojima je rijeè u ovome odjeljku.
2. Europskim zakonima ili okvirnim zakonima uspostavlja se zajednièka
organizacija tržišta predviðena èlankom III.-228. stavkom 1. i utvrðuju se
druge odredbe potrebne za ostvarenje ciljeva zajednièke poljoprivredne poli-
tike i zajednièke ribarstvene politike. Oni se donose nakon savjetovanja s
Gospodarskim i socijalnim odborom.
3. Na prijedlog Komisije, Vijeæe donosi europske uredbe ili odluke o utvr-
ðivanju cijena, prelevmana, potpora i kolièinskih ogranièenja te o utvrðivan-
ju i raspodjeli podruèja moguæeg ribolova.
4. U skladu sa stavkom 2., nacionalna tržišna ureðenja mogu se zamijeni-
ti zajednièkom organizacijom predviðenom èlankom III.-228. stavkom 1. ako:
a) državama èlanicama koje se protive toj mjeri i koje imaju vlastito ure-
ðenje za dotiènu proizvodnju zajednièko ureðenje nudi jednake za-
štitne mjere vezano za zapošljavanje i životni standard dotiènih proiz-
voðaèa, vodeæi raèuna o moguæim prilagodbama, kao i specijalizaciji
koja æe s vremenom biti potrebna, i ako

124
Adrias svezak 13, 2005

b) takva organizacija osigurava uvjete trgovinske razmjene unutar Unije


sliène onima koji postoje na nacionalnom tržištu.
4. Ako se za odreðene sirovine zajednièka organizacija uspostavi prije
nego što bude postojala zajednièka organizacija za proizvode dobivene nji-
hovom preradom, one sirovine koje se koriste za preraðene proizvode, nami-
jenjene izvozu u treæe zemlje, mogu se uvoziti iz zemalja izvan Unije.

Èlanak III.-232.
Ako u jednoj državi èlanici neki proizvod podliježe nacionalnom tržišnom
ureðenju ili unutarnjim propisima s jednakim uèinkom koji utjeèu na
konkurentski položaj sliène proizvodnje u nekoj drugoj državi èlanici, države
èlanice primjenjuju kompenzacijsku pristojbu na uvoz takvog proizvoda koji
dolazi iz države èlanice u kojoj takvo ureðenje ili pravila postoje, osim ako ta
država primjenjuje kompenzacijsku pristojbu na izvoz.
Komisija donosi europske uredbe ili odluke kojima se utvrðuje iznos tih
pristojbi na razini potrebnoj za ponovnu uspostavu ravnoteže. Ona može
odobriti i druge mjere, uvjete i pojedinosti koje utvrðuje sama.

ODJELJAK 5.
OKOLIŠ

Èlanak III.-233.
1. Politika Unije na podruèju okoliša pridonosi ostvarenju sljedeæih ciljeva:
a) oèuvanju, zaštiti i poboljšanju kakvoæe okoliša;
b) zaštiti zdravlja ljudi;
c) razboritom i racionalnom korištenju prirodnih dobara;
d) promicanju mjera na meðunarodnoj razini za rješavanje regionalnih
ili svjetskih problema okoliša.
2. Politika Unije na podruèju okoliša teži postizanju visokoga stupnja za-
štite, uzimajuæi u obzir razlièitost situacija u raznim regijama Unije. Ona se
temelji na naèelu opreznosti te na naèelu preventivnog djelovanja, naèelu da
se šteta nanesena okolišu otklanja ponajprije na izvoru i naèelu da zagaðivaè
naknaðuje štetu.
S tim u vezi, mjere za usklaðivanje kojima se ispunjavaju obveze zaštite
okoliša ukljuèuju, kad se to pokaže svrhovitim, zaštitnu klauzulu koja
državama èlanicama omoguæuje da iz negospodarskih razloga zaštite okoliša
poduzmu privremene mjere, koje podliježu nadzornom postupku Unije.
3. Prilikom izrade svoje politike okoliša Unija uzima u obzir:

125
Adrias svezak 13, 2005

a) raspoložive znanstvene i tehnièke podatke;


b) stanje okoliša u raznim regijama Unije;
c) moguæe koristi i troškove koji mogu proiziæi iz djelovanja odnosno ne-
djelovanja;
d) gospodarski i socijalni razvoj Unije u cjelini i uravnoteženi razvoj njenih
regija.
4. U okviru svojih nadležnosti, Unija i države èlanice suraðuju s treæim
zemljama i nadležnim meðunarodnim organizacijama. Modaliteti te surad-
nje mogu biti predmet sporazuma izmeðu Unije i dotiènih treæih strana.
Podstavak 1. ne dovodi u pitanje nadležnost država èlanica za voðenje
pregovora u okviru meðunarodnih tijela i sklapanje meðunarodnih spora-
zuma.

Èlanak III.-234.
1. Europskim zakonima ili okvirnim zakonima utvrðuju se mjere koje je
potrebno poduzeti radi postizanja ciljeva iz èlanka III.-233. One se donose
nakon savjetovanja s Odborom regija i Gospodarskim i socijalnim odborom.
2. Odstupajuæi od stavka 1. i ne dovodeæi u pitanje èlanak III.-172., Vijeæe
jednoglasno donosi europske zakone ili okvirne zakone kojima se utvrðuju:
a) odredbe prvenstveno fiskalne prirode;
b) mjere koje utjeèu na:
i) prostorno planiranje;
ii) kvantitativno gospodarenje izvorima vode odnosno na dostupnost
tih izvora, bilo izravno ili neizravno;
iii) uporabu zemljišta, uz iznimku gospodarenja otpadom;
c) mjere koje znaèajno utjeèu na odabir države èlanice izmeðu raznih
izvora energije i na opæu strukturu njene opskrbe energijom.
Vijeæe može, na prijedlog Komisije, jednoglasno donijeti europsku odluku
prema kojoj se na pitanja iz podstavka 1. primjenjuje redovni zakonodavni
postupak.
U svim sluèajevima Vijeæe odluèuje nakon savjetovanja s Europskim par-
lamentom, Odborom regija i Gospodarskim i socijalnim odborom.
3. Europskim se zakonima utvrðuju opæi programi akcije u kojima su sa-
držani prioritetni ciljevi koje je potrebno ostvariti. Ti se zakoni donose nakon
savjetovanja s Odborom regija i Gospodarskim i socijalnim odborom.
Mjere potrebne za provedbu tih programa donose se pod uvjetima iz stav-
ka 1. ili 2., ovisno o sluèaju.
4. Ne dovodeæi u pitanje odreðene mjere koje donosi Unija, politiku okoliša
financiraju i provode države èlanice.

126
Adrias svezak 13, 2005

5. Ne dovodeæi u pitanje naèelo da zagaðivaè naknaðuje štetu, ako mjera


koja se temelji na stavku 1. ukljuèuje troškove koje javne vlasti neke države
èlanice smatraju nerazmjernima, ta mjera u odgovarajuæem obliku predviða:
a) privremena izuzeæa, i/ili
b) financijsku potporu iz Kohezijskoga fonda.
6. Zaštitne mjere donesene u skladu s ovim èlankom ne spreèavaju niti
jednu državu èlanicu da zadrži ili uvede strože zaštitne mjere. Te mjere moraju
biti u skladu s Ustavom. One se priopæuju Komisiji.

ODJELJAK 6.
ZAŠTITA POTROŠAÈA

Èlanak III.-235.
1. Radi promicanja interesa potrošaèa i osiguranja visokoga stupnja za-
štite potrošaèa, Unija pridonosi zaštiti zdravlja, sigurnosti i ekonomskih inte-
resa potrošaèa, te promicanju njihovoga prava na obaviještenost, izobrazbu i
udruživanje kako bi zaštitili svoje interese.
2. Unija pridonosi ostvarenju ciljeva iz stavka 1. putem:
a) mjera donesenih u skladu s èlankom III.-172. u kontekstu stvaranja i
funkcioniranja unutarnjega tržišta;
b) mjera koje podupiru, dopunjuju i prate politiku država èlanica.
3. Europskim zakonima ili okvirnim zakonima utvrðuju se mjere iz stav-
ka 2. toèke (b). Ti se zakoni donose nakon savjetovanja s Gospodarskim i so-
cijalnim odborom.
4. Akti doneseni na temelju stavka 3. ne spreèavaju niti jednu državu èla-
nicu da zadrži ili uvede strože zaštitne odredbe. Te odredbe moraju biti u
skladu s Ustavom. One se priopæuju Komisiji.

ODJELJAK 7.
PRIJEVOZ

Èlanak III.-236.
1. U pogledu pitanja ureðenih ovim odjeljkom, ciljevi Ustava ostvaruju
se u okviru zajednièke politike prijevoza.
2. Za provedbu stavka 1. donose se europski zakoni ili okvirni zakoni,
uzimajuæi u obzir posebna obilježja prijevoza. Oni se donose nakon
savjetovanja s Odborom regija i Gospodarskim i socijalnim odborom.

127
Adrias svezak 13, 2005

Tim se europskim zakonima ili okvirnim zakonima utvrðuju:


a) zajednièka pravila koja se primjenjuju na meðunarodni prijevoz na
podruèje države èlanice ili iz njega, odnosno na prijevoz preko pod-
ruèja jedne ili više država èlanica;
b) uvjeti pod kojima nerezidentni prijevoznici mogu unutar te države
èlanice obavljati usluge prijevoza;
c) mjere za poboljšanje sigurnosti prijevoza;
d) sve druge odgovarajuæe mjere.
3. Kad se donesu europski zakoni ili okvirni zakoni iz stavka 2., povest æe
se raèuna o sluèajevima kad bi njihova primjena mogla ozbiljno utjecati na
životni standard i stupanj zaposlenosti u nekim regijama, te na uporabu pri-
jevozne infrastrukture.

Èlanak III.-237.
Dok se ne donesu europski zakoni ili okvirni zakoni iz èlanka III.-236. stav-
ka 2. niti jedna država èlanica ne smije postupiti na naèin da razne odredbe
koje su to pitanje ureðivale na dan 1. sijeènja 1958., odnosno u sluèaju država
pristupnica na dan njihovoga pristupa, budu izravno ili neizravno povoljnije
za prijevoznike koji su državljani te države èlanice nego za prijevoznike iz
ostalih država èlanica, osim ako Vijeæe nije jednoglasno donijelo europsku
odluku kojom se dopušta izuzeæe.

Èlanak III.-238.
S Ustavom su u skladu one potpore koje su potrebne za koordinaciju pri-
jevoza ili koje predstavljaju naknadu za ispunjavanje odreðenih obveza koje
proizlaze iz pojma javne službe.

Èlanak III.-239.
Sve mjere donesene u okviru Ustava koje se odnose na prevoznine i uvjete
prijevoza uzimaju u obzir gospodarski položaj prijevoznika.

Èlanak III.-240.
1. U sluèaju prijevoza unutar Unije, zabranjuje se diskriminacija koja se
sastoji u tome da prijevoznici naplaæuju drugaèije prevoznine i postavljaju
drugaèije uvjete za prijevoz iste robe na istim prijevoznim pravcima ovisno o
zemlji podrijetla ili odredišta takve robe.
2. Stavak 1. ne spreèava donošenje drugih europskih zakona ili okvirnih
zakona na temelju èlanka III.-236. stavka 2.

128
Adrias svezak 13, 2005

3. Na prijedlog Komisije, Vijeæe donosi europske uredbe ili odluke za


provedbu stavka 1. Vijeæe odluèuje nakon savjetovanja s Europskim parla-
mentom i Gospodarskim i socijalnim odborom.
Vijeæe može osobito donositi europske uredbe ili odluke potrebne kako bi
se institucijama omoguæilo da osiguraju poštivanje pravila iz stavka 1. te da
se pobrinu da korisnici od njega ostvare punu korist.
4. Na vlastitu inicijativu ili na zahtjev države èlanice, Komisija istražuje
sve sluèajeve diskriminacije na koje se odnosi stavak 1. te, nakon savjetova-
nja sa svim zainteresiranim državama èlanicama, donosi potrebne europske
odluke u okviru europskih uredbi i odluka iz stavka 3.

Èlanak III.-241.
1. Ako to Komisija nije odobrila europskom odlukom, državama èlanica-
ma se zabranjuje da za prijevoz koji se obavlja unutar Unije utvrðuju prevoz-
nine i uvjete koji sadrže bilo kakvo obilježje potpore ili zaštite u korist jednog
ili više poduzeæa ili gospodarskih grana.
2. Na vlastitu inicijativu ili na zahtjev države èlanice, Komisija ispituje
prevoznine i uvjete iz stavka 1., vodeæi pritom posebno raèuna o zahtjevima
odgovarajuæe regionalne gospodarske politike, potrebama nerazvijenih pod-
ruèja i problemima u podruèjima ozbiljno pogoðenim politièkim okolnostima
s jedne strane, te o uèincima koje takve prevoznine i uvjeti imaju na konkuren-
ciju izmeðu razlièitih naèina prijevoza s druge strane.
Nakon savjetovanja sa svakom zainteresiranom državom èlanicom, Komi-
sija donosi potrebne europske odluke.
3. Zabrana iz stavka 1. ne primjenjuje se na pristojbe utvrðene radi ispu-
njavanja zahtjeva konkurencije.

Èlanak III.-242.
Pristojbe ili davanja vezana za prelazak granice koje prijevoznik naplaæuje
uz prevozninu ne smiju premašiti razuman iznos nakon što se uzmu u obzir
stvarni troškovi nastali uslijed prelaska.
Države èlanice nastoje smanjiti te troškove .
Komisija može državama èlanicama davati preporuke za primjenu ovoga
èlanka.

Èlanak III.-243.
Odredbe ovoga odjeljka ne predstavljaju prepreku za primjenu mjera koje
se poduzimaju u Saveznoj Republici Njemaèkoj u mjeri u kojoj su one potrebne

129
Adrias svezak 13, 2005

kako bi se prevladale gospodarske teškoæe koje su gospodarstva nekih pod-


ruèja Savezne Republike pretrpjela zbog podjele Njemaèke. Pet godina na-
kon stupanja na snagu Ugovora o Ustavu za Europu, Vijeæe može, na prijed-
log Komisije, donijeti europsku odluku kojom se ovaj èlanak ukida.

Èlanak III.-244.
Pri Komisiji se osniva Savjetodavni odbor sastavljen od struènjaka koje
imenuju vlade država èlanica. Komisija se, kad god to smatra poželjnim,
savjetuje s tim Odborom u vezi s pitanjima prijevoza.

Èlanak III.-245.
1. Ovaj se odjeljak primjenjuje na željeznièki i cestovni prijevoz te na pri-
jevoz unutarnjim plovnim putovima.
2. Europskim zakonima ili okvirnim zakonima mogu se utvrditi odgova-
rajuæe mjere za pomorski i zraèni prijevoz. One se donose nakon savjetovan-
ja s Odborom regija i Gospodarskim i socijalnim odborom.

ODJELJAK 8.
TRANSEUROPSKE MREŽE

Èlanak III.-246.
1. Kako bi pomogla u postizanju ciljeva iz èlanaka III.-130. i III.-220. i kako
bi graðanima Unije, gospodarskim subjektima te regionalnim i lokalnim za-
jednicama omoguæila da ostvare punu korist od uspostave podruèja bez unu-
tarnjih granica, Unija pridonosi uspostavi i razvoju transeuropskih mreža na
podruèjima prijevozne, telekomunikacijske i energetske infrastrukture.
2. U okviru sustava otvorenih i konkurentnih tržišta, djelovanje Unije ima
za cilj promicanje meðupovezanosti i meðusobnog funkcioniranja nacional-
nih mreža, kao i pristup tim mrežama. Unija osobito uzima u obzir potrebu
povezivanja otoka, podruèja bez izlaza na more i rubnih podruèja sa sredi-
šnjim podruèjima Unije.

Èlanak III.-247.
1. Radi postizanja ciljeva iz èlanka III.-246., Unija:
a) utvrðuje niz smjernica koje obuhvaæaju ciljeve, prioritete i osnovne
crte mjera predviðenih na podruèju transeuropskih mreža; u tim se
smjernicama odreðuju projekti od zajednièkoga interesa;

130
Adrias svezak 13, 2005

b) provodi sve mjere koje se pokažu potrebnima kako bi omoguæila meðusob-


no funkcioniranje mreža, osobito na podruèju tehnièke normizacije;
c) može podupirati projekte od zajednièkoga interesa koje podržavaju
države èlanice, a koji su odreðeni u okviru smjernica iz toèke (a), oso-
bito putem studija izvedivosti, kreditnih jamstava ili subvencioniranja
kamatnih stopa; osim toga, Unija može, putem Kohezijskoga fonda,
pridonijeti financiranju odreðenih projekata u državama èlanicama
na podruèju prijevozne infrastrukture.
U aktivnostima Unije uzima se u obzir potencijalna ekonomska održivost
projekata.
2. Europskim zakonima ili okvirnim zakonima utvrðuju se smjernice i
druge mjere iz stavka 1. Ti se zakoni donose nakon savjetovanja s Odborom
regija i Gospodarskim i socijalnim odborom.
Za smjernice i projekte od zajednièkoga interesa koji se odnose na pod-
ruèje neke države èlanice potrebna je suglasnost te države èlanice.
3. Države èlanice, u povezanosti s Komisijom, meðusobno koordiniraju
politike koje se provode na nacionalnoj razini, a koje bi mogle imati znaèajan
utjecaj na postizanje ciljeva iz èlanka III.-246. U bliskoj suradnji s državama
èlanicama Komisija može pokrenuti bilo kakvu inicijativu korisnu za promi-
canje takve koordinacije.
4. Unija može suraðivati s treæim zemljama radi promicanja projekata od
zajednièkoga interesa i osiguravanja meðusobnog funkcioniranja mreža.

ODJELJAK 9.
ISTRAŽIVANJE I TEHNOLOŠKI RAZVOJ, TE SVEMIR

Èlanak III.-248.
1. Unija ima za cilj jaèati svoju znanstvenu i tehnološku osnovu kroz ost-
varenje europskoga istraživaèkog prostora na kojem æe se istraživaèi, znan-
stvene spoznaje i tehnologija slobodno kretati, te poticati je da postane kon-
kurentnija, i u svojoj industriji, uz istodobno promicanje svih istraživaèkih
djelatnosti koje se smatraju potrebnima na temelju drugih poglavlja Ustava.
2. Radi ostvarenja svrha o kojima je rijeè u stavku 1., Unija diljem svoga
podruèja potièe poduzeæa, ukljuèujuæi mala i srednja poduzeæa, istraživaèke
centre i sveuèilišta u njihovim visokokvalitetnim istraživaèkim i tehnološko-
razvojnim aktivnostima. Ona podupire njihove napore usmjerene prema
meðusobnoj suradnji, a poglavito kako bi istraživaèima omoguæila da slobod-
no suraðuju s istraživaèima iz drugih zemalja, a poduzeæima da u potpunosti
iskoriste potencijal unutarnjega tržišta, osobito kroz otvaranje moguænosti

131
Adrias svezak 13, 2005

sudjelovanja u javnim nabavama na nacionalnoj razini, utvrðivanje zajed-


nièkih normi i uklanjanje zakonskih i fiskalnih prepreka toj suradnji.
3. O svim se aktivnostima Unije na podruèju istraživanja i tehnološkoga
razvoja, ukljuèujuæi i demonstracijske projekte, odluèuje i oni se provode u
skladu s ovim odjeljkom.

Èlanak III.-249.
U ostvarivanju ciljeva iz èlanka III.-248., Unija obavlja sljedeæe aktivnosti
kojima dopunjuje aktivnosti koje se obavljaju u državama èlanicama:
a) provedba istraživaèkih, tehnološko-razvojnih i demonstracijskih pro-
grama promicanjem suradnje s poduzeæima, istraživaèkim centrima i
sveuèilištima, kao i promicanjem njihove meðusobne suradnje;
b) promicanje suradnje s treæim zemljama i meðunarodnim organizaci-
jama na istraživaèkom, tehnološko-razvojnom i demonstracijskom po-
druèju Unije;
c) širenje i optimizacija rezultata istraživaèkih, tehnoloških i demonstra-
cijskih aktivnosti Unije;
d) poticanje osposobljavanja i pokretljivosti istraživaèa u Uniji.

Èlanak III.-250.
1. Unija i države èlanice koordiniraju svoje istraživaèke i tehnološko-ra-
zvojne aktivnosti kako bi se osigurala usklaðenost nacionalnih politika i poli-
tike Unije.
2. U bliskoj suradnji s državama èlanicama, Komisija može pokrenuti bilo
kakvu inicijativu korisnu za promicanje koordinacije iz stavka 1., osobito ini-
cijative koje imaju za cilj utvrðivanje smjernica i pokazatelja, organizaciju
razmjene najbolje prakse, te pripremu potrebnih elemenata za periodièno
praæenje i ocjenu. O tome se potpuno obavještava Europski parlament.

Èlanak III.-251.
1. Europskim se zakonima utvrðuje višegodišnji okvirni program u ko-
jem su navedene sve aktivnosti koje financira Unija. Ti se zakoni donose na-
kon savjetovanja s Gospodarskim i socijalnim odborom.
Okvirnim se programom:
a) utvrðuju znanstveni i tehnološki ciljevi koje treba postiæi kroz aktivnosti
predviðene èlankom III.-249. te se odreðuju odgovarajuæi prioriteti;
b) u osnovnim crtama opisuju te aktivnosti;

132
Adrias svezak 13, 2005

c) utvrðuju najviši ukupni iznos i iscrpna pravila za financijsko sud-


jelovanje Unije u okvirnom programu, kao i odgovarajuæi udjeli u sva-
koj od predviðenih aktivnosti.
2. Višegodišnji okvirni program æe se prilagoðavati ili dopunjavati ovisno
o promjeni situacije.
3. Europskim zakonom Vijeæa utvrðuju se posebni programi za proved-
bu višegodišnjeg okvirnog programa u okviru svake aktivnosti. U svakom se
posebnom programu utvrðuju iscrpna pravila za njegovu provedbu i odreðu-
je njegovo trajanje te se predviðaju sredstva koja se smatraju potrebnima.
Zbroj iznosa koji se smatraju potrebnima, utvrðenih u posebnim programi-
ma, ne može biti veæi od ukupnog najvišeg iznosa utvrðenog za okvirni pro-
gram i svaku pojedinu aktivnost. Taj se zakon donosi nakon savjetovanja s
Europskim parlamentom i Gospodarskim i socijalnim odborom.
4. Kao dopuna aktivnostima planiranim u višegodišnjem okvirnom pro-
gramu, europskim se zakonima utvrðuju mjere koje su potrebne za usposta-
vu europskoga istraživaèkog prostora. Ti se zakoni donose nakon savjetovanja
s Gospodarskim i socijalnim odborom.

Èlanak III.-252.

1. Radi provedbe višegodišnjega okvirnog programa, europskim zakoni-


ma ili okvirnim zakonima utvrðuju se:
a) pravila za sudjelovanje poduzeæa, istraživaèkih centara i sveuèilišta;
b) pravila koja ureðuju širenje rezultata istraživanja.
Ti se europski zakoni ili okvirni zakoni donose nakon savjetovanja s Gos-
podarskim i socijalnim odborom.
2. U provedbi višegodišnjega okvirnog programa europskim se zakoni-
ma mogu utvrditi dodatni programi u kojima sudjeluju samo odreðene države
èlanice koje æe ih financirati, uz moguænost sudjelovanja Unije.
Tim se europskim zakonima utvrðuju pravila koja se primjenjuju na do-
datne programe, osobito u pogledu širenja znanja i pristupa ostalih država
èlanica. Oni se donose nakon savjetovanja s Gospodarskim i socijalnim od-
borom i u dogovoru s dotiènim državama èlanicama.
3. U provedbi višegodišnjega okvirnog programa europskim se zakoni-
ma, u dogovoru s dotiènim državama èlanicama, može predvidjeti sudjelova-
nje u istraživaèkim i razvojnim programima više država èlanica, ukljuèujuæi i
sudjelovanje u strukturama uspostavljenima za provedbu tih programa.
Ti se europski zakoni donose nakon savjetovanja s Gospodarskim i soci-
jalnim odborom.

133
Adrias svezak 13, 2005

4. U provedbi višegodišnjega okvirnog programa Unija može predvidjeti


suradnju s treæim zemljama i meðunarodnim organizacijama na istraživa-
èkom, tehnološko-razvojnom i demonstracijskom podruèju Unije.
Pojedinosti te suradnje mogu biti predmet sporazuma izmeðu Unije i
dotiènih treæih strana.

Èlanak III.-253.
Na prijedlog Komisije, Vijeæe može donijeti europske uredbe ili odluke o
osnivanju zajednièkih poduzeæa ili bilo koje druge strukture potrebne za
uèinkovitu provedbu istraživaèkih, tehnološko-razvojnih i demonstracijskih
programa Unije. Vijeæe odluèuje nakon savjetovanja s Europskim parlamen-
tom i Gospodarskim i socijalnim odborom.

Èlanak III.-254.
1. Radi promicanja znanstvenog i tehnièkog napretka, industrijske konku-
rentnosti i provedbe svojih politika, Unija izraðuje europsku svemirsku poli-
tiku. U tu svrhu, ona može promicati zajednièke inicijative, podupirati istra-
živanja i tehnološki razvoj i koordinirati napore potrebne za istraživanje i
iskorištavanje svemira.
2. Kako bi se dao doprinos ostvarenju ciljeva iz stavka 1., europskim za-
konima ili okvirnim zakonima utvrðuju se potrebne mjere, koje mogu biti u
obliku europskoga svemirskog programa.
3. Unija uspostavlja sve odgovarajuæe odnose s Europskom svemirskom
agencijom.

Èlanak III.-255.
Poèetkom svake godine, Komisija Europskome parlamentu i Vijeæu dosta-
vlja izvješæe. To izvješæe sadrži podatke o aktivnostima koje se odnose na
istraživanja, tehnološki razvoj i širenje rezultata u prethodnoj godini, kao i
program rada za tekuæu godinu.

ODJELJAK 10.
ENERGETIKA

Èlanak III.-256.
1. U kontekstu stvaranja i funkcioniranja unutarnjega tržišta i s obzirom
na potrebu oèuvanja i unapreðenja okoliša, politika Unije na podruèju ener-
getike teži:

134
Adrias svezak 13, 2005

a) osigurati funkcioniranje energetskoga tržišta;


b) osigurati sigurnost opskrbe energijom u Uniji, i
c) promicati energetsku uèinkovitost i štednju energije, te razvoj novih i
obnovljivih oblika energije.
2. Ne dovodeæi u pitanje primjenu drugih odredaba Ustava, ciljevi iz stav-
ka 1. postižu se putem mjera utvrðenih europskim zakonima ili okvirnim
zakonima. Ti zakoni ili okvirni zakoni donose se nakon savjetovanja s Od-
borom regija i Gospodarskim i socijalnim odborom.
Ti europski zakoni ili okvirni zakoni ne utjeèu na pravo države èlanice da
utvrðuje uvjete za iskorištavanje svojih energetskih izvora, izbor izmeðu ra-
zlièitih izvora energije i opæu strukturu svoje opskrbe energijom, ne dovodeæi
u pitanje èlanak III.-234. stavak 2. toèku (c).
3. Odstupajuæi od stavka 2., europskim zakonom ili okvirnim zakonom
Vijeæa utvrðuju se mjere koje su njime predviðene, kad su one prvenstveno
fiskalne prirode. Vijeæe odluèuje jednoglasno nakon savjetovanja s Europ-
skim parlamentom.

POGLAVLJE IV.
PODRUÈJE SLOBODE, SIGURNOSTI I PRAVDE

ODJELJAK 1.
OPÆE ODREDBE

Èlanak III.-257.
1. Unija uspostavlja podruèje slobode, sigurnosti i pravde poštujuæi temelj-
na prava i razlièite pravne sustave i tradicije država èlanica.
2. Ona jamèi odsutnost kontrole osoba prilikom prelaska unutarnjih grani-
ca i oblikuje zajednièku politiku azila, useljavanja i kontrole vanjskih granica,
koja se temelji na solidarnosti izmeðu država èlanica i koja je pravedna pre-
ma državljanima treæih zemalja. U svrhu ovoga poglavlja, prema osobama
bez državljanstva postupa se kao prema državljanima treæih zemalja.
3. Unija nastoji osigurati visoku razinu sigurnosti kroz mjere za spreèa-
vanje i suzbijanje kriminala, rasizma i ksenofobije i kroz mjere za koordina-
ciju i suradnju policije te pravosudnih tijela i drugih nadležnih tijela, kao i
kroz uzajamno priznavanje presuda u kaznenim predmetima te, po potrebi,
kroz približavanje kaznenih zakona.
4. Unija olakšava pristup pravosuðu, osobito kroz naèelo uzajamnoga
priznavanja sudskih i izvansudskih odluka u graðanskim predmetima.

135
Adrias svezak 13, 2005

Èlanak III.-258.
Europsko vijeæe utvrðuje strateške smjernice za zakonodavno i opera-
tivno planiranje unutar podruèja slobode, sigurnosti i pravde.

Èlanak III.-259.
Nacionalni parlamenti osiguravaju poštivanje naèela supsidijarnosti u
prijedlozima i zakonodavnim inicijativama podnesenima na temelju odjelja-
ka 4. i 5. ovoga poglavlja, u skladu s mjerama utvrðenima Protokolom o primje-
ni naèela supsidijarnosti i proporcionalnosti.

Èlanak III.-260.
Ne dovodeæi u pitanje èlanke III.-360. do III.-362, Vijeæe može, na prijed-
log Komisije, donijeti europske uredbe i odluke kojima se utvrðuju mjere pre-
ma kojima države èlanice, u suradnji s Komisijom, provode objektivnu i ne-
pristranu ocjenu provedbe politika Unije iz ovoga poglavlja od strane tijela
država èlanica, osobito radi olakšavanja pune primjene naèela uzajamnoga
priznavanja. O sadržaju i rezultatima te ocjene obavještavaju se Europski
parlament i nacionalni parlamenti.

Èlanak III.-261.
U okviru Vijeæa osniva se stalni odbor kako bi se osiguralo da se unutar
Unije promièe i jaèa operativna suradnja na podruèju unutarnje sigurnosti.
On olakšava koordinaciju djelovanja nadležnih tijela država èlanica, ne
dovodeæi u pitanje èlanak III.-344. U rad tog odbora mogu biti ukljuèeni
predstavnici zainteresiranih tijela, ureda i agencija Unije. Europski parlament
i nacionalni parlamenti obavještavaju se o radu odbora.

Èlanak III.-262.
Ovo poglavlje ne utjeèe na ispunjavanje obveza država èlanica u pogledu
oèuvanja javnoga poretka te zaštite unutarnje sigurnosti.

Èlanak III.-263.
Vijeæe donosi europske uredbe radi osiguranja upravne suradnje izmeðu
odgovarajuæih nadležnih tijela država èlanica na podruèjima obuhvaæenim
ovim poglavljem, kao i izmeðu tih tijela i Komisije. Vijeæe odluèuje na prijed-
log Komisije, podložno èlanku III.-264., i nakon savjetovanja s Europskim par-
lamentom.

136
Adrias svezak 13, 2005

Èlanak III.-264.
Akti iz odjeljaka 4. i 5., zajedno s europskim uredbama iz èlanka III.-263.
koje osiguravaju upravnu suradnju na podruèjima obuhvaæenim tim odjeljci-
ma, donose se:
a) na prijedlog Komisije, ili
b) na inicijativu èetvrtine država èlanica.

ODJELJAK 2.
POLITIKE KOJE SE ODNOSE NA GRANIÈNU KONTROLU,
AZIL I USELJAVANJE

Èlanak III.-265.
1. Unija razvija politiku èiji je cilj:
a) osigurati da se osobe prilikom prelaska unutarnjih granica ne podvr-
gavaju kontroli, bez obzira na njihovo državljanstvo;
b) obavljati kontrolu osoba i uèinkoviti nadzor prelaska vanjskih granica;
c) postupno uvoditi integrirani sustav upravljanja za vanjske granice.
2. U svrhe stavka 1., europskim zakonima ili okvirnim zakonima utvrðu-
ju se mjere koje se tièu:
a) zajednièke politike za vize i druge dozvole za kratkotrajni boravak;
b) kontrola kojima se podvrgavaju osobe koje prelaze vanjske granice;
c) uvjeta pod kojima državljani treæih zemalja mogu slobodno putovati
unutar Unije u kraæem razdoblju;
d) svih mjera koje su potrebne za postupnu uspostavu integriranog su-
stava upravljanja za vanjske granice;
e) odsutnosti bilo kakve kontrole osoba prilikom prelaska unutarnjih
granica, bez obzira na njihovo državljanstvo.
3. Ovaj èlanak ne utjeèe na nadležnost država èlanica u pogledu zemljo-
pisnog odreðenja njihovih granica, u skladu s meðunarodnim pravom.

Èlanak III.-266.
1. Unija razvija zajednièku politiku azila, supsidijarne zaštite i privremene
zaštite èiji je cilj bilo kojem državljaninu treæe zemlje kojemu je potrebna
meðunarodna zaštita ponuditi odgovarajuæi status i osigurati poštovanje naèe-
la nevraæanja. Ta politika mora biti u skladu sa Ženevskom konvencijom od
28. srpnja 1951. i Protokolom od 31. sijeènja 1967. koji se odnosi na status iz-
bjeglica, te s drugim odgovarajuæim meðunarodnim ugovorima.

137
Adrias svezak 13, 2005

2. U svrhe stavka 1., europskim zakonima ili okvirnim zakonima utvrðu-


ju se mjere za zajednièki europski sustav azila koji ukljuèuje:
a) jedinstveni status azila za državljane treæih zemalja koji je na snazi u
èitavoj Uniji;
b) jedinstveni status dodane zaštite za državljane treæih zemalja kojima
je, iako nisu dobili europski azil, potrebna meðunarodna zaštita;
c) zajednièki sustav privremene zaštite za prognanike u sluèaju masov-
noga priljeva;
d) zajednièke postupke priznavanja i oduzimanja jedinstvenog statusa
azila ili supsidijarne zaštite;
e) kriterije i mehanizme pomoæu kojih se odreðuje koja je država èlanica
nadležna za razmatranje zahtjeva za azil ili supsidijarnu zaštitu,
f) norme o uvjetima za prihvat podnositelja zahtjeva za azil ili supsidi-
jarnu zaštitu;
g) partnerstvo i suradnju s treæim zemljama u svrhu upravljanja priljevom
osoba koje podnose zahtjev za azil odnosno supsidijarnu ili privremenu
zaštitu.
3. U sluèaju da se jedna ili više država èlanica naðe u kriznoj situaciji zbog
iznenadnoga priljeva državljana treæih zemalja, Vijeæe može, na prijedlog
Komisije, donijeti europske uredbe ili odluke koje predviðaju privremene
mjere u korist dotiène države ili dotiènih država èlanica. Vijeæe odluèuje na-
kon savjetovanja s Europskim parlamentom.

Èlanak III.-267.
1. Unija razvija zajednièku politiku useljavanja èiji je cilj u svim fazama
osigurati uèinkovito upravljanje migracijskim tokovima, pravedno postupa-
nje prema državljanima treæih zemalja koji zakonito borave u državama èla-
nicama, te spreèavanje ilegalnog useljavanja i trgovanja ljudima i jaèanje mjera
za njihovo suzbijanje.
2. U svrhe stavka 1., europskim zakonima ili okvirnim zakonima utvrðu-
ju se mjere na sljedeæim podruèjima:
a) uvjeti za ulazak i boravak te norme država èlanica koje se odnose na
postupak izdavanja viza za dugotrajni boravak i boravišnih dozvola,
ukljuèujuæi one koje se izdaju radi spajanja obitelji;
b) utvrðivanje prava državljana treæih zemalja koji zakonito borave u jed-
noj državi èlanici, ukljuèujuæi i uvjete koji se odnose na slobodu kre-
tanja i boravka u drugim državama èlanicama;
c) ilegalno useljavanje i neovlašteni boravak, ukljuèujuæi udaljavanje i
repatrijaciju osoba koje neovlašteno borave;

138
Adrias svezak 13, 2005

d) suzbijanje trgovanja ljudima, osobito ženama i djecom.


3. Unija može s treæim zemljama sklapati sporazume o vraæanju u nji-
hove države podrijetla ili u zemlje iz kojih dolaze državljana treæih zemalja
koji ne ispunjavaju ili koji više ne ispunjavaju uvjete za ulazak, prisutnost ili
boravak na podruèju jedne od država èlanica.
4. Europskim zakonima ili okvirnim zakonima mogu se utvrditi mjere
kojima se potièe i podupire djelovanje država èlanica s ciljem promicanja in-
tegracije državljana treæih zemalja koji zakonito borave na njihovome pod-
ruèju, iskljuèujuæi bilo kakvo ujednaèavanje zakona i drugih propisa država
èlanica.
5. Ovaj èlanak ne utjeèe na pravo država èlanica da odrede opseg prihva-
ta državljana treæih zemalja koji na njihovo podruèje dolaze iz treæih zemalja
radi potrage za poslom, bilo u radnom odnosu ili kao samozaposlene osobe.

Èlanak III.-268.
Na politike Unije iz ovoga odjeljka i njihovu provedbu primjenjuje se
naèelo solidarnosti i pravedne podjele odgovornosti izmeðu država èlanica,
ukljuèujuæi i njegove financijske posljedice. Kad god je to potrebno, akti Uni-
je doneseni u skladu s ovim odjeljkom sadrže odgovarajuæe mjere za primjenu
toga naèela.

ODJELJAK 3.
PRAVOSUDNA SURADNJA U GRAÐANSKIM PREDMETIMA

Èlanak III.-269.
1. Unija razvija pravosudnu suradnju u graðanskim predmetima s pre-
kograniènim posljedicama, na temelju naèela uzajamnog priznavanja presu-
da i odluka u izvansudskim predmetima. Ta suradnja može ukljuèivati dono-
šenje mjera za usklaðivanje zakona i drugih propisa država èlanica.
2. U svrhe stavka 1., europskim zakonima ili okvirnim zakonima utvrðu-
ju se mjere, osobito one koje su potrebne za pravilno funkcioniranje unutar-
njega tržišta, èiji je cilj osigurati:
a) uzajamno priznavanje i ovrhu presuda i odluka u izvansudskim pred-
metima izmeðu država èlanica;
b) prekograniènu dostavu sudskih i izvansudskih dokumenata;
c) usklaðenost kolizijskih normi i propisa za izbjegavanje sukoba nad-
ležnosti;
d) suradnju u prikupljanju dokaza;

139
Adrias svezak 13, 2005

e) djelotvoran pristup pravosuðu;


f) uklanjanje prepreka za neometano odvijanje graðanskih postupaka,
po potrebi promicanjem usklaðenosti propisa o graðanskom postup-
ku koji se primjenjuju u državama èlanicama;
g) razvoj alternativnih metoda rješavanja sporova;
h) potporu za izobrazbu sudaca i sudskoga osoblja.
3. Unatoè stavku 2., europskim zakonom ili okvirnim zakonom Vijeæa utvr-
ðuju se mjere obiteljskoga prava s prekograniènim posljedicama. Vijeæe od-
luèuje jednoglasno nakon savjetovanja s Europskim parlamentom.
Vijeæe može, na prijedlog Komisije, donijeti europsku odluku kojom se
utvrðuju oni aspekti obiteljskoga prava s prekograniènim posljedicama koji
mogu biti predmet akata donesenih u redovnom zakonodavnom postupku.
Vijeæe odluèuje jednoglasno nakon savjetovanja s Europskim parlamentom.

ODJELJAK 4.
PRAVOSUDNA SURADNJA U KAZNENIM PREDMETIMA

Èlanak III.-270.
1. Pravosudna suradnja u kaznenim predmetima u Uniji temelji se na
naèelu uzajamnog priznavanja presuda i sudskih odluka te ukljuèuje uskla-
ðivanje zakona i drugih propisa država èlanica na podruèjima iz stavka 2. i
èlanka III.-271.
Europskim zakonima ili okvirnim zakonima utvrðuju se mjere za:
a) utvrðivanje pravila i postupaka kojima se osigurava priznanje svih
oblika presuda i sudskih odluka u èitavoj Uniji;
b) spreèavanje i rješavanje sukoba nadležnosti izmeðu država èlanica;
c) potporu izobrazbi sudaca i sudskoga osoblja;
d) olakšavanje suradnje izmeðu pravosudnih ili drugih nadležnih tijela
država èlanica u odnosu na kaznene postupke i izvršenje odluka;
2. U mjeri u kojoj je to potrebno radi olakšavanja uzajamnog priznavanja
presuda i sudskih odluka, te suradnje policije i pravosuða u kaznenim pred-
metima s prekograniènom dimenzijom, europskim okvirnim zakonima mogu
se utvrditi minimalna pravila. U tim se pravilima uzimaju u obzir razlike iz-
meðu pravnih tradicija i sustava država èlanica.
Ona se odnose na:
a) uzajamno prihvaæanje dokaza izmeðu država èlanica;
b) prava pojedinaca u kaznenom postupku;
c) prava žrtava kaznenih djela;

140
Adrias svezak 13, 2005

d) sve druge specifiène aspekte kaznenoga postupka koje je Vijeæe una-


prijed odredilo europskom odlukom; takvu odluku Vijeæe donosi jed-
noglasno nakon dobivanja suglasnosti Europskoga parlamenta.
Donošenje minimalnih pravila iz ovoga stavka ne spreèava države èlani-
ce da održavaju ili uvedu višu razinu zaštite osoba.
3. Ako èlan Vijeæa smatra da bi nacrt europskoga okvirnog zakona iz stav-
ka 2. mogao utjecati na temeljne aspekte njegovog kaznenopravnog sustava,
može zatražiti da se nacrt tog okvirnog zakona uputi Europskome vijeæu. U
tom se sluèaju postupak iz èlanka III.-396. prekida. Nakon rasprave, Europ-
sko vijeæe u roku od èetiri mjeseca od tog prekida:
a) taj nacrt vraæa Vijeæu koje obustavlja prekid postupka iz èlanka III.-
396., ili
b) od Komisije ili skupine država èlanica koje su predložile nacrt traži da
se podnese novi nacrt u kojem se sluèaju smatra da prvotni prijedlog
akta nije donesen.
4. Ako do kraja razdoblja iz stavka 3., Europsko vijeæe ne poduzme nika-
kvu radnju ili ako se, u roku od 12 mjeseci od podnošenja novoga nacrta pre-
ma stavku 3. toèki (b), europski okvirni zakon ne donese, a barem jedna treæi-
na država èlanica želi uspostaviti pojaèanu suradnju na temelju nacrta dotiè-
noga okvirnog zakona, one to priopæuju Europskome parlamentu, Vijeæu i
Komisiji.
U tom se sluèaju smatra da je ovlaštenje za pokretanje pojaèane suradnje
iz èlanaka I.-44. stavka 2. i III.-419. stavka 1. dano, te se primjenjuju odredbe o
pojaèanoj suradnji.

Èlanak III.-271.
1. Europskim okvirnim zakonima mogu se utvrditi minimalna pravila
vezana za definiranje kaznenih djela i sankcija na podruèjima osobito teških
oblika kriminala s prekograniènom dimenzijom koja proizlazi iz prirode ili
uèinka takvih kaznenih djela ili iz posebne potrebe za njihovim zajednièkim
suzbijanjem.
Ta su podruèja kriminala sljedeæa: terorizam, trgovanje ljudima i seksual-
no iskorištavanje žena i djece, nezakonita trgovina drogom, nezakonita trgovi-
na oružjem, pranje novca, korupcija, krivotvorenje sredstava plaæanja, raèu-
nalni kriminal i organizirani kriminal.
Na temelju kretanja kriminaliteta Vijeæe može donijeti europsku odluku
kojom se utvrðuju druga podruèja kriminala koja ispunjavaju kriterije nave-
dene u ovome stavku. Vijeæe odluèuje jednoglasno nakon dobivanja sugla-
snosti Europskoga parlamenta.

141
Adrias svezak 13, 2005

2. Ako se pokaže da je, za osiguranje djelotvorne provedbe politike Unije


na podruèju koje je obuhvaæeno mjerama za usklaðivanje, potrebno ujedna-
èavanje kaznenih zakona i drugih propisa, europskim okvirnim zakonima
mogu se utvrditi minimalna pravila u pogledu definiranja kaznenih djela i
sankcija na dotiènome podruèju. Ti se okvirni zakoni donose u istom postup-
ku koji se primjenjivao za donošenje mjera za ujednaèavanje o kojima je ri-
jeè, ne dovodeæi u pitanje èlanak III.-264.
3. Ako èlan Vijeæa smatra da bi nacrt europskoga okvirnog zakona iz sta-
vaka 1. i 2. mogao utjecati na temeljne aspekte njegovog kaznenopravnog
sustava, može zatražiti da se nacrt tog okvirnog zakona uputi Europskome
vijeæu. Ako je primjenjiv postupak iz èlanka III.-396., on se u tom sluèaju preki-
da. Nakon rasprave Europsko vijeæe, u roku od èetiri mjeseca od tog prekida:
a) taj nacrt vraæa Vijeæu koje obustavlja prekid postupka iz èlanka III.-
396., ili
b) traži od Komisije ili skupine država èlanica koje su predložile nacrt da
se podnese novi nacrt u kojem se sluèaju smatra da prvotni prijedlog
akta nije donesen.
4. Ako, do kraja razdoblja iz stavka 3., Europsko vijeæe ne poduzme nika-
kvu radnju ili ako se, u roku od 12 mjeseci od podnošenja novoga nacrta pre-
ma stavku 3. toèki (b), europski okvirni zakon ne donese, a barem jedna treæi-
na država èlanica želi uspostaviti pojaèanu suradnju na temelju nacrta doti-
ènoga okvirnog zakona, one to priopæuju Europskome parlamentu, Vijeæu i
Komisiji.
U tom se sluèaju smatra da je ovlaštenje za pokretanje pojaèane suradnje
iz èlanaka I.-44. stavka 2. i III.-419. stavka 1. dano, te se primjenjuju odredbe o
pojaèanoj suradnji.

Èlanak III.-272.
Europskim zakonima ili okvirnim zakonima mogu se utvrditi mjere za
promicanje i potporu djelovanju država èlanica na podruèju spreèavanja kri-
minala, iskljuèujuæi bilo kakvo ujednaèavanje zakona i drugih propisa država
èlanica.

Èlanak III.-273.
1. Zadaæa Eurojusta je poduprijeti i ojaèati koordinaciju i suradnju izme-
ðu nacionalnih tijela za istragu i kazneni progon u odnosu na teška kaznena
djela koja pogaðaju dvije ili više država èlanica ili koja zahtijevaju zajednièki
kazneni progon, na temelju provedenih aktivnosti i informacija koje su
dostavila tijela država èlanica i Europol.

142
Adrias svezak 13, 2005

S tim se u vezi europskim zakonima utvrðuju struktura, poslovi, djelokrug


i zadaæe Eurojusta. Te zadaæe mogu ukljuèivati:
a) pokretanje kaznene istrage, te predlaganje pokretanja kaznenoga pro-
gona koji provode nadležna nacionalna tijela, osobito u pogledu ka-
znenih dijela protiv financijskih interesa Unije;
b) koordinaciju istraga i kaznenih progona iz toèke (a);
c) jaèanje pravosudne suradnje, izmeðu ostalog rješavanjem sukoba
nadležnosti i bliskom suradnjom s europskom pravosudnom mrežom.
Europskim se zakonima utvrðuju i mjere za ukljuèivanje Europskoga par-
lamenta i nacionalnih parlamenata u ocjenu aktivnosti Eurojusta.
2. U kaznenim progonima iz stavka 1., ne dovodeæi u pitanje èlanak III.-
274., službene radnje pravosudnoga postupka izvršavaju nadležni nacional-
ni službenici.

Èlanak III.-274.
1. Radi suzbijanja kaznenih djela koja pogaðaju financijske interese Uni-
je, europskim se zakonom Vijeæa od Eurojusta može osnovati Ured europ-
skog državnog odvjetništva. Vijeæe odluèuje jednoglasno nakon dobivanja
suglasnosti Europskoga parlamenta.
2. Ured europskog državnog odvjetništva nadležan je za istragu, kazne-
ni progon i podizanje optužnice, u povezanosti s Europolom kad se to pokaže
svrhovitim, protiv poèinitelja i supoèinitelja kaznenih djela protiv financijskih
interesa Unije, kako utvrðuje europski zakon predviðen stavkom 1. Svoju
državnoodvjetnièku funkciju u odnosu na ta kaznena djela obnaša pred nad-
ležnim sudovima država èlanica.
3. Europskim zakonom iz stavka 1. utvrðuju se opæa pravila koja se
primjenjuju na Ured europskog državnog odvjetništva, uvjeti koji ureðuju
obavljanje njegovih dužnosti, pravila postupka koja se primjenjuju na njegove
aktivnosti, kao i ona koja se primjenjuju na dopustivost dokaza, te pravila
koja se primjenjuju na sudsko preispitivanje postupovnih mjera koje ono
poduzima u vršenju svojih dužnosti.
4. Europsko vijeæe može, istovremeno ili naknadno, donijeti europsku
odluku kojom se stavak 1. mijenja radi proširenja ovlasti Ureda europskoga
državnog odvjetništva kako bi se obuhvatila teška kaznena djela s prekogra-
niènom dimenzijom, kojom se prema tome mijenja i stavak 2. u pogledu poèi-
nitelja i supoèinitelja teških kaznenih djela na štetu više država èlanica. Eu-
ropsko vijeæe odluèuje jednoglasno nakon dobivanja suglasnosti Europskoga
parlamenta i nakon savjetovanja s Komisijom.

143
Adrias svezak 13, 2005

ODJELJAK 5.
POLICIJSKA SURADNJA

Èlanak III.-275.
1. Unija uspostavlja policijsku suradnju u koju su ukljuèena sva nadležna
tijela država èlanica, ukljuèujuæi policiju, carinu i druga tijela specijalizirana
za kazneni progon u državama èlanicama, radi spreèavanja, otkrivanja i is-
trage kaznenih djela.
2. U svrhe stavka 1., europskim zakonima ili okvirnim zakonima mogu se
utvrditi mjere koje se odnose na:
a) prikupljanje, pohranu, obradu, analizu i razmjenu odgovarajuæih in-
formacija;
b) potporu za izobrazbu osoblja, te suradnju vezanu za razmjenu osoblja,
opreme i kriminalistièkih istraživanja;
c) zajednièke istražne tehnike za otkrivanje teških oblika organiziranoga
kriminala.
3. Europskim zakonom ili okvirnim zakonom Vijeæa mogu se utvrditi mjere
koje se odnose na operativnu suradnju izmeðu tijela o kojima je rijeè u ovome
èlanku. Vijeæe odluèuje jednoglasno nakon savjetovanja s Europskim parla-
mentom.

Èlanak III.-276.
1. Zadaæa Europola je poduprijeti i ojaèati djelovanje policijskih tijela i
drugih tijela specijaliziranih za kazneni progon u njihovoj uzajamnoj surad-
nji u spreèavanju i suzbijanju teških kaznenih djela na štetu dvije ili više država
èlanica, terorizma i oblika kriminala na štetu nekog zajednièkog interesa obu-
hvaæenog nekom od politika Unije.
2. Europskim se zakonima utvrðuju struktura, poslovi, djelokrug i zadaæe
Europola. Te zadaæe mogu ukljuèivati:
a) prikupljanje, pohranu, obradu, analizu i razmjenu informacija, osobi-
to onih koje su dostavila tijela država èlanica, odnosno treæe zemlje ili
tijela;
b) koordinaciju, organizaciju i provedbu istražnih i operativnih radnji koja
se provode zajednièki s nadležnim tijelima država èlanica ili u okviru
zajednièkih istražnih timova, te kad se to pokaže svrhovitim u pove-
zanosti s Eurojustom.
Europskim se zakonima utvrðuju i postupci ocjene Europolovih aktivnosti
koju provodi Europski parlament, zajedno s nacionalnim parlamentima.

144
Adrias svezak 13, 2005

3. Sve se operativne radnje Europola moraju provoditi u povezanosti i


dogovoru s tijelima države ili država èlanica o èijem je podruèju rijeè. Za
primjenu prisilnih mjera iskljuèivo su odgovorna nadležna nacionalna tijela.

Èlanak III.-277.
Europskim zakonom ili okvirnim zakonom Vijeæa utvrðuju se uvjeti i
ogranièenja pod kojima nadležna tijela države èlanice iz èlanaka III.-270. i
III.-275. mogu djelovati na podruèju druge države èlanice u povezanosti i
dogovoru s tijelima te države. Vijeæe odluèuje jednoglasno nakon savjetovanja
s Europskim parlamentom.

POGLAVLJE V.
PODRUÈJA NA KOJIMA UNIJA MOŽE DJELOVATI KOORDINACIJSKI,
DOPUNJUJUÆE ILI POTPORNO

ODJELJAK 1.
JAVNO ZDRAVLJE

Èlanak III.-278.
1. U utvrðivanju i provedbi svih politika i mjera Unije osigurava se visoki
stupanj zdravstvene zaštite ljudi.
Djelovanje Unije, koje dopunjuje nacionalne politike, usmjereno je pre-
ma poboljšanju javnoga zdravlja, spreèavanju bolesti ljudi te uklanjanju iz-
vora opasnosti za tjelesno i duševno zdravlje. Takvo djelovanje obuhvaæa:
a) borbu protiv velikih zdravstvenih pošasti promicanjem istraživanja
njihovih uzroka, prijenosa i spreèavanja, te zdravstveno obavještavanje
i obrazovanje;
b) praæenje, rano upozoravanje i suzbijanje ozbiljnih prekograniènih pri-
jetnji za zdravlje.
Unija dopunjuje djelovanje država èlanica na smanjenju zdravstvenih
ošteæenja koja su posljedica zlouporabe droga, ukljuèujuæi obavještavanje i
spreèavanje.
2. Unija potièe suradnju izmeðu država èlanica u podruèjima iz ovoga
èlanka te, po potrebi, pruža potporu njihovom djelovanju. Osobito potièe
suradnju izmeðu država èlanica usmjerenu prema poveæanju komplemen-
tarnosti njihovih zdravstvenih službi u prekograniènim podruèjima.
Države èlanice u povezanosti s Komisijom meðusobno koordiniraju svoje
politike i programe na podruèjima iz stavka 1. Komisija može, u bliskoj surad-
nji s državama èlanicama, pokrenuti bilo kakvu inicijativu korisnu za promi-

145
Adrias svezak 13, 2005

canje te koordinacije, a osobito inicijative koje imaju za cilj utvrðivanje smjer-


nica i pokazatelja, organizaciju razmjene najbolje prakse, te pripremu potreb-
nih elemenata za periodièno praæenje i ocjenu. O tome se potpuno obavješta-
va Europski parlament.
3. Unija i države èlanice unapreðuju suradnju s treæim zemljama i meðu-
narodnim organizacijama nadležnima za podruèje javnoga zdravlja.
4. Odstupajuæi od èlanka I.-12. stavka 5. i èlanka I.-17. toèke (a), te u skladu
s postupkom iz èlanka I.-14. stavka 2. toèke (k), europski zakoni ili okvirni
zakoni pridonose postizanju ciljeva iz ovoga èlanka utvrðivanjem sljedeæih
mjera za rješavanje zajednièkih sigurnosnih problema:
a) mjere za utvrðivanje visokih standarda kakvoæe i sigurnosti organa i
tvari ljudskoga podrijetla, krvi i proizvoda od krvi; te mjere ne spre-
èavaju ni jednu državu èlanicu da zadrži ili uvede strože zaštitne mjere:
b) mjere na veterinarskom i fitosanitarnom podruèju kojima je izravni
cilj zaštita javnoga zdravlja;
c) mjere za utvrðivanje visokih standarda kakvoæe i sigurnosti lijekova i
medicinskih pomagala;
d) mjere koje se odnose na praæenje, rano upozoravanje i suzbijanje oz-
biljnih prekograniènih prijetnji za zdravlje.
Ti se europski zakoni ili okvirni zakoni donose nakon savjetovanja s Od-
borom regija i Gospodarskim i socijalnim odborom.
5. Europskim zakonima ili okvirnim zakonima mogu se utvrditi i poticaj-
ne mjere èiji je cilj zaštititi i unaprijediti zdravlje ljudi, a osobito suzbijati ve-
like zdravstvene pošasti koje se šire preko granica, kao i mjere kojima je izravni
cilj zaštita javnoga zdravlja u odnosu na duhan i zlouporabu alkohola, isklju-
èujuæi svako ujednaèavanje zakona i drugih propisa država èlanica. Oni se
donose nakon savjetovanja s Odborom regija i Gospodarskim i socijalnim od-
borom.
6. U svrhu ovoga èlanka Vijeæe može, na prijedlog Komisije, donositi i pre-
poruke.
7. Kad je rijeè o djelovanju Unije, poštuju se odgovornosti država èlanica
za utvrðivanje njihovih zdravstvenih politika te za organiziranje i pružanje
zdravstvenih usluga i zdravstvene skrbi. Odgovornosti država èlanica uklju-
èuju upravljanje zdravstvenim uslugama i zdravstvenom skrbi, te raspodje-
lu dodijeljenih im sredstava. Mjere iz stavka 4. toèke (b) ne utjeèu na nacio-
nalne odredbe o doniranju ili medicinskoj uporabi organa i krvi.

146
Adrias svezak 13, 2005

ODJELJAK 2.
INDUSTRIJA

Èlanak III.-279.
1. Unija i države èlanice osiguravaju uvjete koji su potrebni za konkurent-
nost industrije u Uniji.
U tu svrhu, a u skladu sa sustavom otvorenih i konkurentnih tržišta, nji-
hovo djelovanje ima za cilj:
a) ubrzati prilagodbu industrije strukturnim promjenama;
b) poticati okruženje koje pogoduje inicijativama i razvoju poduzetništ-
va, osobito malog i srednjeg poduzetništva, u èitavoj Uniji;
c) poticati okruženje koje pogoduje suradnji izmeðu poduzeæa;
d) poboljšati iskorištavanje industrijskoga potencijala politike razvoja ino-
vativnosti, istraživanja i tehnološkoga razvoja.
2. U povezanosti s Komisijom, države èlanice meðusobno se savjetuju te
po potrebi koordiniraju svoje djelovanje. Komisija može pokrenuti bilo ka-
kvu inicijativu korisnu za promicanje takve koordinacije, a osobito inicijative
koje imaju za cilj utvrðivanje smjernica i pokazatelja, organizaciju razmjene
najbolje prakse, te pripremu potrebnih elemenata za periodièno praæenje i
ocjenu. O tome se potpuno obavještava Europski parlament.
3. Unija pridonosi postizanju ciljeva iz stavka 1. kroz politike i mjere koje
provodi na temelju drugih odredaba Ustava. Europskim zakonima ili okvir-
nim zakonima mogu se utvrditi posebne mjere za potporu djelovanjima
poduzetim u državama èlanicama radi postizanja ciljeva iz stavka 1., iskljuèu-
juæi bilo kakvo ujednaèavanje zakona i drugih propisa država èlanica. Oni se
donose nakon savjetovanja s Gospodarskim i socijalnim odborom.
Ovaj odjeljak ne predstavlja osnovu za uvoðenje bilo kakve mjere od
strane Unije koja bi mogla dovesti do narušavanja tržišnoga natjecanja ili koja
sadrži porezne odredbe ili odredbe koje se odnose na prava i interese zapo-
slenih osoba.

ODJELJAK 3.
KULTURA

Èlanak III.-280.
1. Unija pridonosi procvatu kultura država èlanica, poštujuæi njihove na-
cionalne i regionalne razlièitosti i u isto vrijeme stavljajuæi u prvi plan zajed-
nièku kulturnu baštinu.

147
Adrias svezak 13, 2005

2. Djelovanje Unije usmjerava se prema poticanju suradnje izmeðu drža-


va èlanica te, po potrebi, podupiranju i dopunjavanju njihovoga djelovanja
na sljedeæim podruèjima:
a) poboljšanja poznavanja i popularizacije kulture i povijesti europskih
naroda;
b) oèuvanja i zaštite kulturne baštine od europskoga znaèaja;
c) nekomercijalne kulturne razmjene;
d) umjetnièkog i književnog stvaralaštva, izmeðu ostalog i u audiovizual-
nom sektoru.
3. Unija i države èlanice produbljuju suradnju s treæim zemljama i meðu-
narodnim organizacijama nadležnima za podruèje kulture, a osobito s Vijeæem
Europe.
4. U svom djelovanju prema drugim odredbama Ustava, Unija uzima u
obzir kulturne aspekte, osobito radi poštovanja i promicanja razlièitosti svo-
jih kultura.
5. Radi davanja doprinosa postizanju ciljeva iz ovoga èlanka:
a) europskim zakonima ili okvirnim zakonima utvrðuju se poticajne
mjere, iskljuèujuæi bilo kakvo ujednaèavanje zakona i drugih propisa
država èlanica. Oni se donose nakon savjetovanja s Odborom regija;
b) Vijeæe, na prijedlog Komisije, donosi preporuke.

ODJELJAK 4.
TURIZAM

Èlanak III.-281.
1. Unija dopunjuje djelovanje država èlanica u turistièkome sektoru, oso-
bito promicanjem konkurentnosti poduzeæa iz Unije u tom sektoru.
U tu svrhu, djelovanje Unije ima za cilj:
a) poticati stvaranje okruženja koje pogoduje razvoju poduzeæa u ovome
sektoru;
b) promicati suradnju izmeðu država èlanica, osobito kroz razmjenu do-
bre prakse.
2. Europskim zakonima ili okvirnim zakonima utvrðuju se posebne mjere
kojima se dopunjuju djelovanja u državama èlanicama radi postizanja ciljeva
iz ovoga èlanka, iskljuèujuæi bilo kakvo ujednaèavanje zakona i drugih pro-
pisa država èlanica.

148
Adrias svezak 13, 2005

ODJELJAK 5.
OBRAZOVANJE, MLADEŽ, SPORT I STRUKOVNO USAVRŠAVANJE

Èlanak III.-282.
1. Unija pridonosi razvoju kvalitetnog obrazovanja poticanjem suradnje
izmeðu država èlanica i, po potrebi, podupiranjem i dopunjavanjem njihovoga
djelovanja. Ona u potpunosti poštuje odgovornost država èlanica za nastavne
sadržaje i ustroj obrazovnih sustava, te njihovu kulturnu i jeziènu raznolikost.
Unija pridonosi promidžbi europskoga sporta, vodeæi raèuna o specifiènoj
prirodi sporta, njegovim strukturama koje se temelje na volonterskom
djelovanju, te njegovoj društvenoj i obrazovnoj ulozi.
Djelovanje Unije ima za cilj:
a) razvijati europsku dimenziju u obrazovanju, osobito kroz poduèava-
nje i popularizaciju jezika država èlanica;
b) poticati pokretljivost studenata i nastavnika, izmeðu ostalog, poti-
canjem akademskog priznavanja diploma i trajanja studija;
c) promicati suradnju izmeðu obrazovnih ustanova;
d) razvijati razmjenu informacija i iskustava u pitanjima koja su zajed-
nièka obrazovnim sustavima država èlanica;
e) poticati razvoj razmjene mladeži i razmjene pedagoških i drugih stru-
kovnih radnika, te poticati sudjelovanje mladih ljudi u demokratskom
životu u Europi;
f) poticati razvoj obrazovanja na daljinu;
g) razvijati europsku dimenziju u sportu, promicanjem nepristranosti i
otvorenosti na sportskim natjecanjima i suradnje izmeðu tijela nad-
ležnih za sport, te zaštitom tjelesnog i moralnog integriteta sportaša i
sportašica, osobito mladih sportaša i sportašica.
2. Unija i države èlanice produbljuju suradnju s treæim zemljama i meðu-
narodnim organizacijama nadležnima za podruèje obrazovanja i sporta, oso-
bito s Vijeæem Europe.
3. Radi davanja doprinosa postizanju ciljeva iz ovoga èlanka:
a) europskim zakonima ili okvirnim zakonima utvrðuju se poticajne
mjere, iskljuèujuæi bilo kakvo ujednaèavanje zakona i drugih propisa
država èlanica. Oni se donose nakon savjetovanja s Odborom regija i
Gospodarskim i socijalnim odborom;
b) Vijeæe, na prijedlog Komisije, donosi preporuke.

Èlanak III.-283.
1. Unija provodi politiku strukovnog usavršavanja koja podupire i do-
punjuje djelovanje država èlanica, pri èemu u potpunosti poštuje odgovor-
nost država èlanica za sadržaj i ustroj strukovnog usavršavanja.

149
Adrias svezak 13, 2005

Djelovanje Unije ima za cilj:


a) olakšati prilagodbu industrijskim promjenama, osobito kroz strukovno
usavršavanje i prekvalifikaciju;
b) poboljšati poèetno i trajno strukovno usavršavanje kako bi se olakšala
strukovna integracija i reintegracija u tržište rada;
c) olakšati pristup strukovnom usavršavanju i poticati pokretljivost na-
stavnika i polaznika usavršavanja, osobito mladih ljudi;
d) poticati suradnju na podruèju usavršavanja izmeðu ustanova za obra-
zovanje ili usavršavanje i tvrtki;
e) razvijati razmjenu informacija i iskustava u pitanjima koja su zajed-
nièka sustavima usavršavanja u državama èlanicama.
2. Unija i države èlanice produbljuju suradnju s treæim zemljama i meðu-
narodnim organizacijama nadležnima za podruèje strukovnog usavršavanja.
3. Radi davanja doprinosa postizanju ciljeva iz ovoga èlanka:
a) europskim zakonima ili okvirnim zakonima utvrðuju se potrebne
mjere, iskljuèujuæi bilo kakvo ujednaèavanje zakona i drugih propisa
država èlanica. Oni se donose nakon savjetovanja s Odborom regija i
Gospodarskim i socijalnim odborom;
b) Vijeæe, na prijedlog Komisije, donosi preporuke.

ODJELJAK 6.
CIVILNA ZAŠTITA

Èlanak III.-284.
1. Unija potièe suradnju izmeðu država èlanica radi poveæanja djelotvor-
nosti sustava za spreèavanje prirodnih nepogoda i nesreæa izazvanih ljud-
skim djelovanjem i zaštitu od njih.
Djelovanje Unije ima za cilj:
a) poduprijeti i dopuniti djelovanja država èlanica na nacionalnoj, regio-
nalnoj i lokalnoj razini vezano za spreèavanje rizika, pripreme osoblja
civilne zaštite i reagiranje na prirodne nepogode i nesreæe izazvane
ljudskim djelovanjem unutar Unije;
b) promicati brzu i djelotvornu operativnu suradnju unutar Unije izme-
ðu nacionalnih službi za civilnu zaštitu;
c) promicati dosljednost mjera civilne zaštite na meðunarodnoj razini.
2. Europskim zakonima ili okvirnim zakonima utvrðuju se mjere potrebne
za postizanje ciljeva iz stavka 1., iskljuèujuæi bilo kakvo ujednaèavanje zako-
na i drugih propisa država èlanica.

150
Adrias svezak 13, 2005

ODJELJAK 7.
UPRAVNA SURADNJA

Èlanak III.-285.
1. Djelotvorna provedba prava Unije od strane država èlanica, koja je bitna
za pravilno funkcioniranje Unije, smatra se pitanjem od zajednièkoga interesa.
2. Unija može poduprijeti napore koje države èlanice ulažu kako bi pobolj-
šale svoju upravnu sposobnost za provedbu prava Unije. Takva djelovanja
mogu ukljuèiti olakšavanje razmjene informacija i državnih službenika, kao i
potporu programima usavršavanja. Niti jedna država èlanica nije obvezna
koristiti se tom potporom. Europskim zakonima utvrðuju se mjere potrebne
u tu svrhu, iskljuèujuæi bilo kakvo ujednaèavanje zakona i drugih propisa
država èlanica.
3. Ovaj èlanak ne dovodi u pitanje obveze država èlanica vezane za
provedbu prava Unije niti prava i dužnosti Komisije. On ne dovodi u pitanje
ni druge odredbe Ustava koje predviðaju upravnu suradnju izmeðu država
èlanica, te izmeðu njih i Unije.

GLAVA IV.
PRIDRUŽIVANJE PREKOMORSKIH ZEMALJA I TERITORIJA

Èlanak III.-286.
1. Ne-europske zemlje i teritoriji koji imaju posebne odnose s Danskom,
Francuskom, Nizozemskom i Ujedinjenom Kraljevinom pridružuju se Uniji.
Te zemlje i teritoriji, u daljnjem tekstu “zemlje i teritoriji”, navedeni su u Pri-
logu II.
Ova se Glava primjenjuje na Grenland, podložno posebnim odredbama
Protokola o posebnim mjerama za Grenland.
2. Svrha pridruživanja je promicati gospodarski i socijalni razvoj zemalja
i teritorija i uspostaviti bliske gospodarske odnose izmeðu njih i Unije.
Prvenstvena svrha pridruživanja je promicanje interesa i blagostanja
stanovnika tih zemalja i teritorija, kako bi ostvarili gospodarski, socijalni i kul-
turni razvoj kojem teže.

Èlanak III.-287.
Pridruživanje ima sljedeæe ciljeve:
a) u trgovinskoj razmjeni sa zemljama i teritorijima, države èlanice pre-
ma njima postupaju na isti naèin kao što postupaju jedna prema drugoj
u skladu s Ustavom;

151
Adrias svezak 13, 2005

b) u trgovinskoj razmjeni s državama èlanicama i s drugim zemljama i


teritorijima, svaka zemlja ili teritorij prema njima postupa na isti naèin
kao što postupa prema europskoj državi s kojom ima posebne odnose;
c) države èlanice doprinose ulaganjima potrebnima za postupni razvoj
tih zemalja i teritorija;
d) što se tièe ulaganja koje financira Unija, sudjelovanje na javnim natjeèa-
jima i u postupcima javne nabave otvoreno je pod jednakim uvjetima
svim fizièkim i pravnim osobama koje su državljani države èlanice ili
neke od zemalja i teritorija;
e) u odnosima izmeðu država èlanica i zemalja i teritorija, pravo poslov-
noga nastana za državljane i društva ureðuje se u skladu s odredbama
pododjeljka 2. odjeljka 2. poglavlja I. glave III. koje se odnose na slo-
bodu poslovnoga nastana i prema postupcima utvrðenim tim podod-
jeljkom, te bez ikakve diskriminacije, podložno bilo kojem aktu done-
senom u skladu s èlankom III.-291.

Èlanak III.-288.
1. Zabranjuju se carine na uvoz robe koja potjeèe iz zemalja i teritorija u
države èlanice, u skladu sa zabranom carina izmeðu država èlanica pred-
viðenom Ustavom.
2. Zabranjuju se carine na uvoz u svaku zemlju ili teritorij iz država èlani-
ca ili iz drugih zemalja ili teritorija, u skladu s èlankom III.-151. stavkom 4.
3. Meðutim, zemlje i teritoriji mogu propisati carine potrebne za njihov
razvoj i industrijalizaciju ili ostvarivanje prihoda njihovih proraèuna.
Carine iz podstavka 1. ne smiju premašiti iznose propisane za uvoz proiz-
voda iz države èlanice s kojom svaka zemlja ili teritorij ima posebne odnose.
4. Stavak 2. se ne primjenjuje na zemlje i teritorije koji, zbog posebnih
meðunarodnih obveza koje su preuzeli, veæ primjenjuju nediskriminirajuæu
carinsku tarifu.
5. Uvoðenje i svaka izmjena carina propisanih za robu uvezenu u zemlje
i teritorije ne smiju, ni pravno ni stvarno, dovesti ni do kakve izravne ili
neizravne diskriminacije izmeðu uvoza iz raznih država èlanica.

Èlanak III.-289.
Ako bi zbog iznosa carina koje se primjenjuju na robu iz treæe zemlje koja
ulazi u zemlju ili teritorij, prilikom primjene èlanka III.-288. stavka 1., moglo
doæi do preusmjeravanja trgovinskih tokova na štetu bilo koje države èla-
nice, ta država èlanica može od Komisije zatražiti da drugim državama èlani-
cama predloži poduzimanje potrebnih mjera kako bi se ispravilo nastalo stanje.

152
Adrias svezak 13, 2005

Èlanak III.-290.
Podložno odredbama koje se odnose na javno zdravlje, javnu sigurnost ili
javni poredak, sloboda kretanja unutar država èlanica za radnike iz zemalja i
teritorija, te unutar zemalja i teritorija za radnike iz država èlanica ureðuje se
aktima donesenim u skladu s èlankom III.-291.

Èlanak III.-291.
Na prijedlog Komisije, Vijeæe jednoglasno donosi, na temelju iskustva
steèenog tijekom pridruživanja zemalja i teritorija Uniji, europske zakone,
okvirne zakone, uredbe i odluke te uz njih vezana za iscrpna pravila i po-
stupke za pridruživanje zemalja i teritorija Uniji. Ti se zakoni i okvirni zakoni
donose nakon savjetovanja s Europskim parlamentom.

GLAVA V.
VANJSKOPOLITIÈKO DJELOVANJE UNIJE

POGLAVLJE I.
ODREDBE KOJE IMAJU OPÆU PRIMJENU

Èlanak III.-292.
1. Djelovanje Unije na meðunarodnoj razini temelji se na naèelima koja
su nadahnjivala samo njeno stvaranje, razvoj i proširenje, i koja ona nastoji
promicati u svijetu, a to su: demokracija, vladavina prava, univerzalnost i
nedjeljivost ljudskih prava i temeljnih sloboda, poštovanje ljudskoga dosto-
janstva, naèela jednakosti i solidarnosti, te poštovanje naèela iz Povelje Uje-
dinjenih naroda i meðunarodnoga prava.
Unija nastoji razvijati odnose i graditi partnerstva s treæim zemljama, te
meðunarodnim, regionalnim ili svjetskim organizacijama s kojima dijeli naèela
iz podstavka 1. Ona promièe višestrana rješenja za zajednièke probleme, oso-
bito u okviru Ujedinjenih naroda.
2. Unija utvrðuje i provodi zajednièke politike i djelovanja, te nastoji ost-
variti visoki stupanj suradnje na svim podruèjima meðunarodnih odnosa radi:
a) zaštite svojih vrijednosti, temeljnih interesa, sigurnosti, neovisnosti i
cjelovitosti;
b) uèvršæenja i podupiranja demokracije, vladavine prava, ljudskih prava
i naèela meðunarodnoga prava;
c) oèuvanja mira, spreèavanja sukoba i jaèanja meðunarodne sigurnosti,
u skladu s ciljevima i naèelima iz Povelje Ujedinjenih naroda, naèelima
iz Helsinškoga završnog akta i ciljevima iz Pariške povelje, ukljuèujuæi
i one koji se odnose na vanjske granice;

153
Adrias svezak 13, 2005

d) poticanja održivoga gospodarskog i socijalnog razvoja, te razvoja za-


štite okoliša u zemljama u razvoju, s prvenstvenim ciljem iskorjenjiva-
nja siromaštva;
e) ohrabrivanja integracije svih zemalja u svjetsko gospodarstvo, ukljuèu-
juæi i putem postupnog ukidanja ogranièenja u meðunarodnoj trgovi-
ni;
f) pomaganja pri razvoju meðunarodnih mjera za oèuvanje i poboljša-
nje kakvoæe okoliša i održivo upravljanje svjetskim prirodnim dobri-
ma, kako bi se osigurao održivi razvoj;
g) pružanja pomoæi stanovništvu, zemljama i regijama pogoðenima pri-
rodnim nepogodama ili nesreæama izazvanima ljudskim djelovanjem;
h) promicanja meðunarodnoga sustava utemeljenog na snažnijoj više-
stranoj suradnji i dobrom upravljanju u svijetu.
3. Unija poštuje naèela i slijedi ciljeve iz stavaka 1. i 2. u razvoju i proved-
bi razlièitih podruèja vanjskopolitièkog djelovanja Unije obuhvaæenih ovom
Glavom i vanjskopolitièkim aspektima ostalih svojih politika.
Unija osigurava dosljednost izmeðu razlièitih podruèja svog vanjsko-
politièkog djelovanja, kao i izmeðu njih i ostalih njenih politika. Vijeæe i Komi-
sija, uz pomoæ ministra vanjskih poslova Unije, osiguravaju tu dosljednost i
suraðuju s tim ciljem.

Èlanak III.-293.
1. Na temelju naèela i ciljeva iz èlanka III.-292., Europsko vijeæe utvrðuje
strateške interese i ciljeve Unije.
Europske odluke Europskoga vijeæa o strateškim interesima i ciljevima
Unije odnose se na zajednièku vanjsku i sigurnosnu politiku i druga podruè-
ja vanjskopolitièkoga djelovanja Unije. Te se odluke mogu ticati odnosa Unije
s odreðenom zemljom ili regijom ili mogu biti tematske prirode. Njima se
utvrðuje njihovo trajanje, te sredstva koja Unija i države èlanice trebaju staviti
na raspolaganje.
Europsko vijeæe odluèuje jednoglasno na preporuku Vijeæa, koju ono do-
nosi prema mjerama utvrðenim za svako podruèje. Europske odluke Europ-
skoga vijeæa provode se u skladu s postupcima predviðenim Ustavom.
2. Ministar vanjskih poslova Unije, u odnosu na podruèje zajednièke vanj-
ske i sigurnosne politike, te Komisija, u odnosu na ostala podruèja vanjsko-
politièkoga djelovanja, Vijeæu mogu podnositi zajednièke prijedloge.

154
Adrias svezak 13, 2005

POGLAVLJE II.
ZAJEDNIÈKA VANJSKA I SIGURNOSNA POLITIKA

ODJELJAK 1.
ZAJEDNIÈKE ODREDBE

Èlanak III.-294.
1. U kontekstu naèela i ciljeva svoga vanjskopolitièkog djelovanja, Unija
utvrðuje i provodi zajednièku vanjsku i sigurnosnu politiku koja obuhvaæa
sva podruèja vanjske i sigurnosne politike.
2. Države èlanice aktivno i potpuno podupiru zajednièku vanjsku i sigur-
nosnu politiku u duhu odanosti i meðusobne solidarnosti.
Države èlanice suraðuju radi jaèanja i razvijanja meðusobne politièke soli-
darnosti. Suzdržavaju se od svakog djelovanja koje je suprotno interesima
Unije ili bi moglo narušiti djelotvornost koju ona ima kao kohezivna snaga u
meðunarodnim odnosima.
Vijeæe i ministar vanjskih poslova Unije brinu se da se ta naèela poštuju.
3. Unija provodi zajednièku vanjsku i sigurnosnu politiku:
a) utvrðivanjem opæih smjernica;
b) donošenjem europskih odluka kojima se utvrðuju:
i) mjere koje Unija poduzima;
ii) stajališta koja Unija zauzima;
iii) aranžmani za provedbu europskih odluka iz toèaka (i) i (ii);
c) jaèanjem sustavne suradnje izmeðu država èlanica u voðenju politike.

Èlanak III.-295.
1. Europsko vijeæe utvrðuje opæa naèela zajednièke vanjske i sigurnosne
politike, ukljuèujuæi i pitanja koja imaju utjecaj na obranu.
Ako to zahtijeva razvoj dogaðaja u meðunarodnim okvirima, predsjed-
nik Europskoga vijeæa saziva izvanredni sastanak Europskoga vijeæa radi utvr-
ðivanja strateških smjerova politike Unije u odnosu na taj razvoj dogaðaja.
2. Vijeæe donosi europske odluke potrebne za utvrðivanje i provedbu za-
jednièke vanjske i sigurnosne politike na temelju opæih smjernica i strateških
smjerova koje utvrðuje Europsko vijeæe.

Èlanak III.-296.
1. Ministar vanjskih poslova Unije, koji predsjeda Vijeæem za vanjske
poslove, svojim prijedlozima doprinosi izradi zajednièke vanjske i sigurnosne

155
Adrias svezak 13, 2005

politike i osigurava provedbu europskih odluka koje su donijeli Europsko vi-


jeæe i Vijeæe.
2. Ministar vanjskih poslova predstavlja Uniju u pogledu pitanja koja se
odnose na zajednièku vanjsku i sigurnosnu politiku. U ime Unije vodi politièki
dijalog s treæim stranama i izražava stajalište Unije u meðunarodnim orga-
nizacijama i na meðunarodnim konferencijama.
3. U vršenju njegovih dužnosti, ministru vanjskih poslova Unije pomaže
Europska služba za vanjskopolitièko djelovanje. Ta služba suraðuje s diplo-
matskim službama država èlanica, a u njoj rade službenici iz mjerodavnih
odjela Glavnoga tajništva Vijeæa i Komisije, kao i osoblje upuæeno na rad iz
nacionalnih diplomatskih službi država èlanica. Ustroj i rad Europske službe
za vanjskopolitièko djelovanje utvrðuje se europskom odlukom Vijeæa. Vi-
jeæe odluèuje na prijedlog ministra vanjskih poslova Unije nakon savjetova-
nja s Europskim parlamentom i nakon dobivanja suglasnosti Komisije.

Èlanak III.-297.
1. Kada meðunarodna situacija zahtijeva operativno djelovanje Unije,
Vijeæe donosi potrebne europske odluke. Tim se odlukama utvrðuju ciljevi,
opseg, sredstva koja se Uniji trebaju staviti na raspolaganje, po potrebi tra-
janje, te uvjeti za provedbu tih djelovanja.
Ako doðe do promjene okolnosti koja bitno utjeèe na pitanje koje je pred-
met takve europske odluke, Vijeæe preispituje naèela i ciljeve te odluke i do-
nosi potrebne europske odluke.
2. Europske odluke iz stavka 1. obvezuju države èlanice u stajalištima koja
usvoje i u provedbi njihovih aktivnosti.
3. Kad god se, na temelju europske odluke iz stavka 1., planira zauzima-
nje stajališta ili djelovanje na nacionalnoj razini, dotiène države èlanice trebaju
na vrijeme dostaviti informacije, kako bi se, ako je potrebno, omoguæilo pret-
hodno savjetovanje u Vijeæu. Obveza prethodnog obavještavanja ne odnosi
se na mjere koje predstavljaju samo prijenos takve odluke na nacionalnu
razinu.
4. U sluèaju nezaobilazne potrebe koja je posljedica promijenjene situa-
cije i ako se europska odluka ne preispita u skladu sa stavkom 1. podstavkom
2. države èlanice mogu hitno poduzeti potrebne mjere, vodeæi raèuna o opæim
ciljevima te odluke. Dotièna država èlanica mora bez odlaganja obavijestiti
Vijeæe o svim takvim mjerama.
5. U sluèaju znaèajnijih teškoæa u provedbi europske odluke o kojoj je ri-
jeè u ovome èlanku, država èlanica dužna je s njima upoznati Vijeæe, koje o

156
Adrias svezak 13, 2005

njima raspravlja i pronalazi primjerena rješenja. Ta rješenja ne smiju biti u


suprotnosti s ciljevima djelovanja i ne smiju narušiti njegovu uèinkovitost.

Èlanak III.-298.
Vijeæe donosi europske odluke kojima se utvrðuje pristup Unije pojedi-
nim pitanjima zemljopisne i tematske prirode. Države èlanice vode raèuna o
tome da njihove nacionalne politike budu u skladu sa stajalištima Unije.

Èlanak III.-299.
1. Bilo koja država èlanica, ministar vanjskih poslova Unije, odnosno taj
ministar uz potporu Komisije, mogu Vijeæu uputiti bilo koje pitanje koje se
odnosi na zajednièku vanjsku i sigurnosnu politiku i mogu mu podnositi ini-
cijative odnosno prijedloge, ako je primjereno.
2. U sluèajevima koji zahtijevaju brzo donošenje odluke, ministar vanj-
skih poslova Unije, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev države èlanice, saziva
izvanredni sastanak Vijeæa u roku od èetrdeset i osam sati ili, u hitnom sluèa-
ju, u nekom kraæem roku.

Èlanak III.-300.
1. Europske odluke iz ovoga poglavlja donosi Vijeæe, i to jednoglasno.
Svaki èlan Vijeæa koji glasuje suzdržano, svoju suzdržanost može
obrazložiti u formalnoj izjavi. U tom sluèaju, taj èlan nije obvezan primjenji-
vati europsku odluku, ali prihvaæa da ona obvezuje Uniju. U duhu meðusobne
solidarnosti dotièna država èlanica suzdržava se od svakoga djelovanja koje
bi moglo biti u suprotnosti ili bi onemoguæavalo djelovanje Unije na temelju
te odluke, a ostale države èlanice poštuju njeno stajalište. Ako èlanovi Vijeæa
koji na taj naèin obrazlože svoju suzdržanost predstavljaju najmanje jednu
treæinu država èlanica koje zajedno imaju najmanje jednu treæinu stanovništva
Unije, odluka se neæe donijeti.
2. Odstupajuæi od stavka 1., Vijeæe odluèuje kvalificiranom veæinom:
a) prilikom donošenja europskih odluka kojima se utvrðuje djelovanje ili
stajalište Unije na temelju europske odluke Europskoga vijeæa koja se
odnosi na strateške interese i ciljeve Unije iz èlanka III.-293. stavka 1.;
b) prilikom donošenja europske odluke kojom se utvrðuje djelovanje ili
stajalište Unije na prijedlog što ga je ministar vanjskih poslova Unije
podnio slijedom posebnog zahtjeva koji mu je uputilo Europsko vi-
jeæe, na vlastitu inicijativu ili na inicijativu ministra;
c) prilikom donošenja europske odluke za provedbu europske odluke
kojom se utvrðuje djelovanje ili stajalište Unije;

157
Adrias svezak 13, 2005

d) prilikom donošenja europske odluke o imenovanju posebnog pred-


stavnika u skladu s èlankom III.-302.
Ako èlan Vijeæa izjavi da se zbog važnih i navedenih razloga nacionalne
politike namjerava suprotstaviti donošenju europske odluke o kojoj se od-
luèuje kvalificiranom veæinom, glasovanja neæe biti. Ministar vanjskih poslo-
va Unije æe, u bliskom savjetovanju sa zainteresiranom državom èlanicom,
tražiti za nju prihvatljivo rješenje. Ako ministar u tome ne uspije, Vijeæe može,
na temelju odluke kvalificirane veæine, zatražiti da se to pitanje uputi Europ-
skome vijeæu koje o njemu jednoglasno donosi europsku odluku.
3. U skladu s èlankom I.-40. stavkom 7., Europsko vijeæe može jednoglas-
no donijeti europsku odluku kojom se utvrðuje da u sluèajevima osim onih iz
stavka 2. ovoga èlanka Vijeæe odluèuje kvalificiranom veæinom.
4. Stavci 2. i 3. ne primjenjuju se na odluke vojne ili obrambene prirode.

Èlanak III.-301.
1. Kad Europsko vijeæe ili Vijeæe utvrdi zajednièki pristup Unije u smislu
èlanka I.-40. stavka 5., ministar vanjskih poslova Unije i ministri vanjskih poslo-
va država èlanica koordiniraju svoje aktivnosti unutar Vijeæa.
2. Diplomatske misije država èlanica i izaslanstva Unije u treæim zemlja-
ma i u meðunarodnim organizacijama suraðuju i pridonose odreðivanju i
provedbi zajednièkoga pristupa iz stavka 1.

Èlanak III.-302.
Vijeæe može, na prijedlog ministra vanjskih poslova Unije, imenovati
posebnog predstavnika za posebna pitanja politike. U vršenju svojih dužnosti
posebni je predstavnik podreðen ministru.

Èlanak III.-303.
Unija može sklapati sporazume s jednom ili više država ili meðunarod-
nih organizacija u podruèjima obuhvaæenim ovim poglavljem.

Èlanak III.-304.
1. Ministar vanjskih poslova Unije savjetuje se s Europskim parlamen-
tom i obavještava ga u skladu s èlankom I.-40. stavkom 8. i èlankom I.-41.
stavkom 8. On vodi raèuna da mišljenja Europskoga parlamenta budu na
odgovarajuæi naèin uzeta u obzir. U obavještavanju Europskoga parlamenta
mogu sudjelovati posebni predstavnici.

158
Adrias svezak 13, 2005

2. Europski parlament može postavljati pitanja Vijeæu i ministru vanjskih


poslova Unije ili im davati preporuke. Dvaput godišnje on održava raspravu
o napretku u provedbi zajednièke vanjske i sigurnosne politike, ukljuèujuæi
zajednièku sigurnosnu i obrambenu politiku.

Èlanak III.-305.
1. Države èlanice koordiniraju svoje djelovanje u meðunarodnim orga-
nizacijama i na meðunarodnim konferencijama. U tim forumima one podr-
žavaju stajališta Unije. Tu koordinaciju organizira ministar vanjskih poslova
Unije.
U meðunarodnim organizacijama i na meðunarodnim konferencijama u
kojima ne sudjeluju sve države èlanice, one koje sudjeluju dužne su podržati
stajališta Unije.
2. U skladu s èlankom I.-16. stavkom 2., države èlanice koje su zastupljene
u meðunarodnim organizacijama ili na meðunarodnim konferencijama u
kojima ne sudjeluju sve države èlanice dužne su izvijestiti odsutne èlanice,
kao i ministra vanjskih poslova Unije, o svim pitanjima od zajednièkoga in-
teresa.
Države èlanice koje su ujedno i èlanice Vijeæa sigurnosti Ujedinjenih na-
roda usklaðuju svoje djelovanje i o svemu obavještavaju ostale države èla-
nice i ministra vanjskih poslova Unije. Države èlanice koje su èlanice Vijeæa
sigurnosti dužne su u obavljanju svojih dužnosti braniti stajališta i interese
Unije, ne dovodeæi u pitanje svoje obveze na temelju odredaba Povelje Uje-
dinjenih naroda.
Kad Unija utvrdi stajalište o odreðenom pitanju koje se nalazi na dnevnom
redu Vijeæa sigurnosti Ujedinjenih naroda, one države èlanice koje su èlanice
Vijeæa sigurnosti zahtijevaju da se od ministra vanjskih poslova Unije zatraži
prezentiranje stajališta Unije.

Èlanak III.-306.
Diplomatske i konzularne misije država èlanica i izaslanstva Unije u treæim
zemljama i na meðunarodnim konferencijama te njihovi predstavnici u me-
ðunarodnim organizacijama suraðuju kako bi osigurali poštovanje i proved-
bu europskih odluka kojima se utvrðuju stajališta i djelovanja Unije usvojena
na temelju ovoga poglavlja. Svoju suradnju unapreðuju razmjenom infor-
macija i provedbom zajednièkih ocjena.
One pridonose ostvarenju prava europskih graðana na zaštitu na pod-
ruèju treæih zemalja, kako predviða èlanak I.-10. stavak 2. toèka (c) i mjera
donesenih u skladu s èlankom III.-127.

159
Adrias svezak 13, 2005

Èlanak III.-307.
1. Ne dovodeæi u pitanje èlanak III.-344., Politièki i sigurnosni odbor prati
meðunarodnu situaciju na podruèjima obuhvaæenim zajednièkom vanjskom
i sigurnosnom politikom i pridonosi utvrðivanju politika davanjem mišljenja
Vijeæu, bilo na zahtjev Vijeæa ili na zahtjev ministra vanjskih poslova Unije,
odnosno na vlastitu inicijativu. Osim toga, on prati i provedbu usuglašenih
politika, ne dovodeæi u pitanje ovlasti ministra vanjskih poslova Unije.
2. U okviru ovog poglavlja, Politièki i sigurnosni odbor provodi politièki
nadzor i strateški usmjerava postupke za rješavanje kriza iz èlanka III.-309.,
za što su odgovorni Vijeæe i ministar vanjskih poslova Unije.
Vijeæe može ovlastiti Odbor, u svrhu i tijekom trajanja postupka za rješa-
vanje krize, kako odredi Vijeæe, da poduzme odgovarajuæe mjere vezano za
politièki nadzor i strateško usmjeravanje postupka.

Èlanak III.-308.
Provedba zajednièke vanjske i sigurnosne politike ne utjeèe na primjenu
postupaka i opseg ovlasti institucija predviðenih Ustavom za izvršavanje
nadležnosti Unije iz èlanaka I.-13. do I.-15. i èlanka I.-17.
Jednako tako, provedba politika navedenih u tim èlancima ne utjeèe na
primjenu postupaka i opseg ovlasti institucija predviðenih Ustavom za izvr-
šavanje nadležnosti Unije prema ovome poglavlju.

ODJELJAK 2.
ZAJEDNIÈKA SIGURNOSNA I OBRAMBENA POLITIKA

Èlanak III.-309.
1. Zadaci iz èlanka I.-41. stavka 1., tijekom kojih Unija može koristiti civil-
na i vojna sredstva, ukljuèuju zajednièke operacije razoružavanja, humani-
tarne zadatke i zadatke spašavanja, zadatke vojnog savjetovanja i pružanja
pomoæi, zadatke spreèavanja sukoba i oèuvanja mira, zadatke borbenih sna-
ga u rješavanju kriza, ukljuèujuæi uspostavu mira i stabilizaciju nakon sukoba.
Svi ti zadaci mogu pridonijeti borbi protiv terorizma, izmeðu ostalog i
pružanjem potpore treæim zemljama u suzbijanju terorizma na njihovome
podruèju.
2. O zadacima iz stavka 1. Vijeæe donosi europske odluke kojima se utvr-
ðuju njihovi ciljevi i opseg, te opæi uvjeti njihove provedbe. Ministar vanjskih
poslova Unije, koji je podreðen Vijeæu i u bliskom i stalnom kontaktu s Poli-
tièkim i sigurnosnim odborom, osigurava koordinaciju civilnih i vojnih aspe-
kata tih zadataka.

160
Adrias svezak 13, 2005

Èlanak III. -310.


1. U okviru europskih odluka donesenih u skladu s èlankom III.-309., Vi-
jeæe može povjeriti provedbu odreðenoga zadatka skupini država èlanica koje
su voljne i imaju potrebne sposobnosti za takav zadatak. Te se države èlanice,
povezane s ministrom vanjskih poslova Unije, meðusobno dogovaraju o
naèinu ostvarivanja zadatka.
2. Države èlanice koje sudjeluju u zadatku redovito obavještavaju Vijeæe
o svom napretku, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev druge države èlanice. Te
èlanice odmah obavještavaju Vijeæe ako izvršenje zadatka za sobom povlaèi
veæe posljedice ili zahtijeva izmjenu cilja, opsega i uvjeta odreðenih za zada-
tak u europskoj odluci iz stavka 1. U tim sluèajevima, Vijeæe donosi potrebne
europske odluke.

Èlanak III.-311.
1. Agencija zadužena za razvoj obrambenih sposobnosti, istraživanje,
nabavu i naoružanje (Europska obrambena agencija), koja je osnovana na
temelju èlanka I.-41. stavka 3. i koja je podreðena Vijeæu, ima zadaæu:
a) pridonijeti utvrðivanju ciljeva vojne sposobnosti država èlanica i ocje-
ni poštovanja obveza vezano za sposobnosti koje su preuzele države
èlanice;
b) promicati usklaðivanje operativnih potreba i prihvaæanje djelotvornih
i usklaðenih postupaka nabave;
c) predlagati višestrane projekte radi ispunjenja ciljeva u pogledu voj-
nih sposobnosti, osigurati koordinaciju programa koje provode države
èlanice i upravljanje posebnim programima suradnje;
d) poduprijeti istraživanja obrambene tehnologije i koordinirati zajed-
nièke istraživaèke aktivnosti i prouèavanje tehnièkih rješenja za buduæe
operativne potrebe;
e) pridonijeti utvrðivanju, a po potrebi i provedbi, svih korisnih mjera za
jaèanje industrijske i tehnološke osnove obrambenoga sektora i za po-
veæanje efekata vojnih izdataka.
2. Europska obrambena agencija otvorena je za sve države èlanice koje
žele sudjelovati u njenom radu. Vijeæe, na temelju odluke kvalificirane veæine,
donosi europsku odluku kojom se utvrðuju statut, sjedište i pravila poslovanja
Agencije. U toj je odluci potrebno voditi raèuna o razini djelotvornog sudje-
lovanja u aktivnostima Agencije. U okviru Agencije osnivaju se posebne sku-
pine koje okupljaju države èlanice koje rade na zajednièkim projektima. Kad
je to potrebno, Agencija svoje poslove obavlja u povezanosti s Komisijom.

161
Adrias svezak 13, 2005

Èlanak III.-312.
1. One države èlanice koje žele sudjelovati u trajnoj strukturiranoj suradnji
iz èlanka I.-41. stavka 6., a koje ispunjavaju kriterije i koje su preuzele obveze
vezane za vojne sposobnosti iz Protokola o trajnoj strukturiranoj suradnji,
svoju namjeru priopæuju Vijeæu i ministru vanjskih poslova Unije.
2. U roku od tri mjeseca nakon priopæenja iz stavka 1., Vijeæe donosi eu-
ropsku odluku kojom se uspostavlja trajna strukturirana suradnja i utvrðuje
popis država èlanica koje u njoj sudjeluju. Vijeæe odluèuje kvalificiranom veæi-
nom nakon savjetovanja s ministrom vanjskih poslova Unije.
3. Svaka država èlanica koja naknadno zaželi sudjelovati u trajnoj struk-
turiranoj suradnji svoju namjeru priopæuje Vijeæu i ministru vanjskih poslo-
va Unije.
Vijeæe donosi europsku odluku kojom se potvrðuje sudjelovanje zainte-
resirane države èlanice koja ispunjava kriterije i preuzima obveze iz èlanaka
1. i 2. Protokola o trajnoj strukturiranoj suradnji. Vijeæe odluèuje kvalificiranom
veæinom nakon savjetovanja s ministrom vanjskih poslova Unije. U glasovanju
sudjeluju samo èlanovi Vijeæa koji predstavljaju države èlanice koje sudjelu-
ju.
Kvalificiranu veæinu èini najmanje 55 % èlanova Vijeæa koji predstavljaju
države èlanice koje sudjeluju, koje zajedno imaju najmanje 65 % stanovništ-
va tih država.
Manjinu koja može sprijeèiti donošenje odluka mora èiniti barem najmanji
broj tih èlanova Vijeæa koji predstavljaju više od 35 % stanovništva država
èlanica koje sudjeluju, plus jedan èlan. U suprotnom se smatra da je postig-
nuta kvalificirana veæina.
4. Ako država èlanica koja sudjeluje više ne ispunjava kriterije ili više ne
može izvršavati obveze iz èlanaka 1. i 2. Protokola o trajnoj strukturiranoj
suradnji, Vijeæe može donijeti europsku odluku kojom se obustavlja sudje-
lovanje dotiène države èlanice.
Vijeæe odluèuje kvalificiranom veæinom. U glasovanju sudjeluju samo
èlanovi Vijeæa koji predstavljaju države èlanice koje sudjeluju, uz iznimku
države èlanice o kojoj je rijeè.
Kvalificiranu veæinu èini najmanje 55 % èlanova Vijeæa koji predstavljaju
države èlanice koje sudjeluju, koje zajedno imaju najmanje 65 % stanovništ-
va tih država.
Manjinu koja može sprijeèiti donošenje odluka mora èiniti barem najmanji
broj èlanova Vijeæa koji predstavljaju više od 35 % stanovništva država èlani-
ca koje sudjeluju, plus jedan èlan. U suprotnom se smatra da je postignuta
kvalificirana veæina.

162
Adrias svezak 13, 2005

5. Svaka država èlanica koja sudjeluje, a koja se želi povuæi iz trajne struk-
turirane suradnje svoju namjeru priopæuje Vijeæu, koje prima na znanje da je
država èlanica o kojoj je rijeè prestala sudjelovati.
6. Europske odluke i preporuke Vijeæa u okviru trajne strukturirane surad-
nje, osim onih koje su predviðene stavcima 2. do 5., donose se jednoglasno. U
svrhu ovoga stavka, jednoglasnost podrazumijeva samo glasove predstavni-
ka država èlanica koje sudjeluju.

ODJELJAK 3.
FINANCIJSKE ODREDBE

Èlanak III.-313.
1. Administrativni izdaci koji za institucije nastanu pri provedbi ovoga
poglavlja terete proraèun Unije.
2. Operativni izdaci koji nastanu zbog provedbe ovoga poglavlja takoðer
terete proraèun Unije, osim izdataka koji nastanu kao posljedica operacija
vojne ili obrambene prirode, te u sluèajevima kada Vijeæe odluèi drugaèije.
U sluèajevima kada ne terete proraèun Unije, izdaci terete države èlanice
prema kljuèu bruto nacionalnoga proizvoda, osim ako Vijeæe ne odluèi dru-
gaèije. Kada je rijeè o izdacima koji nastanu kao posljedica operacija vojne ili
obrambene prirode, države èlanice èiji su predstavnici u Vijeæu dali formalnu
izjavu na temelju èlanka III.-300. stavka 1. podstavka 2. nisu obvezne sudje-
lovati u njihovom financiranju.
3. Vijeæe donosi europsku odluku kojom se utvrðuju posebni postupci koji
jamèe brzi pristup sredstvima u proraèunu Unije za hitno financiranje inici-
jativa u okviru zajednièke vanjske i sigurnosne politike, a osobito za pripremne
aktivnosti za zadatke iz èlanka I.-41. stavka 1. i èlanka III.-309. Vijeæe odluèuje
nakon savjetovanja s Europskim parlamentom.
Pripremne aktivnosti za zadatke iz èlanka I.-41. stavka 1. i èlanka III.-309.
koje ne idu na teret proraèuna Unije financiraju se iz poèetnog fonda koji
èine doprinosi država èlanica.
Na prijedlog ministra vanjskih poslova Unije, Vijeæe donosi kvalificiranom
veæinom europske odluke kojima se utvrðuju:
a) postupci osnivanja i financiranja poèetnog fonda, osobito iznosi koji se
dodjeljuju fondu;
b) postupci upravljanja poèetnim fondom;
c) postupci financijskoga nadzora.
Kad zadatak planiran u skladu s èlankom I.-41. stavkom 1. i èlankom III.-
309. ne može iæi na teret proraèuna Unije, Vijeæe ovlašæuje ministra vanjskih

163
Adrias svezak 13, 2005

poslova Unije za uporabu sredstava fonda. Ministar vanjskih poslova Unije


izvješæuje Vijeæe o provedbi te zadaæe.

POGLAVLJE III.
ZAJEDNIÈKA TRGOVINSKA POLITIKA

Èlanak III.-314.
Uspostavom carinske unije u skladu s èlankom III.-151., Unija pridonosi,
u zajednièkom interesu, skladnom razvoju svjetske trgovine, postupnom
ukidanju ogranièenja meðunarodne trgovine i izravnih stranih ulaganja, te
smanjenju carinskih i drugih prepreka.

Èlanak III.-315.
1. Zajednièka trgovinska politika temelji se na jedinstvenim naèelima,
osobito u pogledu promjena carinskih stopa, sklapanja carinskih i trgovin-
skih sporazuma koji se odnose na trgovinu robom i uslugama i na trgovinske
aspekte intelektualnoga vlasništva, izravna strana ulaganja, ostvarenje ujed-
naèenosti vezano za mjere liberalizacije, izvoznu politiku i mjere za zaštitu
trgovine, kao što su one koje se poduzimaju u sluèaju dampinga i subvencija.
Zajednièka trgovinska politika vodi se u okviru naèela i ciljeva vanjsko-
politièkoga djelovanja Unije.
2. Europskim zakonima utvrðuju se mjere kojima se pobliže odreðuje
okvir za provedbu zajednièke trgovinske politike.
3. Kada je potrebno pregovarati o sporazumima s jednom ili više treæih
zemalja ili meðunarodnih organizacija i sklapati takve sporazume, primje-
njuje se èlanak III.-325., podložno posebnim odredbama ovoga èlanka.
Komisija daje preporuke Vijeæu, koje ju ovlašæuje da otvori potrebne pre-
govore. Na Vijeæu i Komisiji leži odgovornost da osiguraju da sporazumi o ko-
jima se pregovara budu u skladu s unutarnjim politikama i pravilima Unije.
Te pregovore Komisija vodi uz savjetovanje s posebnim odborom koji Vi-
jeæe imenuje kako bi Komisiji pomogao u toj zadaæi, te u okviru onih uputa
koje joj Vijeæe bude davalo. O tijeku pregovora Komisija redovito izvješæuje
posebni odbor i Europski parlament.
4. O pregovorima i sklapanju sporazuma iz stavka 3. Vijeæe odluèuje kva-
lificiranom veæinom.
O pregovorima i sklapanju sporazuma na podruèju trgovine uslugama i
trgovinskih aspekata intelektualnoga vlasništva, te izravnih stranih ulaga-
nja, Vijeæe odluèuje jednoglasno ako takvi ugovori sadrže odredbe koje nalažu
jednoglasnost za donošenje unutarnjih pravila.

164
Adrias svezak 13, 2005

Vijeæe jednoglasno odluèuje o pregovorima i sklapanju sporazuma:


a) na podruèju trgovine kulturnim i audiovizualnim uslugama, kad po-
stoji rizik da bi ti sporazumi mogli dovesti u pitanje kulturnu i jeziènu
raznolikost Unije;
b) na podruèju trgovine socijalnim, obrazovnim i zdravstvenim usluga-
ma, kad postoji rizik da bi ti sporazumi mogli ozbiljno poremetiti na-
cionalno ureðenje tih usluga i dovesti u pitanje odgovornost država
èlanica za njihovo pružanje.
5. Pregovori i sklapanje meðunarodnih sporazuma na podruèju prijevo-
za podliježu odjeljku 7. poglavlja III. glave III. i èlanka III.-325.
6. Izvršavanje nadležnosti dodijeljenih ovim èlankom na podruèju zajed-
nièke trgovinske politike ne utjeèe na razgranièenje nadležnosti izmeðu Uni-
je i država èlanica, te ne vodi ujednaèavanju zakonskih i regulatornih odreda-
ba država èlanica ako Ustav iskljuèuje takvo ujednaèavanje.

POGLAVLJE IV.
SURADNJA S TREÆIM ZEMLJAMA I HUMANITARNA POMOÆ

ODJELJAK 1.
RAZVOJNA SURADNJA

Èlanak III.-316.
1. Politika Unije na podruèju razvojne suradnje vodi se u okviru naèela i ciljeva
vanjskopolitièkog djelovanja Unije. Politika razvojne suradnje Unije i politike
razvojne suradnje država èlanica meðusobno se dopunjuju i uèvršæuju.
Glavni cilj politike razvojne suradnje Unije je smanjenje, a dugoroèno gleda-
juæi i iskorjenjivanje siromaštva. Ciljeve razvojne suradnje Unija uzima u obzir
u politikama koje provodi, a koje bi mogle utjecati na zemlje u razvoju.
2. Unija i države èlanice pridržavaju se obveza i uzimaju u obzir ciljeve
koje su prihvatile u okviru Ujedinjenih naroda i drugih nadležnih meðuna-
rodnih organizacija.

Èlanak III.-317.
1. Europskim zakonima ili okvirnim zakonima utvrðuju se mjere potrebne
za provedbu politike razvojne suradnje, koje se mogu odnositi na višegodi-
šnje programe suradnje sa zemljama u razvoju ili tematski usmjerene pro-
grame.
2. S treæim zemljama i nadležnim meðunarodnim organizacijama Unija
može sklopiti bilo kakav sporazum koji pomaže postizanju ciljeva iz èlanaka
III.-292. i III.-316.

165
Adrias svezak 13, 2005

Podstavak 1. ne dovodi u pitanje nadležnost država èlanica u pogledu


pregovaranja u meðunarodnim tijelima i sklapanja sporazuma.
3. Europska investicijska banka pridonosi provedbi mjera iz stavka 1.,
prema uvjetima utvrðenim njenim statutom.

Èlanak III.-318.
1. Radi promicanja komplementarnosti i uèinkovitosti svoga djelovanja,
Unija i države èlanice koordiniraju svoje politike na podruèju razvojne surad-
nje i meðusobno se savjetuju o svojim programima pomoæi, ukljuèujuæi i u
okviru meðunarodnih organizacija i tijekom meðunarodnih konferencija. One
mogu poduzimati zajednièke akcije. Države èlanice po potrebi pridonose
provedbi programa pomoæi Unije.
2. Komisija može pokrenuti bilo kakvu inicijativu korisnu za promicanje
koordinacije iz stavka 1.
3. U okviru svojih nadležnosti, Unija i države èlanice suraðuju s treæim
zemljama i nadležnim meðunarodnim organizacijama.

ODJELJAK 2.
GOSPODARSKA,
FINANCIJSKA I TEHNIÈKA SURADNJA
S TREÆIM ZEMLJAMA

Èlanak III.-319.
1. Ne dovodeæi u pitanje druge odredbe Ustava, osobito èlanke III.-316.
do III.-318., Unija provodi mjere gospodarske, financijske i tehnièke surad-
nje, ukljuèujuæi i pružanje pomoæi, osobito financijske, treæim zemljama koje
nisu zemlje u razvoju. Te su mjere u skladu s razvojnom politikom Unije i
provode se u okviru naèela i ciljeva njenoga vanjskopolitièkog djelovanja.
Mjere Unije i mjere država èlanica meðusobno se dopunjuju i uèvršæuju.
2. Europskim zakonima ili okvirnim zakonima utvrðuju se mjere potrebne
za provedbu stavka 1.
3. U okviru svojih nadležnosti, Unija i države èlanice suraðuju s treæim
zemljama i nadležnim meðunarodnim organizacijama. Modaliteti te surad-
nje mogu biti predmet sporazuma izmeðu Unije i dotiènih treæih strana.
Podstavak 1. ne dovodi u pitanje nadležnost država èlanica za voðenje
pregovora u okviru meðunarodnih tijela i sklapanje meðunarodnih spora-
zuma.

166
Adrias svezak 13, 2005

Èlanak III.-320.
Kad situacija u nekoj treæoj zemlji zahtijeva hitnu financijsku pomoæ Uni-
je, Vijeæe donosi potrebne europske odluke na prijedlog Komisije.

ODJELJAK 3.
HUMANITARNA POMOÆ

Èlanak III.-321.
1. Aktivnosti Unije na podruèju humanitarne pomoæi provode se u okviru
naèela i ciljeva vanjskopolitièkoga djelovanja Unije. Te su aktivnosti namije-
njene pružanju ad hoc pomoæi i potpore i zaštite ljudima u treæim zemljama
koji su žrtve prirodnih nepogoda i nesreæa izazvanih ljudskim djelovanjem,
radi zadovoljavanja humanitarnih potreba koje proiziðu iz tih raznih situa-
cija. Aktivnosti Unije i aktivnosti država èlanica meðusobno se dopunjuju i
uèvršæuju.
2. Aktivnosti humanitarne pomoæi provode se u skladu s naèelima me-
ðunarodnoga prava i naèelima nepristranosti, neutralnosti i zabrane diskri-
minacije.
3. Europskim zakonima ili okvirnim zakonima utvrðuju se mjere kojima
se pobliže odreðuje okvir u kojem se provode aktivnosti humanitarne po-
moæi Unije.
4. S treæim zemljama i nadležnim meðunarodnim organizacijama Unija
može sklopiti bilo kakav sporazum koji pomaže postizanju ciljeva iz stavka 1.
i èlanka III.-292.
Podstavak 1. ne dovodi u pitanje nadležnost država èlanica za pregova-
ranja u meðunarodnim tijelima i sklapanje sporazuma.
5. Radi uspostave okvira za zajednièke doprinose mladih Europljana ak-
tivnostima humanitarne pomoæi Unije, osniva se Europski volonterski zbor
za humanitarnu pomoæ. Europskim zakonima utvrðuju se pravila i postupci
za djelovanje Zbora.
6. Komisija može pokrenuti bilo kakvu inicijativu korisnu za promicanje
koordinacije djelovanja Unije i djelovanja država èlanica, a radi poveæanja
uèinkovitosti i komplementarnosti mjera humanitarne pomoæi na razini Uni-
je i na nacionalnoj razini.
7. Unija vodi raèuna da njene aktivnosti humanitarne pomoæi budu koor-
dinirane i usklaðene s aktivnostima meðunarodnih organizacija i tijela, oso-
bito onih koji su dio sustava Ujedinjenih naroda.

167
Adrias svezak 13, 2005

POGLAVLJE V.
RESTRIKTIVNE MJERE

Èlanak III.-322.
1. Kad europska odluka donesena u skladu s poglavljem II. predviða
prekid ili odnosno djelomièno ili potpuno smanjenje opsega gospodarskih i
financijskih odnosa s jednom ili više treæih zemalja, Vijeæe donosi, kvalifici-
ranom veæinom na zajednièki prijedlog ministra vanjskih poslova Unije i
Komisije, potrebne europske uredbe ili odluke. O tome obavještava Europski
parlament.
2. Ako europska odluka donesena u skladu s poglavljem II. tako pred-
viða, Vijeæe može donijeti restriktivne mjere prema postupku iz stavka 1. pro-
tiv fizièkih ili pravnih osoba i skupina ili nedržavnih subjekata.
3. Akti iz ovoga èlanka ukljuèuju potrebne odredbe o pravnim jamstvi-
ma.

POGLAVLJE VI.
MEÐUNARODNI SPORAZUMI

Èlanak III.-323.
1. Unija može sklopiti sporazum s jednom ili više treæih zemalja ili með-
unarodnih organizacija ako tako predviða Ustav ili ako je sklapanje sporazu-
ma potrebno radi postizanja nekog od ciljeva iz Ustava, u okviru politika Unije,
ili ako je predviðeno nekim pravno obvezujuæim aktom Unije ili bi moglo
utjecati na zajednièka pravila ili promijeniti njihov opseg.
2. Sporazumi koje sklapa Unija obvezujuæi su za institucije Unije i države
èlanice.

Èlanak III.-324.
Unija može sklopiti sporazum o pridruživanju s jednom ili više treæih ze-
malja ili meðunarodnih organizacija kako bi se ostvarilo pridruživanje koje
podrazumijeva uzajamna prava i obveze, zajednièko djelovanje i posebne
postupke.

Èlanak III.-325.
1. Ne dovodeæi u pitanje posebne odredbe iz èlanka III.-315., pregovaranje
o sporazumima izmeðu Unije i treæih zemalja ili meðunarodnih organizacija
i njihovo sklapanje odvija se prema sljedeæem postupku.

168
Adrias svezak 13, 2005

2. Vijeæe odobrava otvaranje pregovora, donosi naputke za pregovore,


odobrava potpisivanje sporazuma i sklapa ih.
3. Komisija ili ministar vanjskih poslova Unije, ako se predviðeni spora-
zum odnosi iskljuèivo ili uglavnom na zajednièku vanjsku i sigurnosnu poli-
tiku, podnosi preporuke Vijeæu, koje donosi europsku odluku kojom se odo-
brava otvaranje pregovora te kojom se, ovisno o predmetu predviðenog spo-
razuma, imenuje pregovaraè Unije ili voditelj pregovaraèkoga tima Unije.
4. Vijeæe može pregovaraèu uputiti naputke i imenovati poseban odbor u
savjetovanju s kojim se pregovori moraju voditi.
5. Na prijedlog pregovaraèa, Vijeæe donosi europsku odluku kojom se
odobrava potpisivanje sporazuma i, po potrebi, njegova privremena primje-
na prije stupanja na snagu.
6. Na prijedlog pregovaraèa, Vijeæe donosi europsku odluku o sklapanju
sporazuma.
Osim ako se sporazum ne odnosi iskljuèivo na zajednièku vanjsku i si-
gurnosnu politiku, Vijeæe donosi europsku odluku o sklapanju sporazuma:
a) nakon dobivanja suglasnosti Europskoga parlamenta u sljedeæim sluèa-
jevima:
i) sporazumi o pridruživanju;
ii) pristupanje Unije Europskoj konvenciji za zaštitu ljudskih prava i
temeljnih sloboda;
iii) sporazumi kojima se, organiziranjem postupaka suradnje, uspostav-
lja odreðeni institucionalni okvir;
iv) sporazumi sa znaèajnim proraèunskim posljedicama za Uniju;
v) sporazumi koji se odnose na podruèja na koja se primjenjuje redov-
ni zakonodavni postupak ili posebni zakonodavni postupak ako je
potrebna suglasnost Europskoga parlamenta.
Europski parlament i Vijeæe mogu se, u hitnom sluèaju, dogovoriti o roku
za davanje suglasnosti.
b) nakon savjetovanja s Europskim parlamentom u drugim sluèajevima.
Europski parlament daje svoje mišljenje u roku koji Vijeæe može utvrditi
ovisno o hitnosti stvari. Ako mišljenje nije dano u tom roku, Vijeæe može
odluèiti.
7. Prilikom sklapanja sporazuma, Vijeæe može, odstupajuæi od stavaka 5.,
6. i 9., ovlastiti pregovaraèa da u ime Unije odobri izmjene sporazuma ako taj
sporazum predviða da se izmjene donose u pojednostavljenom postupku ili
od strane tijela osnovanog na temelju sporazuma. Vijeæe može za takvo ovla-
štenje postaviti posebne uvjete.

169
Adrias svezak 13, 2005

8. Vijeæe odluèuje kvalificiranom veæinom tijekom èitavoga postupka.


Meðutim, ono odluèuje jednoglasno ako se sporazum odnosi na podruèje
za koje je za donošenje akta Unije potrebna jednoglasnost, kao i za spora-
zume o pridruživanju i sporazume iz èlanka III.-319. s državama koje su kan-
didati za pristupanje.
9. Na prijedlog Komisije, Vijeæe ili ministar vanjskih poslova Unije, dono-
si europsku odluku kojom se obustavlja primjena sporazuma i utvrðuju sta-
jališta koja u ime Unije treba donijeti u tijelu osnovanom na temelju sporazu-
ma, kad je to tijelo pozvano donijeti akte koji imaju pravne uèinke, uz iznim-
ku akata kojima se dopunjuje ili mijenja institucionalni okvir sporazuma.
10. Europski parlament se odmah i u cijelosti obavještava o svim fazama
postupka.
11. Država èlanica, Europski parlament, Vijeæe ili Komisija mogu pribaviti
mišljenje Suda pravde o tome je li predviðeni sporazum u skladu s Ustavom.
Ako je mišljenje Suda pravde negativno, predviðeni sporazum može stupiti
na snagu jedino ako se izmijeni ili ako se izmijeni Ustav.

Èlanak III.-326.
1. Odstupajuæi od èlanka III.-325., Vijeæe može, bilo na preporuku Europ-
ske središnje banke ili na preporuku Komisije i nakon savjetovanja s Europ-
skom središnjom bankom, nastojeæi postiæi konsenzus u skladu s ciljem stabil-
nosti cijena, sklopiti formalne sporazume o teèajnome sustavu eura u odnosu
na valute treæih država. Vijeæe odluèuje jednoglasno nakon savjetovanja s
Europskim parlamentom i u skladu s postupkom predviðenim u stavku 3.
Vijeæe može, bilo na preporuku Europske središnje banke ili na preporuku
Komisije i nakon savjetovanja s Europskom središnjom bankom, nastojeæi
postiæi konsenzus u skladu s ciljem stabilnosti cijena, utvrditi, prilagoditi ili
napustiti srednje teèajeve eura u okviru teèajnoga sustava. Predsjednik Vi-
jeæa obavještava Europski parlament o utvrðivanju, prilagodbi ili napuštanju
srednjih teèajeva eura.
2. Ako ne postoji teèajni sustav u odnosu na jednu ili više valuta treæih
država iz stavka 1., Vijeæe može, bilo na preporuku Europske središnje banke
ili na preporuku Komisije i nakon savjetovanja s Europskom središnjom
bankom, oblikovati opæe odrednice teèajne politike u odnosu na te valute. Te
opæe odrednice ne dovode u pitanje glavni cilj Europskoga sustava središnjih
banaka, a to je održanje stabilnosti cijena.
3. Odstupajuæi od èlanka III.-325., ako su sporazumi o pitanjima koja se
odnose na monetarni ili teèajni sustav predmet pregovora izmeðu Unije i

170
Adrias svezak 13, 2005

jedne ili više treæih država ili meðunarodnih organizacija, Vijeæe na preporuku
Komisije i nakon savjetovanja s Europskom središnjom bankom odluèuje o
modalitetima pregovora i sklapanja takvih sporazuma. Tim se modalitetima
osigurava izražavanje jedinstvenoga stava Unije. Komisija je u cijelosti uk-
ljuèena u pregovore.
4. Ne dovodeæi u pitanje nadležnost Unije i sporazume Unije o ekonom-
skoj i monetarnoj uniji, države èlanice mogu pregovarati u meðunarodnim
tijelima i sklapati sporazume.

POGLAVLJE VII.
ODNOSI UNIJE S MEÐUNARODNIM ORGANIZACIJAMA I TREÆIM
ZEMLJAMA, TE IZASLANSTVA UNIJE

Èlanak III.-327.
1. Unija uspostavlja sve odgovarajuæe oblike suradnje s organima Uje-
dinjenih naroda i njihovim specijaliziranim agencijama, Vijeæem Europe, Or-
ganizacijom za sigurnost i suradnju u Europi i Organizacijom za gospodar-
sku suradnju i razvoj.
Unija održava odgovarajuæe odnose i s drugim meðunarodnim organiza-
cijama.
2. Za provedbu ovoga èlanka zadužuju se ministar vanjskih poslova Uni-
je i Komisija.

Èlanak III.-328.
1. U treæim zemljama i pri meðunarodnim organizacijama Uniju zastupaju
izaslanstva Unije.
2. Izaslanstva Unije podreðena su ministru vanjskih poslova Unije. Ona
djeluju u tijesnoj suradnji s diplomatskim i konzularnim misijama država èla-
nica.

POGLAVLJE VIII.
PROVEDBA KLAUZULE SOLIDARNOSTI

Èlanak III.-329.
1. Ako neka država èlanica postane metom teroristièkoga napada ili
žrtvom prirodne nepogode ili nesreæe izazvane ljudskim djelovanjem, ostale
joj države èlanice pomažu na zahtjev njenih politièkih vlasti. U tu svrhu,
države èlanice svoja djelovanja usklaðuju u Vijeæu.

171
Adrias svezak 13, 2005

2. Mjere za provedbu klauzule solidarnosti iz èlanka I.-43. od strane Uni-


je utvrðuju se europskom odlukom koju donosi Vijeæe, na zajednièki prijed-
log Komisije i ministra vanjskih poslova Unije. Vijeæe odluèuje u skladu s
èlankom III.-300. stavkom 1. ako ta odluka utjeæe na obranu. O tome se oba-
vještava Europski parlament.
U svrhe ovoga stavka i ne dovodeæi u pitanje èlanak III.-344., Vijeæu
pomaže Politièki i sigurnosni odbor uz potporu struktura razvijenih u kon-
tekstu zajednièke sigurnosne i obrambene politike, kao i Odbor iz èlanka III.-
261. Ta dva odbora po potrebi podnose zajednièka mišljenja.
3. Europsko vijeæe redovito ocjenjuje prijetnje s kojima se suoèava Unija
kako bi Uniji i njenim državama èlanicama omoguæilo poduzimanje
djelotvornih mjera.

GLAVA VI.
FUNKCIONIRANJE UNIJE

POGLAVLJE I.
ODREDBE O INSTITUCIJAMA

ODJELJAK 1.
INSTITUCIJE

Pododjeljak 1.
Europski parlament

Èlanak III.-330.
1. Europskim zakonom ili okvirnim zakonom Vijeæa utvrðuju se mjere
potrebne za izbor èlanova Europskoga parlamenta na opæim i neposrednim
izborima prema jedinstvenom postupku u svim državama èlanicama ili u
skladu s naèelima zajednièkim svim državama èlanicama.
Vijeæe odluèuje jednoglasno na inicijativu i nakon dobivanja suglasnosti
Europskoga parlamenta, koji odluèuje veæinom svojih èlanova. Taj zakon ili
okvirni zakon stupa na snagu nakon što ga odobre države èlanice u skladu sa
svojim ustavnim propisima.
2. Europskim zakonom Europskoga parlamenta utvrðuju se pravila i opæi
uvjeti prema kojima su njegovi èlanovi dužni obavljati svoje dužnosti. Eu-
ropski parlament djeluje na vlastitu inicijativu nakon što zatraži mišljenje
Komisije i pribavi suglasnost Vijeæa. Vijeæe odluèuje jednoglasno o svim pravili-
ma ili uvjetima koji se odnose na oporezivanje èlanova ili bivših èlanova.

172
Adrias svezak 13, 2005

Èlanak III.-331.
Europskim se zakonima utvrðuju pravila o politièkim strankama na eu-
ropskoj razini iz èlanka I.-46. stavka 4., osobito pravila o njihovom financira-
nju.

Èlanak III.-332.
Europski parlament može, veæinom svojih èlanova, od Komisije zatražiti
da podnese bilo koji odgovarajuæi prijedlog o pitanjima u odnosu na koja
smatra da je, u svrhu provedbe Ustava, potreban akt Unije. Ako Komisija ne
podnese prijedlog, o razlozima za to obavještava Europski parlament.

Èlanak III.-333.
Tijekom obavljanja svojih dužnosti, Europski parlament može, na zahtjev
jedne èetvrtine svojih èlanova, osnovati privremeni Istražni odbor radi ispiti-
vanja navodnih prekršaja ili nepravilnosti u postupanju u provedbi prava
Unije, ne dovodeæi u pitanje ovlasti Ustavom dodijeljene drugim institucija-
ma ili tijelima, osim kad se navodne èinjenice ispituju pred sudom i sve dok je
o tom predmetu u tijeku sudski postupak.
Privremeni Istražni odbor prestaje postojati nakon što podnese izvješæe.
Europskim zakonom Europskoga parlamenta utvrðuju se iscrpna pravila
o ostvarivanju prava na istragu. Europski parlament odluèuje na vlastitu ini-
cijativu nakon dobivanja suglasnosti Vijeæa i Komisije.

Èlanak III.-334.
U skladu s èlankom I.-10. stavkom 2. toèkom (d), svaki graðanin Unije, i
svaka fizièka ili pravna osoba koja prebiva odnosno ima sjedište u nekoj od
država èlanica ima pravo uputiti, pojedinaèno ili zajedno s drugim osobama,
predstavku Europskome parlamentu o pitanju koje spada u neko od podruè-
ja djelovanja Unije i koje nekoga od njih izravno pogaða.

Èlanak III.-335.
1. Europski parlament bira Europskoga puèkog pravobranitelja. U skladu
s èlankom I.-10. stavka 2. toèkom (d) i èlankom I.-49., on ili ona ima ovlast
zaprimati pritužbe od bilo kojeg graðanina Unije ili bilo koje fizièke ili pravne
osobe koja prebiva odnosno ima sjedište u nekoj od država èlanica vezano za
sluèajeve nepravilnosti u postupanju u aktivnostima institucija, tijela, ureda
ili agencija Unije, uz iznimku Suda pravde Europske unije kad obavlja svoju
sudbenu funkciju.

173
Adrias svezak 13, 2005

U skladu sa svojim dužnostima, Puèki pravobranitelj provodi istrage koje


on ili ona smatra utemeljenima, bilo na vlastitu inicijativu ili na temelju pritužbi
koje su mu podnesene izravno ili posredstvom èlana Europskoga parlamenta,
osim kad su navodne èinjenice predmet sudskoga postupka ili su to bile. Ako
Puèki pravobranitelj utvrdi sluèaj nepravilnosti u postupku, predmet upuæuje
odgovarajuæoj instituciji, tijelu, uredu ili agenciji, koja mu u roku od tri mjeseca
treba priopæiti svoje mišljenje. Europski puèki pravobranitelj potom upuæuje
izvješæe Europskome parlamentu i dotiènoj instituciji, tijelu, uredu ili agenciji.
Osoba koja je podnijela pritužbu obavještava se o ishodu te istrage.
O ishodu svojih istraga Puèki pravobranitelj podnosi godišnje izvješæe Eu-
ropskome parlamentu.
2. Puèki pravobranitelj se bira nakon svakih izbora za Europski parlament za
mandatno razdoblje Parlamenta. Puèki pravobranitelj može biti ponovno imeno-
van.
Puèkog pravobranitelja može razriješiti Sud pravde na zahtjev Europ-
skoga parlamenta ili ako više ne ispunjava uvjete potrebne za obavljanje svo-
jih dužnosti odnosno ako bude proglašen krivim za ozbiljan propust.
3. U obavljanju svojih dužnosti Puèki pravobranitelj je potpuno neovisan.
U obavljanju tih dužnosti on ne smije tražiti niti primati upute ni od koje
institucije, tijela, ureda ili agencije. Tijekom svoga mandata Puèki pravobra-
nitelj se ne smije baviti nikakvom drugom djelatnošæu, plaæenom ili ne.
4. Europskim zakonom Europskoga parlamenta utvrðuju se pravila i opæi
uvjeti prema kojima je Puèki pravobranitelj dužan obavljati svoje dužnosti.
Europski parlament djeluje na vlastitu inicijativu nakon što zatraži mišljenje
Komisije i pribavi suglasnost Vijeæa.

Èlanak III.-336.
Europski parlament održava godišnja zasjedanja. Sastaje se, bez poseb-
nog sazivanja, drugoga utorka u ožujku.
Europski se parlament može sastati na izvanrednom zasjedanju na za-
htjev veæine svojih èlanova ili na zahtjev Vijeæa ili Komisije.

Èlanak III.-337.
1. Europsko vijeæe i Vijeæe mogu biti saslušani pred Europskim parlamen-
tom u skladu s uvjetima utvrðenim Poslovnikom Europskoga vijeæa i Poslov-
nikom Vijeæa.
2. Komisija može prisustvovati na svim sjednicama Europskoga parla-
menta i na svoj zahtjev biti saslušana. Na pitanja koja joj postavi Europski
parlament ili njegovi èlanovi Komisija odgovara usmeno ili pismeno.

174
Adrias svezak 13, 2005

3. Europski parlament na javnom zasjedanju raspravlja o godišnjem


opæem izvješæu koje mu je podnijela Komisija.

Èlanak III.-338.
Osim ako nije drugaèije predviðeno Ustavom, Europski parlament od-
luèuje veæinom glasova. Njegovim se poslovnikom utvrðuje kvorum.

Èlanak III.-339.
Europski parlament donosi svoj poslovnik, i to odlukom veæine svojih
èlanova.
Zapisnici sa sjednica Europskoga parlamenta objavljuju se na naèin utvr-
ðen Ustavom i Poslovnikom Europskoga parlamenta.

Èlanak III.-340.
Ako mu se u vezi s aktivnostima Komisije podnese prijedlog za izglasa-
vanje nepovjerenja Komisiji, Europski parlament o tome ne glasuje dok ne
proðu najmanje tri dana od dana podnošenja prijedloga, o tome odluèuje is-
kljuèivo javnim glasovanjem.
Ako se prijedlog za izglasavanje nepovjerenja usvoji dvotreæinskom veæi-
nom glasova koja predstavlja veæinu èlanova Europskoga parlamenta, èlanovi
Komisije kolektivno podnose ostavku, a ministar vanjskih poslova Unije daje
ostavku na poslove koje obavlja u Komisiji. Oni ostaju na dužnosti i nastav-
ljaju obavljati tekuæe poslove dok ne budu zamijenjeni u skladu s èlancima I.-
26. i I.-27. U tom sluèaju, mandat èlanova Komisije koji su imenovani kao
njihova zamjena istjeèe na dan na koji bi istekao mandat èlanova Komisije
koji su morali kolektivno podnijeti ostavku.

Pododjeljak 2.
Europsko vijeæe

Èlanak III.-341.
1. Prilikom glasovanja svaki èlan Europskoga vijeæa može glasovati u ime
još najviše jednog èlana.
Suzdržanost èlanova koji su nazoèni, bilo osobno ili preko zastupnika, nije
prepreka donošenju od strane Europskoga vijeæa akata koji zahtijevaju jed-
noglasnost.
2. Predsjednik Europskoga parlamenta može biti pozvan da bude saslu-
šan pred Europskim vijeæem.

175
Adrias svezak 13, 2005

3. O postupovnim pitanjima i o donošenju svoga poslovnika Europsko


vijeæe odluèuje obiènom veæinom.
4. Europskome vijeæu pomaže Glavno tajništvo Vijeæa.

Pododjeljak 3.
Vijeæe ministara

Èlanak III.-342.
Vijeæe se sastaje kad ga sazove njegov predsjednik, bilo na vlastitu inici-
jativu ili na zahtjev jednoga od njegovih èlanova ili Komisije.

Èlanak III.-343.
1. Prilikom glasovanja svaki èlan Vijeæa može glasovati u ime još najviše
jednog èlana.
2. Kad treba odluèiti obiènom veæinom, Vijeæe odluèuje veæinom svojih
èlanova.
3. Suzdržanost èlanova koji su nazoèni, bilo osobno ili preko zastupnika,
nije prepreka donošenju od strane Vijeæa akata koji zahtijevaju jednoglas-
nost.

Èlanak III.-344.
1. Odbor koji se sastoji od stalnih predstavnika vlada država èlanica
priprema rad Vijeæa i izvršava zadaæe koje mu je Vijeæe povjerilo. Odbor može
donositi postupovne odluke u sluèajevima predviðenim Poslovnikom Vijeæa.
2. Vijeæu pomaže Glavno tajništvo, za èiji rad odgovara glavni tajnik ko-
jega imenuje Vijeæe.
O ustroju Glavnoga tajništva Vijeæe odluèuje obiènom veæinom.
3. O postupovnim pitanjima i donošenju svoga Poslovnika Vijeæe odluèu-
je obiènom veæinom.

Èlanak III.-345.
Vijeæe može obiènom veæinom od Komisije zatražiti da provede svaku
studiju koja je po mišljenju Vijeæa potrebna za ostvarenje zajednièkih ciljeva,
te da mu podnese sve odgovarajuæe prijedloge. Ako Komisija ne podnese pri-
jedlog, o razlozima za to obavještava Vijeæe.

176
Adrias svezak 13, 2005

Èlanak III.-346.
Vijeæe donosi europske odluke kojima se utvrðuju pravila o odborima
predviðenima Ustavom. Vijeæe odluèuje obiènom veæinom nakon savjetovanja
s Komisijom.

Pododjeljak 4.
Europska komisija

Èlanak III.-347.
Èlanovi Komisije suzdržavaju se od bilo kakvog djelovanja nespojivog s
njihovim dužnostima. Države èlanice poštuju njihovu neovisnost i ne
pokušavaju na njih utjecati dok obavljaju svoje zadaæe.
Tijekom svoga mandata èlanovi Komisije se ne smiju baviti nikakvom
drugom djelatnošæu, plaæenom ili ne. Prilikom stupanja na dužnost daju
sveèanu obvezu da æe, tijekom i nakon mandata, poštovati obveze koje iz nje
proizlaze, osobito dužnost da se èestito i suzdržano ponašaju u pogledu pri-
hvaæanja odreðenih imenovanja ili povlastica nakon što im prestane mandat.
U sluèaju bilo kakve povrede tih obveza, Sud pravde može, na prijedlog Vi-
jeæa koje odluèuje obiènom veæinom ili Komisije, riješiti da se dotièna osoba,
ovisno o okolnostima, razriješi u skladu s èlankom III.-349 ili da joj se oduzi-
ma pravo na mirovinu ili druge zamjenske povlastice.

Èlanak III.-348.
1. Osim u sluèaju redovne zamjene ili smrti, dužnosti èlana Komisije
prestaju kad on ili ona podnese ostavku ili bude razriješen odnosno razrije-
šena.
2. Mjesto koje je ostalo upražnjeno nakon ostavke, razrješenja ili smrti
odreðenog èlana popunjava do kraja njegovoga mandata novi èlan istoga
državljanstva kojeg Vijeæe imenuje sporazumno s predsjednikom Komisije,
nakon savjetovanja s Europskim parlamentom i u skladu s kriterijima utvr-
ðenim u èlanku I.-26. stavku 4.
Vijeæe može, jednoglasno na prijedlog predsjednika Komisije, odluèiti da to
mjesto ne treba popuniti, osobito ako do kraja mandata ostaje malo vremena.
3. U sluèaju ostavke, razrješenja ili smrti predsjednika, on se do kraja
mandata zamjenjuje u skladu s èlankom I.-27. stavkom 1.
4. U sluèaju ostavke, razrješenja ili smrti ministra vanjskih poslova Unije,
on se do kraja mandata zamjenjuje u skladu s èlankom I.-28. stavkom 1.
5. U sluèaju ostavke svih èlanova Komisije, oni ostaju na dužnosti i na-
stavljaju obavljati tekuæe poslove dok ne budu zamijenjeni do kraja mandata
u skladu s èlancima I.-26. i I.-27.

177
Adrias svezak 13, 2005

Èlanak III.-349.
Ako bilo koji od èlanova Komisije više ne ispunjava uvjete potrebne za
obavljanje svojih dužnosti, odnosno ako bude proglašen krivim za ozbiljan
propust, Sud ga može razriješiti na prijedlog Vijeæa koje odluèuje obiènom
veæinom ili Komisije.

Èlanak III.-350.
Ne dovodeæi u pitanje èlanak I.-28. stavak 4., predsjednik rasporeðuje
obveze Komisije i dodjeljuje ih njezinim èlanovima, u skladu s èlankom I.-27.
stavkom 3. Tijekom mandata Komisije predsjednik može te poslove preraspo-
dijeliti. Dužnosti koje im je povjerio predsjednik èlanovi Komisije obavljaju
pod njegovim vodstvom.

Èlanak III.-351.
Komisija odluèuje veæinom svojih èlanova. Njezinim se poslovnikom utvr-
ðuje kvorum.

Èlanak III.-352.
1. Komisija donosi svoj poslovnik kako bi osigurala vlastito funkcionira-
nje i funkcioniranje svojih službi. Ona se brine da se taj poslovnik objavi.
2. Svake godine, najkasnije mjesec dana prije otvaranja zasjedanja Eu-
ropskoga parlamenta, Komisija objavljuje opæe izvješæe o aktivnostima Unije.

Pododjeljak 5.
Sud pravde Europske unije

Èlanak III.-353.
Sud pravde zasjeda u vijeæima, kao Veliko vijeæe ili u punom sastavu, u
skladu sa Statutom Suda pravde Europske unije.

Èlanak III.-354.
Sudu pravde pomaže osam nezavisnih odvjetnika. Ako Sud pravde to
zatraži, Vijeæe može jednoglasno donijeti europsku odluku o poveæanju broja
nezavisnih odvjetnika.
Dužnost je nezavisnoga odvjetnika, koji djeluje potpuno nepristrano i
neovisno, na javnoj sjednici podnositi obrazložene zakljuène prijedloge o
predmetima u kojima se, u skladu sa Statutom Suda pravde Europske unije,
zahtijeva njegovo sudjelovanje.

178
Adrias svezak 13, 2005

Èlanak III.-355.
Suci i nezavisni odvjetnici Suda pravde biraju se iz redova osoba èija je
neovisnost neupitna i koji imaju kvalifikacije potrebne za imenovanje na naj-
više sudaèke dužnosti u svojim zemljama ili koji su priznati pravnici; imenu-
ju ih sporazumno vlade država èlanica nakon savjetovanja s vijeæem kako je
predviðeno èlankom III.-357.
Svake tri godine obavlja se djelomièna zamjena sudaca i nezavisnih odvjet-
nika, u skladu s uvjetima utvrðenim u Statutu Suda pravde Europske unije.
Suci iz svojih redova biraju predsjednika Suda pravde na mandat od tri
godine. Predsjednik može biti ponovno izabran.
Sud pravde donosi svoj poslovnik. Za taj je poslovnik potrebna sugla-
snost Vijeæa.
Èlanak III.-356.
Broj sudaca Suda opæe nadležnosti odreðuje se Statutom Suda pravde
Europske unije. Statutom se može predvidjeti da Sudu opæe nadležnosti
pomažu nezavisni odvjetnici.
Èlanovi Suda opæe nadležnosti biraju se iz redova osoba èija je neovisnost
neupitna i koji imaju sposobnosti potrebne za imenovanje na visoke sudaèke
dužnosti. Imenuju ih sporazumno vlade država èlanica nakon savjetovanja s
Vijeæem kako je predviðeno èlankom III.-357.
Svake tri godine obavlja se djelomièna obnova èlanstva Suda opæe nad-
ležnosti.
Suci iz svojih redova biraju predsjednika Suda opæe nadležnosti na man-
dat od tri godine. Predsjednik može biti ponovno izabran.
Sud opæe nadležnosti donosi svoj poslovnik u dogovoru sa Sudom pravde.
Za taj je poslovnik potrebna suglasnost Vijeæa.
Ako Statut ne predviða drugaèije, na Sud opæe nadležnosti primjenjuju
se odredbe Ustava koje se odnose na Sud pravde.

Èlanak III.-357.
Vijeæe zaduženo za davanje mišljenja o podobnosti kandidata za obna-
šanje dužnosti suca i nezavisnog odvjetnika Suda pravde i Suda opæe
nadležnosti osniva se prije nego vlade država èlanica obave imenovanja iz
èlanaka III.-355. i III.-356.
Vijeæe se sastoji od sedam osoba imenovanih iz redova bivših èlanova Suda
pravde i Suda opæe nadležnosti, èlanova nacionalnih vrhovnih sudova i
priznatih pravnika, od kojih jednoga predlaže Europski parlament. Vijeæe
Europske unije donosi europsku odluku kojom se utvrðuju pravila rada vi-
jeæa i europsku odluku o imenovanju njegovih èlanova. Ono odluèuje na ini-
cijativu predsjednika Suda pravde.

179
Adrias svezak 13, 2005

Èlanak III.-358.
1. Sud opæe nadležnosti nadležan je postupati i odluèivati u prvom stup-
nju ili u postupcima iz èlanaka III.-365., III.-367., III.-370., III.-372. i III.-374., uz
iznimku onih koji su dodijeljeni specijaliziranom sudu osnovanom na temelju
èlanka III.-359. i onih koji su Statutom Suda pravde Europske unije pridržani
za Sud pravde. Statutom se može predvidjeti da je Sud opæe nadležnosti
nadležan i za druge vrste predmeta ili postupaka.
Protiv odluka koje Sud opæe nadležnosti donese na temelju ovoga stavka
Sudu pravde se može uložiti pravni lijek iskljuèivo zbog pravnih pitanja, pod
uvjetima i u granicama utvrðenim Statutom.
2. Sud opæe nadležnosti nadležan je postupati i odluèivati u predmetima
ili postupcima pokrenutim protiv odluka specijaliziranih sudova.
Odluke koje Sud opæe nadležnosti donese na temelju ovoga stavka mogu
iznimno podlijegati preispitivanju Suda pravde, pod uvjetima i u granicama
utvrðenim Statutom Suda pravde Europske unije, kad postoji ozbiljna opas-
nost od ugrožavanja jedinstva ili dosljednosti prava Unije.
3. Sud opæe nadležnosti nadležan je postupati i odluèivati o pitanjima upu-
æenim na prethodnu odluku na temelju èlanka III.-369., u odreðenim po-
druèjima utvrðenim Statutom Suda pravde Europske unije.
Ako Sud opæe nadležnosti smatra da je u predmetu potrebno donijeti
naèelnu odluku koja bi mogla utjecati na jedinstvo ili dosljednost prava Uni-
je, može taj predmet uputiti Sudu pravde na odluèivanje.
Odluke koje Sud opæe nadležnosti donese o pitanjima koja su mu upuæe-
na na prethodnu odluku mogu iznimno podlijegati preispitivanju Suda
pravde, pod uvjetima i u granicama utvrðenim Statutom, kad postoji ozbilj-
na opasnost od ugrožavanja jedinstva ili dosljednosti prava Unije.

Èlanak III.-359.
1. Europskim zakonima mogu se osnivati specijalizirani sudovi pridruženi
Sudu opæe nadležnosti koji postupaju i odluèuju u prvom stupnju u nekim
predmetima pokrenutim na odreðenim podruèjima. Oni se donose bilo na
prijedlog Komisije nakon savjetovanja sa Sudom pravde ili na zahtjev Suda
pravde nakon savjetovanja s Komisijom.
2. Europskim zakonom o osnivanju specijaliziranog suda utvrðuju se
pravila o ustroju suda i opsegu nadležnosti koja mu je dodijeljena.
3. Protiv odluka koje donose specijalizirani sudovi može se uložiti pravni
lijek Sudu opæe nadležnosti iskljuèivo zbog pravnih pitanja, a kad to pred-
viða europski zakon o osnivanju specijaliziranog suda pravni se lijek može
uložiti i zbog èinjeniènoga stanja.

180
Adrias svezak 13, 2005

4. Èlanovi specijaliziranih sudova biraju se iz redova osoba èija je neovis-


nost neupitna i koji imaju sposobnosti potrebne za imenovanje na sudaèku
dužnost. Imenuje ih Vijeæe jednoglasnom odlukom.
5. Specijalizirani sudovi donose svoje poslovnike u dogovoru sa Sudom
pravde. Za te je poslovnike potrebna suglasnost Vijeæa.
6. Ako europski zakon o osnivanju specijaliziranog suda ne predviða dru-
gaèije, na specijalizirane se sudove primjenjuju odredbe Ustava koje se odnose
na Sud pravde Europske unije i odredbe Statuta Suda pravde Europske uni-
je. Na specijalizirane se sudove u svakom sluèaju primjenjuje Glava I. Statuta
i njegov èlanak 64.

Èlanak III.-360.
Ako Komisija smatra da neka država èlanica nije ispunila odreðenu obve-
zu iz Ustava, ona o tome daje obrazloženo mišljenje, nakon što je dotiènoj
državi pružila priliku da se oèituje.
Ako dotièna država ne postupi prema mišljenju u roku koji je utvrdila
Komisija, Komisija se može obratiti Sudu pravde Europske unije.

Èlanak III.-361.
Država èlanica koja smatra da neka druga èlanica nije ispunila odreðenu
obvezu iz Ustava može se obratiti Sudu pravde Europske unije.
Prije nego država èlanica protiv druge države èlanice podnese tužbu zbog
navodne povrede obveze iz Ustava, dužna se obratiti Komisiji.
Komisija daje obrazloženo mišljenje nakon što se objema državama dade
prilika da usmeno i pismeno iznesu svoj predmet i svoja shvaæanja predmeta
druge strane.
Ako Komisija ne dade mišljenje u roku od tri mjeseca od datuma kad joj je
sluèaj podnesen, izostanak tog mišljenja ne spreèava obraæanje Sudu.

Èlanak III.-362.
1. Ako Sud pravde Europske unije utvrdi da neka država èlanica nije is-
punila odreðenu obvezu iz Ustava, ta je država obvezna poduzeti mjere
potrebne za postupanje po presudi Suda.
2. Ako Komisija smatra da dotièna država èlanica nije poduzela mjere
potrebne za postupanje po presudi iz stavka 1., može se obratiti Sudu pravde
Europske unije nakon što je toj državi dala priliku da se oèituje. Pritom utvr-
ðuje paušalni iznos ili novèanu kaznu koju dotièna država èlanica treba plati-
ti i koju smatra primjerenom s obzirom na okolnosti.

181
Adrias svezak 13, 2005

Ako Sud utvrdi da dotièna država èlanica nije postupila po njegovoj pre-
sudi može joj naložiti plaæanje paušalnog iznosa ili novèane kazne.
Taj postupak ne dovodi u pitanje èlanak III.-361.
3. Kad se Komisija obrati Sudu pravde Europske unije na temelju èlanka
III.-360. zbog toga što država èlanica nije ispunila obvezu da obavijesti o mjer-
ama prijenosa europskoga okvirnog zakona u nacionalno zakonodavstvo,
može, ako to smatra svrhovitim, utvrditi paušalni iznos ili novèanu kaznu
koju dotièna država treba platiti i koju smatra primjerenom s obzirom na okol-
nosti.
Ako utvrdi da je došlo do povrede, Sud može dotiènoj državi èlanici
naložiti plaæanje paušalnog iznosa ili novèane kazne koja ne premašuje iznos
koji je utvrdila Komisija. Obveza plaæanja poèinje teæi od datuma koji Sud
utvrdi u svojoj presudi.

Èlanak III.-363.
Europskim zakonima i uredbama Vijeæa Sudu pravde Europske unije može
se dati neogranièena nadležnost glede kazni koje su njima predviðene.

Èlanak III.-364.
Ne dovodeæi u pitanje druge odredbe Ustava, europskim se zakonom Sudu
pravde Europske unije može prenijeti nadležnost, u opsegu koji je njime
odreðen, za sporove koji se odnose na primjenu akata, donesenih na temelju
Ustava, koji utvrðuje europska prava intelektualnoga vlasništva.

Èlanak III.-365.
1. Sud pravde Europske unije ocjenjuje zakonitost europskih zakona i
okvirnih zakona, akata Vijeæa, Komisije i Europske središnje banke, osim pre-
poruka i mišljenja, te akata Europskoga parlamenta i Europskoga vijeæa koji
bi mogli proizvesti pravne uèinke u odnosu na treæe osobe. On ocjenjuje i
zakonitost akata tijela, ureda ili agencija Unije koji bi mogli proizvesti pravne
uèinke u odnosu na treæe osobe.
2. U svrhe stavka 1., Sud pravde Europske unije nadležan je za postupke
koje pokrene država èlanica, Europski parlament, Vijeæe ili Komisija zbog
nenadležnosti, bitne povrede postupka, povrede Ustava ili bilo kojeg pra-
vnoga propisa vezanoga uz njegovu primjenu, odnosno zlouporabe ovlasti.
3. Sud pravde Europske unije je, pod uvjetima utvrðenim u stavcima 1. i
2., nadležan za postupke koje pokrenu Revizorski sud, Europska središnja
banka i Odbor regija u svrhu zaštite svojih prava.

182
Adrias svezak 13, 2005

4. Svaka fizièka ili pravna osoba može, pod uvjetima utvrðenim u stavci-
ma 1. i 2., pokrenuti postupak protiv akta koji je na nju naslovljen ili koji se
nje izravno i osobno tièe, te protiv regulatornog akta koji se nje izravno tièe, a
ne podrazumijeva provedbene mjere.
5. Aktima o osnivanju tijela, ureda i agencija Unije mogu se utvrditi poseb-
ni uvjeti i mjere vezano za postupke koje su fizièke ili pravne osobe pokrenule
protiv tih tijela, ureda ili agencija, a koji bi mogli proizvesti pravne uèinke u
odnosu na njih.
6. Postupak predviðen ovim èlankom pokreæe se u roku od dva mjeseca
od objave akta ili od njegovoga priopæavanja tužitelju odnosno, ako to izo-
stane, od dana kad je tužitelj za njega saznao, ovisno o sluèaju.

Èlanak III.-366.
Ako je tužba osnovana, Sud pravde Europske unije dotièni akt proglaša-
va ništavim.
Meðutim, ako to ocijeni potrebnim, Sud navodi uèinke akta proglašenog
ništavim koji se smatraju konaènima.

Èlanak III.-367.
Ako Europski parlament, Europsko vijeæe, Vijeæe, Komisija ili Europska
središnja banka propuste djelovati kršeæi Ustav, države èlanice i druge in-
stitucije Unije mogu pred Sudom pravde pokrenuti postupak za utvrðivanje
povrede. Ovaj se èlanak pod istim uvjetima primjenjuje i na tijela, urede i
agencije Unije koji propuste djelovati.
Tužba je dopuštena samo ako je dotièna institucija, tijelo, ured ili agencija
prethodno bila pozvana djelovati. Ako u roku od dva mjeseca od takvoga
poziva dotièna institucija, tijelo, ured ili agencija ne zauzme stajalište, pos-
tupak se može pokrenuti u roku od daljnja dva mjeseca.
Svaka se fizièka ili pravna osoba može, pod uvjetima iz stavka 1. i 2., obratiti
Sudu zbog toga što institucija, tijelo, ured ili agencija Unije u njenom pred-
metu nije donijela bilo koji akt drukèiji od preporuke ili mišljenja.

Èlanak III.-368.
Institucija, tijelo, ured ili agencija èiji je akt proglašen ništavim ili èije je
nepostupanje proglašeno protivnim Ustavu obvezna je poduzeti mjere koje
su potrebne za postupanje po presudi Suda pravde Europske unije.
Ta obveza ne utjeèe ni na kakvu obvezu koja može proiziæi iz primjene
stavka 2. èlanka III.-431.

183
Adrias svezak 13, 2005

Èlanak III.-369.
Sud pravde Europske unije nadležan je za donošenje prethodnih odluka o:
a) tumaèenju Ustava;
b) valjanosti i tumaèenju akata institucija, tijela, ureda i agencija Unije.
Kad se takvo pitanje postavi pred bilo kojim sudom ili tribunalom države
èlanice, taj sud ili tribunal može, ako smatra da mu je odluka o tom pitanju
potrebna kako bi mogao donijeti presudu, zatražiti od Suda da o tome done-
se odluku.
Kada se bilo koje takvo pitanje postavi u predmetu koji je u tijeku pred
sudom ili tribunalom neke države èlanice protiv èije odluke prema nacional-
nom pravu nije predviðen pravni lijek, taj se sud obraæa Sudu.
Ako se to pitanje postavi u predmetu koji je u tijeku pred sudom ili tribu-
nalom neke države èlanice u pogledu osobe koja je u pritvoru, Sud odluèuje
u najkraæem moguæem roku.

Èlanak III.-370.
Sud pravde Europske unije nadležan je za sporove koji se odnose na na-
knadu štete iz èlanka III.-431. stavaka 2. i 3.

Èlanak III.-371.
Sud pravde je nadležan odluèiti o zakonitosti akta koji je donijelo Europ-
sko vijeæe ili Vijeæe na temelju èlanka I.-59. iskljuèivo na zahtjev države èla-
nice na koju se odnosi odluka Europskoga vijeæa ili Vijeæa i iskljuèivo u odno-
su na postupovne odredbe sadržane u tom èlanku.
Taj se zahtjev mora podnijeti u roku od mjesec dana od te odluke. Sud
odluèuje u roku od mjesec dana od podnošenja zahtjeva.

Èlanak III.-372.
Sud pravde Europske unije nadležan je za svaki spor izmeðu Unije i nje-
zinih djelatnika u granicama i pod uvjetima utvrðenim u uredbama o
službenicima i uvjetima zaposlenja za ostale djelatnike Unije.

Èlanak III.-373.
Sud pravde Europske unije nadležan je, u dolje utvrðenim granicama, za
sporove koji se odnose na:
a) ispunjavanje obveza država èlanica prema Statutu Europske investi-
cijske banke. U vezi s time, Upravni odbor ima ovlasti koje su Komisiji
dodijeljene na temelju èlanka III.-360.;

184
Adrias svezak 13, 2005

b) mjere koje donosi Odbor guvernera Europske investicijske banke. U


vezi s time, svaka država èlanica, Komisija ili Upravni odbor Banke
mogu pokrenuti postupak pod uvjetima utvrðenim u èlanku III.-365.;
c) mjere koje donosi Upravni odbor Europske investicijske banke. Pos-
tupak protiv tih mjera mogu pokrenuti države èlanice ili Komisija, pod
uvjetima utvrðenim u èlanku III.-365. i iskljuèivo zbog nepoštivanja
postupka predviðenog èlankom 19. stavcima 2., 5., 6. i 7. Statuta Banke;
d) ispunjavanje obveza nacionalnih središnjih banaka prema Ustavu i
Statutu Europskoga sustava središnjih banaka i Europske središnje
banke. U vezi s time, ovlasti Upravnoga vijeæa Europske središnje banke
u odnosu na nacionalne središnje banke jednake su ovlastima dodi-
jeljenima Komisiji na temelju èlanka III.-360. u odnosu na države èlani-
ce. Ako Sud pravde Europske unije utvrdi da neka nacionalna središ-
nja banka nije ispunila neku obvezu iz Ustava, od te æe se banke zatražiti
da poduzme mjere potrebne za postupanje po presudi Suda.

Èlanak III.-374.
Sud pravde Europske unije nadležan je donijeti presudu na temelju bilo
koje arbitražne klauzule sadržane u ugovoru sklopljenom od strane Unije ili
u njezino ime, bilo da se na njega primjenjuje javno ili privatno pravo.

Èlanak III.-375.
1. Osim kad je rijeè o nadležnosti dodijeljenoj Sudu pravde Europske uni-
je na temelju Ustava, sporovi u kojima je Unija jedna od stranaka ne iskljuèu-
ju se po toj osnovi iz nadležnosti sudova država èlanica.
2. Države se èlanice obvezuju da sporove o tumaèenju ili primjeni Ustava
neæe rješavati na naèine koji nisu njime predviðeni.
3. Sud pravde je nadležan za svaki spor izmeðu država èlanica koji se
odnosi na predmet Ustava, ako je taj spor pred njega iznesen na temelju poseb-
nog sporazuma izmeðu stranaka.

Èlanak III.-376.
Sud pravde Europske unije nije nadležan u odnosu na èlanke I.-40. i I.-41.
i odredbe poglavlja II. glave V. koji se odnose na zajednièku vanjsku i sigur-
nosnu politiku, te èlanak III.-293. u mjeri u kojoj se tièe zajednièke vanjske i
sigurnosne politike.
Meðutim, Sud je nadležan pratiti poštivanje èlanka III.-308. i rješavati u
postupcima pokrenutim u skladu s uvjetima iz èlanka III.-365. stavka 4. u koji-

185
Adrias svezak 13, 2005

ma se ocjenjuje zakonitost europskih odluka koje predviðaju restriktivne


mjere protiv fizièkih i pravnih osoba koje je Vijeæe donijelo na temelju poglavlja
II. glave V.

Èlanak III.-377.
U ostvarivanju svojih ovlasti u pogledu odredaba odjeljaka 4. i 5. i poglavlja
IV. Glave III. koji se odnose na podruèje slobode, sigurnosti i pravde, Sud
pravde Europske unije nije nadležan preispitivati valjanost ili razmjernost
radnji koje poduzimaju policija ili druga tijela specijalizirana za kazneni pro-
gon u nadležnosti država èlanica ili ispunjavanje obveza država èlanica u
pogledu oèuvanja javnoga poretka i zaštite unutarnje sigurnosti.

Èlanak III.-378.
Unatoè proteku roka utvrðenog èlankom III.-365. stavkom 6., svaka se
stranka može, u sluèaju spora o aktu opæe primjene koji je donijela neka in-
stitucija, tijelo, ured ili agencija Unije, pred Sudom pravde Europske unije
pozvati na neprimjenjivost tog akta iz razloga navedenih u èlanku III.-365.
stavku 2.

Èlanak III.-379.
1. Postupci pokrenuti pred Sudom pravde Europske unije nemaju odgodni
uèinak. Meðutim, ako Sud smatra da okolnosti to nalažu, može naložiti od-
godu primjene pobijanoga akta.
2. Sud pravde Europske unije može u bilo kojem predmetu pred njime
propisati bilo koju potrebnu privremenu mjeru.

Èlanak III.-380.
Presude Suda pravde Europske unije postaju izvršne pod uvjetima utv-
rðenim u èlanku III.-401.

Èlanak III.-381.
Statut Suda pravde Europske unije utvrðuje se protokolom.
Europskim zakonom mogu se dopuniti odredbe Statuta, uz iznimku glave
I. i èlanka 64. Dopune se donose bilo na zahtjev Suda pravde i nakon savje-
tovanja s Komisijom ili na prijedlog Komisije i nakon savjetovanja sa Sudom
pravde.

186
Adrias svezak 13, 2005

Pododjeljak 6.
Europska središnja banka

Èlanak III.-382.
1. Upravno vijeæe Europske središnje banke èine èlanovi Izvršnoga od-
bora Europske središnje banke i guverneri nacionalnih središnjih banaka
država èlanica bez prava izuzeæa, o kojima je rijeè u èlanku III.-197.
2. Izvršni odbor ima predsjednika, potpredsjednika i još èetiri èlana.
Predsjednika, potpredsjednika i ostale èlanove Izvršnoga odbora imenu-
je Europsko vijeæe, na temelju odluke kvalificirane veæine, iz redova osoba
priznata ugleda i sa struènim iskustvom na monetarnom ili bankarskom pod-
ruèju, na preporuku Vijeæa i nakon savjetovanja s Europskim parlamentom i
Upravnim vijeæem Europske središnje banke.
Oni se imenuju na razdoblje od osam godina i ne mogu se ponovno imenovati.
Samo državljani država èlanica mogu biti èlanovi Izvršnoga odbora.

Èlanak III.-383.
1. Na sastancima Upravnoga vijeæa Europske središnje banke mogu sud-
jelovati, bez prava glasa, predsjednik Vijeæa i jedan èlan Komisije.
Predsjednik Vijeæa može podnijeti prijedlog na razmatranje Upravnome
vijeæu Europske središnje banke.
2. Predsjednik Europske središnje banke poziva se na sastanke Vijeæa kad
god ono raspravlja o pitanjima koja se izravno odnose na ciljeve i zadaæe Eu-
ropskoga sustava središnjih banaka.
3. Europska središnja banka svake godine upuæuje izvješæe o aktivnosti-
ma Europskoga sustava središnjih banaka i o monetarnoj politici u prethod-
noj i tekuæoj godini Europskome parlamentu, Europskome vijeæu, Vijeæu i
Komisiji. Predsjednik Europske središnje banke predstavlja to izvješæe Eu-
ropskome parlamentu, koji na temelju toga može održati opæu raspravu, te
Vijeæu.
Predsjednika Europske središnje banke i ostale èlanove Izvršnoga odbora
na zahtjev Europskoga parlamenta ili na vlastitu inicijativu mogu saslušati
nadležna tijela Europskoga parlamenta.

Pododjeljak 7.
Revizorski sud

Èlanak III.-384.
1. Revizorski sud provjerava raèune svih prihoda i izdataka Unije. On
provjerava i raèune svih prihoda i izdataka bilo kojega tijela, ureda ili agenci-

187
Adrias svezak 13, 2005

je koju je osnovala Unija ako instrument o osnivanju toga tijela, ureda ili agen-
cije ne iskljuèuje takvu provjeru.
Revizorski sud predaje Europskome parlamentu i Vijeæu izjavu kojom se
potvrðuje pouzdanost voðenja raèuna te zakonitost i pravilnost provedenih
transakcija koja se objavljuje u Službenom listu Europske unije. Ta izjava može
biti dopunjena posebnim ocjenama za svako veæe podruèje aktivnosti Unije.
2. Revizorski sud provjerava jesu li svi prihodi primljeni i svi izdaci na-
stali zakonito te je li financijsko poslovanje bilo ispravno. Pritom osobito iz-
vješæuje o bilo kojoj nepravilnosti.
Revizija prihoda provodi se na temelju iznosa za koje je utvrðeno da su
dospjeli za naplatu i iznosa koji su Uniji stvarno uplaæeni.
Revizija izdataka provodi se kako na temelju preuzetih obveza, tako i na
temelju izvršenih plaæanja.
Te se revizije mogu provoditi prije zakljuèenja poslovnih knjiga za do-
tiènu financijsku godinu.
3. Revizija se temelji na voðenoj evidenciji i po potrebi se obavlja na licu
mjesta u ostalim institucijama, ili u prostorijama tijela, ureda ili agencije koji
upravljaju prihodima ili izdacima u ime Unije i u državama èlanicama, te u
prostorijama fizièkih ili pravnih osoba koje primaju sredstva iz proraèuna. U
državama èlanicama revizija se provodi u suradnji s nacionalnim revizorskim
tijelima ili, ako ona nemaju potrebne ovlasti, s nadležnim nacionalnim
službama. Revizorski sud i nacionalna revizorska tijela država èlanica suraðuju
u duhu povjerenja, zadržavajuæi pritom svoju neovisnost. Ta tijela ili službe
obavještavaju Revizorski sud o svojoj namjeri da sudjeluju u reviziji.
Ostale institucije, tijela, uredi ili agencije koje upravljaju prihodima ili iz-
dacima u ime Unije, fizièke ili pravne osobe koje primaju sredstva iz proraèu-
na, te nacionalna revizorska tijela ili, ako ona nemaju potrebne ovlasti,
nadležne nacionalne službe prosljeðuju Revizorskome sudu, na njegov za-
htjev, sve dokumente ili informacije koje su mu potrebne za izvršavanje
njegovih zadaæa.
U odnosu na djelatnost Europske investicijske banke vezanu za upravlja-
nje prihodima i izdacima Unije, pravo pristupa Revizorskoga suda informa-
cijama koje se nalaze u posjedu Banke ureðuje se sporazumom izmeðu Revi-
zorskoga suda, Banke i Komisije. Ako se takav sporazum ne sklopi, Revizor-
ski sud unatoè tome ima pristup informacijama potrebnim za reviziju izdata-
ka i prihoda Unije kojima upravlja Banka.
4. Revizorski sud sastavlja godišnje izvješæe po zakljuèenju svake finan-
cijske godine. Ono se upuæuje drugim institucijama i objavljuje se, zajedno s
odgovorima tih institucija na primjedbe Revizorskoga suda, u Službenom li-
stu Europske unije.

188
Adrias svezak 13, 2005

Osim toga, Revizorski sud se može u svako doba oèitovati, osobito u ob-
liku posebnih izvješæa, o odreðenim pitanjima i davati mišljenja na zahtjev
jedne od tih drugih institucija.
Svoja godišnja izvješæa, posebna izvješæa ili mišljenja Revizorski sud dono-
si veæinom svojih èlanova. Meðutim, on može ustrojavati unutarnja vijeæa
zadužena za donošenje nekih kategorija izvješæa ili mišljenja pod uvjetima
utvrðenim svojim Poslovnikom.
Europskome parlamentu i Vijeæu on pomaže u izvršavanju njihovih ovla-
sti vezanih za nadzor nad izvršenjem proraèuna.
On donosi svoj poslovnik. Za taj je poslovnik potrebna suglasnost Vijeæa.

Èlanak III.-385.
1. Èlanovi Revizorskoga suda biraju se iz redova osoba koje u svojim
državama sudjeluju ili su sudjelovale u radu tijela vanjske revizije ili koje su
posebno osposobljene za tu dužnost. Njihova neovisnost mora biti neupitna.
2. Èlanovi Revizorskoga suda imenuju se na razdoblje od šest godina.
Mogu se ponovno imenovati. Vijeæe donosi europsku odluku kojom utvrðuje
popis èlanova sastavljen u skladu s prijedlozima svake države èlanice. Vijeæe
odluèuje nakon savjetovanja s Europskim parlamentom.
Èlanovi Revizorskoga suda izmeðu sebe biraju predsjednika na mandat
od tri godine. Predsjednik može biti ponovno izabran.
3. U obavljanju svojih dužnosti, èlanovi Revizorskoga suda ne smiju tražiti
ni primati upute ni od koje vlade niti od kojeg drugog tijela. Suzdržavaju se
od svakog djelovanja nespojivog s njihovim dužnostima.
4. Èlanovi Revizorskoga suda se tijekom svoga mandata ne smiju baviti
nikakvom drugom djelatnošæu, plaæenom ili ne. Prilikom stupanja na dužnost,
oni se sveèano obvezuju da æe, tijekom i nakon mandata, poštovati obveze
koje iz njega proizlaze, a osobito dužnost da se èestito i suzdržano ponašaju u
pogledu prihvaæanja odreðenih imenovanja ili povlastica nakon što im pre-
stane mandat.
5. Osim u sluèaju redovne zamjene ili smrti, dužnosti èlana Revizorskoga
suda prestaju kad on podnese ostavku ili bude razriješen odlukom Suda na
temelju stavka 6.
Mjesto koje je nakon toga ostalo upražnjeno popunjava se do kraja man-
data toga èlana.
Osim u sluèaju razrješenja, èlanovi Revizorskoga suda ostaju na dužnosti
dok ne budu zamijenjeni.
6. Èlana Revizorskoga suda moguæe je razriješiti ili mu se može oduzeti
pravo na mirovinu ili druge povlastice koje koristi samo ako Sud pravde, na

189
Adrias svezak 13, 2005

zahtjev Revizorskoga suda, utvrdi da on ili ona više ne zadovoljava potrebne


uvjete ili da ne ispunjava obveze koje proizlaze iz njegove ili njezine dužnosti.

ODJELJAK 2.
SAVJETODAVNA TIJELA UNIJE

Pododjeljak 1.
Odbor regija

Èlanak III.-386.
Broj èlanova Odbora regija ne smije biti veæi od 350. Vijeæe, odluèujuæi
jednoglasno na prijedlog Komisije, donosi europsku odluku kojom se utvrðuje
sastav Odbora.
Èlanovi Odbora i isto toliko zamjenika èlanova imenuju se na razdoblje
od pet godina. Mogu se ponovno imenovati. Niti jedan èlan Odbora ne može
u isto vrijeme biti èlan Europskoga parlamenta.
Vijeæe donosi europsku odluku kojom utvrðuje popis èlanova i zamjenika
èlanova sastavljen u skladu s prijedlozima svake države èlanice.
Nakon što istekne mandat iz èlanka I.-32. stavka 2. na temelju kojega su
predloženi, mandat èlanova Odbora automatski prestaje, te im se potom nalazi
zamjena do kraja toga mandata u skladu s istim postupkom.

Èlanak III.-387.
Odbor regija bira svoga predsjedatelja i službenike iz redova svojih èlano-
va na mandat od dvije i pol godine.
Odbor saziva njegov predsjedatelj na zahtjev Europskoga parlamenta,
Vijeæa ili Komisije. On se može sastati i na vlastitu inicijativu.
Odbor donosi svoj poslovnik.

Èlanak III.-388.
S Odborom regija savjetuje se Europski parlament, Vijeæe ili Komisija kada
to predviða Ustav, a u svim drugim sluèajevima kad neka od tih institucija to
smatra svrhovitim, osobito u onima koji se tièu prekograniène suradnje.
Ako to smatraju potrebnim, Europski parlament, Vijeæe ili Komisija odreðu-
ju Odboru rok za podnošenje mišljenja koji ne može biti kraæi od mjesec dana
od datuma kada predsjedatelj o tome primi obavijest. Ako po isteku tog roka
mišljenje ne bude donijeto, to ne spreèava daljnje djelovanje.
Kada se za mišljenje pita Gospodarski i socijalni odbor, Europski parla-
ment, Vijeæe ili Komisija obavještavaju Odbor regija o zahtjevu za davanje

190
Adrias svezak 13, 2005

mišljenja. Ako Odbor regija smatra da je rijeè o posebnim regionalnim intere-


sima, on može dati mišljenje o tom pitanju. Mišljenje može dati i na vlastitu
inicijativu.
Mišljenje Odbora, zajedno sa zapisnikom o njegovom radu, upuæuje se
Europskome parlamentu, Vijeæu i Komisiji.

Pododjeljak 2.
Gospodarski i socijalni odbor

Èlanak III.-389.
Broj èlanova Gospodarskoga i socijalnog odbora ne smije biti veæi od 350.
Vijeæe, odluèujuæi jednoglasno na prijedlog Komisije, donosi europsku odluku
kojom se utvrðuje sastav Odbora.

Èlanak III.-390.
Èlanovi Odbora imenuju se na razdoblje od pet godina. Mogu se ponovno
imenovati.
Vijeæe donosi europsku odluku kojom utvrðuje popis èlanova sastavljen
u skladu s prijedlozima svake države èlanice.
Vijeæe odluèuje nakon savjetovanja s Komisijom. Ono može pribaviti mi-
šljenje reprezentativnih europskih tijela iz raznih gospodarskih i socijalnih
sektora i civilnoga društva, kojih se djelatnosti Unije tièu.

Èlanak III.-391.
Gospodarski i socijalni odbor bira svoga predsjedatelja i službenike iz re-
dova svojih èlanova na mandat od dvije i pol godine.
Odbor saziva njegov predsjedatelj na zahtjev Europskoga parlamenta,
Vijeæa ili Komisije. On se može sastati i na vlastitu inicijativu.
Odbor donosi svoj poslovnik.

Èlanak III.-392.
S Gospodarskim i socijalnim odborom savjetuje se Europski parlament,
Vijeæe ili Komisija kada to predviða Ustav. Te se institucije s njime mogu
savjetovati u svim sluèajevima kada to smatraju svrhovitim. Odbor može dati
mišljenje i na vlastitu inicijativu.
Ako to smatraju potrebnim, Europski parlament, Vijeæe ili Komisija odreðu-
ju Odboru rok za podnošenje mišljenja koji ne može biti kraæi od mjesec dana
od datuma kada predsjedatelj o tome primi obavijest. Ako po proteku tog
roka mišljenje ne bude donijeto, to ne spreèava daljnje djelovanje.

191
Adrias svezak 13, 2005

Mišljenje Odbora, zajedno sa zapisnikom o njegovom radu, upuæuje se


Europskome parlamentu, Vijeæu i Komisiji.

ODJELJAK 3.
EUROPSKA INVESTICIJSKA BANKA

Èlanak III.-393.
Europska investicijska banka ima pravnu osobnost.
Njezini su èlanovi države èlanice.
Statut Europske investicijske banke utvrðuje se protokolom.
Odredbe Statuta Europske investicijske banke mogu se izmijeniti europ-
skim zakonom Vijeæa. Vijeæe odluèuje jednoglasno, bilo na zahtjev Europske
investicijske banke i nakon savjetovanja s Europskim parlamentom i Komisi-
je ili na prijedlog Komisije i nakon savjetovanja s Europskim parlamentom i
Europskom investicijskom bankom.

Èlanak III.-394.
Zadaæa Europske investicijske banke je, u interesu Unije, pridonijeti
uravnoteženom i stalnom razvoju unutarnjega tržišta, pri èemu ima pristup
tržištima kapitala i koristi vlastita sredstva. U tu svrhu, Europska investicij-
ska banka, poslujuæi na neprofitnoj osnovi, osobito odobrava zajmove i izda-
je jamstva koji olakšavaju financiranje sljedeæih projekata u svim sektorima
gospodarstva:
a) projekti razvoja manje razvijenih regija;
b) projekti modernizacije ili restrukturiranja poduzeæa, odnosno razvoja
novih djelatnosti, potrebnih zbog stvaranja ili funkcioniranja unutar-
njega tržišta, ako su ti projekti takve velièine ili prirode da se ne mogu
u cijelosti financirati iz raznih sredstava koja su na raspolaganju u po-
jedinim državama èlanicama;
c) projekti od zajednièkoga interesa za više država èlanica, koji su takve
velièine ili prirode da se ne mogu u cijelosti financirati iz raznih sred-
stava koja su na raspolaganju u pojedinim državama èlanicama.
U obavljanju svoje zadaæe, Europska investicijska banka olakšava finan-
ciranje investicijskih programa zajedno s pomoæi iz strukturnih fondova i dru-
gih financijskih instrumenata Unije.

192
Adrias svezak 13, 2005

ODJELJAK 4.
ODREDBE ZAJEDNIÈKE INSTITUCIJAMA, TIJELIMA,
UREDIMA I AGENCIJAMA UNIJE

Èlanak III.-395.
1. Kada Vijeæe, na temelju Ustava, odluèuje na prijedlog Komisije, ono taj
prijedlog može izmijeniti samo jednoglasnom odlukom, osim u sluèajevima
iz èlanaka I.-55., I.-56., III.-396. stavaka 10. i 13., III.-404. i III.-405. stavka 2.
2. Sve dok Vijeæe ne donese odluku, Komisija može izmijeniti svoj prijed-
log bilo kada tijekom postupka donošenja akta Unije.

Èlanak III.-396.
1. Kada se, na temelju Ustava, europski zakoni ili okvirni zakoni donose u
redovnom zakonodavnom postupku, primjenjuju se sljedeæe odredbe.
2. Komisija podnosi prijedlog Europskome parlamentu i Vijeæu.
Prvo èitanje
3. Europski parlament usvaja svoje stajalište u prvom èitanju i priopæuje
ga Vijeæu.
4. Ako Vijeæe odobri stajalište Europskoga parlamenta, dotièni akt donosi
u tekstu koji se podudara sa stajalištem Europskoga parlamenta.
5. Ako Vijeæe ne odobri stajalište Europskoga parlamenta, ono usvaja svoje
stajalište u prvom èitanju i priopæuje ga Europskome parlamentu.
6. Vijeæe obavještava Europski parlament u potpunosti o razlozima koji
su ga naveli na usvajanje stajališta u prvom èitanju. Komisija u potpunosti
obavještava Europski parlament o svom stajalištu.
Drugo èitanje
7. Ako, u roku od tri mjeseca od tog priopæenja Europski parlament:
a) odobri stajalište Vijeæa iz prvog èitanja ili ne donese odluku, smatrat æe
se da je dotièni akt donesen u tekstu koji se podudara sa stajalištem
Vijeæa;
b) odbije, odlukom veæine svojih èlanova, stajalište Vijeæa iz prvog èita-
nja, smatrat æe se da predloženi akt nije donesen;
c) predloži, odlukom veæine svojih èlanova, izmjene stajališta Vijeæa iz
prvog èitanja, tako izmijenjeni tekst uputit æe se Vijeæu i Komisiji, koji o
tim izmjenama daju mišljenje.
8. Ako, u roku od tri mjeseca od primanja izmjena Europskoga parlamen-
ta, Vijeæe, na temelju odluke kvalificirane veæine:

193
Adrias svezak 13, 2005

a) odobri sve te izmjene, smatrat æe se da je dotièni akt donesen;


b) ne odobri sve izmjene, predsjednik Vijeæa æe, u dogovoru s predsjed-
nikom Europskoga parlamenta, sazvati u roku od šest tjedana sasta-
nak Odbora za usuglašavanje.
9. O izmjenama o kojima je Komisija donijela negativno mišljenje Vijeæe
odluèuje jednoglasno.
Usuglašavanje
10. Odbor za usuglašavanje, koji se sastoji od èlanova Vijeæa ili njihovih
predstavnika i isto tolikog broja èlanova koji predstavljaju Europski parla-
ment, ima zadaæu postiæi suglasnost o zajednièkom tekstu, odlukom kvali-
ficirane veæine èlanova Vijeæa ili njihovih predstavnika i veæine èlanova koji
predstavljaju Europski parlament u roku od šest tjedana od svoga sazivanja,
a na temelju stajališta Europskoga parlamenta i stajališta Vijeæa iz drugog èi-
tanja.
11. Komisija sudjeluje u radu Odbora za usuglašavanje i poduzima sve
potrebne inicijative radi usuglašavanja stajališta Europskoga parlamenta i
stajališta Vijeæa.
12. Ako, u roku od šest tjedana od svoga sazivanja, Odbor za usuglaša-
vanje ne odobri zajednièki tekst, smatrat æe se da predloženi akt nije done-
sen.
Treæe èitanje
13. Ako, u tom roku, Odbor za usuglašavanje odobri zajednièki tekst, Eu-
ropski parlament, koji odluèuje veæinom glasova, i Vijeæe, koje odluèuje kva-
lificiranom veæinom, imaju svatko po šest tjedana od tog odobrenja za do-
nošenje dotiènoga akta u skladu sa zajednièkim tekstom. Ako to ne uèine,
smatrat æe se da predloženi akt nije donesen.
14. Rokovi od tri mjeseca odnosno šest tjedana iz ovoga èlanka produljuju
se za najviše mjesec dana odnosno dva tjedna na inicijativu Europskoga par-
lamenta ili Vijeæa.
Posebne odredbe
15. Kad se, u sluèajevima predviðenim Ustavom, zakon ili okvirni zakon
uputi u redovni zakonodavni postupak na inicijativu skupine država èlanica,
na preporuku Europske središnje banke ili na zahtjev Suda pravde, ne pri-
mjenjuje se stavak 2., druga reèenica stavka 6. i stavak 9.
U tim sluèajevima, Europski parlament i Vijeæe upuæuju Komisiji prijed-
log akta sa svojim stajalištima iz prvog i drugog èitanja. Europski parlament
ili Vijeæe od Komisije mogu zatražiti mišljenje tijekom èitavoga postupka, koje
Komisija može dati i na vlastitu inicijativu. Ako to smatra potrebnim, ona može
sudjelovati i u radu Odbora za usuglašavanje u skladu sa stavkom 11.

194
Adrias svezak 13, 2005

Èlanak III.-397.
Europski parlament, Vijeæe i Komisija meðusobno se savjetuju i sporazum-
no odluèuju o oblicima suradnje. Oni u tu svrhu mogu, u skladu s Ustavom,
sklopiti meðuinstitucionalne sporazume koji mogu biti obvezujuæe prirode.

Èlanak III.-398.
1. U obavljanju svojih zadaæa, institucije, tijela, uredi i agencije Unije ima-
ju potporu otvorene, uèinkovite i neovisne europske uprave.
2. Europskim zakonima se utvrðuju odredbe u tu svrhu, u skladu s ured-
bama o službenicima i uvjetima zaposlenja donesenim na temelju èlanka III.-427.

Èlanak III.-399.
1. Institucije, tijela, uredi i agencije Unije jamèe transparentnost svoga rada
i, u skladu s èlankom I.-50., u svojim pravilnicima utvrðuju posebne odredbe
o javnom pristupu svojim dokumentima. Sud pravde Europske unije, Europ-
ska središnja banka i Europska investicijska banka podliježu odredbama èlanka
I.-50. stavka 3. i ovoga èlanka samo kad obavljaju svoje upravne poslove.
2. Europski parlament i Vijeæe osiguravaju objavu dokumenata koji se
odnose na zakonodavne postupke pod uvjetima utvrðenim europskim za-
konom iz èlanka I.-50. stavka 3.

Èlanak III.-400.
1. Vijeæe donosi europske uredbe i odluke kojima se utvrðuju:
a) plaæe, naknade i mirovine predsjednika Europskoga vijeæa, predsjed-
nika Komisije, ministra vanjskih poslova Unije, èlanova Komisije, pred-
sjednika, èlanova i tajnika Suda pravde Europske unije i glavnoga tajni-
ka Vijeæa;
b) uvjeti zaposlenja predsjednika i èlanova Revizorskoga suda, osobito
plaæe, naknade i mirovine;
c) sve isplate koje se osobama iz toèaka (a) i (b) isplaæuju kao osobni pri-
mitak.
2. Vijeæe donosi europske uredbe i odluke kojima se utvrðuju naknade
èlanovima Gospodarskoga i socijalnog odbora.

Èlanak III.-401.
Akti Vijeæa, Komisije ili Europske središnje banke kojima se nameæu
novèane obveze pravnim osobama koje nisu države èlanice, ovršni su.

195
Adrias svezak 13, 2005

Na ovrhu se primjenjuju pravila graðanskoga postupka koja su na snazi u


državi èlanici na èijem se podruèju ona provodi. Nacionalno tijelo, koje u tu
svrhu odreðuje vlada svake države èlanice, o èemu obavještava Komisiju i Sud
pravde Europske unije, odluci prilaže nalog za ovrhu, pri èemu nije potrebno
obaviti nikakvu drugu formalnost osim provjere vjerodostojnosti odluke.
Kad se na zahtjev zainteresirane strane obave te formalnosti, ta strana
može pokrenuti ovrhu izravnim obraæanjem nadležnom tijelu, u skladu s
nacionalnim pravom.
Ovrha se može odgoditi samo odlukom Suda pravde Europske unije.
Meðutim, za prigovore o nepravilnosti u provoðenju ovrhe nadležni su su-
dovi dotiène države.

POGLAVLJE II.
FINANCIJSKE ODREDBE

ODJELJAK 1.
VIŠEGODIŠNJI FINANCIJSKI OKVIR

Èlanak III.-402.
1. Višegodišnji financijski okvir utvrðuje se za razdoblje od najmanje pet
godina u skladu s èlankom I.-55.
2. Financijskim okvirom utvrðuju se godišnje gornje granice odobrenih
proraèunskih sredstava za obveze po kategorijama izdataka i godišnje gor-
nje granice odobrenih proraèunskih sredstava za plaæanja. Kategorije izdata-
ka, èiji je broj ogranièen, podudaraju se s glavnim podruèjima djelatnosti Unije.
3. Financijskim okvirom predviðaju se sve druge odredbe koje su potrebne
da bi se godišnji proraèunski postupak odvijao neometano.
4. Ako se do kraja prijašnjega financijskog okvira ne donese europski za-
kon Vijeæa kojim se utvrðuje novi financijski okvir, gornje granice i druge
odredbe koje se odnose na prethodnu godinu toga okvira nastavljaju se
primjenjivati sve dok se taj zakon ne donese.
5. Tijekom èitavoga postupka donošenja financijskoga okvira, Europski
parlament, Vijeæe i Komisija poduzimaju sve mjere koje su potrebne kako bi
se olakšalo uspješno dovršenje postupka.

ODJELJAK 2.
GODIŠNJI PRORAÈUN UNIJE

Èlanak III.-403.
Financijska godina traje od 1. sijeènja do 31. prosinca.

196
Adrias svezak 13, 2005

Èlanak III.-404.
Europskim zakonima utvrðuje se godišnji proraèun Unije u skladu sa
sljedeæim odredbama:
1. Svaka institucija do 1. srpnja izraðuje procjenu svojih izdataka za
sljedeæu financijsku godinu. Komisija objedinjuje te procjene u nacrt proraèu-
na koji može sadržavati razlièite procjene.
Nacrt proraèuna sadrži procjenu prihoda i procjenu izdataka.
2. Europskome parlamentu i Vijeæu Komisija podnosi prijedlog koji sadrži
nacrt proraèuna najkasnije do 1. rujna u godini koja prethodi godini izvrše-
nja toga proraèuna.
Komisija može tijekom postupka izmijeniti nacrt proraèuna sve do saziva-
nja Odbora za usuglašavanje iz stavka 5.
3. Vijeæe usvaja svoje stajalište o nacrtu i priopæuje ga Europskome parla-
mentu najkasnije do 1. listopada u godini koja prethodi godini izvršenja toga
proraèuna. Vijeæe iscrpno obavještava Europski parlament o razlozima koji
su ga naveli usvojiti to stajalište.
4. Ako, u roku od èetrdeset i dva dana od tog priopæenja, Europski parla-
ment:
a) odobri stajalište Vijeæa, donijet æe se europski zakon o utvrðivanju pro-
raèuna;
b) ne donese nikakvu odluku, smatrat æe se da je europski zakon o utvr-
ðivanju proraèuna donesen;
c) donese izmjene odlukom veæine svojih èlanova, izmijenjeni æe se nacrt
uputiti Vijeæu i Komisiji. Predsjednik Europskoga parlamenta æe, u do-
govoru s predsjednikom Vijeæa, odmah sazvati sastanak Odbora za
usuglašavanje. Meðutim, ako u roku od deset dana od upuæivanja
nacrta Vijeæe obavijesti Europski parlament da je odobrilo sve njegove
izmjene, Odbor za usuglašavanje se neæe sastati.
5. Odbor za usuglašavanje, koji se sastoji od èlanova Vijeæa ili njihovih
predstavnika i isto tolikog broja èlanova koji predstavljaju Europski parla-
ment, ima zadaæu postiæi suglasnost o zajednièkom tekstu, odlukom kvali-
ficirane veæine èlanova Vijeæa ili njihovih predstavnika i veæine predstavnika
Europskoga parlamenta, u roku od dvadeset i jednoga dana od svoga saziva-
nja, a na temelju stajališta Europskoga parlamenta i stajališta Vijeæa.
Komisija sudjeluje u radu Odbora za usuglašavanje i poduzima sve
potrebne inicijative radi usuglašavanja stajališta Europskoga parlamenta i
stajališta Vijeæa.
6. Ako se, u roku od dvadeset i jednoga dana iz stavka 5., Odbor za usu-
glašavanje dogovori o zajednièkom tekstu, Europski parlament i Vijeæe imat

197
Adrias svezak 13, 2005

æe svaki po èetrnaest dana od datuma postizanja tog dogovora za odobrenje


zajednièkoga teksta.
7. Ako, u roku od èetrnaest dana iz stavka 6.:
a) Europski parlament i Vijeæe oboje odobre zajednièki tekst ili ne done-
su nikakvu odluku ili ako jedna od tih institucija odobri zajednièki tekst,
a druga ne donese nikakvu odluku, smatrat æe se da je europski zakon
o utvrðivanju proraèuna konaèno donesen u skladu sa zajednièkim
tekstom, ili ako
b) Europski parlament, odlukom veæine svojih èlanova, i Vijeæe odbiju
zajednièki tekst, ili ako jedna od tih institucija odbije zajednièki tekst, a
druga ne donese nikakvu odluku, Komisija podnosi novi nacrt pro-
raèuna, ili ako
c) Europski parlament, odlukom veæine svojih èlanova, odbije zajednièki
tekst, a Vijeæe ga odobri, Komisija podnosi novi nacrt proraèuna, ili ako
d) Europski parlament odobri zajednièki tekst, a Vijeæe ga odbije, Europ-
ski parlament može, u roku od èetrnaest dana od datuma kad ga je
Vijeæe odbilo odlukom veæine svojih èlanova i tri petine danih glasova,
odluèiti da potvrðuje sve ili neke od izmjena iz stavka 4. toèke (c). Ako
izmjena Europskoga parlamenta ne bude potvrðena, zadržava se sta-
jalište usvojeno u okviru Odbora za usuglašavanje o proraèunskoj stav-
ci koja je predmet izmjene. Na temelju toga se smatra da je europski
zakon o utvrðivanju proraèuna konaèno donesen.
8. Ako se Odbor za usuglašavanje u roku od dvadeset i jednoga dana iz
stavka 5. ne dogovori o zajednièkom tekstu, Komisija podnosi novi nacrt pro-
raèuna.
9. Nakon što je postupak predviðen ovim èlankom dovršen, predsjednik
Europskoga parlamenta proglašava da je europski zakon o utvrðivanju pro-
raèuna konaèno donesen.
10. Svaka institucija ostvaruje nadležnosti koje su joj dodijeljene na temelju
ovoga èlanka u skladu s Ustavom i aktima donesenima na temelju njega, osobi-
to u pogledu vlastitih sredstava Unije i ravnoteže izmeðu prihoda i izdataka.

Èlanak III.-405.
1. Ako na poèetku financijske godine europski zakon o utvrðivanju pro-
raèuna još nije konaèno donesen, za svaki se mjesec može, u odnosu na bilo
koje poglavlje prema europskom zakonu iz èlanka III.-412., potrošiti iznos ne
veæi od jedne dvanaestine proraèunskih izdvajanja iskazanih za dotièno
poglavlje za prethodnu financijsku godinu; taj iznos meðutim ne smije biti

198
Adrias svezak 13, 2005

veæi od jedne dvanaestine proraèunskih izdvajanja predviðenih za isto


poglavlje u nacrtu proraèuna.
2. Na prijedlog Komisije i u skladu s drugim uvjetima utvrðenim u stavku
1., Vijeæe može donijeti europsku odluku kojom se odobravaju izdaci povrh
jedne dvanaestine, u skladu s europskim zakonom iz èlanka III.-412. Tu od-
luku Vijeæe odmah upuæuje Europskome parlamentu.
Europskom odlukom utvrðuju se potrebne mjere koje se odnose na sred-
stva za osiguranje primjene ovoga èlanka, u skladu s europskim zakonima iz
èlanka I.-54. stavaka 3. i 4.
Ona stupa na snagu tridesetog dana nakon donošenja, ako Europski par-
lament u tom roku veæinom svojih èlanova ne odluèi smanjiti te izdatke.

Èlanak III.-406.
U skladu s uvjetima utvrðenim europskim zakonom iz èlanka III.-412.,
sva proraèunska sredstva koja na kraju godine ostanu nepotrošena, osim onih
koja se odnose na izdatke za osoblje, mogu se prenijeti samo u sljedeæu pro-
raèunsku godinu.
Proraèunska se sredstva razvrstavaju po poglavljima u kojima su stavke
izdataka grupirane prema svojoj prirodi ili namjeni i podijeljene u skladu s
europskim zakonom iz èlanka III.-412.
Izdaci
– Europskoga parlamenta,
– Europskoga vijeæa i Vijeæa,
– Komisije, i
– Suda pravde Europske unije
iskazani su u odvojenim odjeljcima proraèuna, ne dovodeæi u pitanje
posebne mjere koje se odnose na neke zajednièke stavke izdataka.

ODJELJAK 3.
IZVRŠENJE PRORAÈUNA I ODOBRENJE

Èlanak III.-407.
Komisija izvršava proraèun u suradnji s državama èlanicama, u skladu s
europskim zakonom iz èlanka III.-412., na vlastitu odgovornost i u granicama
proraèunskih sredstava, uzimajuæi u obzir naèela razboritog financijskog
poslovanja. Države èlanice suraðuju s Komisijom kako bi osigurale da se pro-
raèunska sredstva upotrebljavaju u skladu s tim naèelima.
Europskim zakonom iz èlanka III.-412. utvrðuju se obveze država èlanica
u pogledu nadzora i revizije u izvršenju proraèuna i nastalih obveza. Njime

199
Adrias svezak 13, 2005

se utvrðuju obveze i iscrpna pravila prema kojima svaka institucija postupa


u pogledu izvršenja svojih vlastitih izdataka.
U okviru proraèuna Komisija može, podložno ogranièenjima i uvjetima
utvrðenim europskim zakonom iz èlanka III.-412., prenijeti proraèunska sred-
stva iz jednog poglavlja u drugo odnosno iz jednog njegovog dijela u drugi.

Èlanak III.-408.
Svake godine Komisija podnosi Europskome parlamentu i Vijeæu izvješæe
o izvršenju proraèuna za prethodnu financijsku godinu. Komisija im upuæu-
je i financijsko izvješæe o sredstvima i obvezama Unije.
Komisija podnosi Europskome parlamentu i Vijeæu i izvješæe o ocjeni fi-
nancija Unije na temelju postignutih rezultata, osobito u pogledu naznaka
koje su Europski parlament i Vijeæe dali na temelju èlanka III.-409.

Èlanak III.-409.
1. Na preporuku Vijeæa, Europski parlament daje Komisiji odobrenje u
pogledu izvršenja proraèuna. U tu svrhu, Vijeæe, a potom i Europski parla-
ment provjerava raèune, financijsko izvješæe i izvješæe o ocjeni iz èlanka III.-
408., godišnje izvješæe Revizorskoga suda, zajedno s odgovorima institucija
obuhvaæenih revizijom na primjedbe Revizorskoga suda, izjavu kojom se utvr-
ðuje pouzdanost iz èlanka III.-384. stavka 1. podstavka 2. i sva odgovarajuæa
posebna izvješæa Revizorskoga suda.
2. Prije nego što Komisiji dade odobrenje, ili u bilo koju drugu svrhu koja
se odnosi na ostvarenje njegovih ovlasti nadzora nad izvršenjem proraèuna,
Europski parlament može od Komisije zatražiti dokaze o ostvarenim rashodi-
ma ili djelovanju sustava financijskog nadzora. Komisija dostavlja Europskome
parlamentu na njegov zahtjev sve potrebne podatke.
3. Komisija poduzima sve odgovarajuæe korake kako bi postupila prema
primjedbama iz odluka o davanju odobrenja i prema drugim primjedbama
Europskoga parlamenta u vezi s ostvarenjem rashoda, kao i prema napome-
nama uz preporuke o davanju odobrenja koje je donijelo Vijeæe.
4. Na zahtjev Europskoga parlamenta ili Vijeæa, Komisija izvješæuje o mje-
rama poduzetim u svjetlu tih primjedaba i napomena, a osobito o uputama
koje je dala službama nadležnim za izvršenje proraèuna. Ta se izvješæa upu-
æuju i Revizorskome sudu.

200
Adrias svezak 13, 2005

ODJELJAK 4.
ZAJEDNIÈKE ODREDBE

Èlanak III.-410.
Višegodišnji financijski okvir i proraèun izraðuju se u eurima.

Èlanak III.-411.
Komisija može, uz uvjet da o tome obavijesti nadležna tijela dotiènih
država èlanica, svoju imovinu u valuti jedne od država èlanica prenijeti u
valutu druge države èlanice, u mjeri u kojoj je to potrebno kako bi se ta imo-
vina mogla iskoristiti za svrhe koje ulaze u okvir Ustava. Komisija u najveæoj
moguæoj mjeri izbjegava takve prijenose ako ima gotovinu ili likvidna sredst-
va u valutama koje su joj potrebne.
Sa svakom takvom državom èlanicom Komisija posluje putem tijela koje
ta država odredi. U obavljanju financijskih poslova, Komisija koristi usluge
emisijske banke dotiène države èlanice ili bilo koje druge financijske institu-
cije koju ta država odobri.

Èlanak III.-412.
1. Europskim zakonima utvrðuju se:
a) financijska pravila kojima se osobito odreðuje postupak koji se donosi
za utvrðivanje i izvršenje proraèuna, te za podnošenje i reviziju fi-
nancijskih izvješæa;
b) pravila koja predviðaju provjeru odgovornosti financijskih kontrolo-
ra, a osobito dužnosnika koji daju odobrenja i raèunovodstvenih
službenika.
Ti se europski zakoni donose nakon savjetovanja s Revizorskim sudom.
2. Na prijedlog Komisije, Vijeæe donosi europsku uredbu kojom se utvr-
ðuju metode i postupak prema kojem se proraèunski prihod predviðen
aranžmanima koja se odnose na vlastita sredstva Unije stavlja na raspola-
ganje Komisiji, kao i mjere koje se po potrebi primjenjuju za zadovoljavanje
potreba za gotovinom. Vijeæe odluèuje nakon savjetovanja s Europskim par-
lamentom i Revizorskim sudom.
3. O svim sluèajevima iz ovoga èlanka Vijeæe odluèuje jednoglasno do 31.
prosinca 2006.

Èlanak III.-413.
Europski parlament, Vijeæe i Komisija osiguravaju raspoloživost financij-
skih sredstava koja Uniji omoguæuju ispunjavanje njezinih pravnih obveza u
odnosu na treæe osobe.

201
Adrias svezak 13, 2005

ÈLANAK III.-414.
Na inicijativu Komisije redovito se sazivaju sastanci izmeðu predsjedni-
ka Europskoga parlamenta, predsjednika Vijeæa i predsjednika Komisije u
okviru proraèunskih postupaka iz ovoga poglavlja. Predsjednici poduzimaju
sve potrebne korake za promicanje savjetovanja izmeðu institucija kojima
predsjedaju i usuglašavanja njihovih stajališta, kako bi olakšali provedbu
ovoga poglavlja.

ODJELJAK 5.
Suzbijanje prijevare

Èlanak III.-415.
1. Unija i države èlanice suzbijaju prijevare i sve druge protupravne ak-
tivnosti koje pogaðaju financijske interese Unije putem mjera poduzetih na
temelju ovoga èlanka. Te mjere djeluju kao sredstvo za odvraæanje i pružaju
djelotvornu zaštitu u državama èlanicama i u svim institucijama, tijelima,
uredima i agencijama Unije.
2. Radi suzbijanja prijevara koje pogaðaju financijske interese Unije
države èlanice poduzimaju iste one mjere koje poduzimaju radi suzbijanja
prijevara koje pogaðaju njihove vlastite financijske interese.
3. Ne dovodeæi u pitanje druge odredbe Ustava, države èlanice koordinira-
ju svoje djelovanje u cilju zaštite financijskih interesa Unije od prijevara. U tu
svrhu, one zajedno s Komisijom organiziraju tijesnu i redovitu suradnju iz-
meðu nadležnih tijela.
4. Europskim zakonima ili okvirnim zakonima utvrðuju se potrebne mjere
na podruèju spreèavanja i borbe protiv prijevara koje pogaðaju financijske
interese Unije, a u cilju pružanja djelotvorne i jednakovrijedne zaštite u
državama èlanicama i u svim institucijama, tijelima, uredima i agencijama
Unije. One se donose nakon savjetovanja s Revizorskim sudom.
5. U suradnji s državama èlanicama, Komisija svake godine podnosi Eu-
ropskome parlamentu i Vijeæu izvješæe o mjerama poduzetim radi provedbe
ovoga èlanka.

POGLAVLJE III.
POJAÈANA SURADNJA

Èlanak III.-416.
Svaka pojaèana suradnja u skladu je s Ustavom i pravom Unije.
Takva suradnja ne smije štetiti unutarnjem tržištu ili gospodarskoj, soci-
jalnoj i teritorijalnoj koheziji. Ona ne smije predstavljati prepreku ni diskrimi-

202
Adrias svezak 13, 2005

naciju u trgovini izmeðu država èlanica, niti smije narušiti tržišno natjecanje
meðu njima.

Èlanak III.-417.
U svakoj se pojaèanoj suradnji poštuju nadležnosti, prava i obveze onih
država èlanica koje u njoj ne sudjeluju. Te države ne smiju spreèavati njenu
provedbu od strane država èlanica koje sudjeluju.

Èlanak III.-418.
1. Nakon uspostave, pojaèana suradnja otvorena je svim državama èlani-
cama koje poštuju sve uvjete sudjelovanja utvrðene europskom odlukom o
ovlaštenju. Ona im je otvorena i u svako drugo doba, ako, uz sve takve uvjete,
poštuju i akte koji su u tom okviru veæ doneseni.
Komisija i države èlanice koje sudjeluju u pojaèanoj suradnji vode raèuna
o promicanju sudjelovanja što je moguæe više država èlanica.
2. Komisija i, ako je primjereno, ministar vanjskih poslova Unije redovito
izvješæuju Europski parlament i Vijeæe o razvoju dogaðaja u pogledu pojaèane
suradnje.

Èlanak III.-419.
1. Države èlanice koje izmeðu sebe žele uspostaviti pojaèanu suradnju
na jednom od podruèja obuhvaæenih Ustavom, uz iznimku podruèja iskljuèive
nadležnosti i zajednièke vanjske i sigurnosne politike, upuæuju Komisiji za-
htjev u kojem navode opseg i ciljeve predložene pojaèane suradnje. Komisija
može u tu svrhu Vijeæu podnijeti prijedlog. U sluèaju da ne podnese prijed-
log, Komisija obavještava dotiène države èlanice o razlozima zbog kojih to
nije uèinila.
Ovlaštenje za pokretanje pojaèane suradnje daje se europskom odlukom
Vijeæa, koje odluèuje na prijedlog Komisije i nakon dobivanja suglasnosti Eu-
ropskoga parlamenta.
2. Zahtjev država èlanica koje izmeðu sebe žele uspostaviti pojaèanu
suradnju u okviru zajednièke vanjske i sigurnosne politike upuæuje se Vijeæu.
On se prosljeðuje ministru vanjskih poslova Unije, koji daje mišljenje o tome
je li predložena pojaèana suradnja u skladu sa zajednièkom vanjskom i si-
gurnosnom politikom Unije, te Komisiji, koja osobito daje mišljenje o tome je
li predložena pojaèana suradnja u skladu s ostalim politikama Unije. Zahtjev
se prosljeðuje i Europskome parlamentu za informaciju.
Ovlaštenje za pokretanje pojaèane suradnje daje se europskom odlukom
Vijeæa koje odluèuje jednoglasno.

203
Adrias svezak 13, 2005

Èlanak III.-420.
1. Svaka država èlanica koja želi sudjelovati u pojaèanoj suradnji koja je u
tijeku na jednom od podruèja iz èlanka III.-419. stavka 1. svoju namjeru pri-
opæuje Vijeæu i Komisiji.
U roku od èetiri mjeseca od primitka obavijesti, Komisija potvrðuje su-
djelovanje dotiène èlanice. Ona po potrebi konstatira da su ispunjeni uvjeti
za sudjelovanje i donosi sve potrebne prijelazne mjere vezane za primjenu
akata koji su veæ doneseni u okviru pojaèane suradnje.
Meðutim, ako smatra da uvjeti sudjelovanja nisu ispunjeni, Komisija na-
vodi mjere koje je potrebno donijeti kako bi se ispunili ti uvjeti i utvrðuje rok
za ponovno ispitivanje zahtjeva. Po isteku toga roka, ponovno ispituje za-
htjev, u skladu s postupkom utvrðenim u podstavku 2. Ako Komisija smatra
da uvjeti sudjelovanja još uvijek nisu ispunjeni, dotiène države èlanice mogu
se obratiti Vijeæu, koje odluèuje o zahtjevu. Vijeæe odluèuje u skladu s èlankom
I.-44. stavkom 3. Ono može na prijedlog Komisije donijeti i prijelazne mjere
iz podstavka 2.
2. Svaka država èlanica koja želi sudjelovati u pojaèanoj suradnji koja je u
tijeku u okviru zajednièke vanjske i sigurnosne politike svoju namjeru pri-
opæuje Vijeæu, ministru vanjskih poslova Unije i Komisiji.
Vijeæe potvrðuje sudjelovanje dotiène države èlanice, nakon savjetova-
nja s ministrom vanjskih poslova Unije i nakon što je, po potrebi, konstatiralo
da su ispunjeni uvjeti sudjelovanja. Na prijedlog ministra vanjskih poslova
Unije, Vijeæe može donijeti i prijelazne mjere potrebne u pogledu primjene
akata koji su veæ doneseni u okviru pojaèane suradnje. Meðutim, ako smatra
da uvjeti sudjelovanja nisu ispunjeni, Vijeæe navodi mjere koje je potrebno
donijeti kako bi se ispunili ti uvjeti i utvrðuje rok za ponovno ispitivanje za-
htjeva za sudjelovanje. U svrhe ovoga stavka, Vijeæe odluèuje jednoglasno u
skladu s èlankom I.-44. stavkom 3.

Èlanak III.-421.
Izdatke koji nastanu u provedbi pojaèane suradnje, uz iznimku admini-
strativnih troškova koje moraju snositi institucije, pokrivaju države èlanice
koje sudjeluju, osim ako svi èlanovi Vijeæa jednoglasno odluèe drugaèije na-
kon savjetovanja s Europskim parlamentom.

Èlanak III.-422.
1. Ako odredba Ustava koja se može primijeniti u kontekstu pojaèane
suradnje utvrðuje da Vijeæe odluèuje jednoglasno, Vijeæe može, jednoglasnom
odlukom u skladu s pojedinostima utvrðenim u èlanku I.-44. stavku 3., doni-

204
Adrias svezak 13, 2005

jeti europsku odluku kojom se utvrðuje da æe odluèivati kvalificiranom veæi-


nom.
2. Ako odredba Ustava koja se može primijeniti u kontekstu pojaèane
suradnje utvrðuje da Vijeæe donosi europske zakone i okvirne zakone prema
posebnom zakonodavnom postupku, Vijeæe može, jednoglasnom odlukom u
skladu s pojedinostima utvrðenim u èlanku I.-44. stavku 3., donijeti europsku
odluku kojom se utvrðuje da æe odluèivati prema redovnom zakonodavnom
postupku. Vijeæe odluèuje nakon savjetovanja s Europskim parlamentom.
3. Stavci 1. i 2. ne primjenjuju se na odluke vojne ili obrambene prirode.

Èlanak III.-423.
Vijeæe i Komisija osiguravaju usklaðenost aktivnosti koje se poduzimaju
u kontekstu pojaèane suradnje i sklad tih aktivnosti s politikama Unije, te u
tu svrhu suraðuju.

GLAVA VII.
ZAJEDNIÈKE ODREDBE

Èlanak III.-424.
Uzimajuæi u obzir strukturnu gospodarsku i socijalnu situaciju Gvada-
lupe, Francuske Gvajane, Martinika, Réuniona, Azora, Madeire i Kanarskih
otoka, koju otežava njihova udaljenost, izoliranost, malenost, teški topograf-
ski i klimatski uvjeti, gospodarska ovisnost o nekoliko proizvoda, èija trajnost
i kombinirano djelovanje ozbiljno ogranièavaju njihov razvoj, Vijeæe donosi,
na prijedlog Komisije, europske zakone, okvirne zakone, uredbe i odluke koji
osobito imaju za cilj utvrditi uvjete primjene Ustava na te regije, ukljuèujuæi i
zajednièke politike. Vijeæe odluèuje nakon savjetovanja s Europskim parla-
mentom.
Akti iz stavka 1. tièu se osobito podruèja kao što su carinska i trgovinska
politika, fiskalna politika, slobodne zone, poljoprivredna i ribarstvena politi-
ka, uvjeti opskrbe sirovinama i osnovnom robom široke potrošnje, državne
potpore i uvjeti pristupa strukturnim fondovima i horizontalnim programi-
ma Unije.
Vijeæe donosi akte iz stavka 1. uzimajuæi u obzir posebne znaèajke i
ogranièenja najudaljenijih regija ne narušavajuæi pritom cjelovitost i dosljed-
nost pravnoga poretka Unije, ukljuèujuæi unutarnje tržište i zajednièke poli-
tike.

205
Adrias svezak 13, 2005

Èlanak III.-425.
Ustav ni na koji naèin ne dovodi u pitanje pravila koja u državama èlani-
cama ureðuju vlasnièkopravni sustav.

Èlanak III.-426.
U svakoj od država èlanica Unija ima najširu pravnu sposobnost koju nji-
hovo pravo priznaje pravnim osobama. Ona, osobito, može stjecati pokretnu
i nepokretnu imovinu i raspolagati njome, te biti strankom u sudskom po-
stupku. U tu svrhu Uniju zastupa Komisija. Meðutim, Uniju može zastupati i
svaka od institucija, na temelju svoje upravne autonomije, vezano za pitanja
koja su povezana s njihovim djelovanjem.

Èlanak III.-427.
Uredbe o službenicima i uvjeti zaposlenja za ostale djelatnike Unije utvr-
ðuju se europskim zakonom. On se donosi nakon savjetovanja s dotiènim
institucijama.

Èlanak III.-428.
Komisija može, u granicama i pod uvjetima utvrðenim europskom ured-
bom ili odlukom koju je Vijeæe donijelo obiènom veæinom, prikupljati sve in-
formacije i provoditi sve provjere potrebne za izvršenje zadaæa koje su joj
povjerene.

Èlanak III.-429.
1. Ne dovodeæi u pitanja èlanak 5. Protokola o Statutu Europskoga susta-
va središnjih banaka i Europske središnje banke, europskim zakonom ili
okvirnim zakonom utvrðuju se mjere za izradu statistièkih podataka kad je
to potrebno za obavljanje aktivnosti Unije.
2. Izrada statistièkih podataka temelji se na naèelima nepristranosti, pouz-
danosti, objektivnosti, znanstvene neovisnosti, uèinkovitosti u odnosu na
troškove i povjerljivosti statistièkih podataka. Ona ne smije pretjerano op-
teretiti gospodarstvo.

Èlanak III.-430.
Èlanovi institucija Unije, èlanovi odbora, službenici i drugi djelatnici Uni-
je ne smiju, èak i nakon što im prestane dužnost, otkriti informacije za koje
postoji obveza èuvanja profesionalne tajne, a osobito informacije o poduzeæi-
ma, njihovim poslovnim odnosima ili komponentama troškova.

206
Adrias svezak 13, 2005

Èlanak III.-431.
Ugovorna odgovornost Unije ureðena je pravom koje se primjenjuje na
dotièni ugovor.
U sluèaju izvanugovorne odgovornosti, Unija, u skladu s opæim naèelima
zajednièkim pravu pojedinih država èlanica, nadoknaðuje svaku štetu koju
su prouzroèile njezine institucije ili djelatnici u obavljanju svojih dužnosti.
Unatoè stavku 2., Europska središnja banka, u skladu s opæim naèelima
zajednièkim pravu pojedinih država èlanica, nadoknaðuje svaku štetu koju
je prouzroèila sama ili koju su prouzroèili njezini djelatnici u obavljanju svo-
jih dužnosti.
Osobna odgovornost djelatnika Unije prema Uniji ureðena je odredbama
uredbi o službenicima ili uvjetima zaposlenja koji se na njih primjenjuju.

Èlanak III.-432.
Sjedište institucija Unije odreðuju sporazumno vlade država èlanica.

Èlanak III.-433.
Vijeæe jednoglasno donosi europsku uredbu kojom se utvrðuju pravila
koja ureðuju uporabu jezika u institucijama Unije, ne dovodeæi u pitanje Statut
Suda pravde Europske unije.

Èlanak III.-434.
Na podruèju država èlanica Unija uživa povlastice i izuzeæa koji su potre-
bni za obavljanje njezinih zadaæa, pod uvjetima utvrðenim u Protokolu o po-
vlasticama i izuzeæu Europske unije.

Èlanak III.-435.
Ustav ne utjeèe na prava i obveze koje proizlaze iz sporazuma sklopljenih
do 1. sijeènja 1958., a u sluèaju zemalja pristupnica do datuma njihovoga pri-
stupa, izmeðu jedne ili više država èlanica s jedne strane i jedne ili više treæih
zemalja s druge strane.
U mjeri u kojoj ti sporazumi nisu u skladu s Ustavom, države èlanice ili
dotiène države poduzimaju sve prikladne mjere za uklanjanje utvrðenih ne-
spojivosti. Države èlanice u tu svrhu, po potrebi, pomažu jedna drugoj i, kada
je to primjereno, usvajaju zajednièki stav.
Primjenjujuæi sporazume iz stavka 1., države èlanice uzimaju u obzir èi-
njenicu da prednosti koje svaka država èlanica priznaje u okviru Ustava èine
sastavni dio Unije, pa su time i nerazdruživo povezane sa stvaranjem institu-

207
Adrias svezak 13, 2005

cija kojima su Ustavom dodijeljene ovlasti i priznavanjem istovjetnih pred-


nosti od strane svih drugih država èlanica.

Èlanak III.-436.
1. Ustav ne iskljuèuje primjenu sljedeæih pravila:
a) niti jedna država èlanica nije obvezna dostaviti informacije èije bi
otkrivanje, po njenom mišljenju, bilo protivno bitnim interesima njene
sigurnosti;
b) svaka država èlanica može poduzeti one mjere koje smatra potrebni-
ma za zaštitu bitnih interesa njene sigurnosti, a koje su vezane za proiz-
vodnju oružja, streljiva i ratnoga materijala ili trgovinu njima; te mjere
ne smiju negativno utjecati na uvjete tržišnoga natjecanja na unutar-
njem tržištu vezano za proizvode koji nisu posebno namijenjeni upo-
rabi u vojne svrhe.
2. Na prijedlog Komisije, Vijeæe može jednoglasno donijeti europsku od-
luku o izmjenama popisa proizvoda na koje se primjenjuju odredbe stavka 1.
toèke (b) od 15. travnja 1958.

208

You might also like