Put ljubavi ili put mrznje i osvete

Ovaj citat govori o Ahmedovom putu od ljubavi do mržnje i

osvete.Ahmed Nurudin, „svjetlo vjere“, sejh mevlevlijske tekije, sav
svoj život je posvetio vjeri, tekiji i bogu. Kada saznaje za bratovu smrt,
Ahmed ga iskreno žali, ali uskoro žalost zamjenjuje mržnja, koja je
jača i od morala i od pravde. Mržnja ga ispunjava i predstavlja svrhu
njegovog života. „Moje srce je naslo oslonac. Mrzim ga, saputao sam
zaneseno idući kasabom... Nećemo se više odvajati. Ona ima mene i
ja nju. Život je dobio smisao. „ Svaka religija uči praštanju i ljubavi
prema ljudima. Iako je Ahmed „tekija i njena slava i njena svjetlost,
njen temelj i njen krov“, mržnja preovladava u njemu, on ne nalazi
snage za oproštaj, već od vjerskog dogmatika postaje pobunjenik i
osvetnik vođen slijepom mržnjom.Nerazumna mržnja i želja za
osvetom sve više obuzimaju Ahmeda, pa on na kocku stavlja čak i
život nevinog čovjeka, zlatara Hadži-Sinanudina. On žrtvuje nevinog
čovjeka, samo da bi bar na kratko bio nadmoćan .“Bio mi je prirodan
taj osjećaj nadmoćnosti. Jedva sam ga zapažao dok je trajao, zračio je
iz mene kao miris, kao snaga , kao pravo...“ U tim trenucima, on se
odriče svih svojih principa i morala.Svjestan da je izabrao pogrešan
put, želi da odustane.Na njegovu štetu, vreme je učinilo da dođe na
vlast. Uslišilo mu je želju za osvetom i pomoglo mu da je ostvari.Dok
iščekuje zoru i smrt, derviš razmislja kako je njegov život mogao da
bude potpuno drugačiji da ga je jedina žena u njegovom zivotu
sačekala. Susret sa mladićem, koji bi mogao da bude njegov sin, pred
samu smrt predstavlja još jedno podsjećanje na ono sto je mogao da
ima a čega se odrekao. „Čovjek je proklet i žali za svim putevima
kojima nije prošao. A ko zna šta bi me i na njima čekalo.“